(1)

Izbijanje bolesti COVID-19 dovelo je do naglog pada potražnje za uslugama željezničkog prijevoza. To je imalo ozbiljan učinak na željezničke prijevoznike. Učinak se počeo pokazivati već 1. ožujka 2020. i vjerojatno će trajati barem do 31. prosinca 2020. Okolnosti povezane s izbijanjem bolesti COVID-19 izvan su kontrole željezničkih prijevoznika koji se suočavaju sa znatnim problemima s likvidnošću i velikim gubitcima, a u nekim slučajevima s opasnošću od nesolventnosti.

(2)

Kako bi se suzbili negativni gospodarski učinci izbijanja bolesti COVID-19, željezničkim će prijevoznicima možda biti potrebna financijska potpora. Željeznički prijevoznici možda neće moći platiti naknade za pristup željezničkoj infrastrukturi zbog izbijanja bolesti COVID 19 te bi zbog toga upravitelji infrastrukture trebali biti ovlašteni smanjiti, ukinuti ili odgoditi takve naknade. Tu bi mogućnost trebalo odobriti za razdoblje tijekom kojeg su se učinci izbijanja bolesti COVID-19 na željezničko tržište već pokazali i za razdoblje tijekom kojega se očekuje da će se pokazati, to jest od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2020. („referentno razdoblje”).

(3)

Na temelju članka 31. stavka 3. Direktive 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) naknade za pristup prugom koje se plaćaju upravitelju infrastrukture ne smiju biti niže od troška koji je izravno nastao kao rezultat pružanja željezničke usluge. Djelomičnim ili potpunim oslobođenjem od plaćanja naknada ili odgodom njihova plaćanja, primijenjenim na transparentan, objektivan i nediskriminirajući način na sve željezničke prijevoznike koji djeluju u sektoru željezničkog prijevoza robe i/ili sektoru željezničkog prijevoza putnika, smanjio bi se učinak izbijanja bolesti COVID-19 tijekom referentnog razdoblja. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost ovlastiti upravitelje infrastrukture da poduzmu mjere u tu svrhu.

(4)

Člankom 32. stavkom 1. Direktive 2012/34/EU dopušta se državama članicama da naplaćuju marže ako to tržište može podnijeti. Moguće je da se zbog učinka izbijanja bolesti COVID-19 smanjila sposobnost tržišnih segmenata da podnesu marže. Stoga bi države članice trebale imati mogućnost ovlastiti upravitelje infrastrukture da ponovno procijene sposobnost tržišnih segmenata da podnesu marže u svrhu mogućeg smanjenja iznosa dospjelih za referentno razdoblje.

(5)

Člankom 36. Direktive 2012/34/EU predviđen je sustav naknada za rezervaciju namijenjen poticanju učinkovitog korištenja kapaciteta. U skladu s tim člankom ubiranje tih naknada obvezno je ako podnositelj zahtjeva, među ostalim željeznički prijevoznici, redovno ne koriste cijelu dodijeljenu trasu ili njezin dio. Upravitelji infrastrukture moraju u svojim izvješćima o mreži objaviti kriterije na temelju kojih se određuje takvo nekorištenje. Izbijanje bolesti COVID-19 uzrokovalo je ozbiljne smetnje u željezničkom prometu koje su dovele do raširenih otkazivanja trasa vlakova. Događaji koji su to uzrokovali nisu bili niti su sada pod kontrolom željezničkih prijevoznika. Osim toga, ti događaji doveli su do privremenog smanjenog korištenja kapaciteta. Stoga se može pretpostaviti da poticajni učinak koji bi trebale proizvesti naknade za rezervaciju u skladu s člankom 36. Direktive 2012/34/EU nije relevantan za referentno razdoblje. Države članice trebale bi stoga imati mogućnost ovlastiti upravitelje infrastrukture da ne ubiru naknade za rezervaciju za kapacitet koji je dodijeljen, ali nije korišten tijekom referentnog razdoblja, čak i ako bi se takvo nekorištenje smatralo redovitim nekorištenjem dodijeljene trase ili njezina dijela na temelju kriterija koji se sada primjenjuju.

(6)

U pogledu naknada za pristup prugom, naplaćivanja marži i ubiranja naknada za rezervaciju, svako smanjenje naknada za koje su ovlaštenje dale države članice u skladu s ovom Uredbom dovelo bi do gubitaka prihoda upravitelja infrastrukture. Ti bi se gubitci prihoda u načelu nadoknadili u skladu s člankom 8. stavkom 4. Direktive 2012/34/EU. S obzirom na izvanrednu narav tih gubitaka, upraviteljima infrastrukture trebalo bi izvršiti povrat u roku kraćem od onog predviđenog u tom članku, konkretno do 31. prosinca godine koja slijedi nakon godine u kojoj je nastao gubitak.

(7)

Trebalo bi provesti privremene prilagodbe uvjeta za korištenje željezničke infrastrukture te bi izvješća o mreži trebalo ažurirati i prema potrebi izmijeniti.

(8)

Zbog nepredvidive i iznenadne prirode izbijanja bolesti COVID-19 nije bilo moguće pravodobno donijeti odgovarajuće mjere. Zbog toga bi ovom Uredbom trebalo obuhvatiti i razdoblje prije njezina stupanja na snagu. S obzirom na prirodu mjera predviđenih ovom Uredbom takav pristup ne dovodi do povrede legitimnih očekivanja zainteresiranih osoba.

(9)

Teško je predvidjeti daljnji razvoj izbijanja bolesti COVID-19 i njezin daljnji učinak na sektor željezničkog prometa. Komisija bi trebala neprekidno analizirati gospodarski učinak izbijanja bolesti COVID-19 na taj sektor, a Unija bi trebala moći produljiti, bez nepotrebne odgode, razdoblje tijekom kojeg se primjenjuju mjere predviđene ovom Uredbom ako se nepovoljne okolnosti nastave.

(10)

Kako bi se produljila valjanost mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ako to bude potrebno i opravdano, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s produljenjem referentnog razdoblja tijekom kojeg se primjenjuju mjere predviđene ovom Uredbom. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (4). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(11)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno utvrđenje privremenih pravila o ubiranju naknada za korištenje željezničke infrastrukture kao odgovor na hitnu situaciju uzrokovanu izbijanjem bolesti COVID-19, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega ili učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(12)

Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ona bi trebala hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

(1)

Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (2) („Sporazum o EGP-u”) stupio je na snagu 1. siječnja 1994.

(2)

Na temelju članka 98. Sporazuma o EGP-u Zajednički odbor EGP-a može odlučiti izmijeniti Protokol 31. uz Sporazum o EGP-u („Protokol 31.”).

(3)

Protokol 31. sadržava odredbe o suradnji u posebnim područjima izvan četiriju sloboda.

(4)

Primjereno je nastaviti suradnju ugovornih stranaka Sporazuma o EGP-u u djelovanjima Unije koja se financiraju iz općeg proračuna Europske unije, a odnose se na slobodno kretanje radnika, usklađivanje sustavâ socijalne sigurnosti i mjere za migrante, uključujući migrante iz trećih zemalja.

(5)

Protokol 31. trebalo bi stoga izmijeniti kako bi se omogućio nastavak te proširene suradnje nakon 31. prosinca 2019.

(6)

Stajalište Unije u okviru Zajedničkog odbora EGP-a trebalo bi se stoga temeljiti na priloženom nacrtu odluke,