22.6.2020

Službeni list Europske unije

L 198/1

UREDBA (EU) 2020/851 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 18. lipnja 2020.

o izmjeni uredbe (EZ) br. 862/2007 o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 338. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)	Uredbom (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (2) uspostavlja se zajednički i usporediv pravni okvir za europsku statistiku o migracijama i međunarodnoj zaštiti.

(2)

Kako bi se odgovorilo na nove potrebe Unije u pogledu statistike o migracijama i međunarodnoj zaštiti i zbog toga što se značajke migracija brzo mijenjaju, potrebno je uspostaviti okvir kojim bi se omogućio brz odgovor na promjene u potrebama povezanima sa statistikom o migracijama i međunarodnoj zaštiti.

(3)	Kako bi se Unija poduprla u učinkovitom odgovoru na izazove migracija i u razvoju politika koje se temelje na ljudskim pravima, potrebno je prikupljati podatke o migracijama i međunarodnoj zaštiti za razdoblja kraća od jedne godine.

(4)	Statistika o migracijama i međunarodnoj zaštiti ključna je za analizu, oblikovanje i evaluaciju čitavog niza politika, posebno u pogledu odgovora na dolazak osoba koje traže zaštitu u Europi, s ciljem utvrđivanja i primjene najboljih politika.

(5)

Statistika o migracijama i međunarodnoj zaštiti od ključne je važnosti kako bismo imali pregled migracijskih kretanja u Uniji i kako bi države članice mogle ispravno primjenjivati zakonodavstvo Unije uz poštovanje temeljnih prava, kako su navedena u Povelji Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) i u Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

(6)	Radi osiguranja kvalitete, a posebno usporedivosti podataka koje dostavljaju države članice te kako bi se na razini Unije mogli izraditi pouzdani pregledi, upotrijebljeni podaci trebali bi se temeljiti na istim konceptima i odnositi se na isti referentni datum ili razdoblje.

(7)	Dostavljeni podaci o migracijama i međunarodnoj zaštiti trebali bi biti u skladu s relevantnom statistikom prikupljenom na temelju Uredbe (EZ) br. 862/2007.

(8)

Uredbom (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (3) pruža se referentni okvir za europsku statistiku o migracijama i međunarodnoj zaštiti. Njome se od država članica posebice zahtijeva poštovanje načela profesionalne neovisnosti, nepristranosti, objektivnosti, pouzdanosti, statističke povjerljivosti i troškovne učinkovitosti te s kriterija kvalitete koji su u njoj navedeni.

(9)

Izvješća o kvaliteti ključna su za ocjenu i poboljšanje kvalitete europske statistike te komunikaciju o njoj. Odbor za europski statistički sustav podržao je standard europskog statističkog sustava (ESS) za strukturu izvješća o kvaliteti, u skladu s odredbom o kvaliteti statistike utvrđenom u Uredbi (EZ) br. 223/2009. Tim standardom ESS-a trebalo bi se doprinijeti usklađivanju izvješćivanja o kvaliteti na temelju Uredbe (EZ) br. 862/2007.

(10)

Kako bi se unaprijedila učinkovitost proizvodnje statistike, nacionalna statistička tijela imaju pravo pristupa i upotrebe, odmah i bez naknade, svih administrativnih evidencija unutar svojeg vlastitog sustava javne uprave te pravo integracije tih administrativnih evidencija sa statistikom u mjeri koja je potrebna za razvoj, proizvodnju i diseminaciju europske statistike u skladu s odredbama o pristupu te upotrebi i integraciji administrativnih evidencija utvrđenima u članku 17.a Uredbe (EZ) br. 223/2009.

(11)

Pri razvoju, proizvodnji i diseminaciji europske statistike nacionalna i europska statistička tijela te, kada je to primjenjivo, druga relevantna tijela, trebala bi uzeti u obzir načela utvrđena u Kodeksu prakse europske statistike, kako ga je 16. studenoga 2017. revidirao i ažurirao Odbor za europski statistički sustav.

(12)

Pilot-studijama trebalo bi uzeti u obzir dodanu vrijednost Unije, utvrditi uvjete za uvođenje novog prikupljanja podataka unutar područja primjene Uredbe (EZ) br. 862/2007, procijeniti izvedivost i kvalitetu statistike, uključujući njihovu usporedivost među zemljama, kao i troškove povezanog prikupljanja podataka. Prije pokretanja svake pojedine pilot-studije Komisija (Eurostat) bi trebala preispitati relevantne administrativne izvore na razini Unije i ispitati može li se zahtijevana statistika temeljiti na tim izvorima. Prednost bi trebalo dati ispitivanju broja zahtjeva i broja odbijenih zahtjeva za prvu boravišnu dozvolu. Komisija (Eurostat) bi, u bliskoj suradnji s državama članicama, trebala ocijeniti rezultate tih pilot-studija i učiniti ih dostupnim javnosti. Komisija bi trebala razmotriti uvođenje novog prikupljanja podataka u državama članicama samo u slučaju pozitivne ocjene rezultata pilot-studije. Komisija bi se također trebala savjetovati s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s uvjetima za zakonodavno savjetovanje utvrđenima u Uredbi (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(13)

Važno je optimizirati uporabu postojećih informacija i već prikupljenih podataka u okviru područja primjene Uredbe (EZ) br. 862/2007. U tu svrhu trebalo bi istražiti postojeće izvore podataka na razini Unije i na nacionalnoj razini, kao i načine za ostvarivanje koristi od okvirâ za interoperabilnost uspostavljenih Uredbom (EU) 2019/817 (5) i Uredbom (EU) 2019/818 (6) Europskog parlamenta i Vijeća kako bi se ocijenila njihova uporaba za službenu statistiku. Takva bi procjena trebala uključivati i provedbu koncepta interoperabilnosti na razini Unije kako bi se većem broju organizacija omogućilo korištenje istim podacima u skladu s njihovim potrebama i ovlaštenjima koja imaju.

(14)	Unutar područja primjene Uredbe (EZ) br. 862/2007 Komisija (Eurostat) bi trebala nastojati osigurati koordinaciju prikupljanja podataka kojima se koriste relevantne agencije Unije te bi u tu svrhu trebala sklopiti sporazume s tim agencijama u okviru njihovih nadležnosti.

(15)	Kako bi se ostvario cilj Uredbe (EZ) br. 862/2007, trebalo bi dodijeliti dostatna financijska sredstva za prikupljanje, analizu i diseminaciju visokokvalitetne europske i nacionalne statistike o migracijama i međunarodnoj zaštiti.

(16)

Ako bi provedba Uredbe (EZ) br. 862/2007 od nacionalnog statističkog sustava države članice zahtijevala razvoj i provedbu novih metodologija te novo prikupljanje podataka za statistiku u skladu s tom uredbom, uključujući sudjelovanje te države članice u pilot-studijama i nadogradnju izvora podataka i informacijskih sustava, toj državi članici trebalo bi pružiti financijski doprinos Unije u obliku bespovratnih sredstava u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(17)

Ovom se Uredbom jamči pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, na zaštitu osobnih podataka i na nediskriminaciju, kako je utvrđeno u Povelji. Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (8) i Uredba (EU) 2018/1725 primjenjuju se na obradu osobnih podataka obuhvaćenih Uredbom (EZ) br. 862/2007.

(18)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Uredbe (EZ) br. 862/2007, provedbene ovlasti u pogledu utvrđivanja praktičnih rješenja za izvješća o kvaliteti i za sadržaj tih izvješća, definiranja odgovarajućih formata za dostavu podataka, određivanja razvrstavanja, i utvrđivanja novih prikupljanja i razvrstavanja podataka na temelju ocjene rezultata pilot-studija trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(19)

Ako bi provedba Uredbe (EZ) br. 862/2007 zahtijevala znatne prilagodbe nacionalnog statističkog sustava države članice, Komisija bi trebala moći, u valjano opravdanim slučajevima i na ograničeno razdoblje, provedbenim aktima dotičnoj državi članici odobriti odstupanje. Takve znatne prilagodbe mogle bi osobito proizići iz potrebe da se poboljša pravodobnost, prilagodi osmišljavanje metoda prikupljanja podataka, uključujući pristup administrativnim izvorima, ili da se razviju novi alati za izradu podataka.

(20)

Djelotvorno praćenje primjene Uredbe (EZ) br. 862/2007 zahtijeva njezinu evaluaciju u redovitim vremenskim razmacima. Komisija bi trebala temeljito ocijeniti statističke podatke prikupljene u skladu s tom uredbom, kao i njihovu kvalitetu i pravodobnost dostave za potrebe podnošenja izvješćâ Europskom parlamentu i Vijeću. Komisija (Eurostat) bi trebala provesti blisko savjetovanje sa svim akterima koji sudjeluju u prikupljanju podataka o migracijama i međunarodnoj zaštiti i glavnim korisnicima te statistike.

(21)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno reviziju i dopunu postojećih zajedničkih pravila za prikupljanje i izradu europske statistike o migracijama i međunarodnoj zaštiti, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog usklađenosti i usporedivosti on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(22)	Uredbu (EZ) br. 862/2007 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(23)	Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(24)	Provedeno je savjetovanje s Odborom za europski statistički sustav,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 862/2007

Uredba (EZ) br. 862/2007 mijenja se kako slijedi:

u članku 1. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	upravnim i sudskim postupcima i procesima u državama članicama koji se odnose na imigraciju, odobrenje boravišta, državljanstvo, azil i druge oblike međunarodne zaštite, nezakonit ulazak i boravak te na vraćanja.”;

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

točke od (j) do (m) zamjenjuju se sljedećim:

„(j)

‚zahtjev za međunarodnu zaštitu’ znači zahtjev za međunarodnu zaštitu kako je definiran u članku 2. točki (h) Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite (*1);

(k)	‚status izbjeglice’ znači status izbjeglice kako je definiran u članku 2. točki (e) Direktive 2011/95/EU;

(l)	‚status supsidijarne zaštite’ znači status supsidijarne zaštite kako je definiran u članku 2. točki (g) Direktive 2011/95/EU;

(m)

‚članovi obitelji’ znači članovi obitelji kako su definirani u članku 2. točki (g) Uredbe (EU) br. 604/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju kriterija i mehanizama za određivanje države članice odgovorne za razmatranje zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji je u jednoj od država članica podnio državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva (*2);

(*1) SL L 337, 20.12.2011., str. 9. "

(*2) SL L 180, 29.6.2013., str. 31. ”;"

ii.

točke od (o) do (q) zamjenjuju se sljedećim:

„(o)	‚maloljetnik bez pratnje’ znači maloljetnik bez pratnje kako je definiran u članku 2. točki (l) Direktive 2011/95/EU;

(p)	‚vanjske granice’ znači vanjske granice kako su definirane u članku 2. točki 2. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (*3);

(q)

‚državljani trećih zemalja kojima je odbijen ulazak’ znači državljani trećih zemalja kojima je na vanjskoj granici ulazak odbijen zato što ne udovoljavaju svim uvjetima za ulazak propisanim u članku 6. stavku 1. Uredbe (EU) 2016/399 i nisu obuhvaćeni nijednom kategorijom osoba iz članka 6. stavka 5. te uredbe;

(*3) SL L 77, 23.3.2016., str. 1. ”;"

(b)	stavak 3. briše se;

članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

u prvom podstavku točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	zahtjeva za međunarodnu zaštitu koji su povučeni tijekom referentnog razdoblja, razvrstanih na temelju izričitog i prešutnog povlačenja, kako je navedeno u člancima 27. i 28. Direktive 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*4);

(*4) Direktiva 2013/32/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o zajedničkim postupcima za priznavanje i oduzimanje međunarodne zaštite (SL L 180, 29.6.2013., str. 60.).”;"

ii.

u prvom podstavku dodaju se sljedeće točke:

„(d)	osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su u takav zahtjev bile uključene kao član obitelji tijekom referentnog razdoblja i koje prvi put podnose zahtjev za međunarodnu zaštitu;

(e)	osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su u takav zahtjev bile uključene kao član obitelji tijekom referentnog razdoblja te je njihov zahtjev bio obrađen u okviru ubrzanog postupka predviđenog u članku 31. stavku 8. Direktive 2013/32/EU;

(f)	osoba koje su podnijele naknadni zahtjev za međunarodnu zaštitu kako je naveden u članku 40. Direktive 2013/32/EU ili su u takav zahtjev bile uključene kao član obitelji tijekom referentnog razdoblja;

(g)

osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su u takav zahtjev bile uključene kao član obitelji i koje su na kraju referentnog razdoblja imale korist od materijalnih uvjeta prihvata kojima se podnositeljima zahtjeva osigurava odgovarajući životni standard, u skladu s člankom 17. Direktive 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*5);

(*5) Direktiva 2013/33/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o utvrđivanju standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za međunarodnu zaštitu (SL L 180, 29.6.2013., str. 96.).”;"

iii.

drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Statistika iz točaka od (a) do (f) razvrstava se prema dobi i spolu, prema državljanstvu dotičnih osoba te prema maloljetnicima bez pratnje. Odnosi se na referentna razdoblja od jednog kalendarskog mjeseca i dostavlja se Komisiji (Eurostatu) u roku od dva mjeseca od završetka referentnog mjeseca. Prvi je referentni mjesec siječanj 2021.

Statistika iz točke (g) odnosi se na referentna razdoblja od jedne kalendarske godine i dostavlja se Komisiji (Eurostatu) u roku od šest mjeseci od završetka referentne godine. Prva je referentna godina 2021.”;

(b)

stavak 2. mijenja se kako slijedi:

u prvom podstavku točke (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:

„(b)	osoba obuhvaćenih prvostupanjskim odlukama kojima se odobrava, poništava, ukida ili odbija produljenje statusa izbjeglice, a koje su tijekom referentnog razdoblja donijela upravna ili sudska tijela;

(c)	osoba obuhvaćenih prvostupanjskim odlukama kojima se odobrava, poništava, ukida ili odbija produljenje statusa supsidijarne zaštite, a koje su tijekom referentnog razdoblja donijela upravna ili sudska tijela;”;

ii.

drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ta se statistika razvrstava prema dobi i spolu, prema državljanstvu dotičnih osoba te prema maloljetnicima bez pratnje. Odnosi se na referentna razdoblja od tri kalendarska mjeseca i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od dva mjeseca od završetka referentnog razdoblja. Prvo je referentno razdoblje od siječnja do ožujka 2021.”;

(c)

stavak 3. mijenja se kako slijedi:

prvi podstavak točke (c) i (d) zamjenjuju se sljedećim:

„(c)	osoba obuhvaćenih konačnim odlukama kojima se odobrava, poništava, ukida ili odbija produljenje statusa izbjeglice, a koje su tijekom referentnog razdoblja donijela upravna ili sudska tijela;

(d)	osoba obuhvaćenih konačnim odlukama kojima se odobrava, poništava, ukida ili odbija produljenje statusa supsidijarne zaštite, koje su tijekom referentnog razdoblja donijela upravna ili sudska tijela;”;

ii.

drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ta se statistika razvrstava prema dobi i spolu, prema državljanstvu dotičnih osoba te, izuzev točke (a), prema maloljetnicima bez pratnje. Osim toga, statistika pod točkom (g) razvrstava se prema zemlji boravišta i prema vrsti odluke o azilu.

Statistika iz prvog podstavka odnosi se na referentna razdoblja od jedne kalendarske godine i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od tri mjeseca od završetka referentne godine. Prva je referentna godina 2021.”;

(d)

stavak 4. mijenja se kako slijedi:

u prvom podstavku dodaju se sljedeće točke:

„(f)	broj zahtjeva za ponovno razmatranje za ponovni prihvat ili prihvat tražitelja azila;

(g)	odredbe na kojima se temelje zahtjevi iz točke (f);

(h)	odluke donesene u vezi sa zahtjevima iz točke (f);

(i)	broj transfera koji su posljedica odluka iz točke (h).”;

ii.

drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ta se statistika razvrstava prema spolu i prema maloljetnicima s pratnjom i maloljetnicima bez pratnje. Odnosi se na referentna razdoblja od jedne kalendarske godine i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od tri mjeseca od završetka referentne godine. Prva je referentna godina 2021.”;

u članku 5. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)	drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Statistika iz točke (a) razvrstava se u skladu s člankom 14. stavkom 5. Uredbe (EU) 2016/399.”;

(b)	treći podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Statistika iz točke (b) razvrstava se prema dobi i spolu, državljanstvu dotičnih osoba te prema razlozima za njihovo uhićenje i prema mjestu uhićenja.”;

članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.

Države članice Komisiji (Eurostatu) dostavljaju statistiku o broju:

(a)

boravišnih dozvola izdanih državljanima trećih zemalja, razvrstanih kako slijedi:

i.	dozvole izdane tijekom referentnog razdoblja kojima se državljaninu treće zemlje prvi put odobrava boravište, razvrstane prema državljanstvu, prema razlogu izdavanja dozvole, prema trajanju valjanosti dozvole, prema dobi i prema spolu;

ii.	dozvole izdane tijekom referentnog razdoblja i odobrene pri promjeni imigracijskog statusa državljanina treće zemlje ili razloga boravka, razvrstane prema državljanstvu, prema razlogu izdavanja dozvole, prema trajanju valjanosti dozvole, prema dobi i prema spolu;

iii.	valjane dozvole na kraju referentnog razdoblja (broj izdanih, neukinutih i neisteklih dozvola), razvrstane prema državljanstvu, prema razlogu izdavanja dozvole, prema trajanju valjanosti dozvole, prema dobi i prema spolu;

(b)	osoba s dugotrajnim boravištem na kraju referentnog razdoblja, razvrstanih prema državljanstvu, prema vrsti dugotrajnog statusa, prema dobi i prema spolu;

(c)	državljana treće zemlje koji su dobili dozvolu za dugotrajni boravak tijekom referentne godine, razvrstanih prema dobi i prema spolu.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.	Statistika iz stavka 1. odnosi se na referentna razdoblja od jedne kalendarske godine i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od šest mjeseci od završetka referentne godine. Prva je referentna godina 2021.”;

članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	broju državljana trećih zemalja koji su stvarno napustili državno područje države članice na temelju upravne ili sudske odluke ili akta, kako je navedeno u točki (a), razvrstanih prema državljanstvu osoba koje su se vratile, prema vrsti vraćanja i vrsti primljene pomoći te prema zemlji odredišta.”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.

Statistika iz stavka 1. razvrstava se prema dobi i spolu dotične osobe te prema maloljetnicima bez pratnje. Odnosi se na referentna razdoblja od tri kalendarska mjeseca i dostavlja Komisiji (Eurostatu) u roku od dva mjeseca od završetka referentnog razdoblja. Prvo je referentno razdoblje od siječnja do ožujka 2021.”;

7.	članak 8. briše se;

članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeću se sljedeći stavci:

„1.a	Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale kvalitetu podataka i metapodataka dostavljenih u skladu s ovom Uredbom.

1.b	Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se kriteriji kvalitete navedeni u članku 12. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (*6).

(*6) Uredba (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1101/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi povjerljivih statističkih podataka Statističkom uredu Europskih zajednica, Uredbe Vijeća (EZ) br. 322/97 o statistici Zajednice i Odluke Vijeća 89/382/EEZ, Euratom o osnivanju Odbora za statistički program Europskih zajednica (SL L 87, 31.3.2009., str. 164.).”;"

(b)

stavci od 2. do 5. zamjenjuju se sljedećim:

„2.

Države članice Komisiju (Eurostat) izvješćuju u obliku izvješća o kvaliteti o korištenim izvorima podataka, o razlozima za odabir tih izvora, o učincima odabranih izvora podataka na kvalitetu statistike, o tehničkim i organizacijskim mjerama kojima se osigurava zaštita osobnih podataka i korištenim metodama procjene te obavješćuju Komisiju (Eurostat) o svakoj njihovoj izmjeni.

3.	Na zahtjev Komisije (Eurostata) države članice joj dostavljaju potrebna dodatna pojašnjenja za ocjenu kvalitete statističkih informacija.

Države članice bez odgode obavješćuju Komisiju (Eurostat) o svim revizijama ili ispravcima statistike dostavljene u skladu s ovom Uredbom, o svim izmjenama korištenih metoda i izvora podataka te o svim relevantnim informacijama ili izmjenama povezanim s provedbom ove Uredbe kojima bi se moglo utjecati na kvalitetu dostavljenih podataka.

Komisija može donijeti provedbene akte:

(a)	kojima se utvrđuju praktična rješenja za izvješća o kvaliteti iz stavka 2. ovog članka i njihov sadržaj;

(b)	o mjerama koje se odnose na definiranje odgovarajućih obrazaca za dostavu podataka u skladu s ovom Uredbom.

Aktima iz točke (a) ne smiju se nametnuti znatna dodatna opterećenja ili troškovi državama članicama.

Provedbeni akti iz ovog stavka donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2.”;

umeću se sljedeći članci:

„Članak 9.a

Pilot-studije

1. U skladu s ciljevima ove Uredbe Komisija (Eurostat) uspostavlja pilot-studije koje države članice provode na dobrovoljnoj osnovi radi ispitivanja izvedivosti novih prikupljanja ili razvrstavanja podataka unutar područja primjene ove Uredbe, uključujući dostupnost odgovarajućih izvora podataka i tehnika proizvodnje, kvalitetu i usporedivost statistike te povezane troškove i opterećenja. Države članice, zajedno s Komisijom (Eurostatom), osiguravaju reprezentativnost tih pilot-studija na razini Unije.

2. Prije pokretanja svake pojedine pilot-studije Komisija (Eurostat) ocjenjuje može li se nova statistika temeljiti na dostupnim informacijama u relevantnim administrativnim izvorima na razini Unije kako bi se uskladilo korištene koncepte gdje je to moguće i kako bi se dodatna opterećenja za nacionalne statističke urede i druga nacionalna tijela smanjila na najmanju moguću mjeru te kako bi se poboljšala uporaba postojećih podataka, u skladu s člankom 17.a Uredbe (EZ) br. 223/2009. Komisija (Eurostat) također uzima u obzir opterećenje koje proizlazi iz drugih pilot-studija koje su u tijeku kako bi se ograničio broj istodobnih pilot-studija tijekom istog razdoblja.

3. Pilot-studije iz ovog članka odnose se na sljedeće predmete:

(a)	za statistiku koja se zahtijeva člankom 4. kao cjelinu, razvrstavanja prema mjesecu podnošenja zahtjeva za međunarodnu zaštitu;

(b)

za statistiku koja se zahtijeva člankom 4. stavkom 1.:

broj osoba koje su podnijele zahtjev za međunarodnu zaštitu ili su u takav zahtjev bile uključene kao član obitelji i:

—	koje su izuzete od ubrzanog postupka ili postupka na granici ili čiji je zahtjev za međunarodnu zaštitu obrađen u okviru takvog postupka na granici,

—	koje nisu registrirane u Eurodacu,

—	koje su predočile dokumentarne dokaze koji bi mogli pomoći u utvrđivanju njihova identiteta,

—	koje su zadržane, razvrstane prema trajanju i razlozima zadržavanja; ili koje su predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojima se nalaže njihovo zadržavanje ili alternativa zadržavanju, razvrstane prema vrsti alternativnog rješenja i prema mjesecu donošenja takve odluke ili akta,

—	koje su se koristile besplatnom pravnom pomoći,

—	koje su imale korist od materijalnih uvjeta prihvata u skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (g), razvrstane prema dobi, spolu, državljanstvu i prema maloljetnicima bez pratnje te mogućnosti povezivanja navedene statistike s referentnim razdobljima od jednog mjeseca,

—	koje su maloljetnici bez pratnje kojima je imenovan zastupnik, koje su maloljetnici bez pratnje kojima je odobren pristup obrazovnom sustavu ili koje su maloljetnici bez pratnje koji su smješteni u skladu s člankom 31. stavkom 3. Direktive 2011/95/EU,

—	koje su podvrgnute procjeni dobi, uključujući rezultate takve procjene,

ii.	prosječan broj maloljetnika bez pratnje koji su podnijeli zahtjev za međunarodnu zaštitu, po zastupniku;

(c)

za statistiku koja se zahtijeva člankom 4. stavcima 2. i 3.:

za osobe obuhvaćene člankom 4. stavkom 2. točkom (a) ili člankom 4. stavkom 3 točkom (b), razvrstavanja prema odlukama kojima se zahtjevi za međunarodnu zaštitu odbijaju:

—	kao nedopušteni, prema razlogu nedopuštenost,

—	kao neutemeljeni,

—	kao očigledno neutemeljeni u okviru redovnog postupka, prema razlogu odbijanja,

—	kao očigledno neutemeljeni u okviru ubrzanog postupka, prema razlogu odbijanja i ubrzavanja,

—	zato što podnositelj zahtjeva ima pravo na zaštitu u svojoj zemlji podrijetla;

ii.	za osobe obuhvaćene člankom 4. stavkom 2. točkama (b) i (c) te člankom 4. stavkom 3. točkama (c) i (d), razvrstavanja prema odlukama o prestanku ili isključenju, dodatno razvrstane prema razlogu za prestanak ili isključenje;

iii.	broj osoba u pogledu kojih su odluke donesene nakon osobnog intervjua;

iv.	broj osoba u pogledu kojih su donesene prvostupanjske ili konačne odluke kojima se ograničavaju ili ukidaju materijalni uvjeti prihvata;

(d)	za statistiku koja se zahtijeva člankom 4. stavkom 3., trajanje žalbenog postupka;

(e)	za statistiku koja se zahtijeva člankom 4. stavkom 4., razvrstavanja prema dobi i državljanstvu;

(f)

za statistiku koja se zahtijeva člankom 6., broj:

i.	zahtjeva i odbijenih zahtjeva za prvu boravišnu dozvolu koje su tijekom referentnog razdoblja podnijeli državljani trećih zemalja, razvrstanih prema državljanstvu, prema razlogu podnošenja zahtjeva za izdavanje dozvole, prema dobi i prema spolu;

ii.	odbijenih zahtjeva za boravišne dozvole pri promjeni imigracijskog statusa ili razloga boravka državljanina treće zemlje;

iii.	boravišnih dozvola izdanih zbog obiteljskih razloga, razvrstanih prema razlogu izdavanja dozvole i prema statusu sponzora državljanina treće zemlje;

(g)

za statistiku koja se zahtijeva člankom 7., razvrstavanja prema:

i.	razlozima za odluke ili akte iz stavka 1. točke (a) tog članka;

ii.	broju osoba iz stavka 1. točke (a) tog članka koje podliježu zabrani ulaska;

iii.	broju osoba u postupku vraćanja koje su predmet upravne ili sudske odluke ili akta kojim se nalaže njihovo zadržavanje, dodatno razvrstanih prema trajanju zadržavanja ili alternativi zadržavanju, razvrstanih prema vrsti alternativnog rješenja, i prema mjesecu donošenja takve odluke ili akta;

iv.

broju vraćenih osoba, dodatno razvrstanih prema zemlji odredišta i prema vrsti odluke ili akta kako slijedi:

—	u skladu s formalnim sporazumom Unije o ponovnom prihvatu,

—	u skladu s neformalnim sporazumom Unije o ponovnom prihvatu,

—	u skladu s nacionalnim sporazumom o ponovnom prihvatu.

4. Komisija (Eurostat) ocjenjuje rezultate pilot-studija u bliskoj suradnji s državama članicama i čini ih dostupnim javnosti. Ocjena uključuje i procjenu dodane vrijednosti novih prikupljanja podataka u okviru pilot-studije na razini Unije te analizu troškovne učinkovitosti, uključujući procjenu opterećenja za davatelje podataka i troškova proizvodnje u skladu s člankom 14. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 223/2009.

5. Uzimajući u obzir pozitivnu ocjenu rezultata pilot-studija, Komisija može donijeti provedbene akte u vezi s predmetima iz stavka 3. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2.

6. Kako bi se olakšalo provođenje pilot-studija iz ovog članka, Komisija (Eurostat) u skladu s člankom 9.b osigurava odgovarajuće financiranje državama članicama koje provode te pilot-studije.

7. Do 13. srpnja 2022. te svake dvije godine nakon toga Komisija (Eurostat) podnosi izvješće o ukupnom napretku u vezi s predmetima iz stavka 3. To je izvješće dostupno javnosti.

Članak 9.b

Financiranje

1. Za provedbu ove Uredbe financijski doprinosi osiguravaju se iz općeg proračuna Unije nacionalnim statističkim uredima i drugim relevantnim nacionalnim tijelima iz članka 5. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 223/2009 za:

(a)	razvoj novih metodologija za statistiku u okviru ove Uredbe, uključujući sudjelovanje država članica u pilot-studijama, kako je navedeno u članku 9.a;

(b)	razvoj ili provedbu novih prikupljanja podataka i razvrstavanja u okviru područja primjene ove Uredbe, uključujući nadogradnju izvora podataka i informacijskih sustava, za razdoblje od najviše pet godina.

2. Financijski doprinosi Unije iz stavka 1. ovog članka pružaju se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (*7).

(*7) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1).”;"

10. članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

Provedbeni akti za određivanje razvrstavanjâ

Komisija je ovlaštena za donošenje provedbenih akata radi određivanja razvrstavanjâ u skladu s člancima od 4. do 7. Pri donošenju takvih provedbenih akata Komisija mora opravdati potrebu za dotičnim razvrstavanjima u svrhu razvoja i praćenja politika Unije u području migracija i azila te osigurati da se takvim provedbenim aktima ne nameću znatni dodatni troškovi ili opterećenja za države članice.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2. najkasnije 18 mjeseci prije kraja referentnog razdoblja ako se podaci odnose na kalendarsku godinu, a najkasnije šest mjeseci prije kraja referentnog razdoblja ako se podaci odnose na razdoblje kraće od jedne godine.”;

11. članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže Odbor za europski statistički sustav osnovan Uredbom (EZ) br. 223/2009. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*8).

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

12. umeće se sljedeći članak:

„Članak 11.a

Odstupanja

1. Ako bi primjena ove Uredbe, ili provedbenih akata donesenih na temelju ove Uredbe, zahtijevala znatne prilagodbe nacionalnog statističkog sustava države članice, Komisija putem provedbenih akata može odobriti odstupanje u trajanju koje zatraži dotična država članica, uz uvjet da to razdoblje ne premašuje tri godine. Pri odobravanju odstupanja Komisija osigurava usporedivost podataka država članica i pravodobni izračun traženih reprezentativnih i pouzdanih europskih zbirnih podataka te uzima u obzir opterećenje za države članice i davatelje podataka.

2. Ako je odstupanje na temelju stavka 1. po završetku razdoblja za koje je odobreno i dalje opravdano dostatnim dokazima, Komisija može provedbenim aktima odobriti odstupanje u dodatnom razdoblju koje zatraži dotična država članica, uz uvjet da to razdoblje ne premašuje dvije godine.

3. Za potrebe stavaka 1. i 2. država članica Komisiji podnosi valjano obrazložen zahtjev do 13. listopada 2020. ili u roku od tri mjeseca od datuma stupanja na snagu dotičnog provedbenog akta ili šest mjeseci prije završetka razdoblja na koje je odobreno važeće odstupanje, prema potrebi.

4. Navedeni provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11. stavka 2.”.

Članak 2.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 1. točka 3. podtočke (a) i (b) i točka 6. primjenjuju se od 1. ožujka 2021.

Članak 1. točka 3. podtočke (c) i (d) i točka 5. primjenjuju se od 1. srpnja 2021.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 18. lipnja 2020.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

N. BRNJAC

(1) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 20. ožujka 2020. (SL C 139, 28.4.2020., str. 1.). Stajalište Europskog parlamenta od 17. lipnja 2020. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) Uredba (EZ) br. 862/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. srpnja 2007. o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 311/76 o izradi statistike o stranim radnicima (SL L 199, 31.7.2007., str. 23.).

(3) Uredba (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2009. o europskoj statistici i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ, Euratom) br. 1101/2008 Europskog parlamenta i Vijeća o dostavi povjerljivih statističkih podataka Statističkom uredu Europskih zajednica, Uredbe Vijeća (EZ) br. 322/97 o statistici Zajednice i Odluke Vijeća 89/382/EEZ, Euratom o osnivanju Odbora za statistički program Europskih zajednica (SL L 87, 31.3.2009., str. 164.).

(4) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(5) Uredba (EU) 2019/817 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a u području granica i viza i izmjeni uredaba (EZ) br. 767/2008, (EU) 2016/399, (EU) 2017/2226, (EU) 2018/1240, (EU) 2018/1726 i (EU) 2018/1861 Europskog parlamenta i Vijeća te odluka Vijeća 2004/512/EZ i 2008/633/PUP (SL L 135, 22.5.2019., str. 27.).

(6) Uredba (EU) 2019/818 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2019. o uspostavi okvira za interoperabilnost informacijskih sustava EU-a u području policijske i pravosudne suradnje, azila i migracija i izmjeni uredaba (EU) 2018/1726, (EU) 2018/1862 i (EU) 2019/816 (SL L 135, 22.5.2019., str. 85.).

(7) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(8) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(9) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(10) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

22.6.2020

Službeni list Europske unije

L 198/13

UREDBA (EU) 2020/852 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 18. lipnja 2020.

o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Člankom 3. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji želi se uspostaviti unutarnje tržište koje je u službi održivog razvoja Europe i temelji se, među ostalim, na uravnoteženom gospodarskom rastu te visokoj razini zaštite i poboljšanja kvalitete okoliša.

(2)

Opća skupština UN-a donijela je 25. rujna 2015. novi globalni okvir za održivi razvoj, odnosno Program održivog razvoja do 2030. („Program do 2030.”). Program do 2030. temelji se na ciljevima održivog razvoja te obuhvaća tri dimenzije održivosti: gospodarsku, socijalnu i okolišnu. Komunikacijom Komisije od 22. studenoga 2016. o budućim koracima za održivu europsku budućnost ciljevi održivog razvoja povezuju se s okvirom politika Unije kako bi se osiguralo da se oni otpočetka uzimaju u obzir u svim Unijinim djelovanjima i inicijativama politika unutar Unije i globalno. U svojim zaključcima od 20. lipnja 2017. Vijeće je potvrdilo predanost Unije i država članica potpunoj, usklađenoj, sveobuhvatnoj, integriranoj i učinkovitoj provedbi Programa 2030. u bliskoj suradnji s partnerima i drugim dionicima. Komisija je 11. prosinca 2019. objavila Komunikaciju „Europski zeleni plan”.

(3)

Pariškim sporazumom donesenim u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime („Pariški sporazum”) Unija je odobrila 5. listopada 2016. (3). Člankom 2. stavkom 1. točkom (c) Pariškog sporazuma nastoji se snažnije odgovoriti na klimatske promjene, među ostalim usklađivanjem financijskih tokova s nastojanjima usmjerenima na niske emisije stakleničkih plinova i razvoj otporan na klimatske promjene. U tom je kontekstu Europsko vijeće 12. prosinca 2019. usvojilo zaključke o klimatskim promjenama. S obzirom na to, ova Uredba predstavlja ključan korak prema ostvarenju klimatski neutralne Unije do 2050.

(4)

Održivost i prijelaz na sigurno, klimatski neutralno i resursno učinkovitije kružno gospodarstvo otporno na klimatske promjene ključni su za osiguravanje dugoročne konkurentnosti gospodarstva Unije. Održivost je već dugo u središtu projekta Unije te se njezina socijalna i okolišna dimenzija odražavaju u Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(5)

Komisija je u prosincu 2016. ovlastila stručnu skupinu na visokoj razini da izradi krovnu sveobuhvatnu strategiju Unije o održivom financiranju. U izvješću te stručne skupine na visokoj razini objavljenom 31. siječnja 2018. poziva se na stvaranje tehnički pouzdanog sustava klasifikacije na razini Unije kako bi se razjasnilo koje se djelatnosti mogu smatrati „zelenim” ili „održivim”, počevši od ublažavanja klimatskih promjena.

(6)

U Komunikaciji od 8. ožujka 2018. Komisija je objavila akcijski plan za financiranje održivog rasta kojim započinje provedba ambiciozne i sveobuhvatne strategije održivog financiranja. Jedan je od ciljeva tog akcijskog plana preusmjeravanje tokova kapitala prema održivim ulaganjima radi postizanja održivog i uključivog rasta. Uspostava jedinstvenog sustava klasifikacije održivih djelatnosti najvažnije je i najhitnije djelovanje predviđeno u navedenom akcijskom planu. Akcijskim planom potvrđuje se da se preusmjeravanje tokova kapitala prema održivijim djelatnostima mora temeljiti na zajedničkom sveobuhvatnom shvaćanju okolišne održivosti djelatnosti i ulaganja. Za početak, jasnim smjernicama o djelatnostima za koje se može smatrati da doprinose okolišnim ciljevima doprinijelo bi se informiranju ulagatelja o ulaganjima kojima se financiraju okolišno održive gospodarske djelatnosti. Dodatne smjernice o djelatnostima kojima se doprinosi drugim ciljevima održivosti, uključujući socijalne ciljeve, mogu se izraditi u kasnijoj fazi.

(7)

S obzirom na sistemsku prirodu globalnih okolišnih izazova, postoji potreba za sustavnim, budućnosti okrenutim pristupom okolišnoj održivosti kojim se nudi rješenje za sve veće negativne trendove poput klimatskih promjena, gubitka bioraznolikosti, prekomjerne potrošnje resursa na globalnoj razini, oskudice hrane, oštećenja ozonskog omotača, zakiseljavanja oceana, narušavanja sustava slatke vode i promjena zemljišnih sustava te pojave novih prijetnji, uključujući opasne kemikalije i njihov kombinirani učinak.

(8)

U Odluci br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) poziva se na povećanje financiranja iz privatnog sektora za rashode u vezi s okolišem i klimom, posebice uvođenjem poticaja i metodologija kojima se poduzeća potiču na mjerenje troškova svojeg poslovanja koji su povezani sa zaštitom okoliša te dobiti ostvarene korištenjem okolišnih usluga.

(9)

Radi ostvarivanja ciljeva održivog razvoja u Uniji tokove kapitala potrebno je usmjeriti prema održivim ulaganjima. Važno je u potpunosti iskoristiti potencijal unutarnjeg tržišta za postizanje tih ciljeva. U tom je kontekstu ključno ukloniti prepreke učinkovitom kretanju kapitala prema održivim ulaganjima na unutarnjem tržištu i spriječiti pojavljivanje novih prepreka.

(10)

S obzirom na razmjere izazova i troškova povezanih s nedjelovanjem ili zakašnjelim djelovanjem trebalo bi postupno prilagoditi financijski sustav kako bi podupirao održivo funkcioniranje gospodarstva. Zato je nužno da održivo financiranje postane uobičajena praksa te treba voditi računa o učinku financijskih proizvoda i usluga na održivost.

(11)

Stavljanje na raspolaganje financijskih proizvoda kojima se nastoje ostvariti okolišno održivi ciljevi djelotvoran je način usmjeravanja privatnih ulaganja u održive djelatnosti. Zahtjevima u pogledu stavljanja financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica na tržište kao okolišno održivih ulaganja, uključujući zahtjeve država članica i Unije na temelju kojih se sudionicima na financijskim tržištima i izdavateljima dopušta uporaba nacionalnih oznaka, želi se povećati povjerenje ulagatelja i razina svijesti o učinku tih financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica na okoliš, osigurati vidljivost te riješiti bojazni u vezi s „manipulativnim zelenim marketingom”. U kontekstu ove Uredbe, manipulativni zeleni marketing odnosi se na praksu stjecanja nepoštene konkurentske prednosti stavljanjem na tržište financijskog proizvoda kao okolišno prihvatljivog iako zapravo osnovni okolišni standardi nisu ispunjeni. Samo u nekoliko država članica trenutačno postoje sustavi označivanja. Ti se postojeći sustavi temelje na različitim sustavima klasifikacije okolišno održivih gospodarskih djelatnosti. S obzirom na političke obveze na temelju Pariškog sporazuma i na razini Unije, vjerojatno je da će sve više država članica uspostavljati sustave označivanja ili nametati druge zahtjeve za sudionike na financijskim tržištima ili izdavatelje u pogledu promicanja financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica kao okolišno održivih. U takvim bi slučajevima države članice za potrebe određivanja ulaganja koja se mogu smatrati održivima rabile vlastite nacionalne sustave klasifikacije. Ako bi se u takvim nacionalnim sustavima označivanja ili zahtjevima u pogledu označivanja koristili različiti kriteriji za određivanje gospodarskih djelatnosti koje se mogu smatrati okolišno održivima, ulagatelje bi se odvratilo od prekograničnih ulaganja zbog poteškoća pri uspoređivanju različitih mogućnosti za ulaganja. Osim toga, gospodarski subjekti koji žele privući ulaganja iz cijele Unije morali bi u različitim državama članicama ispuniti različite kriterije kako bi se njihove djelatnosti smatrale okolišno održivima. Stoga bi se zbog nedostatka jedinstvenih kriterija povećali troškovi i znatno destimulirao pristup gospodarskih subjekata prekograničnim tržištima kapitala za potrebe održivog ulaganja.

(12)

Kriterije za utvrđivanje toga je li gospodarska djelatnost okolišno održiva trebalo bi uskladiti na razini Unije kako bi se uklonile prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta u pogledu prikupljanja sredstava za financiranje projekata u području održivosti te spriječilo nastajanje prepreka takvim projektima u budućnosti. Takvim bi usklađivanjem gospodarskim subjektima bilo olakšano prekogranično prikupljanje sredstava za financiranje njihovih okolišno održivih djelatnosti jer bi se njihove gospodarske djelatnosti mogle usporediti na temelju jedinstvenih kriterija kako bi ih se moglo odabrati kao temeljnu imovinu za okolišno održiva ulaganja. Takvim bi se usklađivanjem olakšalo prekogranično održivo ulaganje unutar Unije.

(13)

Ako sudionici na financijskim tržištima ulagateljima ne objasne kako djelatnosti u koje ulažu doprinose okolišnim ciljevima ili ako sudionici na financijskim tržištima u svojim objašnjenjima različito tumače što je okolišno održiva gospodarska djelatnost, provjera i usporedba tih različitih financijskih proizvoda bit će nerazmjerno opterećenje za ulagatelje. Pokazalo se da takva praksa ulagatelje odvraća od ulaganja u okolišno održive financijske proizvode. Nadalje, nedostatak povjerenja ulagatelja ima znatni štetni učinak na tržište za održiva ulaganja. Pokazalo se i da nacionalna pravila i tržišne inicijative poduzete za rješavanje tog pitanja unutar nacionalnih granica dovode do rascjepkanosti unutarnjeg tržišta. Ako sudionici na financijskim tržištima objave na koji se način i u kojoj mjeri financijskim proizvodima koje stavljaju na raspolaganje kao okolišno održive ulaže u djelatnosti koje ispunjavaju kriterije za okolišno održive gospodarske djelatnosti na temelju ove Uredbe i ako za takve objave sudionici na financijskim tržištima rabe zajedničke kriterije diljem Unije, to bi ulagateljima pomoglo da usporede prekogranične investicijske mogućnosti te bi trgovačka društva u koja se ulaže potaklo da svoje poslovne modele učine okolišno održivijima. Usto, ulagatelji bi s većim povjerenjem ulagali u okolišno održive financijske proizvode diljem Unije, poboljšavajući time funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(14)

Kako bi se uklonile postojeće prepreke funkcioniranju unutarnjeg tržišta i spriječilo nastajanje takvih prepreka u budućnosti, od država članica i Unije trebalo bi zahtijevati da pri uvođenju zahtjevâ na nacionalnoj razini i na razini Unije u pogledu sudionika na financijskim tržištima ili izdavatelja radi označivanja financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica koji se stavljaju na tržište kao okolišno održivi rabe zajednički pojam okolišno održivog ulaganja. Kako zbog različitog poimanja okolišno održivih gospodarskih djelatnosti ne bi došlo do rascjepkanosti tržišta i narušavanja interesa potrošača i ulagatelja, nacionalni zahtjevi koje sudionici na financijskim tržištima ili izdavatelji trebaju ispuniti kako bi financijske proizvode ili korporativne obveznice stavili na tržište kao okolišno održive trebali bi se temeljiti na jedinstvenim kriterijima za okolišno održive gospodarske djelatnosti. Takvi sudionici na financijskim tržištima ili izdavatelji uključuju sudionike na financijskim tržištima koji stavljaju na raspolaganje okolišno održive financijske proizvode i nefinancijska trgovačka društva koja izdaju okolišno održive korporativne obveznice.

(15)

Utvrđivanjem kriterija za okolišno održive gospodarske djelatnosti moglo bi se potaknuti gospodarske subjekte koji nisu obuhvaćeni ovom Uredbom da, na dobrovoljnoj osnovi, na svojim internetskim stranicama otkriju i objave informacije o okolišno održivim gospodarskim djelatnostima koje provode. Tim informacijama pomoći će se sudionicima na financijskim tržištima i drugim relevantnim akterima na financijskim tržištima da lakše utvrde koji gospodarski subjekti provode okolišno održive gospodarske djelatnosti, a usto će se tim gospodarskim subjektima olakšati prikupljanje sredstava za financiranje svojih okolišno održivih djelatnosti.

(16)

Klasifikacijom okolišno održivih gospodarskih djelatnosti na razini Unije trebalo bi omogućiti izradu budućih politika Unije kojima se podupire održivo financiranje, uključujući standarde u cijeloj Uniji za okolišno održive financijske proizvode i, u konačnici, uspostavu oznaka kojima se formalno priznaje usklađenost s tim standardima diljem Unije. Ona bi mogla poslužiti i kao osnova za druge gospodarske i regulatorne mjere. Jedinstveni pravni zahtjevi za određivanje stupnja okolišne održivosti ulaganja, utemeljeni na jedinstvenim kriterijima za okolišno održive gospodarske djelatnosti, nužni su kao referentni okvir za buduće zakonodavstvo Unije kojem je cilj olakšati preusmjeravanje ulaganja prema okolišno održivim gospodarskim djelatnostima.

(17)

U kontekstu ostvarivanja ciljeva održivog razvoja u Uniji političke odluke, kao što je osnivanje Europskog fonda za strateška ulaganja, djelotvorno su doprinijele usmjeravanju privatnih ulaganja prema održivim ulaganjima uz javnu potrošnju. U Uredbi (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća (5) utvrđeno je da 40 % ulaganja u infrastrukturne i inovacijske projekte u okviru Europskog fonda za strateška ulaganja treba biti povezano s klimom. Zajednički kriteriji za utvrđivanje smatraju li se gospodarske djelatnosti održivima, uključujući učinak na okoliš, mogli bi biti osnova za buduće slične inicijative Unije za pokretanje ulaganja kojima se nastoje ostvariti ciljevi povezani s klimom ili drugi okolišni ciljevi.

(18)

Kako se ne bi narušili interesi ulagatelja, upravitelji fondova i institucionalni ulagatelji koji stavljaju na raspolaganje financijske proizvode trebali bi objaviti na koji način i u kojoj mjeri rabe kriterije za okolišno održive gospodarske djelatnosti u svrhu određivanja okolišne održivosti svojih ulaganja. Objavljenim informacijama trebalo bi omogućiti ulagateljima da utvrde udio ulaganja na kojima se temelji financijski proizvod u okolišno održive gospodarske djelatnosti u svim ulaganjima na kojima se taj financijski proizvod temelji, omogućujući time ulagateljima da razumiju stupanj okolišne održivosti ulaganja. Ako su ulaganja na kojima se temelji financijski proizvod u gospodarske djelatnosti kojima se doprinosi okolišnom cilju, u informacijama koje je potrebno objaviti trebalo bi pobliže odrediti okolišni cilj ili ciljeve kojima se doprinosi ulaganjima na kojima se financijski proizvod temelji te na koji se način i u kojoj mjeri ulaganjima na kojima se temelji financijski proizvod financiraju okolišno održive gospodarske djelatnosti te bi trebalo uključiti pojedinosti o udjelima omogućujućih odnosno prijelaznih djelatnosti. Komisija bi trebala pobliže odrediti informacije koje je potrebno objaviti u tu svrhu. Te informacije trebale bi omogućiti nacionalnim nadležnim tijelima da lako provjere usklađenost s obvezom objave i osiguraju takvu usklađenost u skladu s primjenjivim nacionalnim pravom. Ako sudionici na financijskim tržištima ne uzimaju u obzir kriterije za okolišno održiva ulaganja, trebali bi o tome dati izjavu. Kako bi se izbjeglo zaobilaženje obveze na objavu, tu bi obvezu trebalo primjenjivati i kada se financijski proizvodi stavljaju na tržište kao proizvodi kojima se promiču okolišna obilježja, uključujući financijske proizvode čiji je cilj zaštita okoliša u širem smislu.

(19)

Obvezama objave utvrđenim u ovoj Uredbi dopunjuju se pravila o objavama povezanim s održivosti utvrđena u Uredbi (EU) 2019/2088 Europskog parlamenta i Vijeća (6). Kako bi se povećala transparentnost te kako bi sudionici na financijskim tržištima krajnjim ulagateljima pružili objektivno mjerilo usporedbe u pogledu udjela ulaganja kojima se financiraju okolišno održive gospodarske djelatnosti, ovom se Uredbom dopunjuju pravila o transparentnosti u predugovornim objavama i periodičnim izvješćima utvrđena u Uredbi (EU) 2019/2088. Definicija „održivog ulaganja” u Uredbi (EU) 2019/2088 obuhvaća ulaganja u gospodarske djelatnosti kojima se doprinosi ostvarenju okolišnog cilja, koja bi, među ostalim, trebala obuhvaćati ulaganja u „okolišno održive gospodarske djelatnosti” u smislu ove Uredbe. Nadalje, u Uredbi (EU) 2019/2088 ulaganje se smatra održivim ulaganjem samo ako se njime ne nanosi bitna šteta bilo kojem od okolišnih ili socijalnih ciljeva utvrđenih u toj uredbi.

(20)

Kako bi se osigurala pouzdanost, usklađenost i usporedivost objava povezanih s održivosti u sektoru financijskih usluga, u objavama na temelju ove Uredbe trebalo bi se koristiti postojećim pokazateljima održivosti u mjeri u kojoj je to izvedivo u skladu s prijedlogom Europskog parlamenta u njegovoj Rezoluciji od 29. svibnja 2018. o održivom financiranju (7). U tom kontekstu, kriteriji tehničke provjere trebali bi se, u mjeri u kojoj je to izvedivo, temeljiti na pokazateljima održivosti iz Uredbe (EU) 2019/2088.

(21)

U pogledu gospodarskih djelatnosti koje provode poduzeća koja nisu obvezna objavljivati informacije na temelju ove Uredbe mogu postojati iznimni slučajevi u kojima sudionici na financijskim tržištima iz opravdanih razloga ne mogu dobiti relevantne informacije kako bi pouzdano utvrdili usklađenost s kriterijima tehničke provjere utvrđenima na temelju ove Uredbe. U takvim iznimnim slučajevima i samo za gospodarske djelatnosti za koje se ne mogu dobiti potpune, pouzdane i pravodobne informacije, sudionicima na financijskim tržištima trebalo bi dopustiti da provedu dopunske procjene i ocjene na temelju informacija iz drugih izvora. Takvim procjenama i ocjenama trebalo bi nadoknaditi samo ograničene i određene dijelove traženih podatkovnih elemenata te bi njima trebalo postići razborit ishod. Kako bi se ulagateljima pružile jasne i nedvosmislene objave, sudionici na financijskim tržištima trebali bi jasno objasniti osnovu za svoje zaključke te razloge zbog kojih moraju raditi takve dopunske procjene i ocjene u svrhu objave krajnjim ulagateljima.

(22)

U Komunikaciji od 20. lipnja 2019. „Smjernice za izvješćivanje o nefinancijskim informacijama: Dodatak za izvješćivanje o informacijama povezanima s klimom”, Komisija preporučuje da neka velika trgovačka društva izvješćuju o određenim ključnim pokazateljima uspješnosti povezanima s klimom na temelju okvira utvrđenog ovom Uredbom. Posebice, informacije o udjelu prometa, kapitalnih rashoda (CapEx) ili operativnih rashoda (OpEx) takvih velikih nefinancijskih društava koji su povezani s okolišno održivim gospodarskim djelatnostima, te ključni pokazatelji uspješnosti posebno izrađeni za velika financijska trgovačka društva korisni su ulagateljima koji su zainteresirani za trgovačka društva čijim se proizvodima i uslugama znatno doprinosi bilo kojem od okolišnih ciljeva utvrđenih u ovoj Uredbi. Stoga je primjereno zahtijevati da takva velika trgovačka društva na godišnjoj osnovi objavljuju takve ključne pokazatelje uspješnosti te dodatno definirati taj zahtjev u delegiranim aktima, posebno u pogledu velikih financijskih trgovačkih društava. Iako bi proširenje primjene takvog zahtjeva na manja trgovačka društva predstavljalo nerazmjerno opterećenje, manja trgovačka društva mogu dobrovoljno odlučiti objaviti takve informacije.

(23)

Za potrebe određivanja okolišne održivosti neke gospodarske djelatnosti trebalo bi sastaviti iscrpan popis okolišnih ciljeva. Šest okolišnih ciljeva koji bi trebali biti obuhvaćeni ovom Uredbom jesu: ublažavanje klimatskih promjena, prilagodba klimatskim promjenama, održiva uporaba i zaštita vodnih i morskih resursa, prijelaz na kružno gospodarstvo, sprečavanje i kontrola onečišćenja te zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustavâ.

(24)

Gospodarskom djelatnošću kojom se nastoji postići okolišni cilj ublažavanja klimatskih promjena trebalo bi znatno doprinijeti stabilizaciji emisija stakleničkih plinova izbjegavanjem ili smanjivanjem tih emisija ili poboljšanjem uklanjanja stakleničkih plinova. Ta gospodarska djelatnost trebala bi biti u skladu s dugoročnim temperaturnim ciljem iz Pariškog sporazuma. Taj bi okolišni cilj trebalo tumačiti u skladu s relevantnim pravom Unije, uključujući Direktivu 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(25)

Gospodarskom djelatnošću kojom se nastoji ostvariti okolišni cilj prilagodbe klimatskim promjenama trebalo bi se znatno doprinijeti smanjenju ili sprečavanju štetnog učinka trenutačne ili očekivane buduće klime ili rizikâ od takvog štetnog učinka na samu tu djelatnost ili na ljude, prirodu ili imovinu. Taj bi okolišni cilj trebalo tumačiti u skladu s relevantnim pravom Unije i Okvirom iz Sendaija za smanjenje rizika od katastrofa 2015.–2030.

(26)

Okolišni cilj održive uporabe i zaštite vodnih i morskih resursa trebalo bi tumačiti u skladu s relevantnim pravom Unije, uključujući Uredbu (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9), direktive 2000/60/EZ (10), 2006/7/EZ (11), 2006/118/EZ (12), 2008/56/EZ (13) i 2008/105/EZ (14) Europskog parlamenta i Vijeća, direktive Vijeća 91/271/EEZ (15), 91/676/EEZ (16) i 98/83/EZ (17), Odluku Komisije (EU) 2017/848 (18) te u skladu s komunikacijama Komisije od 18. srpnja 2007. „Rješavanje problema nestašice vode i suše u Europskoj uniji”, od 14. studenoga 2012. „Plan zaštite europskih vodnih resursa” i od 11. ožujka 2019. „Strateški pristup Europske unije lijekovima u okolišu”.

(27)

Okolišni cilj prijelaza na kružno gospodarstvo trebalo bi tumačiti u skladu s relevantnim pravom Unije u područjima kružnoga gospodarstva, otpada i kemikalija, uključujući uredbe (EZ) br. 1013/2006 (19), (EZ) br. 1907/2006 (20) i (EU) 2019/1021 (21) Europskog parlamenta i Vijeća, direktive 94/62/EZ (22), 2000/53/EZ (23), 2006/66/EZ (24), 2008/98/EZ (25), 2010/75/EU (26), 2011/65/EU (27), 2012/19/EU (28), (EU) 2019/883 (29) i (EU) 2019/904 (30) Europskog parlamenta i Vijeća, direktivu Vijeća 1999/31/EZ (31), Uredbu Komisije (EU) br. 1357/2014 (32), odluke Komisije 2000/532/EZ (33) i 2014/955/EU (34) te u skladu s komunikacijama Komisije od 2. prosinca 2015. „Zatvaranje kruga – akcijski plan EU-a za kružno gospodarstvo” i od 16. siječnja 2018. „Europska strategija za plastiku u kružnom gospodarstvu”.

(28)

Gospodarskom djelatnošću može se znatno doprinijeti okolišnom cilju prijelaza na kružno gospodarstvo na nekoliko načina. Njome se može povećati trajnost, mogućnost popravka, nadogradnje i ponovne uporabljivosti proizvodâ ili smanjiti uporaba resursa s pomoću dizajna i odabira materijala, olakšavanjem prenamjene, rastavljanja i rasklapanja u stambenom i građevinskom sektoru, osobito radi smanjenja uporabe građevnih materijala i promicanja njihove ponovne uporabe. Njome se može znatno doprinijeti okolišnom cilju prijelaza na kružno gospodarstvo razvojem poslovnih modela „proizvod kao usluga” te kružnih vrijednosnih lanaca s ciljem da se proizvodi, komponente i materijali održavaju na najvišoj razini korisnosti i vrijednosti što je dulje moguće. Bilo kakvo smanjenje udjela opasnih tvari u materijalima i proizvodima tijekom cijelog životnog ciklusa, među ostalim zamjenom tih tvari sigurnijim alternativama, trebalo bi biti barem u skladu s pravom Unije. Gospodarskom djelatnošću može se znatno doprinijeti okolišnom cilju prijelaza na kružno gospodarstvo smanjenjem otpada od hrane u proizvodnji, preradi, izradi ili distribuciji hrane.

(29)

Okolišne ciljeve sprečavanja i kontrole onečišćenja trebalo bi tumačiti u skladu s relevantnim pravom Unije, uključujući direktive 2000/60/EZ, 2004/35/EZ (35), 2004/107/EZ (36), 2006/118/EZ, 2008/50/EZ (37), 2008/105/EZ, 2010/75/EU, (EU) 2016/802 (38) i (EU) 2016/2284 (39) Europskog parlamenta i Vijeća.

(30)

Okolišne ciljeve zaštite i obnove bioraznolikosti i ekosustavâ trebalo bi tumačiti u skladu s relevantnim pravom Unije, uključujući uredbe (EU) br. 995/2010 (40), (EU) br. 511/2014 (41) i (EU) br. 1143/2014 (42) Europskog parlamenta i Vijeća, Direktivu 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (43), Uredbu Vijeća (EZ) br. 338/97 (44), direktive Vijeća 91/676/EEZ i 92/43/EEZ (45) te u skladu s komunikacijama Komisije od 21. svibnja 2003. „Provedba zakona, upravljanje i trgovina u području šuma (FLEGT)”, od 3. svibnja 2011. „Naše životno osiguranje, naš prirodni kapital: strategija EU-a o biološkoj raznolikosti do 2020.”, od 6. svibnja 2013. „Zelena infrastruktura – Jačanje prirodnog kapitala Europe”, od 26. veljače 2016. „Akcijski plan EU-a za suzbijanje nezakonite trgovine divljom faunom i florom” i od 23. srpnja 2019. „Pojačanje djelovanja EU-a za zaštitu i obnovu svjetskih šuma”.

(31)

Gospodarskom djelatnošću može se znatno doprinijeti okolišnom cilju zaštite i obnove bioraznolikosti i ekosustavâ na više načina, među ostalim, zaštitom, očuvanjem ili obnovom bioraznolikosti i ekosustavâ, čime se poboljšavaju usluge ekosustava. Takve su usluge razvrstane u četiri kategorije, odnosno usluge opskrbe, kao što je opskrba hranom i vodom; usluge regulacije, kao što je kontrola klime i bolesti; usluge potpore, kao što su ciklusi hranjivih tvari i proizvodnja kisika te usluge u kulturi, kao što je pružanje duhovnih i rekreacijskih koristi.

(32)

Za potrebe ove Uredbe pojam „održivo gospodarenje šumama” trebalo bi tumačiti uzimajući u obzir prakse i uporabe šuma i šumskih zemljišta kojima se doprinosi poboljšanju bioraznolikosti ili zaustavljanju odnosno sprječavanju degradacije ekosustavâ, krčenja šuma i gubitka staništa, uzimajući u obzir upravljanje šumom i šumskim zemljištima te njihovu uporabu na način i u mjeri kojima se održava njihova bioraznolikost, produktivnost, sposobnost regeneracije, vitalnost i njihov sadašnji i budući potencijal da ispune relevantne ekološke, gospodarske i socijalne funkcije na lokalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini te kojima se ne uzrokuje šteta drugim ekosustavima, kako je utvrđeno u Rezoluciji H1 Druge ministarske konferencije o zaštiti šuma u Europi od 16. do 17. lipnja 1993. u Helsinkiju o općim smjernicama za održivo upravljanje šumama u Europi te uzimajući u obzir uredbe (EU) br. 995/2010, (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća (46), i Direktivu (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (47) te komunikaciju Komisije od 20. rujna 2013. „Nova strategija EU-a za šume: za šume i sektor koji se temelji na šumama”.

(33)

Za potrebe ove Uredbe pojam „energetska učinkovitost” upotrebljava se u širem smislu te bi ga trebalo tumačiti uzimajući u obzir relevantno pravo Unije, uključujući Uredbu (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća (48) i direktive 2012/27/EU (49) i (EU) 2018/844 (50)Europskog parlamenta i Vijeća, kao i provedbene mjere donesene na temelju Direktive 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (51).

(34)

Za svaki okolišni cilj trebalo bi utvrditi jedinstvene kriterije za utvrđivanje doprinose li gospodarske djelatnosti znatno tom cilju. Jedan od elemenata jedinstvenih kriterija trebao bi biti izbjegavanje nanošenja bitne štete okolišnim ciljevima utvrđenima u ovoj Uredbi. Time bi se izbjeglo da se ulaganja smatraju okolišno održivima u slučajevima u kojima se gospodarskim djelatnostima koje imaju koristi od tih ulaganja istodobno šteti okolišu u mjeri koja premašuje njihov doprinos okolišnom cilju. Takvim kriterijima trebalo bi uzeti u obzir životni ciklus proizvoda i usluga koji se pružaju tom gospodarskom djelatnošću uz utjecaj na okoliš same gospodarske djelatnosti, među ostalim uzimajući u obzir dokaze iz postojećih procjena životnog ciklusa, posebice s obzirom na njihovu proizvodnju, uporabu i kraj životnog vijeka proizvoda.

(35)

Podsjećajući na zajedničku obvezu Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije da provode načela sadržana u europskom stupu socijalnih prava radi potpore održivom i uključivom rastu te uvažavajući relevantnost međunarodnih minimalnih ljudskih i radničkih prava i standarda, usklađenost s minimalnim zaštitnim mjerama trebala bi biti uvjet da se gospodarske djelatnosti mogu smatrati okolišno održivima. Zbog toga bi gospodarske djelatnosti trebalo smatrati okolišno održivima samo ako se provode u skladu sa Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća i Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, uključujući Deklaraciju Međunarodne organizacije rada (ILO) o temeljnim načelima i pravima na radu, osam temeljnih konvencija ILO-a i Međunarodnu povelju o ljudskim pravima. U temeljnim konvencijama ILO-a definiraju se ljudska i radnička prava koja bi poduzeća trebala poštovati. Nekoliko tih međunarodnih standarda sadržano je u Povelji Europske unije o temeljnim pravima, posebno zabrana ropstva i prisilnog rada te načelo nediskriminacije. Tim minimalnim zaštitnim mjerama ne dovodi se u pitanje primjena strožih zahtjeva u pogledu okoliša, zdravlja, sigurnosti te socijalne održivosti utvrđenih u pravu Unije, kada je to primjenjivo. Pri usklađivanju s tim minimalnim zaštitnim mjerama, poduzeća bi trebala poštovati načelo „ne nanosi bitnu štetu” iz Uredbe (EU) 2019/2088 i te uzimati u obzir regulatorne tehničke standarde donesene na temelju te uredbe kojima se dodatno razrađuje to načelo.

(36)

Kako bi se osigurala usklađenost ove Uredbe i Uredbe (EU) 2019/2088 ovom bi Uredbom trebalo izmijeniti Uredbu (EU) 2019/2088 kako bi se europskim nadzornim tijelima osnovanim uredbama (EU) br. 1093/2010 (52), (EU) br. 1094/2010 (53) i (EU) br. 1095/2010 (54) Europskog parlamenta i Vijeća (zajedno „europska nadzorna tijela”) naložilo da zajednički izrade regulatorne tehničke standarde kako bi se dodatno odredile pojedinosti o sadržaju i prikazu informacija u vezi s načelom „ne nanosi bitnu štetu”. Ti regulatorni tehnički standardi trebali bi biti usklađeni sa sadržajem, metodologijama i prikazom pokazatelja održivosti u vezi sa štetnim učincima kako je navedeno u Uredbi (EU) 2019/2088. Također bi trebali biti usklađeni s načelima sadržanima u europskom stupu socijalnih prava, Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća, Vodećim načelima UN-a o poslovanju i ljudskim pravima, uključujući Deklaraciju ILO-a o temeljnim načelima i pravima na radu, osam temeljnih konvencija ILO-a i Međunarodnu povelju o ljudskim pravima.

(37)

Uredbu (EU) 2019/2088 trebalo bi dodatno izmijeniti kako bi se europskim nadzornim tijelima naložilo da u okviru Zajedničkog odbora izrade nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi se dopunila pravila o transparentnosti promicanja okolišnih obilježja i okolišno održivih ulaganja u predugovornim objavama podataka i u periodičnim izvješćima.

(38)

S obzirom na specifične tehničke podatke potrebne za procjenu učinka gospodarske djelatnosti na okoliš te brze promjene u području znanosti i tehnologije, kriterije za okolišno održive gospodarske djelatnosti trebalo bi redovito prilagođavati kako bi odražavali takve promjene. Kako bi kriteriji bili ažurni te utemeljeni na znanstvenim dokazima i doprinosima stručnjaka i relevantnih dionika, trebalo bi detaljnije razraditi uvjete za različite gospodarske djelatnosti u pogledu „znatnog doprinosa” i „bitne štete” te bi ih trebalo redovito ažurirati. U tu bi svrhu Komisija trebala utvrditi detaljne i prilagođene kriterije tehničke provjere za različite gospodarske djelatnosti na temelju tehničkog doprinosa iz višedioničke platforme za održivo financiranje.

(39)

Neke gospodarske djelatnosti imaju negativan učinak na okoliš i smanjenjem takvog negativnog učinka može se znatno doprinijeti jednom okolišnom cilju ili više njih. Za te gospodarske djelatnosti primjereno je utvrditi kriterije tehničke provjere kojima se zahtijeva znatno poboljšanje okolišne učinkovitosti u usporedbi s, među ostalim, industrijskim prosjekom, uz istodobno izbjegavanje učinaka vezanosti štetnih za okoliš, uključujući učinke vezanosti za intenzitet ugljika, tijekom ekonomskog životnog vijeka financirane gospodarske djelatnosti. Tim bi kriterijima također trebalo razmotriti dugoročni učinak određene gospodarske djelatnosti.

(40)

Gospodarsku djelatnost ne bi trebalo smatrati okolišno održivom ako njezin štetan učinak na okoliš premašuje njezine koristi. Kriterijima tehničke provjere trebali bi se utvrditi minimalni zahtjevi koji su potrebni kako bi se izbjegla bitna šteta za druge ciljeve, među ostalim na osnovi bilo kojih minimalnih zahtjeva utvrđenih na temelju prava Unije. Pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere Komisija bi trebala osigurati da se ti kriteriji temelje na dostupnim znanstvenim dokazima, da su izrađeni uzimajući u obzir razmatranja životnog ciklusa, uključujući postojeće procjene životnog ciklusa, te da se redovito ažuriraju. Ako se znanstvenom ocjenom rizici ne mogu utvrditi s dostatnom sigurnošću, trebalo bi primjenjivati načelo opreznosti u skladu s člankom 191. UFEU-a.

(41)

Pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere za okolišni cilj ublažavanja klimatskih promjena Komisija bi trebala uzeti u obzir te poticati kontinuirani i nužni prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s člankom 10. stavkom 2.ove Uredbe. Uz uporabu klimatski neutralne energije i više ulaganja u gospodarske djelatnosti i sektore koji su već niskougljični, za taj je prijelaz potrebno znatno smanjiti emisije stakleničkih plinova u drugim gospodarskim djelatnostima i sektorima za koje ne postoje tehnološki i ekonomski izvedive niskougljične alternative. Trebalo bi smatrati da te prijelazne gospodarske djelatnosti znatno doprinose ublažavanju klimatskih promjena ako su njihove emisije stakleničkih plinova znatno niže od prosjeka sektora ili industrije, ne ometaju razvoj i primjenu niskougljičnih alternativa te ne dovode do vezanosti imovine koja nije usklađena s ciljem klimatske neutralnosti, uzimajući u obzir ekonomski životni vijek te imovine. Kriterijima tehničke provjere za takve prijelazne gospodarske djelatnosti trebalo bi osigurati da te prijelazne djelatnosti budu vjerodostojno usmjerene prema ostvarivanju klimatske neutralnosti, a trebalo bi ih sukladno tome prilagođavati u redovitim vremenskim razmacima.

(42)

Trebalo bi smatrati da gospodarska djelatnost znatno doprinosi jednom okolišnom cilju ili više njih koji su utvrđeni u ovoj Uredbi ako ona izravno omogućuje da druge djelatnosti znatno doprinesu jednom od tih ciljeva ili više njih. Takve omogućujuće djelatnosti ne bi smjele dovesti do vezanosti imovine kojom se ugrožavaju dugoročni okolišni ciljevi, uzimajući u obzir ekonomski životni vijek te imovine, te bi trebala imati znatan pozitivan učinak na okoliš na osnovi razmatranjâ životnog ciklusa.

(43)

Komisija bi pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere trebala uzeti u obzir relevantno pravo Unije, uključujući uredbe (EZ) br. 1221/2009 (55) i (EZ) 66/2010 (56) Europskog parlamenta i Vijeća, kao i Preporuku Komisije 2013/179/EU (57) i Komunikaciju Komisije od 16. srpnja 2018. „Javna nabava za bolji okoliš”. Kako bi se izbjegle nepotrebne neusklađenosti u odnosu na postojeće klasifikacije gospodarskih djelatnosti uvedene za druge potrebe, Komisija bi trebala uzeti u obzir i statističke klasifikacije povezane sa sektorom ekoloških dobara i usluga, odnosno klasifikaciju djelatnosti za zaštitu okoliša (CEPA) i klasifikaciju djelatnosti gospodarenja resursima (CReMA) iz Uredbe (EU) br. 538/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (58). Komisija bi pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere trebala uzeti u obzir postojeće okolišne pokazatelje i okvire za izvješćivanje koje su, među ostalim, izradili Komisija i Europska agencija za okoliš te postojeće međunarodne standarde poput onih koje je izradio, među ostalima, OECD.

(44)

Komisija bi pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere trebala uzeti u obzir i posebnosti infrastrukturnog sektora, a u analizi troškova i koristi trebala bi uzeti u obzir okolišne, socijalne i gospodarske vanjske učinke. Komisija bi u tom pogledu trebala uzeti u obzir relevantno pravo Unije, uključujući direktive 2001/42/EZ (59), 2011/92/EU (60), 2014/23/EU (61), 2014/24/EU (62) i 2014/25/EU (63) Europskog parlamenta i Vijeća, standarde i aktualnu metodologiju, kao i rad međunarodnih organizacija poput OECD-a. U tom bi kontekstu kriterijima tehničke provjere trebalo promicati primjerene okvire upravljanja u koje su ugrađeni okolišni, socijalni i upravljački čimbenici, kako je navedeno u načelima odgovornog ulaganja koja podupiru Ujedinjeni narodi, u svim fazama životnog ciklusa projekta.

(45)

Kriterijima tehničke provjere trebalo bi osigurati da se relevantne gospodarske djelatnosti unutar određenog sektora mogu smatrati okolišno održivima te da se prema njima jednako postupa ako jednako doprinose jednom okolišnom cilju ili više njih koji su utvrđeni u ovoj Uredbi. Njihov potencijal da doprinesu tim okolišnim ciljevima može biti različit u različitim sektorima, što bi trebalo uzeti u obzir u kriterijima. Međutim, unutar svakog sektora tim se kriterijima određene gospodarske djelatnosti ne bi trebalo staviti u nepovoljniji položaj u odnosu na druge djelatnosti ako se njima u jednakoj mjeri doprinosi okolišnim ciljevima.

(46)	Pri utvrđivanju i ažuriranju kriterija tehničke provjere za okolišno održive djelatnosti Komisija bi trebala procijeniti bi li utvrđivanje tih kriterija dovelo do stvaranja neiskoristive imovine ili dovelo do neusklađenih poticaja ili bi imalo bilo kakav drugi štetan učinak na financijska tržišta.

(47)

Kako bi se izbjegli odviše opterećujući troškovi usklađivanja za gospodarske subjekte, Komisija bi trebala utvrditi kriterije tehničke provjere kojima se pruža dostatna pravna jasnoća i koji su izvedivi i jednostavni za primjenu te u odnosu na koje se može provjeriti usklađenost u razumnim granicama troškova usklađivanja, pritom izbjegavajući nepotrebno administrativno opterećenje. Kriterijima tehničke provjere moglo bi se zahtijevati provođenje procjene životnog ciklusa ako je to u dostatnoj mjeri izvedivo i potrebno.

(48)	Kako bi se osiguralo da se ulaganja usmjere prema gospodarskim djelatnostima koje imaju najveći pozitivni učinak na okolišne ciljeve, Komisija bi trebala dati prednost utvrđivanju kriterija tehničke provjere za gospodarske djelatnosti koje potencijalno najviše doprinose okolišnim ciljevima.

(49)

Trebalo bi utvrditi primjerene kriterije tehničke provjere za prometni sektor, među ostalim za mobilnu imovinu. Tim bi kriterijima provjere trebalo uzeti u obzir činjenicu da udio emisija prometnog sektora, uključujući međunarodni pomorski promet, iznosi približno 26 % ukupnih emisija stakleničkih plinova u Uniji. Kako se navodi u Akcijskom planu o financiranju održivog rasta, oko 30 % dodatnih godišnjih potreba ulaganja u održivi razvoj u Uniji odnosi se na prometni sektor, primjerice radi povećanja elektrifikacije ili radi podupiranja prijelaza na čišće načine prijevoza poticanjem promjene načina prijevoza i boljeg upravljanja prometom.

(50)

Pri izradi kriterija tehničke provjere posebno je važno da Komisija provede odgovarajuća savjetovanja u skladu s Agendom za bolju regulativu. U postupak utvrđivanja i ažuriranja kriterija tehničke provjere trebalo bi uključiti relevantne dionike te bi se on trebao temeljiti na savjetima stručnjaka koji imaju dokazano znanje i iskustvo u relevantnim područjima. U tu bi svrhu Komisija trebala uspostaviti platformu za održivo financiranje („Platforma”). Platforma bi se trebala sastojati od stručnjaka iz javnog i privatnog sektora. Među stručnjacima iz javnog sektora trebali bi biti zastupljeni predstavnici Europske agencije za okoliš, europskih nadzornih tijela, Europske investicijske banke i Agencije Europske unije za temeljna prava. Stručnjaci iz privatnog sektora trebali bi uključivati predstavnike financijskih i nefinancijskih sudionika na tržištu i poslovnih sektora koji predstavljaju relevantne industrije te osobe sa stručnim znanjem u području računovodstva i izvješćivanja. Platforma bi također trebala uključivati stručnjake koji predstavljaju civilno društvo, uključujući stručnjake u području okolišnih, socijalnih, radničkih i upravljačkih pitanja. Sudionike na financijskim tržištima trebalo bi poticati da obavijeste Komisiju ako smatraju da bi se neka gospodarska djelatnost koja ne ispunjava kriterije tehničke provjere, ili za koju takvi kriteriji još nisu određeni, trebala smatrati okolišno održivom kako bi Komisiji pomogli pri ocjeni primjerenosti dopune ili ažuriranja kriterija tehničke provjere.

(51)

Platformu bi trebalo uspostaviti u skladu s primjenjivim horizontalnim pravilima o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije, među ostalim u pogledu postupka odabira. Postupkom odabira trebalo bi se nastojati osigurati visoku razinu stručnog znanja, geografsku i rodnu ravnotežu te uravnoteženu zastupljenost relevantnog znanja i iskustva, uzimajući u obzir specifične zadaće Platforme. Tijekom postupka odabira Komisija bi trebala provesti procjenu u skladu s horizontalnim pravilima kako bi utvrdila postoje li mogući sukobi interesa te bi trebala poduzeti odgovarajuće mjere za rješavanje takvih sukoba.

(52)

Platforma bi Komisiju trebala savjetovati u pogledu izrade, analize i preispitivanja kriterija tehničke provjere, među ostalim o potencijalnom učinku takvih kriterija na vrednovanje imovine koja se smatra okolišno održivom imovinom na temelju postojećih tržišnih praksi. Platforma bi također trebala savjetovati Komisiju o tome jesu li kriteriji tehničke provjere prikladni za uporabu u budućim inicijativama politika Unije usmjerenima na olakšavanje održivih ulaganja te o mogućoj ulozi računovodstva održivosti i standardâ za izvješćivanje o održivosti u podupiranju primjene kriterija tehničke provjere. Platforma bi trebala savjetovati Komisiju o izradi daljnjih mjera za poboljšanje dostupnosti i kvalitete podataka, uzimajući u obzir cilj izbjegavanja nepotrebnog administrativnog opterećenja, postizanje drugih ciljeva održivosti, uključujući socijalne ciljeve, i funkcioniranje minimalnih zaštitnih mjera te mogućoj potrebi za njihovom dopunom.

(53)

Komisija bi trebala osigurati nastavak funkcioniranja postojeće Stručne skupine država članica za održivo financiranje i dodijeliti joj formalni status. Zadaće te stručne skupine obuhvaćat će, među ostalim, savjetovanje Komisije o primjerenosti kriterija tehničke provjere i pristupu platforme u pogledu izrade tih kriterija. U tu svrhu Komisija bi trebala obavješćivati države članice putem redovitih sastanaka Stručne skupine država članica za održivo financiranje.

(54)

Radi određivanja zahtjevâ iz ove Uredbe, a osobito kako bi se za različite gospodarske djelatnosti utvrdili i ažurirali detaljni i prilagođeni kriteriji tehničke provjere za određivanje što predstavlja „znatan doprinos” i „bitnu štetu” za okolišne ciljeve, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s informacijama koje se zahtijevaju za ispunjavanje obveza objave na temelju ove Uredbe i u vezi s kriterijima tehničke provjere. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provodi odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, primjerice u okviru Platforme i Stručne skupine država članica za održivo financiranje, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (64). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(55)

Ovom se Uredbom dopunjuju zahtjevi za objavu utvrđeni u Uredbi (EU) 2019/2088. Kako bi se osiguralo uredno i djelotvorno praćenje usklađenosti sudionika na financijskim tržištima s ovom Uredbom, države članice trebale bi se osloniti na nadležna tijela imenovana u skladu s Uredbom (EU) 2019/2088. Osim toga, kako bi se provela usklađenost, države članice trebale bi utvrditi pravila o mjerama i sankcijama koje bi trebale biti djelotvorne, proporcionalne i odvraćajuće. Nacionalna nadležna tijela i europska nadležna tijela trebala bi provoditi intervencijske ovlasti u pogledu proizvoda utvrđene u uredbama (EU) br. 600/2014 (65), (EU) br. 1286/2014 (66) i (EU) 2019/1238 (67) Europskog parlamenta i Vijeća te u pogledu praksi nepravilne prodaje ili obmanjujućih objava informacija povezanih s održivosti, uključujući informacije koje se zahtijevaju na temelju ove Uredbe.

(56)

Kako bi se osigurala učinkovita i održiva organizacija rada i praksi na sastancima u okviru Platforme i Stručne skupine država članica za održivo financiranje te kako bi se omogućilo široko sudjelovanje i učinkovita interakcija unutar skupina, njihovih podskupina, Komisije i dionika, trebalo bi, ako je to primjereno, razmotriti pojačanu uporabu digitalnih tehnologija, uključujući virtualne.

(57)

Kako bi se relevantnim akterima dalo dovoljno vremena da se upoznaju s kriterijima za određivanje okolišno održive gospodarske djelatnosti utvrđene u ovoj Uredbi te da se pripreme za njihovu primjenu, obveze iz ove Uredbe trebale bi se početi primjenjivati za svaki okolišni cilj dvanaest mjeseci nakon utvrđivanja relevantnih kriterija tehničke provjere.

(58)	Odredbom u ovoj Uredbi koja se odnosi na programe poreznih poticaja na temelju certifikata koji su postojali prije stupanja na snagu ove Uredbe ne dovode se u pitanje odgovarajuće nadležnosti Unije i država članica u pogledu poreznih odredaba, kako su utvrđene u Ugovorima.

(59)

Primjenu ove Uredbe trebalo bi redovito preispitivati kako bi se, među ostalim, procijenili napredak u provedbi ove Uredbe s obzirom na izradu kriterija tehničke provjere okolišno održivih gospodarskih djelatnosti, moguća potreba za revidiranjem i dopunom tih kriterija za određivanje toga smatra li se određena gospodarska djelatnost okolišno održivom, djelotvornost sustava klasifikacije za okolišno održive gospodarske djelatnosti u usmjeravanju privatnih ulaganja u takve djelatnosti, a posebno u pogledu toka kapitala u privatna poduzeća i druge pravne subjekte, te dodatna razrada tog sustava klasifikacije, među ostalim širenjem njezina područja primjene izvan okolišno održivih gospodarskih djelatnosti kako bi se obuhvatile djelatnosti koje bitno štete okolišu, kao i drugi ciljevi održivosti, uključujući socijalne ciljeve.

(60)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe da se na razini Unije uvedu jedinstveni kriteriji za okolišno održive gospodarske djelatnosti oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet i područje primjene

1. Ovom se Uredbom utvrđuju kriteriji za utvrđivanje toga smatra li se gospodarska djelatnost okolišno održivom za potrebe određivanja stupnja okolišne održivosti ulaganja.

2. Ova se Uredba primjenjuje na:

(a)	mjere koje donose države članice ili Unija za utvrđivanje zahtjeva za sudionike na financijskim tržištima ili izdavatelje u pogledu financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica koji se stavljaju na raspolaganje kao okolišni održivi;

(b)	sudionike na financijskim tržištima koji stavljaju na raspolaganje financijske proizvode;

(c)	poduzeća na koja se primjenjuje obveza objavljivanja nefinancijskog izvještaja ili konsolidiranog nefinancijskog izvještaja na temelju članka 19.a odnosno 29.a Direktive 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (68).

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„okolišno održivo ulaganje” znači ulaganje u jednu ili više gospodarskih djelatnosti koje se na temelju ove Uredbe smatraju okolišno održivim;

2.	„sudionik na financijskom tržištu” znači sudionik na financijskom tržištu kako je definiran u članku 2. točki 1. Uredbe (EU) 2019/2088 i uključuje proizvođača mirovinskog proizvoda na koji je država članica odlučila primijeniti tu uredbu u skladu s člankom 16. te uredbe;

3.	„financijski proizvod” znači financijski proizvod kako je definiran u članku 2. točki 12. Uredbe (EU) 2019/2088;

4.	„izdavatelj” znači izdavatelj kako je definiran u članku 2. točki (h) Uredbe (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća (69);

5.	„ublažavanje klimatskih promjena” znači proces zadržavanja povećanja globalne prosječne temperature na razini koja je znatno niža od 2 °C te ulaganje napora da se ono ograniči na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju, kako je utvrđeno u Pariškom sporazumu;

6.	„prilagodba klimatskim promjenama” znači proces prilagodbe stvarnim i očekivanim klimatskim promjenama i njihovim učincima;

7.	„staklenički plin” znači staklenički plin naveden u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (70);

8.	„hijerarhija otpada” znači hijerarhija otpada kako je utvrđena u članku 4. Direktive 2008/98/EZ;

„kružno gospodarstvo” znači gospodarski sustav prema kojem se vrijednosti proizvoda, materijala i drugih resursa u gospodarstvu održavaju što je dulje moguće, poboljšavanjem njihove učinkovite uporabe u proizvodnji i potrošnji, čime se smanjuje učinak njihove uporabe na okoliš, smanjuju količine otpada i ispuštanje opasnih tvari u svim fazama njihova životnog ciklusa, među ostalim primjenom hijerarhije otpada;

10.

„onečišćujuća tvar” znači tvar, vibracija, toplina, buka, svjetlost ili drugi kontaminanti prisutni u zraku, vodi ili zemlji, koji mogu biti štetni za ljudsko zdravlje ili okoliš, koji mogu dovesti do oštećenja materijalne imovine ili koji mogu narušiti ili ometati sadržaje i druge legitimne načine uporabe okoliša;

11.	„tlo” znači gornji sloj Zemljine kore između temeljnih stijena i površine koja se sastoji od mineralnih čestica, organske tvari, vode, zraka i živih organizama;

12.

„onečišćenje” znači:

(a)	izravno ili neizravno unošenje onečišćujućih tvari u zrak, vodu ili zemlju kao posljedica ljudske aktivnosti;

(b)	u kontekstu morskog okoliša, onečišćenje kako je definirano u članku 3. točki 8. Direktive 2008/56/EZ;

(c)	u kontekstu vodnog okoliša, onečišćenje kako je definirano u članku 2. točki 33. Direktive 2000/60/EZ;

13.	„ekosustav” znači dinamičan kompleks zajednica biljaka, životinja i mikroorganizama te njihova neživog okoliša koji međusobno djeluju kao funkcionalna jedinica;

14.	„usluge ekosustava” znači izravni i neizravni doprinosi ekosustavâ gospodarskim, socijalnim, kulturnim i drugim koristima koje ljudi imaju od tih sustava;

15.	„bioraznolikost” znači raznolikost među živim organizmima koji dolaze iz svih izvora, uključujući, kopnene, morske i druge vodne ekosustave i ekološke komplekse kojih su dio te uključuje raznolikost unutar vrsta i među njima te raznolikost ekosustavâ;

16.	„dobro stanje” u odnosu na ekosustav znači da je ekosustav u dobrom fizičkom, kemijskom i biološkom stanju ili koji je dobre fizičke, kemijske i biološke kvalitete te koji se može samoreproducirati ili samoobnavljati, u kojem se ne narušavaju sastav vrsta, struktura ekosustava i ekološke funkcije;

17.	„energetska učinkovitost” znači učinkovitija uporaba energije u svim fazama energetskog lanca, od proizvodnje do krajnje potrošnje;

18.	„morske vode” znači morske vode kako su definirane u članku 3. točki stavku 1. Direktive 2008/56/EZ;

19.	„površinske vode” znači površinske vode kako su definirane u članku 2. točki stavku 1. Direktive 2000/60/EZ;

20.	„podzemne vode” znači podzemne vode kako su definirane u članku 2. točki stavku 2. Direktive 2000/60/EZ;

21.	„dobro stanje okoliša” znači dobro stanje okoliša kako je definirano u članku 3. točki 5. Direktive 2008/56/EZ;

22.

„dobro stanje” znači:

(a)	za površinske vode, da imaju „dobro ekološko stanje” kako je definirano u članku 2. točki 22. Direktive 2000/60/EZ i „dobro kemijsko stanje površinskih voda” kako je definirano u članku 2. točki 24. te direktive;

(b)	za podzemne vode, da imaju „dobro kemijsko stanje podzemnih voda” kako je definirano u članku 2. točki 25. Direktive 2000/60/EZ i „dobro količinsko stanje” kako je definirano u članku 2. točki 28. te direktive;

23.	„dobar ekološki potencijal” znači dobar ekološki potencijal kako je definiran u članku 2. točki 23. Direktive 2000/60/EZ.

POGLAVLJE II.

OKOLIŠNO ODRŽIVE GOSPODARSKE DJELATNOSTI

Članak 3.

Kriteriji za okolišno održive gospodarske djelatnosti

Za potrebe utvrđivanja stupnja okolišne održivosti ulaganja, gospodarska djelatnost smatra se okolišno održivom ako:

(a)	znatno doprinosi jednom okolišnom cilju ili više njih koji su utvrđeni u članku 9. u skladu s člancima od 10. do 16.;

(b)	ne šteti bitno nijednom okolišnom cilju utvrđenom u članku 9. u skladu s člankom 17.;

(c)	provodi se u skladu s minimalnim zaštitnim mjerama utvrđenima u članku 18.; i

(d)	usklađena je s kriterijima tehničke provjere koje je Komisija utvrdila u skladu s člankom 10. stavkom 3., člankom 11. stavkom 3., člankom 12. stavkom 2., člankom 13. stavkom 2., člankom 14. stavkom 2. ili člankom 15. stavkom 2.

Članak 4.

Uporaba kriterija za okolišno održive gospodarske djelatnosti u javnim mjerama, u standardima i oznakama

Države članice i Unija primjenjuju kriterije utvrđene u članku 3. kako bi utvrdile može li se gospodarska djelatnost smatrati okolišno održivom za potrebe bilo koje mjere, kojom se propisuju zahtjevi za sudionike na financijskim tržištima ili izdavatelje u pogledu financijskih proizvoda ili korporativnih obveznica koji se stavljaju na raspolaganje kao okolišno održivi.

Članak 5.

Transparentnost okolišno održivih ulaganja u predugovornim objavama i periodičnim izvješćima

Ako se financijskim proizvodom kako je naveden u članku 9. stavku 1., 2. ili 3. Uredbe (EU) 2019/2088 ulaže u gospodarsku djelatnost kojom se doprinosi okolišnom cilju u smislu članka 2. točke 17. te uredbe, informacije koje se trebaju objaviti u skladu s člankom 6. stavkom 3. i člankom 11. stavkom 2. te uredbe obuhvaćaju sljedeće:

(a)	informacije o okolišnom cilju ili okolišnim ciljevima utvrđenim u članku 9. ove Uredbe kojima doprinosi ulaganje na kojem se temelji financijski proizvod; i

(b)	opis kako su i u kojoj mjeri ulaganja na kojima se temelji financijski proizvod ulaganja u gospodarske djelatnosti koje se smatraju okolišno održivima u skladu s člankom 3. ove Uredbe.

U opisu iz prvog podstavka točke (b) ovog članka pobliže se određuje udio ulaganjâ u okolišno održive gospodarske djelatnosti odabranih za financijski proizvod, uključujući pojedinosti o udjelima omogućujućih i prijelaznih djelatnosti iz članka 16. odnosno članka 10. stavka 2., kao postotak svih ulaganja odabranih za financijski proizvod.

Članak 6.

Transparentnost financijskih proizvoda kojima se promiču okolišna obilježja u predugovornim objavama i periodičnim izvješćima

Ako se financijskim proizvodom iz članka 8. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/2088 promiču okolišna obilježja, članak 5. ove Uredbe primjenjuje se mutatis mutandis.

Informacijama koje se trebaju objaviti u skladu s člankom 6. stavkom 3. i člankom 11. stavkom 2. Uredbe (EU) 2019/2088 prilaže se sljedeća izjava:

„Načelo ‚ne nanosi bitnu štetu’ primjenjuje se samo na ona ulaganja na kojima se temelji financijski proizvod kod kojih se uzimaju u obzir kriteriji EU-a za okolišno održive gospodarske djelatnosti.

Kod ulaganja na kojima se temelji preostali udio ovog financijskog proizvoda ne uzimaju se u obzir kriteriji EU-a za okolišno održive gospodarske djelatnosti.”.

Članak 7.

Transparentnost drugih financijskih proizvoda u predugovornim objavama i periodičnim izvješćima

Ako se na financijski proizvod ne primjenjuje članak 8. stavak 1. ili članak 9. stavak 1., 2. ili 3. Uredbe (EU) 2019/2088, informacijama koje se trebaju objaviti u skladu s odredbama sektorskog zakonodavstva iz članka 6. stavka 3. i članka 11. stavka 2. te uredbe prilaže se sljedeća izjava:

„Kod ulaganja na kojima se temelji ovaj financijski proizvod ne uzimaju se u obzir kriteriji EU-a za okolišno održive gospodarske djelatnosti.”.

Članak 8.

Transparentnost poduzećâ u nefinancijskim izvještajima

1. Svako poduzeće koje podliježe obvezi objavljivanja nefinancijskih informacija na temelju članka 19.a ili članka 29.a Direktive 2013/34/EU u svoj nefinancijski izvještaj ili konsolidirani nefinancijski izvještaj uključuje informacije o tome kako su i u kojoj mjeri djelatnosti poduzeća povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivim u skladu s člancima 3. i 9. ove Uredbe.

2. Nefinancijska poduzeća osobito objavljuju sljedeće:

(a)	udio svojeg prometa koji proizlazi iz proizvoda ili usluga povezanih s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivim na temelju članaka 3. i 9.; i

(b)	udio svojih kapitalnih rashoda i udio svojih operativnih rashoda koji se odnose na imovinu ili postupke povezane s gospodarskim djelatnostima koje se smatraju okolišno održivim na temelju članaka 3. i 9.

3. Ako poduzeće objavljuje nefinancijske informacije na temelju članka 19.a ili članka 29.a Direktive 2013/34/EU u zasebnom izvješću u skladu s člankom 19.a stavkom 4. ili člankom 29.a stavkom 4. te direktive, informacije iz stavaka 1. i 2. ovog članka objavljuju se u tom zasebnom izvješću.

4. Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 23. radi dopune stavaka 1. i 2.ovog članka kako bi se pobliže odredili sadržaj i prikaz informacija koje treba objaviti na temelju tih stavaka, uključujući metodologiju koja se treba upotrebljavati za usklađivanje s tim stavcima, uzimajući u obzir posebnosti financijskih i nefinancijskih poduzeća te kriterije tehničke provjere utvrđene na temelju ove Uredbe. Komisija donosi taj delegirani akt do 1. lipnja 2021.

Članak 9.

Okolišni ciljevi

Za potrebe ove Uredbe, okolišni su ciljevi sljedeći:

(a)	ublažavanje klimatskih promjena;

(b)	prilagodba klimatskim promjenama;

(c)	održiva uporaba i zaštita vodnih i morskih resursa;

(d)	prijelaz na kružno gospodarstvo;

(e)	sprečavanje i kontrola onečišćenja;

(f)	zaštita i obnova bioraznolikosti i ekosustavâ.

Članak 10.

Znatan doprinos ublažavanju klimatskih promjena

1. Smatra se da se gospodarskom djelatnošću znatno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena ako se tom djelatnošću znatno doprinosi stabilizaciji koncentracija stakleničkih plinova u atmosferi na razini kojom se sprečava opasno antropogeno uplitanje u klimatski sustav u skladu s dugoročnim ciljem Pariškog sporazuma u pogledu temperature izbjegavanjem ili smanjenjem emisija stakleničkih plinova ili povećavanjem uklanjanja stakleničkih plinova, među ostalim s pomoću inovacija u području procesa ili proizvoda, na sljedeće načine:

(a)	proizvodnjom, prijenosom, skladištenjem, distribucijom ili uporabom obnovljive energije u skladu s Direktivom (EU) 2018/2001, među ostalim uporabom inovativne tehnologije s potencijalom za znatne uštede u budućnosti ili potrebnim jačanjem ili proširenjem mreže;

(b)	poboljšanjem energetske učinkovitosti, osim za djelatnosti proizvodnje energije iz članka 19. stavka 3;

(c)	povećanjem čiste ili klimatski neutralne mobilnosti;

(d)	prelaskom na uporabu obnovljivih materijala iz održivih izvora;

(e)	povećanjem uporabe okolišno sigurnih tehnologija hvatanja i uporabe ugljika te hvatanja i skladištenja ugljika kojima se ostvaruje neto smanjenje emisija stakleničkih plinova;

(f)	jačanjem kopnenih ponora ugljika, među ostalim izbjegavanjem krčenja i degradacije šuma, obnovom šuma, održivim upravljanjem i obnovom obradivih zemljišta, travnjaka i močvarnih zemljišta, pošumljavanjem i regenerativnom poljoprivredom;

(g)	uspostavljanjem energetske infrastrukture potrebne za omogućavanje dekarbonizacije energetskih sustava;

(h)	proizvodnjom čistih i učinkovitih goriva iz obnovljivih ili ugljično neutralnih izvora; ili

(i)	omogućavanjem bilo koje djelatnosti navedene u točkama od (a) do (h) ovog stavka u skladu s člankom 16.

2. Za potrebe stavka 1., smatra se da gospodarska djelatnost za koju ne postoji tehnološki i ekonomski izvediva niskougljična alternativa znatno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena ako podržava prijelaz na klimatski neutralno gospodarstvo u skladu s planom za ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju, među ostalim postupnim ukidanjem emisija stakleničkih plinova, osobito emisija iz krutih fosilnih goriva, i ako ta djelatnost:

(a)	ima razine emisija stakleničkih plinova koje odgovaraju najboljoj učinkovitosti u sektoru ili industriji;

(b)	ne ometa razvoj i uvođenje niskougljičnih alternativa; i

(c)	ne dovodi do vezanosti imovine s intenzitetom ugljika, uzimajući u obzir ekonomski životni vijek te imovine.

Za potrebe ovog stavka i utvrđivanja kriterija tehničke provjere na temelju članka 19., Komisija procjenjuje potencijalni doprinos i izvedivost svih relevantnih postojećih tehnologija.

3. Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 23. radi:

(a)	dopune stavaka 1. i 2. ovog članka utvrđivanjem kriterija tehničke provjere za određivanje uvjeta pod kojima se za određenu gospodarsku djelatnost smatra da znatno doprinosi ublažavanju klimatskih promjena; i

(b)	dopune članka 17. utvrđivanjem, za svaki relevantni okolišni cilj, kriterija tehničke provjere za određivanje toga uzrokuje li se gospodarskom djelatnošću za koju su kriteriji provjere utvrđeni na temelju točke (a) ovog stavka bitna šteta jednom od tih ciljeva ili više njih.

4. Prije donošenja delegiranog akta iz stavka 3. ovog članka Komisija se savjetuje s Platformom iz članka 20. u pogledu kriterija tehničke provjere iz stavka 3. ovog članka.

5. Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 3. ovog članka u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve iz članka 19.

6. Komisija donosi delegirani akt iz stavka 3. do 31. prosinca 2020. kako bi osigurala njegovu primjenu od 1. siječnja 2022.

Članak 11.

Znatan doprinos prilagodbi klimatskim promjenama

1. Smatra se da se gospodarskom djelatnošću znatno doprinosi prilagodbi klimatskim promjenama ako ta djelatnost:

(a)	uključuje rješenja za prilagodbu kojima se znatno smanjuje rizik od štetnog učinka trenutačne klime i očekivane buduće klime na tu gospodarsku djelatnost ili se znatno smanjuje taj štetan učinak, bez povećanja rizika od štetnog učinka na ljude, prirodu ili imovinu; ili

(b)

pruža rješenja za prilagodbu kojima se, uz zadovoljavanje uvjeta utvrđenih u članku 16., znatno doprinosi sprečavanju ili smanjenju rizika od štetnog učinka trenutačne klime i očekivane buduće klime na ljude, prirodu ili imovinu, bez povećanja rizika od štetnog učinka na druge ljude, prirodu ili imovinu.

2. Rješenja za prilagodbu iz stavka 1. točke (a) procjenjuju se i razvrstavaju po redu prvenstva uporabom najboljih dostupnih projekcija klime te barem sprječavaju ili smanjuju:

(a)	štetan učinak klimatskih promjena na gospodarsku djelatnost koji je specifičan za određenu lokaciju i kontekst; ili

(b)	potencijalni štetan učinak klimatskih promjena na okoliš u kojem se odvija gospodarska djelatnost.

3. Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 23. radi:

(a)	dopune stavaka 1. i 2. ovog članka utvrđivanjem kriterija tehničke provjere za određivanje uvjeta pod kojima se za određenu gospodarsku djelatnost smatra da znatno doprinosi prilagodbi klimatskim promjenama; i

(b)	dopune članka 17. utvrđivanjem, za svaki relevantni okolišni cilj, kriterija tehničke provjere za određivanje toga uzrokuje li se gospodarskom djelatnošću za koju su kriteriji tehničke provjere utvrđeni na temelju točke (a) ovog stavka bitna šteta jednom od tih ciljeva ili više njih.

4. Prije donošenja delegiranog akta iz stavka 3. ovog članka Komisija se savjetuje s Platformom iz članka 20. u pogledu kriterija tehničke provjere iz stavka 3. ovog članka.

5. Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 3. ovog članka u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve iz članka 19.

6. Komisija donosi delegirani akt iz stavka 3. do 31. prosinca 2020. kako bi osigurala njegovu primjenu od 1. siječnja 2022.

Članak 12.

Znatan doprinos održivoj uporabi i zaštiti vodnih i morskih resursa

1. Smatra se da se gospodarskom djelatnošću znatno doprinosi održivoj uporabi i zaštiti vodnih i morskih resursa ako se tom djelatnošću znatno doprinosi postizanju dobrog stanja vodnih tijela, uključujući tijela površinske i podzemne vode, ili sprečavanju pogoršanja vodnih tijela koja su već u dobrom stanju, ili se znatno doprinosi postizanju dobrog stanja okoliša morskih voda ili sprečavanju pogoršanja morskih voda ako su već u dobrom stanju okoliša, na sljedeće načine:

(a)

zaštitom okoliša od štetnih učinaka ispuštanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda, uključujući kontaminante koji su predmet novonastale zabrinutosti poput farmaceutskih proizvoda i mikroplastike, primjerice osiguravanjem odgovarajućeg prikupljanja, obrade i ispuštanja komunalnih i industrijskih otpadnih voda;

(b)	zaštitom ljudskog zdravlja od štetnog učinka bilo kakvog zagađenja vode namijenjene za ljudsku potrošnju tako da se osigura da ta voda ne sadržava mikroorganizme, parazite i tvari koje predstavljaju potencijalnu opasnost za ljudsko zdravlje te poveća pristup ljudi čistoj vodi za piće;

(c)

poboljšanjem upravljanja vodama i učinkovitošću, među ostalim zaštitom i poboljšanjem stanja vodnih ekosustava, promicanjem održive uporabe vode dugoročnom zaštitom raspoloživih vodnih resursa, uključujući primjenu mjera kao što su ponovna uporaba vode, osiguravanjem postupnog smanjenja emisija onečišćujućih tvari u površinske i podzemne vode, doprinošenjem ublažavanju posljedica poplava i suša odnosno bilo kojom drugom aktivnošću kojom se štiti ili poboljšava kvalitativno i količinsko stanje vodnih tijela;

(d)	osiguravanjem održive uporabe usluga morskog ekosustava ili doprinosom dobrom stanju okoliša morskih voda, među ostalim zaštitom, očuvanjem ili obnovom morskog okoliša te sprečavanjem ili smanjenjem unosâ u morski okoliš; ili

(e)	omogućavanjem djelatnosti navedenih u točkama od (a) do (d) ovog stavka u skladu s člankom 16.

2. Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 23. radi:

(a)	dopune stavka 1. ovog članka utvrđivanjem kriterija tehničke provjere za određivanje uvjeta pod kojima se za određenu gospodarsku djelatnost smatra da znatno doprinosi održivoj uporabi i zaštiti vodnih i morskih resursa; i

(b)	dopune članka 17. utvrđivanjem, za svaki relevantni okolišni cilj, kriterija tehničke provjere za određivanje toga uzrokuje li se gospodarskom djelatnošću za koju su kriteriji tehničke provjere utvrđeni na temelju točke (a) ovog stavka bitna šteta jednom od tih ciljeva ili više njih.

3. Prije donošenja delegiranog akta iz stavka 2. ovog članka Komisija se savjetuje s Platformom iz članka 20. u pogledu kriterija tehničke provjere iz stavka 2. ovog članka.

4. Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. ovog članka u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve iz članka 19.

5. Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 31. prosinca 2021. kako bi osigurala njegovu primjenu od 1. siječnja 2023.

Članak 13.

Znatan doprinos prijelazu na kružno gospodarstvo

1. Smatra se da se gospodarskom djelatnošću znatno doprinosi prijelazu na kružno gospodarstvo, među ostalim sprečavanju nastanka otpada, ponovnoj uporabi i recikliranju, ako se tom djelatnošću:

(a)

u proizvodnji učinkovitije upotrebljavaju prirodni resursi, uključujući biosirovine iz održivih izvora i ostale sirovine, među ostalim:

i.	smanjenjem uporabe primarnih sirovina ili povećanjem uporabe nusproizvoda i sekundarnih sirovina; ili

ii.	mjerama za učinkovito iskorištavanje resursa i energije;

(b)	povećavaju trajnost, mogućnost popravka, nadogradnja ili ponovna uporabljivost proizvoda, posebice u djelatnostima dizajniranja i proizvodnje;

(c)	povećava mogućnost recikliranja proizvoda, uključujući mogućnost recikliranja pojedinačnih materijala sadržanih u tim proizvodima, među ostalim zamjenom ili smanjenom uporabom proizvoda i materijala koji se ne mogu reciklirati, posebice u djelatnostima dizajniranja i proizvodnje;

(d)	znatno smanjuje udjel opasnih tvari i zamjenjuju posebno zabrinjavajuće tvari u materijalima i proizvodima tijekom njihova životnog ciklusa, u skladu s ciljevima utvrđenim u pravu Unije, među ostalim zamjenom tih tvari sigurnijim alternativama i osiguravanjem sljedivosti;

(e)	produljuje uporaba proizvoda, među ostalim s pomoću ponovne uporabe, dizajna u cilju dugovječnosti, prenamjene, rastavljanja, ponovne proizvodnje, nadogradnje i popravaka te dijeljenja proizvoda;

(f)	povećava uporaba sekundarnih sirovina i njihova kvaliteta, među ostalim visokokvalitetnim recikliranjem otpada;

(g)	sprečava ili smanjuje stvaranje otpada, uključujući stvaranje otpada vađenjem minerala te otpad nastao gradnjom i rušenjem zgrada;

(h)	povećava priprema za ponovnu uporabu i recikliranje otpada;

(i)

povećava razvoj infrastrukture za gospodarenje otpadom koja je potrebna za sprečavanje, za pripremu za ponovnu uporabu i za recikliranje, pri čemu se osigurava da se oporabljeni materijali recikliraju kao visokokvalitetna sekundarna ulazna sirovina u proizvodnji, čime se izbjegava proizvodnja reciklata niže vrijednosti;

(j)	minimizira spaljivanje otpada i izbjegava odlaganje otpada, među ostalim na odlagališta otpada, u skladu s načelima hijerarhije otpada;

(k)	izbjegava i smanjuje smeće; ili

(l)	omogućuje bilo koja djelatnost navedena u točkama od (a) do (k) ovog stavka u skladu s člankom 16.

2. Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 23. radi:

(a)	dopune stavka 1. ovog članka utvrđivanjem kriterija tehničke provjere za određivanje uvjeta pod kojima se za određenu gospodarsku djelatnost smatra da znatno doprinosi prijelazu na kružno gospodarstvo; i

(b)	dopune članka 17. utvrđivanjem, za svaki relevantni okolišni cilj, kriterija tehničke provjere za određivanje toga uzrokuje li se gospodarskom djelatnošću za koju su kriteriji tehničke provjere utvrđeni na temelju točke (a) ovog stavka bitna šteta jednom od tih ciljeva ili više njih.

3. Prije donošenja delegiranog akta iz stavka 2. ovog članka Komisija se savjetuje s Platformom iz članka 20. pogledu kriterija tehničke provjere iz stavka 2. ovog članka.

4. Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. ovog članka u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve iz članka 19.

5. Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 31. prosinca 2021. kako bi osigurala njegovu primjenu od 1. siječnja 2023.

Članak 14.

Znatan doprinos sprečavanju i kontroli onečišćenja

1. Smatra se da se gospodarskom djelatnošću znatno doprinosi sprečavanju i kontroli onečišćenja ako se njome znatno doprinosi zaštiti okoliša od onečišćenja na sljedeće načine:

(a)	sprečavanjem ili, ako to nije izvedivo, smanjenjem emisija onečišćujućih tvari u zrak, vodu ili zemlju, a koje nisu emisije stakleničkih plinova;

(b)	poboljšanjem razine kvalitete zraka, vode ili tla u područjima u kojima se obavlja gospodarska djelatnost uz istodobno minimiziranje bilo kojeg štetnog učinka i rizika za ljudsko zdravlje i okoliš;

(c)	smanjenjem ili minimiziranjem bilo kojeg štetnog učinka proizvodnje te uporabe i odlaganja kemikalija na ljudsko zdravlje i okoliš;

(d)	čišćenjem smeća i drugih onečišćenja; ili

(e)	omogućavanjem djelatnosti navedenih u točkama od (a) do (d) ovog stavka u skladu s člankom 16.

2. Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 23. radi:

(a)	dopune stavka 1. ovog članka utvrđivanjem kriterija tehničke provjere za određivanje uvjeta pod kojima se za određenu gospodarsku djelatnost smatra da znatno doprinosi sprečavanju i kontroli onečišćenja; i

(b)	dopune članka 17. utvrđivanjem, za svaki relevantni okolišni cilj, kriterija tehničke provjere za određivanje toga uzrokuje li se gospodarskom djelatnošću za koju su kriteriji tehničke provjere utvrđeni na temelju točke (a) ovog stavka bitna šteta jednom od tih ciljeva ili više njih.

3. Prije donošenja delegiranog akta iz stavka 2. ovog članka Komisija se savjetuje s Platformom iz članka 20. u pogledu kriterija tehničke provjere iz stavka 2. ovog članka.

4. Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. ovog članka u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve iz članka 19.

5. Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 31. prosinca 2021. kako bi osigurala njegovu primjenu od 1. siječnja 2023.

Članak 15.

Znatan doprinos zaštiti i obnovi bioraznolikosti i ekosustavâ

1. Smatra se da se gospodarskom djelatnošću znatno doprinosi zaštiti i obnovi bioraznolikosti i ekosustavâ ako se njome znatno doprinosi zaštiti, očuvanju i obnovi bioraznolikosti ili postizanju dobrog stanja ekosustavâ ili zaštiti ekosustavâ koji su već u dobrom stanju, i to:

(a)

očuvanjem prirode i bioraznolikosti, među ostalim postizanjem povoljnog stanja očuvanosti prirodnih i poluprirodnih staništa i vrsta ili sprečavanjem njihova pogoršanja ako se njihovo stanje očuvanosti već smatra povoljnim te zaštitom i obnovom kopnenih, morskih i drugih vodnih ekosustava kako bi se poboljšalo njihovo stanje i unaprijedila njihova sposobnost pružanja usluga ekosustava;

(b)	održivom uporabom zemljišta i upravljanjem njime, uključujući primjerenu zaštitu bioraznolikosti tla, neutralnost degradacije zemljišta i remedijaciju onečišćenih lokacija;

(c)	održivim poljoprivrednim praksama, uključujući one kojima se doprinosi poboljšanju bioraznolikosti ili zaustavljanju odnosno sprečavanju degradacije tala i drugih ekosustava, krčenja šuma ili gubitka staništa;

(d)	održivim gospodarenjem šumama, uključujući prakse te uporabe šuma i šumskih zemljišta, kojim se doprinosi poboljšanju bioraznolikosti ili zaustavljanju odnosno sprečavanju degradacije ekosustavâ, krčenja šuma i gubitka staništa; ili

(e)	omogućavanjem djelatnosti navedenih u točkama od (a) do (d) ovog stavka u skladu s člankom 16.

2. Komisija donosi delegirani akt u skladu s člankom 23. radi:

(a)	dopune stavka 1. ovog članka utvrđivanjem kriterija tehničke provjere za određivanje uvjeta pod kojima se za određenu gospodarsku djelatnost smatra da znatno doprinosi zaštiti i obnovi bioraznolikosti i ekosustavâ; i

(b)	dopune članka 17. utvrđivanjem, za svaki relevantni okolišni cilj, kriterija tehničke provjere za određivanje toga uzrokuje li se gospodarskom djelatnošću za koju su kriteriji tehničke provjere utvrđeni na temelju točke (a) ovog stavka bitna šteta jednom od tih ciljeva ili više njih.

3. Prije donošenja delegiranog akta iz stavka 2. ovog članka Komisija se savjetuje s Platformom iz članka 20. u pogledu kriterija tehničke provjere iz stavka 2. ovog članka.

4. Komisija utvrđuje kriterije tehničke provjere iz stavka 2. ovog članka u jednom delegiranom aktu, uzimajući u obzir zahtjeve iz članka 19.

5. Komisija donosi delegirani akt iz stavka 2. do 31. prosinca 2021. kako bi osigurala njegovu primjenu od 1. siječnja 2023.

Članak 16.

Omogućujuće djelatnosti

Smatra se da se gospodarskom djelatnošću znatno doprinosi jednom okolišnom cilju ili više njih koji su utvrđeni u članku 9. izravnim omogućivanjem toga da druge djelatnosti znatno doprinesu jednom od tih ciljeva ili više njih, ako takva gospodarska djelatnost:

(a)	ne dovodi do vezanosti imovine kojom se ugrožavaju dugoročni okolišni ciljevi, uzimajući u obzir ekonomski životni vijek te imovine; i

(b)	ima znatan pozitivan učinak na okoliš na osnovi razmatranjâ životnog ciklusa.

Članak 17.

Bitna šteta za okolišne ciljeve

1. Za potrebe članka 3. točke (b), uzimajući u obzir životni ciklus proizvoda i usluga koje pruža gospodarska djelatnost, uključujući dokaze iz postojećih procjena životnog ciklusa, smatra se da ta gospodarska djelatnost bitno šteti:

(a)	ublažavanju klimatskih promjena ako ta djelatnost dovodi do bitnih emisija stakleničkih plinova;

(b)	prilagodbi klimatskim promjenama ako ta djelatnost dovodi do povećanog štetnog učinka trenutačne klime i očekivane buduće klime na samu tu djelatnost ili na ljude, prirodu ili imovinu;

(c)

održivoj uporabi i zaštiti vodnih i morskih resursa ako je ta djelatnost štetna:

i.	za dobro stanje ili dobar ekološki potencijal vodnih tijela, među ostalim površinskih i podzemnih voda; ili

ii.	za dobro stanje okoliša morskih voda;

(d)

kružnom gospodarstvu, uključujući sprečavanje nastanka otpada i recikliranje, ako:

ta djelatnost dovodi do znatne neučinkovitosti u uporabi materijala ili u izravnoj ili neizravnoj uporabi prirodnih resursa kao što su neobnovljivi izvori energije, sirovine, voda i zemlja u jednoj ili više faza životnog ciklusa proizvoda, uključujući u pogledu trajnosti, mogućnosti popravka, nadogradnje, ponovne uporabljivosti ili mogućnosti recikliranja proizvoda;

ii.	ta djelatnost dovodi do znatnog povećanja stvaranja, spaljivanja ili odlaganja otpada, osim spaljivanja opasnog otpada koji se ne može reciklirati; ili

iii.	dugoročno odlaganje otpada može uzrokovati bitnu i dugoročnu štetu za okoliš;

(e)	sprečavanju i kontroli onečišćenja, ako ta djelatnost dovodi do znatnog povećanja emisija onečišćujućih tvari u zrak, vodu ili zemlju u usporedbi sa stanjem prije početka obavljanja te djelatnosti; ili

(f)

zaštiti i obnovi bioraznolikosti i ekosustavâ, ako je ta djelatnost:

i.	u znatnoj mjeri štetna za dobro stanje i otpornost ekosustavâ; ili

ii.	štetna za stanje očuvanosti staništa i vrsta, među ostalim onih od interesa za Uniju.

2. Pri procjeni gospodarske djelatnosti u odnosu na kriterije utvrđene u stavku 1. u obzir se uzima učinak na okoliš same djelatnosti, kao i učinak na okoliš proizvoda i usluga koji proizlaze iz te djelatnosti tijekom njihova životnog ciklusa, posebice u pogledu proizvodnje, uporabe i kraja životnog vijeka tih proizvoda i usluga.

Članak 18.

Minimalne zaštitne mjere

1. Minimalne zaštitne mjere iz članka 3. točke (c) jesu postupci koje provodi poduzeće koje obavlja gospodarsku djelatnost s ciljem osiguravanja usklađenosti sa Smjernicama OECD-a za multinacionalna poduzeća i Vodećim načelima Ujedinjenih naroda o poslovanju i ljudskim pravima, uključujući načela i prava iz osam temeljnih konvencija utvrđena u Deklaraciji Međunarodne organizacije rada o temeljnim načelima i pravima na radu te Međunarodnoj povelji o ljudskim pravima.

2. Pri provedbi postupaka iz stavka 1. ovog članka poduzeća se pridržavaju načela da se „ne nanosi bitna šteta” iz članka 2. točke 17. Uredbe (EU) 2019/2088.

Članak 19.

Zahtjevi za kriterije tehničke provjere

1. Kriteriji za tehnički pregled utvrđeni na temelju članka 10. stavka 3., članka 11. stavka 3., članka 12. stavka 2., članka 13. stavka 2., članka 14. stavka 2. i članka 15. stavka 2.:

(a)	utvrđuju najrelevantnije potencijalne doprinose određenom okolišnom cilju i istodobno poštuju načelo tehnološke neutralnosti, uzimajući pritom u obzir kratkoročne i dugoročne učinke određene gospodarske djelatnosti;

(b)	razrađuju minimalne zahtjeve koje treba ispuniti kako bi se izbjegla bitna šteta za bilo koji relevantni okolišni cilj, uzimajući pritom u obzir kratkoročni i dugoročni učinak određene gospodarske djelatnosti;

(c)	kvantitativni su i sadržavaju pragove u najvećoj mogućoj mjeri, a u suprotnom su kvalitativni;

(d)	prema potrebi, temelje se na Unijinim sustavima označivanja i certificiranja, metodologijama Unije za procjenu okolišnog otiska te Unijinim sustavima statističke klasifikacije te uzimajući u obzir sve relevantno postojeće zakonodavstvo Unije;

(e)	ako je to izvedivo, rabe pokazatelje održivosti iz članka 4. stavka 6. Uredbe (EU) 2019/2088;

(f)	temelje se na nepobitnim znanstvenim dokazima i načelu opreznosti sadržanim u članku 191. UFEU-a;

(g)

uzimaju u obzir životni ciklus, među ostalim dokaze iz postojećih procjena životnog ciklusa, uz uvažavanje učinka na okoliš same gospodarske djelatnosti te okolišnog učinka proizvoda i usluga koje pruža ta gospodarska djelatnost, posebice u pogledu proizvodnje, uporabe i kraja životnog vijeka tih proizvoda i usluga;

(h)

uzimaju u obzir prirodu i opseg gospodarske djelatnosti, među ostalim:

i.	je li riječ o omogućujućoj djelatnosti iz članka 16.; ili

ii.	je li riječ o prijelaznoj djelatnosti iz članka 10. stavka 2.;

(i)	uzimaju u obzir potencijalni učinak na tržište koje bi prijelaz na održivije gospodarstvo mogao imati, uključujući rizik da određena imovina slijedom takvog prijelaza postane neiskoristiva, kao i rizik od stvaranja neusklađenih poticaja za održivo ulaganje;

(j)	obuhvaćaju sve relevantne gospodarske djelatnosti u određenom sektoru i osiguravaju da se prema tim djelatnostima jednako postupa ako jednako doprinose okolišnim ciljevima utvrđenim u članku 9. ove Uredbe kako bi se izbjeglo narušavanje tržišnog natjecanja; i

(k)	jednostavni su za uporabu te postavljeni tako da se olakša provjera njihove usklađenosti. Ako gospodarska djelatnost pripada jednoj od kategorija iz točke (h), ta se činjenica jasno navodi u kriterijima tehničke provjere.

2. Kriteriji tehničke provjere iz stavka 1. obuhvaćaju, u skladu s planom za ograničavanje povišenja temperature na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju, i kriterije za djelatnosti povezane s prijelazom na čistu energiju, posebno energetsku učinkovitost i obnovljivu energiju, u mjeri u kojoj se tim djelatnostima znatno doprinosi bilo kojem okolišnom cilju.

3. Kriterijima tehničke provjere iz stavka 1. osigurava se da se djelatnosti proizvodnje energije u okviru kojih se rabe kruta fosilna goriva ne smatraju okolišno održivim gospodarskim djelatnostima.

4. Kriteriji tehničke provjere iz stavka 1. obuhvaćaju i kriterije za djelatnosti povezane s prijelazom na čistu ili klimatski neutralnu mobilnost, među ostalim promjenom načina prijevoza, mjerama učinkovitosti i alternativnim gorivima, u mjeri u kojoj se njima znatno doprinosi bilo kojem okolišnom cilju.

5. Komisija redovito preispituje kriterije tehničke provjere iz stavka 1. i, prema potrebi, mijenja delegirane akte donesene na temelju ove Uredbe u skladu sa znanstvenim i tehnološkim dostignućima.

U tom kontekstu, prije izmjene ili zamjene delegiranog akta Komisija procjenjuje provedbu tih kriterija uzimajući u obzir ishod u vezi s time kako su ih sudionici na financijskim tržištima primijenili te njihov učinak na tržišta kapitala, među ostalim na usmjeravanje ulaganja u okolišno održive gospodarske djelatnosti.

Kako bi se osiguralo da se gospodarskim djelatnostima iz članka 10. stavka 2. i dalje slijedi plan za vjerodostojnu tranziciju usklađen s klimatski neutralnim gospodarstvom, Komisija barem svake tri godine preispituje kriterije tehničke provjere za te djelatnosti i, prema potrebi, mijenja delegirani akt iz članka 10. stavka 3. u skladu sa znanstvenim i tehnološkim dostignućima.

Članak 20.

Platforma za održivo financiranje

1. Komisija uspostavlja Platformu za održivo financiranje („Platforma”). Platformu na uravnotežen način čine sljedeće skupine:

(a)

predstavnici:

i.	Europske agencije za okoliš;

ii.	europskih nadzornih tijela;

iii.	Europske investicijske banke i Europskog investicijskog fonda; i

iv.	Agencije Europske unije za temeljna prava;

(b)	stručnjaci koji zastupaju relevantne privatne dionike, među ostalim financijske i nefinancijske sudionike na tržištu i poslovne sektore koji predstavljaju relevantne industrije te osobe sa stručnim znanjem u području računovodstva i izvješćivanja;

(c)	stručnjaci koji predstavljaju civilno društvo, uključujući osobe sa stručnim znanjem u području okolišnih, socijalnih, radničkih i upravljačkih pitanja;

(d)	stručnjaci koji su osobno imenovani, koji imaju dokazano znanje i iskustvo u područjima obuhvaćenima ovom Uredbom;

(e)	stručnjaci koji predstavljaju akademsku zajednicu, među ostalim sveučilišta, istraživačke institute i druge znanstvene organizacije, uključujući osobe koje imaju stručno znanje na svjetskoj razini.

2. Platforma:

(a)	savjetuje Komisiju o kriterijima tehničke provjere iz članka 19. i mogućoj potrebi za ažuriranjem tih kriterija;

(b)	analizira učinak kriterija tehničke provjere u smislu potencijalnih troškova i koristi njihove primjene;

(c)	pomaže Komisiji u analizi zahtjevâ dionika da se izrade ili revidiraju kriteriji tehničke provjere za određenu gospodarsku djelatnost;

(d)	ako to primjereno, savjetuje Komisiju o mogućoj ulozi računovodstva održivosti i standardâ za izvješćivanje o održivosti u podupiranju primjene kriterija tehničke provjere;

(e)	prati i redovito izvješćuje Komisiju o trendovima na razini Unije i država članica u pogledu tokova kapitala prema održivim ulaganjima;

(f)	savjetuje Komisiju o mogućoj potrebi za izradom dodatnih mjera za poboljšanje dostupnosti i kvalitete podataka;

(g)	savjetuje Komisiju o upotrebljivosti kriterija tehničke provjere, uzimajući u obzir potrebu izbjegavanja nepotrebnog administrativnog opterećenja;

(h)	savjetuje Komisiju o mogućoj potrebi za izmjenom ove Uredbe;

(i)	savjetuje Komisiju o ocjeni i razvoju politika u području održivog financiranja, među ostalim o pitanjima usklađenosti politika;

(j)	savjetuje Komisiju o postizanju drugih ciljeva održivosti, uključujući socijalne ciljeve;

(k)	savjetuje Komisiju o primjeni članka 18. i mogućoj potrebi za dopunom zahtjevâ iz tog članka.

3. Platforma uzima u obzir stajališta širokog raspona dionika.

4. Platformom predsjeda Komisija, a uspostavlja se u skladu s horizontalnim pravilima o osnivanju i radu stručnih skupina Komisije. U tom kontekstu Komisija može pozvati stručnjake s posebnim stručnim znanjem na ad hoc osnovi.

5. Platforma izvršava svoje zadaće u skladu s načelom transparentnosti. Komisija na internetskim stranicama Komisije objavljuje zapisnike sa sastanaka Platforme i druge relevantne dokumente.

6. Ako sudionici na financijskim tržištima smatraju da bi se gospodarska djelatnost kojom se ne ispunjavaju kriteriji tehničke provjere utvrđeni na temelju ove Uredbe ili za koju kriteriji tehničke provjere još nisu utvrđeni trebala smatrati okolišno održivom, o tome mogu obavijestiti Platformu.

Članak 21.

Nadležna tijela

1. Države članice osiguravaju da nadležna tijela iz članka 14. stavka 1. Uredbe (EU) 2019/2088 prate usklađenost sudionika na financijskim tržištima sa zahtjevima utvrđenima u člancima 5., 6. i 7. ove Uredbe. Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela imaju sve potrebne nadzorne i istražne ovlasti za izvršavanje njihovih funkcija na temelju ove Uredbe.

2. Za potrebe ove Uredbe, nadležna tijela međusobno surađuju i bez neopravdanog odlaganja međusobno dijele informacije koje su relevantne za izvršavanje njihovih dužnosti na temelju ove Uredbe.

Članak 22.

Mjere i sankcije

Države članice utvrđuju pravila o mjerama i sankcijama koje se primjenjuju na kršenja članaka 5., 6. i 7. Predviđene mjere i sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 23.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 8. stavka 4., članka 10. stavka 3., članka 11. stavka 3., članka 12. stavka 2., članka 13. stavka 2., članka 14. stavka 2. i članka 15. stavka 2. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 12. srpnja 2020.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 8. stavka 4., članka 10. stavka 3., članka 11. stavka 3., članka 12. stavka 2., članka 13. stavka 2., članka 14. stavka 2. i članka 15. stavka 2. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Komisija prikuplja sve potrebno stručno znanje prije donošenja i tijekom izrade delegiranih akata, među ostalim savjetovanjem sa stručnjacima iz Stručne skupine država članica za održivo financiranje iz članka 24. Prije donošenja delegiranog akta Komisija djeluje u skladu s načelima i postupcima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 8. stavka 4., članka 10. stavka 3., članka 11. stavka 3., članka 12. stavka 2., članka 13. stavka 2., članka 14. stavka 2. ili članka 15. stavka 2. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od četiri mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 24.

Stručna skupina država članica za održivo financiranje

1. Stručna skupina država članica za održivo financiranje („Stručna skupina država članica”) savjetuje Komisiju o primjerenosti kriterija tehničke provjere i pristupu Platforme u vezi s izradom tih kriterija u skladu s člankom 19.

2. Komisija obavješćuje države članice u okviru redovitih sastanaka Stručne skupine država članica kako bi se olakšala pravodobna razmjena mišljenja između država članica i Komisije, posebno u pogledu glavnih rezultata Platforme poput novih kriterija tehničke provjere ili njihovih bitnih ažuriranja odnosno nacrtâ izvješća.

POGLAVLJE III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 25.

Izmjene Uredbe (EU) 2019/2088

Uredba (EU) 2019/2088 mijenja se kako slijedi:

umeće se sljedeći članak:

„Članak 2.a

Načelo „ne nanosi bitnu štetu”

1. Europska nadzorna tijela osnovana uredbama (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (zajedno „europska nadzorna tijela”) u okviru Zajedničkog odbora izrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi pobliže odredila pojedinosti o sadržaju i prikazu informacija u pogledu načela „ne nanosi bitnu štetu” iz članka 2. točke 17. ove Uredbe u skladu sa sadržajem, metodologijama i prikazom pokazateljâ održivosti povezanih sa štetnim učincima iz članka 4. stavaka 6. i 7. ove Uredbe.

2. Europska nadzorna tijela Komisiji podnose nacrt regulatornih tehničkih standarda iz stavka 1. do 30. prosinca 2020.

3. Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz stavka 1. ovog članka u skladu s člancima od 10. do 14. uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010.”;

članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeće se sljedeći stavak:

„2.a Ako sudionici na financijskim tržištima stavljaju na raspolaganje financijski proizvod iz članka 6. Uredbe (EU) 2020/852 Europskog parlamenata i Vijeća (*1), oni u informacije koje se trebaju objaviti na temelju članka 6. stavaka 1. i 3. ove Uredbe uključuju i informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 6. Uredbe (EU) 2020/852.

(*1) Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 (SL L 198, 22.6.2020., str. 13).”;"

(b)	u stavku 3. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „3. Europska nadzorna tijela u okviru Zajedničkog odbora izrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi pobliže odredila pojedinosti o sadržaju i prikazu informacija koje treba objaviti na temelju stavaka 1. i 2. ovog članka.”;

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„4. Europska nadzorna tijela u okviru Zajedničkog odbora izrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi pobliže odredila pojedinosti o sadržaju i prikazu informacija iz stavka 2.a ovog članka.

Pri izradi nacrta regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka, europska nadzorna tijela uzimaju u obzir različite vrste financijskih proizvoda, njihova obilježja i razlike među njima te cilj da objave budu točne, poštene, jasne, nedvosmislene, jednostavne i sažete, a kako bi postigla taj cilj, prema potrebi izrađuju nacrt izmjena regulatornih tehničkih standarda iz stavka 3. ovog članka. U nacrtu regulatornih tehničkih standarda uzimaju se u obzir odgovarajući datumi početka primjene utvrđeni u članku 27. stavku 2. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) 2020/852 u pogledu okolišnih ciljeva iz članka 9. te uredbe.

Europska nadzorna tijela Komisiji podnose nacrt regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka:

(a)	u pogledu okolišnih ciljeva iz članka 9. točaka (a) i (b) Uredbe (EU) 2020/852, do 1. lipnja 2021.; i

(b)	u pogledu okolišnih ciljeva iz članka 9. točaka od (c) do (f) Uredbe (EU) 2020/852, do 1. lipnja 2022.

Komisiji se delegira ovlast za dopunu ove Uredbe donošenjem regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člancima od 10. do 14. uredaba (EU) br. 1093/2010, (EU) br. 1094/2010 i (EU) br. 1095/2010.”;

članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)	umeće se sljedeći stavak: „4.a Sudionici na financijskim tržištima u informacije koje treba objaviti na temelju članka 6. stavaka 1. i 3. ove Uredbe uključuju informacije koje se zahtijevaju na temelju članka 5. Uredbe (EU) 2020/852”;

(b)	u stavku 5. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „5. Europska nadzorna tijela u okviru Zajedničkog odbora izrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi pobliže odredila pojedinosti o sadržaju i prikazu informacija koje treba objaviti na temelju stavaka od 1. do 4. ovog članka.”;

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„6. Europska nadzorna tijela u okviru Zajedničkog odbora izrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi pobliže odredila pojedinosti o sadržaju i prikazu informacija iz stavka 4.a ovog članka.

Pri izradi nacrta regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka europska nadzorna tijela uzimaju u obzir različite vrste financijskih proizvoda, njihove ciljeve kako su navedeni u stavku 4.a ovog članka i razlike među njima te cilj da objave budu točne, poštene, jasne, nedvosmislene, jednostavne i sažete, a kako bi postigla taj cilj, prema potrebi izrađuju nacrt izmjena regulatornih tehničkih standarda iz stavka 5. ovog članka. U nacrtu regulatornih tehničkih standarda uzimaju se u obzir odgovarajući datumi početka primjene utvrđeni u članku 27. stavku 2. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) 2020/852 u pogledu okolišnih ciljeva utvrđenih u članku 9. te uredbe.

Europska nadzorna tijela Komisiji podnose nacrt regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka:

(a)	u pogledu okolišnih ciljeva iz članka 9. točaka (a) i (b) Uredbe (EU) 2020/852 do 1. lipnja 2021.; i

(b)	u pogledu okolišnih ciljeva iz članka 9. točaka od (c) do (f) Uredbe (EU) 2020/852, do 1. lipnja 2022.

članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. dodaju se sljedeće točke:

„(c)	za financijski proizvod na koji se primjenjuje članak 5. Uredbe (EU) 2020/852, informacija koje se zahtijevaju na temelju tog članka;

(d)	za financijski proizvod na koji se primjenjuje članak 6. Uredbe (EU) 2020/852, informacija koje se zahtijevaju na temelju tog članka.”;

(b)	u stavku 4. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „4. Europska nadzorna tijela u okviru Zajedničkog odbora izrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi pobliže odredila sadržaj i prikaz informacija iz stavka 1. točaka (a) i (b).”;

(c)

dodaje se sljedeći stavak:

„5. Europska nadzorna tijela u okviru Zajedničkog odbora izrađuju nacrt regulatornih tehničkih standarda kako bi pobliže odredila pojedinosti o sadržaju i prikazu informacija iz stavka 1. točaka (c) i (d).

Pri izradi nacrta regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka europska nadzorna tijela uzimaju u obzir različite vrste financijskih proizvoda, njihova obilježja i ciljeve te razlike među njima te, prema potrebi, izrađuju nacrt izmjena regulatornih tehničkih standarda iz stavka 4. ovog članka. U nacrtu regulatornih tehničkih standarda uzimaju se u obzir odgovarajući datumi početka primjene iz članka 27. stavka 2. točaka (a) i (b) Uredbe (EU) 2020/852 u pogledu okolišnih ciljeva utvrđenih u članku 9. te uredbe. Europska nadzorna tijela ažuriraju regulatorne tehničke standarde s obzirom na regulatorni i tehnološki razvoj.

Europska nadzorna tijela Komisiji podnose nacrt regulatornih tehničkih standarda iz prvog podstavka:

(a)	u pogledu okolišnih ciljeva iz članka 9. točaka (a) i (b) Uredbe (EU) 2020/852, do 1. lipnja 2021.; i

(b)	u pogledu okolišnih ciljeva iz članka 9. točaka od (c) do (f) Uredbe (EU) 2020/852, do 1. lipnja 2022.

u članku 20. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Odstupajući od stavka 2. ovog članka:

(a)	članak 4. stavci 6. i 7., članak 8. stavak 3., članak 9. stavak 5., članak 10. stavak 2., članak 11. stavak 4. i članak 13. stavak 2., primjenjuju se od 29. prosinca 2019.;

(b)	članak 2.a., članak 8. stavak 4., članak 9. stavak 6. i članak 11. stavak 5. primjenjuju se od 12. srpnja 2020.;

(c)

članak 8. stavak 2.a i članak 9. stavak 4.a primjenjuju se:

i.	u pogledu okolišnih ciljeva iz članka 9. točaka (a) i (b) Uredbe (EU) 2020/852, od 1. siječnja 2022.; i

ii.	u pogledu okolišnih ciljeva iz članka 9. točaka od (c) do (f) Uredbe (EU) 2020/852, od 1. siječnja 2023.;

(d)	članak 11. stavci 1., 2. i 3. primjenjuju se od 1. siječnja 2022.”.

Članak 26.

Preispitivanje

1. Komisija do 13. srpnja 2022. i nakon toga svake tri godine objavljuje izvješće o primjeni ove Uredbe. U izvješću se ocjenjuje sljedeće:

(a)	napredak u provedbi ove Uredbe s obzirom na izradu kriterija tehničke provjere okolišno održivih gospodarskih djelatnosti;

(b)	moguća potreba za revidiranjem i dopunom kriterija utvrđenih u članku 3. za određivanje toga smatra li se određena gospodarska djelatnost okolišno održivom;

(c)	uporaba definicije okolišno održivih ulaganja u pravu Unije i na razini država članica, uključujući odredbe potrebne za uspostavu mehanizama za provjeru usklađenosti s kriterijima utvrđenima u ovoj Uredbi;

(d)

djelotvornost primjene kriterija tehničke provjere utvrđenih na temelju ove Uredbe u usmjeravanju privatnih ulaganja u okolišno održive gospodarske djelatnosti, a posebno u pogledu tokova kapitala, uključujući vlasnički kapital, u privatna poduzeća i druge pravne subjekte, s pomoću financijskih proizvoda obuhvaćenih ovom Uredbom te drugih financijskih proizvoda;

(e)

pristup sudionika na financijskim tržištima obuhvaćenih ovom Uredbom i ulagatelja pouzdanim, pravodobnim i provjerljivim informacijama i podacima o privatnim poduzećima i drugim pravnim subjektima, uključujući društva u koja se ulaže unutar i izvan područja primjene ove Uredbe te u oba slučaja, s obzirom na vlasnički kapital i dužnički kapital, uzimajući u obzir povezano administrativno opterećenje, kao i postupke provjere podataka koji su nužni za utvrđivanje stupnja ispunjenosti tih kriterija tehničke provjere i za osiguravanje usklađenosti s tim postupcima;

(f)	primjena članaka 21. i 22.

2. Komisija do 31. prosinca 2021. objavljuje izvješće u kojem se opisuju odredbe potrebne za proširenje područja primjene ove Uredbe izvan okolišno održivih gospodarskih djelatnosti te navodi odredbe koje bi bile potrebne kako bi se obuhvatilo:

(a)	gospodarske djelatnosti koje nemaju bitan učinak na okolišnu održivost i gospodarske djelatnosti koje bitno štete okolišnoj održivosti, te kako bi se preispitala primjerenost specifičnih zahtjeva za objavama u vezi s prijelaznim i omogućujućim djelatnostima; i

(b)	druge ciljeve održivosti, kao što su socijalni ciljevi.

3. Komisija do 13. srpnja 2022. procjenjuje djelotvornost savjetodavnih postupaka za izradu kriterija tehničke provjere utvrđenih na temelju ove Uredbe.

Članak 27.

Stupanje na snagu i primjena

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2. Članci 4., 5., 6. i 7. te članak 8. stavci 1., 2., i 3. primjenjuju se:

(a)	u pogledu okolišnih ciljeva iz članka 9. točaka (a) i (b) od 1. siječnja 2022.; i

(b)	u pogledu okolišnih ciljeva iz članka 9. točaka od (c) do (f) od 1. siječnja 2023.

3. Članak 4. ne primjenjuje se na programe poreznih poticaja na temelju certifikata koji su postojali prije stupanja na snagu ove Uredbe i kojima se utvrđuju zahtjevi u pogledu financijskih proizvoda kojima se žele financirati održivi projekti.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 18. lipnja 2020.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

N. BRNJAC

(1) SL C 62, 15.2.2019., str. 103.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 28. ožujka 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 15. travnja 2020. (SL C 184, 3.6.2020., str. 1.). Stajalište Europskog parlamenta od 17. lipnja 2020. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(3) Odluka Vijeća (EU) 2016/1841 od 5. listopada 2016. o sklapanju, u ime Europske unije, Pariškog sporazuma donesenoga u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (SL L 282, 19.10.2016., str. 1.).

(4) Odluka br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 20. studenoga 2013. o Općem programu djelovanja Unije za okoliš do 2020. „Živjeti dobro unutar granica našeg planeta” (SL L 354, 28.12.2013., str. 171.).

(5) Uredba (EU) 2015/1017 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. lipnja 2015. o Europskom fondu za strateška ulaganja, Europskom savjetodavnom centru za ulaganja i Europskom portalu projekata ulaganja i o izmjeni uredaba (EU) br. 1291/2013 i (EU) br. 1316/2013 – Europski fond za strateška ulaganja (SL L 169, 1.7.2015., str. 1.).

(6) Uredba (EU) 2019/2088 Europskog Parlamenta i Vijeća od 27. studenoga 2019. o objavama povezanim s održivosti u sektoru financijskih usluga (SL L 317, 9.12.2019., str. 1.).

(7) SL C 76, 9.3.2020., str. 23.

(8) Direktiva 2009/31/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o geološkom skladištenju ugljikova dioksida i o izmjeni Direktive Vijeća 85/337/EEZ, Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 2000/60/EZ, 2001/80/EZ, 2004/35/EZ, 2006/12/EZ, 2008/1/EZ i Uredbe (EZ) br. 1013/2006 (SL L 140, 5.6.2009., str. 114.).

(9) Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).

(10) Direktiva 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000., str. 1.).

(11) Direktiva 2006/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. veljače 2006. o upravljanju kvalitetom vode za kupanje i stavljanju izvan snage Direktive 76/160/EEZ (SL L 64, 4.3.2006., str. 37.).

(12) Direktiva 2006/118/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o zaštiti podzemnih voda od onečišćenja i pogoršanja stanja (SL L 372, 27.12.2006., str. 19.).

(13) Direktiva 2008/56/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. lipnja 2008. o uspostavljanju okvira za djelovanje Zajednice u području politike morskog okoliša (Okvirna direktiva o pomorskoj strategiji) (SL L 164, 25.6.2008., str. 19.).

(14) Direktiva 2008/105/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o standardima kvalitete okoliša u području vodne politike i o izmjeni i kasnijem stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 82/176/EEZ, 83/513/EEZ, 84/156/EEZ, 84/491/EEZ, 86/280/EEZ i izmjeni Direktive 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 348, 24.12.2008., str. 84.).

(15) Direktiva Vijeća 91/271/EEZ od 21. svibnja 1991. o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda (SL L 135, 30.5.1991., str. 40.).

(16) Direktiva Vijeća 91/676/EEZ od 12. prosinca 1991. o zaštiti voda od onečišćenja uzrokovanog nitratima iz poljoprivrednih izvora (SL L 375, 31.12.1991., str. 1.).

(17) Direktiva Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (SL L 330, 5.12.1998., str. 32.).

(18) Odluka Komisije (EU) 2017/848 оd 17. svibnja 2017. o utvrđivanju kriterija i metodoloških standarda za dobro stanje okoliša morskih voda, kao i specifikacija i standardiziranih metoda za praćenje i procjenu te o stavljanju izvan snage Odluke 2010/477/EU (SL L 125, 18.5.2017., str. 43.).

(19) Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2006. o pošiljkama otpada (SL L 190, 12.7.2006., str. 1.).

(20) Uredba (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (SL L 396, 30.12.2006., str. 1.).

(21) Uredba (EU) 2019/1021 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o postojanim organskim onečišćujućim tvarima (SL L 169, 25.6.2019., str. 45.).

(22) Direktiva Europskog parlamenta i Vijeća 94/62/EZ od 20. prosinca 1994. o ambalaži i ambalažnom otpadu (SL L 365, 31.12.1994., str. 10.).

(23) Direktiva 2000/53/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 18. rujna 2000. o otpadnim vozilima (SL L 269, 21.10.2000., str. 34.).

(24) Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (SL L 266, 26.9.2006., str. 1.).

(25) Direktiva 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o otpadu i stavljanju izvan snage određenih direktiva (SL L 312, 22.11.2008., str. 3.).

(26) Direktiva 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o industrijskim emisijama (integrirano sprečavanje i kontrola onečišćenja) (SL L 334, 17.12.2010., str. 17.).

(27) Direktiva 2011/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o ograničenju uporabe određenih opasnih tvari u električnoj i elektroničkoj opremi Tekst značajan za EGP (SL L 174, 1.7.2011., str. 88.).

(28) Direktiva 2012/19/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o otpadnoj električnoj i elektroničkoj opremi (OEEO) (SL L 197, 24.7.2012., str. 38.).

(29) Direktiva (EU) 2019/883 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o lučkim uređajima za prihvat isporuke brodskog otpada, izmjeni Direktive 2010/65/EU i stavljanju izvan snage Direktive 2000/59/EZ (SL L 151, 7.6.2019., str. 116.).

(30) Direktiva (EU) 2019/904 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. lipnja 2019. o smanjenju utjecaja određenih plastičnih proizvoda na okoliš (SL L 155, 12.6.2019., str. 1.).

(31) Direktiva Vijeća 1999/31/EZ od 26. travnja 1999. o odlagalištima otpada (SL L 182, 16.7.1999., str. 1.).

(32) Uredba Komisije (EU) br. 1357/2014 оd 18. prosinca 2014. o zamjeni Priloga III. Direktivi 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća o otpadu i stavljaju izvan snage određenih direktiva (SL L 365, 19.12.2014., str. 89.).

(33) Odluka Komisije 2000/532/EZ od 3. svibnja 2000. koja zamjenjuje Odluku 94/3/EZ o popisu otpada u skladu s člankom 1. točkom (a) Direktive Vijeća 75/442/EEZ o otpadu i Odluku Vijeća 94/904/EZ o utvrđivanju popisa opasnog otpada u skladu s člankom 1. stavkom 4. Direktive Vijeća 91/689/EEZ o opasnom otpadu (SL L 226, 6.9.2000., str. 3.).

(34) Odluka Komisije 2014/955/EU оd 18. prosinca 2014. o izmjeni Odluke 2000/532/EZ o popisu otpada u skladu s Direktivom 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 370, 30.12.2014., str. 44.).

(35) Direktiva 2004/35/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. travnja 2004. o odgovornosti za okoliš u pogledu sprečavanja i otklanjanja štete u okolišu (SL L 143, 30.4.2004., str. 56.).

(36) Direktiva 2004/107/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. prosinca 2004. o arsenu, kadmiju, živi, niklu i policikličkim aromatskim ugljikovodicima u zraku (SL L 23, 26.1.2005., str. 3.).

(37) Direktiva 2008/50/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2008. o kvaliteti zraka i čišćem zraku za Europu (SL L 152, 11.6.2008., str. 1.).

(38) Direktiva (EU) 2016/802 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o smanjenju sadržaja sumpora u određenim tekućim gorivima (SL L 132, 21.5.2016., str. 58.).

(39) Direktiva (EU) 2016/2284 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. prosinca 2016. o smanjenju nacionalnih emisija određenih atmosferskih onečišćujućih tvari, o izmjeni Direktive 2003/35/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2001/81/EZ (SL L 344, 17.12.2016., str. 1.).

(40) Uredba (EU) br. 995/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o utvrđivanju obveza gospodarskih subjekata koji stavljaju u promet drvo i proizvode od drva (SL L 295, 12.11.2010., str. 23.).

(41) Uredba (EU) br. 511/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o mjerama usklađivanja za korisnike Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja u Uniji (SL L 150, 20.5.2014., str. 59.).

(42) Uredba (EU) br. 1143/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o sprječavanju i upravljanju unošenja i širenja invazivnih stranih vrsta (SL L 317, 4.11.2014., str. 35.).

(43) Direktiva 2009/147/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 30. studenoga 2009. o očuvanju divljih ptica (SL L 20, 26.1.2010., str. 7.).

(44) Uredba Vijeća (EZ) br. 338/97 od 9. prosinca 1996. o zaštiti vrsta divlje faune i flore uređenjem trgovine njima (SL L 61, 3.3.1997., str. 1.).

(45) Direktiva Vijeća 92/43/EEZ od 21. svibnja 1992. o očuvanju prirodnih staništa i divlje faune i flore (SL L 206, 22.7.1992., str. 7.).

(46) Uredba (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o uključivanju emisija i uklanjanja stakleničkih plinova iz korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva u okvir za klimatsku i energetsku politiku do 2030. te o izmjeni Uredbe (EU) br. 525/2013 i Odluke br. 529/2013/EU (SL L 156, 19.6.2018., str. 1.).

(47) Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).

(48) Uredba (EU) 2017/1369 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2017. o utvrđivanju okvira za označivanje energetske učinkovitosti i o stavljanju izvan snage Direktive 2010/30/EU (SL L 198, 28.7.2017., str. 1.).

(49) Direktiva 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o energetskoj učinkovitosti, izmjeni direktiva 2009/125/EZ i 2010/30/EU i stavljanju izvan snage direktiva 2004/8/EZ i 2006/32/EZ (SL L 315, 14.11.2012., str. 1.).

(50) Direktiva (EU) 2018/844 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o izmjeni Direktive 2010/31/EU o energetskim svojstvima zgrada i Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (SL L 156, 19.6.2018., str. 75.).

(51) Direktiva 2009/125/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavi okvira za utvrđivanje zahtjeva za ekološki dizajn proizvoda koji koriste energiju (SL L 285, 31.10.2009., str. 10.).

(52) Uredba (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za bankarstvo), kojom se izmjenjuje Odluka br. 716/2009/EZ i stavlja izvan snage Odluka Komisije 2009/78/EZ, (SL L 331, 15.12.2010., str. 12.).

(53) Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

(54) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(55) Uredba (EZ) br. 1221/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o dobrovoljnom sudjelovanju organizacija u sustavu upravljanja okolišem i neovisnog ocjenjivanja Zajednice (EMAS) te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 761/2001 i odluka Komisije 2001/681/EZ i 2006/193/EZ (SL L 342, 22.12.2009., str. 1.).

(56) Uredba (EZ) br. 66/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o znaku za okoliš EU-a (SL L 27, 30.1.2010., str. 1.).

(57) Preporuka Komisije 2013/179/EU od 9. travnja 2013. o uporabi zajedničkih metoda za mjerenje i priopćavanje rezultata o utjecaju proizvoda i organizacija na okoliš za vrijeme njihova životnog vijeka (SL L 124, 4.5.2013., str. 1.).

(58) Uredba (EU) br. 538/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o izmjeni Uredbe (EU) br. 691/2011 o europskim ekonomskim računima okoliša (SL L 158, 27.5.2014., str. 113.).

(59) Direktiva 2001/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 27. lipnja 2001. o procjeni učinaka određenih planova i programa na okoliš (SL L 197, 21.7.2001., str. 30.).

(60) Direktiva 2011/92/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o procjeni učinaka određenih javnih i privatnih projekata na okoliš (SL L 26, 28.1.2012., str. 1.).

(61) Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.).

(62) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

(63) Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.).

(64) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(65) Uredba (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 173, 12.6.2014., str. 84.).

(66) Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) (SL L 352, 9.12.2014., str. 1.).

(67) Uredba (EU) 2019/1238 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o paneuropskom osobnom mirovinskom proizvodu (PEPP) (SL L 198, 25.7.2019., str. 1.).

(68) Direktiva 2013/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o godišnjim financijskim izvještajima, konsolidiranim financijskim izvještajima i povezanim izvješćima za određene vrste poduzeća, o izmjeni Direktive 2006/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i o stavljanju izvan snage direktiva Vijeća 78/660/EEZ i 83/349/EEZ (SL L 182, 29.6.2013., str. 19.).

(69) Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (SL L 168, 30.6.2017., str. 12.).

(70) Uredba (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. svibnja 2013. o mehanizmu za praćenje i izvješćivanje o emisijama stakleničkih plinova i za izvješćivanje o drugim informacijama u vezi s klimatskim promjenama na nacionalnoj razini i razini Unije te stavljanju izvan snage Odluke br. 280/2004/EZ (SL L 165, 18.6.2013., str. 13.).

		ISSN 1977-0847
Službeni list Europske unije		L 198

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Godište 63. 22. lipnja 2020.

Sadržaj		I. Zakonodavni akti	Stranica
		UREDBE
	*	Uredba (EU) 2020/851 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o izmjeni uredbe (EZ) br. 862/2007 o statistici Zajednice o migracijama i međunarodnoj zaštiti ( 1 )	1
	*	Uredba (EU) 2020/852 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o uspostavi okvira za olakšavanje održivih ulaganja i izmjeni Uredbe (EU) 2019/2088 ( 1 )	13
		ODLUKE
	*	Odluka (eu) 2020/853 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o davanju ovlasti Njemačkoj za izmjenu njezina bilateralnog sporazuma o cestovnom prijevozu sa Švicarskom kako bi se dozvolila kabotaža prilikom pružanja usluga međunarodnog cestovnog prijevoza putnika običnim i turističkim autobusima između pograničnih regija tih dviju zemalja	44
	*	Odluka (EU) 2020/854 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2020. o davanju ovlasti Italiji za vođenje pregovora i sklapanje sporazuma sa Švicarskom kojim se dozvoljava kabotaža prilikom pružanja usluga međunarodnog cestovnog prijevoza putnika običnim i turističkim autobusima između pograničnih regija tih dviju zemalja	47