1.   Sporazum o trgovini i suradnji između Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju, s jedne strane, i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske, s druge strane, odobrava se u ime Unije u pogledu pitanja koja nisu obuhvaćena Ugovorom o Euratomu (3).

2.   Sporazum između Europske unije i Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske o sigurnosnim postupcima za razmjenu i zaštitu klasificiranih podataka odobrava se u ime Unije (4).

3.   Vjerodostojni i konačni tekstovi Sporazumâ kojima su ab initio zamijenjene potpisane verzije Sporazumâ priloženi su ovoj Odluci.

1.   Komisija predstavlja Uniju u okviru Vijeća za partnerstvo, Odbora za trgovinsko partnerstvo, posebnih trgovinskih odbora i posebnih odbora osnovanih na temelju članaka 7. i 8. Sporazuma o trgovini i suradnji, kao i u okviru svih dodatnih posebnih trgovinskih odbora ili posebnih odbora osnovanih u skladu s člankom 7. stavkom 4. točkom (g) ili člankom 8. stavkom 2. točkom (g) Sporazuma o trgovini i suradnji.

Svaka država članica može poslati jednog predstavnika da kao dio delegacije Unije prati predstavnika Komisije na sastancima Vijeća za partnerstvo i drugih zajedničkih tijela osnovanih na temelju Sporazuma o trgovini i suradnji.

2.   Kako bi Vijeće moglo u potpunosti izvršavati svoje funkcije utvrđivanja politika, koordinacije i donošenja odluka u skladu s Ugovorima, posebno utvrđivanjem stajališta koja treba zauzeti u ime Unije u okviru Vijeća za partnerstvo, Odbora za trgovinsko partnerstvo, posebnih trgovinskih odbora i posebnih odbora, Komisija osigurava da Vijeće sve informacije i dokumente povezane sa svakim sastankom tih zajedničkih tijela ili sa svim aktima koje treba donijeti pisanim postupkom primi dovoljno vremena prije tog sastanka ili te primjene pisanog postupka, a u svakom slučaju najkasnije osam radnih dana prije tog sastanka ili te primjene pisanog postupka.

Vijeće se također pravodobno obavješćuje o raspravama i ishodu sastanaka Vijeća za partnerstvo, Odbora za trgovinsko partnerstvo, posebnih trgovinskih odbora i posebnih odbora, kao i o primjeni pisanog postupka, te prima nacrte zapisnika i sve dokumente koji se odnose na takve sastanke ili primjenu postupka.

3.   Europskom parlamentu omogućuje se da u potpunosti izvršava svoje institucijske nadležnosti tijekom cijelog postupka, u skladu s Ugovorima.

4.   Tijekom razdoblja od pet godina koje počinje 1. siječnja 2021. Komisija jedanput godišnje izvješćuje Europski parlament i Vijeće o provedbi i primjeni Sporazuma o trgovini i suradnji. U tom godišnjem izvješću navodi se, prema potrebi, bilo koji relevantni razvoj prava Ujedinjene Kraljevine koji se odnosi na područja kontrole subvencija i oporezivanja obuhvaćena dijelom drugim naslova prvog glave XI. Sporazuma o trgovini i suradnji, kao i bilo koji relevantni razvoj u razini zaštite radnih i socijalnih standarda, okoliša i klime obuhvaćenih tom glavom. Nakon tog početnog petogodišnjeg razdoblja Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješća redovito, a najmanje svake dvije godine.

1.   Dok poseban zakonodavni akt kojim se uređuje donošenje mjera navedenih u točkama od (a) do (k) ovog stavka ne stupi na snagu u Uniji, svaku odluku Unije o poduzimanju takvih mjera donosi Komisija, u skladu s uvjetima utvrđenima u odgovarajućim odredbama Sporazuma o trgovini i suradnji, u pogledu:

2.   Komisija pravodobno i u potpunosti obavješćuje Vijeće o svojoj namjeri donošenja mjera iz stavka 1. kako bi se omogućila sadržajna razmjena mišljenja u okviru Vijeća. Komisija u najvećoj mogućoj mjeri uvažava izražena mišljenja. Komisija također prema potrebi obavješćuje Europski parlament.

3.   Ako neka država članica ili više njih smatraju da imaju posebnog razloga za zabrinutost, one mogu od Komisije zatražiti donošenje mjera iz stavka 1. Ako Komisija na takav zahtjev ne odgovori potvrdno, o razlozima za to pravodobno obavješćuje Vijeće.

4.   Komisija može donijeti i mjere kojima se ponovno uvode prava i obveze u okviru Sporazuma o trgovini i suradnji kakvi su bili prije donošenja mjera iz stavka 1. stavci 2. i 3. primjenjuju se mutatis mutandis.

5.   Ako zbog stalnih znatnih odstupanja mjere za ponovnu uspostavu ravnoteže iz stavka 1. točke (c) budu trajale dulje od godinu dana, jedna država članica ili više njih mogu zatražiti od Komisije da aktivira revizijsku klauzulu predviđenu u članku 411. Sporazuma o trgovini i suradnji. Komisija pravodobno ispituje taj zahtjev i razmatra da se u vezi s tim, prema potrebi, obrati Vijeću za partnerstvo, u skladu s odredbama utvrđenima u Sporazumu o trgovini i suradnji. Ako Komisija na takav zahtjev ne odgovori potvrdno, o razlozima za to pravodobno obavješćuje Vijeće.

6.   Prije donošenja posebnog zakonodavnog akta kojim se uređuje donošenje mjera iz stavka 1., a u svakom slučaju najkasnije do 1. siječnja 2022., Vijeće provodi preispitivanje aranžmana utvrđenih u ovom članku.

1.   Komisija se ovlašćuje za donošenje, u ime Unije, svih odluka koje se odnose na:

2.   Primjenjuje se članak 3. stavci 2., 3. i 4.

1.   Države članice ovlaštene su u pregovorima dogovoriti, potpisati i sklopiti aranžmane iz članka 419. stavka 4. Sporazuma o trgovini i suradnji, podložno sljedećim uvjetima:

Primjenjuje se postupak utvrđen u članku 8. ove Odluke.

2.   Države članice ovlaštene su dodijeliti odobrenja iz članka 419. stavka 9. Sporazuma o trgovini i suradnji, podložno njegovim uvjetima i u skladu s primjenjivim odredbama prava Unije i nacionalnog prava. Pri dodjeli tih odobrenja države članice ne smiju diskriminirati među prijevoznicima Unije.

3.   Države članice ovlaštene su u pregovorima dogovoriti, potpisati i sklopiti aranžmane iz članka 419. stavka 9. Sporazuma o trgovini i suradnji, podložno sljedećim uvjetima:

Primjenjuje se postupak utvrđen u članku 8. ove Odluke.

1.   Svaka država članica koja namjerava u pregovorima dogovoriti bilateralni aranžman iz članka 6. stavaka 1. i 3. ili bilateralni sporazum iz članka 7. obavješćuje Komisiju o pregovorima s Ujedinjenom Kraljevinom o takvim aranžmanima ili sporazumima i prema potrebi poziva Komisiju da sudjeluje u pregovorima kao promatrač.

2.   Nakon završetka pregovora dotična država članica Komisiji podnosi nacrt aranžmana ili sporazuma koji je iz njih proizišao. Komisija o tome bez odgode obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

3.   Najkasnije tri mjeseca od zaprimanja nacrta aranžmana ili sporazuma Komisija donosi odluku o tome jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 6. stavku 1. prvom podstavku ili članku 6. stavku 3. prvom podstavku odnosno članku 7. Ako Komisija odluči da su ti uvjeti ispunjeni, dotična država članica može potpisati i sklopiti dotični aranžman ili sporazum.

4.   Dotična država članica Komisiji dostavlja primjerak aranžmana ili sporazuma u roku od mjesec dana od njegova stupanja na snagu ili, ako se aranžman ili sporazum treba privremeno primjenjivati, u roku od mjesec dana od početka njegove privremene primjene.

1.   Ako Unija i Ujedinjena Kraljevina međusobno sklope druge bilateralne sporazume, takvi sporazumi čine dopunske sporazume ovom Sporazumu osim ako je u tim sporazumima predviđeno drukčije. Takvi dopunski sporazumi sastavni su dio ukupnih bilateralnih odnosa uređenih ovim Sporazumom i dio su ukupnog okvira.

2.   Stavak 1. primjenjuje se i na:

1.   Stranke jedna drugoj, uz puno uzajamno poštovanje i u dobroj vjeri, pomažu pri obavljanju zadaća koje proizlaze iz ovog Sporazuma i svih dopunskih sporazuma.

2.   Poduzimaju sve odgovarajuće mjere, općenite ili posebne, kako bi se osiguralo ispunjenje obveza koje proizlaze iz ovog Sporazuma i svih dopunskih sporazuma te se suzdržavaju od svih mjera koje bi mogle ugroziti ostvarenje ciljeva ovog Sporazuma ili dopunskih sporazuma.

1.   Odredbe ovog Sporazuma i svih dopunskih sporazuma tumače se u dobroj vjeri u skladu s njihovim uobičajenim značenjem u kontekstu u kojem se nalaze te s obzirom na predmet i svrhu Sporazuma u skladu s uobičajenim pravilima tumačenja međunarodnog javnog prava, uključujući ona kodificirana u Bečkoj konvenciji o pravu međunarodnih ugovora, sastavljenoj u Beču 23. svibnja 1969.

2.   Podrazumijeva se da se ni ovim Sporazumom ni bilo kojim dopunskim sporazumom ne uspostavlja obveza tumačenja njihovih odredaba u skladu s domaćim pravom bilo koje stranke.

3.   Podrazumijeva se da tumačenje ovog Sporazuma ili bilo kojeg dopunskog sporazuma koje daju sudovi bilo koje stranke ne obvezuje sudove druge stranke.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak SSC.67. Protokola o koordinaciji socijalne sigurnosti i uz iznimku, u pogledu Unije, dijela trećeg ovog Sporazuma, ništa u ovom Sporazumu ni u bilo kojem dopunskom sporazumu ne tumači se kao dodjeljivanje prava ili nametanje obveza osobama osim onih nastalih između stranaka na temelju međunarodnog javnog prava, ni kao dopuštanje izravnog pozivanja na ovaj Sporazum ili bilo koji dopunski sporazum u domaćim pravnim sustavima stranaka.

2.   Stranka u svojem pravu ne predviđa pravo na tužbu protiv druge stranke zbog njezina postupanja kojim se krši ovaj Sporazum ili bilo koji dopunski sporazum.

1.   Za potrebe ovog Sporazuma i svih dopunskih sporazuma te ako nije drukčije navedeno primjenjuju se sljedeće definicije:

2.   Sva upućivanja na „Uniju”, „stranku” ili „stranke” u ovom Sporazumu ili bilo kojem dopunskom sporazumu smatraju se upućivanjima na Europsku zajednicu za atomsku energiju, osim ako je drukčije navedeno ili ako kontekst zahtijeva drukčije.

1.   Osniva se Vijeće za partnerstvo. Vijeće za partnerstvo sastoji se od predstavnikâ Unije i Ujedinjene Kraljevine. Vijeće za partnerstvo može se sastajati u različitim sastavima, ovisno o pitanjima o kojima se raspravlja.

2.   Vijećem za partnerstvo supredsjedaju član Europske komisije i predstavnik Vlade Ujedinjene Kraljevine na ministarskoj razini. Sastaje se na zahtjev Unije ili Ujedinjene Kraljevine, a u svakom slučaju najmanje jednom godišnje, te zajedničkom suglasnošću utvrđuje raspored sastanaka i dnevni red.

3.   Vijeće za partnerstvo nadzire postizanje ciljeva ovog Sporazuma i svih dopunskih sporazuma. Ono nadzire i olakšava provedbu i primjenu ovog Sporazuma i svih dopunskih sporazuma. Svaka stranka može Vijeću za partnerstvo uputiti bilo koje pitanje koje se odnosi na provedbu, primjenu i tumačenje ovog Sporazuma ili bilo kojeg dopunskog sporazuma.

4.   Vijeće za partnerstvo ima sljedeće ovlasti:

5.   Rad Vijeća za partnerstvo uređen je poslovnikom utvrđenim u Prilogu 1. Vijeće za partnerstvo može izmijeniti taj prilog.

1.   Osnivaju se sljedeći odbori:

2.   U pogledu pitanja povezanih s dijelom drugim naslovom prvim glavama od I. do VII., glavom VIII. poglavljem 4. i glavama od IX. do XII., dijelom drugim naslovom šestim i Prilogom 27., Odbor za trgovinsko partnerstvo iz stavka 1. ovog članka ima sljedeće ovlasti:

3.   U pogledu pitanja u njihovoj nadležnosti posebni trgovinski odbori imaju sljedeće ovlasti:

4.   U pogledu pitanja u njihovoj nadležnosti posebni odbori imaju sljedeće ovlasti:

5.   Odbori se sastoje od predstavnikâ svake stranke. Svaka stranka osigurava da njihovi predstavnici u odborima imaju odgovarajuće stručno znanje o pitanjima o kojima se raspravlja.

6.   Odborom za trgovinsko partnerstvo supredsjedaju visoki predstavnik Unije i predstavnik Ujedinjene Kraljevine nadležni za trgovinska pitanja ili njihovi imenovani predstavnici. Sastaje se na zahtjev Unije ili Ujedinjene Kraljevine, a u svakom slučaju najmanje jednom godišnje, te zajedničkom suglasnošću utvrđuje raspored sastanaka i dnevni red.

7.   Posebnim trgovinskim odborima i posebnim odborima supredsjedaju predstavnik Unije i predstavnik Ujedinjene Kraljevine. Osim ako je ovim Sporazumom predviđeno drukčije ili osim ako supredsjedatelji odluče drukčije, sastaju se najmanje jednom godišnje.

8.   Odbori raspored sastanaka i dnevni red utvrđuju zajedničkom suglasnošću.

9.   Rad odborâ uređen je poslovnikom utvrđenim u Prilogu 1.

10.   Odstupajući od stavka 9., odbor može donijeti i naknadno izmijeniti vlastita pravila kojima se uređuje njegov rad.

1.   Osnivaju se sljedeće radne skupine:

2.   Radne skupine odborima pomažu, pod njihovim nadzorom, u izvršavanju njihovih zadaća, a posebno pripremaju rad odborâ i izvršavaju sve zadaće koje im oni dodijele.

3.   Radne skupine sastoje se od predstavnikâ Unije i Ujedinjene Kraljevine, a supredsjedaju im predstavnik Unije i predstavnik Ujedinjene Kraljevine.

4.   Radne skupine zajedničkom suglasnošću donose svoj poslovnik, raspored sastanaka i dnevni red.

1.   Odluke koje donese Vijeće za partnerstvo ili, ovisno o slučaju, odbor, obvezujuće su za stranke i sva tijela osnovana na temelju ovog Sporazuma i svih dopunskih sporazuma, uključujući arbitražno tijelo iz dijela šestoga glave I. Preporuke nisu obvezujuće.

2.   Vijeće za partnerstvo ili, ovisno o slučaju, odbor odluke donosi i preporuke daje zajedničkom suglasnošću.

1.   Europski parlament i parlament Ujedinjene Kraljevine mogu, kao forum za razmjenu mišljenja o partnerstvu, osnovati Parlamentarnu skupštinu za partnerstvo, koja se sastoji od zastupnikâ u Europskom parlamentu i zastupnikâ u parlamentu Ujedinjene Kraljevine.

2.   Nakon osnivanja Parlamentarna skupština za partnerstvo:

1.   Svaka stranka savjetuje se o pitanjima obuhvaćenima ovim Sporazumom i svim dopunskim sporazumima sa svojom novoosnovanom ili postojećom domaćom savjetodavnom skupinom ili skupinama koje se sastoje od predstavnika neovisnih organizacija civilnog društva, uključujući nevladine organizacije, poslovne organizacije i organizacije poslodavaca te sindikate, i koje djeluju u područjima gospodarstva, održivog razvoja, socijalnih pitanja, ljudskih prava, okoliša i drugima. Svaka stranka može sazvati svoju domaću savjetodavnu skupinu ili skupine u različitim sastavima za raspravu o provedbi različitih odredaba ovog Sporazuma ili bilo kojeg dopunskog sporazuma.

2.   Svaka stranka razmatra stajališta ili preporuke svoje domaće savjetodavne skupine ili skupina. Predstavnici svake stranke nastoje se savjetovati sa svojom domaćom savjetodavnom skupinom ili skupinama najmanje jednom godišnje. Sastanci se mogu održavati virtualnim putem.

3.   Radi promicanja javne svijesti o domaćim savjetodavnim skupinama, svaka stranka nastoji objaviti popis organizacija koje sudjeluju u njezinoj domaćoj savjetodavnoj skupini ili skupinama kao i kontaktne točke za tu skupinu ili te skupine.

4.   Stranke potiču interakciju između svojih domaćih savjetodavnih skupina, među ostalim, ako je to moguće, razmjenom podataka za kontakt članova svojih domaćih savjetodavnih skupina.

1.   Stranke olakšavaju organizaciju Foruma civilnog društva radi održavanja dijaloga o provedbi dijela drugog. Vijeće za partnerstvo donosi operativne smjernice za vođenje Foruma.

2.   Forum civilnog društva sastaje se najmanje jednom godišnje, osim ako se stranke dogovore drukčije. Forum civilnog društva može se sastajati virtualnim putem.

3.   Forum civilnog društva otvoren je za sudjelovanje neovisnih organizacija civilnog društva osnovanih na područjima stranaka, uključujući članove domaćih savjetodavnih skupina iz članka 13. Svaka stranka promiče uravnoteženu zastupljenost, uključujući nevladine organizacije, poslovne organizacije i organizacije poslodavaca te sindikate koji djeluju u područjima gospodarstva, održivog razvoja, socijalnih pitanja, ljudskih prava, okoliša i drugima.

1.   Stranka ne može uvesti ni zadržati carinu, porez ili druga davanja bilo koje vrste na izvoz ili u vezi s izvozom robe u drugu stranku, ili nacionalni porez ili druga davanja na robu izvezenu u drugu stranku, koji su veći od poreza ili davanja koji bi bili uvedeni na sličnu robu da je namijenjena domaćoj potrošnji.

2.   Za potrebe ovog članka izraz „druga davanja bilo koje vrste” ne uključuje naknade ni druga davanja dopuštena na temelju članka 23.

1.   Naknade i druga davanja koje stranka naplaćuje na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom robe druge stranke ograničavaju se na približni trošak pruženih usluga i ne čine neizravnu zaštitu domaće robe ili oporezivanje uvoza ili izvoza u fiskalne svrhe. Stranka ne naplaćuje naknade ili druga davanja na uvoz ili izvoz ili u vezi s uvozom ili izvozom na ad valorem osnovi.

2.   Svaka stranka može uvesti davanja ili zahtijevati povrat troškova samo ako su pružene posebne usluge, uključujući osobito sljedeće:

3.   Svaka stranka odmah objavljuje na službenim internetskim stranicama sve naknade i davanja koja naplaćuje u vezi s uvozom ili izvozom u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se o njima informiraju. Te informacije uključuju razlog za naknadu ili davanje za pruženu uslugu, odgovorno tijelo, naknade i davanja koje će se primijeniti te kad i kako se obavlja plaćanje. Nove ili izmijenjene naknade i davanja ne naplaćuju se dok ne budu objavljene i dostupne informacije u skladu s ovim stavkom.

4.   Nijedna stranka ne zahtijeva konzularne transakcije, uključujući s time povezane naknade i davanja, u vezi s uvozom bilo koje robe druge stranke.

1.   Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja ponovno uđe na područje stranke nakon što je bila privremeno izvezena iz njezina područja u područje druge stranke radi popravka.

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se na robu uvezenu na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine, ili pod sličnim statusom, koja se potom izvozi radi popravka i ne uvozi se ponovno na carinsko skladište, u zone slobodne trgovine ili pod sličnim statusom.

3.   Stranka ne primjenjuje carinu na robu, neovisno o njezinu podrijetlu, koja se privremeno uvozi s područja druge stranke radi popravka.

1.   Stranka za obnovljene proizvode druge stranke ne odobrava tretman koji je manje povoljan od tretmana koji odobrava za istovjetne nove proizvode.

2.   Članak 26. primjenjuje se na uvozne i izvozne zabrane ili ograničenja za obnovljene proizvode. Ako stranka donese ili zadrži zabrane ili ograničenja za rabljene proizvode, te mjere ne primjenjuje na obnovljene proizvode.

3.   Stranka može zahtijevati da obnovljeni proizvodi budu označeni kao takvi za distribuciju ili prodaju na njezinu području te da zadovoljavaju sve primjenjive tehničke zahtjeve koji se primjenjuju na istovjetne nove proizvode.

1.   Stranka ne donosi niti provodi zabrane ili ograničenja na uvoz bilo koje robe druge stranke ili na izvoz ili prodaju za izvoz bilo koje robe na carinsko područje druge stranke, osim u skladu s člankom XI. GATT-a iz 1994., uključujući njegove napomene i dodatne odredbe. U tu se svrhu članak XI. GATT-a iz 1994. te njegove napomene i dodatne odredbe mutatis mutandis ugrađuju u ovaj Sporazum i postaju njegov dio.

2.   Stranka ne donosi niti zadržava:

1.   Svaka stranka osigurava da se svi postupci izdavanja uvoznih dozvola za trgovinu robom između stranaka primjenjuju na neutralnoj osnovi i da se provode na pošten, pravedan, nediskriminirajući i transparentan način.

2.   Stranke donose ili zadržavaju postupke izdavanja dozvola kao uvjet za uvoz na njihovo područje s područja druge stranke samo ako nisu razumno dostupni drugi odgovarajući postupci za ostvarivanje administrativne svrhe.

3.   Stranka ne donosi niti zadržava neautomatske postupke izdavanja uvoznih dozvola, osim ako je to nužno za provedbu mjere koja je u skladu s ovim Sporazumom. Stranka koja donese takav neautomatski postupak izdavanja uvoznih dozvola jasno navodi mjeru koja se provodi tim postupkom.

4.   Stranke uvode i vode svaki postupak izdavanja uvoznih dozvola u skladu s člancima od 1. do 3. Sporazuma WTO-a o postupcima izdavanja uvoznih dozvola („Sporazum o izdavanju uvoznih dozvola”). U tu svrhu članci od 1. do 3. Sporazuma o izdavanju ulaznih dozvola ugrađuju se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaju njegov dio.

5.   Stranka koja uvodi ili mijenja postupak izdavanja uvoznih dozvola sve relevantne informacije stavlja na raspolaganje na službenim internetskim stranicama. Te se informacije stavljaju na raspolaganje, kad god je to izvedivo, najmanje 21 dan prije datuma početka primjene novog ili izmijenjenog postupka izdavanja dozvola, a ni u kojem slučaju kasnije od datuma početka primjene. Te informacije sadržavaju podatke propisane člankom 5. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola.

6.   Stranka na zahtjev druge stranke odmah dostavlja sve relevantne informacije o svim postupcima izdavanja uvoznih dozvola koje namjerava donijeti ili koje zadržava, uključujući informacije iz članaka od 1. do 3. Sporazuma o izdavanju uvoznih dozvola.

7.   Podrazumijeva se da se ničim u ovom članku od stranke ne zahtijeva da odobri uvoznu dozvolu niti sprečava stranku da ispunjava svoje obveze na temelju rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda ili multilateralnih režima neširenja oružja i mehanizama za kontrolu uvoza.

1.   Svaka stranka objavljuje sve nove postupke izdavanja izvoznih dozvola, ili izmjene postojećeg postupka izdavanja izvoznih dozvola, u obliku koji državnim tijelima, trgovcima i drugim zainteresiranim stranama omogućuje da se o njima informiraju. Objavljuje ih, kad god je to izvedivo, 45 dana prije nego što postupak ili izmjena počne proizvoditi učinke, a u svakom slučaju najkasnije do datuma na koji takav postupak ili izmjena počne proizvoditi učinke te, ako je to primjereno, na svim relevantnim državnim internetskim stranicama.

2.   Objava postupaka izdavanja izvoznih dozvola obuhvaća sljedeće:

3.   U roku od 45 dana od datuma stupanja na snagu ovog Sporazuma svaka stranka obavješćuje drugu stranku o svojim postojećim postupcima izdavanja izvoznih dozvola. Svaka stranka obavješćuje drugu stranku o svim novim postupcima izdavanja izvoznih dozvola i svim izmjenama postojećih postupaka izdavanja izvoznih dozvola u roku od 60 dana od objave. Obavijest sadržava upućivanje na izvore u kojima su objavljene informacije propisane stavkom 2. te, ako je to primjereno, adresu relevantnih državnih internetskih stranica.

4.   Podrazumijeva se da se ničim u ovom članku od stranke ne zahtijeva da odobri izvoznu dozvolu niti sprečava stranku da ispunjava svoje obveze na temelju rezolucija Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda i multilateralnih režima neširenja oružja i mehanizama za kontrolu izvoza, uključujući Sporazum iz Wassenaara o kontroli izvoza konvencionalnog oružja te robe i tehnologije s dvojnom namjenom, Australsku skupinu, Skupinu dobavljača nuklearnog oružja i Režim kontrole raketne tehnologije, ili da donosi, zadržava ili provodi neovisne režime sankcija.

1.   Za potrebe praćenja funkcioniranja ovog Sporazuma i izračunavanja stope iskorištenosti povlastica, stranke jedanput na godinu razmjenjuju statističke podatke o uvozu za razdoblje od 10 godina koje počinje godinu dana nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma. Osim ako Odbor za trgovinsko partnerstvo odluči drukčije, to se razdoblje automatski produljuje za pet godina i nakon toga ga Odbor za trgovinsko partnerstvo može odlučiti dodatno produljiti.

2.   Razmjena statističkih podataka o uvozu obuhvaća podatke koji se odnose na zadnju dostupnu godinu, uključujući vrijednost i, ako je to primjenjivo, obujam na razini tarifne stavke za uvoz robe druge stranke na koju se primjenjuje povlašteno carinsko postupanje na temelju ovog Sporazuma i za robu na koju se primjenjuje nepovlašteno postupanje.

1.   Stranke potvrđuju svoja prava i obveze na temelju članka VI. GATT-a iz 1994., Sporazuma o antidampingu, Sporazuma o SCM-u, članka XIX. GATT-a iz 1994., Sporazuma o zaštitnim mjerama te članka 5. Sporazuma o poljoprivredi.

2.   Poglavlje 2. ove glave ne primjenjuje se na antidampinške, kompenzacijske i zaštitne i mjere i ispitne postupke.

3.   Svaka stranka primjenjuje antidampinške i kompenzacijske mjere u skladu sa zahtjevima iz Sporazuma o antidampingu i Sporazuma o SCM-u te u okviru poštenog i transparentnog postupka.

4.   Pod uvjetom da se time nepotrebno ne odgađa provođenje ispitnog postupka, svaka zainteresirana strana u ispitnom postupku u vezi s antidampinškim ili kompenzacijskim mjerama (1) dobiva priliku u potpunosti braniti svoje interese.

5.   Tijelo svake stranke koje provodi ispitni postupak može, u skladu s pravom stranke, razmotriti je li iznos antidampinške pristojbe koji se uvodi puna marža dampinga ili manji iznos.

6.   Tijelo svake stranke koje provodi ispitni postupak razmatra, u skladu s pravom stranke, informacije dostavljene o tome bi li uvođenje antidampinške ili kompenzacijske pristojbe bilo protivno javnom interesu.

7.   Stranke ne smiju istovremeno u odnosu na istu robu primjenjivati ni zadržavati:

8.   Dio šesti glava I. ne primjenjuje se na stavke od 1. do 6. ovog članka.

1.   Proizvodi s podrijetlom iz jedne stranke ne ispunjavaju uvjete za uvoz u drugu stranku na temelju postojećih carinskih kvota WTO-a kako su definirane u stavku 2. Među njima su i carinske kvote kako su raspodijeljene između stranaka prema pregovorima na temelju članka XXVIII. GATT-a koje je Europska unija pokrenula u dokumentu WTO-a G/SECRET/42/Add.2, a Ujedinjena Kraljevina u dokumentu WTO-a G/SECRET/44 te kako je utvrđeno u domaćem zakonodavstvu svake stranke. Za potrebe ovog članka status proizvoda s podrijetlom utvrđuje se na temelju pravila o nepovlaštenom podrijetlu koja se primjenjuju u stranci uvoznici.

2.   Za potrebe stavka 1., „postojeće carinske kvote WTO-a” znači carinske kvote koje su koncesije WTO-a za Europsku uniju uvrštene u nacrt rasporeda koncesija i obveza za EU-28 na temelju GATT-a iz 1994. podnesen WTO-u u dokumentu G/MA/TAR/RS/506 kako je izmijenjen dokumentima G/MA/TAR/RS/506/Add.1 i G/MA/TAR/RS/506/Add.2.

1.   Stranke surađuju u sprečavanju, otkrivanju i suzbijanju povreda ili izbjegavanja carinskog zakonodavstva u skladu sa svojim obvezama iz poglavlja 2. ove glave i Protokolom o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima. Svaka stranka poduzima primjerene i usporedive mjere kako bi zaštitila svoje financijske interese i financijske interese druge stranke kad je riječ o naplati carina na robu koja ulazi na carinsko područje Ujedinjene Kraljevine ili Unije.

2.   Podložno mogućnosti izuzeća za trgovce koji ispunjavaju uvjete iz stavka 7., stranka može, u skladu s postupkom utvrđenim u stavcima 3. i 4., privremeno suspendirati relevantno povlašteno postupanje za dotični proizvod odnosno dotične proizvode ako:

3.   Stranka koja utvrdi činjenice kako je navedeno u stavku 2. obavješćuje Odbor za trgovinsku partnerstvo i započinje savjetovanje s drugom strankom u okviru Odbora za trgovinsko partnerstvo s ciljem postizanja uzajamno prihvatljivog rješenja.

4.   Ako stranke ne uspiju dogovoriti uzajamno prihvatljivo rješenje u roku od tri mjeseca od datuma obavijesti, stranka koja je utvrdila činjenice može odlučiti privremeno suspendirati relevantno povlašteno postupanje za dotični proizvod odnosno dotične proizvode. U tom slučaju stranka koja je utvrdila činjenice o privremenoj suspenziji i planiranom razdoblju njezine primjene bez odgode obavješćuje Odbor za trgovinsko partnerstvo.

5.   Privremena suspenzija primjenjuje se samo onoliko dugo koliko je potrebno za uklanjanje povreda ili izbjegavanja i zaštitu financijskih interesa dotične stranke, ali ne dulje od šest mjeseci. Dotična stranka preispituje situaciju i ako odluči da privremena suspenzija više nije potrebna, okončava je prije isteka razdoblja o kojem je obaviješten Odbor za trgovinsko partnerstvo. Ako nakon isteka razdoblja o kojem je obavijestila Odbor za trgovinsko partnerstvo još postoje uvjeti koji su doveli do suspenzije, dotična stranka može odlučiti produljiti suspenziju. Svaka suspenzija predmet je periodičnog savjetovanja u okviru Odbora za trgovinsko partnerstvo.

6.   Svaka stranka u skladu sa svojim internim postupcima objavljuje informacije uvoznicima o svim odlukama o privremenoj suspenziji iz stavaka 4. i 5.

7.   Neovisno o stavku 4., ako uvoznik carinskom tijelu stranke uvoznice može dokazati da su takvi proizvodi potpuno u skladu s carinskim zakonodavstvom stranke uvoznice, zahtjevima iz ovog Sporazuma i svim drugim primjerenim uvjetima povezanima s privremenom suspenzijom koje je utvrdila stranka uvoznica u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima, stranka uvoznica dopušta uvozniku da zatraži povlašteno postupanje i dobije povrat viška carine plaćene povrh povlaštenih carinskih stopa pri uvozu proizvoda.

1.   Stranke surađuju u olakšavanju povrata kulturnih dobara nezakonito iznesenih s područja stranke i pritom uzimaju u obzir načela sadržana u Konvenciji UNESCO-a o mjerama zabrane i sprječavanja nezakonitog uvoza, izvoza i prijenosa vlasništva kulturnih dobara, potpisanoj u Parizu 17. studenoga 1970.

2.   Za potrebe ovog članka primjenjuju se sljedeće definicije:

3.   Nadležna tijela stranaka međusobno surađuju, i to osobito:

4.   Svaka stranka određuje kontaktnu točku odgovornu za komunikaciju s kontaktnom točkom druge stranke o svim pitanjima koja proizlaze iz ovog članka, osobito o obavijestima i zahtjevima iz stavka 3. točaka (a) i (b).

5.   Predviđena suradnja stranaka uključuje, ovisno o slučaju i ako je to potrebno, carinska tijela stranaka koja su nadležna za upravljanje postupcima izvoza kulturnih dobara.

6.   Dio šesti glava I. ne primjenjuje se na ovaj članak.

1.   Za potrebe primjene povlaštenog tarifnog postupanja stranke na robu s podrijetlom iz druge stranke u skladu s ovim Sporazumom, pod uvjetom da proizvodi zadovoljavaju sve druge primjenjive zahtjeve iz ovog poglavlja, sljedeći se proizvodi smatraju proizvodima s podrijetlom iz druge stranke:

2.   Ako je proizvod stekao status proizvoda s podrijetlom, materijali bez podrijetla upotrijebljeni u njegovoj proizvodnji ne smatraju se materijalima bez podrijetla kada se taj proizvod ugrađuje kao materijal u drugi proizvod.

3.   Uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom neprekidno su ispunjeni u Ujedinjenoj Kraljevini ili Uniji.

1.   Proizvod s podrijetlom iz stranke smatra se proizvodom s podrijetlom iz druge stranke ako se taj proizvod upotrebljava kao materijal u proizvodnji drugog proizvoda u toj drugoj stranci.

2.   Proizvodnja provedena na materijalu bez podrijetla u stranci može se uzeti u obzir za potrebe utvrđivanja je li riječ o proizvodu s podrijetlom iz druge stranke.

3.   Stavci 1. i 2. ne primjenjuje se ako proizvodnja u drugoj stranci ne izlazi iz okvira postupaka iz članka 43.

4.   Kako bi ispunio tvrdnju o podrijetlu iz članka 54. stavka 2. točke (a) za proizvod iz stavka 2. ovog članka, izvoznik od svojeg dobavljača dobiva izjavu dobavljača predviđenu u Prilogu 6. ili jednakovrijednu ispravu koja sadržava iste podatke kojima se dotični materijali bez podrijetla opisuju dovoljno detaljno da bi se mogli identificirati.

1.   Sljedeći proizvodi smatraju se dobivenima u cijelosti u stranci:

2.   Izrazi „plovilo stranke” i „brod tvornica stranke” u stavku 1. točkama (h) i (i) znače plovilo i brod tvornica koji:

1.   Ako proizvod ne zadovoljava zahtjeve utvrđene u Prilogu 3. zbog upotrebe materijala bez podrijetla u njegovoj proizvodnji, taj se proizvod ipak smatra proizvodom s podrijetlom iz stranke, pod uvjetom da:

2.   Stavak 1. ne primjenjuje se ako vrijednost ili masa materijala bez podrijetla upotrijebljenih u proizvodnji proizvoda premašuje bilo koji postotak maksimalne vrijednosti ili mase materijala bez podrijetla kako je navedeno u zahtjevima utvrđenima u Prilogu 3.

3.   Stavak 1. ovog članka ne primjenjuje se na proizvode u cijelosti dobivene u stranci u smislu članka 41. Ako se u Prilogu 3. zahtijeva da su materijali upotrijebljeni u proizvodnji proizvoda dobiveni u cijelosti, primjenjuju se stavci 1. i 2. ovog članka.

1.   Neovisno o članku 39. stavku 1. točki (c), proizvod se ne smatra proizvodom s podrijetlom iz stranke ako se proizvodnja proizvoda u stranci sastoji samo od jednog ili više sljedećih postupaka obavljenih na materijalima bez podrijetla:

2.   Za potrebe stavka 1. postupci se smatraju jednostavnima ako za njihovo izvođenje nisu potrebne posebne vještine ni strojevi, aparati ili oprema posebno proizvedena ili ugrađena za te postupke.

1.   Za potrebe ovog poglavlja kvalifikacijska jedinica konkretni je proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri razvrstavanju proizvoda prema Harmoniziranom sustavu.

2.   Ako se pošiljka sastoji od više istovjetnih proizvoda razvrstanih u isti tarifni broj Harmoniziranog sustava, pri primjeni odredaba ovog poglavlja u obzir se uzima svaki pojedinačni proizvod.

1.   Smatra se da pribor, zamjenski dijelovi, alat i materijali s uputama ili drugi informativni materijali čine jedan proizvod zajedno s opremom, strojem, uređajem ili vozilom u pitanju ako su:

2.   Pribor, zamjenski dijelovi, alat i materijali s uputama ili drugi informativni materijali iz stavka 1. ne uzimaju se u obzir pri utvrđivanju podrijetla proizvoda, osim za potrebe izračuna vrijednosti materijala bez podrijetla ako proizvod podliježe zahtjevu u pogledu maksimalne vrijednosti materijala bez podrijetla iz Priloga 3.

1.   Zamjenjivi materijali odnosno zamjenjivi proizvodi s podrijetlom i bez podrijetla fizički se razdvajaju tijekom skladištenja kako bi zadržali status materijala odnosno proizvoda s podrijetlom i bez podrijetla.

2.   Za potrebe stavka 1. „zamjenjivi materijali” odnosno „zamjenjivi proizvodi” znači materijali odnosno proizvodi koji su iste vrste i tržišne kvalitete i imaju ista tehnička i fizička svojstva i koje nije moguće razlikovati za potrebe podrijetla.

3.   Neovisno o stavku 1., zamjenjivi materijali s podrijetlom i bez podrijetla mogu se upotrebljavati u proizvodnji proizvoda bez fizičkog razdvajanja tijekom skladištenja ako se primjenjuje metoda računovodstvenog razdvajanja.

4.   Neovisno o stavku 1. zamjenjivi proizvodi s podrijetlom i bez podrijetla razvrstani u poglavlja 10., 15., 27., 28., 29., tarifne brojeve od 32.01 do 32.07 ili tarifne brojeve od 39.01 do 39.14 Harmoniziranog sustava mogu se skladištiti u stranci prije izvoza u drugu stranku bez fizičkog odvajanja pod uvjetom da se primjenjuje metoda računovodstvenog razdvajanja.

5.   Metoda računovodstvenog razdvajanja iz stavaka 3. i 4. primjenjuje se u skladu s metodom upravljanja zalihama na temelju računovodstvenih načela koja su općeprihvaćena u stranci.

6.   Metoda računovodstvenog razdvajanja jest svaka metoda kojom se osigurava da u bilo kojem trenutku status materijala odnosno proizvoda s podrijetlom ne dobije više materijala odnosno proizvoda no što bi to bio slučaj da su materijali odnosno proizvodi fizički razdvojeni.

7.   Stranka može pod uvjetima iz svojih zakona ili drugih propisa zahtijevati da je za primjenu metode računovodstvenog razdvajanja potrebno prethodno odobrenje njezinih carinskih tijela. Carinsko tijelo stranke nadzire korištenje takvih odobrenja i može oduzeti odobrenje ako nositelj nepropisno primjenjuje metodu računovodstvenog razdvajanja ili ne ispunjava druge uvjete iz ovog poglavlja.

1.   Proizvod s podrijetlom deklariran za domaću upotrebu u stranci uvoznici nakon izvoza i prije deklariranja za domaću upotrebu ne smije biti izmijenjen ili na bilo koji način preoblikovan ili podvrgnut postupcima osim onima potrebnima za očuvanje u dobrom stanju ili postupcima dodavanja ili stavljanja oznaka, etiketa, plombi ili bilo koje druge dokumentacije radi osiguravanja usklađenosti s posebnim domaćim zahtjevima stranke uvoznice.

2.   Proizvod se može uskladištiti ili izložiti u trećoj zemlji pod uvjetom da u toj trećoj zemlji ostane pod carinskim nadzorom.

3.   Pošiljke se u trećoj zemlji mogu razdvojiti ako razdvajanje provodi izvoznik ili ako se ono provodi pod njegovom odgovornošću, pod uvjetom da pošiljke u toj trećoj zemlji ostanu pod carinskim nadzorom.

4.   Ako postoji sumnja u pogledu ispunjenja zahtjeva predviđenih u stavcima od 1. do 3. carinsko tijelo stranke uvoznice može od uvoznika zahtijevati da dostavi dokaz o ispunjenju tih zahtjeva, bilo kojim sredstvom, uključujući ugovorne prijevozne isprave kao što su teretnice ili činjenične ili konkretne dokaze na temelju označivanja ili numeriranja paketa ili bilo koji dokaz povezan sa samim proizvodom.

1.   Stranka uvoznica pri uvozu odobrava povlašteno tarifno postupanje za proizvod s podrijetlom iz druge stranke u smislu ovog poglavlja na temelju uvoznikova zahtjeva za povlašteno tarifno postupanje. Uvoznik je odgovoran za točnost zahtjeva za povlašteno tarifno postupanje te usklađenost sa zahtjevima iz ovog poglavlja.

2.   Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji se na:

3.   Uvoznik koji podnosi zahtjev za povlašteno tarifno postupanje na temelju tvrdnje o podrijetlu kako je navedeno u stavku 2. točki (a) zadržava tvrdnju o podrijetlu te njezin primjerak dostavlja carinskom tijelu stranke uvoznice na njegov zahtjev.

1.   Zahtjev za povlašteno tarifno postupanje i temelj za taj zahtjev kako je navedeno u članku 54. stavku 2. uključuju se u uvoznu carinsku deklaraciju u skladu sa zakonima i drugim propisima stranke uvoznice.

2.   Odstupajući od stavka 1. ovog članka, ako uvoznik nije podnio zahtjev za povlašteno tarifno postupanje u trenutku uvoza, stranka uvoznica odobrava povlašteno tarifno postupanje i vraća ili otpušta svaki višak plaćene carine pod uvjetom:

Ostale uvoznikove obveze na temelju članka 54. ostaju nepromijenjene.

1.   Izvoznik proizvoda izdaje tvrdnju o podrijetlu na temelju informacija kojima se dokazuje da je riječ o proizvodu s podrijetlom, uključujući informacije o statusu proizvoda s podrijetlom za materijale koji se upotrebljavaju u proizvodnji proizvoda. Izvoznik je odgovoran za točnost tvrdnje o podrijetlu i navedenih informacija.

2.   Tvrdnja o podrijetlu sastavlja se na temelju jedne od jezičnih verzija teksta iz Priloga 7. na računu ili kojoj drugoj ispravi u kojoj je proizvod s podrijetlom opisan dovoljno detaljno da ga se može identificirati. Za dostavljanje opisa koji je dovoljno detaljan za identificiranje proizvoda s podrijetlom odgovoran je izvoznik. Stranka uvoznica od uvoznika ne smije tražiti da dostavi prijevod tvrdnje o podrijetlu.

3.   Tvrdnja o podrijetlu vrijedi 12 mjeseci od datuma sastavljanja ili dulje razdoblje koje je predvidjela stranka uvoznica, ali ne dulje od 24 mjeseca.

4.   Tvrdnja o podrijetlu može se primjenjivati na:

5.   Ako se na zahtjev uvoznika u više pošiljki uvoze nesastavljeni ili rastavljeni proizvodi u smislu pravila 2.(a) Općih pravila za tumačenje Harmoniziranog sustava koji su obuhvaćeni odsjecima od XV. do XXI. Harmoniziranog sustava, za te se proizvode može upotrijebiti jedna tvrdnja o podrijetlu u skladu sa zahtjevima koje utvrđuje carinsko tijelo stranke uvoznice.

1.   Za potrebe zahtjeva za povlašteno tarifno postupanje na temelju članka 54. stavka 2. točke (b), uvoznikovo znanje da je riječ o proizvodu s podrijetlom iz stranke izvoznice temelji se na informacijama kojima se dokazuje da je riječ o proizvodu s podrijetlom koji zadovoljava zahtjeve iz ovog poglavlja.

2.   Prije nego što zatraži povlašteno postupanje, u slučaju da uvoznik ne može dobiti informacije iz stavka 1. ovog članka jer izvoznik te informacije smatra povjerljivima ili zbog bilo kojeg drugog razloga, izvoznik može dostaviti tvrdnju o podrijetlu kako bi uvoznik mogao zatražiti povlašteno tarifno postupanje na temelju članka 54. stavka 2. točke (a).

1.   Uvoznik koji podnosi zahtjev za povlašteno tarifno postupanje za proizvod uvezen u stranku uvoznicu najmanje tri godine od datuma uvoza proizvoda čuva:

2.   Izvoznik koji je izdao tvrdnju o podrijetlu najmanje četiri godine od njezina izdavanja čuva primjerak tvrdnje o podrijetlu i svu drugu evidenciju kojom se dokazuje da proizvod zadovoljava zahtjeve za dobivanje statusa proizvoda s podrijetlom.

3.   Evidencija koju je potrebno čuvati u skladu s ovim člankom može se čuvati u elektroničkom obliku.

1.   Odstupajući od članaka od 54. do 58., pod uvjetom da je za takav proizvod izjavljeno da zadovoljava zahtjeve iz ovog poglavlja i da carinsko tijelo stranke uvoznice ne sumnja u istinitost takve izjave, stranka uvoznica odobrava povlašteno tarifno postupanje za:

2.   Sljedeći se proizvodi isključuju iz primjene stavka 1. ovog članka:

3.   Uvoznik je odgovoran za točnost izjave i usklađenost sa zahtjevima iz ovog poglavlja. Zahtjevi u pogledu čuvanja evidencije utvrđeni u članku 59. ne primjenjuju se na uvoznika na temelju ovog članka.

1.   Carinsko tijelo stranke uvoznice može obaviti provjeru toga je li riječ o proizvodu s podrijetlom ili toga jesu li zadovoljeni drugi zahtjevi iz ovog poglavlja na temelju metoda procjene rizika, koje mogu uključivati nasumični odabir. Takve se provjere mogu obaviti s pomoću zahtjeva za informacije od uvoznika koji je podnio zahtjev iz članka 54., u trenutku podnošenja uvozne deklaracije, prije puštanja proizvoda ili nakon puštanja proizvoda.

2.   Informacije koje se traže u skladu sa stavkom 1. ne obuhvaćaju više od sljedećih elemenata:

3.   Pri dostavi traženih informacija uvoznik može dodati sve druge informacije koje smatra relevantnima za potrebe provjere.

4.   Ako se zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji na tvrdnji o podrijetlu, uvoznik dostavlja tu tvrdnju o podrijetlu, ali može odgovoriti carinskom tijelu stranke uvoznice da ne može dostaviti informacije iz stavka 2. točke (b).

5.   Ako se zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temelji na uvoznikovu znanju, carinsko tijelo stranke uvoznice koje obavlja provjeru može, nakon što je najprije zatražilo informacije u skladu sa stavkom 1., od uvoznika zatražiti dodatne informacije ako smatra da su one potrebne da se provjeri status proizvoda s podrijetlom ili jesu li zadovoljeni drugi zahtjevi iz ovog poglavlja. Carinsko tijelo stranke uvoznice može od uvoznika zatražiti konkretnu dokumentaciju i informacije ako je to primjereno.

6.   Ako carinsko tijelo stranke uvoznice odluči suspendirati odobravanje povlaštenog tarifnog postupanja za dotični proizvod dok se čekaju rezultati provjere, uvozniku se nudi puštanje proizvoda podložno odgovarajućim mjerama predostrožnosti, uključujući jamstva. Svaka suspenzija povlaštenog tarifnog postupanja prestaje što je moguće prije nakon što carinsko tijelo stranke uvoznice utvrdi da dotični proizvod ima status proizvoda s podrijetlom ili da su zadovoljeni drugi zahtjevi iz ovog poglavlja.

1.   Kako bi se osigurala pravilna primjena ovog poglavlja, stranke surađuju putem carinskog tijela svake stranke pri provjeri je li riječ o proizvodu s podrijetlom i zadovoljava li taj proizvod druge zahtjeve iz ovog poglavlja.

2.   Ako se zahtjev za povlašteno tarifno postupanje temeljio na tvrdnji o podrijetlu, carinsko tijelo stranke uvoznice koje obavlja provjeru može, ovisno o slučaju nakon što je najprije zatražilo informacije u skladu s člankom 61. stavkom 1. i na temelju odgovora uvoznika, zatražiti i informacije od carinskog tijela stranke izvoznice u roku od dvije godine nakon uvoza proizvoda ili od trenutka podnošenja zahtjeva u skladu s člankom 55. stavkom 2. točkom (a) ako smatra da su potrebne dodatne informacije da se provjeri status proizvoda s podrijetlom ili jesu li zadovoljeni drugi zahtjevi iz ovog poglavlja. Zahtjev za informacije sadržava sljedeće elemente:

Osim navedenih informacija carinsko tijelo stranke uvoznice od carinskog tijela stranke izvoznice može zatražiti da dostavi određenu dokumentaciju i informacije ako je to primjereno.

3.   Carinsko tijelo stranke izvoznice može u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima zatražiti dokumentaciju ili pregled na način da zatraži bilo kakav dokaz ili posjeti prostore izvoznika radi pregleda evidencija i provjere opreme koja se upotrebljava u proizvodnji proizvoda.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 5., carinsko tijelo stranke izvoznice koje je primilo zahtjev iz stavka 2. carinskom tijelu stranke uvoznice dostavlja sljedeće informacije:

5.   Carinsko tijelo stranke izvoznice carinskom tijelu stranke uvoznice ne dostavlja informacije iz stavka 4. točaka (a), (d) i (f) ako izvoznik te informacije smatra povjerljivima.

6.   Svaka stranka obavješćuje drugu stranku o podacima za kontakt carinskih tijela i o svakoj izmjeni tih podataka u roku od 30 dana od datuma izmjene.

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., carinsko tijelo stranke uvoznice može odbiti povlašteno tarifno postupanje ako:

2.   Carinsko tijelo stranke uvoznice može odbiti povlašteno tarifno postupanje za proizvod za koji uvoznik traži povlašteno tarifno postupanje ako uvoznik ne ispuni druge zahtjeve iz ovog poglavlja koji se ne odnose na status proizvoda s podrijetlom.

3.   Ako carinsko tijelo stranke uvoznice ima dovoljno razloga za odbijanje odobrenja povlaštenog tarifnog postupanja na temelju stavka 1. ovog članka, u slučajevima kad je carinsko tijelo stranke izvoznice dostavilo mišljenje u skladu s člankom 62. stavkom 4. točkom (b) kojim se potvrđuje status proizvoda s podrijetlom, carinsko tijelo stranke uvoznice obavješćuje carinsko tijelo stranke izvoznice o svojoj namjeri da odbije povlašteno tarifno postupanje u roku od dva mjeseca od primitka tog mišljenja.

U slučaju dostave takve obavijesti održava se savjetovanje na zahtjev bilo koje stranke u roku od tri mjeseca od datuma obavijesti. Rok za savjetovanje može se produljiti za svaki slučaj posebno na temelju međusobnog dogovora carinskih tijela stranaka. Savjetovanje se može održati u skladu s postupkom koji utvrdi Posebni trgovinski odbor za carinsku suradnju i pravila o podrijetlu.

Ako nakon isteka roka za savjetovanje carinsko tijelo stranke uvoznice ne može potvrditi da je riječ o proizvodu s podrijetlom, ono može odbiti povlašteno tarifno postupanje ako za to ima dovoljno razloga te nakon što je uvozniku odobreno pravo na očitovanje. Međutim, kada carinsko tijelo stranke izvoznice potvrdi status proizvoda s podrijetlom i opravda takav zaključak, carinsko tijelo stranke uvoznice ne smije odbiti povlašteno tarifno postupanje za proizvod samo na temelju toga što je primijenjen članak 62. stavak 5.

4.   U svim slučajevima neslaganja između uvoznika i carinskog tijela stranke uvoznice rješavaju se u skladu s pravom stranke uvoznice.

1.   Svaka stranka u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima čuva povjerljivost svih podataka koje joj dostavi druga stranka u skladu s ovim poglavljem i štiti ih od objavljivanja.

2.   Ako, neovisno o članku 62. stavku 5., carinsko tijelo stranke izvoznice ili stranke uvoznice od izvoznika dobije povjerljive poslovne informacije primjenom članaka 61. i 62., te se informacije ne smiju objavljivati.

3.   Svaka stranka osigurava da se povjerljive informacije prikupljene na temelju ovog poglavlja ne upotrebljavaju u druge svrhe osim za primjenu i izvršavanje odluka i utvrđenja u vezi s pitanjima podrijetla i carinskim pitanjima, osim uz dopuštenje osobe ili stranke koja je dostavila te povjerljive informacije.

4.   Neovisno o stavku 3., stranka može dopustiti da se informacije prikupljene u skladu s ovim poglavljem upotrebljavaju u upravnim, sudskim ili kvazisudskim postupcima pokrenutima zbog nepoštovanja zakonodavstva povezanog s carinama kojim se provodi ovo poglavlje. Stranka unaprijed obavješćuje osobu ili stranku koja je dostavila informacije o takvoj upotrebi.

1.   Za potrebe ovog poglavlja, u slučaju Unije, pojam „stranka” ne uključuje Ceutu i Melillu.

2.   Pri uvozu proizvoda s podrijetlom iz Ujedinjene Kraljevine u Ceutu ili Melillu carinsko postupanje u skladu s ovim Sporazumom u svakom je pogledu isto kao s proizvodima s podrijetlom iz carinskog područja Unije u skladu s Protokolom 2. uz Akt o pristupanju Kraljevine Španjolske i Portugalske Republike Europskoj uniji. Carinsko postupanje Ujedinjene Kraljevine pri uvozu proizvoda obuhvaćenih ovim Sporazumom koji su podrijetlom iz Ceute i Melille jednako je postupanju s proizvodima koji se uvoze i podrijetlom su iz Unije.

3.   Pravila o podrijetlu i postupci u vezi s podrijetlom iz ovog poglavlja primjenjuju se mutatis mutandis na proizvode izvezene iz Ujedinjene Kraljevine u Ceutu i Melillu i na proizvode izvezene iz Ceute i Melille u Ujedinjenu Kraljevinu.

4.   Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim područjem.

5.   Članak 40. primjenjuje se na uvoz i izvoz proizvoda između Unije, Ujedinjene Kraljevine i Ceute i Melille.

6.   U polje 3. teksta tvrdnje o podrijetlu izvoznici unose „Ujedinjena Kraljevina” ili „Ceuta i Melilla” ovisno o podrijetlu proizvoda.

7.   Za primjenu i provedbu ovog poglavlja u Ceuti i Melilli nadležno je carinsko tijelo Kraljevine Španjolske.

1.   Ovo se poglavlje primjenjuje na sve sanitarne i fitosanitarne mjere stranke koje mogu izravno ili neizravno utjecati na trgovinu između stranaka.

2.   U ovom se poglavlju utvrđuju i odredbe o suradnji u području dobrobiti životinja, antimikrobne otpornosti i održivih prehrambenih sustava.

1.   Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

2.   Za potrebe ovog poglavlja primjenjuju se sljedeće definicije:

3.   Posebni trgovinski odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere može donijeti druge definicije za potrebe ovog poglavlja uzimajući u obzir pojmovnike i definicije relevantnih međunarodnih organizacija kao što su Codex, OIE i IPPC;

4.   U slučaju neusklađenosti definicija koje donese Posebni trgovinski odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere ili koje su donesene pod okriljem Codexa, OIE-a ili IPPC-a te definicija iz Sporazuma o SPS-u, prednost imaju definicije iz Sporazuma o SPS-u. U slučaju neusklađenosti definicija koje donese Posebni trgovinski odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere i definicija iz Codexa, OIE-a ili IPPC-a, prednost imaju definicije iz Codexa, OIE-a ili IPPC-a.

1.   Stranke primjenjuju sanitarne i fitosanitarne mjere za postizanje odgovarajuće razine zaštite koje se temelje na procjenama rizika u skladu s relevantnim odredbama, uključujući članak 5. Sporazuma o SPS-u.

2.   Stranke ne primjenjuju sanitarne i fitosanitarne mjere radi stvaranja neopravdanih prepreka trgovini.

3.   Kad je riječ o sanitarnim i fitosanitarnim postupcima i odobrenjima povezanima s trgovinom koji su uspostavljeni na temelju ovog poglavlja, svaka stranka osigurava da ti postupci i povezane sanitarne i fitosanitarne mjere:

4.   Stranke se ne koriste postupcima iz stavka 3. ni bilo kakvim zahtjevima za dodatne informacije za odgađanje pristupa svojim tržištima bez znanstvenog i tehničkog opravdanja.

5.   Svaka stranka osigurava da administrativni postupci koje zahtijeva u okviru uvoznih uvjeta za sigurnost hrane, zdravlje životinja ili zdravlje bilja nisu veće opterećenje ili ne ograničavaju trgovinu više nego što je nužno da se stranka uvoznica dostatno uvjeri da su ti uvjeti ispunjeni. Svaka stranka osigurava da su nepovoljni učinci svih administrativnih postupaka na trgovinu svedeni na minimum te da postupci carinjenja ostanu jednostavni i brzi uz ispunjenje uvjeta stranke uvoznice.

6.   Stranka uvoznica ne uvodi dodatne administrativne sustave ili postupke koji nepotrebno ometaju trgovinu.

1.   Ako stranka uvoznica zahtijeva službene certifikate, predlošci certifikata:

2.   Posebni trgovinski odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere može dogovoriti posebne slučajeve u kojima bi predlošci certifikata iz stavka 1. bili sastavljeni samo za dio ili dijelove područja stranke izvoznice. Stranke promiču provedbu elektroničkog certificiranja i drugih tehnologija za olakšavanje trgovine.

1.   Ne dovodeći u pitanje prava i obveze stranaka na temelju Sporazuma o SPS-u i ovog poglavlja, uvozni uvjeti stranke uvoznice dosljedno se primjenjuju na cijelo područje stranke izvoznice.

2.   Stranka izvoznica osigurava da proizvodi koji se izvoze u drugu stranku, primjerice životinje i proizvodi životinjskog podrijetla, bilje i biljni proizvodi ili drugi povezani predmeti, zadovoljavaju sanitarne i fitosanitarne zahtjeve stranke uvoznice.

3.   Stranka uvoznica može zahtijevati da uvoz određenih proizvoda podliježe odobrenju. Takvo se odobrenje izdaje ako zahtjev podnese relevantno nadležno tijelo stranke izvoznice koje objektivno dokaže, prihvatljivo stranci uvoznici, da su zadovoljeni zahtjevi za odobrenje stranke uvoznice. Relevantno nadležno tijelo stranke izvoznice može podnijeti zahtjev za odobrenje za cijelo područje stranke izvoznice. Stranka uvoznica takve zahtjeve odobrava na toj osnovi ako zadovoljavaju zahtjeve za odobrenje stranke uvoznice navedene u ovom stavku.

4.   Stranka uvoznica ne uvodi dodatne zahtjeve za odobrenje povrh onih koji se primjenjuju na kraju prijelaznog razdoblja, osim ako je primjena takvih zahtjeva na dodatne proizvode opravdana radi ublažavanja znatnog rizika za zdravlje ljudi, životinja ili bilja.

5.   Stranka uvoznica utvrđuje i priopćuje drugoj stranci uvozne uvjete za sve proizvode. Stranka uvoznica osigurava da se njezini uvozni uvjeti primjenjuju proporcionalno i na nediskriminirajući način.

6.   Ne dovodeći u pitanje privremene mjere iz članka 5. stavka 7. Sporazuma o SPS-u, za proizvode, ili druge povezane predmete, kada postoji fitosanitarni rizik, uvozni uvjeti ograničavaju se na mjere za zaštitu od reguliranih štetnih organizama stranke uvoznice i primjenjuju se na cijelo područje stranke izvoznice.

7.   Neovisno o stavcima 1. i 3., u slučaju zahtjevâ za odobrenje uvoza određenog proizvoda, ako je stranka izvoznica zatražila pregled samo za dio ili određene dijelove svojeg područja (u slučaju Unije, pojedinačne države članice), stranka uvoznica odmah radi na pregledu tog zahtjeva. Ako stranka uvoznica primi zahtjeve za određeni proizvod iz više dijelova stranke izvoznice ili dodatne zahtjeve za već odobreni proizvod, stranka uvoznica ubrzava dovršavanje postupka odobravanja, uzimajući u obzir identičan ili sličan sanitarni i fitosanitarni sustav koji se primjenjuje u različitim dijelovima stranke izvoznice.

8.   Svaka stranka osigurava da se svi postupci sanitarne i fitosanitarne kontrole, inspekcije i odobravanja pokrenu i dovrše bez nepotrebne odgode. Zahtjevi u pogledu informacija ograničavaju se na ono što je nužno da se u postupku odobravanja u obzir uzmu već dostupne informacije u stranci uvoznici, kao što su informacije o zakonodavnom okviru i revizijskim izvješćima stranke izvoznice.

9.   Osim u propisno opravdanim okolnostima u vezi s njezinom razinom zaštite, svaka stranka predviđa prijelazno razdoblje između objave bilo kakvih izmjena svojih postupaka odobravanja i njihove primjene kako bi drugoj stranci omogućila da se upozna s takvim promjenama i prilagodi im se. Nijedna stranka ne smije neopravdano produljiti postupak odobravanja zahtjeva podnesenih prije objave izmjena.

10.   U vezi s postupcima utvrđenima u stavcima od 3. do 8. poduzimaju se sljedeće radnje:

11.   Stranka uvoznica prihvaća pošiljke ne zahtijevajući da stranka uvoznica provjeri usklađenost tih pošiljki zemlje izvoznice prije njihova odlaska s područja stranke izvoznice.

12.   Stranka može naplaćivati naknade za troškove sanitarnih i fitosanitarnih mjera pri graničnim kontrolama, koje ne smiju biti više od iznosa povrata troškova.

13.   Stranka uvoznica ima pravo, radi osiguravanja usklađenosti sa svojim sanitarnim i fitosanitarnim uvoznim zahtjevima, provoditi uvozne provjere proizvoda koji se uvoze iz stranke izvoznice.

14.   Uvozne provjere proizvoda koji se uvoze iz stranke izvoznice temelje se na sanitarnim i fitosanitarnim rizicima povezanima s takvim uvozom. Uvozne provjere obavljaju se samo u mjeri potrebnoj za zaštitu života i zdravlja ljudi, životinja ili biljaka, bez nepotrebne odgode i s minimalnim učinkom na trgovinu između stranaka.

15.   Stranka uvoznica na zahtjev stranke izvoznice stavlja na raspolaganje informacije o udjelu proizvoda iz stranke izvoznice provjerenih pri uvozu.

16.   Ako se uvoznim provjerama utvrdi neusklađenost s relevantnim uvoznim uvjetima, mjere koje stranka uvoznica poduzme moraju se temeljiti na procjeni rizika i ne smiju ograničavati trgovinu više nego što je potrebno da se postigne odgovarajući stupanj sanitarne ili fitosanitarne zaštite stranke.

1.   Kad god je to opravdano, stranka uvoznica može voditi popis odobrenih objekata koji zadovoljavaju njezine uvozne zahtjeve kao uvjet za dopuštenje uvoza proizvoda životinjskog podrijetla iz tih objekata.

2.   Osim ako je to opravdano radi smanjenja znatnog rizika za zdravlje ljudi ili životinja, popisi odobrenih objekata obvezni su samo za proizvode za koje su bili obvezni na kraju prijelaznog razdoblja.

3.   Stranka izvoznica obavješćuje stranku uvoznicu o svojem popisu objekata koji ispunjavaju uvjete stranke uvoznice, a koji se temelji na jamstvima stranke izvoznice.

4.   Stranka uvoznica na zahtjev stranke izvoznice odobrava objekte koji se nalaze na području stranke izvoznice na temelju jamstava stranke izvoznice, bez prethodne inspekcije pojedinačnih objekata.

5.   Osim ako stranka uvoznica zatraži dodatne informacije i pod uvjetom da stranka izvoznica pruži jamstva, stranka uvoznica poduzima potrebne zakonodavne ili administrativne mjere, u skladu sa svojim primjenjivim pravnim postupcima, kojima omogućuje uvoz iz tih objekata bez nepotrebne odgode.

6.   Stranka uvoznica javno objavljuje popis odobrenih objekata.

7.   Ako stranka uvoznica odluči odbiti zahtjev stranke izvoznice za prihvaćanje uvrštavanja objekta na popis odobrenih objekata, o tome bez odgode obavješćuje stranku izvoznicu i dostavlja odgovor s informacijama o nesukladnostima zbog kojih je odobrenje objekta odbijeno.

1.   Svaka stranka nastoji biti transparentna u pogledu sanitarnih i fitosanitarnih mjera koje se primjenjuju na trgovinu i u tu svrhu poduzima sljedeće:

2.   Ako je stranka informacije iz stavka 1. stavila na raspolaganje u obavijesti u Središnjem registru obavijesti WTO-a ili relevantnom međunarodnom normizacijskom tijelu, u skladu sa svojim relevantnim pravilima, smatra se da su zadovoljeni zahtjevi iz stavka 1., kako se primjenjuju na te informacije.

1.   Stranke uvažavaju koncept podjele na područja, uključujući područja slobodna od bolesti ili štetnih organizama, zaštićena područja i područja s niskom stopom pojavnosti bolesti ili štetnih organizama, i primjenjuju ga u trgovini između stranaka u skladu sa Sporazumom o SPS-u, uključujući smjernice za bolju praktičnu provedbu članka 6. Sporazuma o SPS-u (WTO/SPS Committee Decision G/SPS/48), i relevantnim preporukama, normama i smjernicama OIE-a i IPPC-a. Posebni trgovinski odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere može detaljnije razraditi te postupke uzimajući u obzir sve relevantne norme, smjernice ili preporuke Sporazuma o SPS-u, OIE-a i IPPC-a.

2.   Stranke se mogu dogovoriti i o suradnji u pogledu koncepta kompartmentalizacije kako je navedeno u poglavljima 4.4. i 4.5. Kodeksa OIE-a o zdravlju kopnenih životinja te poglavljima 4.1. i 4.2. Kodeksa OIE-a o zdravlju akvatičnih životinja.

3.   Pri utvrđivanju ili nastavku primjene područja iz stavka 1. stranke u obzir uzimaju čimbenike kao što su zemljopisni položaj, ekosustavi, epidemiološki nadzor i djelotvornost sanitarnih i fitosanitarnih kontrola.

4.   Kad je riječ o životinjama i proizvodima životinjskog podrijetla, pri utvrđivanju ili primjeni uvoznih uvjeta na zahtjev stranke izvoznice, stranka uvoznica priznaje područja slobodna od bolesti koja je utvrdila stranka izvoznica kao temelj za razmatranje mogućnosti da se uvoz dopusti ili nastavi, ne dovodeći u pitanje stavke 8. i 9.

5.   Stranka izvoznica navodi dijelove svojeg područja iz stavka 4. i, na zahtjev, dostavlja cjelovito objašnjenje i popratne podatke na temelju normi OIE-a, ili na neki drugi način koji odredi Posebni trgovinski odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere, na temelju spoznaja stečenih radom nadležnih tijela stranke izvoznice.

6.   Kad je riječ o bilju, biljnim proizvodima i drugim povezanim proizvodima, pri utvrđivanju ili primjeni fitosanitarnih uvoznih uvjeta na zahtjev stranke izvoznice, stranka uvoznica, ne dovodeći u pitanje stavke 8. i 9., priznaje područja slobodna od štetnih organizama, mjesta proizvodnje slobodna od štetnih organizama, proizvodne lokacije slobodne od štetnih organizama, područja s niskom stopom pojavnosti štetnih organizama i zaštićena područja koje je utvrdila stranka izvoznica kao temelj za razmatranje mogućnosti da se uvoz dopusti ili nastavi.

7.   Stranka izvoznica navodi svoja područja slobodna od štetnih organizama, mjesta proizvodnje slobodna od štetnih organizama, proizvodne lokacije slobodne od štetnih organizama i područja s niskom stopom pojavnosti štetnih organizama ili zaštićena područja. Na zahtjev stranke uvoznice stranka izvoznica dostavlja cjelovito objašnjenje i popratne podatke na temelju međunarodnih normi za fitosanitarne mjere razvijenih u okviru IPPC-a, ili na neki drugi način koji odredi Posebni odbor za sanitarne i fitosanitarne mjere, na temelju spoznaja stečenih radom nadležnih fitosanitarnih tijela stranke izvoznice.

8.   Stranke priznaju područja slobodna od bolesti i zaštićena područja koja postoje na kraju prijelaznog razdoblja.

9.   Stavak 8. primjenjuje se i na naknadne prilagodbe područja slobodnih od bolesti i zaštićenih područja (u slučaju područja slobodnih od štetnih organizama u Ujedinjenoj Kraljevini), osim u slučajevima znatnih promjena situacije s obzirom na bolesti ili štetne organizme.

10.   Stranke mogu provoditi revizije i provjere u skladu s člankom 79. radi provedbe stavaka od 4. do 9. ovog članka.

11.   Stranke uspostavljaju blisku suradnju s ciljem očuvanja povjerenja u postupke u vezi s određivanjem područja slobodnih od bolesti ili štetnih organizama, mjesta proizvodnje slobodnih od štetnih organizama, proizvodnih lokacija slobodnih od štetnih organizama i područja s niskom pojavnosti štetnih organizama te zaštićenih područja radi što manjih poremećaja trgovine.

12.   Stranka uvoznica utvrđuje status zdravlja životinja ili bilja stranke izvoznice ili njezinih dijelova na temelju informacija koje je dostavila stranka izvoznica u skladu s normama Sporazuma o SPS-u, OIE-a i IPPC-a i uzima u obzir sve što je utvrdila stranka izvoznica.

13.   Ako stranka uvoznica ne prihvati ono što je stranka izvoznica utvrdila kako je navedeno u stavku 12. ovog članka, stranka uvoznica objektivno opravdava i objašnjava stranci izvoznici to odbijanje te, na zahtjev, održava savjetovanje u skladu s člankom 80. stavkom 2.

14.   Svaka stranka osigurava da se obveze utvrđene u stavcima od 4. do 9. te 12. i 13. izvršavaju bez nepotrebne odgode. Stranka uvoznica ubrzat će priznavanje statusa bolesti ili štetnog organizma ako je taj status ponovno priznat nakon izbijanja bolesti.

15.   Ako stranka smatra da određena regija ima poseban status s obzirom na određenu bolest i ispunjava kriterije utvrđene u poglavlju 1.2. Kodeksa OIE-a o zdravlju kopnenih životinja ili poglavlju 1.2. Kodeksa OIE-a o zdravlju akvatičnih životinja, može zatražiti priznavanje tog statusa. Stranka uvoznica može zatražiti dodatna jamstva u pogledu uvoza živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla koja odgovaraju dogovorenom statusu.

1.   Stranka uvoznica može provoditi revizije i provjere sljedećeg:

2.   Stranke te revizije i provjere provode u skladu s odredbama Sporazuma o SPS-u i pritom uzimaju u obzir relevantne međunarodne norme, smjernice i preporuke Codexa, OIE-a i IPPC-a.

3.   Za potrebe takvih revizija i provjera, stranka uvoznica revizije i provjere može provoditi slanjem zahtjeva za informacije stranci izvoznici ili posjetima stranci izvoznici radi revizije ili provjere, koji mogu obuhvaćati:

4.   Stranka uvoznica razmjenjuje sa strankom izvoznicom rezultate i zaključke revizija i provjera provedenih u skladu sa stavkom 1. Stranka uvoznica te rezultate može javno objaviti.

5.   Stranke prije početka revizije ili provjere raspravljaju o ciljevima i opsegu revizije ili provjere, kriterijima ili zahtjevima prema kojima će se ocjenjivati stranka izvoznica te rasporedu i postupcima za tu reviziju ili provjeru koji se utvrđuju u planu revizije ili provjere. Osim ako se stranke drukčije dogovore, stranka uvoznica dostavlja stranci izvoznici plan revizije ili provjere najmanje 30 dana prije početka te revizije ili provjere.

6.   Stranka uvoznica omogućuje stranci izvoznici da se u pisanom obliku očituje o nacrtu izvješća o reviziji ili provjeri. Stranka uvoznica dostavlja stranci izvoznici završno izvješće u pisanom obliku u pravilu u roku od dva mjeseca od datuma primitka tog očitovanja.

7.   Svaka stranka snosi vlastite troškove takve revizije ili provjere.

1.   Stranka bez nepotrebne odgode obavješćuje drugu stranku o sljedećem:

2.   U slučaju ozbiljne dvojbe u pogledu sigurnosti hrane, zdravlja bilja ili životinja ili sanitarne ili fitosanitarne mjere koju je predložila ili provela druga stranka, stranka može zatražiti tehničko savjetovanje s drugom strankom. Stranka koja prima zahtjev trebala bi na njega odgovoriti bez nepotrebne odgode. Svaka stranka nastoji dostaviti potrebne informacije kako bi se izbjeglo narušavanje trgovine i, ovisno o slučaju, pronašlo uzajamno prihvatljivo rješenje.

3.   Savjetovanja iz stavka 2. mogu se održavati putem telefonske konferencije, videokonferencije ili bilo kojeg drugog komunikacijskog sredstva o kojem se stranke dogovore.

1.   Ako smatra da postoji ozbiljan rizik za život i zdravlje ljudi, životinja ili biljaka, stranka uvoznica može bez prethodne obavijesti poduzeti mjere potrebne za zaštitu života i zdravlja ljudi, životinja ili biljaka. Za pošiljke u provozu između stranaka, stranka uvoznica razmatra najprikladnije proporcionalno rješenje kako bi se izbjeglo nepotrebno narušavanje trgovine.

2.   Stranka koja poduzima mjere obavješćuje drugu stranku o hitnoj sanitarnoj i fitosanitarnoj mjeri što prije nakon odluke o provedbi mjere, a najkasnije 24 sata nakon donošenja odluke. Ako stranka zatraži tehničko savjetovanje o hitnoj sanitarnoj ili fitosanitarnoj mjeri, ono se mora održati u roku od 10 dana od obavijesti o hitnoj sanitarnoj ili fitosanitarnoj mjeri. Stranke razmatraju sve informacije dostavljene u okviru tehničkog savjetovanja. Ta se savjetovanja održavaju kako bi se izbjeglo nepotrebno narušavanje trgovine. Stranke mogu razmotriti mogućnosti za olakšavanje provedbe ili zamjene mjera.

3.   Kad donosi odluku o pošiljkama koje se u trenutku donošenja hitne sanitarne ili fitosanitarne mjere prevoze između stranaka, stranka uvoznica radi izbjegavanja nepotrebnog narušavanja trgovine pravodobno uzima u obzir informacije koje je dostavila stranka izvoznica.

4.   Stranka uvoznica osigurava da se hitna mjera poduzeta na temelju razloga iz stavka 1. ovog članka ne provodi bez znanstvenih dokaza ili, ako su znanstveni dokazi nedostatni, da se donese u skladu s člankom 5. stavkom 7. Sporazuma o SPS-u.

1.   Za potrebe provedbe ovog poglavlja svaka stranka uzima u obzir sljedeće:

2.   Stranke jedna drugoj bez odgode dostavljaju opis svojih tijela nadležnih za provedbu ovog poglavlja. Stranke jedna drugu obavješćuju o svim bitnim izmjenama tih nadležnih tijela.

3.   Svaka stranka osigurava da njezina nadležna tijela imaju resurse potrebne za djelotvornu provedbu ovog poglavlja.

1.   Stranke priznaju da su životinje čuvstvena bića. Također priznaju vezu između veće dobrobiti životinja i održivih sustava proizvodnje hrane.

2.   Stranke se obvezuju surađivati u međunarodnim forumima radi promicanja razvoja najboljih mogućih načina za povećanje dobrobiti životinja i njihove provedbe. Stranke osobito surađuju kako bi učvrstile i proširile područje primjene normi OIE-a u području dobrobiti životinja te njihovu provedbu, osobito u pogledu domaćih životinja.

3.   Stranke razmjenjuju informacije, stručno znanje i iskustva u području dobrobiti životinja, osobito o uzgoju i držanju životinja, postupanju sa životinjama te prijevozu i klanju životinja koje se koriste za proizvodnju hrane.

4.   Stranke jačaju suradnju u istraživanjima u području dobrobiti životinja koja se bave uzgojem životinja i postupanjem sa životinjama na gospodarstvima, tijekom prijevoza i pri klanju.

1.   Stranke uspostavljaju okvir za dijalog i suradnju s ciljem jačanja borbe protiv razvoja antimikrobne otpornosti.

2.   Stranke priznaju da je antimikrobna otpornost ozbiljna prijetnja zdravlju ljudi i životinja. Zloupotreba antimikrobnih sredstava u uzgoju životinja, uključujući neterapijsku upotrebu, može doprinijeti antimikrobnoj otpornosti koja može biti rizična za život ljudi. Stranke priznaju da priroda prijetnje zahtijeva transnacionalni pristup i pristup „Jedno zdravlje”.

3.   S ciljem borbe protiv antimikrobne otpornosti stranke nastoje surađivati na međunarodnoj razini u okviru regionalnih ili multilateralnih programa rada za smanjenje nepotrebne upotrebe antibiotika u uzgoju životinja i međunarodni prestanak upotrebe antibiotika kao promotora rasta u skladu s pristupom „Jedno zdravlje” i u skladu s Globalnim akcijskim planom.

4.   Stranke surađuju na izradi međunarodnih smjernica, normi, preporuka i mjera u relevantnim međunarodnim organizacijama s ciljem promicanja razborite i odgovorne upotrebe antibiotika u uzgoju životinja i veterinarskoj praksi.

5.   Dijalog iz stavka 1., među ostalim, obuhvaća:

1.   Ovo se poglavlje primjenjuje na pripremu, donošenje i primjenu svih normi, tehničkih propisa i postupaka ocjenjivanja sukladnosti koji bi mogli utjecati na trgovinu robom između stranaka.

2.   Ovo se poglavlje ne primjenjuje na:

3.   Prilozi ovom poglavlju primjenjuju se kao nadopuna ovom poglavlju u pogledu proizvoda obuhvaćenih područjem primjene tih priloga. Nijedna odredba iz priloga ovom poglavlju u skladu s kojom se međunarodna norma ili tijelo ili organizacija trebaju smatrati relevantnima ili priznati kao relevantni ne sprečava da se norma koju je izradilo bilo koje drugo tijelo ili organizacija smatra relevantnom međunarodnom normom u skladu s člankom 91. stavcima 4. i 5.

1.   Članci od 2. do 9. Sporazuma o TBT-u i prilozi od 1. do 3. tom sporazumu ugrađuju se mutatis mutandis u ovaj Sporazum i postaju njegov dio.

2.   Pojmovi iz ovog poglavlja i iz priloga ovom poglavlju imaju isto značenje kao u Sporazumu o TBT-u.

1.   Svaka stranka provodi procjene učinka planiranih tehničkih propisa u skladu sa svojim pravilima i postupcima. U pravilima i postupcima iz ovog stavka i stavka 8. mogu se predvidjeti iznimke.

2.   Svaka stranka procjenjuje raspoložive regulatorne i neregulatorne alternative predloženom tehničkom propisu kojima se mogu ostvariti legitimni ciljevi stranke, u skladu s člankom 2.2. Sporazuma o TBT-u.

3.   Svaka stranka koristi relevantne međunarodne norme kao osnovu za svoje tehničke propise osim ako može dokazati da bi takve međunarodne norme bile nedjelotvorna ili neprikladna sredstva za ostvarenje postavljenih legitimnih ciljeva.

4.   Međunarodne norme koje su izradili Međunarodna organizacija za normizaciju (ISO), Međunarodna elektrotehnička komisija (IEC), Međunarodna telekomunikacijska unija (ITU) i Komisija za Codex Alimentarius Komisije (Codex) relevantne su međunarodne norme u smislu članka 2., članka 5. i Priloga 3. Sporazumu o TBT-u.

5.   Norma koju su izradile druge međunarodne organizacije može se također smatrati relevantnom međunarodnom normom u smislu članka 2., članka 5. i Priloga 3. Sporazumu o TBT-u, pod sljedećim uvjetima:

6.   Ako stranka ne koristi međunarodne norme kao osnovu za tehnički propis, na zahtjev druge stranke navodi sva znatna odstupanja od relevantne međunarodne norme, obrazlaže zašto su takve norme ocijenjene neprimjerenima ili nedjelotvornima za postavljeni cilj i daje znanstvene ili tehničke dokaze koji su bili temelj takve ocjene.

7.   Svaka stranka preispituje svoje tehničke propise radi povećanja njihove usklađenosti s relevantnim međunarodnim normama uzimajući u obzir, među ostalim, sve novine u relevantnim međunarodnim normama ili sve promjene okolnosti koje su dovele do odstupanja od bilo koje relevantne međunarodne norme.

8.   U skladu sa svojim pravilima i postupcima te ne dovodeći u pitanje glavu X. ovog naslova, pri izradi glavnog tehničkog propisa koji može znatno utjecati na trgovinu svaka stranka osigurava da postoje postupci koji osobama omogućuju izražavanje mišljenja u javnom savjetovanju, osim u slučaju pojave ili opasnosti od pojave hitnih problema sigurnosti, zdravlja, okoliša ili nacionalne sigurnosti. Svaka stranka omogućuje osobama druge stranke sudjelovanje u takvom savjetovanju pod uvjetima koji nisu manje povoljni od onih koje primjenjuje na vlastite državljane te objavljuje rezultate tog postupka savjetovanja.

1.   Svaka stranka potiče normizacijska tijela osnovana na njezinu području te regionalna normizacijska tijela kojih su stranka ili normizacijska tijela osnovana na njezinu području članovi na sljedeće:

2.   Stranke razmjenjuju informacije o sljedećem:

3.   Ako su u nacrtu tehničkog propisa ili postupku ocjenjivanja sukladnosti norme propisane, ugrađivanjem ili upućivanjem, kao obvezne, primjenjuju se obveze u pogledu transparentnosti utvrđene u članku 94. i članku 2. ili 5. Sporazuma o TBT-u.

1.   Članak 91. o pripremi, donošenju i primjeni tehničkih propisa primjenjuje se, mutatis mutandis, i na postupke ocjenjivanja sukladnosti.

2.   Ako zahtijeva ocjenjivanje sukladnosti kao pozitivno jamstvo da je proizvod u skladu s tehničkim propisom, stranka:

3.   Ako zahtijeva ocjenjivanje sukladnosti od strane treće strane kao pozitivno jamstvo da je proizvod u skladu s tehničkim propisom, a za tu zadaću nije predvidjela državno tijelo kako je navedeno u stavku 4., stranka:

4.   Ništa u ovom članku ne sprečava stranku da zahtijeva da ocjenjivanje sukladnosti za određene proizvode obavljaju njezina određena državna tijela. Ako stranka zahtijeva da ocjenjivanje sukladnosti obavljaju njezina određena državna tijela, ta stranka:

5.   Neovisno o stavcima od 2. do 4., svaka stranka prihvaća dobavljačevu izjavu o sukladnosti kao dokaz usklađenosti sa svojim tehničkim propisima za one vrste proizvoda za koje to čini na datum stupanja na snagu ovog Sporazuma.

6.   Svaka stranka objavljuje i vodi, u informativne svrhe, popis vrsta proizvoda iz stavka 5. s upućivanjima na primjenjive tehničke propise.

7.   Neovisno o stavku 5., svaka stranka može uvesti zahtjeve za obvezno ispitivanje ili certificiranje vrsta proizvoda iz tog stavka koje provodi treća strana, pod uvjetom da su ti zahtjevi opravdani zbog legitimnih ciljeva i proporcionalni svrsi da se stranku uvoznicu dostatno uvjeri u sukladnost proizvoda s primjenjivim tehničkim propisima ili normama, uzimajući u obzir rizike koje bi stvorila nesukladnost.

8.   Stranka koja predlaže uvođenje postupaka ocjenjivanja sukladnosti iz stavka 7. o tome u ranoj fazi obavješćuje drugu stranku i uzima u obzir primjedbe druge stranke pri pripremi takvih postupaka ocjenjivanja sukladnosti.

1.   Osim u slučaju pojave ili opasnosti od pojave hitnih problema sigurnosti, zdravlja, zaštite okoliša ili nacionalne sigurnosti, svaka stranka omogućuje drugoj stranci da dostavi pisane primjedbe na prijavljene predložene tehničke propise i postupke ocjenjivanja sukladnosti u roku od najmanje 60 dana od datuma slanja obavijesti o takvim propisima ili postupcima Središnjem registru obavijesti WTO-a. Stranka pozitivno razmatra razuman zahtjev za produljenje roka za očitovanje.

2.   Svaka stranka uz obavijest dostavlja i elektroničku verziju cijelog dostavljenog teksta. Ako tekst obavijesti nije na jednom od službenih jezika WTO-a, stranka koja dostavlja obavijest dostavlja i detaljan i sveobuhvatan opis sadržaja mjere u formatu obavijesti WTO-a.

3.   Ako stranka primi pisane primjedbe od druge stranke o svojem predloženom tehničkom propisu ili postupku ocjenjivanja sukladnosti; ona:

4.   Svaka stranka nastoji objaviti na internetskoj stranici svoje odgovore na primjedbe koje primi nakon obavijesti iz stavka 1. najkasnije na dan objave donesenog tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti.

5.   Svaka stranka na zahtjev druge stranke dostavlja informacije o ciljevima, pravnoj osnovi i obrazloženju tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti koji je donijela ili čije je donošenje predložila.

6.   Svaka stranka osigurava da se tehnički propisi i postupci ocjenjivanja sukladnosti koje je donijela objave na besplatnim internetskim stranicama.

7.   Svaka stranka u obliku dopune izvorne obavijesti WTO-u dostavlja informacije o donošenju i stupanju na snagu tehničkih propisa ili postupaka ocjenjivanja sukladnosti i donesenih konačnih tekstova.

8.   Svaka stranka utvrđuje razuman rok od objave tehničkih propisa do njihova stupanja na snagu kako bi se gospodarski subjekti druge stranke imali vremena prilagoditi. „Razuman rok” znači razdoblje od najmanje šest mjeseci, osim ako bi to bilo nedjelotvorno za ispunjenje postavljenih legitimnih ciljeva.

9.   Stranka pozitivno razmatra razuman zahtjev druge stranke, primljen prije isteka razdoblja za davanje primjedbi iz stavka 1., za produljenje razdoblja između donošenja tehničkog propisa i njegova stupanja na snagu, osim ako bi odgoda bila nedjelotvorna za ispunjenje postavljenih legitimnih ciljeva.

10.   Svaka stranka osigurava da informacijska točka uspostavljena u skladu s člankom 10. Sporazuma o TBT-u pruža informacije i odgovore na jednom od službenih jezika WTO-a na razumne upite druge stranke ili zainteresiranih osoba druge stranke o donesenim tehničkim propisima i postupcima ocjenjivanja sukladnosti.

1.   Tehničkim propisima stranke moguće je obuhvatiti ili isključivo urediti zahtjeve u pogledu obveznog označivanja ili etiketiranja. U takvim se slučajevima na te tehničke propise primjenjuju načela iz članka 2.2. Sporazuma o TBT-u.

2.   Ako stranka zahtijeva obvezno označivanje ili etiketiranje proizvoda, primjenjuju se svi sljedeći uvjeti:

1.   Stranke prepoznaju važnost suradnje u području nadzora tržišta te usklađenosti i sigurnosti neprehrambenih proizvoda za olakšavanje trgovine i zaštitu potrošača i drugih korisnika te važnost izgradnje uzajamnog povjerenja na temelju razmjene informacija.

2.   Kako bi se zajamčilo neovisno i nepristrano funkcioniranje nadzora tržišta, stranke osiguravaju sljedeće:

3.   Stranke surađuju i razmjenjuju informacije u području sigurnosti i usklađenosti neprehrambenih proizvoda, što osobito može obuhvaćati sljedeće:

4.   Vijeće za partnerstvo ulaže najveće moguće napore da što prije, a poželjno unutar šest mjeseci od stupanja na snagu ovog Sporazuma, u Prilogu 16. uspostavi aranžman za redovitu razmjenu informacija između Sustava brzog uzbunjivanja za opasne neprehrambene proizvode (RAPEX), ili njegova nasljednika, i baze podataka o nadzoru tržišta i sigurnosti proizvoda uspostavljene Uredbom o općoj sigurnosti proizvoda iz 2005., ili njezina nasljednika, u vezi sa sigurnošću neprehrambenih proizvoda i povezanim preventivnim, ograničavajućim i korektivnim mjerama.

Tim aranžmanom utvrđuju se načini na koje:

5.   Vijeće za partnerstvo može u Prilogu 17. uspostaviti aranžman za redovitu razmjenu informacija, uključujući razmjenu elektroničkim sredstvima, o mjerama poduzetima za neusklađene neprehrambene proizvode koji nisu obuhvaćeni stavkom 4.

6.   Svaka stranka koristi informacije dobivene na temelju stavaka 3., 4. i 5. isključivo u svrhu zaštite potrošača, zdravlja, sigurnosti ili okoliša.

7.   Svaka stranka s informacijama dobivenima na temelju stavaka 3., 4. i 5. postupa kao s povjerljivim informacijama.

8.   U aranžmanima iz stavaka 4. i 5. navodi se vrsta informacija koje će se razmjenjivati, načini razmjene i primjena pravila o povjerljivosti i zaštiti osobnih podataka. Vijeće za partnerstvo ovlašteno je donositi odluke kako bi odredilo ili izmijenilo aranžmane utvrđene u prilozima 16. i 17.

9.   Za potrebe ovog članka „nadzor tržišta” znači aktivnosti koje provode i mjere koje poduzimaju tijela za nadzor tržišta i tijela za izvršenje, uključujući aktivnosti koje se provode i mjere koje se poduzimaju u suradnji s gospodarskim subjektima, na temelju postupaka stranke kako bi se toj stranci omogućilo da prati ili rješava pitanja sigurnosti proizvoda i njihove usklađenosti sa zahtjevima utvrđenima u njezinim zakonima i drugim propisima.

10.   Svaka stranka osigurava, za svaku mjeru koju njezina tijela za nadzor tržišta ili tijela za izvršenje poduzimaju za povlačenje ili opoziv sa svojeg tržišta ili zabranu ili ograničenje stavljanja na raspolaganje na svojem tržištu proizvoda uvezenog s područja druge stranke zbog neusklađenosti s primjenjivim zakonodavstvom, da je takva mjera proporcionalna, da se u njoj navedu točni razlozi na kojima se temelji i da je se bez odgode priopći relevantnom gospodarskom subjektu.

1.   Ako stranka smatra da bi nacrt ili prijedlog tehničkog propisa ili postupka ocjenjivanja sukladnosti druge stranke mogao znatno utjecati na trgovinu između stranaka, može zahtijevati raspravu o tehničkim pitanjima. Taj zahtjev podnosi se u pisanom obliku drugoj stranci i u njemu se navodi sljedeće:

2.   Stranka zahtjev dostavlja putem kontaktne točke druge stranke određene na temelju članka 99.

3.   Stranke se na zahtjev bilo koje stranke sastaju, osobno ili putem videokonferencije ili telekonferencije, radi rasprave o spornim pitanjima iz zahtjeva, u roku od 60 dana od dana zahtjeva i nastoje što brže postići rješenje. Ako stranka koja podnosi zahtjev smatra da je riječ o hitnom pitanju, može zatražiti da se sastanak održi u kraćem roku. U takvim slučajevima stranka koja prima zahtjev pozitivno ga razmatra.

1.   Stranke surađuju u području tehničkih propisa, normi i postupaka ocjenjivanja sukladnosti ako je to u njihovu obostranom interesu i ne dovodeći u pitanje autonomiju vlastitog odlučivanja i pravnog poretka. Posebni trgovinski odbor za tehničke prepreke trgovini može razmjenjivati stajališta o aktivnostima suradnje koje se provode na temelju ovog članka ili prilogâ ovom poglavlju.

2.   Za potrebe stavka 1. stranke nastoje utvrditi, razviti i promicati aktivnosti suradnje od zajedničkog interesa. Te se aktivnosti mogu osobito odnositi na:

3.   Za potrebe ovog članka i odredaba o suradnji u skladu s prilozima ovom poglavlju Europska komisija djeluje u ime Unije.

1.   Nakon stupanja na snagu ovog Sporazuma svaka stranka određuje kontaktnu točku za provedbu ovog poglavlja i drugu stranku obavješćuje o podacima za kontakt te kontaktne točke, uključujući informacije o relevantnim službenicima. Stranke jedna drugu odmah obavješćuju o svim izmjenama tih podataka za kontakt.

2.   Kontaktna točka dostavlja sve informacije ili objašnjenja o provedbi ovog poglavlja koje zatraži kontaktna točka druge stranke u razumnom roku i, ako je moguće, u roku od 60 dana od datuma primitka zahtjeva.

1.   Relevantna tijela stranaka surađuju u carinskim pitanjima radi potpore ostvarenju ciljeva utvrđenih u članku 101., uzimajući u obzir resurse svojih odgovarajućih tijela. Za potrebe ove glave primjenjuje se Konvencija od 20. svibnja 1987. o pojednostavnjenju formalnosti u trgovini robom.

2.   Stranke razvijaju suradnju, među ostalim u sljedećim područjima:

3.   Ne dovodeći u pitanje druge oblike suradnje predviđene u ovom Sporazumu, carinska tijela stranaka jedno drugome pružaju uzajamnu administrativnu pomoć u pitanjima obuhvaćenima ovim poglavljem u skladu s Protokolom o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima.

4.   Svaka razmjena informacija između stranaka na temelju ovog poglavlja podliježe povjerljivosti i zaštiti informacija utvrđenima u članku 12. Protokola o uzajamnoj administrativnoj pomoći u carinskim pitanjima, mutatis mutandis, kao i svim zahtjevima u pogledu povjerljivosti utvrđenima u zakonodavstvu stranaka.

1.   Svaka stranka osigurava da njezine carinske odredbe i postupci:

Svaka stranka trebala bi periodično preispitivati svoje zakonodavstvo i carinske postupke. Carinski postupci trebali bi se primjenjivati na predvidljiv, dosljedan i transparentan način.

2.   Radi unapređenja načina rada te osiguravanja nediskriminacije, transparentnosti, učinkovitosti, integriteta i odgovornosti za rad, svaka stranka:

1.   Svaka stranka donosi ili provodi carinske postupke kojima se:

2.   Kao uvjet za takvo puštanje svaka stranka može zahtijevati jamstvo za bilo koji iznos koji još nije utvrđen u obliku preuzete obveze jamca, pologa ili drugog odgovarajućeg instrumenta predviđenog njezinim zakonima i drugim propisima. Takvo jamstvo ne smije biti veće od iznosa koji stranka traži za osiguranje plaćanja iznosa dugovanja carina, poreza, pristojbi i naknada za robu pokrivenu jamstvom. Jamstvo se oslobađa kad više nije potrebno.

3.   Stranke osiguravaju da carinska i druga tijela nadležna za granične kontrole i postupke koji se odnose na uvoz, izvoz i provoz robe međusobno surađuju i koordiniraju svoje aktivnosti kako bi se olakšala trgovina i ubrzalo puštanje robe.

1.   Svaka stranka nastoji pojednostavniti svoje zahtjeve i formalnosti za carinske postupke kako bi se skratilo vrijeme i smanjili troškovi tih postupaka za trgovce i gospodarske subjekte, uključujući mala i srednja poduzeća.

2.   Svaka stranka donosi ili provodi mjere kojima se trgovcima ili gospodarskim subjektima koji ispunjavaju kriterije utvrđene u njezinim zakonima i drugim propisima omogućuju pogodnosti daljnjeg pojednostavnjenja carinskih postupaka. Takve mjere mogu, među ostalim, obuhvaćati:

3.   Ako stranka odluči donijeti jednu od tih mjera, ta će pojednostavnjenja ponuditi, ako to smatra primjerenim i izvedivim te u skladu sa svojim zakonima i drugim propisima, svim trgovcima koji ispunjavaju relevantne kriterije.

1.   Za potrebe članka 20. primjenjuje se Konvencija o zajedničkom provoznom postupku.

2.   Svaka stranka osigurava olakšanje i djelotvornu kontrolu pretovara i kretanja u provozu kroz svoje područje.

3.   Svaka stranka promiče i provodi regionalne aranžmane o provozu s ciljem olakšavanja trgovine u skladu s Konvencijom o zajedničkom provoznom postupku.

4.   Svaka stranka osigurava suradnju i koordinaciju svih uključenih nadležnih tijela i agencija na svojem području kako bi olakšala promet u provozu.

5.   Svaka stranka dopušta da se roba namijenjena uvozu kreće unutar njezina područja pod carinskim nadzorom od ulaznog carinskog ureda do drugog carinskog ureda na njezinu području iz kojeg bi roba trebala biti puštena ili carinjena.

1.   Svaka stranka donosi ili zadržava sustav upravljanja rizicima za carinske provjere s ciljem smanjenja vjerojatnosti i učinka događaja koji bi spriječio pravilnu primjenu carinskog zakonodavstva, ugrozio financijske interese stranaka ili predstavljao prijetnju sigurnosti i zaštiti stranaka i njihovih građana, zdravlju ljudi, životinja ili biljaka, okolišu ili potrošačima.

2.   Carinske provjere, osim nasumičnih provjera, ponajprije se temelje na analizi rizika primjenom tehnika elektroničke obrade podataka.

3.   Svaka stranka osmišljava i primjenjuje upravljanje rizicima tako da se izbjegne proizvoljna ili neopravdana diskriminacija ili prikriveno ograničavanje međunarodne trgovine.

4.   Svaka stranka usmjerava carinske provjere i druge relevantne granične kontrole na visokorizične pošiljke i ubrzava puštanje niskorizičnih pošiljaka. Svaka stranka može i nasumično birati pošiljke za takve kontrole kao dio svojeg upravljanja rizicima.

5.   Svaka stranka upravljanje rizicima temelji na procjeni rizika na temelju odgovarajućih kriterija odabira.

1.   U cilju ubrzanja puštanja robe u promet, svaka stranka donosi ili zadržava reviziju nakon carinjenja kako bi osigurala usklađenost s carinskim te drugim povezanim zakonima i drugim propisima.

2.   Svaka stranka odabire osobe ili pošiljke za revizije nakon carinjenja na temelju rizika, što može uključivati primjenu odgovarajućih kriterija odabira. Svaka stranka revizije nakon carinjenja provodi na transparentan način. Ako je osoba predmet postupka revizije i ako se dobiju uvjerljivi rezultati, stranka osobu čija je evidencija predmet revizije bez odgode obavješćuje o rezultatima, njezinim pravima i obvezama te obrazloženju rezultata.

3.   Informacije dobivene revizijama nakon carinjenja mogu se upotrebljavati u daljnjim upravnim ili sudskim postupcima.

4.   Stranke, kad god je to izvedivo, koriste rezultate revizije nakon carinjenja za potrebe upravljanja rizicima.

1.   Svaka stranka održava program partnerstva za subjekte koji ispunjavaju kriterije utvrđene u Prilogu 18.

2.   Stranke priznaju svoje programe za ovlaštene gospodarske subjekte u skladu s Prilogom 18.

1.   Svaka stranka osigurava da njezino carinsko zakonodavstvo i drugi zakoni i drugi propisi povezani s trgovinom te opći administrativni postupci i relevantne opće informacije o trgovini budu objavljeni i lako dostupni svakoj zainteresiranoj osobi, uključujući, ovisno o slučaju, i na internetu.

2.   Svaka stranka odmah objavljuje novi propis i opće postupke u vezi s carinskim pitanjima i pitanjima olakšavanja trgovine, čim to bude moguće prije stupanja na snagu takvog propisa ili postupaka, te odmah objavljuje sve izmjene i tumačenja takvog propisa i postupaka. Takve objave obuhvaćaju:

3.   Svaka stranka osigurava razuman rok između objave novog ili izmijenjenog zakonodavstva, postupaka te naknada i pristojba i njihovog stupanja na snagu.

4.   Svaka stranka putem interneta stavlja na raspolaganje:

Svaka stranka osigurava da se opisi, obrasci, dokumenti i informacije iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c) ažuriraju.

5.   Svaka stranka uspostavlja ili zadržava jednu ili više informacijskih točaka kako bi u razumnom roku odgovorila na upite državnih tijela, trgovaca i drugih zainteresiranih strana o carinskim i drugim pitanjima povezanima s trgovinom. Stranke ne propisuju pristojbu za odgovaranje na upite.

1.   Svaka stranka preko svojih carinskih tijela na zahtjev gospodarskih subjekata izdaje prethodne odluke kojima se utvrđuje tretman koji će se primijeniti na dotičnu robu. Takve se odluke izdaju u pisanom ili elektroničkom obliku za određeni rok i sadržavaju sve potrebne informacije u skladu sa zakonodavstvom stranke koja ih izdaje.

2.   Prethodna odluka valjana je najmanje tri godine od datuma početka njezine valjanosti, osim ako više nije u skladu sa zakonodavstvom ili su se promijenile činjenice ili okolnosti na kojima se izvorna odluka temeljila.

3.   Stranka može odbiti izdati prethodnu odluku ako je pitanje postavljeno u zahtjevu predmet upravnog ili sudskog preispitivanja ili ako se zahtjev ne odnosi ni na koju predviđenu primjenu prethodne odluke ili carinskog postupka. Ako odbije izdati prethodnu odluku, stranka odmah pisanim putem obavješćuje podnositelja i navodi relevantne činjenice te osnovu za donošenje odluke.

4.   Svaka stranka objavljuje barem sljedeće:

5.   Ako ukine, izmijeni ili poništi prethodnu odluku, stranka podnositelju dostavlja pisanu obavijest navodeći relevantne činjenice i osnovu za odluku. Stranka ukida, mijenja ili poništava prethodnu odluku s retroaktivnim učinkom samo ako je odluka bila donesena na temelju nepotpunih, netočnih, lažnih ili zavaravajućih informacija.

6.   Prethodna odluka koju je izdala stranka obvezujuća je za tu stranku u odnosu na podnositelja koji je zatražio donošenje odluke. Stranka može predvidjeti da je prethodna odluka obvezujuća za podnositelja.

7.   Svaka stranka na pisani zahtjev nositelja omogućuje preispitivanje prethodne odluke ili odluke o njezinom ukidanju, izmjeni ili poništenju.

8.   Svaka stranka javno objavljuje informacije o prethodnim odlukama, uzimajući u obzir potrebu za zaštitom osobnih i poslovno povjerljivih informacija.

9.   Prethodne odluke izdaju se u vezi s:

1.   Svaka stranka predviđa djelotvorne, brze, nediskriminirajuće i lako dostupne postupke kojima se jamči pravo na žalbu protiv upravnih mjera, presuda i odluka carinskih ili drugih nadležnih tijela koje utječu na uvoz ili izvoz robe ili na robu u provozu.

2.   Postupci iz stavka 1. obuhvaćaju:

3.   Svaka stranka osigurava da, u slučaju da se odluka o žalbi ili preispitivanju iz stavka 2. točke (a) ne donese u roku predviđenom u njezinim zakonima i drugim propisima ili se ne donese bez nepotrebne odgode, podnositelj zahtjeva ima pravo na daljnju upravnu žalbu ili preispitivanje odnosno žalbu ili preispitivanje pred pravosudnim tijelom ili na bilo koje drugo pravno sredstvo u skladu sa zakonima i drugim propisima te stranke.

4.   Svaka stranka osigurava da se podnositelju zahtjeva dostavi obrazloženje upravne odluke kako bi, prema potrebi, mogao iskoristiti žalbeni postupak ili postupak preispitivanja.

1.   Svaka stranka održava pravodobna i redovita savjetovanja s trgovinskim predstavnicima o zakonodavnim prijedlozima i općim postupcima u vezi s carinskim pitanjima i pitanjima olakšavanja trgovine. U tu svrhu, svaka stranka održava odgovarajuće savjetovanje između upravnih tijela i poslovne zajednice.

2.   Svaka stranka osigurava da njezini carinski i povezani zahtjevi i postupci i dalje odgovaraju potrebama trgovinske zajednice, slijede najbolju praksu te što je moguće manje ograničavaju trgovinu.

1.   Za potrebe ovog članka „privremeni uvoz” znači carinski postupak u okviru kojeg se određena roba, uključujući prijevozna sredstva, može unijeti na carinsko područje uz uvjetno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza te bez primjene uvoznih zabrana ili ograničenja gospodarske naravi, pod uvjetom da je roba uvezena u posebne svrhe, namijenjena za ponovni izvoz u određenom roku i da nije podvrgnuta nikakvim promjenama, osim uobičajenog smanjenja vrijednosti nastalog njezinom upotrebom.

2.   Svaka stranka odobrava privremeni uvoz, uz potpuno uvjetno oslobođenje od plaćanja uvoznih carina i poreza i bez primjene uvoznih ograničenja ili zabrana gospodarske naravi, kako je predviđeno njezinim zakonima i drugim propisima, za sljedeće vrste robe:

3.   Svaka stranka za privremeni uvoz robe iz stavka 2., bez obzira na podrijetlo robe, prihvaća karnet kako je propisan za potrebe Konvencije ATA i Istanbulske konvencije, izdan i ovjeren u drugoj stranci, za koji jamči udruženje koje je dio međunarodnog jamstvenog lanca i koji je ovjeren od nadležnih tijela i valjan na carinskom području stranke uvoznice.

1.   Priznajući veliku količinu prelazaka mora i, osobito, veliku količinu ro-ro prometa između svojih carinskih područja, stranke pristaju surađivati kako bi olakšale takav promet te druge alternativne vrste prijevoza.

2.   Stranke potvrđuju:

3.   U tu svrhu stranke:

4.   Stranke su suglasne poticati suradnju među svojim carinskim tijelima na bilateralnim morskim rutama i razmjenjivati informacije o funkcioniranju luka namijenjenih za promet između njih te o primjenjivim pravilima i postupcima. Informacije o mjerama koje su uspostavile i postupcima koje su luke uvele radi olakšanja takvog prometa objavljivat će javno i promicat će upoznavanje operatora s njima.

1.   Posebni trgovinski odbor za carinsku suradnju i pravila o podrijetlu:

2.   Posebni trgovinski odbor za carinsku suradnju i pravila o podrijetlu može donositi odluke ili preporuke o:

1.   Vijeće za partnerstvo može izmijeniti:

2.   Posebni trgovinski odbor za administrativnu suradnju u području PDV-a te naplatu poreza i davanja može izmijeniti vrijednost iz članka 33. stavka 4. Protokola o administrativnoj suradnji i suzbijanju prijevara u području poreza na dodanu vrijednost i o uzajamnoj pomoći pri naplati tražbina povezanih s porezima i davanjima.

1.   Stranke potvrđuju svoju predanost stvaranju povoljne klime za razvoj međusobne trgovine i ulaganja.

2.   Stranke ponovno potvrđuju pravo na regulaciju na svojem području radi ostvarivanja legitimnih ciljeva politike, kao što su zaštita javnog zdravlja, socijalne usluge, javno obrazovanje, sigurnost, okoliš, uključujući klimatske promjene, javni moral, socijalna zaštita ili zaštita potrošača, zaštita privatnosti i podataka ili promicanje i zaštita kulturne raznolikosti.

3.   Ova se glava ne primjenjuje na mjere koje utječu na fizičke osobe iz stranke koje traže pristup tržištu rada druge stranke ni na mjere koje se odnose na nacionalnu pripadnost ili državljanstvo, rezidentnost ili zapošljavanje na trajnoj osnovi.

4.   Ova glava ne sprečava stranku da primjenjuje mjere kojima se regulira ulazak fizičkih osoba na njezino područje ili njihov privremeni boravak na njezinu području, uključujući mjere potrebne za zaštitu integriteta njezinih granica i uredno kretanje fizičkih osoba preko tih granica, pod uvjetom da se te mjere ne primjenjuju na način kojim bi se poništile ili narušile povlastice na koje druga stranka ima pravo u skladu s uvjetima ove glave. Sama činjenica da se za fizičke osobe određenih zemalja zahtijeva viza, a za druge ne, ne smatra se poništenjem ili narušavanjem povlastica u skladu s ovom glavom.

5.   Ova se glava ne primjenjuje na:

6.   Ova se glava ne primjenjuje na mjere stranke u vezi s javnom nabavom robe ili usluga za državne potrebe, a ne radi preprodaje na tržištu ili radi upotrebe u isporuci robe ili pružanju usluge za komercijalnu prodaju, bez obzira na to je li ta nabava „obuhvaćena javna nabava” u smislu članka 277.

7.   Osim članka 132., ova se glava ne primjenjuje na subvencije ili bespovratna sredstva koje pružaju stranke, uključujući kredite, jamstva i osiguranje s državnim jamstvom.

1.   Stranka može uskratiti povlastice iz ove glave i iz glave IV. ovog naslova ulagatelju ili pružatelju usluge druge stranke ili obuhvaćenom poduzeću ako stranka koja uskraćuje povlastice donese ili održava mjere povezane s održavanjem međunarodnog mira i sigurnosti, uključujući zaštitu ljudskih prava:

2.   Podrazumijeva se da se stavak 1. primjenjuje na glavu IV. ovog naslova ako se odnosi na usluge ili ulaganja u pogledu kojih je stranka uskratila povlastice iz ove glave.

1.   S ciljem mogućeg poboljšanja odredaba ove glave, a u skladu sa svojim obvezama u okviru međunarodnih sporazuma, stranke preispituju svoj pravni okvir koji se odnosi na trgovinu uslugama i ulaganja, uključujući ovaj Sporazum, u skladu s člankom 776.

2.   Stranke nastoje, ako je to primjereno, preispitati nesukladne mjere i rezerve utvrđene u prilozima 19., 20., 21. i 22. i djelatnosti poslovnih posjetitelja u kratkoročnom posjetu utvrđene u Prilogu 21., radi postizanja dogovora oko mogućih poboljšanja u obostranom interesu.

3.   Ovaj se članak ne primjenjuje na financijske usluge.

1.   Svaka stranka ulagateljima druge stranke i obuhvaćenim poduzećima odobrava tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji u sličnim situacijama odobrava vlastitim ulagateljima i njihovim poduzećima, u odnosu na osnivanje poslovne jedinice i poslovanje na svojem području.

2.   Tretman koji stranka odobrava u skladu sa stavkom 1. znači:

1.   Svaka stranka ulagateljima druge stranke i obuhvaćenim poduzećima odobrava tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji u sličnim situacijama odobrava ulagateljima treće zemlje i njihovim poduzećima, u odnosu na osnivanje poslovne jedinice na svojem području.

2.   Svaka stranka ulagateljima druge stranke i obuhvaćenim poduzećima odobrava tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji u sličnim situacijama odobrava ulagateljima treće zemlje i njihovim poduzećima, u odnosu na poslovanje na svojem području.

3.   Stavci 1. i 2. ne tumače se kao da se njima stranku obvezuje da na ulagatelje druge stranke ili obuhvaćena poduzeća proširi povlasticu bilo kojeg tretmana koji proizlazi iz:

4.   Podrazumijeva se da „tretman” iz stavaka 1. i 2. ne obuhvaća postupke rješavanja sporova između ulagatelja i države predviđene u drugim međunarodnim sporazumima.

5.   Podrazumijeva se da postojanje materijalnih odredaba u drugim međunarodnim sporazumima koje je stranka sklopila s trećom zemljom ili samo formalno prenošenje tih odredaba u domaće pravo u mjeri u kojoj je to potrebno za njihovo uključivanje u domaći pravni poredak sami po sebi ne čine „tretman” iz stavaka 1. i 2. Mjere stranke u skladu s tim odredbama mogu činiti takav tretman i stoga dovesti do kršenja ovog članka.

1.   Stranka ne uvodi ni ne primjenjuje zahtjeve, niti izvršava obveze ili preuzetu odgovornost, u vezi s osnivanjem poslovne jedinice ili poslovanjem poduzeća na svojem području, u pogledu sljedećeg:

Ova točka ne primjenjuje se na ugovore o licenciji sklopljene između poduzeća i stranke. Za potrebe ove točke „ugovor o licenciji” znači svaki ugovor koji se odnosi na licenciranje tehnologije, proizvodnog postupka ili drugog zaštićenog znanja.

2.   Stranka ne uvjetuje davanje prednosti ili nastavak davanja prednosti, u vezi s osnivanjem poslovne jedinice ili poslovanjem poduzeća na svojem području, zadovoljenjem bilo kojeg od sljedećih zahtjeva:

3.   Stavak 2. ne tumači se kao da stranku sprečava da uvjetuje davanje prednosti ili nastavak davanja prednosti, u vezi s osnivanjem poslovne jedinice ili poslovanjem poduzeća na svojem području, zadovoljenjem zahtjeva u pogledu smještanja proizvodnje, pružanja usluge, osposobljavanja ili zapošljavanja radnika, izgradnje ili proširenja određenih objekata ili istraživanja i razvoja na svojem području.

4.   Stavak 1. točke (f) i (l) ovog članka ne primjenjuju se ako:

5.   Stavak 1. točke od (a) do (c) i stavak 2. točke (a) i (b) ne primjenjuju se na kvalifikacijske zahtjeve za robu ili usluge koji se odnose na sudjelovanje u programima promicanja izvoza i programima strane pomoći.

6.   Podrazumijeva se da ovaj članak ne sprečava izvršenje od strane nadležnih tijela stranke bilo koje obveze koja se preuzima između osoba koje nisu stranka, a koju ta stranka nije izravno ili neizravno uvela ili zahtijevala.

7.   Podrazumijeva se da se stavak 2. točke (a) i (b) ne primjenjuju na zahtjeve koje stranka uvoznica uvede u pogledu sadržaja robe koji je potreban da bi roba mogla zadovoljiti uvjete za primjenu povlaštenih carina ili povlaštenih kvota.

8.   Stavak 1. točka (l) ne primjenjuje se ako sud uvodi ili izvršava zahtjev ili izvršava obvezu ili preuzetu odgovornost kao primjerenu naknadu u skladu sa zakonodavstvom stranke o autorskom pravu.

9.   Stranka ne uvodi ni ne izvršava mjere koje nisu u skladu s njezinim obvezama iz Sporazuma o mjerama ulaganja povezanima s trgovinom (TRIM), čak i ako je te mjere ta stranka uvrstila u Prilog 19. ili Prilog 20.

10.   Podrazumijeva se da se ovaj članak ne tumači kao da se od stranke zahtijeva da dopusti pružanje određene usluge na prekograničnoj osnovi ako ta stranka donese ili održava ograničenja ili zabrane takvog pružanja usluga koji su u skladu s rezervama, uvjetima ili kvalifikacijama utvrđenima za određeni sektor, podsektor ili djelatnost navedene u Prilogu 19. ili Prilogu 20.

11.   Uvjet za davanje prednosti ili nastavak davanja prednosti iz stavka 2. ne čini zahtjev, obvezu ni preuzetu odgovornost za potrebe stavka 1.

1.   Članci 128., 129., 130., 131. i 132. ne primjenjuju se na:

2.   Članci 128., 129., 130., 131. i 132. ne primjenjuju se na mjeru stranke koja je u skladu s rezervama, uvjetima ili kvalifikacijama utvrđenima u pogledu sektora, podsektora ili djelatnosti navedenih u Prilogu 20.

3.   Članci 129. i 130. ovog članka ne primjenjuju se ni na jednu mjeru koja čini iznimku ili odstupanje od članka 3. ili 4. Sporazuma o TRIPS-u, kako je izričito predviđeno u člancima od 3. do 5. tog sporazuma.

4.   Podrazumijeva se da se članci 129. i 130. ne tumače kao da se stranku sprečava da propiše zahtjeve u pogledu informacija, među ostalim u statističke svrhe, u vezi s osnivanjem poslovne jedinice ili poslovanjem ulagatelja druge stranke ili obuhvaćenih poduzeća, pod uvjetom da se time ne izbjegavaju obveze te stranke na temelju tih članaka.

1.   Svaka stranka odobrava uslugama i pružateljima usluga druge stranke tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji u sličnim situacijama odobrava vlastitim uslugama i pružateljima usluga.

2.   Stranka može zadovoljiti zahtjev iz stavka 1. tako da uslugama i pružateljima usluga druge stranke odobri formalno jednak tretman ili formalno različit tretman od onoga koji odobrava vlastitim uslugama i pružateljima usluga.

3.   Formalno jednak tretman i formalno različit tretman smatraju se manje povoljnim ako mijenjaju uvjete tržišnog natjecanja u korist usluga ili pružatelja usluga stranke u usporedbi s uslugama ili pružateljima usluga druge stranke.

4.   Ništa u ovom članku ne tumači se tako da od bilo koje stranke zahtijeva nadoknadu za bilo koji konkurentski nepovoljan položaj koji je posljedica stranog podrijetla relevantnih usluga ili pružatelja usluga.

1.   Svaka stranka uslugama i pružateljima usluga druge stranke odobrava tretman koji nije manje povoljan od tretmana koji u sličnim situacijama odobrava uslugama i pružateljima usluga treće zemlje.

2.   Stavak 1. ne tumači se kao da se njima stranku obvezuje da na usluge i pružatelje usluga druge stranke proširi povlasticu bilo kojeg tretmana koji proizlazi iz:

3.   Podrazumijeva se da postojanje materijalnih odredaba u drugim međunarodnim sporazumima koje je stranka sklopila s trećom zemljom ili samo formalno prenošenje tih odredaba u domaće pravo u mjeri u kojoj je to potrebno za njihovo uključivanje u domaći pravni poredak sami po sebi ne čine „tretman” iz stavka 1. Mjere stranke u skladu s tim odredbama mogu činiti takav tretman i stoga dovesti do kršenja ovog članka.

1.   Članci 135., 136., 137. i 138. ne primjenjuju se na:

2.   Članci 135., 136., 137. i 138. ne primjenjuju se ni na jednu mjeru stranke koja je u skladu s rezervama, uvjetima ili kvalifikacijama utvrđenima u pogledu sektora, podsektora ili djelatnosti navedenih u Prilogu 20.

1.   Ovo poglavlje primjenjuje se na mjere stranke koje utječu na obavljanje gospodarskih djelatnosti na temelju ulaska i privremenog boravka na njezinu području fizičkih osoba druge stranke koje su poslovni posjetitelji u svrhu osnivanja poslovne jedinice, ugovorni pružatelji usluga, samostalni stručnjaci, osobe premještene unutar društva i poslovni posjetitelji u kratkoročnom posjetu.

2.   U mjeri u kojoj u ovom poglavlju nisu preuzete obveze, i dalje se primjenjuju svi zahtjevi predviđeni pravom stranke u vezi s ulaskom i privremenim boravkom fizičkih osoba, uključujući zakone i druge propise o trajanju boravka.

3.   Neovisno o odredbama ovog poglavlja, i dalje se primjenjuju svi zahtjevi predviđeni pravom stranke u vezi s radom i mjerama socijalne sigurnosti, uključujući zakone i druge propise o minimalnim plaćama i kolektivnim ugovorima o plaćama.

4.   Obveze u pogledu ulaska i privremenog boravka fizičkih osoba u poslovne svrhe ne primjenjuju se ako je namjera ili učinak ulaska ili privremenog boravka umiješati se ili na drugi način utjecati na ishod radnog ili upravljačkog spora ili pregovora ili na zapošljavanje fizičkih osoba koje sudjeluju u takvom sporu.

5.   Za potrebe ovog poglavlja: