(1)

Pandemija bolesti COVID-19 dovela je do naglog smanjenja zračnog prometa zbog znatnog pada potražnje i izravnih mjera koje su države članice i treće zemlje poduzele radi ograničavanja pandemije.

(2)

Te okolnosti nisu pod kontrolom zračnih prijevoznika, a posljedično dobrovoljno ili obvezno otkazivanje letova zračnih prijevoznika nužan je odgovor na te okolnosti.

(3)

Pružatelji zemaljskih usluga i dalje se suočavaju s problemima s likvidnošću koji bi mogli rezultirati obustavom zemaljskih usluga. To bi pak moglo dovesti do ograničenja ili obustave usluga zračnih luka Unije.

(4)

Uredbom (EU) 2020/696 Europskog parlamenta i Vijeća (2) u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2020. dopustilo se upravljačkom tijelu zračne luke ili nadležnom tijelu države članice da, ako pružatelj zemaljskih usluga prestane obavljati svoju djelatnost prije kraja razdoblja za koje je izabran, izravno odabere pružatelja zemaljskih usluga za pružanje tih usluga na maksimalno razdoblje od šest mjeseci ili na razdoblje do 31. prosinca 2020., ovisno o tome koje je razdoblje dulje. Uredbom (EU) 2020/696 Komisiji su delegirane ovlasti da produlji ta razdoblja.

(5)

Komisija je u skladu s člankom 24.a stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 dana 13. studenoga 2020. Europskom parlamentu i Vijeću podnijela sažeto izvješće.

(6)

U Komisijinu sažetom izvješću ističe se da su unatoč postupnom povećanju od travnja do kolovoza 2020. razine zračnog prometa bile znatno manje u rujnu 2020. u odnosu na isto razdoblje 2019. Prema podacima Eurocontrola, 25. studenoga 2020. zračni promet bio je 63 % niži nego 25. studenoga 2019.

(7)

Iako je teško točno predvidjeti kretanje oporavka razina zračnog prometa, razumno je očekivati da će se ta situacija nastaviti u bliskoj budućnosti i do prosinca 2021. Na temelju Eurocontrolove najnovije prognoze zračnog prometa iz rujna 2020. očekuje se da će u veljači 2021. zračni promet biti 50 % manji u odnosu na veljaču 2020. (uz pretpostavku da države članice neće koordinirano pristupiti uspostavi operativnih postupaka i ukidanju nacionalnih ograničenja). Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je broj tjedno zabilježenih slučajeva oboljelih od COVID-a 19 u Europi 22. studenoga 2020. dosegnuo 1,77 milijuna (44 % novih slučajeva na svjetskoj razini), što je znatno veći broj nego u proljeće 2020. Podaci Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti pokazuju da 14-dnevna stopa prijavljenih slučajeva u Europskom gospodarskom prostoru i Ujedinjenoj Kraljevini neprekidno raste od ljeta 2020. Prema njegovu tjednom izvješću o nadzoru od 22. studenoga 2020. ta je stopa dosegnula 549 na 100 000 stanovnika (raspon po državama: 58–1 186).

(8)

Razumno je smatrati da je kontinuirano smanjivanje razina zračnog prometa posljedica pandemije bolesti COVID-19. Na temelju dostupnih podataka o povjerenju potrošača nakon pandemije bolesti COVID-19, dok je u travnju 2020. otprilike 60 % ispitanika navelo da će se vjerojatno vratiti putovanjima zrakoplovom u roku od nekoliko mjeseci nakon pandemije, taj se postotak u lipnju 2020. smanjio na 45 %. Dostupni podaci stoga pokazuju jasnu vezu između pandemije i potražnje potrošača za zračnim prometom i ne postoje drugi događaji koji bi bili uzrokom smanjenja te potražnje.

(9)

U Komisijinu sažetom izvješću prikazano je i da nacionalna i nekoordinirana ograničenja, obvezna karantena i mjere testiranja koje su države članice uvele kao odgovor na porast broja oboljelih od COVID-a 19 u Europi od sredine kolovoza, često najavljeni u vrlo kratkom roku, narušavaju povjerenje potrošača i rezultiraju manjom potražnjom za zračnim prometom.

(10)

S obzirom na iznimno nizak broj rezervacija letova, prethodno navedene epidemiološke prognoze i prognoze zračnog prometa te nesigurnost i nepredvidljivost nacionalnih mjera za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19, razumno je očekivati da će se niske razine zračnog prometa i potražnje putnika uzrokovane pandemijom nastaviti i 2021. Povratak na razine prometa prije COVID-a 19 ne očekuje se u narednim godinama. Međutim, u ovoj je fazi prerano zaključiti hoće li se smanjenja kapaciteta nastaviti nakon 2021. u jednako velikoj mjeri.

(11)

Poduzeća za zemaljske usluge izrazito su pogođena pandemijom bolesti COVID-19 i posljedičnim smanjenjem zračnog prometa. Znatno manji broj letova od početka pandemije negativno je utjecao na njihove prihode od pružanja zemaljskih usluga u zračnim lukama Unije. Mnogi pružatelji zemaljskih usluga stoga se suočavaju s financijskim poteškoćama, a neki od njih započeli su postupke restrukturiranja, primili državne pakete pomoći ili su prestali s radom.

(12)

Na temelju predviđanja razina zračnog prometa u nadolazećim mjesecima vjerojatno je da će prevladati teški tržišni uvjeti u sektoru zemaljskih usluga zbog ograničenog broja letova 2021. Negativni trend u zračnom prometu vjerojatno će dodatno pogoršati ozbiljnu financijsku situaciju pružatelja zemaljskih usluga uz rizik od dodatnih stečajeva. U tim okolnostima vjerojatno će još više pružatelja zemaljskih usluga u zračnim lukama u kojima je broj pružatelja ograničen morati obustaviti pružanje zemaljskih usluga prije isteka razdoblja na koje su odabrani. To može dovesti do iznenadnih prekida zemaljskih usluga u tim zračnim lukama prije odabira novog pružatelja usluga na temelju postupka iz članka 11. stavka 1. Direktive 96/67/EZ.

(13)

Stoga je primjereno produljiti razdoblje izuzeća iz članka 24.a stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1008/2008, konkretno od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2021.

(14)

Kako bi se izbjegla pravna nesigurnost, a posebno za upravljačko tijelo zračne luke i nadležno tijelo države članice, ovu Uredbu trebalo bi donijeti hitnim postupkom iz članka 25.b Uredbe (EZ) br. 1008/2008 te bi trebala hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

(1)

Pandemija bolesti COVID-19 dovela je do naglog smanjenja zračnog prometa zbog znatnog pada potražnje i izravnih mjera koje su države članice i treće zemlje poduzele radi ograničavanja pandemije.

(2)

Te okolnosti nisu pod kontrolom zračnih prijevoznika, a posljedično dobrovoljno ili obvezno otkazivanje letova zračnih prijevoznika nužan je odgovor na te okolnosti.

(3)

Zračni prijevoznici i dalje se suočavaju s problemima s likvidnošću koji bi, na temelju članka 9. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1008/2008, mogli rezultirati privremenim oduzimanjem ili poništavanjem njihove operativne licencije ili njezinom zamjenom privremenom licencijom premda za to ne postoji strukturna gospodarska potreba. Izdavanjem privremene licencije mogao bi se poslati negativan signal tržištu o sposobnosti zračnog prijevoznika da opstane, što bi pak pogoršalo inače privremene financijske probleme.

(4)

Uredbom (EU) 2020/696 Europskog parlamenta i Vijeća (2) nadležnim tijelima za izdavanje licencija u državama članicama dopustilo se da ne ponište ili privremeno oduzmu operativnu licenciju u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2020. ako je tijekom tog razdoblja provedena procjena financijske uspješnosti i pod uvjetom da sigurnost nije bila ugrožena te da postoji realna mogućnost za zadovoljavajuću financijsku sanaciju unutar razdoblja od idućih 12 mjeseci. Uredbom (EU) 2020/696 Komisiji su delegirane ovlasti da produlji razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2020. navedeno u članku 9. stavku 1.a.

(5)

Komisija je u skladu s člankom 9. stavkom 1.c Uredbe (EZ) br. 1008/2008 dana 13. studenoga 2020. Europskom parlamentu i Vijeću podnijela sažeto izvješće.

(6)

U Komisijinu sažetom izvješću ističe se da su unatoč postupnom povećanju od travnja do kolovoza 2020. razine zračnog prometa bile znatno manje u rujnu 2020. u odnosu na isto razdoblje 2019. Prema podacima Eurocontrola, 25. studenoga 2020. zračni promet bio je 63 % niži nego 25. studenoga 2019.

(7)

Iako je teško točno predvidjeti kretanje oporavka razina zračnog prometa, razumno je očekivati da će se ta situacija nastaviti u bliskoj budućnosti i do prosinca 2021. Na temelju Eurocontrolove najnovije prognoze zračnog prometa iz rujna 2020. očekuje se da će u veljači 2021. zračni promet biti 50 % manji u odnosu na veljaču 2020. (uz pretpostavku da države članice neće koordinirano pristupiti uspostavi operativnih postupaka i ukidanju nacionalnih ograničenja). Podaci Svjetske zdravstvene organizacije pokazuju da je broj tjedno zabilježenih slučajeva oboljelih od COVID-a 19 u Europi 22. studenoga 2020. dosegnuo 1,77 milijuna (44 % novih slučajeva na svjetskoj razini), što je znatno veći broj nego u proljeće 2020. Podaci Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti pokazuju da 14-dnevna stopa prijavljenih slučajeva u Europskom gospodarskom prostoru i Ujedinjenoj Kraljevini neprekidno raste od ljeta 2020. Prema njegovu tjednom izvješću o nadzoru od 22. studenoga 2020. ta je stopa dosegnula 549 na 100 000 stanovnika (raspon po državama: 58–1 186).

(8)

Razumno je smatrati da je kontinuirano smanjivanje razina zračnog prometa posljedica pandemije bolesti COVID-19. Na temelju dostupnih podataka o povjerenju potrošača nakon pandemije bolesti COVID-19, dok je u travnju 2020. otprilike 60 % ispitanika navelo da će se vjerojatno vratiti putovanjima zrakoplovom u roku od nekoliko mjeseci nakon pandemije, taj se postotak u lipnju 2020. smanjio na 45 %. Dostupni podaci stoga pokazuju jasnu vezu između pandemije i potražnje potrošača za zračnim prometom i ne postoje drugi događaji koji bi bili uzrokom smanjenja te potražnje.

(9)

U Komisijinu sažetom izvješću prikazano je i da nacionalna i nekoordinirana ograničenja, obvezna karantena i mjere testiranja koje su države članice uvele kao odgovor na porast broja oboljelih od COVID-a 19 u Europi od sredine kolovoza, često najavljeni u vrlo kratkom roku, narušavaju povjerenje potrošača i rezultiraju manjom potražnjom za zračnim prometom.

(10)

S obzirom na iznimno nizak broj rezervacija letova, prethodno navedene epidemiološke prognoze i prognoze zračnog prometa te nesigurnost i nepredvidljivost nacionalnih mjera za suzbijanje pandemije bolesti COVID-19, razumno je očekivati da će se niske razine zračnog prometa i potražnje putnika uzrokovane pandemijom nastaviti i 2021. Povratak na razine prometa prije COVID-a 19 ne očekuje se u narednim godinama. Međutim, u ovoj je fazi prerano zaključiti hoće li se smanjenja kapaciteta nastaviti nakon 2021. u jednako velikoj mjeri.

(11)

Tako niske razine zračnog prometa i potražnje putnika mogle bi uzrokovati trajne probleme s likvidnošću za zračne prijevoznike u Uniji od 31. prosinca 2020. do 31. prosinca 2021. koji bi mogli rezultirati privremenim oduzimanjem ili poništavanjem njihove operativne licencije ili njezinom zamjenom privremenom licencijom premda za to ne postoji strukturna gospodarska potreba.

(12)

Stoga je primjereno, pod uvjetom da sigurnost nije ugrožena i da postoji realna mogućnost za zadovoljavajuću financijsku sanaciju unutar razdoblja od 12 mjeseci, dopustiti nadležnim tijelima za izdavanje licencija da ne ponište ili privremeno oduzmu operativnu licenciju na temelju procjena financijske uspješnosti provedenih u produljenom razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2021. Na kraju tog razdoblja zračni prijevoznik Unije trebao bi podlijegati postupku utvrđenom u članku 9. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1008/2008.

(13)

Kako bi se izbjegla pravna nesigurnost, a posebno za nadležna tijela za izdavanje licencija i zračne prijevoznike, ovu Uredbu trebalo bi donijeti hitnim postupkom iz članka 25.b Uredbe (EZ) br. 1008/2008 te bi trebala hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđeno je odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje i produljenje odobrenja.

(2)

Uredbom Komisije (EZ) br. 244/2007 (2) L-histidin monohidroklorid monohidrat dobiven od Escherichia coli ATCC 9637 odobren je na 10 godina kao dodatak hrani za salmonide.

(3)

U skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 podnesen je zahtjev za produljenje odobrenja L-histidin monohidroklorid monohidrata dobivenog od Escherichia coli ATCC 9637 kao dodatka hrani za salmonide. U zahtjevu je zatražena i promjena oznake soja u Escherichia coli NITE SD 00268 te su uz njega priloženi podaci i dokumenti propisani člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. Osim toga, u skladu s člankom 7. te uredbe u zahtjevu je zatraženo proširenje uporabe na druge ribe. Uz zahtjev su priloženi podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) u svojem je mišljenju od 18. ožujka 2020. (3) zaključila da L-histidin monohidroklorid monohidrat dobiven od Escherichia coli NITE SD 00268 u predloženim uvjetima uporabe, ako se prehrani dodaje u količinama koje odgovaraju potrebama ciljne vrste, nema štetan učinak na zdravlje životinja i potrošača ili na okoliš. Agencija je zaključila i da, iako predmetni dodatak ne nadražuje kožu, nije moguće donijeti zaključak o tome može li biti toksičan pri udisanju, nadraživati oči ili izazvati preosjetljivost kože. Stoga Komisija smatra da bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere zaštite kako bi se spriječili štetni učinci na zdravlje ljudi, ponajprije na zdravlje korisnikâ tog dodatka. Agencija je zaključila i da je dodatak učinkovit izvor aminokiseline histidina za riblje vrste. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješća o metodi analize dodatka hrani za životinje koja je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Procjena L-histidin monohidroklorid monohidrata dobivenog od Escherichia coli NITE SD 00268 pokazala je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti uporabu tog dodatka kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi.

(6)

S obzirom na to da se produljuje odobrenje L-histidin monohidroklorid monohidrata dobivenog od Escherichia coli ATCC 9637 kao dodatka hrani za životinje u skladu s uvjetima iz Priloga ovoj Uredbi, Uredbu (EZ) br. 244/2007 trebalo bi staviti izvan snage.

(7)

Budući da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi izmjene uvjeta izdavanja odobrenja za L-histidin monohidroklorid monohidrat dobiven od Escherichia coli ATCC 9637 bilo potrebno odmah primjenjivati, primjereno je predvidjeti prijelazno razdoblje kako bi se zainteresiranim stranama omogućilo da se pripreme za ispunjavanje novih zahtjeva koji proizlaze iz produljenja odobrenja.

(8)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđeno je odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje i produljenje odobrenja.

(2)

Selenometionin dobiven od Saccharomyces cerevisiae CNCM I-3399 odobren je na deset godina kao dodatak hrani za sve životinjske vrste Uredbom Komisije (EZ) br. 900/2009 (2).

(3)

U skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 podnesen je zahtjev za produljenje odobrenja selenometionina dobivenog od Saccharomyces cerevisiae CNCM I-3399 kao dodatka hrani za sve životinjske vrste u kategoriji dodataka „nutritivni dodaci”. Uz zahtjev su priloženi podaci i dokumenti propisani člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(4)

Prema mišljenju Europske agencije za sigurnost hrane („Agencija”) od 7. svibnja 2020. (3), selenometionin dobiven od Saccharomyces cerevisiae CNCM I-3399 u predloženim uvjetima uporabe nema štetan učinak na zdravlje životinja, sigurnost potrošača ili na okoliš. Agencija je zaključila i da taj dodatak može izazvati preosjetljivost kože i dišnih organa. Stoga Komisija smatra da bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere zaštite kako bi se spriječili štetni učinci na zdravlje ljudi, ponajprije na zdravlje korisnikâ tog dodatka. Dokaz o učinkovitosti dodatka na kojem je utemeljeno prvotno odobrenje valjan je i u postupku produljenja. Naposljetku, Agencija je preporučila izmjenu naziva dodatka. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodatka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Procjena selenometionina dobivenog od Saccharomyces cerevisiae CNCM I-3399 pokazala je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi produljiti odobrenje tog dodatka.

(6)

S obzirom na to da se produljuje odobrenje selenometionina dobivenog od Saccharomyces cerevisiae CNCM I-3399 kao dodatka hrani za životinje, Uredbu (EZ) br. 900/2009 trebalo bi staviti izvan snage.

(7)

Budući da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi izmjene uvjeta izdavanja odobrenja za selenometionin dobiven od Saccharomyces cerevisiae CNCM I-3399 bilo potrebno odmah primjenjivati, primjereno je zainteresiranim stranama omogućiti prijelazno razdoblje kako bi se pripremile za ispunjavanje novih zahtjeva koji proizlaze iz produljenja odobrenja.

(8)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđeno je odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje i produljenje odobrenja.

(2)

Uredbom Komisije (EU) br. 514/2010 (2) Pediococcus pentosaceus DSM 16244 odobren je na 10 godina kao dodatak hrani za sve životinjske vrste.

(3)

U skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 podnesen je zahtjev za produljenje odobrenja Pediococcus pentosaceus DSM 16244 kao dodatka hrani za sve životinjske vrste, u kojem je zatraženo da se taj dodatak razvrsta u kategoriju dodataka „tehnološki dodaci”. Uz zahtjev su priloženi podaci i dokumenti propisani člankom 14. stavkom 2. te uredbe.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) u svojem je mišljenju od 25. svibnja 2020. (3) zaključila da je podnositelj zahtjeva dostavio dokaze da dodatak ispunjava postojeće uvjete odobrenja. Agencija je zaključila da Pediococcus pentosaceus DSM 16244 nema štetan učinak na zdravlje životinja, sigurnost potrošača ili na okoliš. Zaključila je i da ne nadražuje kožu i oči, ali se smatra da izaziva preosjetljivost kože i dišnih organa. Stoga Komisija smatra da bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere zaštite kako bi se spriječili štetni učinci na zdravlje ljudi, ponajprije na zdravlje korisnikâ tog dodatka.

(5)

Procjena Pediococcus pentosaceus DSM 16244 pokazala je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi produljiti odobrenje tog dodatka kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi.

(6)

S obzirom na to da se produljuje odobrenje Pediococcus pentosaceus DSM 16244 kao dodatka hrani za životinje u skladu s uvjetima iz Priloga ovoj Uredbi, Uredbu (EU) br. 514/2010 trebalo bi staviti izvan snage.

(7)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđeno je odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje i produljenje odobrenja.

(2)

Uredbom Komisije (EU) br. 1117/2010 (2) pripravak od limunske kiseline, sorbinske kiseline, timola i vanilina odobren je na 10 godina kao dodatak hrani za odbijenu prasad, a Uredbom Komisije (EU) br. 849/2012 (3) odobren je na 10 godina kao dodatak hrani za piliće za tov, piliće uzgajane za nesenje, sve manje značajne vrste ptica za tov i uzgajane za nesenje te odbijene Suidae osim Sus scrofa domesticus.

(3)

U skladu s člankom 14. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 nositelj tog odobrenja podnio je zahtjev za produljenje odobrenja pripravka od limunske kiseline, sorbinske kiseline, timola i vanilina za sve vrste svinja (odbijene), piliće za tov, piliće uzgajane za nesenje, sve manje značajne vrste ptica za tov i uzgajane za nesenje, u kojem je zatražio da se taj dodatak razvrsta u kategoriju dodataka „zootehnički dodaci”. Uz zahtjev su priloženi podaci i dokumenti propisani člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) u svojem je mišljenju od 17. ožujka 2020. (4) zaključila da pripravak od limunske kiseline, sorbinske kiseline, timola i vanilina u predloženim uvjetima uporabe nema štetan učinak na zdravlje životinja, sigurnost potrošača ili na okoliš. Agencija je zaključila i da se smatra da taj dodatak može nadraživati kožu i oči te da izaziva preosjetljivost kože i dišnih organa. Stoga Komisija smatra da bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere zaštite kako bi se spriječili štetni učinci na zdravlje ljudi, ponajprije na zdravlje korisnikâ tog dodatka.

(5)

Procjena pripravka od limunske kiseline, sorbinske kiseline, timola i vanilina pokazala je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi produljiti odobrenje tog dodatka.

(6)

S obzirom na to da se produljuje odobrenje pripravka od limunske kiseline, sorbinske kiseline, timola i vanilina kao dodatka hrani za životinje, uredbe (EU) br. 1117/2010 i (EU) br. 849/2012 trebalo bi staviti izvan snage.

(7)

Budući da ne postoje sigurnosni razlozi zbog kojih bi izmjene uvjeta izdavanja odobrenja za pripravak od limunske kiseline, sorbinske kiseline, timola i vanilina bilo potrebno odmah primjenjivati, primjereno je zainteresiranim stranama omogućiti prijelazno razdoblje kako bi se pripremile za ispunjavanje novih zahtjeva koji proizlaze iz odobrenja.

(8)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđeno je odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje ili izmjenu odobrenja.

(2)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2016/1964 (2) odobrena je uporaba pripravka montmorilonit-ilita kao dodatka hrani za sve životinjske vrste.

(3)

U skladu s člankom 13. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 Komisija je od Europske agencije za sigurnost hrane („Agencija”) zatražila mišljenje o tome bi li odobrenje pripravka montmorilonit-ilita kao dodatka hrani za životinje i dalje ispunjavalo uvjete utvrđene u članku 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003, uzimajući u obzir izmjenu uvjeta tog odobrenja. Izmjena se odnosi na postojeće odobrenje za uporabu dodatka kao tvari za sprečavanje zgrudnjavanja u dopunskim krmnim smjesama. Uz zahtjev su priloženi relevantni popratni podaci.

(4)

Agencija je u svojim mišljenjima od 30. listopada 2014. (3), 10. rujna 2015. (4) i 20. ožujka 2020. (5) zaključila da predložena izmjena uvjeta odobrenja pripravka montmorilonit-ilita ne utječe na prethodne zaključke da taj dodatak nema štetan učinak na zdravlje životinja, sigurnost potrošača ili na okoliš. Zaključila je i da prašina koja nastaje pri normalnom rukovanju dodatkom može izložiti cijeli dišni sustav korisnika štetnim tvarima (kristalni silicijev dioksid) za koje nisu utvrđene sigurne razine izloženosti te da se, s obzirom na nepostojanje podataka o posljedicama za kožu i oči, mora smatrati da dodatak nadražuje kožu i oči te da može izazvati preosjetljivost kože. Stoga Komisija smatra da bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere zaštite kako bi se spriječili štetni učinci na zdravlje ljudi, ponajprije na zdravlje korisnikâ tog dodatka. Agencija je zaključila i da je taj dodatak djelotvoran kao tvar za sprečavanje zgrudnjavanja. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodama analize dodataka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Procjena predložene izmjene odobrenja pokazala je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(6)

Provedbenu uredbu (EU) 2016/1964 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(1)

Uredbom (EZ) br. 1831/2003 predviđeno je odobravanje dodataka hrani za životinje te osnove i postupci za izdavanje odobrenja.

(2)

U skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1831/2003 podnesena su tri zahtjeva za odobrenje pripravka 6-fitaze. Uz te su zahtjeve priloženi podaci i dokumenti propisani člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 1831/2003.

(3)

Zahtjevi se odnose na odobrenje pripravka 6-fitaze dobivene od Komagataella phaffii DSM 32854 kao dodatka hrani za sve vrste peradi, ukrasne ptice, prasad, svinje za tov, krmače i manje značajne vrste svinja za tov ili rasplod te njegovo razvrstavanje u kategoriju dodataka „zootehnički dodaci” i funkcionalnu skupinu „tvari za poticanje probavljivosti”.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) u svojim je mišljenjima od 7. svibnja 2020. (2), 25. svibnja 2020. (3) i 1. srpnja 2020. (4) zaključila da pripravak 6-fitaze dobivene od Komagataella phaffii DSM 32854 u predloženim uvjetima uporabe nema negativan učinak na zdravlje peradi (sve vrste), ukrasnih ptica, prasadi, svinja za tov, krmača i manje značajnih vrsta svinja za tov ili rasplod te na sigurnost potrošača ili na okoliš. Zaključila je i da bi trebalo smatrati da taj dodatak nadražuje oči te da može izazvati preosjetljivost kože i dišnih organa. Stoga Komisija smatra da bi trebalo poduzeti odgovarajuće mjere zaštite kako bi se spriječili štetni učinci na zdravlje ljudi, ponajprije na zdravlje korisnikâ tog dodatka. Agencija je zaključila da je dodatak učinkovit kao zootehnički dodatak u poboljšanju probavljivosti hrane kod svih vrsta peradi, ukrasnih ptica, prasadi, svinja za tov, krmača i manje značajnih vrsta svinja za tov ili rasplod. Agencija smatra da ne postoji potreba za posebnim zahtjevima za praćenje nakon stavljanja na tržište. Isto tako, potvrdila je izvješće o metodi analize dodatka hrani za životinje koje je dostavio referentni laboratorij osnovan Uredbom (EZ) br. 1831/2003.

(5)

Procjena pripravka 6-fitaze dobivene od Komagataella phaffii DSM 32854 pokazala je da su ispunjeni uvjeti za odobrenje iz članka 5. Uredbe (EZ) br. 1831/2003. U skladu s tim trebalo bi odobriti uporabu tog pripravka kako je navedeno u Prilogu ovoj Uredbi.

(6)

Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(1)

Protokolom br. 2 uz Sporazum između Europske ekonomske zajednice i Kraljevine Norveške od 14. svibnja 1973. (3) („bilateralni Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske ekonomske zajednice i Kraljevine Norveške”) i Protokolom 3. uz Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru („Sporazum o EGP-u”) (4) kako je izmijenjen Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. 140/2001 od 23. studenoga 2001. o izmjeni protokola 2 i 3 uz Sporazum o EGP-u, o prerađenim i drugim poljoprivrednim proizvodima (5) utvrđuju se trgovinski aranžmani između Unije i Kraljevine Norveške za određene poljoprivredne i prerađene poljoprivredne proizvode.

(2)

Protokolom 3. uz Sporazum o EGP-u predviđa se primjena nulte carinske stope na vode s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili aromatizirane vode, razvrstane u oznaku KN 2202 10 00, i ostala bezalkoholna pića koja ne sadržavaju proizvode iz tarifnih brojeva 0401 do 0404 ili masti dobivene iz proizvoda iz tarifnih brojeva 0401 do 0404, razvrstana u oznaku KN 2202 90 10.

(3)

Od 1. siječnja 2017. oznaka KN 2202 90 zamjenjuje se oznakama KN 2202 91 00 i 2202 99. Stoga bi ovom Uredbom trebalo obuhvatiti proizvode s oznakama KN 2202 10 00, ex 2202 91 00 i ex 2202 99.

(4)

Sporazumom u obliku razmjene pisama između Europske zajednice i Kraljevine Norveške o Protokolu br. 2 uz bilateralni Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske ekonomske zajednice i Kraljevine Norveške (6) („Sporazum u obliku razmjene pisama”) privremeno se suspendira bescarinski režim koji se na temelju Protokola br. 2 primjenjuje na robu razvrstanu u oznake KN 2202 10 00 (vode, uključujući mineralne vode i gazirane vode, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili aromatizirane) i ex 2202 90 10 (ostala bezalkoholna pića koja sadržavaju šećer) koje su zamijenjene oznakama KN 2202 10 00, ex 2202 91 00 i ex 2202 99. U skladu sa Sporazumom u obliku razmjene pisama, bescarinski uvoz te robe podrijetlom iz Norveške dopušten je samo u granicama bescarinskih kvota. Carina se plaća na uvoz kojim se premašuju bescarinske kvote.

(5)

Nadalje, Sporazumom u obliku razmjene pisama zahtijeva se da se za dotične proizvode odobri neograničen bescarinski pristup Uniji ako carinska kvota nije iscrpljena do 31. listopada prethodne godine.

(6)

Prema podacima dostavljenima Komisiji godišnja kvota za 2020. godinu za predmetne proizvode otvorena Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2019/2154 (7) nije bila iscrpljena do 31. listopada 2020. U skladu s tim bi za dotične proizvode trebalo odobriti neograničen bescarinski pristup Uniji od 1. siječnja do 31. prosinca 2021.

(7)

Privremeno suspendiranje bescarinskog režima koji se primjenjuje na temelju Protokola br. 2 uz bilateralni Sporazum o slobodnoj trgovini između Europske ekonomske zajednice i Kraljevine Norveške stoga se ne bi trebalo primjenjivati za 2021.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora o horizontalnim pitanjima u vezi s trgovinom prerađenim poljoprivrednim proizvodima koji nisu navedeni u Prilogu I.,

(1)

Danska i njemačka tijela podnijela su 1. srpnja 2020. Europskoj komisiji zahtjev za odstupanje kombiniranog mrežnog rješenja Kriegers Flak („KF”) u skladu s člankom 64. Uredbe o električnoj energiji.

(2)

Europska komisija objavila je 7. srpnja zahtjev za odstupanje na svojim internetskim stranicama (2) i pozvala države članice i dionike da dostave primjedbe do 31. kolovoza 2020. Na sastanku radne skupine Vijeća za energetiku 13. srpnja 2020. države članice dodatno su obaviještene o tome da je zahtjev podnesen te da imaju mogućnost dostavljana primjedbi.

(3)

Zemljopisno područje Kriegers Flak obuhvaća morski greben u Baltičkom moru koji se prostire gospodarskim zonama Danske, Njemačke i Švedske. More je zbog grebena relativno plitko, pa su Danska, Njemačka i Švedska 2007. bile zainteresirane za razvoj vjetroelektrana na tom području. Na početku su operatori prijenosnih sustava („OPS”) iz svih triju država članica ispitali mogućnost razvoja zajedničkog projekta kojim bi se povezala postrojenja na tom području. Od 2010. samo su danski i njemački operatori sustava nastavili raditi na projektu gradnje vjetroelektrane povezane s dvije zemlje (takozvani „hibridni projekt”).

(4)

Prema zahtjevu za odstupanje glavni je cilj projektiranja sustava KF kao hibridnog projekta bio povećati upotrebu veza između vjetroelektrana i njihovih kopnenih mreža na način da se taj kapacitet stavi na raspolaganje za prekozonsku trgovinu kada nije isključivo potreban za prenošenje električne energije iz vjetroelektrana na obalu.

(5)

Energinet.dk (danski OPS) i 50Hertz (njemački OPS za to područje) potpisali su krajem 2010. sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava o doprinosu od 150 milijuna EUR iz Europskog energetskog programa za oporavak („EEPR”). KF je 2013. uvršten i na prvi popis projekata od zajedničkog interesa, koji je priložen Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 1391/2013 (3). O konceptu sustava KF, uključujući koncept koji se odnosi na predviđeno postupanje s tokovima električne energije u slučaju zagušenja („upravljanje zagušenjima”), intenzivno se raspravljalo s uključenim nacionalnim energetskim regulatorima, a opisan je i pri kontaktima s Europskom komisijom.

(6)

U sustavu KF kao širem projektu kombiniraju se sljedeći elementi (vidjeti i sliku 1. u nastavku):

(7)

Među navedenim sredstvima, vjetroelektrane se u zahtjevu za odstupanje službeno ne smatraju dijelom projekta KF (za koji se prema tome smatra da je ograničen na sredstva prijenosne mreže od c) do h)).

(8)

Nadalje, samo se sredstva od e) do h) izravno odnose na „kombiniranje” nacionalnih mreža. Stoga su samo ona (označena kao „KF CGS” na slikama 1. i 2.) sufinancirana sredstvima EU-a.

(9)

Svim zatraženim odstupanjima nastoji se raspodijeliti kapacitet sustava KF na granici zone trgovanja između zone Danska 2 (DK2) i zone Njemačka-Luksemburg (DE-LU) uz davanje prioriteta odobalnim vjetroelektranama koje su izravno povezane sa sustavom KF.

(10)

Podnositelji zahtjeva traže odstupanje sustava KF od niza zahtjeva opisanih u nastavku, koji se svi odnose na minimalni raspoloživi kapacitet za trgovinu na temelju članka 16. stavka 8. Uredbe o električnoj energiji.

(11)

U članku 16. stavku 8. Uredbe o električnoj energiji utvrđeno je da operatori prijenosnih sustava ne smiju ograničavati količinu kapaciteta interkonekcije koju treba staviti na raspolaganje sudionicima na tržištu kao sredstvo za smanjenje zagušenja unutar vlastite zone trgovanja ili kao sredstvo upravljanja tokovima koji su rezultat transakcija unutar zona trgovanja. Smatra se da se taj stavak poštuje ako je za granice na kojima se primjenjuje pristup koji se temelji na koordiniranom mrežnom kapacitetu prijenosa najmanje 70 % kapaciteta prijenosa dostupno za prekozonsku trgovinu, uz poštovanje graničnih vrijednosti pogonskih veličina nakon što je umanjen za količinu za nepredviđene događaje, kako je utvrđen u skladu sa smjernicom za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima. Njemačka i danska tijela smatraju da se taj minimalni postotak ne bi trebao primjenjivati na ukupan kapacitet prijenosa uz poštovanje graničnih vrijednosti pogonskih veličina nakon što je umanjen za količinu za nepredviđene događaje. Umjesto toga trebao bi se primjenjivati samo na kapacitet koji je preostao nakon što je umanjen za sav kapacitet za koji se očekivalo da je potreban za prijenos proizvedene energije iz vjetroelektrana povezanih sa sustavom KF na obalu („preostali kapacitet”).

(12)

Dakle, ako je od kapaciteta prijenosa od 400 MW potrebno 320 MW za prijenos energije vjetra na obalu, u skladu sa zahtjevom za odstupanje samo 80 MW podliježe zahtjevima na temelju članka 16. stavka 8. Stoga, ako se najmanje 70 % kapaciteta od 80 MW stavi na raspolaganje za prekozonsku trgovinu, njemačka i danska tijela smatraju da bi se to trebalo smatrati dovoljnim za ispunjavanje zahtjeva iz članka 16. stavka 8. Uredbe o električnoj energiji. Kapacitet koji se oduzima od ukupnog kapaciteta prije izračunavanja minimalnog kapaciteta koji se stavlja na raspolaganje za trgovinu u razdoblju dan unaprijed temelji se na predviđanjima proizvodnje energije vjetra koja izrađuju oba operatora prijenosnih sustava u fazi dan unaprijed. Neiskorišteni kapacitet nakon dodjele kapaciteta u razdoblju dan unaprijed stavlja se na raspolaganje na unutardnevnom tržištu.

(13)

Trebalo bi napomenuti da je taj pristup, kao što je navedeno u zahtjevu, trenutačno dio metodologije proračuna kapaciteta regije Hansa za razdoblje dan unaprijed i unutardnevno razdoblje. Regija Hansa uključuje projekt Kriegers Flak. Metodologija proračuna kapaciteta regije Hansa usuglašena je među nacionalnim regulatornim tijelima te regije 16. prosinca 2018. Metodologija proračuna kapaciteta regije Hansa za dugoročno razdoblje i ažurirana metodologija za razdoblje dan unaprijed i unutardnevno razdoblje još nisu mogle biti usuglašene među nadležnim nacionalnim regulatornim tijelima te regije, prvenstveno zato što još nije postignut dogovor o pristupu za proračun kapaciteta interkonekcijskog voda Kriegers Flak. Stoga je rok za postizanje dogovora produljen u nadi da će se steći bolji uvid tijekom trenutačnog postupka za odstupanje (4).

(14)

U člancima 12., 14., 15. i 16. Uredbe o električnoj energiji u nekoliko se slučajeva navodi minimalna razina raspoloživog kapaciteta kako je navedena u članku 16. stavku 8. Njemačka i danska tijela traže odstupanje prema kojemu bi minimalna razina kapaciteta iz tih članaka bila u skladu s prethodno proračunatom minimalnom razinom, a to je 70 % preostalog kapaciteta.

(15)

Komisija ne smatra da je riječ o zasebnim zahtjevima za odstupanje. Važno je napomenuti da se člankom 64. stavkom 1. Uredbe o električnoj energiji ne dopuštaju odstupanja od članka 12. Uredbe o električnoj energiji. Međutim, ako zbog odstupanja od članka 16. stavka 8. proračun minimalne razine kapaciteta bude drugačiji, sva upućivanja na tu minimalnu vrijednost u Uredbi treba shvatiti kao upućivanja na vrijednost utvrđenu u odluci o odstupanju.

(16)

Odstupanje se na temelju zahtjeva isto tako uzima u obzir u odgovarajućim postupcima proračuna kapaciteta u skladu s Uredbom Komisije (EU) 2015/1222 (5) o uspostavljanju smjernica za dodjelu kapaciteta i upravljanje zagušenjima („CACM”), Uredbom Komisije (EU) 2016/1719 (6) o uspostavljanju smjernica za dugoročnu dodjelu kapaciteta („FCA”) i Uredbom Komisije (EU) 2017/2195 (7) o uspostavljanju smjernica za električnu energiju uravnoteženja („EB”). Ako se zatraže odstupanja od metodologija koje su donesene na temelju tih uredbi Komisije, takvi zahtjevi smatrat će se neodvojivo povezanima sa zahtjevom za odstupanje od Uredbe o električnoj energiji, a ne zasebnim zahtjevima za odstupanje. Ako se zbog odstupanja određena odredba Uredbe o električnoj energiji ne primjenjuje ili se samo djelomično primjenjuje na određeni projekt, ne primjenjuju se ni metodologije donesene na temelju zakonodavstva niže razine koje se odnosi na tu odredbu Uredbe o električnoj energiji ili se temelje na njoj.

(17)

Nadalje, u zahtjevu za odstupanje navodi se da se rezervacija kapaciteta na dugoročnom tržištu temelji na kapacitetu koji je preostao nakon oduzimanja instaliranog kapaciteta vjetroelektrana. Rezervacija kapaciteta u drugim tržišnim vremenskim jedinicama temelji se na kapacitetu koji je preostao nakon oduzimanja predviđene injekcije energije vjetra. Iako se u zahtjevu navodi da se redukcija odobalnih vjetroelektrana (što podrazumijeva samo vjetroelektrane Baltik 1 i 2 te Kriegers Flak) koju uzrokuje rezervacija prekograničnog kapaciteta za prekozonsku trgovinu treba izbjegavati u svim tržišnim vremenskim jedinicama, Komisija shvaća taj zahtjev kao željenu posljedicu drugih traženih odstupanja i opisanog pristupa proračunu i dodjeli kapaciteta, a ne zahtjevom za zasebna odstupanja. Točnije, u zahtjevu se izričito navodi da bi dodijeljeni kapacitet trebao biti stalan; stoga se dodijeljeni kapacitet prijenosa ne smije reducirati radi sprečavanja redukcije odobalnih vjetroelektrana.

(18)

U zahtjevu za odstupanje traži se da odstupanje stupi na snagu pri očekivanom puštanju u rad sustava KF u trećem tromjesečju 2020. i da se primjenjuje „sve dok su vjetroelektrane Baltik 1, Baltik 2 i Kriegers Flak povezane sa sustavom KF”. Kasnije se navodi vremensko ograničenje koje glasi: „sve dok su te odobalne vjetroelektrane operativne i povezane sa sustavom”.

(19)

Komisija to shvaća kao upućivanje na već postojeće vjetroelektrane ili, u slučaju vjetroelektrane Kriegers Flak, na one koje će ubrzo postati operativne. Stoga se za nove vjetroelektrane, pa čak i u slučaju naknadnih ulaganja u postojeće vjetroelektrane, predviđena proizvodnja ne bi oduzimala od ukupnog kapaciteta prijenosa prije proračuna preostalog kapaciteta.

(20)

Komisija je tijekom savjetovanja zaprimila primjedbe od pet različitih dionika i jedne države članice.

(21)

U skladu s člankom 64. Uredbe o električnoj energiji odstupanje od odgovarajućih odredaba članaka 3. i 6., članka 7. stavka 1., članka 8. stavaka 1. i 4., članaka 9., 10. i 11., članaka od 14. do 17., članaka od 19. do 27., članaka od 35. do 47. i članka 51. Uredbe može se odobriti ako države članice (u ovom slučaju i Danska i Njemačka) uspiju dokazati da postoje znatni problemi u radu malih izoliranih sustava ili malih povezanih sustava.

(22)

Osim u slučaju najudaljenijih regija odstupanje je vremenski ograničeno i podložno uvjetima čiji je cilj povećanje konkurentnosti i integracija s unutarnjim tržištem elektroenergije.

(23)

Naposljetku, odstupanjem se nastoji ne ometati prelazak na obnovljive izvore energije, veća fleksibilnost, skladištenje energije, elektromobilnost i upravljanje potrošnjom.

(24)

Uredbom o električnoj energiji nisu predviđena opća automatska odstupanja za male povezane ili male izolirane sustave. Uredbom se stoga pretpostavlja da se svim takvim sustavima, bez obzira na veliku raznolikost u veličini i tehničkim značajkama električnih sustava u EU-u, može i da bi se trebalo upravljati u skladu s cjelokupnim regulatornim okvirom.

(25)

Međutim, ta se pretpostavka može osporiti i stoga je na temelju članka 64. stavka 1. Uredbe o električnoj energiji odstupanje od primjene određenih odredbi Uredbe o električnoj energiji moguće ako države članice među ostalim pokažu da bi primjena tih odredaba na male izolirane sustave mogla dovesti do znatnih problema, prvenstveno zbog zemljopisnih uvjeta ili profila potražnje predmetnih sustava. Na primjer, takva je situacija utvrđena na određenim malim i izoliranim sredozemnim otocima s niskom potražnjom zimi i znatnim povećanjima potražnje tijekom kratkih turističkih sezona (8).

(26)

Osim izoliranim sustavima, Uredbom o električnoj energiji ujedno se predviđa mogućnost odobravanja odstupanja malim povezanim sustavima. Time se postavlja pitanje o tome što čini sustav u smislu članka 64. Uredbe o električnoj energiji. Dosad su se sve oduke Komisije o odobravanju odstupanja za izolirane sustave odnosile na otoke. To što se u članku 64. izričito spominje samo sustav koji postoji na Cipru, otoku čiji prijenosni sustav trenutačno nije povezan s prijenosnim sustavima drugih država članica, ukazuje na to da je zakonodavac vjerojatno na umu imao i otoke kada je uključio mogućnost odstupanja za male izolirane ili male povezane sustave.

(27)

Sam izraz „sustav” nije definiran ni u Uredbi o električnoj energiji ni u Direktivi o električnoj energiji. Međutim, u članku 2. stavcima 42. i 43. Direktive o električnoj energiji definiraju se izrazi „mali izolirani sustav” i „mali povezani sustav”. Mali izolirani sustav definira se kao „bilo koji sustav čija je potrošnja u 1996. godini bila manja od 3 000 GWh, pri čemu se manje od 5 % godišnje potrošnje dobiva kroz međusobno povezivanje s drugim sustavima”, a malim povezanim sustavom smatra se „bilo koji sustav čija je potrošnja u 1996. godini bila manja od 3 000 GWh, pri čemu se više od 5 % godišnje potrošnje dobije kroz međusobno povezivanje s drugim sustavima”.

(28)

Prvo, objema se definicijama prema tome pretpostavlja da je sustav nešto unutar čega se može izmjeriti i definirati potrošnja električne energije. Drugo, riječ je o nečemu što se može međusobno povezati s drugim sustavima. Izraz „interkonekcijski vod” iz članka 2. stavka 39. Direktive (koju treba razlikovati od Uredbe) ujedno se definira kao „oprema koja se koristi za povezivanje elektroenergetskih sustava”. U tom je kontekstu jasno da „sustav” mora biti i. nešto što može uključivati točke potrošnje; i ii. nešto što se električnim kabelima može povezati s drugim sustavima. Prema tome se čini da se „sustav” ne odnosi na nekoliko sustava koji se preklapaju i međusobno su povezani. Nasuprot tome, jedan sustav mora biti jasno razdvojiv od drugoga. Najjasnije razdvajanje, koje se dosad primjenjivalo i u Komisijinoj praksi odlučivanja (9), topološko je razdvajanje jednog zemljopisnog područja od drugog, kao što su more koje razdvaja otok od drugih otoka i kopna ili planine. Nadalje, jasno je da „sustav” nešto mora držati na okupu i da se ne može sastojati od nekoliko potpuno nezavisnih i nepovezanih elemenata pa prema tome lanac zasebnih i međusobno nepovezanih otoka ne bi činio jedan, već nekoliko sustava.

(29)

U ovom slučaju područje koje je povezano kabelima sustava KF nalazi se usred mora. Vjetroelektrane Baltik 2 i Kriegers Flak nalaze se na grebenu Kriegers Flak ili u njegovoj blizini, a vjetroelektrana Baltik 1 između grebena i njemačke obale. Baltičko more jasno razdvaja vjetroelektrane od kopna. Međutim, more razdvaja i same vjetroelektrane. Iako su međusobno povezane kabelima, to se ne razlikuje od njihove povezanosti s kopnenim sustavima.

(30)

Međutim, sustav KF je subjekt koji je povezan zahvaljujući zajedničkom upravljanju na temelju MIO-a. MIO na više načina funkcionira kao zaseban operator sustava tako što autonomno proračunava kapacitet, predlaže korektivne mjere u slučaju zagušenja, poduzima mjere za osiguravanje stabilnosti napona i kupuje usluge trgovanja u suprotnom smjeru, no sve to čini pod nadzorom operatora sustava, dvaju OPS-ova koji posjeduju elemente mreže. Stoga je KF odvojen od drugih sustava morem i povezan u jedinstven sustav zajedničkim operativnim konceptom i zajedničkom funkcijom upravljanja. Nadalje, ne preklapa se s drugim sustavima niti se može tvrditi da pojedinačne vjetroelektrane čine zasebne sustave. Nijedan od dvaju OPS-ova ne može jednostrano kontrolirati elemente sustava KF.

(31)

Stoga kombinirano mrežno postrojenje KF, zajedno s povezanim vjetroelektranama, čini sustav u smislu članka 64. Uredbe.

(32)

KF je ujedno očito „mali” sustav. Za novostvorene sustave logično je da se ne govori o potrošnji u 1996. Ta referentna godina potječe još iz prve Direktive o električnoj energiji 96/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (10), u kojoj je bio utvrđen prag od 2 500 GWh. U narednim je godinama zadržana kao referentna točka kako bi se spriječilo da sustavi mijenjaju status na temelju promjena u podacima o godišnjoj potrošnji.

(33)

No nakon što se nov sustav dovrši i postane potpuno operativan, njegova se potrošnja u tom trenutku mora upotrijebiti kao temelj za određivanje je li taj sustav „mali”. To se odnosi i na KF. Potrošnja sustava KF nije znatna: ukupna se potrošnja, koja uključuje i gubitke u mreži, procjenjuje na oko 90 GWh. Znatno povećanje potrošnje (npr. uslijed proizvodnje vodika) ne očekuje se ni u bliskoj budućnosti. Iako potrošnja iz članka 2. stavaka 42. i 43. Uredbe može upućivati na to da je pojam „malih sustava” povezan s „ljudskom” potrošnjom i prema tome ograničen na naseljene otoke, Komisija smatra da se određeni sustav može svrstati među „male sustave” čak i ako kućanstava ili industrijske potražnje nema. Nadalje, budući da ne postoji minimalni prag, zahtijevanje ljudske potrošnje u sustavu ne bi poslužilo kao smislen razlikovni kriterij. Iako se odlukama Komisije o malim sustavima uglavnom nastoje ukloniti određene poteškoće u pogledu stabilne i konkurentne opskrbe stanovnika koji se snabdijevaju iz tih sustava, mogućnost odstupanja ne ograničava se tekstom Uredbe samo na takvu vrstu problema. Naime, s obzirom na to da se taj članak odnosi na znatne probleme „u radu sustava”, ti se problemi osim na interakciji s potražnjom isto tako mogu temeljiti na interakciji između sustava i njegove proizvodnje.

(34)

Naposljetku, očito je da je KF, koji je i sam izvor znatnog kapaciteta interkonekcije, „povezan”.

(35)

KF je stoga mali povezani sustav u smislu članka 64. stavka 1. točke (a) Uredbe o električnoj energiji.

(36)

Članak 64. formuliran je vrlo široko i odnosi se na „znatne probleme u radu sustava”. Pojam „znatan problem” niti je pravno definiran niti ga je Komisija definirala u svojoj praksi odlučivanja. Ta otvorena formulacija omogućava Komisiji da uzme u obzir sve potencijalne probleme koji se odnose na specifičnu situaciju malih sustava, pod uvjetom da su znatni, a ne tek marginalni. Takvi se problemi mogu znatno razlikovati ovisno o zemljopisnim posebnostima, proizvodnji i potrošnji predmetnih sustava, ali i na temelju tehničkih postignuća (kao što su skladištenje i mala proizvodnja električne energije).

(37)

U prošlim su se odlukama problemi koje je trebalo riješiti odnosili na održavanje socijalne kohezije i/ili jednakih uvjeta tržišnog natjecanja između kopna i otoka u situacijama u kojima je sigurnost sustava na otoku zahtijevala dodatne mjere ili je podrazumijevala znatno više troškove na otoku nego na kopnu. „Rad” se stoga ne može shvatiti usko, primjerice na način da siguran rad sustava ne bi bio moguć bez odstupanja. Umjesto toga, uvijek se smatralo da „problemi” uključuju i socioekonomske probleme za korisnike sustava o kojemu je riječ (11).

(38)

Nadalje, predmetni problemi moraju se dogoditi u radu sustava. Stoga se čini da je teško zamisliti opravdanje koje bi se temeljilo isključivo na učincima koji se događaju izvan sustava, npr. učincima na nacionalne programe subvencija. To ne isključuje relevantnost „neizravnih” učinaka, primjerice na siguran rad sustava.

(39)

Sustav KF prvi je sustav u kojem se kombiniraju priključni kabeli između kopnenih sustava i odobalnih vjetroelektrana koje se nalaze u dvjema državama, kabel koji povezuje te odobalne vjetroelektrane i time omogućava trgovinu električnom energijom između obaju kopnenih sustava, pretvaračku stanicu između dvaju različitih sinkronih područja, dvije različite razine napona koje su povezane odobalnim transformatorima i MIO koji autonomno (pod nadzorom operatora iz obaju OPS-ova) kontrolira različite elemente sustava te prema potrebi pokreće trgovanje u suprotnom smjeru ili redukciju i određuje utvrđene krajnje vrijednosti pretvaračke stanice.

(40)

Uspostava prvog takvog sustava nije bio nimalo jednostavan zadatak. S obzirom na veliku složenost projekta proteklo je mnogo vremena od njegova planiranja do konačne realizacije.

(41)

Kada je 2010. potpisan sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava između Komisije i OPS-ova, kojim su za sustav KF dodijeljena sredstva EU-a u iznosu od 150 milijuna EUR, sporazumom je bilo predviđeno da sustav KF počne s radom u lipnju 2016.

(42)

Međutim, budući da nije bilo prethodnog iskustva, nego je bila riječ o prvom sustavu te vrste, pokazalo se da je usred projekta bilo potrebno promijeniti konfiguraciju sustava. Prvotni je plan uključivao upotrebu kabela visokonaponske istosmjerne struje, no planirana odobalna platforma u kojoj bi se upotrebljavali takvi kabeli pokazala se oko 250 % skuplja nego što se očekivalo (12), pa je sustav trebalo redizajnirati kako bi se mogli koristiti odobalni kabeli izmjenične struje (AC). Revidirani sporazum o dodjeli bespovratnih sredstava potpisan je u rujnu 2015.

(43)

Revidirana struktura povlačila je je znatno smanjenje kapaciteta prijenosa povrh onoga što je potrebno da se energija koja je u odobalnim vjetroelektranama proizvedena iz vjetra prenese na obalu. To se može prikazati usporedbom dvaju primjera upravljanja zagušenjima iz dviju prezentacija koje je Energinet.dk 14. studenoga 2012. i 3. rujna 2014. održao Komisiji:

(44)

Ti primjeri pokazuju da je, pretpostavi li se da je proizvodnja energije iz vjetra u oba scenarija jednaka, kapacitet sustava KF koji je stavljen na raspolaganje na tržište za trgovinu prema Njemačkoj iznosio 830 MW u projektu iz 2012., odnosno 230 MW u projektu iz 2014. Međutim, trebalo bi napomenuti da stvarna razlika između nacrta obaju projekata uvelike ovisi o vjetru (13).

(45)

Ta znatna promjena plana projekta ukazuje na specifičnu zahtjevnost ovog projekta. U novom planu upotrebljavaju se neuobičajeno dugi AC kabeli, čija ukupna dužina AC priključka premašuje 200 km, što je dužina pri kojoj se obično upotrebljava tehnologija istosmjerne struje (DC) (kako je prvotno planirano). To stvara poteškoće za stabilnost napona u sustavu KF. Kako bi se prevladao taj problem, razvijen je koncept MIO-a koji služi za praćenje i kontrolu sredstava sustava KF i koji prema potrebi reagira (autonomno, no pod nadzorom operatorâ prijenosnih sustava).

(46)

MIO među ostalim reagira osiguravanjem potrebnih količina za trgovanje u suprotnom smjeru u slučaju zagušenja. U slučaju jakog vjetra proizvedena energija iz odobalnih vjetroelektrana već bi napunila vrlo velik udio kabela. Ako je u takvim situacijama potreban velik minimalni obujam trgovanja, češće bi nastajale velike količine za trgovanje u suprotnom smjeru.

(47)

Na primjer: u slučajevima u kojima je cijena u zoni DE/LU viša nego u zoni DK2, priključni kabel između njemačkih vjetroelektrana i njemačke obale bio bi zagušen te bi osiguravanje minimalnog obujma trgovanja na tom kabelu zahtijevalo trgovanje u suprotnom smjeru, točnije iz smjera zone DE/LU prema zoni DK. Ako bi u takvoj situaciji najmanje 70 % kapaciteta od 400 MW (dakle, 280 MW) trebalo staviti na raspolaganje za trgovinu, taj bi se kapacitet upotrijebio za protok električne energije iz zone DK 2 (koja je možda nastala proizvodnjom energije iz vjetra u Danskoj ili drugim skandinavskim zemljama) u zonu DE/LU. No dodavanjem 280 MW i energije vjetra iz vjetroelektrana Baltik 1 i Baltik 2, koje se nalaze u zoni trgovanja DE/LU, nadmašio bi se kapacitet priključnog kabela između tih dviju vjetroelektrana i njemačke obale.

(48)

Dakle, da bi se taj kapacitet stavio na raspolaganje, bilo bi potrebno smanjiti proizvodnju u vjetroelektranama (reduciranjem/redispečiranjem prema dolje) ili bi se operatori sustava morali uključiti u trgovanje u suprotnom smjeru (trgovanje električnom energijom iz zone DE/LU u zonu DK2). Oba bi pristupa smanjila fizički protok u kabelu i spriječila preopterećenje. Međutim, kao što je utvrđeno i u članku 13. Uredbe o električnoj energiji, redispečiranje prema dolje električne energije proizvedene iz obnovljivih izvora koje nije utemeljeno na tržištu upotrebljava se samo ako nije dostupna nijedna druga opcija. Nadalje, znatna smanjenja sati rada sredstava za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora mogla bi negativno utjecati na njihov poslovni model ili na ciljeve programa potpore za obnovljive izvore energije. Dakle, MIO je uspostavljen kako bi se samo u krajnjoj nuždi smanjila proizvodnja u vjetroelektranama i kako bi se zagušenje prvo pokušalo riješiti trgovanjem u suprotnom smjeru.

(49)

Stoga bi se primjenom članka 16. stavka 8. povećala količina potrebnog trgovanja u suprotnom smjeru. Time bi se nesumnjivo povećala složenost održavanja stabilnih operacija sustava KF jer bi bile potrebne češće intervencije MIO-a i jer bi MIO trebao autonomno obraditi veći obujam trgovanja. No na temelju dostupnih informacija čini se da ta povećana složenost ne bi dovela u pitanje pogonsku sigurnost sustava KF i stoga sama po sebi ne može biti dostatno opravdanje za odstupanje.

(50)

No u tom je pogledu važno naglasiti da se Uredbom o električnoj energiji izričito prepoznaju specifični problemi inovativnih sustava općenito, a posebno hibridnih sredstava kojima se kombiniraju interkonekcija i kopneni priključak.

(51)

Prema članku 3. točki (l) Uredbe o električnoj energiji „tržišnim se pravilima omogućuje razvoj demonstracijskih projekata u izvore energije, tehnologije ili sustave koji su održivi, sigurni i imaju niske emisije ugljika, čija je realizacija i uporaba u korist društva”. Stoga se zakonodavnim okvirom nastoje poticati demonstracijski projekti. U članku 2. stavku 24. Uredbe o električnoj energiji demonstracijski projekt definira se kao „projekt koji demonstrira neku tehnologiju kao prvu te vrste u Uniji i koji je važna inovacija koja uvelike nadmašuje trenutačnu vrhunsku tehnologiju”. To očito vrijedi za KF, koji je prvi projekt te vrste i kojem su preduvjet bile važne inovacije koje su uvelike nadmašile trenutačnu vrhunsku tehnologiju, o čemu svjedoče i znatni problemi u njegovoj realizaciji.

(52)

Nadalje, u uvodnoj izjavi 66. Uredbe utvrđeno je da bi „[o]dobalna elektroenergetska infrastruktura s dvostrukom funkcionalnošću (takozvana ‚hibridna odobalna imovina’) koja kombinira prijevoz energije vjetra na moru do obale i interkonekcijskih vodova isto […] tako trebala biti prihvatljiva za izuzeće slično onome koje se, na temelju pravila koja se na njih primjenjuju, odnosi na nove interkonekcijske vodove istosmjerne struje”. Ako su troškovi projekta iznimno visoki, to bi trebalo uključivati i izuzeće koje se odnosi na interkonekcijske vodove izmjenične struje. Kriegers Flak je znatno složeniji od prosječnog projekta koji uključuje interkonekcijske vodove izmjenične struje i stoga bi u načelu bio prihvatljiv za izuzeće na temelju članka 63. Uvodna izjava nastavlja se sljedećim: „U sklopu regulatornog okvira trebalo bi prema potrebi na odgovarajući način razmotriti poseban slučaj te imovine kako bi se prevladale prepreke ostvarenju društveno i troškovno učinkovite hibridne odobalne imovine.”. Iako se u navedenoj uvodnoj izjavi izričito spominju izuzeća za nove interkonekcijske vodove, što se odnosi na članak 63., upotreba izraza „slično onome” pokazuje da to nije jedini način za uspostavu posebnih okvira za hibridna sredstva koji se u toj uvodnoj izjavi želi istaknuti. Budući da je KF prvo hibridno sredstvo, jasno je da su zakonodavci bili svjesni tog projekta kad su sastavljali uvodnu izjavu 66. i da su smatrali da je moguće da bi taj projekt mogao zahtijevati poseban regulatorni okvir.

(53)

Iako se uvodnom izjavom ne mogu promijeniti pravni zahtjevi na temelju Uredbe koji se odnose na odobravanje posebnih okvira primjenom odstupanja ili izuzeća, a u članku 3. točki (l) nisu utvrđeni specifični zahtjevi o tome kako bi se demonstracijski projekti trebali tretirati u regulatornim okvirima, razmotre li se ta dva teksta zajedno, pokazuju volju zakonodavca da Komisija obrati posebnu pozornost na specifičnu situaciju i poteškoće hibridnih sredstava i demonstracijskih projekata.

(54)

U tom se kontekstu KF kao demonstracijski projekt suočava se s povećanom složenošću. Razmjeri te složenosti ne mogu se još u potpunosti prikazati jer je riječ o prvom projektu te vrste. To bi moglo biti dostatno da bi se smatralo problemom na temelju članka 64. No to bi se pitanje moglo ostaviti otvorenim kada bi drugi razlozi za odstupanje bili dostatni, sami za sebe ili zajedno s prethodno opisanim složenim funkcioniranjem i značajkama sustava KF kao prvog sustava te vrste.

(55)

Osim povećane složenosti rada sustava KF, povećan obujam trgovanja u suprotnom smjeru utjecao bi i na susjedne zone trgovanja. Zona DE/LU je velika, no zona DK2 znatno je manja. Posljedica toga je manja dostupnost sredstava za regulaciju prema gore i prema dolje. U zahtjevu za odstupanje tvrdi se da bi se ti resursi već mogli u potpunosti iskoristiti trgovanjem u suprotnom smjeru za sustav KF.

(56)

Budući da bi se trgovanje u suprotnom smjeru obično odvijalo u slučajevima jakog vjetra u kojima velik broj sredstava za proizvodnju energije iz vjetra proizvodi u zoni DK2, moglo bi se postaviti pitanje bi li takav nedostatak tehničke dostupnosti resursa za trgovanje u suprotnom smjeru bio čest, no s obzirom na velik raspon mogućih stanja mreže, to se ne može u potpunosti isključiti.

(57)

Međutim, KF ima na raspolaganju i druge načine za upravljanje zagušenjima u svojoj mreži. Na primjer, u slučaju da nisu dostupna sredstva za trgovanje u suprotnom smjeru, postrojenjem KF i dalje bi bilo moguće sigurno upravljati ako bi se smanjila proizvodnja vjetroelektrana koje su dio sustava KF. To je, ako je potrebno kako bi se osigurala pogonska sigurnost, izričito dopušteno člankom 13. Uredbe o električnoj energiji.

(58)

Nadalje, trebalo bi napomenuti da sama povećanja troškova sustava, bez obzira na to je li riječ o povećanim troškovima trgovanja u suprotnom smjeru ili povećanim troškovima pri osiguravanju rezervi za područje DK2, ne mogu kao takva biti temelj za odstupanje na temelju članka 64. U tom bi pogledu isto tako trebalo napomenuti da je u nedavnoj Odluci o obvezama u predmetu AT.40461 – Interkonektor DK/DE, u kojem su ispitana sustavna ograničenja prekograničnih kapaciteta u okviru pravila tržišnog natjecanja EU-a, Komisija smatrala da se dodatni troškovi koji su rezultat povećanog trgovanja u suprotnom smjeru ili potreba za redispečiranjem ne mogu prihvatiti kao opravdanje za ograničavanje prekograničnih tokova (14).

(59)

Naposljetku, u zahtjevu za odstupanjem navodi se da su prve rasprave o projektu KF započele već 2007. i da je taj projekt oduvijek bio planiran na temelju specifičnog pristupa upravljanju zagušenjima, prema kojemu se za tržište raspodjeljuju samo oni kapaciteti koji ostaju nakon oduzimanja predviđanja u pogledu vjetra u fazi dan unaprijed.

(60)

U zahtjevu se navodi i da se regulatorni okvir znatno promijenio od 2007. i da su posebno Uredbom o električnoj energiji, i to uvođenjem članka 16. stavka 8., utvrđeni novi zahtjevi u usporedbi s postojećim zakonodavstvom. U zahtjevu za odstupanje tvrdi se da je odluka o ulaganju iz 2016. donesena na temelju pretpostavke da bi odobalne vjetroelektrane mogle imati koristi od načela prioritetnog dispečiranja na temelju Direktive 2009/28/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (15) i da se kao posljedica toga kapacitet za prekograničnu trgovinu može smanjiti.

(61)

Komisija bi u tom kontekstu htjela naglasiti da načelo što većeg povećanja prekograničnog kapaciteta nije nov koncept i da se ti argumenti stoga ne mogu prihvatiti. Prvo, temelji se na temeljnim načelima prava EU-a, a posebno na članku 18. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), kojim se zabranjuje svaka diskriminacija na temelju državljanstva, i na članku 35. UFEU-a, kojim se zabranjuju količinska ograničenja izvoza i sve mjere s istovrsnim učinkom. Drugo, člankom 16. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 714/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (16) propisana je obveza što većeg povećanja kapaciteta interkonekcije te je utvrđeno sljedeće: „Najveći kapacitet interkonekcija i/ili prijenosnih mreža koje utječu na prekogranične tokove na raspolaganju je sudionicima na tržištu, uz poštovanje sigurnosnih standarda sigurnog rada mreže.” Osim toga, u Prilogu 1.7. toj uredbi utvrđeno je da OPS-ovi „ne smiju ograničiti kapacitet interkonekcije radi rješavanja zagušenja na svojem kontrolnom području”. Nadalje, Komisija je 14. travnja 2010. u predmetu AT.39351 – Švedski interkonektori (17) odlučila prihvatiti obveze švedskog OPS-a zbog toga što je, na temelju Komisijine privremene procjene, zloupotrijebio svoj vladajući položaj na švedskom tržištu tako što je ograničio prekogranični kapacitet kako bi riješio problem unutarnjeg zagušenja, što je protivno članku 102. UFEU-a. Sličan privremeni zaključak koji je rezultirao obvezama donesen je i u predmetu AT.40461 – Interkonektor DE/DK (18) za granicu između zapadne Danske (DK1) i zone Njemačka/Luksemburg.

(62)

Na temelju prethodno navedenih načela sudionici na tržištu trebali su biti svjesni načela što većeg povećanja kapaciteta interkonekcije. U svakom je slučaju najkasnije od travnja 2010., na temelju predmeta AT.39351 – Švedski interkonektori, Komisijino tumačenje postojećih pravila koja se odnose na prekogranični kapacitet postalo vrlo jasno. Naposljetku, suprotno onome što se tvrdi u zahtjevu za odstupanje, točkom 1.7. Priloga I. Uredbi (EZ) br. 714/2009 ujedno se ne dopušta da se prekozonski kapacitet unedogled smanjuje radi pogonske sigurnosti, isplativosti ili minimizacije negativnih učinaka na unutarnje tržište električnom energijom. Umjesto toga, u slučaju da se takvo ograničenje iznimno dopusti, očito se „dopušta samo dok se ne nađe dugoročno rješenje”. Dakle, očito je da stvaranje cijelog sustava koji se oslanja na trajno smanjenje nije bilo dopušteno na temelju Uredbe (EZ) br. 714/2009.

(63)

No određen dio sudionika na tržištu smatrao je da veza između obveze što većeg povećanja prekograničnog kapaciteta na temelju Uredbe o električnoj energiji i odobravanja prioritetnog dispečiranja i prioritetnog pristupa energiji iz obnovljivih izvora na temelju Direktive 2009/28/EZ nije dovoljno jasna; podnositelji zahtjeva ističu da su nositelji projekta više puta iznijeli tu primjedbu u svojoj komunikaciji s Europskom komisijom o ovom projektu, prvom te vrste. OPS-ovi koji rade na projektu KF isto tako nisu naprosto previdjeli moguće poteškoće u pogledu svojeg planiranog pristupa upravljanju zagušenjima. Umjesto toga, svoj planirani pristup više su puta predstavili službama Europske komisije. Podnositelj zahtjeva smatra da je to što službe Europske komisije u brojnim kontaktima s nositeljima projekta od 2010. nisu zahtijevale promjenu strukture projekta KF na način da se osigura primjena načela što većeg povećanja pridonijelo tome da nositelju projekta nisu bila jasna pravila koja se primjenjuju na taj projekt.

(64)

U zahtjevu za bespovratna sredstva za projekt KF iz 2010. (19) navedeno je da treba utvrditi „točno tumačenje prioritetne isporuke” kako bi se osigurala održivost projekta. U zajedničkoj studiji izvedivosti, koja je dostavljena službama Komisije, navedeno je da je „osnovna pretpostavka da se kapacitet interkonekcije za koji se ne očekuje da će biti potreban za prijenos energije iz vjetra može staviti na raspolaganje na promptnom tržištu”. Očekivani dodatni kapacitet prijenosa stoga se odnosio samo na kapacitet koji ostane nakon što se na obalu prenese energija iz vjetra koja je proizvedena na moru.

(65)

U studiji je ujedno navedeno da „[n]a temelju Direktive 2009/28/EZ sve zemlje imaju prioritetni pristup mreži za obnovljive izvore energije. Njemačkim nacionalnim zakonodavstvom nadalje se zahtijeva da vjetroturbine u svakom trenutku mogu opskrbljivati nacionalnu njemačku prijenosnu mrežu. No u slučaju nedovoljnog kapaciteta prijenosa formalni zahtjevi u pogledu pristupa mreži mogu se riješiti trgovanjem u suprotnom smjeru ili uravnoteženjem tržišnih mjera.”. Dakle, već se raspravljalo i o pitanju upravljanja zagušenjima i o trgovanju u suprotnom smjeru kao mogućem rješenju.

(66)

Unatoč tome, nastavljene su rasprave o pristupu upravljanju zagušenjima, među ostalim i sa službama Europske Komisije. OPS Energinet.DK je u vrlo sličnim prezentacijama od 14. studenoga 2012. i (na temelju revidiranog plana projekta) 3. rujna 2014. izričito naveo da je „model za upravljanje zagušenjima neophodan dio temelja za odluku o ulaganju”. U objema prezentacijama spomenuta su moguća proturječna tumačenja prioritetnog pristupa na temelju članka 16. Direktive 2009/28/EZ, s jedne strane, i načela što većeg povećanja na temelju članka 16. Uredbe (EZ) br. 714/2009, s druge strane.

(67)

U prezentacijama je jasno opisan način na koji su OPS-ovi namjeravali riješiti tu proturječnost u projektu KF tako što je navedeno da će „kapacitet za proizvodnju energije iz vjetra za kopnenu mrežu biti rezerviran na temelju predviđanja za dan unaprijed” i da se „preostali kapacitet daje za tržišno povezivanje [čime se definira kapacitet koji je raspoloživ za trgovanje] i upotrebljava […] na isti način kao kapacitet na drugim interkonekcijskim vodovima”. Iako u prezentaciji iz 2014. nije u usporedbi s prijašnjom planom projekta istaknut smanjen kapacitet za tržište (u pisanom obliku), to isto tako nije bilo ni prikriveno. Naprotiv, obje prezentacije imale su identičnu strukturu: usporede li se, u njima se jasno vidjeti ta razlika.

(68)

Dakle, važnost pristupa upravljanju zagušenjima više je puta od 2010. nadalje iznesena na sastancima s nacionalnim regulatorima i službama Europske komisije te je istaknuta mogućnost proturječnog tumačenja različitih pravnih zahtjeva iz sekundarnog zakonodavstva. Pritom je barem i u naknadnim prezentacijama jasno utvrđen planirani pristup koji strane uključene u projekt namjeravaju poduzeti za rješavanje tog pitanja, ali i kako će to utjecati na prekogranični kapacitet. Tih su godina nacionalna tijela i Komisija nastavili podupirati taj projekt, među ostalim znatnim financijskim doprinosima, a pritom nisu zahtijevali promjene u strukturi projekta.

(69)

Komisija napominje i da se o predloženom konceptu opširno raspravljalo s predmetnim nacionalnim tijelima i da nijedan uključeni nacionalni regulator nije iznio prigovore u pogledu predviđenog koncepta upravljanja zagušenjima. Naprotiv, koncept su u kontekstu odobrenja metode proračuna kapaciteta regije Hansa odobrili svi regulatori iz te regije.

(70)

Naravno, to što nacionalna tijela i Komisija tijekom više godina nisu istaknuli postojanje pravnih problema u pogledu projekta ne može nikako biti opravdanje za odobravanje odstupanja za taj projekt. Nadalje, kao što je istaknuto i u odgovoru na savjetovanje, očekuje se da će u projektima s vrlo dugim razdobljem provedbe doći do određenih promjena (ili pojašnjenja) u regulatornim zahtjevima. Međutim, s obzirom na složenost teme i opširne rasprave o regulatornom okviru, Komisija ne može isključiti da je moguće da su strane uključene u projekt opravdano zaključile da mogu nastaviti raditi na projektu u skladu s planom. To je potvrđeno i u nekoliko podnesaka dostavljenih Komisiji, uključujući u onima u kojima se izražava prilično kritički stav prema odstupanju. Nadalje, da su nacionalni regulatori, ministri ili Komisija iznijeli prigovore, projekt se možda mogao prilagoditi i prije početka provedbe, npr. povećanjem kapaciteta priključivanja na kopnu kako bi se omogućili povećani tokovi za trgovanje (kao što je prvotno planirano, no odbačeno nakon izmjene projekta).

(71)

Upravljanje zagušenjima navedeno je kao neophodan dio odluke o ulaganju zato što su se tom odlukom morali uzeti u obzir interesi svih uključenih strana. To je uključivalo ulogu odobalnih vjetroelektrana, za koje su se primale subvencije iz različitih nacionalnih sustava potpore. Očito je da bi se u slučaju potrebe odobrenja maksimalnog kapaciteta radi trgovanja povećala vjerojatnost redukcije odobalnih vjetroelektrana.

(72)

Naravno, pod uvjetom da se redukcija ne temelji na tržištu, ta proizvodna postrojenja u skladu s člankom 13. stavkom 7. imaju pravo na punu financijsku naknadu za izgubljene prihode iz programa potpore i na tržištu dan unaprijed. Uredbom nije utvrđena obveza naknade za izgubljene prihode koji bi mogli biti viši od toga (npr. od unutardnevnog tržišta ili usluga sustava), no takva bi obveza mogla proizlaziti iz nacionalnog prava. U svakom slučaju, znatnim povećanjem redukcije odobalnih vjetroelektrana bitno bi se promijenile osnovne pretpostavke projekta, čiji je cilj bio povećanje mogućnosti prijenosa električne energije iz odobalnih vjetroelektrana na obalu, povećanje pouzdanosti opskrbe zone DK 2 električnom energijom i povećanje kapaciteta za trgovanje, no bez znatnog mijenjanja situacije u pogledu postojećih odobalnih vjetroelektrana ili prioriteta koji se daje njihovu punjenju na temelju odgovarajućih nacionalnih okvira. Da su strane uključene u projekt znale da se maksimalni kapacitet mora staviti na raspolaganje za trgovanje bez obzira na prava vjetroelektrana na prioritetni pristup, projekt možda nikada ne bi bio realiziran.

(73)

U kontekstu redovitih kontakata s nacionalnim regulatorima, ministarstvima i Komisijom u kojima je objašnjen planirani pristup moguće je da su strane uključene u projekt pogrešno shvatile pravnu situaciju. Imajući to u vidu i s obzirom na posebnu pozornost koju treba obratiti na poteškoće s kojima se suočava ovaj demonstracijski projekti za hibridna sredstva, primjena pravnih zahtjeva koja bi zahtijevala velike promjene temeljnih elemenata projekta i koja je, da je ranije bila jasnija, mogla zaustaviti realizaciju projekta ili promijeniti temeljne elemente projekta uistinu se može shvatiti kao nešto što može izazvati znatne probleme u radu malih povezanih sustava.

(74)

Komisija stoga može zaključiti da bi potpuna primjena članka 16. stavka 8. Uredbe o električnoj energiji na sustav KF izazvala znatne probleme u radu malog povezanog sustava.

(75)

Odstupanje se primjenjuje na proračun i dodjelu prekozonskog kapaciteta na interkonekciji KF i odnosi se na odstupanje od zahtjeva članka 16. stavka 8. Uredbe o električnoj energiji na način da se utvrđuje minimalni prag od 70 % ukupnog kapaciteta prijenosa interkonekcije KF. Umjesto toga, članak 16. stavak 8. Uredbe o električnoj energiji primjenjuje se ako se najmanje 70 % preostalog kapaciteta stavlja na raspolaganje, što znači najmanje 70 % kapaciteta koji je preostao nakon oduzimanja kapaciteta koji je potreban za prijenos proizvodnje iz vjetroelektrana Baltik 1, Baltik 2 i Kriegers Flak u njihove pripadajuće kopnene sustave, na temelju dnevnih predviđanja proizvodnje električne energije u tim vjetroelektranama.

(76)

U slučajevima u kojima se „minimalni prag” naveden u članku 16. stavku 8. Uredbe o električnoj energiji navodi i u drugim odredbama, smatrat će se da se odnosi na minimalni prag iz ove odluke. To se odnosi i na mrežna pravila i smjernice za električnu energiju koje uključuju CACM, FCA i EB, ali i odredbe, uvjete i metodologije koji se temelje na tim uredbama Komisije.

(77)

Svi drugi zahtjevi iz članka 16. Uredbe o električnoj energiji, posebno zahtjev za stavljanje na raspolaganje maksimalnog kapaciteta interkonekcija uz poštovanje sigurnosnih standarda sigurnog rada mreže, i dalje se primjenjuju.

(78)

U članku 64. Uredbe o električnoj energiji utvrđeno je da se odlukom nastoji osigurati da se ne ometaju prelazak na obnovljive izvore energije, veća fleksibilnost, skladištenje energije, elektromobilnost i upravljanje potrošnjom.

(79)

Ovom odlukom o odstupanju nastoji se omogućiti demonstracijski projekt koji je prvi te vrste i kojim se želi postići bolja integracija obnovljivih izvora energije u elektroenergetski sustav. Njime se stoga ne ometa prelazak na obnovljive izvore energije. Ujedno nema primjetan učinak na elektromobilnost ni upravljanje potrošnjom.

(80)

Kada je riječ o većoj fleksibilnosti i skladištenju energije, važno je napomenuti da mogućnost prema kojoj bi se uslugama fleksibilnosti (među ostalim skladištenjem) podupirao električni sustav izravno ovisi o pružanju točnih i jasnih signala za ulaganje i dispečiranje pružateljima tih usluga. Ako unutar zone trgovanja postoji strukturno zagušenje, to ometa signale za ulaganje za usluge fleksibilnosti na određenim lokacijama. Na primjer, ulaganje u proizvodnju vodika ili baterijsko skladištenje u sustavu KF moglo bi biti održivije u regulatornom okviru koji ispravno odražava zagušenje između sustava KF i obaju kopnenih sustava. S obzirom na znatne tehnološke poteškoće odobalnih ulaganja, to ne znači automatski da bi takva ulaganja bila održiva u slučaju zasebne odobalne zone trgovanja za sustav KF, no jasno je da pristup na temelju odluke o odstupanju može negativno utjecati na takve ulagačke potencijale u usporedbi s uspostavom odobalne zone trgovanja.

(81)

S druge strane, člankom 64. Uredbe o električnoj energiji ne zahtijeva se da se u odluci za odstupanje što više poveća potencijal za fleksibilnost ili skladištenje energije, nego samo da „ima za cilj osigurati da se [oni odstupanjem] ne ometaju”. Drugim riječima, odstupanjem se neće spriječiti promjene koje bi se bez odstupanja prirodno dogodile. No nije jasno bi li se sustavom KF, da nema odstupanja, upravljalo kao zasebnom odobalnom zonom trgovanja. Kao što su istaknuli i sudionici savjetovanja, odobalna zona trgovanja mogla bi imati važne prednosti za funkcioniranje tržišta, transparentnost i učinkovitu upotrebu sredstava mreže, no ujedno nosi i određena složenija pitanja, npr. u raspodjeli troškova i koristi. Bez uspostave odobalne zone trgovanja nije jasno bi li potpuna primjena članka 16. stavka 8. Uredbe o električnoj energiji u kontekstu projekta KF sama po sebi pružila preciznije signale za ulaganje za usluge fleksibilnosti ili skladištenje.

(82)

Dakle, iako se odstupanjem ne ometa prelazak na veću fleksibilnost, uključujući skladištenje energije, važno je voditi računa o potrebi za odgovarajućim signalima za ulaganje i njezinu učinku na moguća ulaganja u skladištenje ili druge oblike fleksibilnosti s obzirom na uvjete odstupanja.

(83)

U članku 64. Uredbe o električnoj energiji izričito je utvrđeno da je odstupanje vremenski ograničeno i podložno uvjetima čiji je cilj povećanje konkurentnosti i integracija s unutarnjim tržištem elektroenergije.

(84)

Vremensko ograničenje stoga se može opravdati samo načelom proporcionalnosti, npr. ako bi se kraćim odstupanjem mogli riješiti problemi o kojima je riječ ili ako bi dulje odstupanje neproporcionalno opteretilo sudionike na tržištu. Uredbom je predviđeno obvezno ograničenje zbog nekoliko razloga. Prije svega, Uredbom se pretpostavlja da se opći regulatorni okvir može primijeniti na sve situacije na unutarnjem tržištu i da je takva opća primjena korisna za društvo. Iako se u članku 64. prepoznaje da u određenim situacijama mogu biti potrebna odstupanja, ona bi mogla povećati složenost cijelog sustava, ali i ometati integraciju i u susjednim područjima. Nadalje, opravdanost odstupanja uglavnom se temelji na aktualnom tehničkom i regulatornom okviru i na topologiji mreže. Sve te situacije podložne su promjeni. Naposljetku, važno je da sudionici na tržištu mogu dovoljno unaprijed predvidjeti regulatorne promjene. Stoga sva odstupanja moraju biti vremenski ograničena.

(85)

Jedina situacija u kojoj se Uredbom predviđaju mogućnosti općeg odstupanja bez vremenskog ograničenja odnosi se na najudaljenije regije u smislu članka 349. UFEU-a koje se zbog očitih fizičkih razloga ne mogu povezati s energetskim tržištem Unije. To je samorazumljivo jer te regije nimalo ne utječu na unutarnje tržište električne energije. Budući da KF ne pripada najudaljenijim regijama, potrebno je utvrditi jasno i predvidljivo vremensko ograničenje odstupanja.

(86)

U zahtjevu za odstupanje predlaže se vremensko ograničenje koje se temelji na radu i povezanosti triju odobalnih vjetroelektrana. Stoga se čini da ta formulacija nije vremenski neograničena. No tim uvjetom nije dovoljno jasno izraženo na što se i dalje odnosi „rad” prvotnih vjetroelektrana niti se trećim stranama omogućava da dovoljno unaprijed predvide regulatorni okvir.

(87)

Kako bi se izbjegle dvojbe, trebalo bi biti jasno određeno čini li odobalna vjetroelektrana povezana sa sustavom KF i dalje jednu od prvotnih vjetroelektrana. Dakle, u svakom bi slučaju trebalo dodati uvjet prema kojemu se od datuma na koji bilo koja od triju vjetroelektrana prestane s radom, a da pritom nije riječ o uobičajenom održavanju ili privremenim popravcima, ili ako se na bilo kojoj od tih vjetroelektrana izvrše znatne preinake, za što se smatra da je posrijedi barem u slučajevima u kojima je potreban novi ugovor o priključenju ili u kojima se kapacitet proizvodnje vjetroelektrane poveća za više od 5 %, proizvodnja iz te vjetroelektrane više ne oduzima od ukupnog kapaciteta prijenosa prije proračuna preostalog kapaciteta, čime se povećava raspoloživ kapacitet za trgovanje na interkonekcijskom vodu.

(88)

No ako jedna ili dvije vjetroelektrane prestanu s radom ili prestanu ostvarivati koristi od odstupanja, to neće negativno utjecati na komercijalnu situaciju drugih vjetroelektrana ili na rad sustava. Odstupanje stoga neće biti ukinuto samo zato što se na proizvodnju iz jedne od vjetroelektrana više ne ostvaruje pravo na ex ante oduzimanje od ukupnog kapaciteta prijenosa, već samo ako sve tri vjetroelektrane izgube pravo na to odstupanje.

(89)

Kada je riječ o odgovarajućem trajanju odstupanja, Komisija napominje da bi neposredna primjena pravila od kojih se traži odstupanje zahtijevala znatne izmjene regulatornih i komercijalnih aranžmana za KF, uz potencijalne negativne posljedice za rad vjetroelektrana.

(90)

S druge strane, Komisija napominje da bi odobravanje odstupanja dokle god su vjetroelektrane u funkciji i povezane moglo značiti da bi se odstupanje primjenjivalo 20 godina ili dulje, s obzirom na prosječni vijek trajanja odobalnih vjetroelektrana. Tako dugačko odstupanje moglo bi ozbiljno narušiti integraciju tržišta.

(91)

Nadalje, važno je da se odstupanjem za KF ne stvori nepromjenjiv i krut, pa čak i pomalo stran element u regulatornom okviru za odobalna postrojenja, koji se tek razvija. Kako bi se osigurala dostatna fleksibilnost i istodobno pružila adekvatna sigurnost i predvidljivost svim stranama koje su uključene u projekt i drugim sudionicima na tržištu, trebalo bi predvidjeti redovita preispitivanja okvira koji je odobren u ovoj odluci o odstupanju.

(92)

Komisija stoga mora uspostaviti ravnotežu između legitimnih interesa projektnih partnera sustava KF i susjednih država članica, koje se pouzdaju u zakonitost regulatornog rješenja razvijenog za ovaj inovativni projekt, i interesa potrošača i proizvođača iz EU-a povezanog s ostvarenjem koristi od načela što većeg povećanja prekograničnih tokova.

(93)

Komisija uzima u obzir da je moguće razviti i provesti regulatorno rješenje koje ne zahtijeva odstupanje (20), no bit će to dugotrajan i ujedno veoma složen zadatak. To vrijedi i za potrebne prilagodbe ugovora u novom regulatornom postupanju koje je u skladu s pravilima EU-a. Nadalje, budući da se upravo raspravlja o regulatornom okviru za odobalna hibridna sredstva, trebalo bi omogućiti dovoljno vremena kako takve prilagodbe ne bi morale početi dok se ne osigura čvrst i jasan temelj. Stoga se čini da je primjereno odobriti odstupanje na razdoblje od 10 godina.

(94)

No ne može se u potpunosti isključiti da odstupanje neće radi održavanja gospodarske ravnoteže i održivosti sustava KF biti potrebno čak i nakon tog razdoblja od 10 godina. Stoga bi Komisija mogla produžiti to razdoblje ako to bude opravdano. Odstupanje, uključujući sva produljenja, ne bi trebalo biti dulje od 25 godina jer bi se tako premašio očekivani vijek trajanja vjetroelektrana.

(95)

Komisija će pri preispitivanju eventualnih zahtjeva za produljenje procijeniti i može li se struktura projekta promijeniti na način kojim bi se omogućila potpuna integracija sustava KF u opći regulatorni okvir, npr. definiranjem odobalnih zona trgovanja. Pri odlučivanju o takvoj eventualnoj promjeni strukture projekta vodit će se računa o gospodarskoj ravnoteži uspostavljenoj na temelju odluke o odstupanju. Detaljan postupak za podnošenje zahtjeva i odobravanje takvog produljenja naveden je u odjeljku 5.5.3.

(96)

Kada je riječ o dodatnim uvjetima koje treba uvesti, ako bi se u inače nepromijenjenom projektu propisalo povećanje minimalnog kapaciteta koji je raspoloživ za trgovanje, to bi zbog odstupanja u satima u kojima su kabeli u sustavu KF zagušeni izravno pridonijelo ponovnom nastanku problema koji se nastoji riješiti. S druge strane, ako ti kabeli nisu zagušeni, u svakom se slučaju primjenjuje načelo što većeg povećanja pa prema tome najveći tehnički izvediv kapacitet već mora biti stavljen na raspolaganje, i to do ukupnog kapaciteta prijenosa prijenosnog sustava.

(97)

S obzirom na navedeno, dugoročno se ne može u potpunosti isključiti prostor za povećanje raspoloživog kapaciteta. Točnije, u ranijim planovima projekta još je bilo predviđeno postavljanje dodatnih kabela za istosmjernu struju, no od tih se planova odustalo zato što su se troškovi potrebnih dijelova povećali 2,5 puta (vidjeti uvodne izjave 40. do 42.). Stoga nije isključeno da bi takva ulaganja mogla biti provedena u budućnosti. Naime, u sporazumu o dodjeli bespovratnih sredstava za KF predviđena je mogućnost integriranja švedske vjetroelektrane u sustav KF i navedena mogućnost povećanja kapaciteta u takvom scenariju.

(98)

Ako zahvaljujući novim tehnološkim ili tržišnim promjenama ili ulaganjima u nove odobalne vjetroelektrane u blizini sustava KF nadogradnja postojećeg sustava ili postavljanje novih kabela kojima se povećava kapacitet raspoloživ za trgovanje postanu financijski održivi (vodeći računa o potrebi osiguravanja sigurnog rada sustava KF i susjednih sustava), takva bi ulaganja trebalo provesti. Komisijina bi procjena u slučaju zahtjeva za produljenje trebala uključivati i pitanje je li opravdano očekivati takva ulaganja u dodatan kapacitet.

(99)

Ako pružatelji usluga fleksibilnosti pokažu konkretan interes za realizaciju projekata u sustavu KF ili u njegovoj blizini kojima bi se raspoloživ kapacitet za trgovanje mogao povećati korištenjem usluga fleksibilnosti (npr. skladištenjem viška proizvedene energije vjetra u odobalnim baterijama), predmetna bi nacionalna tijela trebala na odgovarajući način razmotriti takva ulaganja i iskoristiti njihov potencijal za povećanje raspoloživog kapaciteta za trgovanje do minimalne vrijednosti, kao što je navedeno u članku 16. stavku 8. Uredbe o električnoj energiji.

(100)

Kako bi Komisija procijenila je li odstupanje još potrebno s obzirom na moguća buduća objašnjenja i promjene pravnog okvira za hibridne projekte, nacionalna tijela moraju dovoljno prije kraja razdoblja odstupanja izvijestiti Komisiju o tome smatraju li je li potrebno produljiti odstupanje. Odluče li nacionalna tijela zatražiti produljenje postojećeg odstupanja, dužna su dovoljno prije kraja razdoblja odstupanja podnijeti zajednički zahtjev kako bi se omogućila podrobna analiza zahtjeva za produljenjem i pružanje ranih informacija sudionicima na tržištu o budućem regulatornom okviru za KF. Svaki takav zahtjev mora uključivati analizu troškova i koristi koja pokazuje učinke odstupanja na sustav KF i učinke na regionalnoj i europskoj razini te se u njemu moraju usporediti barem mogućnosti za nastavak odstupanja u postojećem obliku, povećanje raspoloživog kapaciteta putem dodatnih ulaganja i potpuno integriranje sustava KF u opći regulatorni okvir za odobalna hibridna sredstva koji se primjenjuje u vrijeme zahtjeva za produljenje.

(101)

Komisija pri odlučivanju o zahtjevu za produljenje mora uzeti u obzir gospodarske interese povezanih vjetroelektrana i uključenih operatora sustava, ali i širi socioekonomski učinak odstupanja na regionalnoj i europskoj razini. Preispitivanjem će se prvenstveno utvrditi treba li integrirati sustav KF u širi regulatorni okvir za hibridna sredstva i na koji se to način može provesti.

(102)

Kako bi se u dovoljnoj mjeri vodilo računa o promjenama regulatornog okvira, ali i o tehnološkim i tržišnim kretanjima, sva produljenja (ako budu odobrena) trebala bi biti vremenski ograničena.

(103)

Ako Komisija zaključi da su za odobrenje produljenja potrebne promjene regulatornog pristupa utvrđenog u ovoj odluci ili da su potrebni drugi uvjeti radi povećanja konkurentnosti ili integracije tržišta, bit će omogućeno dovoljno vremena za njihovu provedbu, a ostali će sudionici na tržištu biti dovoljno rano obaviješteni o mogućim promjenama raspoloživog prekograničnog kapaciteta,

(1)

Društvo Contec Cleanroom Ltd. (Ujedinjena Kraljevina) podnijelo je 25. siječnja 2017., u skladu s člankom 43. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 528/2012, zahtjev za odobrenje za proizvod iz skupine biocidnih proizvoda pod nazivom „Contec Hydrogen Peroxide”, koji pripada proizvodima vrste 2 iz Priloga V. toj uredbi, te dostavilo pisanu potvrdu da je nadležno tijelo Ujedinjene Kraljevine pristalo ocijeniti taj zahtjev. Društvo Contec Europe preuzelo je 25. ožujka 2019. ulogu potencijalnog nositelja odobrenja zbog povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Europske unije, a nadležno tijelo Slovenije pristalo je preuzeti ulogu ocjenjivačkog nadležnog tijela od 1. veljače 2020. Zahtjev je evidentiran pod brojem predmeta BC-GN057178-26 u registru biocidnih proizvoda.

(2)

Proizvod „Contec Hydrogen Peroxide” kao aktivnu tvar sadržava vodikov peroksid, koji je uvršten na popis odobrenih aktivnih tvari Unije iz članka 9. stavka 2. Uredbe (EU) br. 528/2012.

(3)

Nadležno ocjenjivačko tijelo podnijelo je 28. kolovoza 2019., u skladu s člankom 44. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 528/2012, izvješće o ocjenii zaključke ocjenjivanja Europskoj agenciji za kemikalije („Agencija”).

(4)

Agencija je 7. travnja 2020. Komisiji dostavila mišljenje (2) o proizvodu „Contec Hydrogen Peroxide” u skladu s člankom 44. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 528/2012.

(5)

U mišljenju se zaključuje da je proizvod „Contec Hydrogen Peroxide” proizvod iz „skupine biocidnih proizvoda” u smislu članka 3. stavka 1. točke (s) Uredbe (EU) br. 528/2012, ali ne ispunjava uvjet iz članka 19. stavka 1. točke (b) podtočke i. te uredbe.

(6)

Prema mišljenju Agencije, podnositelj zahtjeva nije dokazao da je proizvod „Contec Hydrogen Peroxide” dovoljno učinkovit zbog nedosljednosti u dostavljenim studijama učinkovitosti, kojima se nije dokazalo da su ispunjeni svi relevantni kriteriji.

(7)

Komisija je suglasna s mišljenjem Agencije te stoga smatra da je nije primjereno izdati odobrenje Unije za proizvod „Contec Hydrogen Peroxide”.

(8)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za biocidne proizvode,

(1)

Uredbom (EZ) br. 1007/2009 utvrđuju se usklađena pravila o stavljanju proizvoda od tuljana na tržište Unije. U članku 3. stavku 1. te uredbe utvrđeni su uvjeti za stavljanje na tržište proizvoda od tuljana koji su rezultat lova koji obavljaju inuitske ili druge autohtone zajednice. U trenutku stavljanja proizvoda od tuljana na tržište uz njih mora biti priložen dokument kojim se potvrđuje usklađenost s uvjetima iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1007/2009, a koji je izdalo tijelo koje je za tu svrhu priznala Komisija.

(2)

Odlukom C(2015) 5253 (2) Komisija je priznala Ministarstvo okoliša Vlade Nunavuta kao tijelo ovlašteno za izdavanje dokumenata kojima se potvrđuje usklađenost s uvjetima iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1007/2009 za stavljanje proizvoda od tuljana na tržište Unije.

(3)

S obzirom na izmjene Uredbe (EZ) br. 1007/2009 uvedene Uredbom (EU) 2015/1775 Europskog parlamenta i Vijeća (3) te na Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2015/1850 (4), Komisija je uz Odluku C(2015) 5253 donijela i Odluku C(2015) 7273 (5).

(4)

Komisija je 4. kolovoza 2020. primila dopis Ministarstva gospodarskog razvoja i prometa Nunavuta od 22. travnja 2020. u kojem traži izmjenu imena njegova priznatog tijela kako bi se uzela u obzir reorganizacija Vlade Nunavuta.

(5)

Ministarstvo gospodarskog razvoja i prometa Vlade Nunavuta zatražila je da se ime „Ministarstvo okoliša Vlade Nunavuta” promijeni u „Vlada Nunavuta”.

(6)

Ministarstvo gospodarskog razvoja i prometa Vlade Nunavuta navelo je da ta promjena imena ne podrazumijeva promjenu funkcije i uloge priznatog tijela.

(7)

Tijelo „Vlada Nunavuta” ispunjava zahtjeve za priznata tijela iz članka 3. stavka 1.a trećeg podstavka Uredbe (EZ) br. 1007/2009 i članka 3. stavka 1. Provedbene uredbe (EU) 2015/1850.

(8)

Stoga je primjereno priznati tijelo „Vlada Nunavuta” kao tijelo ovlašteno za izdavanje dokumenata kojima se potvrđuje usklađenost s uvjetima iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1007/2009,

(1)

Kako bi se utvrdile godišnje emisijske kvote država članica za razdoblje od 2021. do 2030. u sektorima obuhvaćenima područjem primjene Uredbe (EU) 2018/842, relevantni izračuni moraju se temeljiti na najtočnijim dostupnim podacima. Stoga se ukupne emisije stakleničkih plinova koje su obuhvaćene područjem primjene Uredbe (EU) 2018/842 i o kojima su države članice 2020. izvijestile Komisiju u skladu s člankom 7. Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2) utvrđuju nakon sveobuhvatnog pregleda. Taj pregled, koji je provela Komisija uz pomoć Europske agencije za okoliš u skladu s člankom 19. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 525/2013, predstavlja preispitane podatke o emisijama stakleničkih plinova za godine 2005. i od 2016. do 2018. u skladu s člankom 4. stavkom 3. Uredbe (EU) 2018/842.

(2)

Podaci jednake točnosti kao i preispitani podaci iz inventara potrebni su u vezi s emisijama stakleničkih plinova iz stacionarnih postrojenja u okviru područja primjene Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), kojom se uspostavlja sustav trgovanja emisijskim jedinicama stakleničkih plinova unutar Unije („ETS EU-a”) koji proizlazi iz verificiranih emisija iz tih postrojenja kako je navedeno u Registru Unije („Registar”). Ako emisije u Registru obuhvaćene ETS-om EU-a 2005. ne odgovaraju trenutačnom području primjene Direktive 2003/87/EZ ili Uredbe (EU) 2018/842, za dobivanje dopunskih podataka o emisijama upotrebljavaju se relevantne odluke Komisije (4) donesene u skladu s Direktivom 2003/87/EZ ili Odlukom br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) te nacionalni planovi dodjele emisijskih jedinica i službena korespondencija između Komisije i predmetnih država članica.

(3)

Kako bi se osigurala dosljednost utvrđenih godišnjih emisijskih kvota s prijavljenim emisijama stakleničkih plinova za svaku godinu u razdoblju od 2021. do 2030., godišnje emisijske kvote država članica moraju se izračunavati u ekvivalentima CO2 primjenom istih vrijednosti za potencijale globalnog zagrijavanja, odnosno vrijednosti utvrđenih u 5. izvješću o procjeni Međuvladina panela o klimatskim promjenama i navedenih u Prilogu Delegiranoj uredbi Komisije (EU) 2020/1044 (6).

(4)

Za izračun godišnje emisijske kvote za svaku državu članicu za 2030. u skladu sa smanjenjem emisija stakleničkih plinova do 2030. u odnosu na njihove razine iz 2005. navedene u Prilogu I. Uredbi (EU) 2018/842 primjenjuje se metodologija u pet koraka.

(5)

Prvo se utvrđuje vrijednost emisija stakleničkih plinova iz 2005. Količina emisija stakleničkih plinova iz stacionarnih postrojenja u okviru područja primjene Direktive 2003/87/EZ koja je bila prisutna 2005. oduzima se od preispitanih ukupnih emisija stakleničkih plinova za 2005. Na države članice koje su u ETS-u EU-a počele sudjelovati nakon 2005. primjenjuje se količina emisija za 2005. kako je utvrđena u Odluci 2013/162/EU. Kako bi se uzelo u obzir proširenje područja primjene Direktive 2003/87/EZ iz 2013., za odgovarajuću prilagodbu godišnje emisijske kvote za 2020. u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ kako je utvrđena u Provedbenoj odluci 2013/634/EU izračunava se ekvivalentna vrijednost za 2005. U skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) 2018/842 taj izračun odražava i promjene obuhvaćenosti postrojenja u razdoblju od 2005. do 2012., na isti način kako je utvrđeno u Odluci (EU) 2017/1471.

(6)

Drugo, godišnja emisijska kvota za svaku državu članicu za 2030. izračunava se primjenom postotka utvrđenog u Prilogu I. Uredbi (EU) 2018/842 na izračunanu vrijednost emisija za 2005.

(7)

Treće, prosječna količina emisija stakleničkih plinova u okviru područja primjene Uredbe (EU) 2018/842 u 2016., 2017. i 2018. za svaku državu članicu izračunava se oduzimanjem prosječne količine verificiranih emisija stakleničkih plinova iz stacionarnih postrojenja obuhvaćenih područjem primjene Direktive 2003/87/EZ u 2016., 2017. i 2018. u predmetnoj državi članici i emisija CO2 iz unutarnjeg zračnog prometa od njezinih prosječnih ukupnih preispitanih emisija stakleničkih plinova za 2016., 2017. i 2018.

(8)

Četvrto, izračunavaju se godišnje emisijske kvote za svaku državu članicu za godine od 2021. do 2029. Utvrđuju se na temelju linearne putanje koja počinje prosječnom količinom za 2016., 2017. i 2018. na petoj dvanaestini razdoblja od 2019. do 2020. i završava godišnjom emisijskom kvotom predmetne države članice za 2030. Za Grčku, Hrvatsku i Mađarsku linearna putanja počinje 2020., zbog čega je kvota za te države članice manja.

(9)

Naposljetku, prilagođavaju se tako dobivene vrijednosti godišnjih emisijskih kvota. Emisijske jedinice u okviru ETS-a EU-a koje se odnose na emisije stakleničkih plinova iz stacionarnih postrojenja isključenih iz ETS-a EU-a u skladu s člankom 27. Direktive 2003/87/EZ, o kojima su države članice obavijestile Komisiju u skladu s tim člankom, u mjeri u kojoj su isključene iz ukupne količine emisijskih jedinica na razini Unije na temelju te direktive za 2021. nadalje obuhvaćene su područjem primjene Uredbe (EU) 2018/842. Količine oduzete od ukupne količine emisijskih jedinica zatim se dodaju godišnjim emisijskim kvotama relevantnih država članica za razdoblje od 2021. do 2030. Iznos prilagodbe iz Priloga IV. Uredbi (EU) 2018/842 dodaje se godišnjoj emisijskoj kvoti za 2021. za svaku državu članicu navedenu u tom prilogu.

(10)

Ukupne maksimalne količine za određene države članice nakon smanjenja emisijskih jedinica u okviru ETS-a EU-a koje se mogu uzeti u obzir radi usklađenosti države članice od 2021. do 2030. u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) 2018/842 utvrđuju se primjenom postotaka o kojima su države članice izvijestile u skladu s člankom 6. stavkom 3. te uredbe na vrijednosti izračunanih emisija stakleničkih plinova iz 2005.

(11)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za klimatske promjene,

(1)

Člankom 28. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 600/2014 utvrđuju se mjesta trgovanja na kojima financijske druge ugovorne strane, kako su definirane u članku 2. točki 8. Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (2), i nefinancijske druge ugovorne strane koje ispunjavaju uvjete iz članka 10. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 648/2012 mogu zaključivati transakcije izvedenicama iz razreda izvedenica koje podliježu obvezi trgovanja. Mjesta trgovanja na kojima se takve transakcije mogu zaključivati ograničena su na uređena tržišta, multilateralne trgovinske platforme (MTP), organizirane trgovinske platforme (OTP) i mjesta trgovanja u trećim zemljama koje je Komisija priznala kao mjesta koja podliježu istovrijednim pravnim zahtjevima i učinkovitom nadzoru u toj trećoj zemlji. Relevantna treća zemlja također je obvezna osigurati učinkovit istovrijedan sustav za priznavanje mjesta trgovanja kojima je izdano odobrenje za rad na temelju Direktive 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(2)

U skladu s člankom 28. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 600/2014 Komisija je Provedbenom odlukom (EU) 2019/541 (4) utvrdila da se pravnim i nadzornim okvirom koji se primjenjuje na odobrene burze i priznate tržišne operatere s poslovnim nastanom u Singapuru kojima je odobrenje za rad izdalo Monetarno tijelo Singapura (MAS) osigurava usklađenost s pravno obvezujućim zahtjevima koji su istovrijedni zahtjevima za mjesta trgovanja u Uniji utvrđenima u Direktivi 2014/65/EU, Uredbi (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Uredbi (EU) br. 600/2014 te koji podliježu učinkovitom nadzoru i provedbi u Singapuru.

(3)

Popis odobrenih burza i priznatih tržišnih operatera iz Priloga Provedbenoj odluci (EU) 2019/541 može se ažurirati kako bi se, prema potrebi, područje primjene odluke o istovrijednosti iz članka 28. stavka 4. Uredbe (EU) br. 600/2014 proširilo na dodatne odobrene burze i priznate tržišne operatere u Singapuru ili kako bi se određene odobrene burze i priznate tržišne operatere uklonilo s popisa. Komisija može u bilo kojem trenutku provesti posebno preispitivanje ako je zbog relevantnih događaja potrebno ponovno procijeniti istovrijednost utvrđenu tom odlukom. Na temelju zaključaka koji proizlaze iz redovitog ili posebnog preispitivanja, Komisija može u bilo kojem trenutku odlučiti izmijeniti ili staviti izvan snage tu odluku, osobito ako razvoj okolnosti bude utjecao na uvjete na temelju kojih je ta odluka donesena.

(4)

Od donošenja Provedbene odluke (EU) 2019/541 nekoliko dodatnih priznatih tržišnih operatera s poslovnim nastanom u Singapuru dobilo je odobrenje MAS-a za trgovanje izvedenicama koje pripadaju razredu izvedenica koje podliježu obvezi trgovanja. Iz informacija koje je dostavio MAS proizlazi da ti dodatni priznati tržišni operateri ispunjavaju pravno obvezujuće zahtjeve iz Provedbene odluke (EU) 2019/541 koji su utvrđeni kao istovrijedni zahtjevima za mjesta trgovanja u Uniji utvrđenima u Direktivi 2014/65/EU. Komisija stoga smatra primjerenim ažurirati popis odobrenih burza i priznatih tržišnih operatera iz Provedbene odluke (EU) 2019/541, koji bi trebalo izmijeniti kako bi se uključili dodatni priznati tržišni operateri s poslovnim nastanom u Singapuru kojima je MAS izdao odobrenje za rad.

(5)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Europskog odbora za vrijednosne papire,

(1)

Provedbenom odlukom Komisije 2014/709/EU (4) utvrđuju se mjere kontrole zdravlja životinja u pogledu afričke svinjske kuge u određenim državama članicama u kojima su zabilježeni slučajevi te bolesti kod domaćih ili divljih svinja (predmetne države članice). U dijelovima od I. do IV. Priloga toj provedbenoj odluci utvrđuju se i popisuju određena područja u predmetnim državama članicama, razvrstana prema razini rizika s obzirom na epidemiološku situaciju u pogledu te bolesti. Prilog Provedbenoj odluci 2014/709/EU više je puta izmijenjen kako bi se uzele u obzir promjene epidemiološke situacije u Uniji u pogledu afričke svinjske kuge, koje se trebaju odražavati u tom prilogu. Prilog Provedbenoj odluci 2014/709/EU zadnji je put izmijenjen Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2020/2019 (5) nakon promjena epidemiološke situacije u pogledu te bolesti u Rumunjskoj i Poljskoj.

(2)

Od datuma donošenja Provedbene odluke (EU) 2020/2019 zabilježeni su novi slučajevi afričke svinjske kuge kod divljih svinja u Slovačkoj, Poljskoj i Njemačkoj.

(3)

U prosincu 2020. zabilježeno je nekoliko slučajeva afričke svinjske kuge kod divljih svinja u okruzima Vranov nad Topľou i Rimavská Sobota u Slovačkoj, na područjima koja su trenutačno navedena u dijelu I. Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU. Ti slučajevi afričke svinjske kuge kod divljih svinja znače da je stupanj rizika povećan, što bi se trebalo odražavati u tom prilogu. U skladu s tim, ta područja Slovačke trenutačno navedena u dijelu I. Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU, koja su pogođena tim nedavnim slučajevima afričke svinjske kuge, sada bi trebalo navesti u dijelu II. tog priloga umjesto u njegovu dijelu I., a postojeće granice iz dijela I. također je potrebno ponovno definirati i proširiti kako bi se u obzir uzeli ti nedavni slučajevi.

(4)

Uz to, u prosincu 2020. zabilježeno je nekoliko slučajeva afričke svinjske kuge kod divljih svinja u okrugu ostródzki u Poljskoj, na području koje je trenutačno navedeno u dijelu II. Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU, a nalazi se u neposrednoj blizini područja trenutačno navedenog u dijelu I. tog priloga. Ti novi slučajevi afričke svinjske kuge kod divljih svinja znače da je stupanj rizika povećan, što bi se trebalo odražavati u tom prilogu. U skladu s tim, to područje Poljske trenutačno navedeno u dijelu I. tog priloga, koje se nalazi u neposrednoj blizini područja navedenog u dijelu II. koje je pogođeno tim nedavnim slučajevima afričke svinjske kuge, sada bi trebalo navesti u dijelu II. tog priloga umjesto u njegovu dijelu I., a postojeće granice iz dijela I. također je potrebno ponovno definirati i proširiti kako bi se u obzir uzeli ti nedavni slučajevi.

(5)

Uz to, u prosincu 2020. zabilježeno je nekoliko slučajeva afričke svinjske kuge kod divljih svinja u okrugu Gorlitz u Njemačkoj, na području koje je trenutačno navedeno u dijelu II. Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU, a nalazi se u neposrednoj blizini područja trenutačno navedenog u dijelu I. tog priloga. Ti novi slučajevi afričke svinjske kuge kod divljih svinja znače da je stupanj rizika povećan, što bi se trebalo odražavati u tom prilogu. U skladu s tim, to područje Njemačke trenutačno navedeno u dijelu I. tog priloga, koje se nalazi u neposrednoj blizini područja navedenog u dijelu II. koje je pogođeno tim nedavnim slučajevima afričke svinjske kuge, sada bi trebalo navesti u dijelu II. tog priloga umjesto u njegovu dijelu I., a postojeće granice iz dijela I. također je potrebno ponovno definirati i proširiti kako bi se u obzir uzeli ti nedavni slučajevi.

(6)

Nakon tih nedavnih slučajeva afričke svinjske kuge kod divljih svinja u Slovačkoj, Poljskoj i Njemačkoj i uzimajući u obzir trenutačnu epidemiološku situaciju u Uniji, regionalizacija u tim državama članicama preispitana je i ažurirana. Osim toga, postojeće mjere za upravljanje rizicima također su preispitane i ažurirane. Te izmjene treba navesti u Prilogu Provedbenoj odluci 2014/709/EU.

(7)

Kako bi se uzele u obzir nedavne promjene epidemiološke situacije povezane s afričkom svinjskom kugom u Uniji i proaktivno odgovorilo na rizike povezane sa širenjem te bolesti, trebalo bi utvrditi nova dostatno velika područja visokog rizika u Slovačkoj, Poljskoj i Njemačkoj te ih navesti u dijelovima I. i II. Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU.

(8)

S obzirom na hitnost epidemiološke situacije u Uniji u pogledu širenja afričke svinjske kuge, važno je da izmjene Priloga Provedbenoj odluci 2014/709/EU utvrđene ovom Odlukom stupe na snagu što prije.

(9)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,