(1)

Kriterijima na temelju kojih nadležna tijela mogu zahtijevati izmjene izjave o usklađenosti iz članka 26. stavka 3. te uredbe trebalo bi uzeti u obzir prirodu odredbi Uredbe (EU) 2016/1011 koje administratori neznačajnih referentnih vrijednosti u skladu s člankom 26. stavkom 1. te uredbe mogu odlučiti ne primjenjivati. Budući da se neki od zahtjeva utvrđenih u tim odredbama odnose na organizacijsku strukturu administratora, dok se drugi odnose na predmetnu referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti, ista se razlika primjenjuje na kriterije na temelju kojih nadležna tijela mogu zahtijevati izmjene izjave o usklađenosti.

(2)

Kad je riječ o zahtjevima u pogledu organizacijske strukture administratora, nadležna tijela trebala bi moći zahtijevati izmjene izjave o usklađenosti neznačajne referentne vrijednosti ako smatraju da u izjavi o usklađenosti nije jasno obrazloženo zašto bi predmetni administrator trebao imati pravo da ne ispuni zahtjeve utvrđene u člancima 4., 5. i 6. Uredbe (EU) 2016/1011. To bi posebno trebao biti slučaj kada postoje nejasnoće u pogledu organizacijske strukture predmetnog administratora, utvrđivanja mogućih sukoba interesa koji mogu nastati između osoba uključenih u pružanje referentne vrijednosti i drugih zaposlenika ili dijelova organizacije administratora, postupka nadzora pružanja neznačajne referentne vrijednosti ili kontrolnog okvira za pružanje ili objavu neznačajne referentne vrijednosti ili za stavljanje na raspolaganje te vrijednosti.

(3)

Kad je riječ o zahtjevima koji se odnose na referentnu vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti, nadležna tijela trebala bi moći zahtijevati izmjene izjave o usklađenosti neznačajne referentne vrijednosti ako smatraju da u izjavi o usklađenosti nije jasno zašto bi predmetni administrator trebao imati pravo da ne ispuni zahtjeve utvrđene u članku 11. i člancima od 13. do 16. Uredbe (EU) 2016/1011. To bi posebno trebao biti slučaj kada postoje nejasnoće u pogledu razine kontrole nad pružanjem ulaznih podataka, transparentnosti postupaka za savjetovanje o svim bitnim promjenama metodologije neznačajne referentne vrijednosti, postupka izvješćivanja o slučajevima manipulacije ili pokušaja manipulacije neznačajnom referentnom vrijednošću, kodeksa ponašanja ako se neznačajna referentna vrijednost temelji na ulaznim podacima doprinositelja, kapaciteta administratora za preispitivanje i izvješćivanje o njegovoj usklađenosti s metodologijom neznačajne referentne vrijednosti i Uredbom (EU) 2016/1011 i, ako ulazne podatke dostavlja nadzirani doprinositelj, provodi li se to uz primjerene kontrole kojima se osigurava cjelovitost, točnost i pouzdanost ulaznih podataka.

(4)

Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(5)

ESMA je provela otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala je moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(6)

Kako bi se osigurala usklađenost s datumom početka primjene članka 5. Uredbe (EU) 2019/2175 Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojim je u Uredbu (EU) 2016/1011 uveden članak 26. stavak 6., ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2022.,

(a)

organizacijska struktura predmetnog administratora i sukobi interesa koji mogu nastati kao posljedica te strukture;

(b)

utvrđivanje i upravljanje sukobima interesa koji se odnose na zaposlenike predmetnog administratora, osobe čije su mu usluge na raspolaganju ili su pod njegovom kontrolom te osobe koje su izravno uključene u pružanje neznačajne referentne vrijednosti;

(c)

postupak nadzora pružanja neznačajne referentne vrijednosti, uzimajući u obzir ranjivost predmetne referentne vrijednosti i veličinu organizacije administratora;

(d)

kontrolni okvir za pružanje ili objavu neznačajne referentne vrijednosti ili za njezino stavljanje na raspolaganje, uključujući izloženost administratora operativnom riziku, riziku kontinuiteta poslovanja ili riziku od poremećaja u postupku pružanja referentne vrijednosti.

(a)

razina kontrole nad pružanjem ulaznih podataka i je li, uzimajući u obzir prirodu ulaznih podataka, ta razina kontrole dovoljna da se osigura točnost, cjelovitost i pouzdanost ulaznih podataka;

(b)

transparentnost postupaka za savjetovanje o svim bitnim promjenama metodologije neznačajne referentne vrijednosti, uzimajući u obzir složenost te metodologije i vrstu upotrijebljenih ulaznih podataka;

(c)

postupak izvješćivanja o slučajevima manipulacije ili pokušaja manipulacije neznačajnom referentnom vrijednošću, posebno u vezi s praćenjem ulaznih podataka i doprinositelja;

(d)

ako se neznačajna referentna vrijednost temelji na ulaznim podacima doprinositelja, kodeks ponašanja, i uzimajući u obzir prirodu ulaznih podataka, uključuje li on zaštitne mjere za cjelovitost upotrijebljenih ulaznih podataka;

(e)

kapacitet administratora da preispita svoju usklađenost s metodologijom neznačajne referentne vrijednosti i s Uredbom (EU) 2016/1011 i izvješćuje o tome;

(f)

ako ulazne podatke dostavlja nadzirani doprinositelj, provodi li se to odgovarajućim kontrolama kako bi se osigurala točnost, cjelovitost i pouzdanost ulaznih podataka.

(1)

Procjena nadležnih tijela iz članka 21. stavka 2. točke (b) Uredbe (EU) 2016/1011 odnosi se na način prijenosa ključne referentne vrijednosti na novog administratora ili na način prestanka pružanja te referentne vrijednosti. Stoga je primjereno odrediti dva skupa kriterija koje nadležna tijela trebaju uzeti u obzir, ovisno o tome koji scenarij procjenjuju.

(2)

Ako se ključna referentna vrijednost treba prenijeti na novog administratora, novi aktualni administrator trebao bi moći osigurati kontinuitet pružanja ključne referentne vrijednosti na način da je nadzirani subjekti mogu nastaviti upotrebljavati bez prekida i u skladu s Uredbom (EU) 2016/1011. Stoga je potrebno odrediti kriterije koje nadležno tijelo treba uzeti u obzir kada procjenjuje može li novi aktualni administrator osigurati takav kontinuitet.

(3)

Ključnu referentnu vrijednost trebalo bi nadzirati tijekom njezina prijenosa na novog administratora. Rizik od prestanka nadzora takve referentne vrijednosti povećava se ako se novi aktualni administrator nalazi u državi članici različitoj od one nadležnog tijela koje procjenjuje način prijenosa ključne referentne vrijednosti na novog administratora. Predmetna nadležna tijela trebala bi surađivati kako bi se osiguralo da nadležno tijelo koje provodi procjenu dobije sve potrebne informacije kako bi utvrdilo hoće li se nastavak nadzora referentne vrijednosti osigurati tijekom prijenosa, uključujući analizu lokacije novog administratora i statusa njegova odobrenja.

(4)

Pri procjeni načina prijenosa ključne referentne vrijednosti na novog administratora, nadležno tijelo trebalo bi iz operativne perspektive analizirati kako će se pružanje ključne referentne vrijednosti prenijeti s aktualnog na novog administratora. Predmetno nadležno tijelo posebno bi trebalo razmotriti neprekinuto objavljivanje referentne vrijednosti, dostupnost ulaznih podataka, metodologiju za izračun referentne vrijednosti i svu potrebnu suradnju sa svim doprinositelja, korisnicima i drugim dionicima.

(5)

Nadležno tijelo koje procjenjuje način prestanka pružanja ključne referentne vrijednosti trebalo bi se uvjeriti da se referentna vrijednost može propisno prestati pružati uzimajući u obzir, među ostalim, postupak za prestanak referentne vrijednosti koji je utvrdio njezin aktualni administrator u skladu s člankom 28. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1011. Stoga je potrebno odrediti kriterije koje bi nadležno tijelo trebalo uzeti u obzir kako bi utvrdilo je li riječ o takvom slučaju.

(6)

Nadležno tijelo koje procjenjuje način prestanka pružanja ključne referentne vrijednosti trebalo bi razmotriti i pisane planove za prestanak pružanja referentne vrijednosti iz članka 28. stavka 2. Uredbe (EU) 2016/1011. Ti pisani planovi različitih korisnika ključne referentne vrijednosti možda nisu uvijek usklađeni i dosljedni ako se primjenjuju u isto vrijeme. Stoga je važno da nadležna tijela razmotre u kojoj su mjeri ti pisani planovi kompatibilni među različitim korisnicima referentne vrijednosti, među ostalim u pogledu događaja koji pokreću prestanak referentne vrijednosti koje ti pisani planovi predviđaju, te kako se ti pisani planovi mogu upotrijebiti kako bi se osigurao propisan prestanak ključne referentne vrijednosti.

(7)

Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(8)

ESMA je provela otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala je moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(9)

Kako bi se osigurala usklađenost s datumom početka primjene članka 5. Uredbe (EU) 2019/2175 Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojim je u Uredbu (EU) 2016/1011 uveden članak 21. stavak 5., ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2022.,

(a)

je li novi aktualni administrator koji je predložen u procjeni koju je dostavio trenutačni aktualni administrator u skladu s člankom 21. stavkom 1. točkom (b) podtočkom i. Uredbe (EU) 2016/1011:

(b)

je li trenutačni aktualni administrator ključne referentne vrijednosti obavijestio doprinositelje, korisnike i druge dionike ili proveo javna savjetovanja o mogućem prijenosu ključne referentne vrijednosti na novog administratora;

(c)

način na koji novi aktualni administrator namjerava izračunati ključnu referentnu vrijednost i namjerava li taj aktualni administrator izmijeniti bilo koji od sljedećih elemenata povezanih s ključnom referentnom vrijednošću i, ako namjerava, kako će osigurati usklađenost tih elemenata s Uredbom (EU) 2016/1011:

(d)

hoće li novi aktualni administrator imati pristup istim ulaznim podacima kao i trenutačni aktualni administrator, uključujući povijesne ulazne podatke trenutačnog administratora;

(e)

jesu li informatičke infrastrukture novog administratora primjereno testirane za pružanje ključne referentne vrijednosti;

(f)

ako se ključna referentna vrijednost temelji na ulaznim podacima koje je dostavilo tijelo doprinositelja, kako novi aktualni administrator namjerava ispuniti zahtjev iz članka 11. stavka 1. točke (d) Uredbe (EU) 2016/1011 i hoće li aktualni doprinositelji i dalje biti dio tijela nakon prijenosa referentne vrijednosti na novog administratora;

(g)

način na koji novi aktualni administrator namjerava objaviti ključnu referentnu vrijednost, uključujući standardne sustave dnevnog objavljivanja, učestalost objavljivanja, adresu internetske stranice te hoće li ključna referentna vrijednost biti dostupna uz naplatu ili besplatno;

(h)

postoji li detaljan plan za datum prijenosa, i ako postoji, jesu li njime obuhvaćena sva moguća pitanja, uključujući ugovorna pitanja koja proizlaze iz prijenosa ključne referentne vrijednosti na novog administratora;

i.

pravni rizici povezani s prijenosom, uključujući rizik od nemogućnosti ispunjenja ugovora;

(j)

računovodstvene i porezne implikacije činjenice da ključnu referentnu vrijednost pruža novi aktualni administrator;

(k)

učinak prijenosa na infrastrukture financijskog tržišta, uključujući klirinške kuće.

(1)

Kako bi bili robusni, sustavima upravljanja administratora referentnih vrijednosti trebala bi se osigurati organizacijska struktura u kojoj su na jasan i dokumentiran način određeni postupci za donošenje odluka uprave, interne linije izvješćivanja te raspodjela funkcija i odgovornosti osoba uključenih u pružanje referentne vrijednosti.

(2)

Pouzdani sustavi upravljanja trebali bi omogućiti otkrivanje mogućih sukoba interesa do kojih može doći unutar organizacijske strukture administratora referentnih vrijednosti i upravljanje njima. Stoga bi se u sustavima upravljanja administratora referentnih vrijednosti posebno trebala utvrditi struktura upravljačkog tijela te njegove uloge i odgovornosti.

(3)

Okolnost koja može dovesti do sukoba interesa ne isključuje automatski osobu uključenu u taj sukob interesa iz sudjelovanja u pružanju referentne vrijednosti. Administratori referentnih vrijednosti trebali bi svejedno utvrditi sve okolnosti koje bi mogle dovesti do potencijalnog ili stvarnog sukoba interesa, procijeniti ih i, prema potrebi, odlučiti o donošenju mjera za ublažavanje.

(4)

Administratori referentnih vrijednosti koji su dio grupe trebali bi na odgovarajući način procijeniti bilo kakav utjecaj strukture grupe na svoje sustave upravljanja. Takvom bi se procjenom trebalo razmotriti mogu li nastali sukobi interesa ugroziti njihovu sposobnost da ispune svoje regulatorne obveze. Također bi trebalo ocijeniti može li struktura grupe ili činjenica da je član upravljačkog tijela administratora istodobno član odbora drugih subjekata iste grupe ugroziti neovisnost administratora. Ti administratori referentnih vrijednosti trebali bi donijeti posebne postupke za sprečavanje i upravljanje sukobima interesa koji mogu proizaći iz strukture te grupe.

(5)

Administratori koji djeluju kao dio grupe trebali bi moći ostvariti sinergije na razini grupe. Međutim, funkcije koje se eksternaliziraju unutar grupe trebale bi biti u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) 2016/1011 i sa svim drugim relevantnim odredbama te uredbe.

(6)

U skladu s načelom proporcionalnosti, administratori neznačajnih referentnih vrijednosti ne bi trebali biti izloženi prekomjernom administrativnom opterećenju. U pogledu neznačajnih referentnih vrijednosti, ti bi administratori stoga trebali imati pravo izuzeća od određenih zahtjeva koji se odnose na njihovu organizacijsku strukturu. Osim toga, ako je to opravdano s obzirom na prirodu, opseg i složenost njihovih aktivnosti, vjerojatnost nastanka sukoba interesa između pružanja referentne vrijednosti i bilo kojih drugih aktivnosti administratora te razinu diskrecijskog prava u postupku pružanja referentne vrijednosti, određeni administratori referentnih vrijednosti trebali bi imati pravo izuzeća od zahtjeva da u svojim sustavima upravljanja utvrde postupak imenovanja upravljačkog tijela.

(7)

Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(8)

ESMA je provela otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala je moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(9)

Kako bi se osigurala usklađenost s datumom početka primjene članka 5. Uredbe (EU) 2019/2175 Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojim je u Uredbu (EU) 2016/1011 uveden članak 4. stavak 9., ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2022.,

(1)

Trebalo bi osigurati da otkrivanje manipulacije ili pokušaja manipulacije referentnim vrijednostima bude učinkovito i primjereno. Stoga je nužno da sustavi i kontrole administratora referentnih vrijednosti budu razmjerni prirodi, složenosti i riziku od manipulacije pruženom referentnom vrijednošću te da se rizik od manipulacije ocjenjuje na temelju objektivne procjene kojom se uzimaju u obzir podrijetlo, priroda, posebnost i ozbiljnost takvog rizika.

(2)

Kako bi se osiguralo učinkovito otkrivanje svakog ponašanja koje može uključivati manipulaciju ili pokušaj manipulacije referentnom vrijednošću, potrebno je pripremiti odgovarajuće automatizirane sustave za praćenje ulaznih podataka. No automatizirani sustavi sami po sebi nisu dovoljni za učinkovito otkrivanje manipulativnog ponašanja. Automatizirane sustave stoga bi trebalo dopuniti odgovarajućom ljudskom analizom koju provodi primjereno osposobljeno osoblje.

(3)

Kako bi se osiguralo da nadležna tijela mogu učinkovito ocijeniti mjere poduzete za otkrivanje propusta i izvješćivanje o njima, administratori bi trebali, na zahtjev, dostaviti nadležnom tijelu informacije o prirodi, složenosti i riziku od manipulacije predmetnom referentnom vrijednošću te obrazložiti primjerenost odabrane razine automatizacije i ljudske analize.

(4)

Zaposlenici administratora referentne vrijednosti koji su zaduženi za upravljanje administratorovim sustavima i kontrolama trebali bi proći odgovarajuće osposobljavanje kako bi mogli analizirati je li određeni unos podataka sumnjiv. Takvim bi se osposobljavanjem trebalo osigurati da su ti zaposlenici svjesni značajki pravilnog podnošenja ulaznih podataka i neusklađenosti u ulaznim podacima koje su potencijalno posljedica manipulacije ili pokušaja manipulacije. Učinkovito osposobljavanje trebalo bi biti prilagođeno prirodi, složenosti i riziku od manipulacije pruženom referentnom vrijednošću.

(5)

Administratori će možda dati prednost eksternalizaciji funkcija povezanih sa sustavima i kontrolama. Takva eksternalizacija poslovnih procesa trebala bi biti moguća samo u mjeri u kojoj to znatno ne narušava administratorovu kontrolu nad pružanjem referentne vrijednosti ili sposobnost relevantnog nadležnog tijela da nadzire referentnu vrijednost, a u svakom slučaju podliježe zahtjevima iz članka 10. Uredbe (EU) 2016/1011.

(6)

Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(7)

ESMA je provela otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala je moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(8)

Kako bi se osigurala usklađenost s datumom početka primjene članka 5. Uredbe (EU) 2019/2175 Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojim je u Uredbu (EU) 2016/1011 uveden članak 14. stavak 4., ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2022.,

(a)

rizik od manipulacije referentnim vrijednostima;

(b)

opći opis odgovarajućih sustava i učinkovitih kontrola, uključujući njihovu usklađenost sa zahtjevima utvrđenima u članku 1.;

(c)

opći opis osposobljavanja zaposlenika administratora uključenih u upravljanje odgovarajućim sustavima i učinkovitim kontrolama, kako je navedeno u članku 2.;

(d)

ime i kontaktni podaci osoba odgovornih za odgovarajuće sustave i učinkovite kontrole.

(1)

Kako bi metodologija za utvrđivanje referentne vrijednosti bila robusna i pouzdana, njome bi se trebalo utvrditi prirodu upotrijebljenih ulaznih podataka i sve kriterije koji se primjenjuju u okolnostima u kojima količina ili kvaliteta ulaznih podataka pada ispod standarda potrebnih da se metodologijom točno i pouzdano utvrdi referentna vrijednost te bi ona trebala podlijegati ocjeni odnosa između korištenih ključnih pretpostavki i osjetljivosti referentne vrijednosti izračunane tom metodologijom, trebala bi moći predstavljati predmetnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost koju nastoji izmjeriti te bi trebala uključivati čimbenike, uključujući parametre i ulazne podatke, koji su najvažniji za mjerenje predmetnog tržišta.

(2)

Referentna vrijednost izračunava se s pomoću formule ili druge metode izračuna na osnovi temeljnih vrijednosti. Administratori imaju određeni stupanj diskrecijskog prava pri izradi formule, provedbi potrebnog izračuna i određivanju ulaznih podataka. Taj stupanj diskrecijskog prava stvara rizik od manipulacije. Administratori bi stoga trebali osigurati da se prilikom primjene takvog diskrecijskog prava uspostavi odgovarajući sustav kontrole. Uredbom (EU) 2016/1011 prepoznaje se da bi izrada metodologije referentne vrijednosti mogla uključivati diskrecijsko pravo svakog administratora. Važno je da metodologija uključuje jasna pravila kojima se utvrđuje kako i kada se to diskrecijsko pravo može primijeniti, a posebno temelji li se to diskrecijsko pravo na algoritmu ili unaprijed definiranoj metodologiji. Nadalje, metodologijom bi trebalo pojasniti u kojim bi se okolnostima podaci o transakcijama na predmetnom tržištu smatrali nedostatnima.

(3)

Važno je da administrator može izraditi metodologiju referentne vrijednosti koja je otporna na različite tržišne uvjete i kojom se omogućuje izračun referentne vrijednosti u najširem spektru mogućih tržišnih okolnosti. Metodologija referentne vrijednosti trebala bi se stoga oslanjati na odgovarajuće i primjerene povijesne vrijednosti referentne vrijednosti. Iz istog razloga, a posebno radi potvrđivanja valjanosti izračuna referentne vrijednosti i ex post evaluacije učinkovitosti metodologije, metodologiju referentne vrijednosti trebalo bi retroaktivno testirati na temelju dostupnih transakcijskih podataka. Takvo retroaktivno testiranje trebalo bi biti ex post postupak u kojem se upotrebljavaju dodatni dostupni podaci koji nisu upotrijebljeni za izračun referentne vrijednosti ili drugi izvori transakcijskih podataka ili se rekonstituiraju povijesne vrijednosti referentne vrijednosti. Kako bi se osiguralo da metodologija referentne vrijednosti omogućuje potvrđivanje valjanosti, važno je da se retroaktivno testiranje provodi i pri svakom godišnjem preispitivanju metodologije referentne vrijednosti i, ovisno o vrsti referentne vrijednosti, nakon svake značajne promjene te metodologije, kontinuirano ili pri prvom pružanju referentne vrijednosti. Rezultati retroaktivnog testiranja trebali bi se odražavati u metodologiji.

(4)

Otporna metodologija referentnih vrijednosti trebala bi se moći upotrebljavati za izračun referentne vrijednosti u najširem spektru mogućih okolnosti, uključujući stresne tržišne uvjete. Stoga je važno da administratori procijene učinak različitih tržišnih uvjeta na metodologiju koristeći se povijesnim podacima iz stvarnih stresnih tržišnih uvjeta te da se za ključne referentne vrijednosti koriste hipotetski podaci za stresne tržišne uvjete koji se nisu dogodili.

(5)

Metodologija referentne vrijednosti koja je sljediva i provjerljiva trebala bi omogućiti kontinuiranu provjeru i kontrolu svakog izračuna referentne vrijednosti. Sljedivost bi trebala uključivati dokumentaciju o različitim koracima metodologije i trebala bi biti osnova za provjerljivost koja bi podrazumijevala mogućnost rekonstrukcije povijesnih vrijednosti referentne vrijednosti.

(6)

U skladu s načelom proporcionalnosti, administratori neznačajnih referentnih vrijednosti i referentnih vrijednosti reguliranih podataka ne bi trebali biti izloženi prekomjernom administrativnom opterećenju. Stoga je primjereno da ti administratori imaju pravo izuzeća od određenih zahtjeva u pogledu kvalitete za te referentne vrijednosti. Osim toga, ako je to opravdano s obzirom na prirodu, opseg i složenost njihovih aktivnosti, vjerojatnost nastanka sukoba interesa između pružanja referentne vrijednosti i bilo kojih drugih aktivnosti administratora te razinu diskrecijskog prava u postupku pružanja referentne vrijednosti, određeni administratori referentnih vrijednosti trebali bi imati pravo izuzeća od određenih zahtjeva koji se odnose na otpornost metodologije referentne vrijednosti.

(7)

Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(8)

ESMA je provela otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala je moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(9)

Kako bi se osigurala usklađenost s datumom početka primjene članka 5. Uredbe (EU) 2019/2175 Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojim je u Uredbu (EU) 2016/1011 uveden članak 12. stavak 4., ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2022.,

(a)

korak izračuna referentne vrijednosti u kojem se primjenjuje diskrecijsko pravo;

(b)

kriteriji koji se primjenjuju pri izvršavanju diskrecijskog prava;

(c)

ulazni podaci koje treba uzeti u obzir;

(d)

ako je primjenjivo, neiscrpan popis uvjeta u kojima se:

(e)

vrsta povezanih tržišta koja se smatraju primjerenima za potrebe točke (d) podtočke i.

(1)

U Uredbi (EU) 2017/625 utvrđuje se da laboratorijske analize, ispitivanja i dijagnosticiranja na uzorcima koji se uzimaju tijekom službenih kontrola i drugih službenih aktivnosti obavljaju službeni laboratoriji koje odrede nadležna tijela država članica.

(2)

U skladu s člankom 37. stavkom 4. točkom (e) Uredbe (EU) 2017/625 službeni laboratoriji moraju, među ostalim, ispunjavati određene akreditacijske kriterije koji se temelje na međunarodnim normama. U članku 37. stavku 5. utvrđeno je da opseg tog akreditiranja obuhvaća metode laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja koje je potrebno upotrebljavati tijekom službenih laboratorijskih operacija.

(3)

Obveza akreditiranja laboratorija i metoda ima za svrhu osigurati osposobljenost službenih laboratorija za dobivanje pouzdanih i ponovljivih rezultata kao temelja za usklađene službene kontrole i druge službene aktivnosti unutar Unije.

(4)

S druge strane, postupak akreditiranja zahtijeva znatno vrijeme i resurse.

(5)

U članku 41. Uredbe (EU) 2017/625 Komisija se stoga ovlašćuje za donošenje delegiranih akata u kojima se utvrđuju slučajevi i uvjeti u kojima nadležna tijela mogu kao službene laboratorije odrediti laboratorije koji ne ispunjavaju uvjete iz članka 37. stavka 4. točke (e) te uredbe u vezi sa svim metodama koje upotrebljavaju za službene kontrole i druge službene aktivnosti. Takvi se laboratoriji mogu odrediti u skladu s uvjetima utvrđenima na temelju te ovlasti, pod uvjetom da ispunjavaju kriterije iz članka 41. točaka (a) i (b) Uredbe (EU) 2017/625.

(6)

U područjima zdravlja bilja, materijala koji dolaze u dodir s hranom, prehrambenih aditiva, prehrambenih enzima, aroma i dodataka hrani za životinje potrebno je učiniti više kako bi se postupak akreditiranja dovršio. S tim povezane zadaće složene su jer potencijalni broj tvari koje treba provjeriti u određenoj matrici ili različite kombinacije matrice/analita podrazumijevaju širok raspon i veliki broj metoda ispitivanja. Akreditiranje svih mogućih kombinacija nerazmjerno je opterećenje u smislu vremena i resursa za laboratorije u tim područjima.

(7)

Nadležna tijela stoga bi trebala imati mogućnost da kao službene laboratorije odrede laboratorije koji nisu akreditirani za sve metode koje upotrebljavaju za službene kontrole i druge službene aktivnosti, pod uvjetom da takvi laboratoriji imaju sustav osiguravanja kvalitete i da upotrebljavaju metode koje karakteriziraju relevantni kriteriji utvrđeni u Prilogu III. Uredbi (EU) 2017/625 i modaliteti primjene tih kriterija.

(8)

U području zdravlja bilja nadležna tijela trebala bi imati mogućnost da kao službene laboratorije odrede laboratorije koji žele upotrebljavati metodu za koju nisu akreditirani, ali koji su već akreditirani za barem jednu metodu za upotrebu na štetnom organizmu iz iste skupine organizama, odnosno nematoda, bakterija, gljivica i algašica, virusa, viroida i fitoplazmi, insekata i grinja, kao štetni organizam za koji se upotrebljava neakreditirana metoda.

(9)

U skladu s člankom 167. stavkom 2. Uredbe (EU) 2017/625, članak 37. stavak 4. točka (e) i članak 37. stavak 5. te uredbe primjenjuju se u području zdravlja bilja od 29. travnja 2022. Stoga bi se i ova Uredba u pogledu određivanje službenih laboratorija u području zdravlja bilja trebala primjenjivati od 29. travnja 2022.,

(a)

ti laboratoriji imaju sustav osiguravanja kvalitete za dobivanje pouzdanih rezultata uporabom metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja koje su izvan opsega njihove akreditacije i

(b)

neakreditirane metode koje ti laboratoriji upotrebljavaju karakteriziraju kriteriji relevantni za područja obuhvaćena ovim člankom, a utvrđeni su u Prilogu III. Uredbi (EU) 2017/625.

(a)

ti laboratoriji imaju sustav osiguravanja kvalitete za dobivanje pouzdanih rezultata uporabom metoda laboratorijske analize, ispitivanja ili dijagnosticiranja koje su izvan opsega njihove akreditacije;

(b)

neakreditirane metode koje ti laboratoriji upotrebljavaju karakteriziraju kriteriji relevantni za područje zdravlja bilja, a utvrđeni su u Prilogu III. Uredbi (EU) 2017/625 i

(c)

taj laboratorij već je akreditiran za barem jednu od metoda navedenih u kategorijama iz Priloga za upotrebu na štetnom organizmu iz iste skupine organizama kao štetni organizam za koji se upotrebljava neakreditirana metoda.

(1)

Kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za izračun tehničkih pričuva i osnovnih vlastitih sredstava što ga provode društva za osiguranje i društva za reosiguranje za potrebe Direktive 2009/138/EZ, trebalo bi za svaki referentni datum utvrditi tehničke informacije o relevantnim vremenskim strukturama nerizičnih kamatnih stopa, temeljnim rasponima za izračun uravnotežene prilagodbe i prilagodbama zbog volatilnosti.

(2)

Društva za osiguranje i društva za reosiguranje trebala bi koristiti tehničke informacije koje se temelje na tržišnim podacima koji se odnose na kraj zadnjeg mjeseca koji prethodi prvom referentnom datumu izvješćivanja na koji se ova Uredba primjenjuje. Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje dostavilo je Komisiji 5. srpnja 2021. tehničke informacije koje se odnose na tržišne podatke s kraja lipnja 2021. Te su informacije objavljene 5. srpnja 2021. u skladu s člankom 77.e stavkom 1. Direktive 2009/138/EZ.

(3)

Zbog potrebe da tehničke informacije budu odmah dostupne važno je da ova Uredba hitno stupi na snagu.

(4)

Zbog bonitetnih je razloga potrebno da društva za osiguranje i društva za reosiguranje koriste iste tehničke informacije za izračun tehničkih pričuva i osnovnih vlastitih sredstava neovisno o datumu njihova izvješćivanja nadležnim tijelima. Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od prvog referentnog datuma izvješćivanja na koji se ova Uredba primjenjuje.

(5)

Kako bi se u što kraćem roku osigurala pravna sigurnost, potpuno je opravdano na temelju hitnosti u pogledu dostupnosti relevantne vremenske strukture nerizičnih kamata da se mjere predviđene ovom Uredbom donesu u skladu s člankom 8., u vezi s člankom 4., Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2),