(1)

Uredbom (EU) 2018/848 Europskog parlamenta i Vijeća (1) utvrđena je mogućnost odobravanja pristupa tržištu Unije za ekološke proizvode koji dolaze iz trećih zemalja kojima je na temelju trgovinskog sporazuma priznato da imaju sustav proizvodnje koji ispunjava iste ciljeve i načela primjenom pravila kojima se osigurava razina jamstva usklađenosti jednaka onoj u Uniji.

(2)

U skladu s Uredbom (EU) 2018/848 priznanje u svrhu ekvivalentnosti trećih zemalja na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 834/2007 (2) isteći će 31. prosinca 2026. Stoga je potrebno otvoriti pregovore s ciljem sklapanja sporazumâ o trgovini ekološkim proizvodima s određenim dotičnim trećim zemljama.

(3)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 834/2007 Komisija je utvrdila popis priznatih trećih zemalja u Prilogu III. Uredbi Komisije (EZ) br. 1235/2008 (3).

(4)

Trgovina ekološkim proizvodima između Unije i Švicarske obuhvaćena je Sporazumom između Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o trgovini poljoprivrednim proizvodima (4) („Sporazum sa Švicarskom”). Švicarska je radi transparentnosti navedena u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 1235/2008. Sporazumom sa Švicarskom predviđen je mehanizam za ažuriranje tog sporazuma u slučaju izmjena zakonâ i propisâ jedne od stranaka. Pregovore sa Švicarskom stoga nije potrebno otvoriti.

(5)

Čile je priznat kao ekvivalentna treća zemlja Sporazumom između Europske unije i Republike Čilea o trgovini ekološkim proizvodima (5) („Sporazum s Čileom”). Čile je radi jasnoće naveden u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 1235/2008. Sporazumom s Čileom predviđena je mogućnost prilagođavanja priznanja u slučaju izmjena zakonâ i propisâ jedne od stranaka. Pregovore s Čileom stoga nije potrebno otvoriti.

(6)

Sporazumom o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane (6), utvrđeno je uzajamno priznavanje ekvivalentnosti postojećih zakon i drugih propisa o ekološkim proizvodima i priznavanje sustavâ kontrole obiju stranaka Sporazuma. U Prilogu 14. (Ekološki proizvodi) tom sporazumu predviđeno je da, s obzirom na to da se Uredba (EU) 2018/848 počinje primjenjivati od 1. siječnja 2022., svaka stranka ponovno ocjenjuje priznavanje ekvivalentnosti do 31. prosinca 2023. Pregovore s Ujedinjenom Kraljevinom stoga nije potrebno otvoriti.

(7)

Stoga bi trebalo otvoriti pregovore s Argentinom, Australijom, Kanadom, Kostarikom, Indijom, Izraelom, Japanom, Novim Zelandom, Južnom Korejom, Tunisom i Sjedinjenim Američkim Državama s ciljem sklapanja sporazumâ o ekološkim proizvodima.

(8)

Kako bi se Uniji omogućilo da u pogledu trgovine ekološkim proizvodima održava recipročne odnose s trećim zemljama, primjereno je utvrditi pregovaračke smjernice za sporazume kojima će se Uniji i dotičnoj trećoj zemlji omogućiti priznavanje ekvivalentnosti njihovih standarda i sustavâ kontrole za ekološku proizvodnju,

(1)

Vijeće je 30. lipnja 2020. donijelo Preporuku o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (1) („Preporuka Vijeća”).

(2)

Otada je Vijeće donijelo preporuke (EU) 2020/1052 (2), (EU) 2020/1144 (3), (EU) 2020/1186 (4), (EU) 2020/1551 (5), (EU) 2020/2169 (6), (EU) 2021/89 (7), (EU) 2021/132 (8), (EU) 2021/767 (9), (EU) 2021/892 (10), (EU) 2021/992 (11), (EU) 2021/1085 (12) i (EU) 2021/1170 (13) o izmjeni Preporuke Vijeća (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja.

(3)

Vijeće je 20. svibnja 2021. donijelo Preporuku (EU) 2021/816 o izmjeni Preporuke Vijeća (EU) 2020/912 o privremenom ograničenju neobveznih putovanja u EU i mogućem ukidanju takvog ograničenja (14) kako bi se ažurirali kriteriji koji se upotrebljavaju za procjenu jesu li neobvezna putovanja iz trećih zemalja sigurna i trebaju li se dopustiti.

(4)

Preporukom Vijeća predviđa se da bi države članice od 1. srpnja 2020. trebale koordinirano i postupno ukidati privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU u odnosu na osobe s boravištem u trećim zemljama navedenima u Prilogu I. Preporuci Vijeća. Vijeće bi svaka dva tjedna trebalo preispitati i, prema potrebi, ažurirati popis trećih zemalja iz Priloga I. nakon podrobnog savjetovanja s Komisijom i relevantnim agencijama i službama EU-a, a slijedom sveukupne procjene na temelju metodologije, kriterija i informacija iz Preporuke Vijeća.

(5)

Otada su u okviru Vijeća, uz podrobno savjetovanje s Komisijom i relevantnim agencijama i službama EU-a te uz primjenu kriterija i metodologije utvrđenih u Preporuci Vijeća, kako je izmijenjena Preporukom (EU) 2021/816, održane rasprave o preispitivanju popisa trećih zemalja navedenog u Prilogu I. Preporuci Vijeća. Kao rezultat tih rasprava trebalo bi izmijeniti popis trećih zemalja naveden u Prilogu I. S popisa bi osobito trebalo ukloniti Izrael, Kosovo, Libanon, Crnu Goru, Republiku Sjevernu Makedoniju i Sjedinjene Američke Države.

(6)

Nadzor državne granice nije samo u interesu one države članice na čijim se vanjskim granicama on provodi, već je u interesu svih država članica koje su ukinule nadzor unutarnjih granica. Stoga bi države članice trebale osigurati koordinaciju mjera poduzetih na vanjskim granicama kako bi se osiguralo dobro funkcioniranje schengenskog područja. U tu bi svrhu države članice od 30. kolovoza 2021. trebale nastaviti koordinirano ukidati privremeno ograničenje neobveznih putovanja u EU u odnosu na osobe s boravištem u trećim zemljama, posebnim upravnim područjima te drugim subjektima i teritorijalnim tijelima navedenima u Prilogu I. Preporuci Vijeća kako je izmijenjena ovom Preporukom.

(7)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Preporuke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Preporuka predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Preporuci odlučuje hoće li je provesti.

(8)

Ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (15); Irska stoga ne sudjeluje u njezinu donošenju te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(9)

U pogledu Islanda i Norveške ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (16).

(10)

U pogledu Švicarske ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke 1999/437/EZ (17) u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (18).

(11)

U pogledu Lihtenštajna ova Preporuka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koje pripadaju području iz članka 1. točke A Odluke Vijeća 1999/437/EZ (19) u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (20),

(1)

Prvi stavak točke 1. Preporuke Vijeća zamjenjuje se sljedećim:

(2)

Prilog I. Preporuci zamjenjuje se sljedećim:

(*1)  podložno potvrdi o reciprocitetu."