(1)

Komisija je 11. prosinca 2019. donijela Komunikaciju naslovljenu „Europski zeleni plan”, u kojoj je izrađen plan kojim se utvrđuju nova strategija rasta za Europu i ambiciozni ciljevi za borbu protiv klimatskih promjena i zaštitu okoliša. U skladu s ciljem ostvarenja klimatskog cilja Unije za 2030., kako je utvrđen u Uredbi (EU) 2021/1119 Europskog parlamenta i Vijeća (4), i postizanja klimatske neutralnosti u Uniji na djelotvoran i socijalno pravedan način najkasnije do 2050., u europskom zelenom planu najavljen je mehanizam za pravednu tranziciju kojim se trebaju pružiti sredstva za suočavanje s izazovima procesa tranzicije prema ostvarenju klimatskog cilja Unije za 2030. i cilja klimatske neutralnosti u Uniji do 2050., a da se pritom nikoga ne zapostavi. Najranjivije regije i osobe najviše su izložene štetnim učincima klimatskih promjena i uništavanja okoliša. Tranzicija prema klimatski neutralnom gospodarstvu izvor je novih gospodarskih mogućnosti i ima znatan potencijal za otvaranje radnih mjesta, posebno na područjima koja trenutačno ovise o fosilnim gorivima. Ujedno može doprinijeti većoj energetskoj sigurnosti i otpornosti. Međutim, na područjima na kojima se odvija intenzivan proces dekarbonizacije i koja su već oslabljena uslijed negativnih gospodarskih i socijalnih učinaka krize uzrokovane bolešću COVID-19, tranzicija bi također mogla izazvati kratkoročne socijalne i gospodarske troškove.

(2)

Za upravljanje tranzicijom bit će potrebne znatne strukturne promjene, i na nacionalnoj i na regionalnoj razini. Kako bi bila uspješna, tranzicija treba smanjiti nejednakosti, stvoriti neto učinak na zapošljavanje uz nova, visokokvalitetna radna mjesta te treba biti pravedna i društveno prihvatljiva za sve i pritom jačati konkurentnost. U tom je pogledu od ključne važnosti da se područjima na koja je tranzicija najnegativnije utjecala, osobito regijama u kojima se rudari ugljen, može pružiti potpora za diversifikaciju i revitalizaciju njihovih lokalnih gospodarstava te za stvaranje održivih mogućnosti za zapošljavanje pogođenih radnika.

(3)

Komisija je 14. siječnja 2020. donijela Komunikaciju naslovljenu „Plan ulaganja za održivu Europu – Plan ulaganja za europski zeleni plan”, u kojoj je predložila mehanizam za pravednu tranziciju usmjeren na regije i sektore na koje je zbog njihove ovisnosti o fosilnim gorivima, kao što su ugljen, treset i naftni škriljavac, ili zbog njihove ovisnosti o industrijskim procesima s visokim emisijama stakleničkih plinova tranzicija najviše utjecala, no imaju manji kapacitet za financiranje potrebnih ulaganja. Uspostava mehanizma za pravednu tranziciju potvrđena je i u zaključcima Europskog vijeća od 21. srpnja 2020. Mehanizam za pravednu tranziciju sastoji se od tri stupa: Fonda za pravednu tranziciju (FPT) koji se provodi u okviru podijeljenog upravljanja, posebnog programa za pravednu tranziciju u okviru programa InvestEU i instrumenta za kreditiranje u javnom sektoru koji služi za mobilizaciju dodatnih ulaganja u dotične regije. S pomoću ta tri stupa pruža se dodatna potpora navedenim regijama u cilju poticanja tranzicije prema klimatski neutralnom gospodarstvu Unije do 2050.

(4)

Radi boljeg programiranja i provedbe FPT-a treba uspostaviti teritorijalne planove za pravednu tranziciju, u kojima se utvrđuju ključni koraci i vremenski okvir procesa tranzicije te identificiraju područja na koja je najnegativnije utjecala tranzicija prema klimatski neutralnom gospodarstvu i koja imaju manji kapacitet za suočavanje s izazovima povezanima s tranzicijom. Teritorijalne planove za pravednu tranziciju treba izrađivati u suradnji s relevantnim lokalnim i regionalnim tijelima i u njihovoj izradi trebaju sudjelovati svi relevantni partneri u skladu s člankom 8. Uredbe (EU) 2021/1060 Europskog parlamenta i Vijeća (5). U skladu s člankom 24. te uredbe može ih se izmijeniti zajedno s odgovarajućim programima koji se podupiru iz FPT-a, kako bi se uključila nova područja na koja bi snažno utjecala tranzicija na način koji nije bio predviđen u trenutku njihova izvornog donošenja.

(5)

Trebalo bi uspostaviti instrument za kreditiranje u javnom sektoru („Instrument”). Instrument je treći stup mehanizma za pravednu tranziciju i namijenjen je podupiranju ulaganja koja provode subjekti javnog sektora, s obzirom na ključnu ulogu koju javni sektor ima u rješavanju nedostataka na tržištu. Takva bi ulaganja trebala ispunjavati razvojne potrebe koje proizlaze iz izazova povezanih s tranzicijom opisanih u teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju koje je odobrila Komisija. Aktivnosti predviđene za potporu u okviru Instrumenta trebale bi biti usklađene s aktivnostima koje se podupiru u okviru drugih dvaju stupova mehanizma za pravednu tranziciju te ih nadopunjavati. Instrument bi trebalo uspostaviti na razdoblje od sedam godina kako bi se njegovo trajanje uskladilo s razdobljem višegodišnjeg financijskog okvira od 1. siječnja 2021. do 31. prosinca 2027. („VFO za razdoblje 2021.–2027.”) utvrđenog u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) 2020/2093 (6).

(6)

Kako bi se povećale kohezija i gospodarska diversifikacija područja na koja je utjecala tranzicija, Instrumentom bi se trebao obuhvatiti širok spektar održivih ulaganja, pod uvjetom da se takvim ulaganjima doprinosi ispunjavanju razvojnih potreba tih područja uzrokovanih tranzicijom prema ostvarenju klimatskog cilja Unije za 2030., kako je utvrđen u Uredbi (EU) 2021/1119, i klimatske neutralnosti u Uniji najkasnije do 2050., kako je opisano u teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju. Kako bi se poboljšala djelotvornost Instrumenta, njime bi se trebalo moći podupirati prihvatljive projekte čija je faza provedbe započela prije nego što su korisnici Instrumenta podnijeli zahtjev. Instrumentom se ne bi trebala podupirati ulaganja koja obuhvaćaju bilo koju od aktivnosti koje su izuzete u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2021/1056 Europskog parlamenta i Vijeća (7), ali bi se mogla podupirati ulaganja u energiju iz obnovljivih izvora te zelenu i održivu mobilnost, uključujući promicanje zelenog vodika, učinkovite mreže centraliziranog grijanja, javna istraživanja, digitalizaciju, okolišnu infrastrukturu za pametno gospodarenje otpadom i upravljanje vodama, te bi se mogle podupirati mjere u području održive energiju, mjere energetske učinkovitosti i mjere integracije, uključujući obnove i prenamjene zgrada, obnovu i regeneraciju gradova, tranziciju na kružno gospodarstvo te obnovu i dekontaminaciju zemljišta i ekosustava, uzimajući u obzir načelo „onečišćivač plaća”, bioraznolikost kao i usavršavanje i prekvalifikaciju, osposobljavanje i socijalnu infrastrukturu, uključujući ustanove za skrb i socijalne stanove.

(7)

Razvoj infrastrukture mogao bi također obuhvaćati prekogranične projekte i rješenja koji dovode do veće otpornosti na ekološke katastrofe, osobito one koje postaju ozbiljnije uslijed klimatskih promjena. Trebalo bi dati prednost sveobuhvatnom ulagačkom pristupu, posebno za područja s većim tranzicijskim potrebama. Mogla bi se podupirati i ulaganja u druge sektore ako su usklađena s odobrenim teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju. Cilj Instrumenta trebao bi biti da se podupiranjem ulaganja koja ne ostvaruju dostatne priljeve prihoda za pokrivanje njihovih troškova ulaganja subjektima javnog sektora pruže dodatna sredstva potrebna za odgovaranje na teritorijalne, socijalne, gospodarske i okolišne izazove koji će proizaći iz prilagodbe tranziciji. Kako bi se doprinijelo utvrđivanju ulaganja koja su prihvatljiva u okviru Instrumenta i koja imaju visok pozitivan učinak na okoliš, među ostalim i u vezi s bioraznolikošću, Komisija bi pri provedbi evaluacije Instrumenta u obzir trebala uzimati taksonomiju EU-a o okolišno održivim gospodarskim djelatnostima. Kako bi se osigurala transparentnost u vezi s održivim projektima, svi partneri u financiranju trebali bi, kada je to primjenjivo, upotrebljavati taksonomiju EU-a o okolišno održivim gospodarskim djelatnostima, uključujući načelo „nenanošenja bitne štete”.

(8)

Tijekom pripreme, evaluacije, provedbe i praćenja prihvatljivih projekata u okviru Instrumenta trebalo bi, prema potrebi, osigurati poštovanje temeljnih prava i usklađenost s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, a posebno rodnu ravnopravnost. Jednako tako, tijekom cijele provedbe Instrumenta korisnici i Komisija također bi trebali izbjegavati svaku diskriminaciju na temelju roda, rasnog ili etničkog podrijetla, vjeroispovijedi ili uvjerenja, invaliditeta, dobi ili spolne orijentacije. Ciljevi Instrumenta trebali bi se ostvarivati u skladu s ciljevima održivog razvoja Ujedinjenih naroda, europskim stupom socijalnih prava, načelom „onečišćivač plaća”, Pariškim sporazumom donesenim u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (8) („Pariški sporazum”) i načelom „nenanošenja bitne štete”.

(9)

Na ovu se Uredbu primjenjuju horizontalna financijska pravila koja su Europski parlament i Vijeće donijeli na temelju članka 322. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Ta su pravila utvrđena u Uredbi (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (9) („Financijska uredba”) i njima se osobito određuje postupak donošenja i izvršenja proračuna s pomoću bespovratnih sredstava, nagrada, nabave, neizravnog upravljanja, financijskih instrumenata, proračunskih jamstava, financijske pomoći i nadoknade troškova vanjskim stručnjacima te predviđaju provjere odgovornosti financijskih izvršitelja. Pravila donesena na temelju članka 322. UFEU-a uključuju i opći režim uvjetovanosti za zaštitu proračuna Unije.

(10)

Iz Instrumenta bi se trebala pružati potpora u obliku bespovratnih sredstava koje daje Unija u kombinaciji sa zajmovima koje daje partner u financiranju u skladu sa svojim pravilima, politikama kreditiranja i postupcima. Financijska omotnica za komponentu bespovratnih sredstava, koju izvršava Komisija u okviru izravnog upravljanja, trebala bi imati oblik financiranja koje nije povezano s troškovima, u skladu s člankom 125. Financijske uredbe. Taj bi oblik financiranja trebao pomoći poticanju nositeljâ projekata na sudjelovanje te bi trebao doprinijeti ostvarivanju ciljeva Instrumenta na način koji je učinkovit u odnosu na veličinu zajma. Komponentu zajma trebala bi dati Europska investicijska banka (EIB). Trebalo bi biti moguće proširiti Instrument kako bi se drugim partnerima u financiranju omogućilo da daju komponentu zajma ako postanu dostupna dodatna sredstva za komponentu bespovratnih sredstava ili ako to bude potrebno za ispravnu provedbu Instrumenta. Komisija bi u takvim slučajevima trebala obavijestiti države članice i Europski parlament o namjeri da proširi Instrument i odabere dodatne partnere u financiranju uzimajući u obzir njihov kapacitet za ispunjavanje ciljeva Instrumenta, doprinošenje vlastitim sredstvima i osiguravanje odgovarajuće geografske pokrivenosti.

(11)

Komisija i partneri u financiranju trebali bi potpisati administrativne sporazume. U tim bi se sporazumima trebali utvrditi provedbeni aranžmani za evaluaciju i praćenje projekata kao i prava i obveze svake stranke, uključujući detaljne aranžmane o revizijama, izvješćivanju i komunikaciji. Aranžmani o komunikaciji trebali bi posebno obuhvaćati obvezu objave informacija o svakom pojedinačnom projektu ili o svakom pojedinačnom programu zajmova koji prima potporu u okviru Instrumenta.

(12)

Budući da će se Instrumentom ispunjavati potrebe za ulaganjima područja na koja je najnegativnije utjecala tranzicija prema klimatski neutralnom gospodarstvu, Instrument bi trebao pružiti ključan doprinos uključivanju djelovanjâ u području klime. Stoga će sredstva iz komponente bespovratnih sredstava Instrumenta doprinijeti ostvarenju klimatskih ciljeva u istoj mjeri kao i FTP.

(13)

Iznos od 250 000 000 EUR u okviru komponente bespovratnih sredstava Instrumenta trebalo bi se financirati iz proračuna Unije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2020/2093 te bi trebao predstavljati primarni referentni iznos u smislu točke 18. Međuinstitucijskog sporazuma od 16. prosinca 2020. između Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju te novim vlastitim sredstvima, uključujući plan za uvođenje novih vlastitih sredstava (10), za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka.

(14)

Iznos od 275 000 000 EUR u okviru komponente bespovratnih sredstava Instrumenta trebalo bi financirati vraćanjima koja proizlaze iz financijskih instrumenata uspostavljenih u okviru programa navedenih u Prilogu I. ovoj Uredbi. Ti prihodi proizlaze iz završenih programa neovisnih o Instrumentu te bi ih trebalo smatrati vanjskim namjenskim prihodima odstupajući od članka 21. stavka 3. točke (f) Financijske uredbe na temelju članka 322. stavka 1. UFEU-a.

(15)

Iznos od 1 000 000 000 EUR u okviru komponente bespovratnih sredstava Instrumenta trebalo bi financirati predvidljivim viškom rezervacija za jamstvo EU-a uspostavljeno Uredbom (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća (11). Stoga, kako bi se taj višak dodijelio Instrumentu, trebalo bi odstupiti od članka 213. stavka 4. točke (a) Financijske uredbe, kojom se predviđa obveza da se svaki višak rezervacija namijenjen proračunskom jamstvu vraća u proračun. Te namjenske prihode trebalo bi smatrati vanjskim namjenskim prihodima odstupajući od članka 21. stavka 3. točke (f) Financijske uredbe na temelju članka 322. stavka 1. UFEU-a.

(16)

U skladu s člankom 12. stavkom 4. točkom (c) Financijske uredbe odobrena sredstva koja odgovaraju vanjskim namjenskim prihodima mogla bi se automatski prenijeti u sljedeći program ili sljedeće djelovanje. Tom se odredbom omogućuje usklađivanje višegodišnjeg rasporeda namjenskih prihoda s dinamikom provedbe projekata koji se financiraju iz Instrumenta.

(17)

Trebalo bi predvidjeti i sredstva za savjetodavnu potporu kako bi se promicala priprema, razvoj i provedba prihvatljivih projekata te rana priprema projekata prije nego što je korisnik Instrumenta podnio zahtjev. Dio tih sredstava trebao bi biti namijenjen podupiranju vlastitih kapaciteta korisnikâ za osiguravanje održivosti prihvatljivih projekata.

(18)

Kako bi se osiguralo da sve države članice mogu ostvariti korist od komponente bespovratnih sredstava, trebalo bi uspostaviti mehanizam za prethodnu dodjelu nacionalnih udjela tijekom prve faze, kako je navedeno u Prilogu I. Uredbi (EU) 2021/1056. Međutim, kako bi se taj cilj uskladio s potrebom da se gospodarski učinak Instrumenta i njegova provedba optimiziraju, takve nacionalne udjele ne bi trebalo prethodno dodjeljivati za razdoblje nakon 31. prosinca 2025. Nakon tog datuma preostala sredstva dostupna za komponentu bespovratnih sredstava trebala bi se pružati bez prethodno dodijeljenih nacionalnih udjela i na natjecateljskoj osnovi na razini Unije, osiguravajući pritom predvidljivost za ulaganja te u skladu s pristupom utemeljenim na potrebama i regionalnoj konvergenciji.

(19)

Uvjete prihvatljivosti i kriterije za dodjelu trebalo bi utvrditi u programu rada i pozivu na podnošenje prijedlogâ. Tim uvjetima prihvatljivosti i kriterijima za dodjelu u obzir bi trebalo uzeti relevantnost projekta u kontekstu razvojnih potreba opisanih u teritorijalnim planovima za pravednu tranziciju, opći cilj promicanja regionalne i teritorijalne konvergencije te važnost komponente bespovratnih sredstava za provedivost projekta. U programima rada trebalo bi također utvrditi kriterije za dodjelu za slučajeve u kojima sredstva ne budu dostatna za pružanje potpore prihvatljivim projektima. Prednost bi trebalo dati projektima koji se nalaze u slabije razvijenim regijama, projektima koji izravno doprinose ostvarenju klimatskih ciljeva Unije i projektima čiji su nositelji subjekti javnog sektora koji su donijeli planove za dekarbonizaciju, u skladu s ovom odgovarajućom hijerarhijom kriterija, ako je to primjenjivo. Potporu Unije koja se pruža u okviru Instrumenta stoga bi trebalo staviti na raspolaganje samo državama članicama s barem jednim odobrenim teritorijalnim planom za pravednu tranziciju. U programu rada i pozivima na podnošenje prijedlogâ trebalo bi uzeti u obzir i teritorijalne planove za pravednu tranziciju koje su podnijele države članice kako bi se osigurala koherentnost među različitim stupovima mehanizma. Kako bi se optimizirao učinak Instrumenta, pojedinačni projekti koje se podupire u okviru Instrumenta ne bi trebali primati potporu iz drugih programa Unije, osim u vezi s pripremom projekata. Međutim, kada je riječ o operacijama koje se sastoje od više zasebnih projekata koje je moguće identificirati, te projekte može se podupirati iz različitih programa Unije, u skladu s primjenjivim pravilima o prihvatljivosti.

(20)

Kako bi se optimizirala djelotvornost pomoći Unije i kako bi se spriječilo nadomještanje potencijalne pomoći i potencijalnih ulaganja iz alternativnih izvora, potpora u okviru Instrumenta trebala bi se pružati samo projektima koji ne ostvaruju dostatne priljeve prihoda za pokrivanje svojih troškova ulaganja. Ti prihodi trebali bi odgovarati prihodima, izuzevši proračunske prijenose, koji su izravno ostvareni aktivnostima koje se provode u okviru projekta, kao što su prodaja, naknade ili cestarine te dodatne uštede nastale unaprjeđenjem postojeće imovine.

(21)

Budući da bi komponenta bespovratnih sredstava trebala uzeti u obzir razlike u razvojnim potrebama regija diljem država članica, takvu bi potporu trebalo prilagoditi u korist slabije razvijenih regija. Uzimajući u obzir činjenicu da subjekti javnog sektora u slabije razvijenim regijama općenito imaju manji kapacitet za javna ulaganja, stope bespovratnih sredstava koje se primjenjuju na zajmove koji se daju takvim subjektima trebale bi biti razmjerno više.

(22)

Kako bi se osigurala djelotvorna provedba Instrumenta, možda će biti potrebno pružati savjetodavnu potporu za pripremu, razvoj i provedbu projekata. Takva bi se potpora trebala pružati putem savjetodavnog centra InvestEU, i to za prihvatljive projekte i za pripremu projekata prije podnošenja zahtjevâ, pri čemu bi se posebna pozornost trebala posvetiti korisnicima koji imaju manji administrativni kapacitet ili korisnicima koji se nalaze u slabije razvijenim regijama. Takva potpora trebala bi se moći pružati i u okviru drugih programa Unije.

(23)

Kako bi se izmjerila djelotvornost Instrumenta i njegov kapacitet za ispunjavanje njegovih ciljeva te kako bi se poduprla priprema njegova mogućeg produljenja nakon 2027., Komisija bi trebala provesti međuevaluaciju i završnu evaluaciju, uključujući, prema potrebi, procjenu mogućnosti donošenja odredaba o procjeni utjecaja na rodnu ravnopravnost, te bi trebala podnijeti izvješća o evaluaciji Europskom parlamentu i Vijeću. Na temelju stavaka 22. i 23. Međuinstitucijskog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (12) od 13. travnja 2016. trebalo bi provesti evaluaciju Instrumenta na temelju informacija prikupljenih u skladu sa specifičnim zahtjevima u pogledu praćenja, izbjegavajući pritom administrativno opterećenje, osobito za države članice, i prekomjerne propise.

(24)

Kako bi se ubrzala provedba i osiguralo pravodobno iskorištavanje sredstava, ovom bi Uredbom trebalo utvrditi posebne zaštitne mjere koje treba uključiti u sporazume o dodjeli bespovratnih sredstava. S obzirom na taj cilj Komisija bi, u skladu s načelom proporcionalnosti, trebala moći smanjiti ili ukinuti svaku potporu Unije u slučajevima u kojima postoji ozbiljan nedostatak napretka u provedbi projekta. Financijska uredba primjenjuje se na Instrument. Kako bi se osigurala koherentnost u provedbi Unijinih programa financiranja, Financijska uredba trebala bi se primjenjivati na komponentu bespovratnih sredstava i na sredstva za savjetodavnu potporu koja se pružaju u okviru Instrumenta.

(25)

U skladu s Financijskom uredbom, Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i uredbama Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (14), (EZ, Euratom) br. 2185/96 (15) i (EU) 2017/1939 (16) financijski interesi Unije trebaju biti zaštićeni razmjernim mjerama, među ostalim mjerama koje se odnose na sprečavanje, otkrivanje, ispravljanje i istraživanje nepravilnosti, uključujući prijevare, na povrat izgubljenih, pogrešno plaćenih ili nepravilno upotrijebljenih sredstava te, prema potrebi, na izricanje administrativnih sankcija. Osobito, u skladu s uredbama (Euratom, EZ) br. 2185/96 i (EU, Euratom) br. 883/2013 Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) ovlašten je provoditi administrativne istrage, uključujući provjere i inspekcije na terenu, radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije. Ured europskog javnog tužitelja (EPPO) ovlašten je, u skladu s Uredbom (EU) 2017/1939, provoditi istrage i kazneni progon kaznenih djela koja utječu na financijske interese Unije, kako su predviđena u Direktivi (EU) 2017/1371 Europskog parlamenta i Vijeća (17). U skladu s Financijskom uredbom svaka osoba ili svaki subjekt koji prima sredstva Unije treba u potpunosti surađivati u zaštiti financijskih interesa Unije, dodijeliti potrebna prava i potreban pristup Komisiji, OLAF-u, Revizorskom sudu i, u pogledu onih država članica koje sudjeluju u pojačanoj suradnji na temelju Uredbe (EU) 2017/1939, EPPO-u, te osigurati da svaka treća strana koja je uključena u izvršenje sredstava Unije dodijeli jednakovrijedna prava.

(26)

Kako bi se izmijenili određeni elementi ove Uredbe koji nisu ključni, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s ključnim pokazateljima uspješnosti za praćenje provedbe i napretka Instrumenta. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(27)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu programâ rada te uvjeta i postupaka za odabir partnera u financiranju koji nisu EIB. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (18).

(28)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno ostvarivanje koristi za područja na koja je najnegativnije utjecala tranzicija prema klimatskoj neutralnosti ispunjavanjem odgovarajućih razvojnih potreba putem poticanja javnih ulaganja, ne mogu dostatno ostvariti same države članice zbog poteškoća koje subjekti javnog sektora imaju prilikom podupiranja ulaganja koja ne ostvaruju dostatne priljeve prihoda za pokrivanje svojih troškova ulaganja, nego se zbog potrebe za koherentnim okvirom provedbe u okviru izravnog upravljanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

(1)

Uredba (EZ) br. 924/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (4) značajno je izmijenjena nekoliko puta (5). Radi jasnoće i racionalnosti tu bi uredbu trebalo kodificirati.

(2)

Za pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i da bi se olakšala prekogranična trgovina unutar Unije ključno je da naknade za prekogranična plaćanja u eurima budu jednake naknadama za odgovarajuća plaćanja u državi članici.

(3)

Ne preporučuje se primjenjivati načelo jednakosti naknada za platne instrumente koji su uglavnom ili isključivo u papirnatom obliku, kao što su čekovi, jer ih zbog njihove prirode nije moguće obraditi tako učinkovito kao elektronička plaćanja.

(4)

Načelo jednakosti naknada trebalo bi se primjenjivati na plaćanja koja su inicirana ili zaključena u papirnatom obliku ili u gotovini koja se u lancu plaćanja obrađuju elektronički, isključujući čekove, te na sve naknade izravno ili neizravno povezane s platnom transakcijom, uključujući naknade vezane uz ugovor. Neizravne naknade uključuju naknade za uspostavu trajnog naloga za plaćanje ili naknade za korištenje platne kartice ili debitne ili kreditne kartice, koje bi trebale biti jednake za nacionalne i prekogranične platne transakcije u Uniji.

(5)

Kako bi se spriječila rascjepkanost platnih tržišta, primjereno je primijeniti načelo jednakosti naknada. U tu svrhu trebalo bi utvrditi nacionalno plaćanje s jednakim ili vrlo sličnim značajkama kao i prekogranično plaćanje za svaku kategoriju prekogranične platne transakcije. Trebalo bi omogućiti, između ostalog, primjenu sljedećih kriterija za utvrđivanje nacionalnog plaćanja koje odgovara prekograničnom plaćanju: kanal koji se koristi za iniciranje, izvršavanje i zaključenje plaćanja, stupanj automatizacije, sva jamstva za plaćanje, status klijenta i odnos s pružateljem platnih usluga, ili upotrijebljeni platni instrument kako je definiran u članku 4. točki 14. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Navedene se kriterije ne bi trebalo smatrati iscrpnima.

(6)

Nadležna tijela trebala bi izdati smjernice za utvrđivanje odgovarajućih plaćanja ako to smatraju potrebnim. Komisija kojoj, prema potrebi, pomaže Odbor za platni promet osnovan člankom 85. stavkom 1. Direktive 2007/64/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), trebala bi osigurati odgovarajuće upute i pomagati nadležnim tijelima.

(7)

Kako bi se olakšalo funkcioniranje unutarnjeg tržišta i izbjegle nejednakosti između korisnika platnih usluga u državama članicama europodručja i onih u državama članicama izvan europodručja u pogledu prekograničnih plaćanja u eurima, potrebno je osigurati da su naknade za prekogranična plaćanja u eurima unutar Unije usklađene s naknadama za odgovarajuća nacionalna plaćanja izvršena u nacionalnoj valuti države članice u kojoj se nalazi pružatelj platnih usluga čije usluge koristi korisnik platnih usluga. Smatra se da se pružatelj platnih usluga nalazi u onoj državi članici u kojoj svoje usluge pruža korisniku platnih usluga.

(8)

Naknade za preračunavanje valuta čine znatan trošak prilikom prekograničnih plaćanja kada se u državi članici platitelja i državi članici primatelja plaćanja upotrebljavaju različite valute. Člankom 45. Direktive (EU) 2015/2366 zahtijeva se da naknade i tečaj koji se primjenjuje budu transparentni, u članku 52. stavku 3. te direktive navode se zahtjevi u vezi s obavješćivanjem u pogledu platnih transakcija obuhvaćenih okvirnim ugovorom te su člankom 59. stavkom 2. te direktive obuhvaćeni zahtjevi u vezi s obavješćivanjem za stranke koje nude usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu. Potrebno je predvidjeti dodatne mjere kako bi se potrošače zaštitilo od prekomjernih naknada za usluge preračunavanja valuta i osiguralo da potrošači dobiju informacije koje su im potrebne kako bi odabrali najbolju opciju preračunavanja valuta.

(9)

Mjere koje je potrebno provesti trebale bi biti primjerene, odgovarajuće i ekonomične. Istodobno, u situacijama u kojima je platitelj suočen s različitim opcijama preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu, pružene informacije trebale bi omogućiti usporedbu kako bi platitelj mogao donijeti informiranu odluku.

(10)

Kako bi se postigla usporedivost, naknade za preračunavanje valuta trebale bi za sva plaćanja na temelju kartica biti iskazane na isti način, odnosno kao postotne marže u odnosu na posljednje dostupne referentne devizne tečaje za euro koje je izdala Europska središnja banka (ESB). Marža će se možda morati temeljiti na tečaju koji proizlazi iz dvaju tečaja ESB-a u slučaju preračunavanja između dvije valute koje nisu euro.

(11)

U skladu s općim zahtjevima u vezi s obavješćivanjem o naknadama za preračunavanje valuta koji su utvrđeni u Direktivi (EU) 2015/2366, pružatelji usluga preračunavanja valuta trebali bi priopćiti informacije o svojim naknadama za preračunavanje valuta prije iniciranja platne transakcije. Stranke koje nude usluge preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu trebale bi pružiti informacije o svojim naknadama za takve usluge na jasan i pristupačan način, na primjer tako da svoje naknade istaknu na šalteru ili digitalno prikažu na terminalu ili zaslonu u slučaju kupnje na internetu. Uz informacije iz članka 59. stavka 2. Direktive (EU) 2015/2366 te bi stranke prije iniciranja plaćanja trebale pružiti izričite informacije o iznosu koji treba platiti primatelju plaćanja u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja te o ukupnom iznosu koji platitelj treba platiti u valuti računa platitelja. Iznos koji treba platiti u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja trebao bi biti iskazan kao cijena robe ili usluga koji se kupuju i mogao bi biti prikazan na blagajni, a ne na terminalu za plaćanje. Valuta koju primatelj plaćanja upotrebljava u pravilu je lokalna valuta, ali u skladu s načelom slobode ugovaranja u pojedinim slučajevima mogla bi to biti neka druga valuta Unije. Ukupan iznos koji platitelj treba platiti u valuti računa platitelja trebao bi se sastojati od cijene robe ili usluga i naknade za preračunavanje valuta. Osim toga, oba iznosa trebala bi biti zabilježena na potvrdi ili na nekom drugom trajnom mediju.

(12)

U pogledu članka 59. stavka 2. Direktive (EU) 2015/2366, ako se na bankomatu ili na prodajnom mjestu nudi usluga preračunavanja valuta, platitelj bi trebao moći odbiti tu uslugu i umjesto toga platiti u valuti koju upotrebljava primatelj plaćanja.

(13)

Kako bi se platiteljima omogućila usporedba naknada za pojedine opcije preračunavanja valuta na bankomatu ili na prodajnom mjestu, pružatelji platnih usluga platitelja trebali bi ne samo uvrstiti potpuno usporedive informacije o naknadama koje se primjenjuju za preračunavanje valuta u opće uvjete svojega okvirnog ugovora, već bi te informacije na lako razumljiv i dostupan način također trebali objaviti na elektroničkoj platformi koja je široko dostupna i lako pristupačna, a posebno na svojim internetskim stranicama za korisnike, svojim internetskim stranicama za e-bankarstvo i na svojim aplikacijama za mobilno bankarstvo. To bi omogućilo razvoj internetskih stranica za usporedbu kako bi potrošači lakše mogli uspoređivati cijene kada putuju ili kupuju u inozemstvu. Osim toga, pružatelji platnih usluga platitelja trebali bi upotrebom široko dostupnih i lako pristupačnih elektroničkih komunikacijskih kanala, kao što su SMS poruke, e-pošta ili slanje obavijesti putem aplikacije platitelja za mobilno bankarstvo, podsjetiti platitelje na naknade koje se primjenjuju za preračunavanje valuta kada se plaćanje na temelju kartica vrši u drugoj valuti. Pružatelji platnih usluga trebali bi se s korisnicima platnih usluga dogovoriti o elektroničkom komunikacijskom kanalu putem kojeg će pružati informacije o naknadama za preračunavanje valuta, vodeći računa o najefikasnijem načinu da te informacije dođu do platitelja. Pružatelji platnih usluga također bi trebali prihvaćati zahtjeve korisnika platnih usluga da ne primaju elektroničke poruke s informacijama o naknadama za preračunavanje valuta.

(14)

Redoviti podsjetnici primjereni su u situacijama kada platitelj tijekom duljih razdoblja boravi u inozemstvu, na primjer kada je platitelj upućen na rad ili studira u inozemstvu ili ako platitelj redovito koristi karticu za kupnju na internetu u lokalnoj valuti. Obvezom slanja takvih podsjetnika osigurala bi se informiranost platitelja o različitim opcijama preračunavanja valuta.

(15)

Važno je pojednostavniti izvršavanje prekograničnih plaćanja od strane pružatelja platnih usluga. U tom bi pogledu trebalo promicati standardizaciju, posebno što se tiče korištenja međunarodnog identifikacijskog broja računa za plaćanje (IBAN) i poslovnog identifikacijskog koda (BIC). Stoga je primjereno da pružatelji platnih usluga korisnicima platnih usluga dodijele IBAN i BIC za dotični račun.

(16)

Kako bi se osigurala kontinuirana, pravovremena i učinkovita izrada statistike platne bilance u okviru jedinstvenog područja plaćanja u eurima (SEPA) poželjno je osigurati da i dalje bude moguće prikupiti lako dostupne podatke o plaćanjima, kao što su IBAN, BIC i iznos transakcije ili osnovne, agregirane podatke o plaćanjima za različite platne instrumente ako proces prikupljanja ne narušava automatiziranu obradu plaćanja i može se u potpunosti automatizirati. Ova Uredba ne utječe na obveze izvješćivanja za druge regulatorne svrhe, kao na primjer za sprečavanje pranja novca ili financiranja terorizma, ili za fiskalne potrebe.

(17)

Nadležna tijela trebala bi biti ovlaštena za učinkovito obavljanje svojih nadzornih dužnosti i poduzimanje svih potrebnih mjera kako bi osigurala da se pružatelji platnih usluga pridržavaju ove Uredbe.

(18)

Kako bi se osigurala mogućnost korištenja pravne zaštite u slučaju nepravilne primjene ove Uredbe, države članice bi trebale predvidjeti odgovarajuće i učinkovite pritužbene postupke i postupke rješavanja sporova za rješavanje svih sporova između korisnika platnih usluga i pružatelja platnih usluga. Također je važno da se odrede nadležna tijela i tijela za izvansudske pritužbe i izvansudsko rješavanje sporova.

(19)

Nužno je osigurati da nadležna tijela i tijela za izvansudske pritužbe i izvansudsko rješavanje sporova unutar Unije aktivno surađuju kako bi se neometano i pravodobno rješavali prekogranični sporovi na temelju ove Uredbe. Trebalo bi omogućiti da takva suradnja bude u obliku razmjene informacija o pravu ili pravnoj praksi u njihovoj nadležnosti, ili, ako je to primjereno, prijenosa ili preuzimanja pritužbenih postupaka i postupaka za rješavanje sporova.

(20)

Potrebno je da države članice utvrde učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije u nacionalnom zakonodavstvu za nepridržavanje ove Uredbe.

(21)

Proširenje primjene ove Uredbe na druge valute osim eura imalo bi jasne koristi, posebno u odnosu na broj obuhvaćenih plaćanja. Kako bi se državama članicama koje nemaju euro kao svoju valutu omogućilo da prošire primjenu ove Uredbe na prekogranična plaćanja izražena u njihovoj nacionalnoj valuti, trebalo bi predvidjeti postupak obavješćivanja.

(22)

Komisija bi Europskom parlamentu, Vijeću, ESB-u i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru trebala podnijeti izvješće o primjeni pravila o ujednačavanju troškova prekograničnih plaćanja u eurima s troškom nacionalnih transakcija u nacionalnim valutama te o učinkovitosti zahtjeva u vezi s obavješćivanjem o preračunavanju valuta koji su utvrđeni u ovoj Uredbi. Komisija bi također trebala analizirati daljnje mogućnosti, i tehničku izvedivost tih mogućnosti, proširenja pravila o jednakim naknadama na sve valute Unije te daljnjeg poboljšanja transparentnosti i usporedivosti naknada za preračunavanje valuta, kao i mogućnost da stranke koje nisu pružatelj platnih usluga platitelja onemoguće i omoguće opciju prihvaćanja preračunavanja valuta.

(23)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(1)

Nakon što je donesena Uredba (EU) 2019/833 Europskog parlamenta i Vijeća (3), Organizacija za ribarstvo sjeverozapadnog Atlantika (NAFO) na svojem je 41. i 42. godišnjem sastanku 2019. odnosno 2020. donijela niz pravno obvezujućih odluka o očuvanju ribolovnih resursa u svojoj nadležnosti.

(2)

Te su odluke upućene ugovornim strankama NAFO-a, no sadržavaju i obveze za subjekte (npr. zapovjednika plovila). Nove NAFO-ove mjere očuvanja i provedbe koje su obvezujuće za sve ugovorne stranke NAFO-a stupile su na snagu. Potrebno ih je ugraditi u pravo Unije ako njime već nisu obuhvaćene.

(3)

Uredbu (EU) 2019/833 trebalo bi stoga prilagoditi kako bi se primjenjivale NAFO-ove norme o mjerenju veličine oka mrežnog tega, uvela definicija ribarskog plovila koju upotrebljava NAFO čime bi se Unijinim tijelima nadležnima za kontrolu i izvršenje olakšala suradnja s drugim ugovornim strankama NAFO-a te poboljšao protok informacija između tijela država članica, Komisije i izvršnog tajnika NAFO-a.

(4)

U skladu s člankom 3. Uredbe (EU) 2019/473 Europskog parlamenta i Vijeća (4), misija Europske agencije za kontrolu ribarstva (EFCA) jest, među ostalim, organiziranje operativne koordinacije aktivnosti kontrole i inspekcije ribarstva što ih poduzimaju države članice u svrhu provedbe međunarodnih programa kontrole i inspekcije kao što je NAFO-ov program zajedničke inspekcije i nadzora, te pomaganje državama članicama da informacije o ribolovnim aktivnostima i aktivnostima kontrole i inspekcije podnesu Komisiji i trećim stranama. Stoga je primjereno da EFCA bude tijelo koje od država članica prima i izvršnom tajniku NAFO-a prosljeđuje informacije o kontroli i inspekciji kao što su izvješća o inspekciji na moru i obavijesti u okviru programa promatranja

(5)

Postupak utvrđen u mjerama očuvanja i provedbe prema kojem ugovorne stranke prosljeđuju informacije internetskim stranicama Sustava za praćenje, kontrolu i nadzor (MCS) NAFO-a, obuhvaća slanje informacija koje se trebaju proslijediti izvršnom tajniku NAFO-a. Stoga je relevantne odredbe Uredbe (EU) 2019/833 potrebno ažurirati kako bi odražavale tu promjenu i kako bi se pojasnilo kojim kanalima države članice trebaju dostavljati relevantne informacije.

(6)

Potrebno je uvrstiti odredbe mjera očuvanja i provedbe o zaštiti grenlandskog morskog psa (Somniosus microcephalus), uskladiti odredbe o ugovorima o zakupu s odredbama tih mjera očuvanja i provedbe i navesti potrebu da ugovorna stranka koja je država luke pristane na raspoređivanje inspektora druge ugovorne stranke.

(7)

Određene odredbe mjera očuvanja i provedbe vjerojatno će se izmijeniti na godišnjim sastancima NAFO-a zbog uvođenja novih tehničkih mjera povezanih s promjenama biomase stoka i izmjenama područnih ograničenja za pridnene ribolovne aktivnosti. Stoga bi, kako bi se buduće izmjene mjera očuvanja i provedbe mogle brzo ugraditi u pravo Unije prije početka ribolovne sezone, Komisiji trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u pogledu veličina oka mrežnog tega, rešetki za sortiranje i člankastih lanaca u ribolovu sjeverne kozice; te u pogledu područnih ograničenja za pridnene ribolovne aktivnosti. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (5).Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(8)

Uredbu (EU) 2019/833 trebalo bi stoga izmijeniti,

(1)

Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju se pravila kojima se osigurava pravo na privatnost i povjerljivost u pogledu obrade osobnih podataka pri razmjenama podataka u području elektroničkih komunikacija. Ta direktiva posebno pojašnjava i nadopunjuje Uredbu (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(2)

Direktiva 2002/58/EZ primjenjuje se na obradu osobnih podataka u vezi s pružanjem javno dostupnih elektroničkih komunikacijskih usluga. Do 21. prosinca 2020. primjenjivala se definicija „elektroničke komunikacijske usluge” utvrđena u članku 2. točki (c) Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Na taj je datum Direktivom (EU) 2018/1972 Europskog parlamenta i Vijeća (6) stavljena izvan snage Direktiva 2002/21/EZ. Definicija „elektroničke komunikacijske usluge” u članku 2. točki 4. Direktive (EU) 2018/1972 obuhvaća brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge kako su definirane u članku 2. točki 7. te direktive. Brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge koje, na primjer, obuhvaćaju internetsku telefoniju, usluge slanja poruka i usluge elektroničke pošte na internetu, uvrštene su stoga u područje primjene Direktive 2002/58/EZ 21. prosinca 2020.

(3)

U skladu s člankom 6. stavkom 1. Ugovora o Europskoj uniji (UEU) Unija priznaje prava, slobode i načela određena Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”). Člankom 7. Povelje štiti se temeljno pravo svake osobe na poštovanje njezina privatnog i obiteljskog života, doma i komuniciranja, što obuhvaća i povjerljivost komuniciranja. Članak 8. Povelje odnosi se na pravo na zaštitu osobnih podataka.

(4)

U članku 3. stavku 1. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. (UNCRC) i članku 24. stavku 2. Povelje navodi se da u svakom djelovanju koje se odnosi na djecu, bez obzira na to provode li ga tijela javne vlasti ili privatne institucije, primarni cilj mora biti zaštita interesa djeteta. Nadalje, u članku 3. stavku 2. UNCRC-a i članku 24. stavku 1. Povelje podsjeća se na to da djeca imaju pravo na zaštitu i brigu koja je potrebna za njihovu dobrobit.

(5)

Zaštita djece, kako na internetu tako i izvan njega, jedan je od prioriteta Unije. Seksualno zlostavljanje i seksualno iskorištavanje djece ozbiljna su kršenja ljudskih i temeljnih prava, osobito prava djece da budu zaštićena od svih oblika nasilja, zlostavljanja i zanemarivanja, lošeg postupanja ili iskorištavanja, uključujući seksualno zlostavljanje, kako je predviđeno UNCRC-om i Poveljom. Digitalizacija je donijela brojne koristi za društvo i gospodarstvo, ali donijela je i izazove, uključujući povećanje seksualnog zlostavljanja djece na internetu. Komisija je 24. srpnja 2020. donijela Komunikaciju naslovljenu „Strategija EU-a za učinkovitiju borbu protiv seksualnog zlostavljanja djece” („Strategija”). Cilj je Strategije pružiti učinkovit odgovor na razini Unije na kazneno djelo seksualnog zlostavljanja djece.

(6)

U skladu s Direktivom 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) ovom se Uredbom ne uređuju politike država članica u vezi sa seksualnim aktivnostima uz uzajamni pristanak u koje djeca mogu biti uključena i koje se mogu smatrati normalnim otkrivanjem spolnosti tijekom razvoja osobe, vodeći računa o različitim kulturnim i pravnim tradicijama te o novim oblicima uspostavljanja i održavanja odnosa između djece i adolescenata, među ostalim i putem informacijskih i komunikacijskih tehnologija.

(7)

Pojedini pružatelji određenih brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga („pružatelji”), kao što su usluge elektroničke pošte i slanja poruka na internetu, već na dobrovoljnoj osnovi upotrebljavaju posebne tehnologije radi otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru svojih usluga i njegova prijavljivanja tijelima nadležnima za izvršavanje zakonodavstva i organizacijama koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece, skeniranjem bilo sadržaja, kao što su fotografije i tekst, bilo podataka o prometu komunikacija koristeći se, u pojedinim slučajevima, povijesnim podacima. Tehnologija koja se upotrebljava za te aktivnosti mogla bi biti tehnologija hashiranja („hashing”) za fotografije, videozapise i klasifikatore te umjetna inteligencija za analizu teksta i podataka o prometu. Kada se upotrebljava tehnologija hashiranja, internetski materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece prijavljuje se kada se vrati pozitivan rezultat, što znači podudaranje koje proizlazi iz usporedbe fotografije ili videozapisa s jedinstvenim digitalnim potpisom koji se ne može preinačiti („hash”) iz baze podataka koju vodi organizacija koja djeluje u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece koja sadržava provjereni internetski materijal koji sadržava seksualno zlostavljanje djece. Ti se pružatelji obraćaju nacionalnim dežurnim telefonskim linijama za prijavu internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece te organizacijama, smještenima kako u Uniji tako i u trećim zemljama, čiji je cilj identificirati djecu, smanjiti seksualno iskorištavanje i seksualno zlostavljanje djece te spriječiti viktimizaciju djece. Moguće je da takve organizacije nisu obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) 2016/679. Zajednički, takve dobrovoljne aktivnosti imaju dragocjenu ulogu u omogućivanju identifikacije i spašavanja žrtava čija su temeljna prava na ljudsko dostojanstvo te na fizički i mentalni integritet ozbiljno prekršena. Takve dobrovoljne aktivnosti također su važne za smanjenje daljnjeg širenja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece i za doprinos identifikaciji i istraživanju počinitelja te prevenciji, otkrivanju, istraživanju i kaznenom progonu kaznenih djela seksualnog zlostavljanja djece.

(8)

Neovisno o njihovu legitimnom cilju, dobrovoljne aktivnosti pružatelja radi otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru njihovih usluga i njegova prijavljivanja predstavljaju zadiranje u temeljna prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života te zaštitu osobnih podataka svih korisnika brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga („korisnici”). Nikakvo se ograničenje ostvarivanja temeljnog prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, uključujući povjerljivost komunikacija, ne može opravdati samo time što su pružatelji upotrebljavali određene tehnologije u vrijeme kada brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge nisu bile obuhvaćene definicijom „elektroničkih komunikacijskih usluga”. Takva su ograničenja moguća samo pod određenim uvjetima. U skladu s člankom 52. stavkom 1. Povelje takva ograničenja moraju biti predviđena zakonom i poštovati bit prava na privatni i obiteljski život kao i prava na zaštitu osobnih podataka te, podložno načelu proporcionalnosti, moraju biti potrebna i zaista odgovarati ciljevima od općeg interesa koje priznaje Unija ili potrebi zaštite prava i sloboda drugih osoba. Kada takva ograničenja trajno uključuju opće i neselektivno praćenje i analizu komunikacija svih korisnika, ona narušavaju pravo na povjerljivost komunikacija.

(9)

Do 20. prosinca 2020. obrada osobnih podataka koju provode pružatelji s pomoću dobrovoljnih mjera u svrhu otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru svojih usluga i njegova prijavljivanja te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece sa svojih usluga bila je uređena isključivo Uredbom (EU) 2016/679. Direktivom (EU) 2018/1972, koju je trebalo prenijeti do 20. prosinca 2020., pružatelji su uvršteni u područje primjene Direktive 2002/58/EZ. Kako bi se takve dobrovoljne mjere nastavile upotrebljavati nakon 20. prosinca 2020., pružatelji bi trebali ispuniti uvjete utvrđene u ovoj Uredbi. Uredba (EU) 2016/679 i dalje će se primjenjivati na obradu osobnih podataka koja se provodi s pomoću takvih dobrovoljnih mjera.

(10)

Direktiva 2002/58/EZ ne sadržava posebne odredbe o obradi osobnih podataka koju provode pružatelji u vezi s pružanjem elektroničkih komunikacijskih usluga u svrhu otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru njihovih usluga i njegova prijavljivanja te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece iz njihovih usluga. Međutim, u skladu s člankom 15. stavkom 1. Direktive 2002/58/EZ države članice mogu donijeti zakonodavne mjere radi ograničavanja područja primjene prava i obveza predviđenih, među ostalim, u člancima 5. i 6. te direktive, koji se odnose na povjerljivost komunikacija i podataka o prometu, u svrhu sprečavanja, otkrivanja, istrage i kaznenog progona kaznenih djela povezanih sa seksualnim zlostavljanjem djece. U nedostatku takvih nacionalnih zakonodavnih mjera i do donošenja dugoročnijeg pravnog okvira za suzbijanje seksualnog zlostavljanja djece na razini Unije, pružatelji se za daljnju upotrebu dobrovoljnih mjera za otkrivanje seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru svojih usluga i njegova prijavljivanja te uklanjanje internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece iz svojih usluga nakon 21. prosinca 2020. više ne mogu oslanjati na Uredbu (EU) 2016/679. Ovom Uredbom ne predviđa se pravna osnova za obradu osobnih podataka koju provode pružatelji s jedinom svrhom otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru njihovih usluga i njegova prijavljivanja te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece iz njihovih usluga, ali se njome predviđa odstupanje od određenih odredbi Direktive 2002/58/EZ. Ovom Uredbom utvrđuju se dodatne zaštitne mjere koje pružatelji moraju poštovati ako se žele pozivati na nju.

(11)

Obrada podataka za potrebe ove Uredbe mogla bi podrazumijevati obradu posebnih kategorija osobnih podataka navedenih u Uredbi (EU) 2016/679. Obrada fotografija i videozapisa posebnim tehničkim sredstvima kojima se omogućuje jedinstvena identifikacija ili autentifikacija pojedinca smatra se obradom posebnih kategorija osobnih podataka.

(12)

Ovom Uredbom predviđa se privremeno odstupanje od članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 1. Direktive 2002/58/EZ, kojima se štiti povjerljivost komunikacija i podataka o prometu. Dobrovoljna upotreba tehnologija, od strane pružateljâ, za obradu osobnih i drugih podataka u mjeri u kojoj je to potrebno za otkrivanje seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru njihovih usluga i njegovo prijavljivanje te uklanjanje internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece iz njihovih usluga obuhvaćena je područjem primjene odstupanja predviđenog ovom Uredbom pod uvjetom da je takva upotreba u skladu s uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi te da stoga podliježe zaštitnim mjerama i uvjetima utvrđenima u Uredbi (EU) 2016/679.

(13)

Direktiva 2002/58/EZ donesena je na temelju članka 114. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Nadalje, nisu sve države članice donijele zakonodavne mjere u skladu s Direktivom 2002/58/EZ kako bi ograničile područje primjene prava i obveza u vezi s povjerljivošću komunikacija i podataka o prometu kako je utvrđeno u toj direktivi, a donošenje takvih mjera podrazumijeva znatan rizik od rascjepkanosti koja bi mogla negativno utjecati na unutarnje tržište. Ova bi se Uredba, stoga, trebala temeljiti na članku 114. UFEU-a.

(14)

S obzirom na to da se podaci povezani s elektroničkim komunikacijama koje uključuju fizičke osobe obično smatraju osobnim podacima, ova bi se Uredba također trebala temeljiti na članku 16. UFEU-a, u kojem se navodi posebna pravna osnova za donošenje pravilâ o zaštiti pojedinaca s obzirom na obradu osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije te u državama članicama kada se obavljaju aktivnosti obuhvaćene područjem primjene prava Unije i pravilâ o slobodnom kretanju takvih podataka.

(15)

Uredba (EU) 2016/679 primjenjuje se na obradu osobnih podataka u vezi s pružanjem elektroničkih komunikacijskih usluga od strane pružateljâ s jedinom svrhom otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu u okviru njihovih usluga i njegova prijavljivanja te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece iz njihovih usluga u mjeri u kojoj je ta obrada obuhvaćena područjem primjene odstupanja predviđenog ovom Uredbom.

(16)

Vrste tehnologija koje se upotrebljavaju za potrebe ove Uredbe trebale bi narušavati privatnost u najmanjoj mogućoj mjeri u skladu s najsuvremenijim dostignućima u industriji. Te se tehnologije ne bi trebale upotrebljavati za sustavno filtriranje i skeniranje teksta u komunikacijama osim ako se to radi isključivo radi otkrivanja obrazaca koji ukazuju na moguće konkretne razloge zbog kojih se sumnja na seksualno zlostavljanje djece na internetu te one ne bi trebale omogućivati donošenje zaključka o sadržaju komunikacija. U slučaju tehnologije koja se upotrebljava za otkrivanje mamljenja djece, takvi konkretni razlozi za sumnju trebali bi se temeljiti na objektivno utvrđenim čimbenicima rizika kao što su razlika u dobi i vjerojatno sudjelovanje djeteta u skeniranoj komunikaciji.

(17)

Trebalo bi uspostaviti odgovarajuće postupke i mehanizme pravne zaštite kako bi se osiguralo da pojedinci mogu podnijeti pritužbe pružateljima. Takvi su postupci i mehanizmi posebno važni ako je sadržaj koji ne predstavlja seksualno zlostavljanje djece na internetu uklonjen ili prijavljen tijelima za izvršavanje zakonodavstva ili organizaciji koja djeluje u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece.

(18)

Kako bi se što je više moguće osigurale točnost i pouzdanost, tehnologija koja se upotrebljava za potrebe ove Uredbe trebala bi, u skladu s najsuvremenijim dostignućima u industriji, ograničiti broj i omjere pogrešaka (lažno pozitivni rezultati) u najvećoj mogućoj mjeri i trebala bi, prema potrebi, bez odgode ispravljati sve takve pogreške do kojih bi ipak moglo doći.

(19)

Obrađeni podaci o sadržaju i obrađeni podaci o prometu kao i osobni podaci nastali tijekom provođenja aktivnosti obuhvaćenih ovom Uredbom te razdoblje tijekom kojeg se podaci naknadno pohranjuju u slučaju utvrđivanja sumnje na seksualno zlostavljanje djece na internetu, trebali bi ostati ograničeni na ono što je prijeko potrebno za provođenje tih aktivnosti. Sve bi podatke trebalo odmah i trajno izbrisati čim više nisu prijeko potrebni za neku od svrha navedenih u ovoj Uredbi, uključujući slučajeve u kojima nije utvrđena sumnja na seksualno zlostavljanje djece na internetu, a u svakom slučaju najkasnije 12 mjeseci nakon datuma otkrivanja sumnje na seksualno zlostavljanje djece na internetu. Time se ne bi trebala dovesti u pitanje mogućnost pohrane relevantnih podataka o sadržaju i relevantnih podataka o prometu u skladu s Direktivom 2002/58/EZ. Ova Uredba ne utječe na primjenu bilo koje pravne obveze u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom u pogledu čuvanja podataka, a koja se primjenjuje na pružatelje.

(20)

Ovom se Uredbom pružatelja koji je tijelima za izvršavanje zakonodavstva prijavio seksualno zlostavljanje djece na internetu ne sprečava da od tih tijela zatraži potvrdu o primitku prijave.

(21)

Kako bi se osigurale transparentnost i odgovornost u pogledu aktivnosti poduzetih na temelju odstupanja predviđenog ovom Uredbom, pružatelji bi trebali do 3. veljače 2022., te nakon toga do 31. siječnja svake godine, objavljivati i podnositi izvješća nadležnom nadzornom tijelu imenovanom na temelju Uredbe (EU) 2016/679 („nadzorno tijelo”) i Komisiji. Takva bi izvješća trebala uključivati obradu koja je obuhvaćena područjem primjene ove Uredbe, uključujući vrstu i količinu obrađenih podataka, specifične razloge za obradu osobnih podataka na temelju Uredbe (EU) 2016/679, razloge za prijenose osobnih podataka izvan Unije na temelju poglavlja V. Uredbe (EU) 2016/679, kada je to primjenjivo, broj identificiranih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece na internetu, uz razlikovanje između internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece i mamljenje djece, broj slučajeva u kojima je korisnik podnio pritužbu s pomoću internog mehanizma pravne zaštite ili je podnio pravni lijek te ishod takvih pritužaba i pravnih postupaka, broj i omjere pogrešaka (lažno pozitivni rezultati) raznih upotrijebljenih tehnologija, mjere primijenjene za ograničavanje stope pogrešaka i postignutu stope pogrešaka, politiku zadržavanja i zaštitne mjere za zaštitu podataka primijenjene na temelju Uredbe (EU) 2016/679, te nazive organizacija koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu s kojima su podaci podijeljeni na temelju ove Uredbe.

(22)

Kako bi pružila potporu nadzornim tijelima u njihovim zadaćama, Komisija bi od Europskog odbora za zaštitu podataka trebala zatražiti izdavanje smjernica o usklađenosti obrade koja je obuhvaćena područjem primjene odstupanja utvrđenog u ovoj Uredbi s Uredbom (EU) 2016/679. Kada nadzorna tijela procjenjuju je li postojeća ili nova tehnologija koja se treba upotrebljavati u skladu s najsuvremenijim dostignućima u industriji, narušava li privatnost u najmanjoj mogućoj mjeri i primjenjuje li se na odgovarajućoj pravnoj osnovi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, te bi smjernice posebno trebale pomoći nadzornim tijelima u pružanju savjeta u okviru postupka prethodnog savjetovanja utvrđenog u toj uredbi.

(23)

Ovom Uredbom ograničava se pravo na zaštitu povjerljivosti komunikacija i odstupa se od odluke donesene u skladu s Direktivom (EU) 2018/1972 da se u pogledu privatnosti brojevno neovisne interpersonalne komunikacijske usluge podvrgnu istim pravilima koja se primjenjuju na sve ostale elektroničke komunikacijske usluge s jedinom svrhom otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu na tim uslugama i njegova prijavljivanja tijelima za izvršavanje zakonodavstva ili organizacijama koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje iz tih usluga. Stoga bi razdoblje primjene ove Uredbe trebalo biti ograničeno na razdoblje od tri godine od datuma početka njezine primjene, kako bi se omogućilo vrijeme koje je potrebno za donošenje novog dugoročnog pravnog okvira. Ako se dugoročni pravni okvir donese i stupi na snagu prije tog datuma, tim bi se dugoročnim pravnim okvirom trebala staviti izvan snage ova Uredba.

(24)

U pogledu svih ostalih aktivnosti koje su obuhvaćene područjem primjene Direktive 2002/58/EZ, pružatelji bi trebali podlijegati posebnim obvezama utvrđenima u toj direktivi, a time i nadzornim i istražnim ovlastima nadležnih tijela imenovanih na temelju te direktive.

(25)

Šifriranje s kraja na kraj važan je instrument kojim se jamči sigurnost i povjerljivost komunikacija korisnika, među ostalim i komunikacija djece. Zlonamjerne treće strane mogle bi zlouporabiti svako slabljenje šifriranja. Stoga ništa u ovoj Uredbi ne bi trebalo tumačiti kao zabranu ili slabljenje šifriranja s kraja na kraj.

(26)

Pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, uključujući povjerljivost komunikacija, temeljno je pravo zajamčeno člankom 7. Povelje. Ono je stoga također preduvjet za sigurnu komunikaciju između žrtava seksualnog zlostavljanja djece i pouzdane odrasle osobe ili organizacija aktivnih u borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece te za komunikaciju između žrtava i njihovih odvjetnika.

(27)

Ovom se Uredbom ne bi trebala dovesti u pitanje pravila o čuvanju poslovne tajne u okviru nacionalnog prava, kao što su pravila o zaštiti poslovne komunikacije, između liječnika i njihovih pacijenata, novinara i njihovih izvora ili odvjetnika i njihovih klijenata, posebno s obzirom na to da je povjerljivost komunikacije između odvjetnika i njihovih klijenata ključna za osiguravanje učinkovitog ostvarivanja prava na obranu kao ključnog dijela prava na pošteno suđenje. Ovom se Uredbom također ne bi trebala dovesti u pitanje nacionalna pravila o registrima tijela javne vlasti koja nude savjetovanje pojedincima u nevolji ili organizacija koje nude savjetovanje pojedincima u nevolji.

(28)

Pružatelji bi trebali Komisiji dostaviti nazive organizacija koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece kojima prijavljuju potencijalno seksualno zlostavljanje djece na internetu u skladu s ovom Uredbom. Iako je isključiva odgovornost pružatelja koji djeluju kao voditelji obrade da procijene s kojom trećom stranom mogu dijeliti osobne podatke u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, Komisija bi transparentnost u pogledu prijenosa potencijalnih slučajeva seksualnog zlostavljanja djece na internetu trebala osigurati tako da na svojim internetskim stranicama objavi popis organizacija koje djeluju u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece koji joj je dostavljen. Taj bi javni popis trebao biti lako dostupan. Pružatelji bi također trebali moći taj popis upotrebljavati za utvrđivanje relevantnih organizacija u globalnoj borbi protiv seksualnog zlostavljanja djece na internetu. Tim popisom ne bi trebalo dovoditi u pitanje obveze pružatelja koji djeluju kao voditelji obrade u skladu s Uredbom (EU) 2016/679, među ostalim i u pogledu njihove obveze da svaki prijenos osobnih podataka izvan Unije provedu na temelju poglavlja V. te uredbe i njihove obveze da ispune sve obveze u skladu s poglavljem IV. te uredbe.

(29)

Statistički podaci koje u skladu s ovom Uredbom moraju pružati države članice važni su pokazatelji za evaluaciju politike, među ostalim i zakonodavnih mjera. Osim toga, važno je prepoznati utjecaj sekundarne viktimizacije koja je svojstvena dijeljenju fotografija i videozapisa žrtava seksualnog zlostavljanja djece, koji su možda bili u optjecaju godinama, i koji nije u potpunosti odražen u takvim statističkim podacima.

(30)

U skladu sa zahtjevima utvrđenima u Uredbi (EU) 2016/679, a osobito sa zahtjevom da se države članice pobrinu za to da nadzorna tijela raspolažu ljudskim, tehničkim i financijskim resursima potrebnima za djelotvorno obavljanje svojih zadaća i izvršavanje svojih ovlasti, države članice trebale bi osigurati da nadzorna tijela imaju dovoljno resursa za djelotvorno obavljanje svojih zadaća i izvršavanje svojih ovlasti u skladu s ovom Uredbom.

(31)

Ako je pružatelj usluga proveo procjenu učinka na zaštitu podataka i savjetovao se s nadzornim tijelima u pogledu tehnologije u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 prije stupanja na snagu ove Uredbe, taj pružatelj usluga ne bi trebao biti dužan u skladu s ovom Uredbom provesti dodatnu procjenu učinka na zaštitu podataka ili savjetovanje pod uvjetom da su nadzorna tijela navela da obrada podataka tom tehnologijom ne bi dovela do visokog rizika za prava i slobode pojedinaca ili da je voditelj obrade poduzeo mjere za ublažavanje takvog rizika.

(32)

Korisnici bi trebali imati pravo na učinkovit pravni lijek ako su njihova prava prekršena zbog obrade osobnih i drugih podataka u svrhu otkrivanja seksualnog zlostavljanja djece na internetu na brojevno neovisnim interpersonalnim komunikacijskim uslugama i njihova prijavljivanja te uklanjanja internetskog materijala koji sadržava seksualno zlostavljanje djece, primjerice u slučajevima u kojima su korisnikov sadržaj ili identitet korisnika prijavljeni organizaciji koja djeluje u javnom interesu protiv seksualnog zlostavljanja djece ili tijelima za izvršavanje zakonodavstva ili ako je korisnikov sadržaj uklonjen ili je korisnikov račun blokiran ili je usluga koja je ponuđena korisniku obustavljena.

(33)

U skladu s Direktivom 2002/58/EZ i načelom smanjenja količine podataka, obrada osobnih podataka trebala bi ostati ograničena na podatke o sadržaju i povezane podatke o prometu u onoj mjeri u kojoj je to prijeko potrebno za postizanje svrhe ove Uredbe.

(34)

Odstupanje predviđeno ovom Uredbom trebalo bi se proširiti na kategorije podataka iz članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 1. Direktive 2002/58/EZ, koji se primjenjuju na obradu kako osobnih tako i neosobnih podataka koji se obrađuju u kontekstu pružanja brojevno neovisnih interpersonalnih komunikacijskih usluga.

(35)

Cilj je ove Uredbe stvoriti privremeno odstupanje od određenih odredbi Direktive 2002/58/EZ, bez stvaranja rascjepkanosti na unutarnjem tržištu. Osim toga, malo je vjerojatno da bi sve države članice bile u stanju na vrijeme donijeti nacionalne zakonodavne mjere. S obzirom na to da cilj ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. Njome se uvodi privremeno i strogo ograničeno odstupanje od primjene članka 5. stavka 1. i članka 6. stavka 1. Direktive 2002/58/EZ uz niz zaštitnih mjera kako bi se osiguralo da ona ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje postavljenog cilja.

(36)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (8) te je on dao mišljenje 10. studenoga 2020.,

(1)

Direktivom (EU) 2017/2397 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju se prijelazne mjere kako bi se osigurala kontinuirana valjanost svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti, brodarskih knjižica i brodskih dnevnika izdanih prije isteka razdoblja za prenošenje te kako bi kvalificirani članovi posade imali razumno vrijeme u kojem mogu podnijeti zahtjev za svjedodžbu Unije o stručnoj osposobljenosti ili drugu svjedodžbu koja se priznaje kao jednakovrijedna. Međutim, osim dozvola za plovidbu Rajnom iz članka 1. stavka 5. Direktive Vijeća 96/50/EZ (4), te se prijelazne mjere ne primjenjuju na svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, brodarske knjižice i brodske dnevnike koje izdaju treće zemlje, a koje države članice trenutačno priznaju na temelju svojih nacionalnih zahtjeva ili međunarodnih ugovora primjenjivih prije stupanja na snagu Direktive (EU) 2017/2397.

(2)

U članku 10. stavcima 3., 4. i 5. Direktive (EU) 2017/2397 utvrđuju se postupak i uvjeti za priznavanje svjedodžbi, brodarskih knjižica ili brodskih dnevnika koje izdaju tijela treće zemlje.

(3)

S obzirom na to da se postupak priznavanja dokumenata trećih zemalja temelji na procjeni sustavâ izdavanja svjedodžbi u trećoj zemlji koja je podnijela zahtjev, s ciljem utvrđivanja podliježe li izdavanje svjedodžbi, brodarskih knjižica ili brodskih dnevnika navedenih u zahtjevu zahtjevima koji su jednaki onima utvrđenima u Direktivi (EU) 2017/2397, postupak priznavanja vjerojatno neće biti dovršen do 17. siječnja 2022.

(4)

Kako bi prelazak na sustav priznavanja dokumenata trećih zemalja predviđen u članku 10. Direktive (EU) 2017/2397 bio neometan, potrebno je predvidjeti prijelazne mjere kojima se pruža dovoljno vremena trećim zemljama da usklade svoje zahtjeve s onima utvrđenima u toj direktivi, a Komisiji da procijeni njihove sustave izdavanja svjedodžbi i, prema potrebi, donese provedbeni akt na temelju članka 10. stavka 5. te direktive. Te bi mjere zajamčile i pravnu sigurnost za pojedince i gospodarske subjekte koji djeluju u sektoru prijevoza unutarnjim plovnim putovima. S obzirom na te ciljeve primjereno je krajnji datum za dokumente trećih zemalja obuhvaćene područjem primjene tih prijelaznih mjera odrediti upućivanjem na razdoblje za prenošenje te direktive produljeno za dvije godine.

(5)

Kako bi se osigurala dosljednost s prijelaznim mjerama primjenjivim na države članice na temelju članka 38. Direktive (EU) 2017/2397, prijelazne mjere primjenjive na svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti, brodarske knjižice i brodske dnevnike koje izdaju treće zemlje, a koje priznaju države članice, ne bi se trebale primjenjivati nakon 17. siječnja 2032. Nadalje, priznavanje takvih svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti, brodarskih knjižica i brodskih dnevnika trebalo bi ograničiti na unutarnje plovne putove Unije u dotičnoj državi članici.

(6)

Kako bi se osigurala dosljednost s prijelaznim mjerama primjenjivim na svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti koje izdaju države članice, primjereno je pojasniti da u pogledu svjedodžbi trećih zemalja zahtjevi iz članka 10. stavka 3. Direktive (EU) 2017/2397 uključuju i zahtjeve za razmjenu postojećih svjedodžbi iz članka 38. stavaka 1. i 3. te direktive.

(7)

Direktivu (EU) 2017/2397 trebalo bi, stoga, na odgovarajući način izmijeniti kako bi se trgovačkim društvima za prijevoz unutarnjim plovnim putovima i radnicima u tom sektoru pružila pravna jasnoća i sigurnost.

(8)

U skladu s člankom 39. stavkom 4. Direktive (EU) 2017/2397, države članice u kojima plovidba unutarnjim plovnim putovima nije tehnički moguća nisu obvezne prenijeti tu direktivu. To bi se odstupanje trebalo primjenjivati mutatis mutandis na ovu Direktivu.

(9)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno utvrđivanje prijelaznih mjera za priznavanje svjedodžbi trećih zemalja, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(10)

Kako bi se državama članicama omogućilo da brzo prenesu mjere predviđene ovom Direktivom, ona bi trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

(1)

Vijeće je 15. lipnja 2018. ovlastilo Komisiju da otvori pregovore s Kraljevinom Tajlandom o sporazumu o izmjeni koncesija za sve carinske kvote uključene u raspored EU-a CLXXV. zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije.

(2)

Pregovori su zaključeni, a Sporazum između Europske unije i Kraljevine Tajlanda na temelju članka XXVIII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) iz 1994. o izmjeni koncesija za sve carinske kvote uključene u raspored EU-a CLXXV. zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije („Sporazum”) parafiran je 7. siječnja 2021.

(3)

U skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2021/373 (2) Sporazum je potpisan 7. svibnja 2021.

(4)

Sporazum bi trebalo odobriti,