(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 16. svibnja 2019., na temelju članka 10. osnovne uredbe, antisubvencijski ispitni postupak u pogledu uvoza u Uniju određenih tkanih i/ili prošivenih tkanina od staklenih vlakana („tkanine od staklenih vlakana”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) i Egipta (zajedno „predmetne zemlje”). Komisija je 16. svibnja 2019. objavila Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije („Obavijest o pokretanju postupka”) (2).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak nakon što je Tech-Fab Europe („podnositelj pritužbe”) 1. travnja 2019. podnio pritužbu u ime proizvođača koji čine više od 25 % ukupne proizvodnje određenih tkanih i/ili prošivenih tkanina od staklenih vlakana u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaze o subvencioniranju i posljedičnoj šteti koji su bili dostatni da se opravda pokretanje ispitnog postupka.

(3)

Komisija je prije pokretanja antisubvencijskog ispitnog postupka obavijestila kinesku vladu („kineska vlada”) (3) i egipatsku vladu („egipatska vlada”) (4) da je zaprimila propisno dokumentiranu pritužbu te ih je pozvala na savjetovanje u skladu s člankom 10. stavkom 7. osnovne uredbe. Savjetovanje s kineskom i egipatskom vladom održano je 13. svibnja 2019. Međutim, nije bilo moguće postići sporazumno rješenje.

(4)

Komisija je 21. veljače 2019. pokrenula zasebni antidampinški ispitni postupak za isti proizvod podrijetlom iz NRK-a i Egipta (5) („zasebni antidampinški ispitni postupak”). Komisija je 7. travnja 2020. uvela konačne antidampinške pristojbe na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz NRK-a i Egipta (6) („konačna antidampinška uredba”). Analize štete, uzročnosti i interesa Unije koje su provedene u navedenom antisubvencijskom i zasebnom antidampinškom ispitnom postupku istovjetne su mutatis mutandis jer su definicija industrije Unije, proizvođači iz Unije u uzorku, razmatrano razdoblje i razdoblje ispitnog postupka isti u oba ispitna postupka.

(5)

Kineska vlada tvrdila je da ispitni postupak ne bi trebalo pokretati jer u pritužbi nisu ispunjeni zahtjevi o dokazima iz članaka 11.2. i 11.3. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama te iz članka 10. stavka 2. osnovne uredbe. Prema navodima kineske vlade nije bilo dostatnih dokaza o postojanju subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, o šteti i uzročno-posljedičnoj vezi između subvencioniranog uvoza i štete.

(6)

Komisija je odbacila tu tvrdnju. Dokaze dostavljene u pritužbi čine informacije koje su u razumnoj mjeri bile dostupne podnositelju pritužbe u toj fazi. Kako je navedeno u izvješću o dostatnosti dokaza, koje sadržava Komisijinu procjenu svih dokaza koji su joj dostupni za Narodnu Republiku Kinu i Egipat, i na temelju kojih je pokrenula ispitni postupak, u fazi pokretanja postojalo je dovoljno dokaza o tome da se protiv navodnih subvencija mogu uvesti kompenzacijske mjere u pogledu njihova postojanja, iznosa i prirode. Pritužba je sadržavala i dostatne dokaze o postojanju štete za industriju Unije koju je uzrokovao subvencionirani uvoz.

(7)

Točnije, tijekom savjetovanja prije pokretanja postupka kineska je vlada navela da su upućivanja podnositelja pritužbe na sve kineske planove, programe ili preporuke nebitna jer oni nisu obvezujući i zbog toga što se industrija tkanina od staklenih vlakana ne spominje u 13. kineskom petogodišnjem planu ni u 13. petogodišnjem planu za industriju građevinskih materijala (2016.–2020.). Nakon pokretanja postupka kineska vlada navela je i da tkanine od staklenih vlakana nisu obuhvaćene dokumentom Made in China 2025. Komisija je napomenula da kineska vlada ne osporava postojanje tih planova, programa ili preporuka, već samo mjeru u kojoj su oni obvezujući ili u kojoj obuhvaćaju industriju tkanina od staklenih vlakana. Komisija je nadalje primijetila da je podnositelj pritužbe dostavio dokaze da se „novi materijali” spominju u nekoliko vladinih dokumenata, dok se „materijali na bazi stakla” navode u 13. petogodišnjem planu za industriju građevinskih materijala (2016.–2020.). Kineska vlada nije dostavila nikakve dokaze koji bi ukazivali na to da te izjave ne bi bile primjenjive na predmetni proizvod.

(8)

Kineska vlada isto je tako navela da ni Kinesko društvo za osiguranje izvoza i kredita („Sinosure”) ni poslovne banke u državnom vlasništvu nisu javna tijela te da kineska vlada ne povjerava funkcije privatnim bankama niti ih usmjerava. Komisija je napomenula da je ta tvrdnja povezana s tvrdnjom koja je već prethodno navedena i da se u pritužbi, među ostalim, spominje Zakon o bankama u Kini, za koji kineska vlada ne osporava da je dio kineskog zakonodavstva. Komisija je istaknula i da su u nedavnim EU-ovim antisubvencijskim ispitnim postupcima doneseni drugačiji zaključci o tom pitanju (7).

(9)

Nadalje, kineska vlada tvrdila je da se izvozni krediti za kupce daju stranim društvima i stoga ne pružaju korist kineskim proizvođačima tkanina od staklenih vlakana. Međutim, Komisija je utvrdila da koristi koje se pružaju stranim društvima u vlasništvu kineskih proizvođača tkanina od staklenih vlakana mogu pružiti korist potonjima.

(10)

Kineska vlada navela je da je ukinut porezni sustav koji se odnosi na ubrzanu amortizaciju opreme koju upotrebljavaju visokotehnološka poduzeća za razvoj i proizvodnju visoke tehnologije, ali i određeni programi bespovratnih sredstava koji su navedeni. Komisija je primila na znanje tu primjedbu, ali je istaknula da se ona ne odnosi na sve programe ni na različite razine državnih tijela (tj. nacionalna, regionalna ili lokalna) navedene u pritužbi. Osim toga, porezni sustav koji se odnosi na ubrzanu amortizaciju i dalje bi mogao pružati kontinuirane koristi, kao što je amortizacija tijekom vijeka trajanja odgovarajuće opreme, što možda obuhvaća razdoblje ispitnog postupka.

(11)

Nakon pokretanja postupka kineska vlada tvrdila je i da podnositelj pritužbe nije utvrdio uvjete za primjenu referentne vrijednosti izvan zemlje za zajmove i za prava korištenja zemljišta. Međutim, Komisija je utvrdila da su navodi sadržani u pritužbi potkrijepljeni nedavnim antisubvencijskim ispitnim postupcima EU-a u kojima se u pogledu tih pitanja utvrdila potreba za prilagodbom vanjskih referentnih vrijednosti prevladavajućim uvjetima u NRK-u (8).

(12)

Nadalje, kineska je vlada navela da pritužba nije sadržavala dostatne dokaze jer se najvećim dijelom oslanjala na prethodne uredbe EU-a, koje se odnose na različite opsege proizvoda. Međutim, Komisija je navela da se nalazi iz prethodnih i nedavnih antisubvencijskih ispitnih postupaka odnose na iste programe subvencioniranja kao što su oni navedeni u pritužbi. Nakon pokretanja postupka kineska vlada tvrdila je i da su se u razdoblju od 2016. do 2018. dogodile znatne promjene i reforme u financijskom sektoru te da se pritužba stoga ne može temeljiti ni na jednoj prethodno postojećoj situaciji. Međutim, Komisija je istaknula da je podnositelj pritužbe u pritužbi dostavio i dodatne dokaze o tome da programi subvencioniranja i dalje postoje te da nisu znatno izmijenjeni. Nadalje, Komisija je podsjetila da kineska vlada nije dostavila dokaze kojima bi osporila nastavak provedbe relevantnih programa. Stoga su u fazi pokretanja postupka raspoloživi dokazi upućivali na to da predmetni programi subvencioniranja nisu bitno izmijenjeni. To je u konačnici potvrđeno i ovim ispitnim postupkom.

(13)

Kineska vlada usto je tvrdila, u pogledu različitih subvencija, da podnositelj nije dostavio dokaze o koristi i specifičnosti. Komisija smatra da je podnositelj pritužbe dostavio dostatne dokaze o koristi i specifičnosti, u mjeri u kojoj su mu ti dokazi bili razumno dostupni. U svakom slučaju, Komisija je ispitala dokaze iz pritužbe i dala svoju procjenu svih relevantnih elemenata u izvješću o dostatnosti dokaza koje je uvršteno u otvorenu dokumentaciju nakon pokretanja postupka. Kineska vlada ponovila je svoje primjedbe nakon pokretanja postupka, ali nije dostavila nikakve dodatne dokaze.

(14)

Komisija je stoga zaključila da su u pritužbi navedeni dostatni dokazi koji ukazuju na postojanje navodnog subvencioniranja koje je pružala kineska vlada.

(15)

Naposljetku, poseban je element u ovom predmetu to što se navodno subvencioniranje u Egiptu odnosi na dva društva iz sueske zone gospodarske i trgovinske suradnje između Kine i Egipta („sueska zona gospodarske i trgovinske suradnje”), posebne gospodarske zone koju su zajedno uspostavili NRK i Egipat, dvije zemlje na koje se pritužba odnosi. Komisija je navela da namjerava ispitati sve subvencije koje su primila ta društva iz sueske zone gospodarske i trgovinske suradnje, neovisno o njihovu izvoru.

(16)

Tijekom savjetovanja prije pokretanja postupka kineska je vlada navela da podnositelj pritužbe nema pravnu osnovu na temelju koje bi osporavao postupanje kineske vlade putem predmetnog proizvoda podrijetlom ili izvezenog iz Egipta. Komisija je primila na znanje zabrinutost kineske vlade, ali je i dalje smatrala da postoje dostatni dokazi za pokretanje ispitnog postupka o navodnim subvencijama protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, dodijeljenima društvima iz sueske zone gospodarske i trgovinske suradnje, neovisno o njihovu izvoru.

(17)

Nakon pokretanja postupka kineska je vlada tvrdila da je pri utvrđivanju potrošnje u Uniji prilagodba podataka o uvozu iz NRK-a bila nepoštena u usporedbi s prilagodbom podataka o uvozu iz ostalih trećih zemalja kao što je Rusija. Kineska vlada nadalje je tvrdila da Komisija nije unakrsno provjerila te prilagodbe. Kineska vlada tvrdila je i da ne postoje informacije u dokumentaciji o tome što su podaci o tržištu/podaci dobiveni istraživanjem tržišta korišteni u prilagodbama podataka o uvozu.

(18)

Kako je također prikazano u uvodnoj izjavi 937., nastavno na analizu uvoza podnositelja pritužbe na temelju oznake KN, uvoz se procjenjivao i na temelju statističkih podataka o uvozu na razini oznake TARIC, koji su unakrsno provjereni s drugim izvorima i prema potrebi prilagođeni. Kad je riječ o Rusiji, podaci o uvozu unakrsno su provjereni i prilagođeni na temelju podataka o uvozu proizvođača tkanina od staklenih vlakana povezanih s proizvođačima iz Unije koji su bili jedini poznati proizvođači tkanina od staklenih vlakana u Rusiji. Utvrđeno je da je ta metodologija razumna te je rezultirala točnom procjenom uvoza predmetnog proizvoda iz Rusije. Jednako tako, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 937. u nastavku, Komisija je tijekom ispitnog postupka usporedila podatke Eurostata na razini oznake TARIC s podacima koje su dostavili poznati proizvođači iz NRK-a koji su se javili tijekom postupka odabira uzoraka. Obujam izvoza tkanina od staklenih vlakana koji su prijavili kineski proizvođači izvoznici koji surađuju činio je ukupan uvoz zabilježen u podacima Eurostata pod odgovarajućim oznakama TARIC te se stoga cjelokupan izvoz smatrao predmetnim proizvodom. Naposljetku, suprotno tvrdnji kineske vlade, u pritužbi je objašnjeno kako su podaci o tržištu/podaci dobiveni istraživanjem tržišta korišteni za prilagodbu podataka o uvozu. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(19)

U svojim primjedbama na pokretanje postupka kineska je vlada tvrdila da je tržište tkanina od staklenih vlakana segmentirano i da svaki od segmenata obuhvaća znatno različite raspone cijena. Kineska vlada tvrdila je da tri glavne vrste proizvoda, tkani roving, pletene nenabrane tkanine i složeni materijali, imaju različit sastav i podrazumijevaju različite proizvodne korake/postupke, a time i troškove proizvodnje i prodajne cijene. Osim toga, te tri vrste proizvoda imaju različita fizička i tehnička svojstva kojima su pak definirane njihove krajnje namjene. Prema kineskoj vladi, usporedba cijena/procjena sniženja cijena, kao i procjena navodno štetnog učinka kineskog uvoza, kao što je provedena u pritužbi na ukupnoj razini, obmanjujuća je i nedostatna bez stvarne procjene opsega prisutnosti, tj. obujma i tržišnog udjela, kineskih proizvođača i proizvođača iz Unije u svakom segmentu proizvoda.

(20)

Komisija je smatrala da kineska vlada nije dostavila nikakve dokaze kojima bi potkrijepila te tvrdnje. Podnositelj pritužbe dostavio je u fazi pokretanja postupka dostatne dokaze o troškovima i cijenama proizvoda iz ispitnog postupka. Činjenica da postoje različite vrste proizvoda koje mogu imati različite proizvodne postupke, troškove i prodajne cijene ne podrazumijeva nužno segmentaciju tržišta. Napominje se da u skladu s člankom 10. stavkom 2. osnovne uredbe podnositelj pritužbe mora dostaviti podatke koji su mu razumno raspoloživi. Budući da su troškovi i cijene vrsta proizvoda proizvedenih u Kini po svojoj prirodi povjerljivi i nisu raspoloživi podnositelju pritužbe, Komisija je smatrala da je pritužba sadržavala dovoljno informacija koje su podnositelju pritužbe bile razumno raspoložive za pokretanje ispitnog postupka.

(21)

Nadalje, informacije koje je Komisija prikupila i primila tijekom ispitnog postupka pokazale su da tržište tkanina od staklenih vlakana u Uniji nije segmentirano. Činjenično je netočna tvrdnja da tri vrste proizvoda – tkani roving, nenabrane tkanine i složeni materijali – imaju različita fizička i tehnička svojstva kojima su pak definirane njihove krajnje namjene. Kako je objašnjeno u pritužbi i u uvodnim izjavama od 129. do 138., a kineska vlada nije osporavala, predmetni proizvod upotrebljava se za pojačanje termoplastičnih i termoreaktivnih smola u industriji kompozitnih materijala. Postoje brojna preklapanja u upotrebi; odabir vrste tkanine ovisi o izgledu površine, toku smole, napetosti kojoj će gotovi proizvod biti podvrgnut i tehnici primjene. Određene su vrste proizvoda posebno dobre za proizvodne tehnike zatvorenim kalupima ili za ručno laminiranje.

(22)

Tri vrste proizvoda imaju sljedeće glavne namjene koje se preklapaju: tkani roving primjenjuje se s termoreaktivnim materijalima, posebno kod ručnog laminiranja, u izradi morskih plovila (trupa i palube broda), oplata vozila (npr. kamiona, vlakova), lopatica vjetrenjača, cijevi i spremnika. Nenabrane tkanine upotrebljavaju se u izradi morskih plovila (trupa i palube broda), karoserija i oplata vozila (npr. kamiona, vlakova), lopatica i kućištâ vjetrenjača, skija i dasaka za skijanje, cijevi i spremnika. Složeni materijali primjenjuju se sa zatvorenim kalupima u izradi karoserija i oplata vozila, morskih plovila (trupa i palube broda), kućištâ vjetrenjača i vozilâ za korištenje u slobodno vrijeme.

(23)

Naposljetku, Komisija napominje da nije neuobičajeno da predmetni proizvod ima vrste proizvoda s različitim strukturama troškova i cijenama. Upravo iz tog razloga Komisija prikuplja podatke na temelju detaljne klasifikacije vrsta proizvoda. U toj je klasifikaciji, osim oblika tkanine, napravljena razlika između prodajnih oblika, vrsta stakla koje se koriste, mase po površini i gustoće rovinga. Izračun sniženja cijena temeljio se na usporedbi različitih vrsta proizvoda te su stoga sva ta svojstva uzeta u obzir pri usporedbi uvoza iz NRK-a s tkaninama od staklenih vlakana koje su proizveli proizvođači iz Unije. Stoga je taj argument odbačen.

(24)

U svojim primjedbama na pokretanje postupka kineska vlada nadalje je tvrdila da su i znatne razlike između uvoznih cijena tkanina od staklenih vlakana iz različitih izvora jasan pokazatelj da je tržište Unije za različite vrste proizvoda segmentirano te je uvoz iz različitih zemalja predviđen za različite segmente tržišta.

(25)

Kako je prethodno navedeno, informacijama koje je Komisija prikupila tijekom cijelog ispitnog postupka potvrđeno je da tržište tkanina od staklenih vlakana u Uniji nije segmentirano. Nadalje, ispitnim je postupkom utvrđeno da kineski proizvođači izvoznici i egipatski proizvođači izvoznici ne izvoze potpuno različite oblike tkanina od staklenih vlakana. Podudarnost između proizvoda koje prodaju proizvođači izvoznici u NRK-u i Egiptu iznosila je oko 90 %. Stoga je taj argument odbačen.

(26)

U svojim primjedbama na pokretanje postupka kineska je vlada tvrdila i da su se usporedba kineskih uvoznih cijena i izračun sniženja cijena u pritužbi temeljili na neusporedivim i selektivno odabranim podacima koji su pogrešno prilagođeni.

(27)

Kako je prethodno navedeno, člankom 10. stavkom 2. osnovne uredbe utvrđen je standard dokaza koji podnositelj pritužbe mora dostaviti u pritužbi. Stoga, uz to što moraju biti dostatne, informacije moraju biti i razumno raspoložive podnositelju pritužbe. Budući da su informacije o troškovima i cijenama po svojoj prirodi povjerljive, podnositelju pritužbe u fazi pokretanja postupka nisu bili razumno raspoloživi precizni podaci o troškovima i cijenama po vrsti proizvoda koje izvoze društva iz trećih zemalja. Dostavljene informacije ipak su se smatrale dostatnima za pokretanje ispitnog postupka s obzirom na to da su se temeljile na statističkim podacima Eurostata o kineskim uvoznim cijenama.

(28)

Komisija je nadalje napomenula da se, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 965., izračun sniženja cijena tijekom ispitnog postupka uglavnom temeljio na stvarnim detaljnim podacima proizvođačâ iz Unije i proizvođačâ izvoznika u uzorku, čime su potvrđene tvrdnje o sniženju cijena sadržane u pritužbi koje su se temeljile na statističkim podacima Eurostata. Stoga se i u pogledu podataka upotrijebljenih u ispitnom postupku taj argument smatrao bespredmetnim.

(29)

U svojim primjedbama na pokretanje postupka kineska je vlada tvrdila da uvoz tkanina od staklenih vlakana iz Kine nije prouzročio pritisak na cijene. Ta izjava nije potkrijepljena nikakvim dokazima.

(30)

Za razliku od toga, u pritužbi su dostavljene informacije o učinku subvencioniranog uvoza na cijene istovjetnog proizvoda na tržištu Unije i posljedičnom utjecaju tog uvoza na industriju Unije, što se smatralo dostatnim za pokretanje ispitnog postupka. Dokazi navedeni u pritužbi pokazali su da su cijene egipatskog i kineskog uvoza bile znatno niže od cijena Unije.

(31)

Osim toga, ta je tvrdnja činjenično netočna. Kako je Komisija utvrdila tijekom ispitnog postupka i kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 966., kineski proizvođači izvoznici u uzorku nudili su znatno niže cijene od cijena industrije Unije tijekom RIP-a. Stoga je taj argument odbačen.

(32)

U svojim primjedbama na pokretanje postupka kineska je vlada tvrdila da kumulacija uvoza iz Kine i Egipta za potrebe analize štete u ovom slučaju nije opravdana. To je zato što se uvjeti tržišnog natjecanja između uvoza iz tih zemalja i između uvoza iz tih zemalja i istovjetnog proizvoda koji proizvodi i prodaje industrija Unije na tržištu Unije znatno razlikuju. Kineska vlada tvrdila je da kineske tkanine od staklenih vlakana nisu u tržišnom natjecanju s egipatskim tkaninama od staklenih vlakana jer: i. uvoz egipatskih tkanina od staklenih vlakana praktički nije postojao do 2017.; ii. uvoz tkanina od staklenih vlakana iz Kine i Egipta pokazivao je potpuno suprotna kretanja; iii. egipatski uvoz ima drukčije cijene i iv. egipatski uvoz, prema vlastitim izračunima podnositelja pritužbe, obuhvaća isključivo nenabrane tkanine te se stoga ne natječe s prodajom tkanina od staklenih vlakana iz Unije i Kine na tržištu Unije.

(33)

Komisija je prvo primijetila da je pritužba sadržavala dostatne dokaze koji upućuju na to da je uvoz predmetnog proizvoda bio subvencioniran, da je obujam uvoza bio znatan te da nanosi štetu industriji Unije. Sadržavala je i niz elemenata u pogledu kumulativne procjene uvoza iz dviju predmetnih zemalja (konkretno, procijenjeni iznosi subvencioniranja za obje zemlje nisu de minimis (9), obujam uvoza iz obiju zemalja je znatan (10) i predmetne zemlje natječu se međusobno, s istovjetnim proizvodom, kao i s trećim zemljama, a proizvodi koje te zemlje izvoze imaju ista svojstva i krajnje namjene kao i istovjetni proizvod (11)) za koje je utvrđeno da su dostatni dokazi u početnoj fazi. Ti su dokazi podrobnije analizirani tijekom ispitnog postupka te je Komisija potvrdila da su ispunjeni uvjeti za kumulaciju, kako je opisano i detaljno objašnjeno u uvodnim izjavama od 947. do 950.

(34)

Kineska vlada nadalje je tvrdila da se obujam kineskog uvoza smanjio u razmatranom razdoblju te da nije mogao nanijeti štetu proizvođačima iz Unije.

(35)

Kako je prethodno navedeno, pritužba je sadržavala dostatne dokaze da bi uvoz kineskih i egipatskih tkanina od staklenih vlakana trebalo procijeniti kumulativno. Prema dokazima iz pritužbe, uvoz tkanina od staklenih vlakana iz obiju zemalja u konkurenciji je međusobno i s istovjetnim proizvodom, kao i s uvozom iz trećih zemalja. Uvoz iz NRK-a i Egipta ima jednaka svojstva i namjene proizvoda te se prodaje kupcima u cijeloj Uniji u izravnom tržišnom natjecanju s tkaninama od staklenih vlakana koje proizvode industrija Unije i treće zemlje.

(36)

U svojim primjedbama na pokretanje postupka kineska je vlada tvrdila da podnositelj pritužbe nije dostavio pouzdane podatke o industriji Unije u cjelini jer su podaci za proizvođače koji nisu podnositelji pritužbe bili nepouzdani. Nadalje, podnositelj pritužbe nije dostavio informacije o nekoliko pokazatelja štete.

(37)

Kineska vlada nije objasnila zašto su ti podaci nepouzdani. Još jednom treba napomenuti da povjerljivi podaci o prodaji i proizvodnji proizvođača iz Unije koji nisu podnositelji pritužbe nisu bili raspoloživi podnositelju pritužbe. Podnositelj pritužbe stoga je dostavio procjene koje su se smatrale razumnima i dovoljno točnima te koje su bile u skladu s člankom 10. stavkom 2. osnovne uredbe. Kako bi se dostavili dostatni dokazi o šteti, ne postoji obveza dostavljanja podataka o svim pokazateljima štete navedenima u članku 8. stavku 4. osnovne uredbe, niti svi pokazatelji štete moraju pokazivati silazno kretanje.

(38)

Komisija je napomenula da je uzorak proizvođača iz Unije odabran tijekom ispitnog postupka uključivao najvećeg proizvođača koji nije podnositelj pritužbe, što je Komisiji omogućilo da unakrsno provjeri makropodatke koje je dostavio podnositelj pritužbe. Nadalje, Komisija je u ispitnom postupku razmotrila sve relevantne pokazatelje štete. Stoga je taj argument odbačen.

(39)

U svojim primjedbama na pokretanje postupka kineska je vlada tvrdila da proizvođači iz Unije nisu oštećeni, a pogotovo ne zbog kineskog uvoza. Prema navodima kineske vlade, između 2015. i razdoblja ispitnog postupka na temelju pritužbe industrija Unije bila je u dobrom stanju te su se u osnovi svi pokazatelji štete razvijali pozitivno ili ostali stabilni.

(40)

Podaci iz pritužbe jasno su pokazali da je industriji Unije nanesena materijalna šteta zbog znatnog sniženja cijena uzrokovanog subvencioniranim uvozom tkanina od staklenih vlakana iz predmetnih zemalja. Proizvodnja, prodaja i tržišni udio industrije Unije doživjeli su znatan pad. Podnositelji pritužbe bili su prisiljeni smanjiti ulaganja i broj zaposlenih. Zalihe proizvođača iz Unije koji su poduprli pritužbu povećale su se, a njihova je profitabilnost pala.

(41)

Komisija je napomenula da su tijekom ispitnog postupka pokazatelji štete utvrđeni na temelju stvarnih provjerenih podataka koje su dostavili proizvođači iz Unije u uzorku pokazali znatnu materijalnu štetu koju je prouzročio uvoz iz predmetnih zemalja. Kineska vlada u svojim je primjedbama na konačnu objavu iznijela primjedbe na te pokazatelje (12). Te su primjedbe navedene u odjeljku 5.4. ove Uredbe.

(42)

U svojim primjedbama na pokretanje postupka kineska je vlada tvrdila da je industrija Unije pretrpjela štetu zbog svojeg povezanog uvoza iz trećih zemalja i pada potražnje na tržištu Unije.

(43)

Komisija se nije složila s tim. Pritužba je pokazala da zbog svojeg malog obujma povezani uvoz iz trećih zemalja nije mogao uzrokovati materijalnu štetu. Analiza pokazatelja štete koju je proveo podnositelj pritužbe pokazala je i da se šteta ne može objasniti padom potražnje na tržištu Unije jer su njegovi gubici tržišnog udjela pokazali da je njegov pad prodaje na tržištu očito premašio pad potrošnje.

(44)

Podnositelj pritužbe dostavio je dovoljno dokaza o uzročno-posljedičnoj vezi između uvoza iz predmetnih zemalja i štete. Osim toga, podnositelj pritužbe analizirao je druge moguće uzroke štete kao što su rezultati proizvođača iz Unije, izvozni rezultati proizvođača iz Unije te uvoz iz ostalih trećih zemalja.

(45)

Tijekom ispitnog postupka ispitani su uvoz iz trećih zemalja i pad potražnje na tržištu Unije, kako je navedeno u odjeljku 6.2. u nastavku. Nakon konačne objave nisu dostavljeni nikakvi novi argumenti u primjedbama kineske vlade na pokretanje postupka. Stoga je taj argument odbačen.

(46)

U svojim primjedbama na pokretanje postupka kineska je vlada tvrdila da su vertikalno integrirani proizvođači iz Unije pretrpjeli štetu zbog troškova povezanih s „integracijom prema natrag” i smanjenom sposobnošću prodaje na otvorenom tržištu zbog „silazne integracije”.

(47)

U trenutku pokretanja postupka nisu bile dostupne nikakve informacije o očitom nepovoljnom položaju industrije Unije u tržišnom natjecanju. Nadalje, proizvođači iz Unije uglavnom nisu vertikalno integrirani.

(48)

Osim toga, Komisija je napomenula da u ispitnom postupku nije dokazala neuobičajene troškove zbog vertikalne integracije. Štoviše, svi proizvođači iz Unije u uzorku prodavali su prvenstveno nepovezanim kupcima. Stoga je taj argument odbačen.

(49)

U svojim primjedbama na pokretanje postupka kineska je vlada tvrdila da različita kretanja prodaje proizvođačâ podnositelja pritužbe i proizvođača koji nisu podnositelji pritužbe između 2015. i RIP-a na temelju pritužbe upućuju na to da se dva skupa proizvođača natječu za prodaju i kupce. Stoga je gubitak obujma prodaje i tržišnog udjela proizvođačâ podnositelja pritužbe u odnosu na proizvođače koji nisu podnositelji pritužbe vjerojatno i bio razlog zbog kojeg su prvonavedeni proizvođači pretrpjeli štetu u pogledu obujma prodaje i nisu mogli povećati cijene u RIP-u na temelju pritužbe.

(50)

Tržišno natjecanje među proizvođačima iz Unije posljedica je slobodnog tržišta i obično je pretpostavka (osim ako, primjerice, postoje dokazi o postojanju protutržišnih praksi, što ovdje nije slučaj), a ne čimbenik kojim se objašnjava postojanje štete. Stoga se na tržištu Unije ne natječu samo proizvođači podnositelji pritužbe iz Unije i proizvođači koji nisu podnositelji pritužbe iz Unije međusobno, već se i sami proizvođači iz Unije koji su podnositelji pritužbe natječu jedni s drugima. Smatra se da time nije umanjena uzročno-posljedična veza između subvencioniranog uvoza i materijalne štete koju je pretrpjela cijela industrija Unije. Nalazi o materijalnoj šteti koji se temelje na valjanom uzorku počivaju na procjeni industrije u cjelini, uključujući podatke proizvođača podnositelja pritužbe i proizvođača koji nisu podnositelji pritužbe (mikro- i makropodaci).

(51)

Tijekom ispitnog postupka, kako je navedeno u bilješci u dokumentaciji koja se daje na uvid zainteresiranim stranama o konačnom uzorku proizvođača iz Unije od 21. lipnja 2019., uzorak proizvođača iz Unije sastojao se i od proizvođača iz Unije koji su podnositelji pritužbe i od proizvođača iz Unije koji nisu podnositelji pritužbe. Nadalje, utvrđivanje štete nije bilo ograničeno na proizvođače iz Unije koji su podnijeli pritužbu, nego se odnosilo na industriju Unije u cjelini. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(52)

Konačno, u svojim primjedbama nakon pokretanja postupka kineska je vlada tvrdila da je odobrena prekomjerna povjerljivost u pogledu ključnih informacija kao što su informacije o onima koji podupiru pritužbu i glavni podaci povezani sa štetom. Kineska vlada tvrdila je da joj je time onemogućeno da na odgovarajući način opovrgne tvrdnje podnositelja pritužbe o šteti.

(53)

Komisija je smatrala da je verzija dokumentacije koja je zainteresiranim stranama iz pritužbe dana na uvid sadržavala sve bitne dokaze i sažetke povjerljivih podataka koji nisu povjerljivi kako bi zainteresirane strane mogle ostvariti svoja prava na obranu tijekom cijelog postupka. Podsjeća se da se člankom 29. osnovne uredbe omogućava zaštita povjerljivih podataka u okolnostima kada bi njihovo objavljivanje davalo znatne komparativne prednosti konkurentu ili bi imalo značajne štetne učinke na osobu koja daje podatke ili na osobu od koje je ta osoba primila podatke. Stoga su tvrdnje kineske vlade u tom pogledu odbačene.

(54)

Egipatska vlada tvrdila je da ispitni postupak ne bi trebalo pokretati jer u pritužbi nisu ispunjeni zahtjevi o dokazima iz članka 11.2. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama te iz članka 10. stavka 2. osnovne uredbe. Prema navodima egipatske vlade nije bilo dostatnih dokaza o postojanju subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, šteti i uzročno-posljedičnoj vezi između subvencioniranog uvoza i štete. Komisija je odbacila tu tvrdnju iz istih razloga kao što su oni iz prethodne uvodne izjave 6.

(55)

Tijekom savjetovanja prije pokretanja postupka egipatska je vlada navela da podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze o tome da navodne povlaštene zajmove odobrava egipatska vlada. Međutim, s obzirom na skup dokaza iznesen u pritužbi, a osobito sporazume između Kine i Egipta te ciljeve tih sporazuma, Komisija smatra da je podnositelj pritužbe dostavio dostatne dokaze u mjeri u kojoj su mu oni bili razumno dostupni te da ti dokazi pokazuju da bi se odobravanje subvencioniranja davanjem povlaštenih zajmova moglo pripisati egipatskoj vladi.

(56)

Nadalje, egipatska vlada tvrdila je da su navodne porezne olakšice uklonjene iz zakonodavstva 2015. i da podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze o tome da se one i dalje primjenjuju za postojeće projekte. Međutim, Komisija je utvrdila da je podnositelj pritužbe dostavio dostatne dokaze o nastavku primjenjivanja tih poreznih olakšica, u mjeri u kojoj su mu ti dokazi bili razumno dostupni.

(57)

Egipatska vlada izjavila je i da otpust uvoznih carina na sirovine nije subvencija u mjeri u kojoj se ti uvezeni proizvodi ponovno izvoze kao takvi ili prerađuju u proizvod na kraju proizvodnog lanca. Komisija je potvrdila da samo pretjerani otpust uvoznih carina na sirovine čini subvenciju protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere te je tijekom ispitnog postupka tome posvetila posebnu pažnju. Komisija je nadalje navela da se primjedba egipatske vlade ne primjenjuje na opremu za proizvodnju.

(58)

Egipatska je vlada tvrdila da podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze o koristi u pogledu pružanja zemljišta uz manju naknadu od primjerene. Međutim, Komisija je utvrdila da je podnositelj pritužbe dostavio dostatne dokaze o koristi, u mjeri u kojoj su mu oni bili razumno dostupni.

(59)

Naposljetku, egipatska vlada navela je da podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze o specifičnosti u pogledu opskrbe električnom energijom uz manju naknadu od primjerene, s obzirom na to da nema specifičnosti kada pristup subvenciji podliježe objektivnim uvjetima. Komisija je napomenula da egipatska vlada tijekom savjetovanja prije pokretanja postupka nije dostavila nikakve dokaze o tim objektivnim uvjetima.

(60)

Komisija je stoga zaključila da su u pritužbi navedeni dostatni dokazi za pokretanje ispitnog postupka o navodnim subvencijama protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere i koje je izravno ili neizravno dodijelila egipatska vlada.

(61)

Nakon konačne objave grupa Yuntianhua tvrdila je da zamjena čimbenika proizvodnje u zasebnom antidampinškom ispitnom postupku nije primjerena te je zatražila od Komisije da za proizvođače izvoznike grupe provede izračun dampinške marže bez bilo kakve primjene članka 2. stavka 6.a Uredbe (EU) 2016/1036 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske unije („osnovna antidampinška uredba”) (13). Prema navodima grupe Yuntianhua antisubvencijskim ispitnim postupkom nisu pronađeni dokazi da su se ulazni materijali tkanina od staklenih vlakana dobavljali uz manju naknadu od primjerene. Isto tako, grupa je tvrdila da je antisubvencijskim ispitnim postupkom prihvaćeno da su ulazni materijali tkanina od staklenih vlakana nabavljani po nenarušenim tržišnim vrijednostima jer se promet dobavljačâ ulaznih materijala i sirovina upotrebljavao za izračun koristi od subvencije.

(62)

Komisija je prvo napomenula da su primjedbe na izračun i metodologiju koji su upotrijebljeni u zasebnom antidampinškom ispitnom postupku izvan opsega ovog postupka. Stoga bi primjedbe koje se odnose na metodologiju upotrijebljenu za utvrđivanje dampinga trebalo dostaviti u kontekstu navedenoga ispitnog postupka.

(63)

Drugo, u ispitnom se postupku, kako je opisano u odjeljku 3., pokazalo da su ključni dobavljači proizvođačâ izvoznika u velikoj mjeri ostvarili korist od državnih subvencija. Komisija je podsjetila da upotreba prometa povezanih društava koja dobavljaju ulazne materijale i sirovine ne podrazumijeva prihvaćanje nenarušenih tržišnih vrijednosti tih ulaznih materijala i sirovina. Naprotiv, promet je ključ za raspodjelu kojim se omogućuje dobra raspodjela utvrđenih subvencija od kojih su proizvođači izvoznici ostvarili korist.

(64)

Naposljetku, Komisija je napomenula da se nalazi u skladu s člankom 2. stavkom 6.a osnovne antidampinške uredbe odnose na bitne poremećaje kada znatne vladine intervencije utječu na cijene ili troškove. U tom su kontekstu na sveobuhvatan način analizirani različiti elementi. U skladu s tim, činjenica da se antidampinški ispitni postupak iz članka 2. stavka 6.a ne temelji na dokazima o subvencioniranju sirovina ili predmetnog proizvoda nije prepreka Komisiji da odvojeno i u skladu s primjenjivim pravilima iz osnovne uredbe ispituje postoji li subvencioniranje. Stoga su argumenti grupe Yuntianhua odbačeni.

(65)

Nakon dodatne konačne objave grupa Yuntianhua tvrdila je da objava sadržava nove nalaze u pogledu: i. nepostojanja segmentacije tržišta tkanina od staklenih vlakana; ii. fizičkih i tehničkih svojstava proizvoda; iii. strukture troškova i cijena; iv. dvostrukog računanja koje je rezultat istodobnog uvođenja antidampinških i antisubvencijskih pristojbi, što je utjecalo na razinu konačnih antidampinških pristojbi uvedenih 7. travnja 2020. te v. činjenice da je dampinška marža utvrđena u antidampinškom ispitnom postupku za tu stranu bila netočna te da bi se trebala smanjiti za cijeli iznos subvencioniranja utvrđen u NRK-u kako bi se izbjeglo dvostruko računanje. Ti elementi nisu sadržani u konačnoj objavi paralelnog antidampinškog postupka koji na taj način ne bi sadržavao te ključne nalaze i razmatranja. Zbog toga bi, prema mišljenju te strane, konačna antidampinška uredba (EU) 2020/492 bila očito nerazumna i nezakonita, a dampinška marža od 64,7 % iz antidampinške uredbe (EU) 2020/492 pogrešna.

(66)

Komisija je odmah napomenula da su objašnjenja navedena u dodatnoj konačnoj objavi u ovom postupku reakcija na primjedbe koje je primila od strana nakon te objave te su stoga sadržavala više pojedinosti o nalazima Komisije. Prema tome, ona ne predstavljaju nove nalaze, već se njima jednostavno nastoji odgovoriti na primjedbe zainteresiranih strana.

(67)

Nadalje, u pogledu primjedbi od i. do iii. koje je ta strana iznijela, tj. u pogledu nepostojanja segmentacije tržišta tkanina od staklenih vlakana, svojstava proizvoda te strukture troškova i cijena, Komisija je navela da je svrha napomena iz dodatne objave koje se odnose na te tri primjedbe bila odgovoriti na nove tvrdnje koje su strane iznijele. Te nove tvrdnje dostavljene su isključivo u kontekstu tog antisubvencijskog postupka. Jedina tvrdnja u antidampinškom postupku koja se odnosila na segmentaciju bila je da će proizvođači u Uniji proizvoditi samo specijalizirane potrošačke proizvode proizvođačâ originalne opreme te da se za segment proizvođačâ originalne opreme ne bi trebale uvesti nikakve mjere. Ti argumenti u potpunosti su razmotreni u uvodnoj izjavi 409. antidampinške uredbe (14). Stoga Komisija nije nikako mogla razmotriti te nove primjedbe već u kontekstu objave o antidampinškim mjerama. Konačna antidampinška uredba sadržavala je sve bitne nalaze i razmatranja na temelju kojih je Komisija donijela svoju odluku u odnosu na taj postupak te su u njoj u potpunosti razmotreni svi argumenti koji su izneseni u kontekstu tog postupka. Nalazi iz antisubvencijskog postupka ne utječu na obrazloženja predviđena konačnom antidampinškom uredbom.

(68)

Nadalje, s materijalnog stajališta te primjedbe ni na koji način ne utječu na nalaze antidampinškog ili antisubvencijskog ispitnog postupka, niti ih mijenjaju. Stoga te primjedbe nemaju nikakvog utjecaja na situaciju strane koja je iznijela tu tvrdnju niti na situaciju drugih strana. Unatoč tome, Komisija je odlučila pružiti stranama dodatnu priliku da se očituju o tim primjedbama. Naime, iako same nisu uvele nikakve promjene (te stoga Komisija načelno nije imala obvezu razmotriti ih u dodatnoj objavi, već u konačnoj uredbi), one su uključene u dodatnu konačnu objavu. Zbog svih tih razloga te su tvrdnje odbačene.

(69)

U svakom slučaju, između nalaza dvaju ispitnih postupaka ne postoji proturječnost. Jedina je razlika što su strane u ovom postupku imale priliku očitovati se u kasnijoj fazi i što su iznijele dodatne primjedbe. Komisija je imala obvezu odgovoriti na te primjedbe te je to i učinila u ovoj Uredbi.

(70)

Kad je konkretno riječ o posljednjim dvama primjedbama iv. i v. o mogućem dvostrukom računanju i dampinškoj marži, kako su navedene u prethodnoj uvodnoj izjavi 67., Komisija je napomenula sljedeće. Prvo, kako je već objašnjeno u odgovoru na primjedbe strana na konačnu objavu u ovom postupku, a posebno u uvodnoj izjavi 1137., Komisija je u potpunosti razmotrila moguće pitanje dvostrukog računanja i dala svim stranama dovoljno prilika da dostave primjedbe tijekom ovog postupka. To nikako nije mogla učiniti u kontekstu antidampinškog postupka koji je tada bio u tijeku. Drugo, Komisija napominje da u kontekstu zasebnog antidampinškog i antisubvencijskog postupka za isti proizvod podrijetlom iz iste zemlje u situaciji u kojoj uvođenje kompenzacijskih pristojbi nastupa kasnije od uvođenja antidampinških pristojbi ne preostaje nijedna druga mogućnost nego izmijeniti prethodno uvedene antidampinške pristojbe. To se mora učiniti kako bi se u obzir uzele nove kompenzacijske pristojbe uz istodobno sprečavanje dvostrukog računanja i poštovanje pravila niže pristojbe, ako je primjenjivo i relevantno. U tu svrhu, zakonodavna tehnika u tim slučajevima podrazumijeva da se istom uredbom uvedu odgovarajuće kompenzacijske pristojbe i da se zatim u skladu s tim istodobno izmijene odgovarajuće primjenjive antidampinške pristojbe. Stoga, suprotno tvrdnjama te strane, antidampinška uredba 2020/492 nije očito pogrešna i neutemeljena. U ovoj su Uredbi u potpunosti razmotrene predmetne procjene i tvrdnje koje predstavljaju i osnovu za izmjenu konačne antidampinške uredbe. Budući da je i predmetna antidampinška pristojba koja se primjenjuje na grupu Yuntianhua izmijenjena na odgovarajući način u skladu s ovom Uredbom (EU) 2020/492, kako je detaljno objašnjeno u odjeljku 8., jednako je tako činjenično i pravno pogrešna tvrdnja te strane da je razina njezine antidampinške pristojbe u uredbi 2020/492 netočna. Zbog svih tih razloga odbačene su tvrdnje grupe Yuntianhua.

(71)

Podnositelj pritužbe podnio je 31. srpnja 2019. zahtjev za evidentiranje uvoza tkanina od staklenih vlakana podrijetlom iz predmetnih zemalja na temelju članka 24. stavka 5. osnovne uredbe. Podnositelj pritužbe ponovno je 21. studenoga 2019. podnio zahtjev za evidentiranje na temelju članka 24. stavka 5. osnovne uredbe, navodeći ažurirane podatke o uvozu.

(72)

U skladu s člankom 24. stavkom 5. osnovne uredbe, uvoz predmetnog proizvoda podliježe evidentiranju kako bi se, ako se ispitnim postupkom utvrde nalazi koji dovode do uvođenja konačnih kompenzacijskih pristojbi i ako su ispunjeni potrebni uvjeti, osigurala retroaktivna naplata tih pristojbi na evidentirani uvoz u skladu s primjenjivim pravnim odredbama.

(73)

Kao odgovor na zahtjev za evidentiranje zainteresirane strane dostavile su primjedbe koje je Komisija razmotrila u uredbi o evidentiranju. Komisija je na raspolaganju imala dovoljno dokaza kojima se opravdava potreba za evidentiranjem uvoza.

(74)

Komisija je 21. siječnja 2020. objavila Provedbenu uredbu (EU) 2020/44 („uredba o evidentiranju”) (15) o uvođenju obveze evidentiranja uvoza tkanina od staklenih vlakana podrijetlom iz NRK-a i Egipta od 22. siječnja 2020.

(75)

Tijekom ispitnog postupka postalo je očito da je moguće da se neki gospodarski subjekti nisu javili zbog netočnog shvaćanja definicije proizvoda iz ispitnog postupka. Zbog toga je Komisija 18. rujna 2019. pojasnila tekst opisa opsega proizvoda iz Obavijesti o pokretanju postupka objavljivanjem Obavijesti („Obavijest o pojašnjenju”) (16). U Obavijesti o pojašnjenju stranama je ujedno pružena mogućnost da se jave u propisanom roku i zatraže upitnik ako to žele. Nijedna zainteresirana strana nije dostavila primjedbe na Obavijest o pojašnjenju niti je zatražila upitnik.

(76)

Nakon objave Obavijesti o pojašnjenju i u kasnijem ispitnom postupku potvrđeno je da moguće krivo razumijevanje definicije predmetnog proizvoda iz Obavijesti o pokretanju postupka nije bilo uzrok tome što se nijedan gospodarski subjekt nije javio.

(77)

Ispitnim postupkom o subvencioniranju i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). Ispitivanjem kretanja važnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2015. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(78)

I tekući antisubvencijski postupak i antidampinški postupak iz uvodne izjave 4. imaju isto razdoblje ispitnog postupka i isto razmatrano razdoblje.

(79)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala zainteresirane strane da joj se obrate radi sudjelovanja u ispitnom postupku. Osim toga, Komisija je o pokretanju ispitnog postupka obavijestila podnositelja pritužbe, egipatsku i kinesku vladu, druge poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike, poznate uvoznike i korisnike te ih je pozvala na sudjelovanje.

(80)

Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima. Grupa Yuntianhua zatražila je intervenciju službenika za saslušanje kako bi izrazila zabrinutost u pogledu roka za dostavu odgovora na pismo za dopunu podataka. To društvo je tvrdilo da nije primijetilo pismo za dopunu podataka jer je njegov web-poslužitelj pogreškom razvrstao e-poruku Komisije kao neželjenu poštu i zatražilo je produljenje roka za 18 dana. Službenik za saslušanje pozvao je Komisiju da produlji rok za šest dana.

(81)

Kako je navedeno u odjeljku 1.3., Komisija je pojasnila opseg proizvoda tijekom ispitnog postupka te je zainteresiranim stranama na koje se odnosi pojašnjenje, ili koje se možda nisu javile jer su smatrale da se postupak ne odnosi na njih, dala priliku da se u određenom roku jave i zatraže upitnik. Nisu se javile dodatne strane.

(82)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da bi u skladu s člankom 27. osnovne uredbe mogla provesti odabir uzorka zainteresiranih strana.

(83)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da je odlučila ograničiti ispitni postupak na razuman broj proizvođača iz Unije odabirom uzorka. Dodala je da je privremeno odabrala uzorak proizvođača iz Unije na temelju prijavljenog obujma proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji od listopada 2017. do rujna 2018., uzimajući u obzir i zemljopisnu rasprostranjenost. Taj se uzorak sastojao od četiriju proizvođača iz Unije koji su činili više od 40 % procijenjene ukupne proizvodnje tkanina od staklenih vlakana u Uniji. Nijedna od zainteresiranih strana nije dostavila primjedbe pa je privremeni uzorak potvrđen. Uzorak je reprezentativan za industriju Unije.

(84)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od nepovezanih uvoznika zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka.

(85)

Samo je jedan nepovezani uvoznik (Euroresins UK Ltd.) dostavio zatražene informacije i pristao da ga se uključi u uzorak. S obzirom na malen broj uvoznika koji surađuju, Komisija je odlučila da odabir uzorka nije potreban.

(86)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih poznatih proizvođača izvoznika iz NRK-a zatražila da dostave informacije navedene u Obavijesti o pokretanju postupka. Osim toga, Komisija je od Misije Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji zatražila da utvrdi ostale proizvođače izvoznike koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku, ako postoje, i/ili da stupi u kontakt s njima.

(87)

Osam proizvođača izvoznika ili grupâ proizvođača izvoznika iz NRK-a dostavilo je zatražene informacije i pristalo da ih se uključi u uzorak. U skladu s člankom 27. stavkom 1. osnovne uredbe Komisija je odabrala uzorak od dvije grupe proizvođača izvoznika na temelju najvećeg reprezentativnog obujma izvoza u Uniju koji bi se razumno mogao ispitati u raspoloživom vremenu. Grupe proizvođača izvoznika u uzorku činile su više od 79 % prijavljenog izvoza tkanina od staklenih vlakana iz NRK-a u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(88)

Uzorak proizvođača izvoznika ili grupâ proizvođača izvoznika jest sljedeći:

(89)

U skladu s člankom 27. stavkom 2. osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim poznatim predmetnim proizvođačima izvoznicima te s tijelima NRK-a.

(90)

Primjedbe o odabiru uzorka primljene su od dvaju proizvođača izvoznika u uzorku, društava Jushi i Hengshi, koja pripadaju grupi CNBM. Iako društva Jushi i Hengshi nisu osporavala činjenicu da su povezana društva, tvrdila su da nisu povezana s društvom Taishan. Društvo Jushi tvrdilo je da se Komisija ne može automatski osloniti na članak 127. stavak 1. točku (d) ili (f) Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/2447 od 24. studenoga 2015. (17) („Provedbeni akt Carinskog zakonika Unije”) kako bi s društvima Hengshi, Jushi i Taishan postupala kao s jedinstvenim subjektom. Kako bi poduprlo tu tvrdnju, društvo Jushi uputilo je na izvješće povjerenstva WTO-a u predmetu koji je Koreja pokrenula u vezi s određenim papirom (18) i na Smjernice za povezane transakcije društava uvrštenih na šangajsku burzu.

(91)

Društva su istaknula: i. da nemaju izravne zajedničke vlasničke udjele, ii. da nemaju iste članove uprava, iii. da nije bilo povezanih transakcija između društva Hengshi/Jushi i društva Taishan te iv. da su društva konkurenti na tržištu.

(92)

Nakon odabira uzorka, 13. studenoga 2019. održano je saslušanje s društvom Taishan, na kojem su ponovno izneseni prethodno navedeni argumenti.

(93)

U ispitnom postupku otkriveno je da je China National Building Material („CNBM”) kinesko poduzeće u državnom vlasništvu, u kojem CNBM Parent izravno i neizravno posjeduje 41,27 % udjela, a CNBM Parent u cijelosti je u vlasništvu Komisije Državnog vijeća za nadzor i upravljanje državno imovinom („SASAC”). CNBM je vlasnik 26,97 % udjela u društvu China Jushi Co., Ltd. („China Jushi”), koje je jedini dioničar društva Jushi (19).

(94)

CNBM je u rujnu 2017. zaključio sporazum o spajanju (20) s društvom Sinoma, koji je finaliziran u svibnju 2018. Sinoma je putem svojeg društva kćeri Sinoma Science & Technology Co. vlasnik društva Taishan. Sinoma je nakon spajanja pripojena CNBM-u. Kao posljedica toga, CNBM drži 26,97 % udjela u društvu China Jushi (jedini dioničar društva Jushi) i 60,24 % u društvu Sinoma Science & Technology Co., Ltd. (jedini dioničar društva Taishan).

(95)

Prema članku 127. stavku 1. točki (d) Provedbenog akta Carinskog zakonika dvije se osobe smatraju međusobno povezanima: ako treća osoba izravno ili neizravno posjeduje, kontrolira ili drži 5 % ili više udjela ili dionica s pravom glasa obiju osoba. CNBM drži 26,97 % udjela u društvu China Jushi (jedini dioničar društva Jushi) i 60,24 % u društvu Sinoma Science & Technology Co., Ltd. (jedini dioničar društva Taishan). Stoga je utvrđeno da su društva povezana.

(96)

Nadalje, prema izvješću društva, koje je 2019. izradilo kinesko brokersko društvo Guotai Junan Securities (21), CNBM od 2017. reorganizira svoje subjekte kako bi poboljšao regionalnu koordinaciju i uklonio horizontalno tržišno natjecanje među društvima kćerima koja kotiraju na burzi. Osim toga, CNBM namjerava riješiti pitanja horizontalnog tržišnog natjecanja do 2020. Prema javno dostupnim informacijama iz izvješća CNBM je planirao početi s tim postupkom konsolidiranjem industrije staklenih vlakana injekcijama imovine između društava China Jushi i Sinoma Science & Technology (jedini dioničar društva Taishan). Stoga dokazi prikupljeni tijekom ispitnog postupka ne potkrepljuju argument društava da zajednički vlasnički udjeli nemaju praktične posljedice i da društva posluju neovisno. Naprotiv, dokazi ukazuju na to da osim samih zajedničkih udjela (koji sami po sebi mogu biti odrednica na temelju koje se može zaključiti da su društva povezana), ta tri društva isto tako mogu jedna drugima znatno utjecati na poslovne odluke te da društvo koje ih kontrolira (CNBM) nastoji barem koordinirati, ako ne i integrirati, njihove aktivnosti („riješiti pitanja horizontalnog tržišnog natjecanja”). To znači da subvencije koje primi bilo koje od tih društava mogu ići u korist predmetnog proizvoda općenito. Komisija je stoga odbacila tvrdnju da se njezinim zaključkom, prema kojem se ta tri društva smatraju povezanima, zanemaruju činjenice i gospodarska stvarnost.

(97)

Kad je riječ o argumentu da Komisija ne može postupati s društvima Hengshi, Jushi i Taishan kao s jedinstvenom grupom za potrebe izračuna subvencioniranja dodijeljenog za predmetni proizvod, Komisija je podsjetila da, kako bi se osigurala djelotvorna provedba mjera, a posebno kako bi se izbjeglo preusmjeravanje izvoza preko povezanog društva s najnižom pristojbom, Komisija u svojoj praksi utvrđuje odnos među proizvođačima izvoznicima na temelju kriterija iz članka 127. Provedbenog akta Carinskog zakonika Unije. To je nedvosmisleno priopćeno svim stranama u Obavijesti o pokretanju postupka na njegovu početku. Osim toga, upućivanje na članak 127. Provedbenog akta Carinskog zakonika Unije izričito je sadržano u članku 2. stavku 1. osnovne antidampinške uredbe (22) i Komisija bi trebala na isti način postupati sa stranama u antidampinškim predmetima i stranama u antisubvencijskim predmetima (23). Nadalje, u skladu s člankom 7. stavkom 1. osnovne uredbe iznos subvencioniranja računa se prema jedinici subvencioniranog proizvoda izvezenog u Uniju. Izračun iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere na temelju predmetnog proizvoda izvezenog u Uniju ukazuje na to da, kada su društva povezana, budući da je novac zamjenjiv, društva mogu iskoristiti te koristi za predmetni proizvod općenito, dakle neovisno o pojedinačnom proizvođaču izvozniku. U ovom slučaju, budući da društva Hengshi, Jushi i Taishan proizvode i izvoze predmetni proizvod, pri izračunu iznosa subvencija koje su im dodijeljene i protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere trebalo bi uzeti u obzir činjenicu da ta društva, zahvaljujući njihovu odnosu, mogu usmjeriti te koristi na predmetni proizvod koji se izvozi u Uniju prema vlastitom nahođenju. Stoga bi koristi koje se daju tim proizvođačima izvoznicima u pogledu predmetnog proizvoda trebale dovesti do jednog jedinstvenog iznosa za cijelu grupu.

(98)

Naposljetku, u predmetu WTO-a (24) na koji Jushi upućuje u uvodnoj izjavi 90. ne potkrepljuje se tvrdnja društva. Štoviše, suprotno zaključku do kojeg je Jushi pokušao dovesti, povjerenstvo WTO-a u tom je predmetu potvrdilo da za potrebe utvrđivanja dampinga u antidampinškim ispitnim postupcima pravilo iz članka 6.10. Sporazuma WTO-a o antidampingu (da bi se dampinška marža trebala računati prema proizvođaču izvozniku) ne isključuje nužno to da se sa zasebnim pravnim subjektima postupa kao s jednim izvoznikom ili proizvođačem. Povjerenstvo je navelo da bi takvo postupanje bilo dopušteno „ako je strukturni i poslovni odnos među predmetnim društvima dovoljno blizak da bi ih se smatralo jednim izvoznikom” (25). Primjenom tog razmatranja povjerenstvo nije utvrdilo kriterije koje tijela nadležna za ispitni postupak moraju primijeniti kako bi procijenila jesu li društva povezana. Povjerenstvo je samo razmotrilo specifične elemente (kao što su vlasnički udjeli, upravni odbor, prodajni kanali) koji su bili predočeni tijelu nadležnom za ispitni postupak u tom predmetu. Žalbeno tijelo potvrdilo je mogućnost postupanja s nekoliko izvoznika kao s jedinstvenim subjektom u predmetu EZ – elementi za pričvršćivanje, u kojem je i navelo elemente koji mogu biti relevantni, kao što su: postojanje organizacijskih i strukturalnih veza između izvoznika, kao što su i. zajednički nadzor, udjeli i upravljanje; ii. postojanje organizacijskih i strukturalnih veza između države i izvoznika, kao što su zajednički nadzor, udjeli i upravljanje i iii. nadzor ili materijalni utjecaj države u smislu određivanja cijena i proizvodnje (26). U tom smislu, na temelju pravnih i činjeničnih elemenata ovog predmeta ne može se osporiti postojanje korporativnih veza među društvima Jushi, Hengshi i Taishan.

(99)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je za potrebe ovog ispitnog postupka zaključila da je riječ o povezanim društvima i sve su tvrdnje o tom pitanju stoga odbačene.

(100)

Nakon konačne objave društvo Taishan protivilo se primjeni kompenzacijske pristojbe u kombinaciji s društvom Hengshi/Jushi. Ta je zainteresirana strana tvrdila da zajednički krajnji dioničar CNBM ima samo vrlo ograničenu kontrolu nad odlukama o poslovanju društva Jushi ili Hengshi. Ponovila je da su društva Taishan i Hengshi/Jushi konkurenti na tržištu i napomenula da je prethodno dostavila dokaze u prilog tim tvrdnjama. Društvo Taishan ponudilo je preuzeti pisanu obvezu kojom bi efektivno prekinulo svaku komercijalnu vezu s društvima Hengshi/Jushi i na taj način onemogućilo da ta društva preko njega usmjeravaju izvoz tkanina od staklenih vlakana u Uniju.

(101)

Kako je opisano u uvodnoj izjavi 96., u ispitnom postupku otkriveno je da ta tri društva mogu preko svojih zajedničkih dioničara znatno uzajamno utjecati na poslovne odluke. Dokazi iz dokumentacije pokazali su da su ta društva u postupku konsolidacije i koordinacije poslovanja povezanog sa staklenim vlaknima. Nisu dostavljeni novi podaci ni dokazi kojima bi se ti nalazi mogli opovrgnuti. Društvo Taishan zapravo nije osporilo planove svojeg glavnog dioničara da konsolidira svoje poslovanje povezano sa staklenim vlaknima. Takvi su planovi u očitoj suprotnosti s bilo kakvom obvezom prekida komercijalnih veza među društvima Taishan i Hengshi/Jushi. Osim toga, i bez zauzimanja stajališta o tome može li Komisija prihvatiti takvu obvezu, društvo očito nije u mogućnosti preuzeti bilo kakvu obvezu bez odobrenja subjekata pod čijom je krajnjom kontrolom. Stoga su tvrdnje društva Taishan i zahtjev za preuzimanje obveza odbačeni.

(102)

Nakon konačne objave grupa CNBM tvrdila je da se protiv subvencija koje je primio povezani trgovac Jushi Hong Kong Co. Ltd. ne mogu uvesti kompenzacijske mjere jer društvo ima sjedište u Hong Kongu, a ne u Kini. Hong Kong je neovisni član WTO-a te stoga na temelju prava WTO-a i za potrebe ispitnih postupaka trgovinske zaštite u Uniji ima neovisnu nadležnost. Budući da trenutačni antisubvencijski postupci nisu pokrenuti protiv Hong Konga, nijedna subvencija koju je navodno primilo društvo Jushi Hong Kong ne bi se trebala uzeti u obzir. Komisija je napomenula da grupa CNBM nije osporavala nalaze Komisije u pogledu subvencioniranja tog povezanog trgovca. Bez obzira na status Hong Konga u ovom ispitnom postupku, stvarno središte djelatnosti društva Jushi Hong Kong i upravljanja njime zapravo se nalazilo u kontinentalnoj Kini. Kako je samo društvo navelo, „društvo Jushi Hong Kong zapravo postoji samo na papiru, nema zaposlenika, zemljišta ni ureda te ne ostvaruje koristi, ni u obliku poreznih programa ni u obliku bespovratnih sredstava”. Računovodstveni dokumenti i osoblje zaduženo za provjeru nalazili su se u društvu Jushi Group Co. Ltd., a primljene subvencije od kojih je predmetni proizvod ostvario korist dodijelili su kineski subjekti. Nadalje, kako je Žalbeno tijelo potvrdilo u predmetu Sjedinjene Američke Države – antidampinške i kompenzacijske mjere za velike perilice za rublje za domaćinstvo iz Koreje, subvencije koje se daju primatelju u zemljama koje nisu članice korisnice subvencije mogu biti relevantne za izračun iznosa ad valorem subvencioniranja (27). Stoga je tvrdnja društva odbačena.

(103)

Nakon konačne objave grupa Yuntianhua tvrdila je da je njezina subvencijska marža uvećana dodavanjem subvencija dodijeljenih društvima koja nisu dobavljala ulazne materijale koji se upotrebljavaju u proizvodnji predmetnog proizvoda te je stoga zatražila da se subvencije dodijeljene tim društvima ne uzimaju u obzir za izračun kompenzacijske pristojbe.

(104)

Člankom 1. osnovne uredbe propisuje se da se kompenzacijska pristojba može uvesti kako bi se kompenzirala subvencija dodijeljena izravno ili neizravno za proizvodnju, preradu, izvoz ili prijevoz bilo kojeg proizvoda čije puštanje u slobodan promet u Uniji uzrokuje štetu. Komisija ima dokaze da su društva koja su uključena u ispitni postupak i čija je korist od subvencija pridonijela pristojbi grupe sudjelovala izravno ili neizravno, pružanjem ulaznih materijala, usluga, materijala ili imovine koji se upotrebljavaju u proizvodnji predmetnog proizvoda, kako je opisano u članku 1. osnovne uredbe. U tom pogledu primjedbe grupe Yuntianhua nisu bile potkrijepljene konkretnim dokazima.

(105)

Komisija je, međutim, primijetila da je od jednog od povezanih društava, protiv čijih su subvencija uvedene kompenzacijske mjere, prvotno zatraženo da sudjeluje u ispitnom postupku jer iznajmilo strojeve jednom od proizvođača izvoznika. Međutim, Komisija je nakon primjedbi koje je primila izmijenila ključ za raspodjelu u pogledu aktivnosti najma društva koje su bile povezane s predmetnim proizvodom. Budući da su se koristi koje bi se mogle pripisati aktivnostima najma smatrale zanemarivima, Komisija je odlučila da ih neće uzeti u obzir.

(106)

Pet kineskih proizvođača izvoznika koji su dostavili obrazac za odabir uzorka obavijestilo je Komisiju da namjerava zatražiti pojedinačno ispitivanje na temelju članka 27. stavka 3. osnovne uredbe. Komisija je na dan pokretanja postupka objavila upitnik na internetu. Nadalje, Komisija je obavijestila proizvođače izvoznike koji nisu uključeni u uzorak da moraju dostaviti odgovor na upitnik ako žele da ih se pojedinačno ispita. Međutim, nijedno od tih društava nije dostavilo odgovor na upitnik. Stoga pojedinačno ispitivanje nije bilo moguće.

(107)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala sve proizvođače izvoznike u Egiptu da joj se jave. Javila su se dva povezana proizvođača izvoznika, koji čine 100 % izvoza u Uniju i 100 % proizvodnje tkanina od staklenih vlakana u Egiptu:

(108)

Upitnici za proizvođače iz Unije, uvoznike, korisnike i proizvođače izvoznike u NRK-u i Egiptu objavljeni su na internetu (28) na dan pokretanja postupka.

(109)

Komisija je zaprimila odgovore na upitnik od dvaju grupa kineskih proizvođača izvoznika u uzorku, dvaju egipatskih proizvođača izvoznika, četiriju proizvođača iz Unije u uzorku, pet korisnika te jednoga nepovezanog uvoznika. Nijedan od kineskih proizvođača izvoznika koji nisu uključeni u uzorak nije poslao odgovor na upitnike.

(110)

Komisija je upitnik dostavila i kineskoj i egipatskoj vladi. Upitnik za kinesku vladu sadržavao je posebne upitnike za Kinesku razvojnu banku („CDB”), Kinesku izvozno-uvoznu banku („EXIM”) i za Sinosure. Te financijske institucije posebno su navedene u pritužbi kao javna tijela ili tijela koja upravljaju dodjelom subvencija ili su nadležna za nju. Osim toga, kineska vlada pozvana je da taj posebni upitnik za financijske institucije proslijedi svim drugim financijskim institucijama koje su davale zajmove ili zajmove za financiranje izvoza društvima u uzorku ili kupcima društava u uzorku. Radi administrativnog rasterećenja od kineske vlade zatraženo je i da prikupi sve odgovore koje te financijske institucije dostave te da ih izravno pošalje Komisiji.

(111)

Upitnik za egipatsku vladu sadržavao je posebne upitnike za Nacionalnu banku Egipta, Ahli Bank i Bank Misr. Te financijske institucije posebno su navedene u pritužbi kao javna tijela ili tijela koja upravljaju dodjelom subvencija ili su nadležna za nju. Osim toga, radi administrativnog rasterećenja egipatska vlada pozvana je da taj posebni upitnik za financijske institucije proslijedi svim drugim financijskim institucijama koje su davale zajmove ili zajmove za financiranje izvoza društvima u uzorku. Nadalje, upitnik za egipatsku vladu sadržavao je posebne upitnike za društva Egypt-TEDA Investment Company („Egypt TEDA”) i Egyptian Chinese JV Company for Investment („ECCI”), koja su u pritužbi utvrđena kao subjekti u državnom vlasništvu koji posluju u sueskoj zoni gospodarske i trgovinske suradnje. Od egipatske vlade zatraženo je da prikupi sve odgovore koje te financijske institucije i drugi subjekti dostave te da ih izravno pošalje Komisiji.

(112)

Komisija je primila odgovore na upitnik od kineske vlade, koji uključuju odgovore društava EXIM i Sinosure na posebne upitnike, te od egipatske vlade, koji uključuju odgovore Nacionalne banke Egipta, Banke Misr i društva Egypt TEDA na posebne upitnike.

(113)

Ne dovodeći u pitanje primjenu članka 28. osnovne uredbe, Komisija je tražila i provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje subvencije, štete i interesa Unije te koje su joj strane pravovremeno stavile na raspolaganje. U prostorima kineskog Ministarstva trgovine obavljen je posjet radi provjere i u njemu su sudjelovali i dužnosnici drugih relevantnih ministarstava. Osim toga, tijekom tog posjeta radi provjere prisutni su bili i predstavnici društava EXIM, CDB i Sinosure.

(114)

Posjet radi provjere obavljen je i u prostorima društva Egypt TEDA te u prostorima sljedećih egipatskih državnih tijela:

(115)

Osim toga, Komisija je u skladu s člankom 26. osnovne uredbe obavila posjete radi provjere u prostorima sljedećih društava:

(116)

Zbog opasnosti od prijenosa bolesti COVID-19 i mjera koje su poduzete za suočavanje s pandemijom te bolesti (30) Komisija nije mogla provjeriti podatke koje je dostavilo više društava koja pripadaju grupi jednog od proizvođača izvoznika koji se nalazi u NRK-u. S obzirom na to da je do te nepredviđene situacije došlo u vrlo kasnoj fazi postupka i da nije bilo moguće nijedno drugo rješenje, Komisija je iznimno upotrijebila informacije koje su ta društva dostavila za izračun subvencija, što je provjereno na temelju raspoloživih informacija.

(117)

Komisija je 24. siječnja 2020., u skladu s člankom 29.a stavkom 2. osnovne uredbe, obavijestila zainteresirane strane da ne namjerava uvesti privremene mjere i da će nastaviti ispitni postupak.

(118)

Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze.

(119)

Komisija je 27. veljače 2020. obavijestila sve strane o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih namjerava uvesti konačnu antisubvencijsku pristojbu na uvoz predmetnog proizvoda u Uniju („konačna objava”).

(120)

Svim je stranama odobreno razdoblje od 15 dana unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu. Nekoliko zainteresiranih strana zatražilo je produljenje roka. Komisija je tim stranama dala rok za dostavu primjedbi do 20. ožujka i 23. ožujka 2020. Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima.

(121)

Strane u zasebnom antidampinškom ispitnom postupku primile su 19. prosinca 2019. konačnu objavu o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je Komisija namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz predmetnog proizvoda u Uniju. Nadalje, 10. veljače 2020. zainteresirane strane primile su dodatnu objavu.

(122)

Komisija je u ovoj Uredbi razmotrila primjedbe dostavljene tijekom antisubvencijskog postupka. Primjedbe dostavljene u kontekstu zasebnog antidampinškog ispitnog postupka nisu razmatrane u ovoj Uredbi, osim ako su strane izričito navele da dostavljene primjedbe obuhvaćaju oba postupka.

(123)

Nakon konačne objave nijedna strana nije zatražila saslušanje pred službenikom za saslušanje.

(124)

Nadalje, zainteresirane strane primile su 17. travnja 2020. dodatnu konačnu objavu te im je odobren rok za dostavu primjedbi do 22. travnja 2020. („dodatna konačna objava”).

(125)

Osim toga, zainteresirane strane primile su 24. travnja 2020. drugu dodatnu konačnu objavu te im je odobren rok za dostavu primjedbi do 27. travnja 2020. („druga dodatna konačna objava”).

(126)

Komisija je održala saslušanja s industrijom Unije, s proizvođačima izvoznicima Jushi/Hengshi China, s egipatskim proizvođačima izvoznicima Jushi/Hengshi Egypt te s egipatskom vladom.

(127)

Predmetni su proizvod (31) tkanine od tkanih i/ili prošivenih rovinga ili pređa od beskonačnih filamentnih staklenih vlakana s drugim elementima ili bez njih, isključujući proizvode koji su impregnirani ili predimpregnirani i tkanine otvorene mrežaste strukture veličine otvora veće od 1,8 mm u dužinu i širinu i mase veće od 35 g/m2 („tkanine od staklenih vlakana”), podrijetlom iz NRK-a i Egipta, trenutačno razvrstane u oznake KN ex 7019 39 00, ex 7019 40 00, ex 7019 59 00 i ex 7019 90 00 (oznake TARIC 7019390080, 7019400080, 7019590080 i 7019900080) („predmetni proizvod”).

(128)

Tkanine od staklenih vlakana upotrebljavaju se u širokom rasponu primjena, primjerice za proizvodnju lopatica za vjetroturbine, opreme za plovila i kamione te sportske opreme, ali i za sustave za sanaciju cijevi.

(129)

Ispitni je postupak pokazao da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te iste osnovne namjene:

(130)

Komisija je stoga odlučila da su ti proizvodi istovjetni proizvodi u smislu članka 2. točke (c) osnovne uredbe.

(131)

Jedan proizvođač izvoznik i Ministarstvo trgovine Arapske Republike Egipta tvrdili su da kompleti prethodno rezanih tkanina od staklenih vlakana ne bi trebali biti obuhvaćeni ispitnim postupkom. Tvrdili su da su kompleti prethodno rezanih tkanina od staklenih vlakana proizvod na kraju proizvodnog lanca koji zahtijeva dodatne korake u proizvodnji i koji ima drugačija fizička svojstva jer je mnogo manjih dimenzija. Proizvodi se u drugačijem obliku i stavlja u drugačija pakiranja te se sastoji od nekoliko manjih komada tkanina koji su zajedno prošiveni. Nadalje su tvrdili da isključivanje tih kompleta ne bi dovelo do rizika od izbjegavanja mjera jer je postupak rezanja nepovratan i dobiveni proizvod nije međusobno zamjenjiv s nerezanim tkaninama od staklenih vlakana.

(132)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da kompleti prethodno rezanih tkanina od staklenih vlakana i nerezane tkanine od staklenih vlakana imaju ista osnovna svojstva i krajnje namjene. Budući da tkanine od staklenih vlakana služe kao materijal za ojačanje, moraju se rezati u različite oblike kako bi odgovarale obliku proizvoda koji treba ojačati, a time se pritom ne mijenjaju njihova osnovna svojstva. Postupak rezanja može provesti proizvođač tkanina od staklenih vlakana, nezavisni industrijski rezač ili sam kupac. To je veoma jednostavna i jeftina radnja. Podnositelj pritužbe tvrdio je nadalje da korisnici ne doživljavaju prethodno rezane tkanine od staklenih vlakana drugačije od drugih tkanina od staklenih vlakana jer se te tkanine obično proizvode prema specifikacijama kupaca. Ako bi se postupkom rezanja promijenila svojstva tkanina od staklenih vlakana, za određenog kupaca više ne bi bile upotrebljive.

(133)

Ispitni je postupak pokazao da se postupcima prethodnog rezanja i sastavljanja u komplete ne mijenjaju ni osnovna fizička, tehnička ili kemijska svojstva tkanina od staklenih vlakana ni njihove osnovne krajnje namjene. Oba proizvoda kupuju uglavnom isti kupci i oba se prodaju istim distribucijskim kanalima.

(134)

U ispitnom je postupku potvrđeno i da se tkanine od staklenih vlakana za većinu namjena proizvode po narudžbi, na temelju specifikacija kupaca. Paketi prethodno rezanih tkanina od staklenih vlakana zapravo su tek dodatna specifikacija u narudžbi kupca. Na svojstva paketa prethodno rezanih tkanina od staklenih vlakana ne utječe ni činjenica da se stavljaju u drugačija pakiranja. Budući da se tkanine od staklenih vlakana sve više naručuju u obliku paketa prethodno rezanih tkanina od staklenih vlakana i da su usluge vanjskih sastavljača paketa sve traženije, u slučaju isključivanja prethodno rezanih tkanina od staklenih vlakana iz opsega ispitnog postupka došlo bi do velikog rizika od izbjegavanja mjera. Komisija je stoga zaključila da ne bi bilo primjereno isključiti prethodno rezane tkanine od staklenih vlakana iz opsega ispitnog postupka.

(135)

Drugi proizvođač izvoznik tvrdio je da bi trebalo smatrati da su pređe od staklenih vlakana isključene iz opsega ispitnog postupka. Taj proizvođač izvoznik tvrdio je da pređe od staklenih vlakana nisu trebale biti izričito navedene u upitniku, pritužbi ili u Obavijesti o pokretanju postupka, što bi značilo da nisu obuhvaćene opsegom proizvoda. Nadalje je tvrdio da se tkanine od staklenih vlakana od pređe ne mogu razvrstati prema svojstvima kontrolnog broja proizvoda („PCN”), da će se tkanine od staklenih vlakana od pređe uvoziti pod oznakama KN koje se razlikuju od onih navedenih u pritužbi i da pređe od staklenih vlakana isto tako neće biti obuhvaćene mjerama protiv rovinga od staklenih vlakana u drugim postupcima.

(136)

Podnositelj pritužbe i još jedan proizvođač iz Unije (koji nije sudjelovao u podnošenju pritužbe) tvrdili su da bi ispitnim postupkom trebale biti obuhvaćene samo tkanine od staklenih vlakana od nesukane ili neupredene pređe od staklenih vlakana, dok se sukana pređa može isključiti iz opsega ispitnog postupka. Podnositelj pritužbe tvrdio je da nesukana ili neupredena pređa od staklenih vlakana ima ista svojstva kao roving od staklenih vlakana, sastoji se od snopa nesukanih filamenata ili niti i pritom se upotrebljava u iste svrhe kao i roving, promjer joj obično iznosi 13–24 mikrometra, a finoća 300–4 800 teksa.

(137)

Kad je riječ o uključivanju tkanina od staklenih vlakana od pređe od staklenih vlakana, proizvod iz ispitnog postupka definiran je u Obavijesti o pokretanju ispitnog postupka na sljedeći način: „tkanine od tkanih i/ili prošivenih rovinga i/ili pređa od beskonačnih filamentnih staklenih vlakana […]” (32). Ispitni je postupak pokazao da nesukana ili neupredena pređa od staklenih vlakana ima ista osnovna svojstva kao roving od staklenih vlakana, tj. da se sastoji od snopa nezavijenih filamenata ili niti i pritom se upotrebljava u iste svrhe. Promjer i jedne i druge vrste obično iznosi 13–24 mikrometra, a finoća 300–4 800 teksa. Stoga ne bi bilo primjereno isključiti te vrste proizvoda iz opsega ispitnog postupka.

(138)

Kad je riječ o tkanini od staklenih vlakana koja se pretežno proizvodi od sukane pređe od staklenih vlakana, Komisija napominje da taj proizvod, koji ima drugačija osnovna svojstva i usto se upotrebljava za različite krajnje namjene, npr. za tiskane pločice, nikada i nije bio dio predmetnog proizvoda. Komisija je to izričito pojasnila u Obavijesti o pojašnjenju.

(139)

Prije analize navodnog subvencioniranja u obliku subvencija ili programa subvencioniranja Komisija je ocijenila vladine planove, projekte i druge dokumente koji su bili relevantni za više od jedne subvencije ili programa subvencioniranja. Utvrdila je da su sve ocijenjene subvencije ili programi subvencioniranja dio provedbe središnjeg planiranja kineske vlade za poticanje industrije tkanina od staklenih vlakana zbog razloga navedenih u nastavku.

(140)

U 12. petogodišnjem planu za nacionalni gospodarski i društveni razvoj NRK-a („12. petogodišnji plan”) naglašena je važnost industrije novih materijala (koji uključuju tkanine od staklenih vlakana) kao „strateške industrije u nastajanju”, te se propisuje da bi ona trebala biti razvijena u „vodeću ključnu industriju” u okviru sveobuhvatne potpore politike i smjernica (33). Nadalje, 13. petogodišnjim planom za nacionalni gospodarski i društveni razvoj NRK-a („13. petogodišnji plan”), koji obuhvaća razdoblje 2016.–2020., nastoje se dodatno razviti industrije novih materijala jačanjem istraživanja i razvoja te inovacijskih sposobnosti proizvodne industrije (34).

(141)

U 13. petogodišnjem planu istaknuta je strateška vizija kineske vlade za poboljšanje i promicanje ključnih industrija. U njemu se naglašava uloga tehnoloških inovacija u gospodarskom razvoju NRK-a te kontinuirana važnost načela „zelenog” razvoja. Prema njegovu petom poglavlju jedna od glavnih razvojnih linija jest promicanje modernizacije tradicionalne industrijske strukture, kao što je već bio slučaj u 12. petogodišnjem planu. Ta je ideja dodatno razrađena u 22. poglavlju, u kojem se objašnjava strategija modernizacije tradicionalne industrije u NRK-u promicanjem njezine tehnološke prenamjene. U tom se pogledu u 13. petogodišnjem planu navodi da će se poduzeća podupirati da se „sveobuhvatno poboljšaju u područjima kao što su tehnologija proizvoda, industrijska oprema, zaštita okoliša i energetska učinkovitost”.

(142)

U 13. petogodišnjem planu novi se materijali spominju u nekoliko slučajeva: „napredovat ćemo brže kako bismo ostvarili pomake u ključnim tehnologijama u područjima kao što su sljedeća generacija informacijske i komunikacijske tehnologije, nova energetika, novi materijali […]” (35). Planom je nadalje predviđeno provođenje projekata povezanih s istraživanjem, razvojem i primjenom ključnih novih materijala (36).

(143)

Nakon konačne objave kineska je vlada potvrdila svoje osnovno stajalište o kineskim petogodišnjim planovima tvrdeći da oni nisu obvezni ni pravno obvezujući, nego jednostavno smjernice, s obzirom na to da ne sadržavaju stvarne pravne odredbe, sankcije ni bilo kakva pravila o primjenjivosti. Kineska je vlada nadalje navela da se 12. petogodišnji plan više ne primjenjuje, a čak i kada bi 13. petogodišnji plan bio pravno obvezujući, a nije, u njemu se ne spominju tkanine od staklenih vlakana. Osim toga, iako se u planu spominju „novi materijali”, njime nije definiran taj pojam. Naposljetku, 13. petogodišnji plan nije specifičan za industriju tkanina od staklenih vlakana ni „industriju novih materijala”, već pokriva gotovo cijelo gospodarstvo.

(144)

Komisija se nije složila s tim stajalištem. U 17. poglavlju 13. petogodišnjeg plana navodi se sljedeće: „strategija i plan nacionalnog razvoja počet će se primjenjivati u vodećoj i ograničavajućoj ulozi”. Stoga, umjesto da sadržava samo opće izjave u kojima se potiče na djelovanje, u tom se planu upotrebljavaju izrazi koji upućuju na njegovu obvezujuću prirodu.

(145)

Čak i ako se 12. petogodišnji plan više ne primjenjuje, on je prethodnik u kojem je naglašena važnost industrije novih materijala kao „strateške industrije u nastajanju” koja se dalje razvijala 13. petogodišnjim planom. Kako je prikazano u uvodnim izjavama 148. i 149., industrija novih materijala uključuje industriju tkanina od staklenih vlakana. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 141., u 13. petogodišnjem planu istaknuta je strateška vizija kineske vlade za poboljšanje i promicanje ključnih industrija, pa se njime daje prednost određenim sektorima i tehnologijama, uključujući tkanine od staklenih vlakana.

(146)

Stoga su tvrdnje kineske vlade u tom pogledu odbačene.

(147)

Industrija novih materijala ujedno je poticana industrija u okviru inicijative Made in China 2025 (37), odnosno ostvaruje pravo na primanje znatnih državnih sredstava. Osnovan je niz fondova za potporu inicijativi Made in China 2025, a time neizravno i industriji tkanina od staklenih vlakana, kao što su Nacionalni fond za industriju integriranih krugova, Fond za naprednu proizvodnju i Investicijski fond za industrije u nastajanju (38).

(148)

Nadalje, tkanine od staklenih vlakana često se spominju u okviru „novih materijala”. U planu inicijative Made in China 2025 (39) navedeno je deset strateških sektora koje kineska vlada smatra ključnim industrijama. Opisan je sektor 9., „novi materijali”, i njegove potkategorije, uključujući napredne temeljne materijale (točka 9.1.), ključne strateške materijale (točka 9.2.), što uključuje vlakna i kompozitne materijale visokih performansi i nove energetske materijale (40). Novi materijali tako ostvaruju koristi koje proizlaze iz mehanizama potpore navedenih u tom dokumentu, a koji među ostalim uključuju politike financijske potpore, fiskalne politike i politike oporezivanja te nadzor i potporu Državnog vijeća (41).

(149)

Osim toga, kao nastavak na plan inicijative Made in China 2025, popis deset strateških sektora dorađen je u studenome 2016. u Katalog četiriju ključnih sastavnica koji je objavilo Nacionalno savjetodavno vijeće za proizvodnu strategiju (NMSAC), savjetodavna skupina Nacionalne vodeće male skupine za izgradnju nacionalne proizvodne snage. Svaki od deset strateških sektora u tom je katalogu podijeljen na četiri poglavlja: i. ključni osnovni rezervni dijelovi, ii. ključni osnovni materijali, iii. napredni osnovni postupci/tehnologije i iv. platforme industrijske tehnologije. Staklena vlakna razvrstana su u sektor 7.: električna oprema, točka II. ključni osnovni materijali: podtočka 16. izolacijske ploče od staklenih vlakana i u sektor 9.: novi materijali, točka II. ključni osnovni materijali, podtočke 10. vlakna, monomeri i kompozitni materijali visokih performansi i 24. materijali na bazi stakla.

(150)

Nakon konačne objave kineska je vlada tvrdila da se tkanine od staklenih vlakana ne spominju u inicijativi Made in China 2025 koja je široko dostupna u cijelom gospodarstvu te da inicijativa Made in China 2025 nije obvezujuća, već samo smjernica.

(151)

U tom pogledu Komisija ponavlja da je inicijativa Made in China 2025 jasno usmjerena na industrije novih materijala, koje uključuju industriju tkanina od staklenih vlakana, kako je već dokazano. Njome se osigurava strateška potpora i jamstvo, i to među ostalim poboljšanom politikom financijske potpore i povećanom podrškom fiskalne politike i politike oporezivanja. Primjerice, jasno je da je njome predviđeno „povećanje potpore novoj generaciji informacijske tehnologije, vrhunskoj opremi, novim materijalima itd.”

(152)

U inicijativi Made in China 2025 navodi se da je ona „program djelovanja u prvih deset godina provedbe strategije izgradnje proizvodne snage” te da se njome utvrđuju jasne strateške politike i ciljevi. U inicijativi Made in China 2025 navedeno je i da „razne regije razrađuju poseban provedbeni program i dorađuju mjere politike kako bi se osigurala provedba različitih zadaća” te da „Ministarstvo industrije i informacijskih tehnologija ojačava analizu, nadzor i upravljanje praćenjem zajedno s relevantnim odjelima te pravodobno izvještava Državno vijeće o važnim događajima”. Nadalje, inicijativa Made in China 2025 podupire se provedbenim mjerama kao što su plan inicijative Made in China 2025 i „Obavijest Općeg ureda Ministarstva industrije i informacijskih tehnologija o objavi Vodiča za financiranje za industrijsku transformaciju i modernizaciju (Made in China 2025) iz 2017.„ (42) kojima su predviđena sredstva za financiranje putem kojih su određeni proizvođači izvoznici tkanina od staklenih vlakana koji surađuju ostvarili korist. Osim toga, Plan razvoja industrije građevinskih materijala (2016.–2020.) naveden u uvodnoj izjavi 153. ”pripremljen je na temelju Nacrta 13. petogodišnjeg plana za nacionalni gospodarski i društveni razvoj Narodne Republike Kine i strategije Made in China 2025”. Uzimajući u obzir prethodno navedeno, čini se da inicijativa Made in China 2025 nije samo smjernica: naprotiv, čini se da ima de facto obvezujući učinak te da se uvelike provodi. Stoga su tvrdnje kineske vlade odbačene.

(153)

Nadalje, Planom razvoja industrije građevinskih materijala (2016.–2020.) promiče se i industrija tkanina od staklenih vlakana. U tom se planu poziva na optimiziranje industrijske strukture, među ostalim širenjem industrija u nastajanju kao što su one koje proizvode materijale na bazi stakla, industrijsku keramiku, intraokularne leće, vlakna i kompozitne materijale visokih performansi te grafen i modificirane materijale. To će se ostvariti državnim financiranjem, oporezivanjem, financijskim politikama te politikama određivanja cijena, energetike i zaštite okoliša te pružanjem potpore ulaganju kapitala za sudjelovanje u spajanjima, preuzimanjima i restrukturiranju poduzeća za građevinske materijale, i to različitim sredstvima, uključujući davanje zajmova (43).

(154)

Nakon konačne objave kineska je vlada tvrdila da se Plan razvoja industrije građevinskih materijala primjenjuje na sve građevinske materijale te da je stoga široko dostupan u cijelom gospodarstvu. Nadalje, taj se plan odnosi samo na opće informacije o politici vlade.

(155)

Planom razvoja industrije građevinskih materijala predviđaju se posebne mjere usmjerene na industriju građevinskih materijala kojoj pripada industrija tkanina od staklenih vlakana, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 166. Stoga se Komisija ne slaže s izjavom kineske vlade da je plan dostupan u cijelom gospodarstvu.

(156)

Iako se Plan razvoja industrije građevinskih materijala može činiti samo kao smjernica, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 152., riječ je o provedbi 13. petogodišnjeg plana i strategije Made in China 2025. Taj plan ima za cilj „promicanje transformacije i modernizacije industrije građevinskih materijala, olakšavanje prelaska industrije građevinskih materijala iz velike u snažnu industriju i postizanje održivog razvoja tijekom razdoblja ‚13. petogodišnjeg plana’” te se njime postavljaju jasne zadaće i projekti kako bi se tijekom definiranoga konkretnog razdoblja od pet godina ostvarili utvrđeni ciljevi (44). Stoga je sporna priroda tog plana isključivo kao smjernice, posebice ako se ispituje u njegovu širem kontekstu.

(157)

Industrija tkanina od staklenih vlakana obuhvaćena je i Planom razvoja inteligentne proizvodnje (2016.–2020.) koji je objavilo kinesko Ministarstvo industrije i informacijskih tehnologija i u kojem se utvrđuje 10 ključnih zadaća čiji je cilj skraćivanje ciklusa razvoja proizvoda, poboljšanje proizvodne učinkovitosti i kvalitete proizvoda, smanjenje operativnih troškova, potrošnje resursa i energije te ubrzavanje razvoja inteligentne proizvodnje. Državno vijeće objavilo je 2018. planove Kine da proširi svoj program za pametnu proizvodnju dodavanjem oko 100 pilot-projekata te iste godine, a prema javno dostupnim informacijama Ministarstvo industrije i informacijskih tehnologija uvrstilo je 2015. jednog od proizvođača izvoznika koji surađuju, Taishan Fiberglass, Inc. među „inteligentna proizvodna postrojenja” (45).

(158)

Prema mišljenju kineske vlade, Plan razvoja inteligentne proizvodnje (2016.–2020.) nije relevantan jer nije specifičan za industriju tkanina od staklenih vlakana, već se odnosi na cijelu proizvodnu industriju. Osim toga, kineska vlada tvrdila je da taj plan nije obvezujući dokument, nego samo smjernica.

(159)

Plan razvoja inteligentne proizvodnje (2016.–2020.) „izrađen je u skladu s Nacrtom 13. petogodišnjeg plana za nacionalni gospodarski i društveni razvoj Narodne Republike Kine, strategijom Made in China 2025” (46). Stoga se njime provodi strategija utvrđena u tim dokumentima. Kako je već objašnjeno, 13. petogodišnji plan i strategija Made in China 2025 usmjereni su konkretno na određene industrije među kojima je industrija tkanina od staklenih vlakana kao dio industrije novih materijala. Osim toga, u Planu razvoja inteligentne proizvodnje često se upućuje na deset ključnih područja strategije Made in China 2025. Konkretno, u „posebnom stupcu 6. Naglasak na inteligentnu transformaciju ključnog područja” navodi se da se „za novu generaciju informacijskih tehnologija, […] nove materijale, […] građevinske materijale […], promiče temeljita primjena inteligentnih i digitalnih tehnologija u istraživanjima i razvoju te projektiranju, proizvodnji, logistici i skladištenju, poslovanju i upravljanju, usluzi nakon prodaje i drugim ključnim poveznicama poduzeća”. Stoga je Plan razvoja inteligentne proizvodnje (2016.–2020.) specifičan za ključne industrije utvrđene u strategiji Made in China 2025 i odnosi se, među ostalim, na sektore novih materijala i građevinskih materijala kojima pripada industrija tkanina od staklenih vlakana.

(160)

Komisija napominje i da izrazi koji se upotrebljavaju u Planu razvoja inteligentne proizvodnje (2016.–2020.) ukazuju na obvezujuću prirodu tog dokumenta. Konkretno, odjeljkom II. (III.) „Ciljevi razvoja” predviđeno je da se „do 2025. provede strategija ‚Dva koraka’ radi promicanja razvoja inteligentne proizvodnje: u okviru prvog koraka, do 2020., temelji razvoja inteligentne proizvodnje i njezini kapaciteti za potporu bit će očito poboljšani, digitalna proizvodnja bit će u osnovi ostvarena u ključnom području tradicionalne proizvodne industrije, a inteligentna transformacija ključne industrije s uvjetima i temeljima ostvarit će očiti napredak; u drugom koraku, do 2025., u osnovi će biti uspostavljen sustav potpore inteligentnoj proizvodnji, a inteligentna transformacija isprva će se ostvariti u ključnoj industriji”. Nadalje, u odjeljku V. „Organizacija i provedba” navodi se da su „Ministarstvo industrije i informacijskih tehnologija i Ministarstvo financija odgovorni za organizaciju i provedbu Plana, jačanje vodstva, pažljivo organiziranje, pravodobno rješavanje problema nastalih tijekom postupka provedbe Plana te promicanje provedbe raznih zadaća i mjera” te da „nadležni odjeli za industriju i informacijske tehnologije te financije u različitim regijama brzo oblikuju program provedbe povezan s Planom, provode relevantne politike potpore i pružaju povratne informacije u skladu s dodijeljenim odgovornostima”. Stoga je Komisija zaključila da Plan razvoja inteligentne proizvodnje ima jasno definirane ciljeve koji su obvezujući za uključena društva.

(161)

Tvrdnje kineske vlade odbačene su u skladu s prethodno navedenim nalazima.

(162)

Nadalje, u Katalogu kineskih izvoznih proizvoda visoke tehnologije koji su izdali Ministarstvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo vanjske trgovine i Opća carinska uprava navodi se 1900 visokotehnoloških proizvoda u osam kategorija na koje su usmjerene politike povlaštenog izvoza kineske vlade. Jedna je od kategorija „novi materijali”, koja uključuje tkanine od staklenih vlakana (47). Osim toga, u Katalogu kineskih proizvoda visoke tehnologije koji su izdali Ministarstvo znanosti i tehnologije, Ministarstvo financija i Državna porezna uprava upućuje se na 11 područja među kojima se nalazi „kategorija novih materijala”. Nadalje, u skladu sa Zakonom NRK-a o znanstvenom i tehnološkom napretku, visokotehnološka poduzeća osnovana u zonama razvoja visoke tehnologije mogu ostvariti korist od niza povlaštenih politika koje uključuju sljedeće: i. stopa poreza na dobit poduzeća iznosi 15 % umjesto uobičajene stope od 25 %; ii. ako proizvodna vrijednost izvoznih proizvoda dosegne 70 % ukupne vrijednosti za tu godinu, stopa poreza na dobit poduzeća dodatno se smanjuje na 10 %; iii. novoosnovana visokotehnološka poduzeća oslobođena su plaćanja poreza na dobit poduzeća tijekom prve dvije godine od datuma početka proizvodnje; iv. novoosnovana visokotehnološka poduzeća oslobođena su od građevinskog poreza; v. zemljište za istraživanje i razvoj oslobođeno je od poreza za poduzeća za razvoj, proizvodnju i rad novih tehnologija; vi. oprema koju upotrebljavaju visokotehnološka poduzeća za visokotehnološku proizvodnju i razvoj podliježe ubrzanoj amortizaciji; vii. izvozni proizvodi koje proizvode visokotehnološka poduzeća izuzeti su od izvoznih carina osim onih koje je država ograničila ili koji se odnose na određene proizvode itd. (48)

(163)

Nakon konačne objave kineska je vlada tvrdila da Katalog kineskih proizvoda visoke tehnologije u vezi sa Zakonom NRK-a o znanstvenom i tehnološkom napretku nije specifičan za određene industrije jer se u tim dokumentima utvrđuju objektivni kriteriji prihvatljivosti koji se primjenjuju automatski.

(164)

U tom pogledu, kako je već spomenuto u uvodnoj izjavi 162., u Katalogu kineskih izvoznih proizvoda visoke tehnologije navodi se osam kategorija, uključujući „nove materijale”. Komisija nadalje napominje da se u Katalogu kineskih proizvoda visoke tehnologije upućuje na 11 područja, među kojima je „6. Novi materijali”. S obzirom na to da su oba kataloga ograničena na određen broj područja, ne može se zaključiti da se primjenjuju na sve industrije. Stoga je tvrdnja kineske vlade odbačena.

(165)

Treće poglavlje Privremenih odredbi o poticanju prilagodbe industrijske strukture (Odluka br. 40 2005 Državnog vijeća) („Odluka br. 40”) upućuje na „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije” koji se sastoji od tri vrste sadržaja: sadržaj poticanih projekata, sadržaj ograničenih projekata i sadržaj ukinutih projekata. U skladu s člankom XVII. Odluke, ako „investicijski projekt pripada poticanom sadržaju, ispituje se i odobrava te evidentira u skladu s relevantnim nacionalnim propisima o ulaganjima; sve financijske institucije pružaju kreditnu potporu u skladu s kreditnim načelima; vlastita oprema uvezena u ukupnom iznosu ulaganja, uz iznimku robe u Sadržaju neizuzete uvezene robe projekata s domaćim ulaganjima (izmijenjen 2000.) koji je izdalo Ministarstvo financija, može se izuzeti od uvoznih carina i poreza na dodanu vrijednost povezanog s uvozom ako ne postoje novi propisi o sadržaju neizuzetih investicijskih projekata. Ostale povlaštene politike o poticanim industrijskim projektima provode se u skladu s relevantnim nacionalnim propisima”.

(166)

U Katalogu smjernica za restrukturiranje industrije (verzija iz 2011.) (izmjena iz 2013.) (49) pod „Poticaji za kategoriju I.” navodi se

„XII.   Građevinski materijali:

[…]

(167)

Prema mišljenju kineske vlade, Odluka br. 40 nije specifična za jedno poduzeće ili industriju, kako je propisano člankom 2.1. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama, nego za određene poticane projekte. Nadalje, Odluka br. 40 nije obvezujuća. Kineska vlada tvrdila je da Katalog smjernica za restrukturiranje industrije na koji se Komisija poziva nije relevantan jer se Komisija poziva na verziju ovog kataloga iz 2011. koja je prestala vrijediti. Prema tvrdnjama kineske vlade, u novoj verziji ovog kataloga ne spominju se tkanine od staklenih vlakana.

(168)

Prvo, Komisija naglašava da se pozivala na „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije (verzija iz 2011.) (izmjena iz 2013.)”. Stoga se nije pozivala na verziju iz 2011., već na izmijenjenu verziju iz 2013. Prema saznanjima Komisije posljednja izmjena kataloga odobrena je Dekretom br. 29 Nacionalnog povjerenstva za razvoj i reforme Narodne Republike Kine od 27. kolovoza 2019. i stupila je na snagu 1. siječnja 2020. (50) Tim je novim „Katalogom smjernica za restrukturiranje industrije (verzija iz 2019.)” doista ukinut „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije (verzija iz 2011.) (izmjena)”. Međutim, ta verzija donesena je i stupila na snagu nakon razdoblja ispitnog postupka. Stoga se tijekom ispitnog postupka primjenjivao „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije (verzija iz 2011.) (izmjena iz 2013.)”. U svakom slučaju, suprotno izjavama kineske vlade, u verziji „Kataloga smjernica za restrukturiranje industrije” iz 2019. spominju se tkanine od staklenih vlakana u okviru „Odjeljka I. Poticane industrije”, kako slijedi:

„XII.   Građevinski materijali

[…]

(169)

Drugo, Komisija se ne slaže da Odluka br. 40 nema obvezujući učinak. Naime, u Odluci br. 40 utvrđeni su privremeni propisi kojima se promiče industrijsko restrukturiranje te se u njoj upućuje na „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije” kojim su definirane tri vrste sadržaja: sadržaj poticanih projekata, sadržaj ograničenih projekata i sadržaj ukinutih projekata. Međutim, člankom XVII. Odluke br. 40 na obvezujući se način utvrđuje postupanje s investicijskim projektima koji pripadaju poticanom sadržaju, npr. „sve financijske institucije pružaju kreditnu potporu u skladu s kreditnim načelima”, „ostale povlaštene politike o poticanim industrijskim projektima provode se u skladu s relevantnim nacionalnim propisima”. Nadalje, u članku XXI. utvrđeno je da se „relevantne povlaštene politike koje se provode u skladu sa Sadržajem industrija, proizvoda i tehnologija čiji razvoj potiče država (izmijenjen 2000.) prilagođavaju kako bi se provodile u skladu s poticanim sadržajem Kataloga smjernica za restrukturiranje industrije”. Stoga Odluka br. 40 u tom pogledu ima obvezujući učinak. U Katalogu smjernica za restrukturiranje industrije pod „Poticaji za kategoriju I.” navodi se određeni broj projekata u okviru određenog broja industrija. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 166., njime su obuhvaćene industrija građevinskih materijala i određeni projekti povezani s industrijom tkanina od staklenih vlakana. Slijedom toga, Odlukom br. 40 u vezi s Katalogom smjernica za restrukturiranje industrije predviđa se poseban tretman određenih projekata unutar određenih poticanih industrija. Stoga, iako se ti dokumenti odnose na određene projekte, njima se najprije utvrđuju određene industrije koje se potiču, a zatim određeni projekti u tim industrijama koji bi mogli imati koristi od povlaštenog postupanja predviđenog Odlukom br. 40. Komisija je stoga odbacila tvrdnje kineske vlade.

(170)

Nadalje, tkanine od staklenih vlakana obuhvaćene su Planom razvoja industrije građevinskih materijala za razdoblje 2016.–2020. (51) kojim se, među ostalim, predviđa prelazak industrije građevinskih materijala iz velike industrije u snažnu industriju. Njime se predviđaju i optimizacija struktura građevinskog sektora, poboljšanje sigurnosti opskrbe ključnim materijalima, povećanje razine koncentracije u industriji te jačanje međunarodne konkurentnosti. Planom su predviđeni kvantitativni razvojni ciljevi, kontrola vlade nad proizvodnim kapacitetom, podrobni proizvodni ciljevi, zemljopisna distribucija industrija u različitim provincijama NRK-a, sigurnost opskrbe, razvoj specifičnih industrija, kontrola i utjecaj vlade na poduzeća te mjere potpore industriji (52). To svjedoči o snažnoj prisutnosti i intervencijama države u industriji staklenih vlakana.

(171)

13. petogodišnji plan za industriju vlakana i kompozitnih materijala (53) plan je koji je posebno usmjeren na industriju vlaknastih materijala. Očito je da služi kao smjernica za razvoj tog sektora, a primjerice u odjeljku III.3. utvrđuju se sljedeći ciljevi:

(172)

„Aktivno integrirati i modernizirati uzvodnu i nizvodnu razinu industrijskog lanca radi održavanja zdravog i stabilnog razvoja industrije vlakana i kompozitnih materijala: poticati velike talionice stakla s kadnim pećima da sustavno provode strategiju razvoja ‚djeluj globalno’ i provode obrasce za proizvodne kapacitete na svjetskoj razini. Na toj osnovi: – zadržati kontrolu nad stopom rasta obujma domaće proizvodnje staklenih vlakana na relativno niskoj razini; – istodobno smanjivati omjer izvoza domaćih staklenih vlakana i proizvoda; – aktivno prilagođavati strukture proizvoda; – […] aktivno prilagođavati strukture proizvoda i usmjeravati poduzeća pri provođenju diferenciranog razvoja, snažno razvijati dubinsku obradu proizvoda od staklenih vlakana, proširiti veličinu tržišta proizvoda od vlakana i kompozitnih materijala u područjima primjene na srednjoj do visokoj razini i poboljšati kvalitetu i dodanu vrijednost proizvoda. Osigurati godišnju stopu rasta glavnog poslovnog prihoda industrije vlakana i kompozitnih materijala na razini višoj od stope rasta nacionalnog BDP-a za približno 5–6 postotnih bodova, tj. od 2020. ukupan prihod poduzeća iznad utvrđene veličine dostići će 500 milijardi juana, tj. udvostručit će se u odnosu na situaciju krajem 12. petogodišnjeg plana.” (54)

(173)

Nadalje, u odjeljku IV.3.4. tog plana utvrđuje se temelj za vladino upravljanje poduzećima i cijelom industrijom:

(174)

„Usmjeravati različite vrste poduzeća da se uključe u diferencirane operacije, uzimajući pritom u obzir njihove pojedinačne prednosti i specifične tržišne segmente. Prije svega je potrebno usmjeriti mala i srednja poduzeća da slijede put rasta koji se sastoji od popunjavanja određenih praznina, postojanja malih poduzeća koja su komplementarna velikima, razmatranja specijalizacija kao puta prema uspjehu. Zahvaljujući diferenciranim operacijama, izbjegnuto je tržišno natjecanje razmjera među velikim poduzećima, a izbjegava se i tržišno natjecanje među sličnim poduzećima, čime se uklanja tržište jeftinog tržišnog natjecanja. Istodobno, uz specijaliziranu proizvodnju, mala i srednja poduzeća isto tako mogu zaslužiti poštovanje i pozornost velikih poduzeća, uspostaviti blisku suradnju s velikim poduzećima i djelotvorno podupirati i promicati razvoj velikih poduzeća.”

(175)

Industrijska udruženja blisko su povezana s državom, ponajviše zbog važnosti razvoja aktivnosti KPK-a u tim udruženjima (55). Odredbe iz odjeljka IV.3.6. tog istog plana isto tako ukazuju na intervencije države u proizvodnji vlakana, među ostalim i u sektoru tkanina od staklenih vlakana:

(176)

NRK je aktivno promicao industriju tkanina od staklenih vlakana na različitim upravnim razinama, a primjer lokalne inicijative koja obuhvaća jedno od društava u uzorku može se pronaći u 13. petogodišnjem planu za gospodarski i društveni razvoj grada Jiujianga:

(177)

Nakon konačne objave kineska je vlada tvrdila da se 13. petogodišnji plan za industriju vlakana i kompozitnih materijala i 13. petogodišnji plan grada Jiujianga odnose samo na opće informacije o vladinoj politici, bez izravne povezanosti s bilo kojim navodnim predmetnim programom subvencioniranja te stoga nisu „dostatni dokazi” o specifičnosti.

(178)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 171. i 172., 13. petogodišnji plan za industriju vlakana i kompozitnih materijala posebno je usmjeren na industriju vlaknastih materijala te se njime daju jasne smjernice za razvoj sektora. Čak i ako je moguće da taj dokument nije izravno povezan s navodnim programima subvencioniranja, kako je tvrdila kineska vlada, njime se upućuje na posebne mjere kojima se potiče industrija vlakana i kompozitnih materijala. Nadalje, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 176., 13. petogodišnji plan za gospodarski i društveni razvoj grada Jiujianga posebno je usmjeren na grupu Jushi, koja je jedan od proizvođača izvoznika koji surađuju. Stoga se tim dokumentima dokazuje da su se kineska nadležna tijela posebno usmjerila na određenu industriju koja uključuje industriju tkanina od staklenih vlakana i određena društva u toj industriji. Zbog toga su tvrdnje kineske vlade odbačene.

(179)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, industrija tkanina od staklenih vlakana stoga se smatra ključnom/strateškom industrijom čiji razvoj kineska vlada aktivno potiče kao cilj politike.

(180)

Nakon konačne objave kineska vlada usprotivila se Komisijinoj ocjeni da je industrija tkanina od staklenih vlakana poticana industrija i prigovorila da navodi Komisije da se industrija tkanina od staklenih vlakana potiče u Kini ne dokazuju da su predmetne mjere specifične u smislu članka 2. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(181)

Komisija se nije složila s tvrdnjom kineske vlade. Nalazi iz uvodnih izjava od 140. do 178. pokazuju da je industrija tkanina od staklenih vlakana, kao dio industrije „građevinskih materijala” i „novih materijala”, posebno ciljana i poticana raznim političkim i regulatornim alatima i navedena u katalozima poticanih industrija. Činjenica da se tim dokumentima predviđaju posebne mjere u pogledu određenih industrija, uključujući industriju tkanina od staklenih vlakana, dovoljna je kako bi se dokazalo da su one specifične u smislu članka 2. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(182)

Zbog praktičnih administrativnih razloga Komisija je od kineske vlade zatražila da proslijedi posebne upitnike dvama konkretnim bankama u državnom vlasništvu koje su navedene u pritužbi, društvu Sinosure i svim ostalim financijskim institucijama koje su davale zajmove ili zajmove za financiranje izvoza društvima u uzorku.

(183)

Kineska vlada zaista je proslijedila posebne upitnike bankama. Petnaest podružnica banaka potvrdilo je svoje nepodmirene zajmove društvima u uzorku tijekom RIP-a, ali nisu dostavile odgovor na upitnik kao takav. Samo su interna banka jednog od proizvođača izvoznika (CNBM Finance) i jedna banka u državnom vlasništvu (Kineska izvozno-uvozna banka) zapravo odgovorile na pitanja u upitniku. Nadalje, CDB nije odgovorio na upitnik, ali bio je dostupan za pitanja tijekom posjeta radi provjere.

(184)

Prema vlastitim navodima kineska vlada nije imala ovlast da zahtijeva informacije od banaka u državnom vlasništvu koje nisu odgovorile na upitnik jer one posluju neovisno o kineskoj vladi.

(185)

Komisija se nije složila s tim stajalištem. Prvo, prema shvaćanju Komisije, informacije koje je zatražila od subjekata u državnom vlasništvu (bili oni društva ili javne/financijske institucije) dostupne su kineskoj vladi za sve subjekte u kojima je kineska vlada glavni ili veliki dioničar. Naime, prema Zakonu Narodne Republike Kine o državnoj imovini u poduzećima (57), agencije za nadzor državne imovine i upravljanje njome koje su osnovali Povjerenstvo Državnog vijeća za nadzor državne imovine i upravljanje njome te lokalne narodne vlade izvršavaju u ime vlade dužnosti i odgovornosti davatelja kapitala u poduzećima s državnim ulaganjima. Stoga te agencije imaju pravo primati povrate na imovinu, sudjelovati u donošenju glavnih odluka i odabirati rukovoditelje poduzeća s državnim ulaganjima. Nadalje, prema članku 17. prethodno navedenog Zakona o državnoj imovini, poduzeća s državnim ulaganjima dužna su prihvatiti upravljanje i nadzor koji provode vlade i odgovarajući vladini odjeli i agencije, prihvatiti javni nadzor i odgovarati davateljima kapitala.

(186)

Osim toga, kineska vlada ima i potrebne ovlasti za interakciju s financijskim institucijama čak i ako one nisu u državnom vlasništvu, s obzirom na to da je za sve njih nadležno kinesko bankarsko regulatorno tijelo. Na primjer, u skladu s člancima 33. i 36. Zakona o nadzoru banaka (58) Kinesko regulatorno tijelo za bankarstvo i osiguranje (CBIRC) ovlašteno je zahtijevati od svih financijskih institucija osnovanih u NRK-u da mu dostave informacije, kao što su financijski izvještaji, statistička izvješća i informacije o poslovnim operacijama i upravljanju. CBIRC može financijskim institucijama narediti i da javnosti otkriju određene informacije.

(187)

Nadalje, iako je jedina banka u državnom vlasništvu koja surađuje dostavila neka opća objašnjenja o funkcioniranju svojih sustava odobravanja zajmova i upravljanja rizicima, nije dostavila konkretne informacije o zajmovima odobrenima društvima u uzorku. Tvrdila je da je obvezuju zakonski i regulatorni zahtjevi i ugovorne klauzule o povjerljivosti informacija povezanih s društvima u uzorku.

(188)

Stoga je Komisija od grupa proizvođača izvoznika u uzorku zatražila da odobre pristup informacijama o pojedinim društvima koje posjeduju sve banke, u državnom ili privatnom vlasništvu, od kojih su dobile zajmove. Iako su društva u uzorku pristala na davanje pristupa podacima banaka koji se odnose na njih, banka koja surađuje odbila je dostaviti potrebne detaljne informacije.

(189)

Na kraju je Komisija primila jedino informacije o korporativnoj strukturi i vlasništvu od banke u državnom vlasništvu koja surađuje, no ne i od ostalih financijskih institucija koje su dale zajmove društvima u uzorku. Štoviše, nijedna financijska institucija nije dostavila nikakve konkretne informacije o procjeni rizika za zajmove koji su odobreni grupama proizvođača izvoznika u uzorku.

(190)

Budući da nije imala nikakve informacije o većini banaka u državnom vlasništvu koje su dale zajmove društvima u uzorku niti ikakve informacije za pojedina društva o zajmovima koje su dobila od banaka koje surađuju, Komisija je smatrala da nije primila bitne informacije relevantne za taj aspekt ispitnog postupka.

(191)

Stoga je Komisija obavijestila kinesku vladu da će možda morati upotrijebiti raspoložive podatke na temelju članka 28. stavka 1. osnovne uredbe pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja putem davanja povlaštenih zajmova.

(192)

U odgovoru na Komisijin dopis kineska vlada protivila se primjeni članka 28. stavka 1. osnovne uredbe. Općenito, tvrdila je da konkretne zatražene informacije uopće nisu bile potrebne jer se postupak temeljio na pritužbi koja nije ispunila dostatne zahtjeve u pogledu dokaza iz Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i osnovne uredbe. Komisija je smatrala da je dostatnost dokaza iz pritužbe već razmotrena u prethodnom odjeljku 1.1.1. te je ostala pri svojem zaključku da je u pritužbi podneseno dovoljno dokaza koji upućuju na postojanje navodnog subvencioniranja od strane kineske vlade.

(193)

Kineska je vlada isto tako detaljnije prigovorila na primjenu članka 28. stavka 1. osnovne uredbe u pogledu davanja povlaštenih zajmova. Kineska vlada ponovno je istaknula da nema nikakve ovlasti nad bankama. Kineska vlada smatrala je i da je surađivala najbolje što je mogla, da joj je Komisija nametnula nepotrebno dodatno opterećenje i da informacije koje nedostaju nisu bile „potrebne” u smislu članka 28. osnovne uredbe jer su već bile raspoložive u odgovorima na upitnike. Kineska vlada ponovila je te tvrdnje nakon konačne objave.

(194)

Komisija je potvrdila svoje stajalište da kineska vlada ima ovlast tražiti informacije od banaka zbog razloga objašnjenih u prethodnim uvodnim izjavama 185. i 186. Uvažila je da je kineska vlada proslijedila relevantne upitnike bankama i da je primila smislen odgovor od jedne banke u državnom vlasništvu. Komisija je upotrijebila tako dostavljene informacije i dopunila ih raspoloživim podacima samo za one dijelove koji su nedostajali.

(195)

Informacije koje nedostaju uglavnom se odnose na dva aspekta. Prvo, to su informacije o vlasničkoj i upravljačkoj strukturi banaka koje ne surađuju, a koje su Komisiji bile potrebne kako bi utvrdila jesu li te banke javna tijela. Drugo, to su informacije banke koja surađuje povezane s društvima, na primjer o unutarnjem postupku odobravanja zajmova u banci i procjeni kreditne sposobnosti u banci u slučaju zajmova danih društvima u uzorku, a one su bile potrebne u smislu članka 28. osnovne uredbe kako bi se utvrdilo jesu li društvima u uzorku zajmovi dani po povlaštenim stopama. Nadalje, te unutarnje dokumente mogu dostaviti isključivo banke, stoga se predmetne informacije nisu mogle dobiti u odgovorima društava u uzorku na upitnik.

(196)

Kineska vlada tvrdila je i da se informacije o pojedinom društvu nisu mogle dostaviti iz regulatornih razloga. Čak i da je Komisija imala općenitu pisanu suglasnost društava u uzorku koja se odriču svojih prava na povjerljivost, kineska vlada tvrdila je da bi se od relevantnih banaka ili financijskih institucija zahtijevalo da od stranaka zatraže izričito dopuštenje u pogledu svake pojedine kreditne transakcije i da bi ta dopuštenja morale provjeriti relevantne financijske institucije.

(197)

Međutim, Komisija je napomenula da je za kreditne transakcije svake pojedine banke zatraženo odobrenje od svakog društva zasebno. Komisija je smatrala da bi takva posebna suglasnost trebala sama po sebi biti dovoljna za odobravanje pristupa evidenciji koja se odnosi na društva u uzorku. Osim toga, neke su banke doista dostavile pregled svojih nepodmirenih zajmova pruženih društvima, čime su pokazale da nisu bile ograničene u pružanju informacija o određenim transakcijama. Međutim, nijedna od tih banaka nije dostavila informacije koje se odnose na vlastitu internu procjenu objavljenih transakcija.

(198)

Naposljetku, Komisija je smatrala da kineskoj vladi nije nametnula nepotrebno opterećenje. Ona je od samog početka ograničila svoj ispitni postupak na one financijske institucije koje su dale zajmove društvima u uzorku. Osim toga, Komisija nije od kineske vlade tražila da utvrdi koje će to financijske institucije biti jer je popis s nazivima i adresama banaka zajedno sa zahtjevom za prosljeđivanje upitnika dostavljen kineskoj vladi na samom početku ispitnog postupka, u lipnju 2019. Stoga je kineska vlada imala dovoljno vremena da ispuni zahtjev Komisije. Komisija je smatrala da je učinila najviše što je mogla kako bi olakšala izvršavanje zadataka koje je zatražila od kineske vlade.

(199)

Stoga je Komisija smatrala da se morala djelomično osloniti na raspoložive podatke pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja omogućenog davanjem povlaštenih zajmova.

(200)

Društvo Sinosure djelomično je odgovorilo na posebni upitnik o osiguranju zajmova za financiranje izvoza koje je pružilo društvima u uzorku. Konkretno, društvo Sinosure nije dostavilo ni konkretne informacije o osiguranju zajmova za financiranje izvoza koje je pruženo industriji tkanina od staklenih vlakana, razini premija tog osiguranja ni detaljne brojčane podatke koji se odnose na profitabilnost njegova poslovanja u području osiguranja zajmova za financiranje izvoza.

(201)

Nadalje, društvo Sinosure nije dostavilo zatraženu prateću dokumentaciju o svojem korporativnom upravljanju, primjerice svoj statut, pri čemu se pozivalo na to da se radi o povjerljivim informacijama.

(202)

Komisija je smatrala da bez tih informacija nije primila bitne informacije relevantne za taj aspekt ispitnog postupka.

(203)

Prema shvaćanju Komisije informacije koje je zatražila od subjekata u državnom vlasništvu (bili oni društva ili javne/financijske institucije) dostupne su kineskoj vladi za sve subjekte u kojima je kineska vlada glavni ili veliki dioničar. To je slučaj i s društvom Sinosure, koje je subjekt u potpunom državnom vlasništvu. Stoga je Komisija obavijestila kinesku vladu da će možda morati upotrijebiti raspoložive podatke na temelju članka 28. stavka 1. osnovne uredbe pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja putem osiguranja zajmova za financiranje izvoza.

(204)

U odgovoru na dopis Komisije kineska vlada prigovorila je na primjenu članka 28. stavka 1. osnovne uredbe u pogledu osiguranja zajmova za financiranje izvoza i istaknula da je društvo Sinosure odgovorilo na upitnik i na pitanja Komisije tijekom provjere na licu mjesta.

(205)

Društvo Sinosure doista je odgovorilo na upitnik, a njegovi predstavnici bili su prisutni tijekom provjere u prostorima kineske vlade. Međutim, kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama 200. i 201., dostavljene informacije bile su nepotpune. Na primjer, društvo Sinosure dostavilo je općenite podatke o svojoj profitabilnosti, ali ne i o profitabilnosti svojeg poslovanja u području kratkoročnog osiguranja zajmova za financiranje izvoza. Dostavljene informacije zato nisu omogućile Komisiji da donese zaključke o ključnim dijelovima ispitnog postupka u pogledu osiguranja zajmova za financiranje izvoza, odnosno je li društvo Sinosure javno tijelo i jesu li premije naplaćene društvima u uzorku bile u skladu s tržištem.

(206)

Komisija je stoga zaključila da se u svojim nalazima o osiguranju zajmova za financiranje izvoza djelomično morala osloniti na raspoložive podatke.

(207)

U skladu s upitnikom o subvencijama poslanim proizvođačima izvoznicima, holding društva moraju odgovoriti na odjeljke A i E upitnika. Međutim, China National Building Materials Co. Ltd. („CNBM”), krajnji vlasnik proizvođačâ izvoznika Jushi, Hengshi i Taishan, nije dostavio takav odgovor.

(208)

CNBM je smatrao da nije uključen u poslovanje s tkaninama od staklenih vlakana i da nije imao nikakve izravne transakcije s proizvođačima izvoznicima. Međutim, Komisija je utvrdila da je došlo do znatnih povećanja kapitala koje je financirao CNBM u pogledu jednog od proizvođača izvoznika. Nadalje, Komisija je pronašla dokaze da su bespovratna sredstva dodijeljena nekim subjektima u grupi prenesena preko bankovnih računa CNBM-a i da su neka bespovratna sredstva raspodijeljena među različitim subjektima u grupi preko računa kapitalnih rezervi.

(209)

Komisija smatra da je bez odgovora na upitnik matičnog društva CNBM nemoguće utvrditi puni opseg subvencija koje je primila grupa CNBM. U tim okolnostima Komisija je smatrala da nije primila bitne informacije relevantne za taj aspekt ispitnog postupka.

(210)

Stoga je Komisija obavijestila grupu CNBM da će možda morati upotrijebiti raspoložive podatke na temelju članka 28. stavka 1. osnovne uredbe pri ispitivanju postojanja i opsega navodnog subvencioniranja CNBM-a, matičnog društva grupe CNBM.

(211)

U odgovoru na dopis Komisije društvo Jushi protivilo se primjeni članka 28. stavka 1. osnovne uredbe u pogledu CNBM-a. Jushi je ponovio da CNBM ima ulogu ulagača vlasničkog kapitala, a ne ulogu stvarnog nadzornika društva China Jushi, da nije bio uključen u poslovanje s tkaninama od staklenih vlakana i da nije imao nikakve izravne transakcije s proizvođačima izvoznicima. Nadalje, iako je CNBM najveći dioničar društva China Jushi, njegov vlasnički udio čini samo 26,97 %.

(212)

S obzirom na povećanja kapitala, Jushi je izjavio da se vlasnički udio CNBM-a u društvu China Jushi smanjio sa 60,25 % u 1998. na 26,97 % na kraju RIP-a. U posljednje tri godine upisani kapital društva China Jushi povećan je samo vlastitim kapitalnim rezervama, tako da je vlasnički udio CNBM-a ostao stabilan na 26,97 %.

(213)

Prvo, Komisija je u svim okolnostima smatrala da holding društva trebaju dostaviti odgovor na upitnik kako bi se utvrdilo jesu li na razini matičnog društva dodijeljene subvencije koje se mogu odnositi na proizvođača izvoznika. Bez odgovora na upitnik nemoguće je utvrditi puni opseg subvencija koje se odnose na proizvođače izvoznike.

(214)

Drugo, u pogledu tvrdnji koje se odnose na stvarnu kontrolu CNBM-a nad društvom Jushi, Komisija je uputila na obrazloženje iz prethodnih uvodnih izjava od 93. do 96. o odnosu između društava Jushi i Taishan. Na temelju toga, te su tvrdnje odbačene.

(215)

Treće, kada je riječ o povećanju kapitala, iako je točno da se vlasnički udio CNBM-a u relativnom smislu s vremenom smanjio, on se zapravo povećao u apsolutnom smislu u razdoblju od 2010. do 2018.

(216)

Konačno, pitanja navedena u prethodnoj uvodnoj izjavi 208. ne odnose se samo na društva Jushi i Hengshi, nego i na Taishan. Kao rezultat toga, čak i da Komisija prihvati primjedbe društva Jushi, to ne bi promijenilo njezine nalaze za grupu CNBM kao takvu.

(217)

Komisija je stoga zaključila da se djelomično mora osloniti na raspoložive podatke u svojim nalazima o CNBM-u, matičnom društvu grupe CNBM.

(218)

Yunnan Yuntianhua Group Co., Ltd. nije na vrijeme dostavio potpune informacije o sredstvima koja su određeni dioničari društva primili putem drugih vlasničkih instrumenata.

(219)

Unatoč opetovanim zahtjevima Komisije, tijekom i nakon provjere na licu mjesta to društvo nije dostavilo zatražene informacije. Stoga je Komisija obavijestila predmetno društvo da će razmotriti da nalaze djelomično temelji na raspoloživim podacima u skladu s člankom 28. stavkom 1. osnovne uredbe (odnosno u pogledu informacija povezanih s drugim vlasničkim instrumentima). U odgovoru Komisiji društvo je navelo da zbog službenog zatvaranja u Kini tijekom posljednjeg tjedna siječnja i prvog tjedna veljače nije moglo odgovoriti na Komisijin zahtjev za informacije u zadanom roku.

(220)

Budući da u ovoj fazi nije bilo dodatnih dokaza o sredstvima primljenim putem drugih vlasničkih instrumenata navedenih u uvodnoj izjavi 218., Komisija se u svojim nalazima o tim sredstvima koja su određeni dioničari društva primili putem drugih vlasničkih instrumenata i dalje djelomično oslanjala na raspoložive podatke kako je navedeno u odjeljku 3.4.3.4. u nastavku.

(221)

Na temelju informacija sadržanih u pritužbi, Obavijesti o pokretanju postupka i odgovora na upitnike Komisije ispitano je navodno subvencioniranje putem sljedećih subvencija kineske vlade:

(222)

Prema informacijama koje su dostavile dvije grupe proizvođača izvoznika u uzorku, 36 financijskih institucija sa sjedištem u NRK-u pružilo im je financiranje. Od tih 36 financijskih institucija njih 29 bile su banke u državnom vlasništvu (59). Preostale financijske institucije bile su u privatnom vlasništvu (četiri institucije) ili Komisija nije mogla utvrditi jesu li u državnom ili privatnom vlasništvu (tri institucije). Međutim, samo je jedna banka u državnom vlasništvu ispunila posebni upitnik unatoč zahtjevu kineskoj vladi kojim su obuhvaćene sve financijske institucije koje su davale zajmove društvima u uzorku.

(223)

EXIM daje zajmove uvjetovane izvozom po povlaštenim stopama kineskim društvima koja se bave proizvodnjom proizvoda novih i visokih tehnologija, proizvoda s autohtonim intelektualnim pravima, vlastitih robnih marki, proizvoda visoke dodane vrijednosti i softverskih proizvoda koji su registrirani pri tijelima za industriju i trgovinu (60). Prema informacijama koje su dostupne Komisiji, kineski proizvođači tkanina od staklenih vlakana ispunjavaju uvjete za zajmove za izvoz za proizvode novih i visokih tehnologija i/ili vlastite robne marke s obzirom na to da je nekoliko proizvođača priznato kao „nacionalna visokotehnološka poduzeća” ili im je dodijeljen status poznate robne marke, najbolje robne marke itd.

(224)

Nadalje, EXIM pomaže izvoznicima i putem izvoznih kredita za kupce. Izvozni krediti za kupce odobravaju se stranim poduzećima za financiranje njihova uvoza kineskih proizvoda, tehnologija i usluga (61).

(225)

Komisija je ispitala jesu li banke u državnom vlasništvu djelovale kao javna tijela u smislu članka 3. i članka 2. točke (b) osnovne uredbe. U tom pogledu za utvrđivanje je li poduzeće u državnom vlasništvu javno tijelo primjenjiv je sljedeći test (62): „Važno je je li subjektu povjerena ovlast za izvršavanje javnih funkcija, a ne kako se to postiže. Postoje brojni različiti načini na koje bi vlada u užem smislu mogla subjektima dati ovlast. U skladu s tim, različite vrste dokaza mogu biti relevantne kako bi se pokazalo da je ta ovlast dodijeljena konkretnom subjektu. Dokaz da subjekt, de facto, izvršava javne funkcije može služiti kao dokaz da posjeduje ili da su mu povjerene javne ovlasti, posebno ako se tim dokazom upućuje na stalnu i sustavnu praksu. Smatramo da iz toga proizlazi da dokaz da vlada provodi znatnu kontrolu nad subjektom i njegovim postupanjem može, u određenim okolnostima, poslužiti kao dokaz da odgovarajući subjekt ima javne ovlasti i te ovlasti izvršava pri obnašanju javnih funkcija. Međutim, naglašavamo da, osim izričite delegacije ovlasti u okviru pravnog instrumenta, postojanje samo službenih veza između subjekta i vlade u užem smislu vjerojatno nije dovoljno za utvrđivanje nužnog posjedovanja javnih ovlasti. Stoga se, na primjer, samom činjenicom da je vlada većinski dioničar subjekta ne dokazuje da vlada izvršava znatnu kontrolu nad postupanjem tog subjekta, a još manje da mu je vlada dodijelila javne ovlasti. Međutim, u nekim slučajevima, kad dokazi upućuju na to da su formalni pokazatelji vladine kontrole višestruki te pritom postoje dokazi da se takva kontrola provodila u znatnoj mjeri, tada se na temelju tih dokaza može zaključiti da predmetni subjekt izvršava javne ovlasti.”

(226)

Komisija je zatražila informacije o državnom vlasništvu te formalne pokazatelje vladine kontrole u bankama u državnom vlasništvu. Analizirala je i je li se kontrola provodila u znatnoj mjeri. Komisija se, za te potrebe, morala djelomično oslanjati na raspoložive podatke zbog odbijanja kineske vlade i banaka u državnom vlasništvu da dostave dokaze o procesu donošenja odluka koji je doveo do davanja povlaštenih zajmova.

(227)

Kako bi se provela ta analiza, Komisija je najprije ispitala informacije banaka u državnom vlasništvu koje su odgovorile na posebni upitnik i dopustile provjeru.

(228)

Samo jedna banka u državnom vlasništvu, EXIM, dostavila je odgovore na upitnik, koji su provjereni na terenu.

(229)

Na temelju informacija koje je primila u odgovorima na upitnike i tijekom posjeta radi provjere Komisija je utvrdila da je kineska vlada izravno ili neizravno posjedovala više od 50 % dionica u toj financijskoj instituciji.

(230)

U pogledu formalnih pokazatelja vladine kontrole nad bankom u državnom vlasništvu koja surađuje Komisija ju je označila „ključnom financijskom institucijom u državnom vlasništvu”. Konkretnije, u obavijesti „Privremeni pravilnik o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu” navodi se sljedeće: „Ključne financijske institucije u državnom vlasništvu navedene u ovom Pravilniku odnose se na banke za provedbu državne politike u državnom vlasništvu, poslovne banke, društva za upravljanje financijskom imovinom, društva za vrijednosne papire, osiguravajuća društva itd. (dalje u tekstu financijske institucije u državnom vlasništvu) kojima Državno vijeće određuje nadzorni odbor”.

(231)

Nadzorni odbor ključnih financijskih institucija u državnom vlasništvu imenuje se u skladu s „Privremenim pravilnikom o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu” (Dekret Državnog vijeća br. 282). Na temelju članaka 3. i 5. tog Privremenog pravilnika Komisija je utvrdila da Državno vijeće određuje članove nadzornog odbora i da mu oni odgovaraju, čime se pokazuje da država ima institucionalnu kontrolu nad poslovnim aktivnostima banke u državnom vlasništvu koja surađuje. Osim tih općenito primjenjivih pokazatelja Komisija je utvrdila sljedeće u pogledu EXIM-a:

(232)

EXIM je osnovan i djeluje u skladu s „Obaviješću o osnivanju Kineske izvozno-uvozne banke” koju je izdalo Državno vijeće te Statutom EXIM-a. Prema Statutu EXIM-a država izravno imenuje njegovu upravu. Državno vijeće imenuje nadzorni odbor u skladu s „Privremenim pravilnikom o nadzornim odborima u ključnim financijskim institucijama u državnom vlasništvu” i drugim zakonima i propisima te mu je nadzorni odbor odgovoran.

(233)

U Statutu se navodi i da partijski odbor EXIM-a ima vodeću i političku ključnu ulogu radi osiguravanja da EXIM provodi politike i glavne inicijative Partije i države. Vodstvo Partije uključeno je u sve aspekte korporativnog upravljanja.

(234)

U Statutu se nadalje navodi da je EXIM usmjeren na potporu razvoju vanjske trgovine i gospodarske suradnje, prekograničnih ulaganja, inicijative „Jedan pojas, jedan put”, suradnje u međunarodnom svojstvu i proizvodnji opreme. Njegov opseg poslovanja uključuje kratkoročne, srednjoročne i dugoročne zajmove kako su oni odobreni i u skladu s državnim politikama vanjske trgovine i ulaganja u inozemstvu, kao što su zajmovi za financiranje izvoza, zajmovi za financiranje uvoza, zajmovi za inozemne inženjerske usluge, zajmovi za prekomorska ulaganja, zajmovi kineske vlade za inozemnu pomoć i izvozni zajmovi za kupce.

(235)

Komisija je utvrdila i da su financijske institucije u državnom vlasništvu promijenile svoje statute 2017. kako bi povećale ulogu Komunističke partije Kine („KPK”) na najvišoj razini donošenja odluka u bankama.

(236)

U tim se novim statutima propisuje sljedeće:

(237)

Ti dokazi pokazuju da je vlada provodila znatnu kontrolu nad postupanjem te institucije.

(238)

Komisija je zatim tražila informacije o tome je li kineska vlada provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje u pogledu njezinih politika davanja zajmova i procjene rizika kada je dala zajmove industriji tkanina od staklenih vlakana. U tom su pogledu u obzir uzeti sljedeći regulatorni dokumenti:

(239)

Pregledom tih regulatornih dokumenata Komisija je utvrdila da financijske institucije u NRK-u posluju u općem pravnom okruženju u kojem ih se usmjerava da se pri donošenju financijskih odluka usklade s ciljevima industrijske politike kineske vlade zbog sljedećih razloga.

(240)

Kad je riječ o EXIM-u, njegova je zadaća u području javne politike utvrđena u obavijesti o osnivanju EXIM-a te u njegovu statutu.

(241)

Općenito, člankom 34. Zakona o bankama, koji se primjenjuje na sve financijske institucije koje posluju u Kini, utvrđuje se da „poslovne banke odobravaju zajmove u skladu s potrebama nacionalnoga gospodarskog i društvenog razvoja te industrijskim politikama države”. Iako se u članku 4. Zakona o bankama navodi da „poslovne banke, u skladu sa zakonom, posluju bez uplitanja bilo kojeg subjekta ili osobe te neovisno preuzimaju građanskopravnu odgovornost i odgovaraju svojom cijelom imovinom pravne osobe”, u ispitnom postupku pokazalo se da se članak 4. Zakona o bankama primjenjuje u skladu s člankom 34. Zakona o bankama, tj. kada država utvrdi javnu politiku, banke je provode i slijede državne upute.

(242)

Usto, člankom 15. Općih pravila o zajmovima predviđa se sljedeće: „U skladu s državnom politikom relevantni odjeli mogu subvencionirati kamate na zajmove radi promicanja rasta određenih industrija i gospodarskog razvoja u određenim područjima.”

(243)

Slično tome Odlukom br. 40 sve se financijske institucije upućuju da kreditnu potporu posebno pruže „poticanim” projektima. Kako je već objašnjeno u odjeljku 3.1. i detaljnije u uvodnoj izjavi 166., projekti industrije tkanina od staklenih vlakana svrstani su u kategoriju „poticanih” projekata. Odlukom br. 40 stoga se potvrđuje prethodni nalaz u pogledu Zakona o bankama da banke izvršavaju javne ovlasti u obliku aktivnosti povezanih s povlaštenim zajmovima. Komisija je utvrdila i da CBIRC ima dalekosežne ovlasti u pogledu odobravanja svih aspekata upravljanja svim financijskim institucijama osnovanima u NRK-u (uključujući financijske institucije u privatnom vlasništvu i u stranom vlasništvu), kao što su (63):

(244)

Zakon o bankama pravno je obvezujući. Obvezujuća priroda petogodišnjih planova i Odluke br. 40 utvrđena je prethodno u odjeljku 3.1. Obvezujuća priroda regulatornih dokumenata CBIRC-a proizlazi iz njegovih ovlaštenja kao bankarskog regulatornog tijela. Obvezujuća priroda ostalih dokumenata pokazuje se u klauzulama o nadzoru i evaluaciji koje se u njima nalaze.

(245)

Nakon konačne objave kineska je vlada tvrdila da nijedan od regulatornih dokumenata na koje se Komisija oslanjala nije bio dostatan dokaz da je kineska vlada zapravo provodila znatnu kontrolu nad EXIM-om. Konkretnije, kineska je vlada tvrdila da članak 34. kineskog Zakona o poslovnom bankarstvu nije ništa više od opće izjave bez ikakvih praktičnih posljedica. Kineska vlada dodala je da se članak 34. ne bi trebao tumačiti sam za sebe, nego u vezi s člancima 4., 5. i 41. Zakona o bankama koji se odnose na autonomiju banke i izostanak uplitanja subjekata, pojedinaca ili vlada. Kineska vlada zatražila je i da se zanemari članak 15. Općih pravila o zajmovima s obzirom na to da nije obvezujući. Konačno, kineska vlada navela je da Odluka br. 40 Državnog vijeća nije bila obvezujuća te je uputila na članak 17. te odluke prema kojem se od svih financijskih institucija zahtijeva da odluke o davanju zajmova donose na temelju tržišnih načela.

(246)

Komisija je prvo podsjetila da je, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi, smatrala da su Zakon o bankama i Odluka br. 40 obvezujući. Nadalje, nalazi ovog ispitnog postupka (i nalazi Komisije u prijašnjim ispitnim postupcima o istom programu subvencioniranja (64)) ne potkrjepljuju tvrdnju da banke ne uzimaju u obzir vladine politike i planove. Umjesto toga, u ispitnom se postupku pokazalo da se članak 15. Općih pravila o zajmovima zapravo primjenjivao u praksi te da su se članci 4., 5. i 41. Zakona o bankama primjenjivali u skladu s člankom 34. Zakona o bankama, tj. kada država utvrdi javnu politiku, banke je provode i slijede državne upute. Nalazi ovog ispitnog postupka ne potkrepljuju tvrdnju da banke ne uzimaju u obzir vladine politike i planove pri odlučivanju o davanju zajmova. Na primjer, Komisija je utvrdila da proizvođači izvoznici ostvaruju korist od podjednako niskih kamatnih stopa omogućenih davanjem povlaštenih zajmova.

(247)

Komisija je napomenula i da se Odlukom br. 40 Državnog vijeća sve financijske institucije upućuju da kreditnu potporu pruže samo poticanim projektima te se njome obećava provedba „drugih povlaštenih politika za poticane projekte”. Na temelju prethodno navedenog, od banaka se zahtijeva da pruže kreditnu potporu industriji tkanina od staklenih vlakana. Člankom 17. iste Odluke od banaka se traži i da se pridržavaju kreditnih načela, no Komisija nije mogla utvrditi tijekom ispitnog postupka događa li se to u praksi. Odlukom br. 40 stoga je potvrđen prethodni nalaz u pogledu Zakona o bankama da banke izvršavaju javne ovlasti u obliku aktivnosti povezanih s povlaštenim zajmovima.

(248)

Na toj je osnovi Komisija zaključila da je kineska vlada stvorila normativni okvir kojeg se moraju pridržavati rukovoditelji i nadzornici koje imenuje kineska vlada i koji su odgovorni kineskoj vladi. Stoga se kineska vlada oslanjala na taj normativni okvir kako bi provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje kad god je davala zajmove industriji tkanina od staklenih vlakana.

(249)

Komisija je zatražila i konkretne dokaze o provođenju znatne kontrole na temelju konkretnih zajmova. Tijekom posjeta radi provjere banka u državnom vlasništvu koja surađuje tvrdila je da je u praksi primjenjivala napredne politike i modele za procjenu kreditnog rizika pri odobravanju predmetnih zajmova. Međutim, kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama od 187. do 190., nisu dostavljeni konkretni primjeri povezani s društvima u uzorku. Banka u državnom vlasništvu koja surađuje odbila je dostaviti informacije, uključujući svoje konkretne procjene kreditnog rizika, koje se odnose na društva u uzorku zbog regulatornih i ugovornih razloga iako je Komisija imala pisani pristanak društava u uzorku kojim se ona odriču svojih prava na povjerljivost.

(250)

Zbog nepostojanja konkretnih dokaza o procjenama kreditne sposobnosti Komisija je ispitala opće pravno okruženje, kako je prethodno opisano u uvodnim izjavama od 238. do 245., zajedno s postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje u pogledu zajmova danih društvima u uzorku. To postupanje bilo je u suprotnosti s njezinim službenim stajalištem iznesenim tijekom posjeta radi provjere jer u praksi nije postupala na osnovi temeljitih tržišno utemeljenih procjena rizika.

(251)

U posjetima radi provjere otkriveno je da su, uz jedinu iznimku određenih zajmova u stranoj valuti, zajmovi dvama grupama proizvođača izvoznika u uzorku dani s kamatnim stopama koje su bile niže od referentnih kamatnih stopa Narodne banke Kine („NBK”) ili blizu njih, neovisno o financijskom stanju i kreditnom riziku tih društava. Stoga su zajmovi dani sa stopama nižima od tržišnih stopa u usporedbi sa stopom koja odgovara profilu rizičnosti proizvođača izvoznika u uzorku. Dodatno, društva u uzorku dobila su revolving zajmove, kojima im se omogućuje da odmah zamijene kapital iz zajmova koji su otplatila na datum njihova dospijeća svježim kapitalom iz novih zajmova.

(252)

Komisija je utvrdila i da zajmovi koje su banke trebale prijaviti kao „neuobičajene” zajmove nisu uvijek bili navedeni kao takvi u nacionalnom središnjem kreditnom registru od strane banke u državnom vlasništvu koja surađuje. Obveza prijave takvih „neuobičajenih” zajmova postoji osobito kada je došlo do restrukturiranja zajmova, kada dužnik ne ispuni svoje obveze plaćanja ili kada su odobreni revolving zajmovi. Takvi su primjeri pronađeni za dva proizvođača izvoznika u uzorku. U skladu sa „Smjernicama o razvrstavanju zajmova na temelju rizika” CBIRC-a svi su ti slučajevi trebali biti obuhvaćeni središnjim kreditnim registrom. Ovim nedostatkom izvješćivanja od strane financijskih institucija stvara se iskrivljena slika o kreditnom stanju društva u središnjem kreditnom registru jer u njemu nije vidljiva stvarna kreditna sposobnost društva. Kao rezultat toga, čak i kad bi financijska institucija primijenila tržišno utemeljenu procjenu rizika, morala bi to učiniti na temelju netočnih informacija.

(253)

Komisija je stoga zaključila da je kineska vlada provodila znatnu kontrolu nad postupanjem banke u državnom vlasništvu koja surađuje s obzirom na njezine politike davanja zajmova i procjene rizika u pogledu industrije tkanina od staklenih vlakana.

(254)

Komisija je utvrdila da je financijska institucija u državnom vlasništvu koja surađuje primijenila prethodno navedeni pravni okvir pri izvršavanju vladinih funkcija u pogledu sektora tkanina od staklenih vlakana. Stoga je djelovala kao javno tijelo u smislu članka 2. točke (b) osnovne uredbe u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe, te u skladu s relevantnom sudskom praksom WTO-a.

(255)

Kako je prethodno utvrđeno u odjeljku 3.2., nijedna druga banka u državnom vlasništvu koja je dala zajmove društvima u uzorku nije odgovorila na posebni upitnik. CDB nije odgovorio na upitnik, ali je bio dostupan za pitanja tijekom posjeta radi provjere u prostorima Ministarstva trgovine. Tijekom tog posjeta CDB je naveo da su izjave koje je dao tijekom prethodnog antisubvencijskog ispitnog postupka EU-a 2012. i dalje valjane te da od tada nije bilo većih promjena. CDB nije dostavio dodatne detaljne informacije o svojoj upravljačkoj strukturi, procjeni rizika ili primjerima koji se odnose na posebne zajmove industriji tkanina od staklenih vlakana.

(256)

Stoga je Komisija, u skladu sa zaključcima donesenima u prethodnim uvodnim izjavama od 182. do 199., odlučila upotrijebiti raspoložive podatke kako bi utvrdila mogu li se te banke u državnom vlasništvu smatrati javnim tijelima.

(257)

U prethodnim antisubvencijskim ispitnim postupcima (65) Komisija je utvrdila da su sljedeće banke, koje su u predmetnim ispitnim postupcima dale zajmove grupama proizvođača izvoznika u uzorku, bile u djelomičnom ili potpunom vlasništvu same države ili pravnih osoba u državnom vlasništvu: Kineska razvojna banka, Kineska banka za izgradnju, Industrijska i poslovna banka Kine, Komunikacijska banka, China Everbright Bank, Postal Savings Bank, China Merchants Bank, Shanghai Pudong Development Bank, Kineska industrijska banka, Shenyang Rural Commercial Bank, Šangajska banka, Ningbo Bank, China CITIC Bank, China Guangfa Bank, China Bohai Bank, Huaxia Bank, Hankou Bank, Hubei Bank, Huishang Bank, Dongying Bank, Bank of Tianjin, Bank of Kunlun, Shanghai Rural Commercial Bank, China Industrial International Trust Limited, Daye Trust Co., Ltd. i Sinotruk Finance Co., Ltd. Budući da nisu dostavljene informacije koje bi upućivale na suprotno, Komisija je zadržala isti zaključak u ovom ispitnom postupku.

(258)

Upotrebom javno dostupnih informacija, kao što su internetske stranice banaka, godišnja izvješća, informacije dostupne u imenicima banaka ili na internetu, Komisija je utvrdila i da su se sljedeće banke koje su davale zajmove ili pružale financijski leasing dvama grupama proizvođača izvoznika u uzorku nalazile u djelomičnom ili potpunom vlasništvu same države ili pravnih osoba u državnom vlasništvu:

(259)

Budući da predmetne financijske institucije nisu dostavile konkretne informacije koje bi upućivale na suprotno, Komisija je dodatno utvrdila, na temelju formalnih pokazatelja, da vlasništvo i kontrola pripadaju kineskoj vladi zbog istih razloga kako je prethodno utvrđeno u odjeljku 3.4.1.2. Konkretno, na temelju raspoloživih podataka čini se da rukovoditelje i nadzornike u bankama u državnom vlasništvu koje ne surađuju imenuje kineska vlada i da su joj oni odgovorni na isti način kao u banci u državnom vlasništvu koja surađuje.

(260)

S obzirom na provođenje znatne kontrole, Komisija je smatrala da se nalazi koji se odnose na financijsku instituciju koja surađuje mogu smatrati reprezentativnima i za financijske institucije u državnom vlasništvu koje ne surađuju. Normativni okvir analiziran u prethodnom odjeljku 3.4.1.2. primjenjuje se na njih na jednak način. U nedostatku dokaza o suprotnom i na temelju raspoloživih podataka može se ustvrditi da nije bilo konkretnih dokaza o procjeni njihove kreditne sposobnosti, kao što ih nije bilo ni za banku u državnom vlasništvu koja surađuje, pa se analiza o konkretnoj primjeni normativnog okvira iz odjeljka 3.4.1.2. primjenjuje na njih na jednak način.

(261)

Nadalje, Komisija je napomenula da je većina ugovora o zajmu koje je Komisija dobila od društava u uzorku imala slične uvjete, da su ugovorene stope za zajmove slične stopama koje je dostavila banka u državnom vlasništvu koja surađuje te da se djelomično preklapaju s njima.

(262)

Zbog navedenih sličnosti u pogledu uvjeta zajmova i kamatnih stopa za zajmove Komisija je smatrala da nalazi za banku u državnom vlasništvu koja surađuje čine raspoložive podatke na temelju članka 28. osnovne uredbe za ocjenu ostalih banaka u državnom vlasništvu.

(263)

Na temelju toga Komisija je zaključila da su ostale banke u državnom vlasništvu koje daju zajmove društvima u uzorku javna tijela u smislu članka 2. točke (b) u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe.

(264)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da se Komisija oslonila samo na prethodne ispitne postupke i formalne pokazatelje kontrole kako bi utvrdila da banke u državnom vlasništvu koje ne surađuju djeluju kao javna tijela. Nije provedena zasebna analiza za svaku banku. Osim toga, s obzirom na to da je EXIM banka za provedbu državne politike, njegova se situacija nije mogla prenijeti na poslovne banke.

(265)

Komisija je u tom pogledu podsjetila da se zbog nesuradnje ostalih banaka u državnom vlasništvu morala osloniti na raspoložive podatke. Komisija je zaključila da informacije iz prethodnih ispitnih postupaka, u kombinaciji s formalnim pokazateljima kontrole i nalazima samog ispitnog postupka u pogledu EXIM-a i u pogledu stvarnog postupanja banaka prema proizvođačima izvoznicima, čine najbolje raspoložive podatke u ovom predmetu. U svakom slučaju, kineska vlada nije iznijela nijedan dokaz ni argument kojim bi opovrgnula nalaze Komisije u pogledu činjenice da su ostale banke u državnom vlasništvu koje su davale zajmove društvima u uzorku javna tijela u smislu članka 2. točke (b) u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe. Komisija je stoga zadržala svoje stajalište.

(266)

Na temelju prethodno navedenih razmatranja Komisija je utvrdila da su sve kineske financijske institucije u državnom vlasništvu koje su davale zajmove ili pružale financijski leasing dvama grupama proizvođača izvoznika u uzorku koji surađuju javna tijela u smislu članka 2. točke (b) u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe.

(267)

Osim toga, čak i da se financijske institucije u državnom vlasništvu ne smatraju javnim tijelima, Komisija je utvrdila da bi se smatralo da im je kineska vlada povjerila funkcije koje se obično povjeravaju vladi i usmjeravala ih u njihovu izvršavanju u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe zbog istih razloga koji su navedeni u uvodnim izjavama od 269. do 272. u nastavku. Stoga bi se njihovo postupanje u svakom slučaju pripisalo kineskoj vladi.

(268)

Komisija je pozornost zatim usmjerila na preostale financijske institucije. Na temelju nalaza iz prethodnih antisubvencijskih ispitnih postupaka (67), dopunjenih javno dostupnim informacijama, za sljedeće financijske institucije smatralo se da se nalaze u privatnom vlasništvu: China Minsheng Bank, Sumitomo Mitsui Banking (China) Co., Ltd, Standard Chartered Bank, Ping An Bank. Za sljedeće financijske institucije, zbog izostanka suradnje i nepostojanja dostatnih javno dostupnih informacija, Komisija nije mogla utvrditi jesu li u državnom ili privatnom vlasništvu: Chongqing Runyin Financial Leasing Co., Ltd., Wuxi International Platinum Co., Ltd., Liangjiang Financial Leasing Co., Ltd., Taian Bank i Taian Daiyue Rural Commercial Bank Co., Ltd. Na temelju konzervativnog pristupa Komisija je analizirala potonje na isti način kao i financijske institucije u privatnom vlasništvu, a dalje u tekstu nazivaju se „financijske institucije u privatnom vlasništvu”. Komisija je analizirala je li tim financijskim institucijama kineska vlada povjerila dodjelu subvencija sektoru tkanina od staklenih vlakana ili ih usmjeravala na to u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe.

(269)

Žalbeno tijelo WTO-a smatra da se riječ „povjeriti” pojavljuje kad vlada privatnom tijelu prenosi odgovornost, dok se „usmjeriti” odnosi na situacije u kojima vlada nad privatnim tijelom provodi svoje ovlasti (68). U oba slučaja vlada privatno tijelo upotrebljava kao zamjenski put za izvršenje financijskog doprinosa i „u većini bi se slučajeva očekivalo da povjeravanje zadaće privatnom tijelu ili usmjeravanje privatnog tijela uključuje i određeni oblik prijetnje ili navođenja” (69). Istodobno, u skladu s točkom iv. članicama se ne dopušta uvođenje kompenzacijskih mjera za proizvode „kad vlada samo provodi svoje opće regulatorne ovlasti” (70) ili kad intervencija vlade „može ili ne mora dovesti do određene posljedice samo na temelju određenih činjeničnih okolnosti i na temelju prava sudionika na tom tržištu na slobodan izbor” (71). Točnije, povjeravanje ili usmjeravanje podrazumijeva „aktivniju ulogu vlade od pukog poticanja” (72).

(270)

Komisija je napomenula da se normativni okvir u pogledu industrije, kako je prethodno naveden u uvodnim izjavama od 238. do 245., primjenjuje na sve financijske institucije u NRK-u, uključujući financijske institucije u privatnom vlasništvu. To je potkrijepljeno činjenicom da Zakon o bankama i različite uredbe CBIRC-a obuhvaćaju sve banke s kineskim kapitalom i banke sa stranim kapitalom kojima upravlja CBIRC.

(271)

Nadalje, u posjetima radi provjere u društvima u uzorku otkriveno je da je većina ugovora o zajmu koje je Komisija dobila od društava u uzorku imala slične uvjete i da su ugovorene kamatne stope za zajmove privatnih financijskih institucija bile slične stopama financijskih institucija u javnom vlasništvu te da su se djelomično preklapale s njima.

(272)

Budući da od privatnih financijskih institucija nisu primljene drugačije informacije, Komisija je zaključila da je vlada u pogledu industrije tkanina od staklenih vlakana svim financijskim institucijama (uključujući privatne financijske institucije) koje djeluju u Kini pod nadzorom CBIRC-a povjerila da u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. prve alineje osnovne uredbe slijede vladine politike i osiguravaju zajmove po povlaštenim stopama za industriju tkanina od staklenih vlakana ili ih usmjeravala na to.

(273)

Nakon konačne objave jedna je strana tvrdila da je činjenica da je svaka od grupa društava u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka ostvarila korist od različitih vrsta zajmova ili financijskog leasinga uz razlike u pogledu npr. dospijeća, kolaterala, jamstava i ostalih povezanih uvjeta, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 281. u nastavku, upućivala na to da im država ne povjerava zadaću niti ih usmjerava. Ta je strana navela i da je preklapanje između kamatnih stopa banaka u privatnom i javnom vlasništvu pokazalo da su banke u javnom vlasništvu davale zajmove po tržišnim uvjetima, a ne obrnuto. Komisija je isto tako pokušala prebaciti teret dokazivanja navodeći da su se njezini zaključci primjenjivali „[j]er od privatnih financijskih institucija nisu primljene drugačije informacije”. Međutim, Komisija je najprije trebala utvrditi postojanje fumus boni iuris.

(274)

Kao odgovor na te tvrdnje, Komisija je podsjetila da se zbog nesuradnje banaka morala osloniti na raspoložive podatke o privatnim bankama. Stoga nije prebacila teret dokazivanja. Nadalje, s obzirom na to da je samo jedna banka u državnom vlasništvu surađivala, Komisija je za usporedbu s uvjetima koje su nudile privatne banke koje nisu surađivale upotrijebila informacije od strane koja surađuje, a koja se smatrala javnim tijelom. Činjenica da je postojalo preklapanje između stopa pokazuje da su privatne banke isto tako davale zajmove po uvjetima nižima od onih na tržištu, a ne obrnuto. Prihvaćanje obrazloženja strane bilo bi istovjetno zaključku da su informacije koje se temelje na raspoloživim podacima pouzdanije od zaključaka na temelju provjerenih informacija. To ne mijenja činjenica da su društva tijekom razdoblja ispitnog postupka ostvarila korist od različitih vrsta zajmova i različitih uvjeta povezanih s njima. U svakom slučaju, strana nije iznijela nijedan dokaz ni argument kojim bi opovrgnula nalaze Komisije. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(275)

Osim toga, kako je prethodno prikazano u uvodnoj izjavi 238., normativni okvir za sve banke u Kini znatno je opsežniji i ne obuhvaća samo te dvije uredbe kojima se uređuje CBIRC, a cijeli skup regulatornih dokumenata pravno je obvezujući, kao što je prethodno objašnjeno u uvodnoj izjavi 244., tako da su oni znatno više od pukog poticanja. Nadalje, u posjetima radi provjere u društvima u uzorku nisu otkrivene znatne razlike u uvjetima zajmova ili kamatnim stopama privatnih financijskih institucija i uvjetima zajmova ili kamatnim stopama financijskih institucija u javnom vlasništvu.

(276)

Nakon objave kineska vlada tvrdila je da zakonodavstvo na koje se Komisija pozvala služi samo kao smjernica te da sama vladina uloga usmjeravanja nije dovoljna za utvrđivanje nalaza o povjeravanju ili usmjeravanju. U tom kontekstu kineska vlada istaknula je da članak 34. Zakona o bankama nije ništa više od opće izjave bez praktičnih posljedica.

(277)

Članak 15. Općih pravila o zajmovima isto tako nije obvezujući, već se njime samo omogućuje financijskim institucijama da uzmu u obzir državne politike. Odluka br. 40 isto tako nije obvezujući dokument i njome se financijske institucije izričito ovlašćuju za pružanje financijske potpore „u skladu s kreditnim načelima”.

(278)

Komisija se nije složila s tim stajalištem s obzirom na to da je normativni okvir za sve banke u Kini pravno obvezujući, kako je objašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 244., tako da je on znatno više od pukog poticanja ili vladine smjernice. S obzirom na Odluku br. 40, Komisija je već u prethodnoj uvodnoj izjavi 247. utvrdila da se njome sve financijske institucije upućuju da kreditnu potporu pruže samo poticanim projektima iako se u članku 17. iste Odluke od banaka traži i da se pridržavaju kreditnih načela. Komisija je stoga zadržala svoje stajalište.

(279)

Komisija je već u prethodnim antisubvencijskim ispitnim postupcima utvrdila da domaći kreditni rejtinzi dodijeljeni kineskim društvima nisu pouzdani s obzirom na studiju Međunarodnog monetarnog fonda (73), u kojoj je vidljiva neusklađenost međunarodnih i kineskih kreditnih rejtinga, i nalaze ispitnog postupka o društvima u uzorku. Prema MMF-u više od 90 % kineskih obveznica ima rejting od AA do AAA koji su dodijelile lokalne agencije za kreditni rejting. To nije usporedivo s drugim tržištima kao što su EU ili SAD. Na primjer, na tržištu SAD-a tako visoki rejting ima manje od 2 % poduzeća. Kineske agencije za kreditni rejting stoga su jako usmjerene na davanje rejtinga na gornjem kraju ljestvice rejtinga. Imaju vrlo opsežne ljestvice rejtinga i sklone su uključivati obveznice sa znatno različitim rizicima od neplaćanja u jednu široku kategoriju rejtinga (74).

(280)

Osim toga, kada ocjenjuju kineske obveznice izdane u inozemstvu (75), strane agencije za kreditni rejting kao što su Standard and Poor’s i Moody’s u pravilu povećavaju osnovni kreditni rejting izdavatelja na temelju procjene strateške važnosti društva za kinesku vladu i pouzdanosti svih implicitnih jamstava ako postoje. Na primjer, društvo Fitch jasno je ukazalo na to da su ta jamstva, gdje je primjenjivo, ključni element na kojima temelji svoje kreditne rejtinge kineskih društva (76).

(281)

Komisija je otkrila i dodatne informacije kojima je dopunila tu analizu. Prvo, Komisija je utvrdila da država može u određenoj mjeri utjecati na tržište kreditnih rejtinga. Prema dvjema studijama objavljenima 2016. na kineskom tržištu poslovalo je približno 12 agencija za kreditni rejting, od kojih je većina u državnom vlasništvu. Agencija za kreditni rejting u državnom vlasništvu ocijenila je ukupno 60 % svih ocijenjenih korporativnih obveznica u Kini (77).

(282)

Kineska vlada potvrdila je da je tijekom razdoblja ispitnog postupka na kineskom tržištu obveznica bilo aktivno 15 agencija za kreditni rejting, među kojima 12 domaćih agencija za kreditni rejting, uključujući Shanghai Brilliance Credit Rating & Investors Service Co., Ltd, Dagong Global Credit Rating Co., Ltd, Golden Credit Rating International Co., Ltd, China Bond Rating Co., Ltd, CSCI Pengyuan Credit Rating Co., Ltd, Fareast Credit Rating Co., Ltd, China Chengxin Securities Rating Co., Ltd, United Credit Ratings Co., Ltd, Shanghai Credit Information Services Co., Ltd, China Securities Index Co., Ltd, Beijing North Joint Credit Evaluation Co., Ltd i Sichuan Dapu Credit Rating Limited Company. Većina domaćih agencija za kreditni rejting bila je u državnom vlasništvu. Postojale su i tri agencije za kreditni rejting koje su bile kinesko-strani zajednički pothvat: China Lianhe Credit Rating Co. Ltd, S&P Global China Rating i China Chengxin International Credit Rating Co., Ltd.

(283)

Drugo, nema slobodnog ulaza na kinesko tržište kreditnih rejtinga. To je u načelu zatvoreno tržište jer Kinesko regulatorno tijelo za vrijednosne papire („CSRC”) ili NBK mora odobriti agencije za kreditni rejting prije nego što one mogu početi poslovati (78). NBK je sredinom 2017. najavio da će stranim agencijama za kreditni rejting biti dopušteno dodjeljivanje kreditnog rejtinga na dijelu domaćeg tržišta obveznica pod određenim uvjetima. Međutim, tijekom razdoblja ispitnog postupka nijedna strana agencija za kreditni rejting još nije dobila odobrenje (79). Unatoč tome u međuvremenu su strane agencije osnovale zajedničke pothvate s nekim lokalnim agencijama za kreditni rejting koje dodjeljuju kreditne rejtinge izdanjima domaćih obveznica. No ti rejtinzi dodjeljuju se prema kineskim ljestvicama rejtinga, stoga nisu potpuno usporedivi s međunarodnim rejtinzima kako je prethodno objašnjeno.

(284)

Naposljetku, nedavna studija koju je proveo sam NBK potvrđuje nalaze Komisije i u svojim zaključcima navodi da „ako se razina ulaganja stranih obveznica postavi na međunarodni rejting BBB ili viši, investicijski rejting domaćih obveznica može se ocijeniti na razini AA i višoj, uzimajući u obzir razliku između prosječnog domaćeg rejtinga i međunarodnog rejtinga od 6 ili više stupnjeva” (80).

(285)

S obzirom na situaciju prethodno opisanu u uvodnim izjavama od 279. do 284. Komisija je zaključila da kineski kreditni rejtinzi nisu pouzdana procjena kreditnog rizika odnosne imovine. Iako je kineska agencija za kreditni rejting nekim društvima u uzorku dodijelila dobar rejting, Komisija je na temelju prethodno navedenoga zaključila da ti rejtinzi nisu pouzdani. Ti su rejtinzi iskrivljeni i ciljevima politike za poticanje ključnih strateških industrija, kao što je industrija tkanina od staklenih vlakana.

(286)

U skladu s nalazima ispitnih postupaka o toplovaljanim plosnatim proizvodima i gumama (81) revolving zajmovi su zajmovi koji društvu omogućuju da kapital otplaćen na zajmove na datum dospijeća zamijeni svježim kapitalom iz novih zajmova. Revolving zajmovi u pravilu su naznaka da primatelj zajma ima kratkoročnih problema s likvidnošću, a kada ih odobre, banke su izloženije rizicima. Postojanje revolving zajmova u određenom društvu stoga se smatralo samo pokazateljem lošijeg financijskog stanja od onoga što se na prvi pogled moglo zaključiti iz njegovih financijskih izvještaja te da je dodatni rizik povezan s kratkoročnim problemima s likvidnošću.

(287)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da revolving zajmovi nisu nužno naznaka problema s likvidnošću. To je jasno na temelju internetskih stranica vodećih europskih banaka. Na primjer, revolving kreditne linije i zajmovi dio su standardnog poslovanja banaka kao što su ING (82) i BNP Paribas (83) i nisu povezani s višim kamatnim stopama.

(288)

Komisija se nije složila s procjenom kineske vlade. Sama kineska tijela smatraju revolving zajmove dodatnim čimbenikom kreditnog rizika. Kako je navedeno u „Smjernicama o razvrstavanju zajmova na temelju rizika” CBRC-a, revolving zajmovi trebali bi se smatrati barem „zajmovima koji izazivaju zabrinutost” (84). Ako zajam ulazi u tu kategoriju, znači da postoje određeni čimbenici koji bi mogli negativno utjecati na njegovu otplatu čak i ako dužnik trenutačno može plaćati glavnicu i kamate.

(289)

Revolving zajmovi doista postoje u Europi, no njihovi se uvjeti znatno razlikuju od kineskih revolving zajmova. Revolving zajmovi u Uniji u osnovi su kreditne linije s prethodno utvrđenim najvišim iznosima koji se mogu podići i otplatiti u nekoliko navrata tijekom unaprijed određenog razdoblja. Osim toga, takvi zajmovi podrazumijevaju dodatni trošak, neovisno o tome radi li se o ugovornim maržama koje se dodaju uobičajenim kratkoročnim tržišnim stopama (85) ili unaprijed određenim naknadama za upravljanje. Nadalje, i u primjeru banke BNP Paribas koji je navela kineska vlada predviđena je naknada za neiskorišteni kapital tijekom trajanja zajma.

(290)

S druge strane, uvjeti revolving zajmova utvrđenih tijekom posjeta radi provjere u kineskim društvima u uzorku nisu se razlikovali od uvjeta drugih kratkoročnih zajmova. Nisu bili označeni kao kreditne linije ili revolving zajmovi i nisu postojale dodatne povezane naknade ili marže. Na prvi pogled činilo se da je riječ o uobičajenim kratkoročnim zajmovima. Međutim, ponekad je kao svrha zajma bila navedena „otplata zajmova”. Osim toga, pri provjeri otplate tih zajmova tijekom posjeta radi provjere postalo je jasno da se glavnica ustvari otplaćuje novim zajmovima dobivenima od iste banke u istom iznosu u roku od tjedan dana prije ili poslije datuma dospijeća prvotnog zajma. Komisija je zatim svoju analizu proširila na druge zajmove u tablicama zajmova i u većini slučajeva utvrdila druge primjere s potpuno istim obilježjima. Zbog toga je Komisija zadržala svoje stajalište o revolving zajmovima.

(291)

Tijekom ispitnog postupka Komisija je utvrdila da su određena društva u uzorku izdala obveznice s posebnom namjenom otplate duga, odnosno zajmova. Komisija je utvrdila da su restrukturiranjem duga s pomoću tog instrumenta neka društva mogla preurediti i odgoditi svoje obveze te dobiti sredstva bez kojih ne bi mogla ispuniti svoje obveze otplate, što je dokaz problema s prikupljanjem sredstava.

(292)

Upotreba obveznica u tu svrhu izaziva zabrinutost u pogledu sposobnosti određenog društva da plati svoje dugove, čime se dovodi u pitanje njegova kratkoročna likvidnost, ali i dugoročna solventnost. Postojanje obveznica izdanih u svrhu otplate zajmova u određenom društvu stoga se smatra pokazateljem lošijeg financijskog stanja od onoga što se na prvi pogled moglo zaključiti iz njegovih financijskih izvještaja te da postoji dodatni rizik povezan s njegovim kratkoročnim i dugoročnim financiranjem.

(293)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 238. do 245., na temelju nekoliko pravnih dokumenata usmjerenih na društva u sektoru financijske se institucije usmjerilo na osiguravanje zajmova po povlaštenim stopama za industriju tkanina od staklenih vlakana. Ti dokumenti pokazuju da financijske institucije daju povlaštene zajmove samo ograničenom broju industrija/društava koja postupaju u skladu s relevantnim politikama kineske vlade.

(294)

Nakon konačne objave kineska vlada osporila je zaključke o specifičnosti u pogledu davanja povlaštenih zajmova. Prema mišljenju kineske vlade, u člancima 4. i 34. Zakona o bankama utvrđene su samo opće smjernice u pogledu postupanja poslovnih banaka i ne navodi se kojim bi društvima ili industrijama trebalo odobriti zajmove. Nadalje, člankom 15. Općih pravila o zajmovima dostupnost ove specifične subvencije nije izrijekom i nedvosmisleno ograničena na društva iz sektora tkanina od staklenih vlakana. Odluka br. 40 nije specifična za jedno poduzeće ili industriju, već za određene poticane projekte, što nije istovjetno. Osim toga, Odluka br. 40 nije obvezujuća, a uzevši u obzir da je njome obuhvaćen iznimno širok raspon gospodarskih sektora i industrija, ne može se zaključiti da je tim dokumentom pristup navodnim subvencijama izričito ograničen na određena poduzeća.

(295)

U tom je pogledu Komisija napomenula da se Zakon o bankama i Opća pravila o zajmovima odnose na državne industrijske politike koje su utvrđene u dokumentima navedenima u prethodnom odjeljku 3.1., iako u njima tkanine od staklenih vlakana nisu određene kao takve. Komisija je stoga ponovno uputila na navedene dokumente i na zaključke koje je donijela u prethodnom odjeljku 3.1. Osim toga, smatrala je da su upućivanja na industriju tkanina od staklenih vlakana dovoljno jasna jer je ta industrija navedena ili nazivom ili upućivanjem na proizvod koji proizvodi ili industrijsku skupinu kojoj pripada. Nadalje, zbog činjenice da kineska vlada podupire ograničenu skupinu poticanih industrija, uključujući industriju tkanina od staklenih vlakana, ta subvencija je specifična. Komisija je stoga ostala pri svojem zaključku.

(296)

Stoga je Komisija zaključila da subvencije u obliku davanja povlaštenih zajmova nisu općenito dostupne, već su specifične u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe. Štoviše, nijedna zainteresirana strana nije podnijela dokaze kojima bi se upućivalo na to da se davanje povlaštenih zajmova temelji na objektivnim kriterijima ili uvjetima u smislu članka 4. stavka 2. točke (b) osnovne uredbe.

(297)

Komisija je zatim izračunala iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere. Za taj je izračun ocijenila korist za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka. U skladu s člankom 6. točkom (b) osnovne uredbe smatra se da je korist za primatelje razlika između iznosa kamate koju društvo plaća na povlašteni zajam i iznosa koji bi društvo platilo za usporedivi komercijalni zajam koji bi moglo dobiti na tržištu.

(298)

U tom pogledu Komisija je navela niz posebnosti na kineskom tržištu tkanina od staklenih vlakana. Kako je prethodno objašnjeno u odjeljcima od 3.4.1.1. do 3.4.1.7., zajmovi koje daju kineske financijske institucije odražavaju znatnu intervenciju vlade i ne odražavaju kamatne stope uobičajene na funkcionirajućem tržištu.

(299)

Razlikuje se opće financijsko stanje grupa društava u uzorku. Sve su grupe tijekom razdoblja ispitnog postupka ostvarile korist od različitih zajmova ili financijskog leasinga uz razlike u pogledu dospijeća, kolaterala, jamstava i ostalih povezanih uvjeta. Zbog tih dvaju razloga svako je društvo imalo drukčiju prosječnu kamatnu stopu koja se temeljila na skupu primljenih zajmova.

(300)

Komisija je ocijenila financijsko stanje svake grupe proizvođača izvoznika u uzorku kako bi te posebnosti uzela u obzir. U te je svrhe Komisija primijenila metodu izračuna za davanje povlaštenih zajmova koja je uspostavljena u antisubvencijskom ispitnom postupku o toplovaljanim plosnatim proizvodima od čelika podrijetlom iz NRK-a, kao i u antisubvencijskom ispitnom postupku o gumama podrijetlom iz NRK-a (86), i objašnjena u uvodnim izjavama u nastavku. Na temelju toga Komisija je za svaku grupu proizvođača izvoznika u uzorku pojedinačno izračunala korist koju je ostvarila od prakse davanja povlaštenih zajmova i tu korist pripisala predmetnom proizvodu.

(301)

Kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama od 250. do 252., kineske kreditne financijske institucije nisu dostavile nikakvu procjenu kreditne sposobnosti. Kako bi utvrdila korist, Komisija je stoga morala procijeniti jesu li kamatne stope za zajmove dodijeljene grupi CNBM bile na tržišnoj razini.

(302)

Na temelju vlastitih financijskih izvještaja, proizvođači izvoznici iz grupe CNBM općenito su ostvarivali dobit. Jedan od proizvođača izvoznika nije imao nikakve zajmove. Međutim, Komisija je napomenula da je 65 % svojih kupnji financirao nekom vrstom povlaštenog kratkoročnog financijskog instrumenta (bankovni akcepti mjenice). Kako je objašnjeno u odjeljku 3.4.3.2. u nastavku, bankovni akcepti mjenice vrsta su dužničkog instrumenta pa njihova široka upotreba upućuje na kratkoročne probleme s likvidnošću. Drugi proizvođač izvoznik ostvarivao je stalnu dobit tijekom razdoblja 2016.–2018. te je na prvi pogled imao dobre financijske pokazatelje, npr. nizak omjer duga i imovine. Međutim, činilo se da ima kratkoročnih problema s likvidnošću zbog sljedećih razloga: nepodmireni kratkoročni dug društva činio je gotovo 100 % njegova prometa; društvo je izdalo obveznicu za otplatu bankovnih zajmova; upotrijebilo je veliku količinu bankovnih akcepata mjenice za financiranje svojih kupnji i koristilo se revolving zajmovima, što upućuje na to da bi moglo biti u osjetljivijoj financijskoj situaciji nego što bi se na prvi pogled moglo zaključiti iz financijskih izvještaja. Treći proizvođač izvoznik bio je u sličnoj situaciji – profitabilan, ali je u velikoj mjeri upotrebljavao bankovne akcepte mjenice i obveznicu izdanu za otplatu bankovnih zajmova.

(303)

Prvo matično društvo posrednik, China Jushi, bilo je profitabilno u razdoblju 2016.–2017. i razdoblju ispitnog postupka, ali je za financiranje svojih kupnji u velikoj mjeri upotrebljavalo bankovne akcepte mjenice. Nadalje, Komisija je utvrdila da su neki od zajmova danih na razini društva China Jushi bili revolving zajmovi i da je China Jushi izdao dvije obveznice u svrhu otplate bankovnih zajmova. Revolving zajmovi utvrđeni su i u drugom matičnom društvu posredniku, Sinoma Technology.

(304)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 207. do 217., matično društvo CNBM nije surađivalo. Međutim, uzimajući u obzir njegovo javno dostupno godišnje izvješće za 2018., dobiva se sličan dojam: to društvo ima veliku financijsku polugu s omjerom neto duga od 130 % i omjerom duga i imovine od 68 %. Tijekom razdoblja ispitnog postupka društvo je sklopilo sporazum o zamjeni duga za vlasnički kapital s bankama u državnom vlasništvu kako bi poboljšalo svoju strukturu duga. U okviru takvog sporazuma društvo bi moglo pretvoriti dio svojeg duga bankama u državnom vlasništvu u udjele i tako smanjiti obveze u svojoj bilanci.

(305)

Komisija je napomenula da je kineska agencija za kreditni rejting različitim društvima u grupi CNBM dodijelila rejtinge u rasponu od AA- do AA+. Uzevši u obzir činjenicu da je kineski kreditni rejting općenito iskrivljen, kako je navedeno u uvodnim izjavama od 279. do 285., Komisija je zaključila da je taj rejting nepouzdan.

(306)

Komisija je smatrala da opće financijsko stanje grupe odgovara rejtingu BB, što je najviši rejting nakon kategorije „investicijski rejting”. „Investicijski rejting” znači da agencija za kreditni rejting smatra da se obveznicama koje je izdalo određeno društvo u dovoljnoj mjeri jamči da će ono ispuniti obvezu plaćanja tako da banke mogu u njega ulagati.

(307)

Nakon konačne objave grupa CNBM tvrdila je da je Komisija cijeloj grupi CNBM dala zajednički kreditni rejting koji se uglavnom temeljio na kreditnom rejtingu društva CNBM iako razina zaduženosti društva CNBM nije mogla imati štetan učinak na društvo China Jushi u kojemu CNBM ima samo 27 % udjela. Osim toga, CNBM nije mogao prenijeti svoje dužničke obveze na China Jushi jer su društva u grupi zasebni pravni subjekti s ograničenom odgovornošću, što znači da se dugovi dioničara ili društava kćeri ne mogu prenositi. Nadalje, s obzirom na to da grupa CNBM smatra da bankovni akcepti mjenice nisu istovjetni kratkoročnim zajmovima, oni se isto tako ne bi trebali uzeti u obzir pri procjeni kreditnog rejtinga društava.

(308)

Komisija se nije složila s tim tvrdnjama. Kako je navedeno u prethodnim uvodnim izjavama od 301. do 304., Komisija je provela pojedinačnu procjenu za svako društvo unutar tih grupa. Kad je riječ o grupi CNBM, bez obzira na stanje opisano na razini CNBM-a, većina ispitanih društava pokazala je sličnu situaciju, koja uključuje revolving zajmove, opsežnu upotrebu bankovnih akcepata i obveznica izdanih za otplatu zajmova. Osim toga, suprotno tvrdnjama društva, dug je zapravo prenesen među različitim društvima u grupi putem zajmova između povezanih društava. Stoga je Komisija odlučila dodijeliti jedinstveni kreditni rejting cijeloj grupi. Naposljetku, kako je navedeno u odjeljku 3.4.3.2. u nastavku, Komisija je bankovne akcepte mjenice smatrala još jednom vrstom financijskog instrumenta koja je istovjetna kratkoročnom zajmu i koja se stoga može upotrijebiti pri određivanju kreditnih rejtinga. Stoga su tvrdnje društva odbačene.

(309)

Premija koja se može očekivati na obveznice koje izdaju društva s tim rejtingom (BB) zatim je primijenjena na standardnu stopu na zajmove NBK-a radi utvrđivanja tržišne cijene.

(310)

To uvećanje utvrđeno je izračunom relativnog raspona između indeksa korporativnih obveznica s rejtingom AA i korporativnih obveznica s rejtingom BB u SAD-u na temelju podataka društva Bloomberg za industrijske segmente. Tako izračunan relativni raspon zatim je dodan referentnoj kamatnoj stopi, kako ju je objavio NBK na dan dodjele zajma (87), i za isto razdoblje kao predmetni zajam. To je učinjeno pojedinačno za svaki zajam odobren društvu.

(311)

Nakon konačne objave nekoliko je strana tvrdilo da je upotreba relativnog raspona manjkava. Sve su strane tvrdile da je Komisija trebala upotrijebiti apsolutni raspon umjesto relativnog raspona između obveznica s rejtingom AA i obveznica s rejtingom BB u SAD-u. Iznijeli su sljedeće razloge za to.

(312)

Ta su pitanja već iznesena u prethodnom ispitnom postupku (88). Kako je vidljivo iz uvodnih izjava od 175. do 187. predmeta o toplovaljanim plosnatim proizvodima te iz uvodne izjave 256. predmeta o gumama, Komisija je odbacila te argumente zbog sljedećih razloga.

(313)

Prvo, iako je Komisija priznala da poslovne banke obično upotrebljavaju uvećanje izraženo u apsolutnom smislu, utvrdila je da se čini da se ta praksa uglavnom temelji na praktičnim razlozima jer je kamatna stopa u konačnici apsolutni broj. Međutim, taj apsolutni broj prikaz je procjene rizika koja se temelji na relativnoj ocjeni. Rizik neplaćanja za društva s rejtingom BB veći je za X % od rizika neplaćanja za vladu ili društvo bez rizika. Riječ je o relativnoj procjeni.

(314)

Drugo, kamatne stope ne odražavaju samo profil rizičnosti društva nego i rizike povezane sa zemljom i valutom. Relativni raspon stoga odražava promjene temeljnih tržišnih uvjeta, što nije slučaj pri upotrebi logike apsolutnog raspona. Rizik povezan sa zemljom i valutom često se, kao u ovom slučaju, mijenja s vremenom, a promjene se razlikuju od zemlje do zemlje. Stoga se nerizične kamatne stope s vremenom znatno mijenjaju i ponekad su niže u SAD-u, a ponekad u Kini. Te su razlike povezane s čimbenicima kao što su utvrđeni i očekivani rast BDP-a, gospodarsko raspoloženje i razine inflacije. Budući da se nerizična kamatna stopa mijenja s vremenom, isti nominalni apsolutni raspon može značiti vrlo različitu procjenu rizika. Na primjer, ako banka procijeni da je rizik od neplaćanja povezan s društvom viši od nerizične kamatne stope za 10 % (relativna procjena), posljedični apsolutni raspon može biti između 0,1 % (pri nerizičnoj kamatnoj stopi od 1 %) i 1 % (pri nerizičnoj stopi od 10 %). Stoga je iz perspektive ulagača relativni raspon bolji mjerni instrument jer odražava opseg raspona prihoda i način na koji na njega utječe osnovna kamatna stopa.

(315)

Treće, relativni je raspon također neutralan prema svim zemljama. Na primjer, ako je nerizična kamatna stopa u SAD-u niža od nerizične kamatne stope u Kini, primjenom te metode dobit će se više apsolutne vrijednosti uvećanja. S druge strane, ako je nerizična kamatna stopa u Kini niža od nerizične kamatne stope u SAD-u, primjenom te metode dobit će se niže apsolutne vrijednosti uvećanja.

(316)

U pogledu treće točke, povijesni podaci koji prikazuju kretanje apsolutnog i relativnog raspona tijekom vremena već su analizirani u predmetu o gumama. Analizom Komisije utvrđeno je da apsolutni raspon nije tako stabilan kao što se tvrdi, nego da se mijenja s vremenom od 1 % do 4,5 %. Osim toga, kretanja relativnog i apsolutnog raspona tijekom protekle 23 godine bila su jednaka, odnosno ako relativni raspon raste, raste i apsolutni i obrnuto. Kada je riječ o navodnoj nestabilnosti relativnog raspona, raspon promjena bio je sličan, odnosno razlika između najniže i najviše vrijednosti iznosila je 530 % za relativni raspon i 450 % za apsolutni (89).

(317)

Kineska vlada prigovorila je i na upotrebu referentne vrijednosti izvan zemlje kao takve. U tom pogledu kineska vlada napomenula je da je Komisija najprije trebala tražiti usporedive komercijalne zajmove koje su proizvođači izvoznici mogli dobiti na tržištu. U suprotnome bi se referentna vrijednost trebala temeljiti na pozitivnim dokazima i argumentiranim objašnjenjima da su svi zajmovi na predmetnom tržištu bili narušeni intervencijama vlade zbog kojih nije postojao nijedan usporedivi zajam na domaćem tržištu.

(318)

U tom pogledu, kako je prethodno objašnjeno u odjeljku 3.4.1.7., Komisija je utvrdila da domaći kreditni rejtinzi dodijeljeni kineskim društvima nisu bili pouzdani kao takvi te su bili iskrivljeni i ciljevima politike za poticanje ključnih strateških industrija, kao što je industrija tkanina od staklenih vlakana. Zbog toga kineski kreditni rejtinzi nisu pouzdana procjena kreditnog rizika odnosne imovine te je Komisija morala tražiti referentnu vrijednost na temelju neiskrivljenih kreditnih rejtinga. Nadalje, Komisija je napomenula da dobivena kamatna stopa od približno 9 % za društva s rejtingom BB nije nerazumna s obzirom na činjenicu da je prinos korporativnih obveznica s rejtingom BB na kineskom domaćem tržištu na kraju razdoblja ispitnog postupka iznosio 21 % (90). Stoga su te tvrdnje odbačene.

(319)

Kineska vlada tvrdila je i da je upotreba referentne vrijednosti izvan zemlje neprimjerena jer ta referentna vrijednost nije odgovarajuće prilagođena kako bi odražavala prevladavajuće uvjete na kineskom financijskom tržištu te da Komisija, među ostalim čimbenicima, nije uzela u obzir razlike koje su postojale u pogledu veličine zajmova i uvjeta otplate te jesu li zajmovi bili zajamčeni.

(320)

Komisija se s tim stajalištem nije složila jer se kao početna točka za izračun upotrebljava referentna stopa NBK-a. Nadalje, upotrebom relativnog raspona obuhvaćaju se promjene u temeljnim tržišnim uvjetima za pojedine zemlje, a te promjene nisu izražene kada se slijedi logika apsolutnog raspona, kako je objašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi. Osim toga, Komisija je napomenula da nije moguće uključiti sve čimbenike pojedinačne procjene rizika banke u zamjensku vrijednost. Međutim, u metodi izračuna Komisije u obzir se uzimaju parametri pojedinačnih zajmova, kao što su datum početka i trajanje zajma te promjenjivost kamatne stope. Stoga su tvrdnje kineske vlade odbačene.

(321)

Kada je riječ o zajmovima u stranim valutama u NRK-u, situacija u pogledu poremećaja na tržištu i izostanka valjanih kreditnih rejtinga jednaka je jer i te zajmove odobravaju iste kineske financijske institucije. Stoga su za određivanje odgovarajuće referentne vrijednosti, kako je prethodno utvrđeno, upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom BB izražene u odgovarajućim valutama i izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(322)

Nadalje, kako je objašnjeno u odjeljku 3.4.2.1., postojanje revolving zajmova u određenom društvu smatralo se pokazateljem lošijeg financijskog stanja od onoga što se na prvi pogled moglo zaključiti iz njegovih financijskih izvještaja te da postoji dodatni rizik povezan s kratkoročnim problemima s likvidnošću. Revolving zajmovi obično su kratkog trajanja. Revolving zajam s dospijećem dužim od dvije godine malo je vjerojatan, a taj zaključak potvrđuju dokazi o zajmovima koji su provjereni u društvima u uzorku.

(323)

Stoga, kako bi se u obzir uzela povećana izloženost banaka riziku pri pružanju kratkoročnog financiranja društvima s revolving zajmovima, Komisija je primijenila nižu razinu na ljestvici procjene rizika i za cjelokupno kratkoročno financiranje predmetnih društava prilagodila izračun relativnog raspona. Komisija je tako usporedila korporativne obveznice s rejtingom AA i korporativne obveznice s rejtingom B (umjesto BB) u SAD-u unutar istog razdoblja. Prema definicijama kreditnog rejtinga društva Standard & Poor’s dužnik s rejtingom B ranjiviji je od dužnika s rejtingom BB, no i dalje je trenutačno sposoban ispuniti svoje financijske obveze. Unatoč tomu, nepovoljni poslovni, financijski ili gospodarski uvjeti mogli bi smanjiti njegovu sposobnost za ili spremnost na ispunjavanje financijskih obveza. Stoga se smatra da ta referentna vrijednost prikladno odražava dodatni rizik koji proizlazi iz upotrebe revolving zajmova kao kratkoročnog financiranja.

(324)

Zato je Komisija to upotrijebila kao odgovarajuću referentnu vrijednost za sve kratkoročne dugove, uključujući zajmove s dospijećem od najviše dvije godine odobrene društvima koja su koristila revolving zajmove.

(325)

Za preostale zajmove s dospijećem od dvije godine ili duljim i za društva koja nisu imala revolving zajmove, Komisija je upotrijebila opću referentnu vrijednost i obveznicama dodijelila najvišu ocjenu u kategoriji „neinvesticijskog rejtinga”, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 306.

(326)

Komisija je utvrdila da su određena društva unutar grupe izdala obveznice u svrhu restrukturiranja duga. U ovom slučaju, kako je objašnjeno u odjeljku 3.4.2.2., Komisija je smatrala da su predmetna društva u lošijem financijskom stanju od onoga što se na prvi pogled moglo zaključiti iz njihovih financijskih izvještaja te da postoji dodatni rizik povezan s njihovim kratkoročnim i dugoročnim financiranjem. Stoga je Komisija, kako bi uzela u obzir povećanu izloženost riziku, primijenila nižu razinu na ljestvici procjene rizika i prilagodila izračun relativnog raspona i za njihovo dugoročno financiranje, uključujući zajmove, usporedbom korporativnih obveznica s rejtingom AA i s rejtingom B u SAD-u.

(327)

Naposljetku, budući da matično društvo CNBM nije surađivalo, korist od davanja povlaštenih zajmova na razini CNBM-a utvrđena je metodologijom objašnjenom u ovom odjeljku, koja je primijenjena na javno dostupne informacije iz godišnjeg izvješća tog društva za 2018., kao što su nepodmirene obveze, prosječni trošak kapitala i prosječno trajanje posudbi.

(328)

Kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama od 250. do 252., kineske kreditne financijske institucije nisu dostavile nikakvu procjenu kreditne sposobnosti. Kako bi utvrdila korist, Komisija je stoga morala procijeniti jesu li kamatne stope za zajmove dodijeljene grupi Yuntianhua bile na tržišnoj razini.

(329)

Na temelju vlastitih financijskih izvještaja, proizvođači izvoznici iz grupe Yuntianhua općenito su ostvarivali dobit.

(330)

Međutim, analiza kratkoročne likvidnosti izaziva zabrinutost za dva društva izvoznika s obzirom na to da kratkoročni dugovi tijekom RIP-a predstavljaju od 90 do više od 100 % prometa tih društava, uz trend povećanja u odnosu na prethodnu godinu. Kratkoročni dug znatan je u oba društva. Iako jedan od proizvođača izvoznika nema zajmove tijekom RIP-a, većinu svojih kupnji, kao i dio ostalih neoperativnih troškova, financirao je preko bankovnih akcepata mjenice, instrumenta s dospijećem općenito kraćim od jedne godine.

(331)

CPIC, prvi izravni dioničar i ključni dobavljač proizvođačâ izvoznika, bio je profitabilan tijekom RIP-a. Međutim, smanjio je povrat na vlasnički kapital u odnosu na prethodnu godinu. Osim toga, to društvo imalo je probleme s likvidnošću jer njegovi kratkoročni dugovi čine 80 do 90 % ukupnog duga. Usporedbom kratkoročne imovine društva s njegovim kratkoročnim obvezama dobiva se kratkoročni omjer (91) niske vrijednosti ispod 1, što izaziva zabrinutost u pogledu njegove sposobnosti otplate kratkoročnih dugova. Isto tako, Komisija je utvrdila da su bankovni akcepti mjenice uvelike upotrebljavani za financiranje kupnji.

(332)

Yunnan Yuntianhua Group Co., Ltd., matično društvo grupe Yuntianhua, uključeno u lanac opskrbe proizvodom iz ispitnog postupka, ostvarivalo je gubitke tijekom RIP-a. Usporedba kratkoročne imovine s kratkoročnim obvezama društva, na temelju kratkoročnog omjera nižeg od 1, izaziva ozbiljnu zabrinutost u pogledu njegove likvidnosti i sposobnosti otplate kratkoročnih dugova. Nadalje, u ispitnom postupku otkriveno je da je društvo izdalo obveznice s izričitom svrhom otplate duga. Usto je utvrđeno i korištenje revolving zajmova.

(333)

Komisija je primijetila da je kineska agencija za kreditni rejting grupi Yuntianhua dodijelila rejting AA. Uzevši u obzir činjenicu da je kineski kreditni rejting općenito iskrivljen, kako je prethodno navedeno u uvodnim izjavama od 279. do 285., Komisija je zaključila da taj rejting nije pouzdan.

(334)

Komisija je smatrala da opće financijsko stanje grupe odgovara rejtingu BB, što je najviši rejting nakon kategorije „investicijski rejting”. „Investicijski rejting” znači da agencija za kreditni rejting smatra da se obveznicama koje je izdalo određeno društvo u dovoljnoj mjeri jamči da će ono ispuniti obvezu plaćanja tako da banke mogu u njega ulagati.

(335)

Premija koja se može očekivati na obveznice koje izdaju društva s tim rejtingom (BB) zatim je primijenjena na standardnu stopu na zajmove NBK-a radi utvrđivanja tržišne cijene.

(336)

To uvećanje utvrđeno je izračunom relativnog raspona između indeksa korporativnih obveznica s rejtingom AA i korporativnih obveznica s rejtingom BB u SAD-u na temelju podataka društva Bloomberg za industrijske segmente. Tako izračunan relativni raspon zatim je dodan referentnoj kamatnoj stopi, kako ju je objavio NBK na dan dodjele zajma (92), i za isto razdoblje kao predmetni zajam. To je učinjeno pojedinačno za svaki zajam i financijski leasing odobren društvu.

(337)

Kada je riječ o zajmovima u stranim valutama u NRK-u, situacija u pogledu poremećaja na tržištu i izostanka valjanih kreditnih rejtinga jednaka je jer i te zajmove odobravaju iste kineske financijske institucije. Stoga su za određivanje odgovarajuće referentne vrijednosti, kako je prethodno utvrđeno, upotrijebljene korporativne obveznice s rejtingom BB izražene u odgovarajućim valutama i izdane tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(338)

Nadalje, kako je objašnjeno u odjeljku 3.4.2.1., postojanje revolving zajmova u određenom društvu smatralo se pokazateljem lošijeg financijskog stanja od onoga što se na prvi pogled moglo zaključiti iz njegovih financijskih izvještaja te da postoji dodatni rizik povezan s kratkoročnim problemima s likvidnošću. Revolving zajmovi obično su kratkog trajanja. Revolving zajam s dospijećem dužim od dvije godine malo je vjerojatan, a taj zaključak potvrđuju dokazi o zajmovima koji su provjereni u društvima u uzorku.

(339)

Stoga, kako bi se u obzir uzela povećana izloženost banaka riziku pri pružanju kratkoročnog financiranja društvima s revolving zajmovima, Komisija je primijenila nižu razinu na ljestvici procjene rizika i za cjelokupno kratkoročno financiranje predmetnih društava prilagodila izračun relativnog raspona. Komisija je tako usporedila korporativne obveznice s rejtingom AA i korporativne obveznice s rejtingom B (umjesto BB) u SAD-u unutar istog razdoblja. Prema definicijama kreditnog rejtinga društva Standard & Poor’s dužnik s rejtingom B ranjiviji je od dužnika s rejtingom BB, no i dalje je trenutačno sposoban ispuniti svoje financijske obveze. Unatoč tomu, nepovoljni poslovni, financijski ili gospodarski uvjeti mogli bi smanjiti njegovu sposobnost za ili spremnost na ispunjavanje financijskih obveza. Stoga se smatra da ta referentna vrijednost prikladno odražava dodatni rizik koji proizlazi iz upotrebe revolving zajmova kao kratkoročnog financiranja.

(340)

Zato je Komisija to upotrijebila kao odgovarajuću referentnu vrijednost za sve kratkoročne dugove, uključujući zajmove s dospijećem od najviše dvije godine odobrene društvima koja su koristila revolving zajmove.

(341)

Za preostale zajmove s dospijećem od dvije godine ili duljim i za društva koja nisu imala revolving zajmove, Komisija je upotrijebila opću referentnu vrijednost i obveznicama dodijelila najvišu ocjenu u kategoriji „neinvesticijskog rejtinga”, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 306.

(342)

Komisija je utvrdila da su određena društva unutar grupe izdala obveznice u svrhu restrukturiranja duga. U ovom slučaju, kako je objašnjeno u odjeljku 3.4.2.2., Komisija je smatrala da su predmetna društva u lošijem financijskom stanju od onoga što se na prvi pogled moglo zaključiti iz njihovih financijskih izvještaja te da postoji dodatni rizik povezan s njihovim kratkoročnim i dugoročnim financiranjem. Stoga je Komisija, kako bi uzela u obzir povećanu izloženost riziku, primijenila nižu razinu na ljestvici procjene rizika i prilagodila izračun relativnog raspona i za njihovo dugoročno financiranje, uključujući zajmove, usporedbom korporativnih obveznica s rejtingom AA i s rejtingom B u SAD-u.

(343)

U ispitnom postupku pokazalo se da su sve grupe proizvođačâ izvoznika u uzorku ostvarile korist od povlaštenih zajmova tijekom razdoblja ispitnog postupka. S obzirom na postojanje financijskog doprinosa, korist za proizvođače izvoznike i specifičnost, Komisija je smatrala davanje povlaštenih zajmova subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(344)

Subvencija utvrđena u odnosu na davanje povlaštenih zajmova tijekom razdoblja ispitnog postupka za grupe društava u uzorku iznosi:

Povlašteno financiranje: davanje zajmova

(345)

Ispitni postupak pokazao je da su kineske financijske institucije ne samo pružale financiranje svakom od društava iz uzorka, nego su im uz njih odobravale i kreditne linije po povlaštenim uvjetima. Oni su se sastojali od okvirnih sporazuma prema kojima banka društvima u uzorku omogućuje korištenje različitih dužničkih instrumenata, kao što su zajmovi za obrtni kapital, bankovni akcepti mjenice, dokumentarne mjenice, drugi oblici trgovačkih zajmova itd., u određenom maksimalnom iznosu.

(346)

Svrha je kreditne linije utvrditi ograničenje zaduživanja koje društvo u bilo kojem trenutku može upotrijebiti za financiranje svojeg tekućeg poslovanja, čime financiranje obrtnog kapitala postaje fleksibilno i odmah dostupno kada bude potrebno. Ispitni postupak pokazao je da su dva proizvođača izvoznika u uzorku sklopila ugovore o kreditnoj liniji s različitim bankama kojima su obuhvaćeni razni kratkoročni financijski instrumenti u svrhu financiranja operativnih troškova. Zbog toga je Komisija smatrala da bi u načelu cjelokupno kratkoročno financiranje društava u uzorku trebalo biti obuhvaćeno određenom vrstom instrumenta kreditne linije, uključujući bankovne akcepte mjenice, koji se redovito izdaju za financiranje tekućeg poslovanja.

(347)

Stoga je Komisija usporedila iznos kreditnih linija dostupnih društvima koja surađuju tijekom razdoblja ispitnog postupka s iznosom kratkoročnog financiranja koji su ta društva iskoristila tijekom istog razdoblja kako bi utvrdila je li cjelokupno kratkoročno financiranje pokriveno kreditnom linijom. U slučaju da je iznos kratkoročnog financiranja premašio ograničenje kreditne linije, Komisija je uvećala iznos postojeće kreditne linije za iznos koji su proizvođači izvoznici stvarno iskoristili iznad tog ograničenja kreditne linije.

(348)

U normalnim tržišnim okolnostima za kreditne linije plaćala bi se takozvana naknada za „obradu” ili „otvaranje” kako bi se bankama nadoknadili troškovi i rizici za otvaranje kreditne linije, ali i naknada za produljenje koja se naplaćuje jednom godišnje za produljenje valjanosti kreditnih linija. No Komisija je utvrdila da su sva društva iz uzorka ostvarila korist od kreditnih linija koje su dobila bez naknade.

(349)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da je tvrdnja Komisije da se u normalnim tržišnim okolnostima za kreditne linije plaćaju naknade za otvaranje neopravdana ako se u obzir uzme njezino vlastito razmatranje u predmetima o zrakoplovima. Prema kineskoj vladi, naknade za otvaranje kreditne linije primjenjuju se samo ako je kreditna linija obvezujuća. Međutim, Komisija nije utvrdila da su predmetne kreditne linije bile obvezujuće kreditne linije. Kineska vlada podsjetila je da je u predmetu „EZ – zrakoplovi” EU sâm tvrdio da je činjenica da EIB nije naplaćivao naknade za otvaranje bila opravdana jer „... i. za „ugovore s otvorenom stopom” (tj. ugovore čije stope nisu utvrđene ex ante) ne postoji nikakva izvjesnost u pogledu trenutka dostupnosti sredstava, a EIB se ne obvezuje na točnu kamatnu stopu”.

(350)

Kao odgovor na tu tvrdnju Komisija je napomenula da povjerenstvo u svojim konačnim nalazima nije prihvatilo argument EU-a u postupku EZ-a o zrakoplovima u pogledu naknada za otvaranje kreditne linije. Konkretno, povjerenstvo je utvrdilo da je EIB-ov zajam bio povoljniji od usporedivog zajma komercijalnog zajmodavca zbog toga što EIB nije naplaćivao naknade za otvaranje kako bi nadoknadio svoju obvezu da stavi na raspolaganje financijska sredstva i takvim je zajmom ostvarena korist (93). Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(351)

U skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. osnovne uredbe Komisija je smatrala da je ta korist za primatelje razlika između iznosa koji je društvo platilo kao naknadu za otvaranje ili produljenje kreditnih linija koje odobravaju kineske financijske institucije i iznosa koji bi društvo platilo za usporedivu poslovnu kreditnu liniju koju bi moglo dobiti na tržištu.

(352)

Nakon objave nekoliko je strana tvrdilo da Komisija nije provela analizu specifičnosti za kreditne linije. Nadalje, kineska vlada ponovila je svoje primjedbe iz prethodnog odjeljka 3.1. i navela da industrija tkanina od staklenih vlakana nije poticana industrija i da se nijednim od dokumenata na koje se Komisija pozvala u tom pogledu ne dokazuje da su kreditne linije dodijeljene industriji tkanina od staklenih vlakana specifične u smislu članka 2. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama.

(353)

Komisija nije provela zasebnu analizu specifičnosti s obzirom na to da su kreditne linije neodvojivo povezane s drugim vrstama povlaštenog financiranja, kao što su zajmovi, te se stoga na njih primjenjuje ista analiza specifičnosti koja je izrađena u prethodnom odjeljku 3.4.2.3. za zajmove. Stoga su te tvrdnje odbačene.

(354)

Primjerena referentna vrijednost naknade za obradu utvrđena je u iznosu od 1,5 %, na temelju javno dostupnih podataka (94) za otvaranje sličnih kreditnih linija u sličnim (ali nenarušenim) situacijama. Iznos naknade za obradu plaća se u paušalnom iznosu u trenutku otvaranja kreditne linije. Stoga je Komisija primijenila referentnu vrijednost na iznos kreditnih linija otvorenih tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(355)

Za kreditne linije koje su postojale prije RIP-a i produljene su dok je trajao, kao referentna vrijednost, na temelju istog izvora, upotrijebljena je naknada za produljenje od 1,25 %. Iznos naknade za produljenje plaća se svake godine u paušalnom iznosu u trenutku produljenja kreditne linije. Zbog toga je Komisija primijenila referentnu vrijednost na iznos kreditnih linija produljenih tijekom RIP-a.

(356)

Nakon konačne objave jedna od strana iznijela je primjedbu da se banke obično odriču troškova koji se odnose na naknade za obradu i produljenje kako bi osigurale velike komercijalne klijente. Društvo je nadalje iznijelo primjer banke u Sjedinjenim Američkim Državama koja nije naplaćivala naknadu za obradu te je naplaćivala samo 0,25 % godišnje naknade za produljenje za obvezujuću kreditnu liniju u iznosu od 100 001 USD do 3 milijuna USD (95). Osim toga, s obzirom na to da su Sjedinjene Američke Države mnogo veće tržište od Ujedinjene Kraljevine i da se Komisija za utvrđivanje kreditne sposobnosti oslonila na rejtinge obveznica iz Sjedinjenih Američkih Država, smatralo se da je ta referentna vrijednost mnogo primjerenija od referentne vrijednosti Ujedinjene Kraljevine za mala poduzeća koju je Komisija upotrijebila.

(357)

Komisija je napomenula da tvrdnja da se banke obično odriču troškova koji se odnose na naknade za obradu i produljenje kako bi osigurale velike komercijalne klijente nije potkrijepljena nikakvim dokazima. Nadalje, Komisija je preispitala referentnu vrijednost koju je predložilo društvo i utvrdila da se ta referentna vrijednost konkretno odnosila na kreditne linije za mala poduzeća s maksimalnim iznosom od 3 milijuna USD, a posebno na kratkoročne potrebe za obrtnim kapitalom. Nasuprot tome, referentna vrijednost koju je upotrijebila Komisija imala je minimalni iznos od 25 000 GBP, ali bez gornje granice, nije bilo ograničenja u pogledu upotrebe dodijeljenog kapitala ili trajanja te je ona bila odvojena od drugog financijskog proizvoda navedenog u istom dokumentu, no posebno osmišljena za mala poduzeća. Komisijina je referentna vrijednost stoga bila primjerenija za velike klijente. Osim toga, banka iz SAD-a koja pruža kreditne linije u primjeru koji je odabrao podnositelj zahtjeva bila je banka koja posluje isključivo na tržištu SAD-a, dok je HSBC (referentna vrijednost koju je upotrijebila Komisija) globalna banka koja posluje i na kineskom tržištu. Komisija nema na raspolaganju dokaza koji bi upućivali na to da se HSBC odriče plaćanja naknada ovisno o veličini kupca. Stoga se i u tom pogledu Komisijina referentna vrijednost činila primjerenijom. Stoga su tvrdnje društva odbačene.

(358)

Bankovni akcepti mjenice financijski su proizvodi namijenjeni razvoju aktivnijeg domaćeg tržišta novca proširenjem kreditnih mogućnosti. Riječ je o obliku kratkoročnog financiranja čiji je cilj „smanji troškove financiranja i povećati učinkovitost kapitala” trasanta (96).

(359)

Bankovni akcepti mjenice mogu se koristiti samo za namiru stvarnih trgovinskih transakcija, a trasant o tome mora dostaviti dostatne dokaze, npr. na temelju ugovora o kupnji/prodaji, računa i naloga za isporuku itd. Bankovni akcepti mjenice mogu se u ugovorima o kupnji upotrebljavati kao standardno sredstvo plaćanja zajedno s drugim sredstvima, kao što je doznaka ili novčani nalog.

(360)

Bankovni akcept mjenice izdaje podnositelj zahtjeva (trasant, koji je ujedno i kupac u osnovnoj poslovnoj transakciji), a prihvaća ga banka. Banka prihvaćanjem mjenice prihvaća da će primatelju plaćanja/nositelju na određeni datum (datum dospijeća) bezuvjetno isplatiti iznos naveden u mjenici.

(361)

Ugovori o bankovnim akceptima mjenice općenito sadržavaju popis transakcija pokrivenih iznosom mjenice te datum dospijeća plaćanja dogovoren s dobavljačem i datum dospijeća bankovnog akcepta mjenice.

(362)

Komisija je utvrdila da se bankovni akcepti mjenice općenito izdaju u okviru ugovora o bankovnim akceptima mjenice u kojem se navode identitet banke, dobavljača i kupca, obveze banke i kupca te se detaljno navode vrijednosti po dobavljaču, datum dospijeća plaćanja dogovoren s dobavljačem i datum dospijeća bankovnog akcepta mjenice.

(363)

Komisija je utvrdila i da se bankovni akcepti mjenice u ugovorima o kreditnoj liniji općenito navode kao instrumenti koje je moguće upotrijebiti u okviru ograničenja financijskih sredstava zajedno s drugim kratkoročnim financijskim instrumentima, kao što su zajmovi za obrtni kapital.

(364)

Ovisno o uvjetima koje je utvrdila banka, trasant će možda morati uplatiti mali depozit na namjenski račun, dati jamstvo ili platiti proviziju. Puni iznos bankovnog akcepta mjenice trasant na namjenski račun mora svakako prenijeti najkasnije na datum dospijeća bankovnog akcepta mjenice.

(365)

Nakon što banka prihvati bankovni akcept mjenice, trasant ga indosira i kao plaćanje računa prenosi primatelju plaćanja, koji je ujedno i dobavljač u osnovnoj poslovnoj transakciji. Posljedično se obveza plaćanja koju kupac (trasant) ima prema dobavljaču (primatelj plaćanja) poništava. Uvodi se nova obveza plaćanja kupca prema banci prihvatiteljici u istom iznosu (trasant mora taj iznos isplatiti banci u gotovini prije dospijeća bankovnog akcepta mjenice). Dakle, izdavanjem bankovnih akcepata mjenice obveza trasanta prema njegovu dobavljaču zamjenjuje se obvezom prema banci.

(366)

Dospijeće bankovnih akcepata mjenice razlikuje se ovisno o uvjetima koje utvrđuje banka i može trajati do godinu dana.

(367)

Primatelj plaćanja (ili nositelj) bankovnog akcepta mjenice ima tri mogućnosti prije dospijeća:

(368)

Datum izdavanja bankovnog akcepta mjenice uglavnom odgovara datumu dospijeća plaćanja koji je dogovoren s dobavljačem, ali može biti i datum prije ili poslije njega. Ispitnim postupkom utvrđeno je da se, kad je riječ o društvima u uzorku, datum izdavanja uglavnom podudarao s datumom dospijeća plaćanja koji je dogovoren s dobavljačem ili je bio prije tog datuma, a u nekim je slučajevima bio čak i nakon datuma dospijeća plaćanja. Komisija je utvrdila da je dospijeće bankovnih akcepata mjenice društava u uzorku uglavnom od 6 do 12 mjeseci nakon datuma dospijeća računa.

(369)

Kad je riječ o računovodstvenom tretmanu, bankovni akcepti mjenice u financijskim izvještajima trasanta (tj. proizvođačâ izvoznika u uzorku) priznaju se kao obveze prema banci.

(370)

Kreditni referentni centar Narodne banke Kine priznaje bankovne akcepte mjenice kao „nepodmirene kredite” koje banke dodjeljuju na istoj razini kao zajmove, akreditive ili trgovačke zajmove. Vrijedi napomenuti i da sredstva kreditnog referentnog centra NBK-a potječu od financijskih institucija koje dodjeljuju različite vrste zajmova te da stoga te financijske institucije priznaju bankovne akcepte mjenice kao obveze. Nadalje, u ugovorima o bankovnim akceptima mjenice koji su prikupljeni tijekom ispitnog postupka predviđa se da banka, ako kupac ne izvrši isplatu u cijelosti na datum isteka bankovnog akcepta mjenice, prema neplaćenom iznosu postupa kao i prema nepodmirenom zajmu.

(371)

Nakon konačne objave jedan proizvođač izvoznik iz grupe CNBM tvrdio je da kreditni referentni centar NBK-a u kreditnim izvješćima ne priznaje bankovne akcepte mjenice kao obvezu prema banci. Ta zainteresirana strana uputila je na bilješku o obvezama u kreditnom izvješću kreditnog referentnog centra NBK-a u kojoj se navodi da: „Dugovni saldo uključuje nepodmirene predujmove, zajmove, rizične zajmove, trgovačke zajmove, faktoring, eskontiranje mjenice, jamstva te dugove kompenzirane s trećim stranama, kao i dugove kojima upravlja društvo za upravljanje imovinom u trenutku prikupljanja statističkih podataka”. Ta je strana nadalje dodala da se u kreditnom izvješću jednog od društava grupe pod „sažetkom informacija” upućuje na „tekući saldo obveza” koji nije uključivao bankovne akcepte mjenice, već samo iznos zajmova.

(372)

U tom pogledu Komisija ističe da su u kreditnim izvješćima bankovni akcepti mjenice navedeni u „sažetku informacija o nepodmirenim kreditima” na istoj razini kao zajmovi, akreditivi, eskontirane mjenice, faktoring ili trgovački zajmovi. Činjenica da bankovni akcepti mjenice nisu ubrojeni u „dugovni saldo” ili u „tekući saldo obveza” u određenom trenutku u kojem je izvješće izdano ne utječe na njihovo razvrstavanje u kategoriju kredita, što je jasno prepoznao kreditni referentni centar NBK-a u kreditnim izvješćima.

(373)

Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 358., bankovni akcepti mjenice oblik su kratkoročnog financiranja. Osim toga, kako je Narodna banka Kine navela na svojim internetskim stranicama, „bankovnim akceptom mjenice može se jamčiti sklapanje i izvršavanje ugovora između kupca i prodavatelja te promicati promet kapitala s pomoću kredita Banke Kine” (97). Osim toga, banka DBS na svojoj internetskoj stranici oglašava bankovne akcepte mjenice kao sredstvo za „poboljšanje obrtnog kapitala odgodom plaćanja” (98).

(374)

Komisija je utvrdila da se bankovni akcepti mjenice uglavnom upotrebljavaju kao sredstvo plaćanja u poslovnim transakcijama kao zamjena za novčani nalog, čime se osnažuje gotovinski promet i obrtni kapital trasanta. Sa stajališta gotovine, tim se instrumentom trasantu ustvari odobrava odgoda datuma dospijeća plaćanja za šest ili 12 mjeseci jer do stvarnog gotovinskog podmirenja iznosa transakcije dolazi u trenutku dospijeća bankovnog akcepta mjenice, a ne onda kada je trasant morao platiti svojem dobavljaču. Bez takvog financijskog instrumenta trasant bi upotrijebio vlastiti obrtni kapital, što podrazumijeva trošak, ili bi s bankom ugovorio kratkoročni zajam za obrtni kapital kako bi platio dobavljače, što također podrazumijeva trošak. Zahvaljujući plaćanju s pomoću bankovnog akcepta mjenice trasant se ustvari isporučenom robom ili uslugom koristi šest do 12 mjeseci bez plaćanja gotovinskog predujma i snošenja ikakvih troškova. Kao primjer upotrebe bankovnih akcepata mjenice kao zamjene za kratkoročne zajmove naveden je jedan od proizvođača izvoznika u uzorku za kojeg je Komisija utvrdila da nije imao nijedan zajam. Međutim, bankovni akcepti mjenice koje je taj proizvođač izvoznik izdao tijekom RIP-a činili su 70 % njegovih operativnih troškova. Slično tome, bankovni akcepti mjenice na kraju RIP-a činili su više od 53 % njegovih ukupnih obveza.

(375)

U uobičajenim tržišnim okolnostima bankovni akcepti mjenice kao financijski instrumenti podrazumijevali bi trošak financiranja za trasanta. Ispitnim postupkom pokazalo se da su sva društva u uzorku koja su tijekom razdoblja ispitnog postupka upotrebljavala bankovne akcepte mjenice platila samo proviziju za uslugu prihvaćanja koju je pružila banka, a ona je iznosila od 0,05 % do 0,1 % nominalne vrijednosti mjenice. Međutim, nijedno od društava u uzorku nije snosilo trošak financiranja putem bankovnih akcepata mjenice, čime je odgođeno gotovinsko plaćanje za isporuku robe i usluga. Stoga je Komisija smatrala da su društva u ispitnom postupku ostvarila korist od financiranja u obliku bankovnih akcepata mjenice za koje nisu snosila nikakve troškove.

(376)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, Komisija je zaključila da je sustavom bankovnih akcepata koji je uspostavljen u NRK-u svim proizvođačima izvoznicima omogućeno besplatno financiranje tekućeg poslovanja, čime je ostvarena korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere, kako je opisano u uvodnim izjavama od 395. do 399. u nastavku, u skladu s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. i člankom 3. stavkom 2. osnovne uredbe.

(377)

Nakon konačne objave oba su proizvođača izvoznika koji surađuju iznijeli primjedbe da bankovni akcepti mjenice ne čine zajam ili bilo koji drugi oblik financijske pomoći te da je Komisija pogrešno pretpostavila da upotreba bankovnih akcepata mjenice ima isti učinak kao kratkoročni zajam. Tvrdili su da odgoda datuma dospijeća plaćanja koja se podrazumijeva upotrebom bankovnog akcepta mjenice nije beskamatni kratkoročni zajam koji je odobrila banka, nego odgoda datuma dospijeća plaćanja koju odluči odobriti prodavatelj. Grupa Yuntianhua tvrdila je da Komisija nije dokazala postojanje financijskog doprinosa u slučaju bankovnih akcepata mjenice. Oba proizvođača izvoznika koji surađuju odlučno su tvrdili da bankovni akcepti mjenice ne uključuju nikakvo financiranje jer banka nijednoj strani nije prenijela novac.

(378)

Jedno društvo iz grupe CNBM tvrdilo je da bankovni akcepti služe samo za olakšavanje transakcija između strana koje se međusobno ne poznaju na način da banka daje svoje jamstvo da će plaćanje biti izvršeno unutar roka dospijeća. Osim toga, bankovnim akceptom mjenice ne mijenja se datum plaćanja kako je izvorno predviđeno prodajnim ugovorom te stoga banka prihvaćanjem mjenice ne pruža kratkoročni zajam. Društvo je nadalje navelo da način knjiženja bankovnih akcepata mjenice u internim knjigama društva ne utječe na zaključak da bankovni akcepti mjenice nisu oblik kratkoročnog financiranja. Ta je strana tvrdila i da, s obzirom na to da u skladu s kupoprodajnim ugovorom prodavatelj samo prima plaćanje za šest ili 12 mjeseci, kupac ne mora upotrebljavati vlastiti obrtni kapital ni ugovarati kratkoročni zajam za plaćanje po viđenju jer je prodavatelj već prihvatio odgodu plaćanja.

(379)

U tom pogledu Komisija je istaknula da nije utvrdila da bankovni akcepti mjenice čine zajam. Međutim, Komisija je zaključila da oni imaju gospodarske učinke slične kratkoročnom financiranju.

(380)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 374., Komisija je utvrdila da se bankovni akcepti mjenice uglavnom upotrebljavaju kao sredstvo plaćanja u poslovnim transakcijama kao zamjena za novčani nalog, čime se osnažuje gotovinski promet i obrtni kapital trasanta. Komisija je utvrdila i da se sa stajališta gotovine tim instrumentom gotovinsko plaćanje odgađa do trenutka dospijeća bankovnog akcepta mjenice. Dobavljača se umjesto gotovinom zapravo plaća s pomoću bankovnog akcepta mjenice u trenutku dospijeća plaćanja dogovorenog u okviru ugovora. Gotovinsko plaćanje po dospijeću jest plaćanje trasanta banci u skladu s ugovorom sklopljenim između trasanta i banke u okviru bankovnog akcepta mjenice. Dobavljači mogu indosirati bankovne akcepte mjenice i za plaćanje drugih pružatelja (umjesto plaćanja gotovinom). Stoga su se, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 374., upotrebom bankovnih akcepata mjenice trasanti mogli koristiti isporučenom robom ili uslugama šest do 12 mjeseci bez plaćanja ikakvog gotovinskog predujma i bez snošenja ikakvih troškova. Komisija je ponovila i da Narodna banka Kine prikazuje bankovne akcepte mjenice kao instrument kojim bi se moglo „smanjiti troškove financiranja i povećati učinkovitost kapitala” trasanta „te promicati promet kapitala s pomoću kredita Banke Kine” (99), a banka DBS oglašava bankovne akcepte mjenice kao sredstvo za „poboljšanje obrtnog kapitala odgodom plaćanja” (100). Nadalje, kineska vlada nije osporila zaključak Komisije da su bankovni akcepti mjenice oblik financiranja. Osim toga, CBIRC je nedavno izdao obavijest u kojoj navodi da, kako bi se ojačala kreditna potpora za poduzeća na kraju proizvodnog lanca u ključnim poduzećima, bankarske financijske institucije mogu pružiti kreditnu potporu nizvodnim poduzećima da nabave i plate robu izdavanjem bankovnih akcepata mjenice, otvaranjem domaćih akreditiva, predujmovima itd. (101) To je još jedan dokaz da kineska vlada smatra bankovne akcepte mjenice još jednim oblikom kreditne potpore.

(381)

Činjenica da u trenutku izdavanja bankovnog akcepta mjenice banka ne prenosi novac nijednoj strani ne mijenja prethodno navedena obrazloženja i zaključke. Kako je već objašnjeno, bankovni akcepti mjenice, kako su uspostavljeni u NRK-u, sredstvo su plaćanja u poslovnim transakcijama koje pogoduje trasantima osnaživanjem njihova gotovinskog prometa i obrtnog kapitala. S gospodarskog i financijskog stajališta, upotrebom ovog instrumenta trasant može platiti svoje obveze bez korištenja financijskih sredstava društva, što stoga predstavlja oblik financiranja njegovih gospodarskih aktivnosti. Suprotno tvrdnji proizvođača izvoznika koji surađuju, to financiranje ne odobrava dobavljač, nego banka. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 365., nakon što banka prihvati bankovni akcept mjenice i indosira ga primatelju plaćanja (tj. dobavljaču), poništava se obveza plaćanja kupca (trasanta) prema dobavljaču (primatelju plaćanja). Naime, primatelja plaćanja (dobavljača) plaća se bankovnim akceptom mjenice u trenutku koji je dogovoren u prodajnom ugovoru (tj. u trenutku dospijeća plaćanja). To je dodatno potvrdila kineska vlada tijekom posjeta radi provjere, odnosno da nakon što društvo plati dobavljača bankovnim akceptom mjenice ono više nema obvezu u odnosu na dobavljača, nego u odnosu na banku, jer će onaj tko je zatražio izdavanje bankovnog akcepta mjenice morati isplatiti banci cjelokupni iznos na datum dospijeća. Nadalje, dobavljač može upotrijebiti bankovni akcept mjenice kao sredstvo plaćanja za svoje obveze prema drugim stranama. Stoga dobavljač ne odobrava odgodu datuma dospijeća plaćanja. Naprotiv, banka odobrava odgodu stvarnog gotovinskog podmirenja transakcije obuhvaćene bankovnim akceptom mjenice za šest ili 12 mjeseci i time omogućuje trasantu da izbjegne bilo kakav trošak financiranja.

(382)

Komisija se nije složila s primjedbom da, s obzirom na to da u skladu s kupoprodajnim ugovorom prodavatelj samo prima plaćanje za šest ili 12 mjeseci, kupac ne mora upotrebljavati vlastiti obrtni kapital ni ugovarati kratkoročni zajam za plaćanje po viđenju. Komisija se nije složila ni s izjavom da način na koji proizvođači izvoznici u uzorku knjiže bankovne akcepte mjenice u svojim internim knjigama nije relevantan. Kako je već navedeno, bankovni akcepti mjenice zapravo su sredstvo plaćanja kojim se koristi trasant kako bi ispunio svoje obveze prema primatelju plaćanja. Izjava da „prodavatelj samo prima plaćanje za šest ili 12 mjeseci” činjenično je netočna jer prodavatelj prima plaćanje s pomoću bankovnog akcepta mjenice u trenutku dospijeća plaćanja dogovorenog u okviru ugovora. Kako je već istaknuto u uvodnoj izjavi 374., bankovni akcepti mjenice utvrđeni su kao sredstvo plaćanja u poslovnim transakcijama umjesto gotovinskog plaćanja, a oko toga su suglasni i prodavatelj i kupac. Međutim, gotovinsko plaćanje robe i usluga odgađa se do datuma dospijeća bankovnog akcepta mjenice, a tu odgodu odobrava banka. Kako je već objašnjeno u uvodnoj izjavi 365., obveza trasanta prema prodavatelju poništava se nakon što je prodavatelj plaćen s pomoću bankovnog akcepta mjenice te nastaju dvije nove obveze: obveza trasanta prema banci prihvatiteljici i obveza banke prihvatiteljice prema prodavatelju (primatelju plaćanja) ili nositelju bankovnog akcepta mjenice. Suprotno onome što se tvrdi, način na koji proizvođači izvoznici u uzorku knjiže bankovne akcepte mjenice u svojim internim knjigama važan je element kojim se pokazuje da se, s jedne strane, obveza prema prodavatelju poništava plaćanjem s pomoću bankovnog akcepta mjenice, a s druge strane nastaje nova obveza trasanta prema banci. To je dodatni dokaz da trasant, ako upotrijebi bankovne akcepte mjenice kao sredstvo plaćanja, što omogućuje banka koja je prihvatila mjenicu, ne mora platiti dobavljaču (primatelju plaćanja) u gotovini u trenutku dospijeća plaćanja dogovorenog u okviru ugovora. Umjesto toga trasant je dužan isplatiti iznos banci u gotovini na datum dospijeća bankovnog akcepta mjenice, odnosno šest ili 12 mjeseci kasnije. To je dodatno potvrdila kineska vlada tijekom posjeta radi provjere izjavivši da su bankovni akcepti mjenice „zanimljivi za rasterećenje novčanog toka društva”.

(383)

Komisija se nije složila ni s primjedbom da banka prihvaćanjem bankovnog akcepta mjenice na neki način samo daje svoje jamstvo da će plaćanje biti izvršeno unutar roka dospijeća. Prvo, kako je prethodno navedeno, bankovni akcepti mjenice sredstvo su plaćanja kojim trasant ispunjava svoju obvezu prema primatelju plaćanja (dobavljaču). Stoga trasant isplaćuje dobavljača u trenutku indosiranja bankovnog akcepta mjenice, a svoju obvezu plaćanja prema banci ispunjava po dospijeću. Drugo, bankovni akcept mjenice ne može se smatrati samo dodatnim jamstvom za buduće plaćanje jer je bankovni akcept mjenice sredstvo plaćanja priznato u prodajnim ugovorima, a obveza plaćanja trasanta prema dobavljaču poništava se plaćanjem s pomoću bankovnog akcepta mjenice. Gotovinsko plaćanje banci po dospijeću nije odgoda datuma dospijeća plaćanja koju je odobrio dobavljač, već je riječ o obvezi prema banci. Osim toga, to je potvrdila i kineska vlada tijekom posjeta radi provjere kada je izjavila da je pravno govoreći razlika između bankovnog jamstva i bankovnog akcepta mjenice u tome da je „u slučaju jamstva društvo A u prvom redu odgovorno za plaćanje, a u slučaju bankovnog akcepta mjenice banka izdavateljica”.

(384)

Uzimajući u obzir prethodno navedeno, Komisija je ponovila svoj zaključak da su u pogledu svojih učinaka bankovni akcepti mjenice oblik kratkoročnog financiranja na način da su omogućili proizvođačima izvoznicima da financiraju svoje kupnje. Korist koju su proizvođači izvoznici koji surađuju ostvarili jest ušteda na troškovima financiranja zbog činjenice da upotreba financijskih sredstava putem bankovnih akcepata mjenice nije financijski nadoknađena.

(385)

S obzirom na to da bankovni akcepti mjenice zapravo imaju istu svrhu i učinke kao kratkoročni zajmovi za obrtni kapital te da su ih proizvođači izvoznici koji surađuju u velikoj mjeri upotrebljavali za financiranje svojih tekućih poslovanja umjesto kratkoročnih zajmova za obrtni kapital, u njihovom bi se slučaju trebali snositi jednaki troškovi kao pri kratkoročnom financiranju s pomoću zajmova za obrtni kapital. Kineska vlada dodatno je potvrdila taj zaključak tijekom posjeta radi provjere kada je, u pogledu izbora društva između bankovnog akcepta mjenice i kratkoročnog zajma, navela da je na društvu da odluči, ali „su oni po prirodi slični”.

(386)

Na temelju prethodno navedenih razmatranja Komisija je odbacila tvrdnje da bankovni akcepti mjenice nisu oblik kratkoročnog financiranja.

(387)

Kada je riječ o specifičnosti, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 165., u skladu s Odlukom br. 40 financijske institucije pružaju kreditnu potporu poticanim industrijama.

(388)

Komisija je smatrala da su bankovni akcepti mjenice još jedan oblik povlaštene financijske potpore koju financijske institucije pružaju poticanim industrijama kao što je sektor tkanina od staklenih vlakana. Kako je navedeno u odjeljku 3.1., sektor tkanina od staklenih vlakana ubraja se među poticane industrije i stoga ispunjava uvjete za svu moguću financijsku potporu. Nisu dostavljeni nikakvi dokazi da svako poduzeće u NRK-u (osim onih u poticanim industrijama) može ostvariti korist od bankovnih akcepata mjenice pod istim povlaštenim uvjetima.

(389)

Nakon konačne objave grupa CNBM tvrdila je da je bankovni akcept mjenice uobičajena poslovna praksa u NRK-u dostupna svim industrijama i da je jedino zakonsko ograničenje za korisnika bankovnog akcepta mjenice navedeno u članku 6. Zakona o prenosivim instrumentima Narodne Republike Kine, tj. „ako osoba koja nema sposobnost ili ima ograničenu sposobnost za građanske radnje potpiše prenosivi instrument, taj se potpis smatra ništavnim”. Tvrdila je i da nije odgovornost proizvođačâ izvoznika da obaraju pretpostavku da je navodni program subvencioniranja specifičan te da Komisija ima odgovornost potkrijepiti svoje utvrđivanje specifičnosti na temelju pozitivnih dokaza, konkretno usporedbom uvjeta ponuđenih društvima u uzorku s onima koji se nude drugim kineskim društvima. Naposljetku, jedno je društvo iz grupe CNBM od Komisije zatražilo da objasni zašto se sličan sustav u Kanadi, koji je Komisija navela u predmetu o e-biciklima, ne smatra specifičnim programom subvencioniranja, dok se sustav u NRK-u smatra specifičnom subvencijom.

(390)

U tom se pogledu Komisija pozvala na uvodnu izjavu 165. u kojoj je iznijela dokaze da se, u skladu s Odlukom br. 40, od financijskih institucija zahtijeva da pruže kreditnu potporu poticanim industrijama. Bankovni akcepti mjenice kao oblik financiranja dio su sustava povlaštenih financijskih potpora financijskih institucija za poticane industrije, kao što je industrija tkanina od staklenih vlakana.

(391)

Komisija je istaknula da je svoju procjenu u pogledu specifičnosti programa subvencija temeljila na dostupnim vladinim dokumentima o poticanim industrijama, kao što su planovi i propisi. U tom pogledu Komisija je napomenula da je kineska vlada jasno odredila koje se industrije potiču, čime je ograničila specifične koristi od povlaštenog financiranja samo na te industrije. Stoga, čak i ako niz drugih industrija koje su posebno definirane kao poticane uživa iste ili slične povlaštene uvjete kao industrija tkanina od staklenih vlakana, to ne dovodi u pitanje povlašteno financiranje, a posebno ne bankovne akcepte mjenice općenito dostupne svim industrijama.

(392)

Nadalje, čak i ako bi oblik financiranja u načelu mogao biti dostupan društvima u svim industrijama, konkretni uvjeti pod kojima se takvo financiranje nudi društvima iz određene industrije, kao što su naknade za financiranje i obujam financiranja, mogli bi ga učiniti specifičnim. Zapravo, u slučaju proizvođača izvoznika koji surađuju, kako je prethodno navedeno, Komisija je utvrdila da su svi oni ostvarili korist od kratkoročnog financiranja putem bankovnih akcepata mjenice bez snošenja ikakvih troškova te da su neki od njih ostvarili korist od znatnog obujma bankovnih akcepata mjenice u usporedbi s drugim oblicima kratkoročnog financiranja kao što su kratkoročni zajmovi. Nijedna zainteresirana strana nije podnijela dokaze kojima bi se upućivalo na to da se povlašteno financiranje društava u industriji tkanina od staklenih vlakana putem bankovnih akcepata mjenice temelji na objektivnim kriterijima ili uvjetima u smislu članka 4. stavka 2. točke (b) osnovne uredbe.

(393)

U pogledu primjedbi o sustavu bankovnih akcepata mjenice u Kanadi Komisija je istaknula da se, u skladu s člankom 4. stavkom 2. osnovne uredbe, procjena specifičnosti programa subvencioniranja provodi samo u odnosu na subvencije koje su predmet ispitnog postupka. Stoga Komisija nije dužna dokazati da su slični sustavi u drugim zemljama isto tako specifični.

(394)

S obzirom na prethodno navedene argumente, odbačene su tvrdnje proizvođača izvoznika koji surađuju o specifičnosti bankovnih akcepata mjenice.

(395)

Za izračun iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere Komisija je procijenila korist za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(396)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 358. i 373., bankovni akcepti mjenice oblik su kratkoročnog financiranja kojim se povećava učinkovitost kapitala trasanta tako što se osnažuje njegov obrtni kapital i ispunjavaju njegove potrebe za gotovinom jer se bankovni akcepti mjenice uglavnom upotrebljavaju kao sredstvo plaćanja u poslovnim transakcijama umjesto gotovine. Komisija je utvrdila da su proizvođači izvoznici u uzorku upotrebljavali bankovne akcepte mjenice kako bi zadovoljili svoje potrebe za kratkoročnim financiranjem bez plaćanja naknade. Osim toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 346., Komisija je smatrala da bi sva kratkoročna financiranja društava u uzorku, uključujući bankovne akcepte mjenice, trebala biti pokrivena kreditnom linijom. Korist povezana s kreditnim linijama utvrđena je u prethodnom odjeljku 3.4.3.1.

(397)

Komisija je stoga zaključila da bi trasanti bankovnih akcepata trebali platiti naknadu za razdoblje financiranja. Za potrebe izračuna Komisija je smatrala da je razdoblje financiranja započelo ili na datum dospijeća plaćanja koji je dogovoren s dobavljačem, u slučajevima u kojima je bankovni akcept mjenice izdan prije datuma dospijeća plaćanja, ili na datum izdavanja bankovnog akcepta mjenice, u slučajevima u kojima je bankovni akcept mjenice izdan na datum dospijeća plaćanja ili nakon tog datuma. Smatralo se da je razdoblje financiranja završilo na datum dospijeća bankovnog akcepta mjenice.

(398)

U skladu s člankom 6. točkom (b) osnovne uredbe Komisija je smatrala da je ta korist za primatelje razlika između iznosa koji je društvo stvarno platilo kao naknadu za financiranje bankovnim akceptima mjenice i iznosa koji bi trebalo platiti da je primijenjena kamatna stopa za kratkoročno financiranje.

(399)

Komisija je utvrdila korist koja proizlazi iz neplaćanja troškova kratkoročnog financiranja. U tom pogledu, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 358., bankovni akcepti mjenice oblik su kratkoročnog financiranja. Oni zapravo imaju istu svrhu kao kratkoročni zajmovi za obrtni kapital. Stoga je Komisija smatrala da bi se u slučaju bankovnih akcepata mjenice trebali snositi jednaki troškovi kao pri financiranju kratkoročnim zajmom. Zato je Komisija primijenila jednaku metodologiju kao za kratkoročno financiranje s pomoću zajma u RMB opisano u odjeljku 3.4.2.4.

(400)

Nakon konačne objave jedno društvo iz grupe CNBM iznijelo je primjedbu da bi, s obzirom na to da je bankovni akcept mjenice zajam koji prodavatelj pruža kupcu, Komisija trebala izračunati korist u kontekstu programa subvencioniranja „roba i usluga koje se osiguravaju uz manju naknadu od primjerene” te bi prvo trebala utvrditi čine li dobavljači „javna tijela” u smislu članka 2. točke (b) osnovne uredbe.

(401)

Kako je već objašnjeno u uvodnim izjavama od 379. do 383., Komisija se nije složila s tim da su bankovni akcepti mjenice zajam koji pruža prodavatelj te je zaključila da su bankovni akcepti mjenice oblik povlaštenog financiranja koje banka pruža trasantu. Stoga je prethodno navedena primjedba odbačena.

(402)

Drugo društvo iz grupe CNBM tvrdilo je da je Komisija trebala oduzeti stvarni odobreni rok plaćanja od očekivanog razdoblja bankovnog financiranja.

(403)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 397., Komisija je uzela u obzir datum dospijeća plaćanja koji je dogovoren s dobavljačem u izračunu razdoblja financiranja. U slučaju društva iz grupe CNBM koje je iznijelo tu primjedbu, ispitnim je postupkom utvrđeno da je u praksi datum dospijeća plaćanja odnosnih računa ili već istekao kada su izdani odgovarajući bankovni akcepti mjenice ili nije bilo moguće pronaći vezu između izdanih računa i bankovnih akcepata mjenice. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(404)

Jedno društvo iz grupe CNBM tvrdilo je da bi Komisija trebala umanjiti navodne koristi za naknade koje su proizvođači u uzorku stvarno platili. Osim toga, grupa Yuntianhua tvrdila je da u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a) osnovne uredbe Komisija mora oduzeti naknadu za podnošenje zahtjeva ili druge nastale troškove potrebne radi ispunjavanja uvjeta za dobivanje subvencije ili radi dobivanja subvencije.

(405)

Komisija je već u uvodnoj izjavi 375. napomenula da su proizvođači izvoznici koji surađuju platili proviziju za uslugu prihvaćanja koju je pružila banka, a ona je iznosila od 0,05 % do 0,1 % nominalne vrijednosti bankovnog akcepta mjenice. Ta provizija, plaćena banci za obradu bankovnog akcepta mjenice, zapravo je poseban element u odnosu na financiranje koje je odobrila banka, za koje proizvođači izvoznici koji surađuju nisu snosili nikakve troškove. Ta se naknada plaća kako bi se pokrili administrativni troškovi banke za obradu bankovnih akcepata mjenice. Komisija je uvela kompenzacijske mjere samo protiv dijela koji se odnosi na financiranje bankovnih akcepata mjenice (odnosno dijela koji je istovjetan kratkoročnom financiranju) te nije analizirala je li provizija za obradu uključivala subvenciju protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere. U svakom slučaju, utjecaj naknade na iznos subvencije kreće se od 0,01 % do 0,04 %, ovisno o proizvođaču izvozniku i stoga je beznačajan. Stoga Komisija nije smatrala da je potrebno analizirati osnovanost te tvrdnje ni procijeniti mogućnost uvođenja kompenzacijskih mjera protiv te koristi.

(406)

Jedno je društvo iz grupe CNBM tvrdilo da bi se osnova za izračun koristi trebala smanjiti za iznos depozitâ koje je strana uplatila kao jamstvo za bankovne akcepte mjenice.

(407)

Po tom pitanju, kako je Komisija zaključila tijekom prethodnih ispitnih postupaka (102), prvo bi trebalo napomenuti da je uobičajena praksa banaka da od svojih klijenata zatraže jamstva i kolaterale kada dodjeljuju financiranje. Nadalje, potrebno je napomenuti da se takva jamstva upotrebljavaju za osiguranje da će proizvođač izvoznik svoju financijsku odgovornost snositi prema banci, a ne prema dobavljaču. Ispitnim je postupkom otkriveno i da kineske banke ne zahtijevaju sustavno takva jamstva te da ona nisu uvijek povezana sa specifičnim bankovnim akceptima mjenice. U tom pogledu navodni depoziti ne predstavljaju predujam trasanta bankama, već samo dodatno jamstvo koje banke ponekad zatraže i koje nema nikakav učinak na odluku banke da izda bankovne akcepte mjenice bez ikakvih dodatnih kamata na posuđivanje za trasanta. Nadalje, ona se mogu pojavljivati u različitim oblicima, uključujući oročene depozite i zaloge. Depoziti nose kamate u korist trasanta i stoga ne predstavljaju trošak za trasanta bankovnog akcepta mjenice. Na temelju toga ta je tvrdnja odbačena.

(408)

Jedno je društvo iz grupe CNBM tvrdilo da bi Komisija iz svojih izračuna trebala isključiti bankovne akcepte mjenice izdane povezanim stranama jer produljenje roka plaćanja za povezanu stranu putem bankovnog akcepta mjenice ne daje nikakvu korist primatelju u pogledu povećane likvidnosti jer smanjuje likvidnost povezane druge strane za razmjerni iznos.

(409)

Komisija u tom pogledu podsjeća da je, kako je prethodno navedeno, bankovni akcept mjenice sredstvo plaćanja i stoga nema učinak odgode datuma dospijeća plaćanja koji je dogovoren s dobavljačem, već odgode gotovinskog plaćanja. Primatelj plaćanja (dobavljač) može indosirati bankovni akcept mjenice kao sredstvo plaćanja kako bi podmirio svoje obveze prema drugim stranama. Stoga nema razmjernog smanjenja likvidnosti povezanih strana koje su primile bankovni akcept mjenice. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(410)

Grupa Yuntianhua tvrdila je da Komisija u izračunu bankovnih akcepata mjenice za neka povezana društva nije koristila podatke koji su dani u odgovoru na upitnik.

(411)

Komisija je napomenula da se izračun temeljio na posljednjim dostavljenim podacima društava te da je provjeren tijekom provjere na licu mjesta. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(412)

Naposljetku, jedno društvo iz grupe CNBM iznijelo je posebnu tvrdnju u pogledu bankovnih akcepata mjenice koje je izdalo povezano društvo kako bi se izbjeglo dvostruko računanje. Komisija je tu tvrdnju odbacila. Međutim, s obzirom na to da su pojedinosti te tvrdnje povjerljive, Komisija je na nju odgovorila u objavi specifičnoj za predmetno društvo.

(413)

Ispitni postupak pokazao je da su kineske financijske institucije eskontirale potraživanja prema određenim društvima u uzorku u zamjenu za gotovinu.

(414)

Time su financijski posrednici društvima platili iznose potraživanja prije njihova datuma dospijeća. Društva su zahvaljujući prijenosu prava na buduća potraživanja na financijske institucije nakon odbitka naknada i primjenjivih eskontnih stopa sredstva dobila unaprijed.

(415)

Primjenjivom eskontnom stopom trebao bi se kompenzirati rizik od neispunjenja obveza na koji snažno utječe kreditni rejting posljednjeg subjekta koji je dužan ispuniti obvezu plaćanja.

(416)

Eskontirana potraživanja utvrđena tijekom ispitnog postupka bila su u različitim oblicima, primjerice mjenice, obveznice, faktoring, bankovni akcepti i komercijalni akcepti. Za svaki oblik postoje posebni uvjeti, a različiti su i stupnjevi osnovnog rizika. U slučaju bankovnih akcepata mjenice posljednji odgovorni subjekt je izdavatelj bankovnog akcepta, odnosno banka. Međutim, kod drugih vrsta potraživanja, npr. mjenica i akreditiva, posljednji odgovorni subjekt obično bi bilo trgovačko društvo.

(417)

U uobičajenim tržišnim okolnostima primjenjiva eskontna stopa trebala bi biti kompenzacija za troškove i rizike banke. Međutim, Komisija je utvrdila da su određenim društvima u uzorku možda osigurane povlaštene stope, čime bi se ostvarila korist protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(418)

Ta korist za primatelje bila bi razlika između eskontne stope koju su primjenjivale kineske financijske institucije i eskontne stope primjenjive na usporedivu operaciju na tržištu, na primjer kratkoročne zajmove.

(419)

Međutim, na temelju informacija iz dokumentacije nije moguće razlikovati različite primjenjive eskontne stope. Osim toga, Komisija je ocijenila da je korist od tog oblika subvencioniranja u ovom ispitnom postupku bila zanemariva. Stoga je odlučila da neće uvesti kompenzacijske mjere.

(420)

Komisija je na temelju javno dostupnih informacija utvrdila da je CNBM tijekom razdoblja ispitnog postupka s Poljoprivrednom bankom Kine („ABC”) i Komunikacijskom bankom („COMM”) proveo zamjenu duga za vlasnički kapital u iznosu od 4 milijarde RMB. Kako je navedeno u uvodnim izjavama od 208. do 217., CMNB nije dostavio odgovor na upitnik niti je surađivao u ispitnom postupku. Stoga je Komisija za procjenu te transakcije morala upotrijebiti raspoložive podatke.

(421)

Banke ABC i COMM u državnom su vlasništvu te se smatraju javnim tijelima i/ili im je vlada povjerila izvršavanje funkcija ili ih usmjeravala u tome, u skladu s odjeljkom 3.4.1.4. Osim toga, u prethodnim antisubvencijskim istragama utvrđeno je da su ABC i COMM javna tijela ili im je vlada povjerila izvršavanje funkcija koje se obično povjeravaju javnim tijelima i usmjeravala ih u njihovu izvršavanju (103). U spisu ovog ispitnog postupka nema dokaza koji bi bili u suprotnosti s tim prethodnim nalazima.

(422)

Komisija je smatrala da banka u uobičajenim tržišnim uvjetima svoj dug ne bi pretvorila u vlasnički kapital bez dodatne kompenzacije. Naime, vlasnički kapital mnogo je rizičniji instrument od duga jer ne postoji jamstvo da će banka vratiti svoja ulaganja kapitala. Osim toga, vlasnički kapital za razliku od kamatne stope na zajam ne jamči nužno povrat ulaganja. Povećani rizik koji banke preuzimaju zahvaljujući toj zamjeni duga za vlasnički kapital potkrijepljen je dokazima o lošoj financijskoj situaciji iz godišnjeg izvješća društva za financijsku godinu 2018.: društvo ima vrlo visok udio neto duga (između 120 % i 145 %), kratkoročni zajmovi koje treba otplatiti u godinu dana dvostruko su veći od godišnje bruto dobiti društva, a ukupne obveze predstavljaju dvije trećine njegova godišnjeg prometa. Naposljetku, u novinskom članku na internetskim stranicama CNBM-a kao razlog za zamjenu izričito se navode ciljevi industrijske politike i velika važnost strateške suradnje između CNBM-a i dviju banaka. Konkretno, u novinskom članku navodi se da će zamjena pomoći CNBM-u da ostvari „strukturnu reformu ponude” kao industrijski cilj.

(423)

S obzirom na prethodna razmatranja Komisija je zaključila da je tijekom razdoblja ispitnog postupka zamjenom duga za vlasnički kapital CNBM ostvario korist jer su pretvorbu po povlaštenim uvjetima osigurala javna tijela ili subjekti kojima je vlada povjerila izvršavanje funkcija ili usmjeravala ih u tome radi ostvarivanja ciljeva industrijske politike.

(424)

Komisija je smatrala da je povlašteno financiranje s pomoću zamjene duga za vlasnički kapital specifično u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer su ulagači subjekti koji posluju u skladu sa smjernicama državnih politika u kojima je proizvodnja tkanina od staklenih vlakana navedena kao poticana industrija. U svakom slučaju dostupni podaci upućuju na dodjelu te ad hoc subvencije CNBM-u zbog čega je subvencija specifična za poduzeće.

(425)

Budući da zbog nesuradnje nije bilo dodatnih dokaza, Komisija nije imala pristup ugovorima između CNBM-a i banaka. Komisija stoga nije mogla procijeniti jesu li banke na neki način kompenzirane za značajne rizike koje su preuzele. Međutim, svi elementi objašnjeni u uvodnoj izjavi 422. upućuju na teško financijsko stanje CNBM-a i na činjenicu da je cilj te transakcije bilo ostvarenje industrijskih ciljeva, čime se potkrepljuje zaključak da se ona nije temeljila na tržišnoj logici koja uzima u obzir stvarne velike rizike. Stoga je Komisija tu transakciju smatrala jednakovrijednom oprostu duga i tretirala ju je kao bespovratna sredstva dodijeljena tijekom razdoblja ispitnog postupka. Budući da su bespovratna sredstva tijekom razdoblja ispitnog postupka u potpunosti iskorištena, izračunana su na temelju ukupnog prometa cijele grupe. Na taj je način izračunan iznos subvencioniranja od 1,83 %.

(426)

Tijekom razdoblja ispitnog postupka društvo u uzorku (Yunnan Yuntianhua Group Co., Ltd.) ostvarilo je korist od sredstava subjekata pod kontrolom države putem posebnih oblika dokapitalizacije.

(427)

Ta su sredstva prenesena u obliku povećanja vlasničkog kapitala što, međutim, ulagačima nije automatski dalo puna dioničarska prava. U tom su smislu sredstva prenesena u zamjenu za budući udio u vlasničkom kapitalu društva primatelja, što bi se ostvarilo tek nakon neodređenog razdoblja.

(428)

Ispitnim postupkom utvrđeno je da su sredstva koja je društvo primilo knjižena kao ostali vlasnički instrumenti bez očekivane promjene udjela u vlasništvu društva. Ulagači unatoč prijenosu sredstava nisu dobili potpuna dioničarska prava niti su im isplaćene kamate u zamjenu za to. Tek nakon neodređenog vremenskog razdoblja, ali obično duljeg od godine dana, i nakon odobrenja SASAC-a dio sredstava prenesen je u uplaćeni vlasnički kapital. Tek u tom trenutku ulagači su dobili puna dioničarska prava.

(429)

Komisija je utvrdila i da je razdoblje između dokapitalizacije i dodjele dioničarskih prava moglo biti dulje od godinu dana. U tom je pogledu Komisija utvrdila velike iznose dokapitalizacije za koje tijekom cijelog razdoblja ispitnog postupka nisu dodijeljena dioničarska prava.

(430)

Stoga društvo u praksi do priznavanja dioničarskih prava, odnosno tijekom više od godine dana, raspolaže sredstvima u zamjenu za budući prijenos vlasništva, ali bez ikakvih troškova.

(431)

U uobičajenim tržišnim okolnostima društvo bi kao kompenzaciju za korištenje sredstava prenijelo dio vlasništva društva nedugo po primitku sredstava ili bi ih uknjižilo kao dug. Međutim, s obzirom na posebne okolnosti aranžmana, u tom slučaju je taj hibridni oblik financiranja zapravo sličniji klasičnom dioničarskom zajmu bez kamata tijekom duljeg razdoblja nego vlasničkom instrumentu.

(432)

S obzirom na prethodna razmatranja Komisija je smatrala da je tijekom razdoblja ispitnog postupka društvo Yunnan Yuntianhua Group Co., Ltd., dio grupe Yuntianhua, duže vremena ostvarivalo koristi od pristupa velikim iznosima financiranja za koje nije snosilo nikakve troškove. Budući da se tim posebnim oblikom predmetnih dokapitalizacija ulagačima nisu automatski dodjeljivala dioničarska prava, Komisija je smatrala da ona imaju sličan učinak kao zajam po slobodnoj kamatnoj stopi.

(433)

Kako bi se utvrdilo mogu li se ulagači smatrati javnim tijelima ili tijelima kojima je vlada povjerila izvršavanje funkcija koje se obično povjeravaju javnim tijelima ili ih usmjeravala u njihovu izvršavanju, Komisija je od grupe Yuntianhua zatražila konkretne informacije o dioničarima koji su osigurali sredstva drugim vlasničkim instrumentima. Ulagači su bili: investicijski centar Kunming Heze, investicijski centar Yunnan Jinrun Zhonghao, i Yunnan State-owned Enterprise Reform No.2 Equity Investment Fund Partnership (Fond za reformu poduzeća u državnom vlasništvu).

(434)

Informacije koje je zatražila Komisija obuhvaćale su informacije o poduzećima, kao što su imena glavnih dioničara te sastav i pravila upravnog odbora svakog ulagača. Komisija je zatražila i informacije o politikama ulaganja navedenih ulagača i dodatne pojedinosti o posebnim prijenosima sredstava drugim vlasničkim instrumentima.

(435)

Nadalje, Komisija se obratila kineskoj vladi i zatražila iste informacije kao one opisane u uvodnoj izjavi 434. Kineska vlada odgovorila je da nema ni da ne čuva podatke o određenim društvima i svim subjektima u Kini u kojima možda ima vlasničke udjele. Stoga je odbila izravno odgovoriti i uputila je Komisiju na odgovor koji treba dostaviti predmetno društvo u uzorku.

(436)

Budući da nije primila potpuni odgovor, Komisija je u skladu s uvodnim izjavama od 218. do 220. odlučila upotrijebiti raspoložive podatke da bi utvrdila mogu li se ti ulagači smatrati javnim tijelima.

(437)

Na temelju javno dostupnih informacija, kao što su godišnja izvješća, informacije dostupne u poslovnim imenicima, na internetskim stranicama ulagača ili u javno dostupnim bazama podataka, Komisija je utvrdila da su ulagači koji su grupi Yuntianhua osigurali sredstva putem drugih vlasničkih instrumenata bili u djelomičnom ili potpunom vlasništvu države.

(438)

Kada je riječ o investicijskom centru Kunming Heze, Komisija je utvrdila da više od 98 % dionica u konačnici drže lokalna samouprava i poduzeća u državnom vlasništvu (104). Kada je riječ o njegovim dioničarima, Komisija je utvrdila da je više od 24 % dionica u vlasništvu poduzeća u državnom vlasništvu Yunnan State Owned Capital Operations Ltd (Yunnan guoyou ziben Yunying youxian gongsi). Komisija je utvrdila i da je više od 74 % dionica u investicijskom centru Kunming Heze u vlasništvu društva China Fortune International (Huaxin International Trust), financijskog društva u vlasništvu China Huadian Group Co., Ltd., društva u državnom vlasništvu. Nadalje, investicijskim centrom Kunming Heze upravlja investicijski fond namijenjen ulaganju u javna pokrajinska društva. Osim toga, Komisija je utvrdila da su u subjektu i njegovim dioničarima zaposleni pravni zastupnici i članovi upravnih odbora koji su prethodno obnašali izvršnu funkciju u SASAC-u pokrajine Yunnan, kao i članovi Komunističke partije Kine (105).

(439)

Kada je riječ o investicijskom centru Yunnan Jinrun Zhonghao (106), Komisija je utvrdila da najmanje 46 % dionica u konačnici drže lokalna samouprava i poduzeća u državnom vlasništvu. Konkretno, Komisija je u njegovoj vlasničkoj strukturi dioničara pronašla društvo China Construction Bank Trust i Yunnan Province state owned capital operations Jinrun equity investment fund management Co., Ltd.

(440)

Slično tome, Komisija je utvrdila da je Yunnan State-owned Enterprise Reform No.2 Equity Investment Fund Partnership (Fond za reformu poduzeća u državnom vlasništvu) u vlasništvu poduzeća u državnom vlasništvu Yunnan Energy Investment Group.

(441)

Komisija je nadalje utvrdila da postoje formalni pokazatelji kontrole države nad tim ulagačima. Budući da nije bilo konkretnih informacija koje bi upućivale na suprotno, Komisija je na temelju zaključaka iz odjeljaka 3.4.1.5. i 3.4.1.6. smatrala da upravitelje i nadzornike u društvima u državnom vlasništvu koja su vlasnici predmetnih subjekata imenuje država i da njoj i odgovaraju.

(442)

Nadalje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 431., Komisija je utvrdila da njihovo poslovanje nije slijedilo isključivo tržišnu logiku i da se nisu uzimali u obzir stvarni tržišni rizici povezani s ispitanim transakcijama. Umjesto toga su ti ulagači u skladu s vladinim politikama za poticanje određenih sektora, kako je utvrđeno u odjeljku 3.1., postupali neracionalno kada su financijski podupirali proizvođača izvoznika.

(443)

S obzirom na prethodna razmatranja Komisija je utvrdila da su subjekti pod državnim nadzorom koji su grupi Yuntianhua osiguravali sredstva putem drugih vlasničkih instrumenata javna tijela u smislu članka 2. točke (b) u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe.

(444)

Uz to čak i da se subjekti pod državnim nadzorom ne smatraju javnim tijelima, Komisija je utvrdila da bi se smatralo da im je kineska vlada povjerila funkcije koje su obično dane vladi ili ih usmjerila na njihovo izvršavanje u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iv. osnovne uredbe iz istih razloga koji su navedeni u uvodnoj izjavi 269. Stoga bi se njihovo postupanje u svakom slučaju pripisalo kineskoj vladi.

(445)

Komisija je smatrala da je povlašteno financiranje dokapitalizacijom specifično u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer su ulagači subjekti koji posluju u skladu sa smjernicama državnih politika u kojima je industrija tkanina od staklenih vlakana navedena kao poticana industrija. U svakom slučaju dostupni podaci upućuju na dodjelu te ad hoc subvencije društvu Yunnan Yuntianhua Group Co., Ltd. zbog čega je subvencija specifična za poduzetnika.

(446)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 432., Komisija je smatrala da je društvo Yunnan Yuntianhua Group Co., Ltd. ostvarilo korist od znatnog financiranja putem dokapitalizacije, što je imalo sličan učinak kao financiranje zajmom po slobodnoj kamatnoj stopi. Stoga je Komisija odlučila pridržavati se metode izračuna za zajmove kako je prethodno opisana u odjeljku 3.4.2. To znači da se relativni raspon između korporativnih obveznica s rejtingom AA i odgovarajućih korporativnih obveznica s rejtingom BB ili B u SAD-u unutar istog razdoblja primjenjuje na referentne kamatne stope koje objavljuje NBK kako bi utvrdio tržišnu kamatnu stopu na zajmove, koja se zatim uspoređuje sa stvarnom kamatnom stopom koju je društvo platilo kako bi se utvrdila korist. Na taj je način izračunan iznos subvencioniranja od 0,3 %.

(447)

Sva društva u uzorku ostvarila su korist od povlaštenog financiranja u obliku obveznica.

(448)

Sudionici kineskog tržišta obveznica u osnovi su isti oni subjekti koji posluju na tržištu zajmova. Društva koja žele izdavati obveznice moraju angažirati financijsku instituciju da ona djeluje kao potpisnik. Potpisnici organiziraju izdavanje obveznica i predlažu kamatne stope po kojima će se obveznica ponuditi ulagačima. Ti potpisnici zapravo su banke u državnom vlasništvu koje odobravaju povlaštene zajmove iz odjeljka 3.4.2. Nadalje, ulagači koji kupuju obveznice uglavnom su kineske banke (u državnom vlasništvu) jer se više od 95 % sveukupnog trgovanja obveznicama odvija na međubankovnom tržištu (107).

(449)

Kako je prethodno opisano u odjeljku 3.4.1.1., te financijske institucije imaju snažne veze s državom pa kineska vlada može ostvariti značajan utjecaj nad njima.

(450)

Opći pravni okvir u kojem te financijske institucije posluju i koji je već prethodno opisan u odjeljku 3.4.1. vrijedi i za obveznice. Osim toga, sljedeći regulatorni dokumenti primjenjuju se specifično na obveznice:

(451)

U skladu s regulatornim okvirom u Kini se obveznice ne mogu slobodno izdati niti se njima može slobodno trgovati. Svako izdavanje obveznice moraju odobriti različita državna tijela, kao što su NBK, NDRC i CSRC, ovisno o vrsti obveznice i vrsti izdavatelja. Osim toga, Pravilnikom o upravljanju korporativnim obveznicama utvrđene su godišnje kvote za izdavanje korporativnih obveznica.

(452)

Nadalje, u skladu s člankom 16. Zakona o vrijednosnim papirima javno izdavanje obveznica trebalo bi ispunjavati sljedeće zahtjeve: „ulaganje prikupljenih sredstava mora biti u skladu s industrijskim politikama države […]” i „prikupljena sredstva […] moraju se upotrijebiti za provjerenu svrhu”. U članku 12. Pravilnika o upravljanju korporativnim obveznicama ponavlja se da svrha prikupljenih sredstava mora biti u skladu s industrijskim politikama države.

(453)

Prema Administrativnim mjerama za izdavanje korporativnih obveznica i trgovanje njima samo određene obveznice koje ispunjavaju stroge kriterije kvalitete, na primjer kreditni rejting AAA, mogu se ponuditi na javno izdavanje. Stoga će se većina obveznica izdati privatno takozvanim kvalificiranim ulagačima koje je odobrio CSRC i koji su u osnovi kineski institucionalni ulagači.

(454)

Konačno, postoje i uvjeti za utvrđivanje kamatne stope na korporativne obveznice, odnosno u članku 18. Pravilnika o upravljanju korporativnim obveznicama navodi se da „kamatna stopa po kojoj je ponuđena bilo koja korporativna obveznica ne smije biti veća od 40 % prevladavajuće kamatne stope koju banke plaćaju fizičkim osobama za oročene štedne depozite s istim dospijećem”.

(455)

Komisija je zatražila i konkretne dokaze o provođenju znatne kontrole na temelju konkretnih izdanja obveznica. Stoga je preispitala opće pravno okruženje, kako je prethodno opisano u uvodnim izjavama od 450. do 454. te konkretne nalaze ispitnog postupka.

(456)

U posjetima radi provjere otkriveno je da su obveznice koje su u većini slučajeva izdale dvije grupe proizvođača izvoznika u uzorku dane s kamatnim stopama koje su bile blizu referentnim kamatnim stopama NBK-a, neovisno o financijskom stanju i kreditnom riziku tih društava.

(457)

Slično kao i u slučaju zajmova, kreditni rejting u praksi utječe na kamatne stope na obveznice. Međutim, kako je prethodno opisano u uvodnim izjavama od 279. do 285., lokalno tržište kreditnih rejtinga iskrivljeno je, a kreditni rejtinzi nepouzdani. To je vidljivo iz činjenice da prospekti obveznica i izvješća o kreditnim rejtinzima za obveznice izdane društvima u uzorku nisu odražavali stvarno stanje društava.

(458)

U jednom je slučaju, primjerice, u detaljnom prospektu obveznica upozoreno da su razine dobiti društva u padu, da je znatan dio neto imovine založen za jamstva za unutarnje financiranje, da je otplata kratkoročnog duga stvorila veliki pritisak te da je društvo planiralo neke opsežne kapitalno intenzivne projekte iako već ima visok omjer duga i imovine. Unatoč tomu, izvješće je zaključeno tako da je ponudi obveznica dan kreditni rejting AA+.

(459)

S obzirom na prethodna razmatranja Komisija je utvrdila da se sve kineske financijske institucije koje su organizirale izdavanje obveznica za društva u uzorku smatra javnim tijelima ili tijelima kojima je kineska vlada povjerila izvršavanje funkcija ili ih je u tome usmjeravala u smislu članka 3. i članka 2. točke (b) osnovne uredbe, kako je objašnjeno u odjeljcima 3.4.1.5. i 3.4.1.6. Nadalje, proizvođači izvoznici u uzorku ostvarili su korist jer su obveznice izdane po stopama nižim od tržišnih stopa koje odgovaraju njihovu stvarnom profilu rizičnosti.

(460)

Komisija je smatrala da je povlašteno financiranje putem obveznica specifično u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer se obveznice ne mogu izdati bez odobrenja državnih tijela, a u Zakonu o vrijednosnim papirima NRK-a utvrđuje se da izdavanje obveznica mora biti u skladu s industrijskim politikama države. Kako je već spomenuto u uvodnim izjavama od 140. do 177. industrija tkanina od staklenih vlakana smatra se ključnom/strateškom industrijom.

(461)

Budući da su obveznice u osnovi, slično zajmovima, jedna vrsta dužničkog instrumenta, a metoda izračuna za zajmove već se temelji na skupu obveznica, Komisija je odlučila pridržavati se metode izračuna za zajmove kako je prethodno opisana u odjeljku 3.4.2. To znači da se relativni raspon između korporativnih obveznica s rejtingom AA i korporativnih obveznica s rejtingom BB u SAD-u unutar istog razdoblja primjenjuje na referentne kamatne stope koje objavljuje NBK kako bi utvrdio tržišnu kamatnu stopu na obveznice, koja se zatim uspoređuje sa stvarnom kamatnom stopom koju je društvo platilo kako bi se utvrdila korist.

(462)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 291., Komisija je utvrdila da su određena društva izdala obveznice u svrhu restrukturiranja duga. U tim slučajevima, kako je objašnjeno u odjeljku 3.4.2.2., Komisija je smatrala da su predmetna društva u lošijoj financijskoj situaciji nego što bi to na prvi pogled upućivali financijski izvještaji te da postoji dodatni rizik povezan s njihovim kratkoročnim i dugoročnim financiranjem. Zato je Komisija, kako bi uzela u obzir veću izloženost rizicima, primijenila nižu razinu na ljestvici procjene rizika i prilagodila izračun relativnog raspona i za njihovo financiranje, uključujući obveznice, usporedivši korporativne obveznice s rejtingom AA i korporativne obveznice s rejtingom B u SAD-u.

(463)

U ispitnom postupku pokazalo se da su tijekom razdoblja ispitnog postupka sve grupe proizvođača izvoznika u uzorku ostvarile korist od povlaštenog financiranja u obliku bankovnih akcepata mjenice i obveznica te da su dva društva u uzorku ostvarila korist od povlaštenog financiranja u obliku dokapitalizacije. S obzirom na postojanje financijskog doprinosa, korist za proizvođače izvoznike i specifičnost, Komisija je te vrste povlaštenog financiranja smatrala subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(464)

Kada je riječ o CNBM-u, s obzirom na to da društvo nije surađivalo, korist od drugih vrsta povlaštenog financiranja na razini CNBM-a utvrđena je tako da se metodologija objašnjena u svakom od prethodnih odjeljaka primijenila na javno dostupne informacije u godišnjem izvješću tog društva za 2018., kao što su izdavanje obveznica i nepodmireni iznosi za dospjele obveznice.

(465)

Subvencija utvrđena u odnosu na davanje povlaštenog financiranja tijekom razdoblja ispitnog postupka za grupe društava u uzorku iznosi:

Povlašteno financiranje: ostale vrste financiranja

(466)

Podnositelj pritužbe tvrdio je da Sinosure poticanim industrijama pruža, među ostalim, kratkoročno, srednjoročno i dugoročno osiguranje izvoznih kredita, osiguranje ulaganja i jamstva za obveznice pod povoljnijim uvjetima. Prema nedavnoj studiji Organizacije za gospodarsku suradnju i razvoj („OECD”) kineska visokotehnološka industrija, čiji je dio industrija tkanina od staklenih vlakana, primila je 21 % ukupnog osiguranja zajmova za financiranje izvoza koje pruža Sinosure (108). Nadalje, Sinosure je preuzeo aktivnu ulogu u realizaciji inicijative Made in China 2025 kojom se poduzeća usmjeravaju na korištenje nacionalnih kreditnih resursa, provođenje znanstvenih i tehnoloških inovacija i tehnološku nadogradnju te se poduzećima koja izlaze na tržište pomaže da postanu konkurentnija na globalnom tržištu (109).

(1)

Obavijest o provedbi strategije promicanja trgovine s pomoću znanosti i tehnologije upotrebom osiguranja zajmova za financiranje izvoza (Shang Ji Fa [2004.] br. 368), koju su zajednički izdali MOFCOM i Sinosure;

(2)

Plan 840 uključen u Obavijest Državnog vijeća od 27. svibnja 2009.;

(3)

Obavijest o podržavanju i razvoju koja se odnosi na stratešku odluku Državnog vijeća u vezi s ubrzavanjem industrija u nastajanju (GuoFa [2010.] br. 32 od 18. listopada 2010.) koju je izdalo Državno vijeće i njezine pripadajuće smjernice o provedbi (GuoFa [2011.] br. 310 od 21. listopada 2011.);

(4)

Obavijest o izdavanju Katalogu kineskih izvoznih proizvoda visoke tehnologije za 2006., Guo Ke Fa Ji Zi [2006.] br. 16;

(5)

Obavijest Ministarstva znanosti i tehnologije o izradi Kataloga kineskih proizvoda visoke tehnologije, G.K.B.J. [2009.] br. 61 od 9. listopada 2009.

(467)

Dvije grupe društava u uzorku imale su nerealizirane ugovore o osiguranju izvoza s društvom Sinosure tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(468)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 201., društvo Sinosure nije dostavilo zatraženu prateću dokumentaciju o svojem korporativnom upravljanju, primjerice svoj statut.

(469)

Osim toga, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 200., društvo Sinosure nije dostavilo ni konkretnije informacije o osiguranju zajmova za financiranje izvoza koje je pruženo industriji tkanina od staklenih vlakana, razini premija tog osiguranja ni detaljne brojčane podatke koji se odnose na profitabilnost njegova poslovanja u području osiguranja zajmova za financiranje izvoza.

(470)

Stoga je Komisija trebala dopuniti dostavljene informacije raspoloživim podacima.

(471)

Prema informacijama dobivenima u prethodnim antisubvencijskim ispitnim postupcima (110) društvo Sinosure osiguravajuće je društvo u državnom vlasništvu koje je osnovala i podupire država kako bi se pružila potpora vanjskom gospodarskom i trgovinskom razvoju i suradnji NRK-a. Društvo je u 100 %-tnom državnom vlasništvu. Ima upravni odbor i nadzorni odbor. Vlada ima ovlast imenovati i otpustiti više rukovoditelje društva. Na temelju tih informacija Komisija je zaključila da postoje formalne naznake vladine kontrole nad društvom Sinosure.

(472)

Nadalje, Komisija je tražila informacije o tome je li kineska vlada imala znatnu kontrolu nad aktivnostima društva Sinosure u industriji tkanina od staklenih vlakana. U tom je kontekstu Komisija napomenula da se u Katalogu kineskih izvoznih proizvoda visoke i nove tehnologije proizvodi od staklenih vlakana, uključujući industriju tkanina od staklenih vlakana, izričito navode kao proizvodi čiji se izvoz potiče (111).

(473)

Nadalje, prema Obavijesti o provedbi strategije promicanja trgovine s pomoću znanosti i tehnologije upotrebom osiguranja zajmova za financiranje izvoza, društvo Sinosure trebalo bi povećati svoju potporu za ključne industrije i proizvode kroz jačanje svoje opće potpore za izvoz visokotehnoloških proizvoda i proizvoda nove tehnologije. U njegovu bi poslovanju naglasak trebao biti na industriji „novih materijala” i drugim industrijama visoke i nove tehnologije iz Kataloga kineskih izvoznih proizvoda visoke i nove tehnologije i ono bi trebalo pružati sveobuhvatnu potporu u pogledu potpisivanja vrijednosnih papira, odobrenja s ograničenjima, brzine obrade odštetnih zahtjeva i fleksibilnosti kamatne stope. Kada je riječ o fleksibilnosti kamatne stope, za proizvode bi trebalo osigurati najveći popust na stope premija unutar raspona varijacije premija društva za osiguranje kredita. Kako je navedeno u uvodnim izjavama 148. i 162., industrija tkanina od staklenih vlakana uključena je u općenitiju kategoriju „novi materijali”. Nadalje, u godišnjem izvješću društva Sinosure za 2017. navodi se da je društvo aktivno osiguravalo transakcije strateških industrija u nastajanju kao što je industrija novih materijala (112).

(474)

Na toj je osnovi Komisija zaključila da je kineska vlada stvorila normativni okvir kojeg se moraju pridržavati rukovoditelji i nadzorna tijela koje imenuje kineska vlada i koji su joj odgovorni. Stoga se kineska vlada oslonila na normativni okvir kako bi znatno kontrolirala aktivnosti društva Sinosure.

(475)

Komisija je zatražila i konkretne dokaze o provođenju znatne kontrole na temelju konkretnih ugovora o osiguranju. Tijekom posjeta radi provjere društvo Sinosure tvrdilo je da su u praksi njegove premije usmjerene na tržište i temelje se na načelima procjene rizika. No nije dalo nikakve specifične primjere u pogledu industrije tkanina od staklenih vlakana ili društava u uzorku.

(476)

Zbog nepostojanja konkretnih dokaza Komisija je stoga ispitala konkretno postupanje društva Sinosure u pogledu osiguranja pruženog društvima u uzorku. To je postupanje bilo proturječno njegovu službenom stajalištu jer društvo nije djelovalo u skladu s tržišnim načelima.

(477)

Nakon usporedbe ukupno isplaćenih odšteta i ukupnih osiguranih iznosa Komisija je na temelju podataka iz godišnjeg izvješća društva Sinosure za 2017. (113) zaključila da bi društvo Sinosure u prosjeku trebalo kao premiju naplatiti 0,26 % osiguranog iznosa kako bi moglo pokriti troškove odšteta (pri čemu se u obzir ne uzimaju režijski troškovi). No u praksi su premije koje su društva u uzorku plaćala bile znatno niže od minimalne naknade potrebne za pokrivanje operativnih troškova.

(478)

Osim toga, Komisija je utvrdila da su neki proizvođači izvoznici ostvarili korist od djelomičnog ili potpunog povrata premija za osiguranje zajmova za financiranje izvoza koje su platili društvu Sinosure.

(479)

Komisija je stoga zaključila da društvo Sinosure izvršavanjem javnih funkcija u odnosu na sektor industrije tkanina od staklenih vlakana provodi prethodno navedeni pravni okvir. Društvo Sinosure djelovalo je kao javno tijelo u smislu članka 2. točke (b) osnovne uredbe u vezi s člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. osnovne uredbe, te u skladu s relevantnom sudskom praksom WTO-a. Nadalje, proizvođači izvoznici u uzorku ostvarili su korist jer im je osiguranje ugovoreno po stopama nižima od minimalne naknade koja je društvu Sinosure potrebna za pokrivanje svojih operativnih troškova.

(480)

Komisija je utvrdila i da su subvencije dodijeljene u okviru programa osiguranja izvoza specifične jer je uvjet za njihovu dodjelu bio izvoz, zbog čega su one zavisne o izvozu u smislu članka 4. stavka 4. točke (a) osnovne uredbe.

(481)

Tijekom posjeta radi provjere društvo Sinosure navelo je da na tržištu postoji pet sudionika i da ne raspolaže informacijama o svojem tržišnom udjelu. Međutim, prema informacijama dostavljenima u prethodnom antisubvencijskom ispitnom postupku, za koji je razdoblje ispitnog postupka trajalo od 1. srpnja 2016. do 30. lipnja 2017. (114), udio društva Sinosure na domaćem tržištu osiguranja izvoza u NRK-u iznosio je približno 90 % i stoga je ono imalo prevladavajući položaj na tržištu. Komisija nije mogla utvrditi domaću premiju osiguranja koja se temelji na tržišnim načelima. Stoga je u skladu s prijašnjim antisubvencijskim ispitnim postupcima Komisija upotrijebila najprikladniju vanjsku referentnu vrijednost za koju su bile dostupne informacije, tj. stope premije koje primjenjuje banka Export-Import Bank of the United States („banka Ex-Im”) na nefinancijske institucije u slučaju izvoza u zemlje OECD-a.

(482)

Povrati premija na osiguranje izvoza isplaćeni tijekom razdoblja ispitnog postupka smatrali su se bespovratnim sredstvima. Budući da nije bilo dokaza o dodatnim troškovima društava zbog kojih bi bila potrebna prilagodba izračuna, korist je izračunana kao puni iznos povrata primljen tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(483)

Subvencija utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom razdoblja ispitnog postupka za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

Povlašteno financiranje i osiguranje: osiguranje zajmova za financiranje izvoza

(484)

Budući da su ispitane grupe društava bile vertikalno integrirane, Komisija je u ispitni postupak uključila glavne dobavljače sirovina, a subvencije primljene na razini tih povezanih dobavljača uključene su u izračune za svaki program subvencija.

(485)

S druge strane, Komisija nije pronašla dostatne dokaze kojima bi potkrijepila tvrdnju da su nepovezani dobavljači proizvođačima tkanina od staklenih vlakana isporučili robu uz naknadu manju od primjerene.

(486)

Svo zemljište u NRK-u nalazi se u vlasništvu ili države ili kolektiva, koji čine sela ili gradovi, prije nego što se zakonsko pravo na njega ili jednako pravo na imovinu koja glasi na drugu osobu može patentirati ili dodijeliti pravnim ili fizičkim osobama. Sve zemljišne čestice na urbaniziranim područjima u vlasništvu su države, a sve zemljišne čestice na ruralnim područjima u vlasništvu su sela ili gradova u kojima se nalaze.

(487)

Međutim, u skladu s ustavnim zakonom NRK-a i Zakonom o zemljištu, društva i pojedinci mogu kupiti „prava korištenja zemljišta”. Za industrijsko zemljište trajanje dugotrajnog zakupa obično iznosi 50 godina i moguće ga je obnoviti na dodatnih 50 godina.

(488)

Prema kineskoj vladi člankom 137. Zakona o vlasništvu Narodne Republike Kine „pravo korištenja zemljišta za potrebe industrije, gospodarske djelatnosti, zabave, izgradnje nestambenih zgrada za kratkotrajni ili dulji boravak itd. odnosno pravo korištenja zemljišta za koje su predviđena dva ili više korisnika prenosi se u okviru dražbe, poziva na dostavu ponuda ili neke druge metode javnog podnošenja ponuda”. Nadalje, kineska vlada poziva se na članak 3. Privremenog pravilnika Narodne Republike Kine o ustupanju i prijenosu prava korištenja državnog zemljišta na gradskim područjima. Tim se člankom propisuje da, „ako zakonom nije predviđeno drukčije, svako društvo, poduzeće, druga organizacija i pojedinac u Narodnoj Republici Kini ili izvan nje može steći pravo na korištenje zemljišta i sudjelovati u razvoju, korištenju i upravljanju zemljištem u skladu s odredbama ovih uredaba”.

(489)

Kineska vlada smatra da u NRK-u postoji slobodno tržište zemljišta i da cijena koju plaćaju industrijska poduzeća za pravo dugotrajnog zakupa zemljišta odražava tržišnu cijenu.

(490)

Ustupanje prava korištenja zemljišta u Kini regulirano je Zakonom Narodne Republike Kine o upravljanju zemljištem. Osim toga, i sljedeći su dokumenti dio pravne osnove:

(491)

U skladu s člankom 10. „Odredbe o ustupanju prava korištenja državnog građevinskog zemljišta u okviru poziva na dostavu ponuda, dražbe i licitacije”, lokalna nadležna tijela određuju cijene zemljišta na temelju sustava vrednovanja gradskog zemljišta, koji se ažurira tek svake tri godine, te vladine industrijske politike.

(492)

Tijekom posjeta radi provjere kineska vlada navela je da je u svibnju 2019. Ministarstvo financija izdalo smjernice o korištenju industrijskog zemljišta radi pružanja boljih informacija o pravima korištenja zemljišta za sudionike na tržištu i osiguranja opskrbe u skladu s potrebama tržišta. U smjernicama se navodi da su uspostavljeni jednaki uvjeti za sve te da svi sudionici na tržištu imaju pristup industrijskom zemljištu pod istim uvjetima. Međutim, te smjernice se nisu primjenjivale tijekom razdoblja ispitnog postupka i u trenutku kada su proizvođači izvoznici koji surađuju stekli prava korištenja zemljišta.

(493)

U prethodnim ispitnim postupcima Komisija je zaključila da cijene za prava korištenja zemljišta u NRK-u nisu reprezentativne tržišne cijene utvrđene na temelju ponude i potražnje na slobodnom tržištu jer je utvrđeno da je sustav dražbe nejasan, netransparentan i ne funkcionira u praksi, a nadležna tijela proizvoljno određuju cijene. Kako je spomenuto u prethodnoj uvodnoj izjavi, nadležna tijela određuju cijene u skladu sa Sustavom procjene gradskog zemljišta, koji ih upućuje da uz ostale kriterije za određivanje cijene industrijskog zemljišta razmotre i industrijsku politiku.

(494)

U ovom ispitnom postupku nisu uočene nikakve vidljive promjene u tom pogledu. Primjerice, Komisija je utvrdila da su samo neki proizvođači izvoznici u uzorku prošli kroz postupak nadmetanja ili sličan postupak javne ponude za svoja prava korištenja zemljišta, čak i za prava korištenja zemljišta koja su nedavno stečena. Prava korištenja zemljišta većini društava u uzorku dodijelila su lokalna nadležna tijela na temelju dogovorenih cijena.

(495)

Komisija je primijetila da pored sustava praćenja gradskog zemljišta postoji i dinamički sustav praćenja zemljišta. U reviziji zbog predstojećeg isteka mjera o solarnim pločama podrijetlom iz Narodne Republike Kine (115) Komisija je utvrdila da su te cijene više od minimalnih referentnih cijena koje se određuju u okviru sustava procjene gradskog zemljišta koji upotrebljavaju tijela lokalne samouprave jer se posljednje navedene cijene ažuriraju tek svake tri godine, a cijene u okviru dinamičkog praćenja ažuriraju se tromjesečno. Međutim, nije bilo naznaka da se cijene zemljišta temelje na cijenama u okviru dinamičkog praćenja. Zapravo, kineska je vlada tijekom ispitnog postupka o solarnim pločama potvrdila da se u okviru sustava dinamičkog praćenja cijena gradskog zemljišta prate fluktuacije razina cijena zemljišta na određenim područjima (tj. u 105 gradova) u NRK-u te da je to osmišljeno radi procjene kretanja cijena zemljišta. Međutim, početne cijene u nadmetanjima i na dražbama temeljile su se na referentnim cijenama utvrđenima u okviru sustava vrednovanja zemljišta. Tako je bilo i tijekom RIP-a. Osim toga, u tom slučaju većina grupa društava u uzorku dobila je zemljišne čestice putem dodjele.

(496)

Kada je riječ o zemljišnim česticama koje su stavljene na raspolaganje na temelju postupka nadmetanja, Komisija je utvrdila da je u svakom slučaju postojao samo jedan ponuditelj za zemljište i da je plaćena cijena odgovarala početnoj cijeni iz postupka nadmetanja. U nedostatku dodatnih detaljnih informacija o stvarnom postupku dražbe, bilo je neizvjesno je li početna cijena određena neovisno i odgovara li tržišnoj vrijednosti prava korištenja zemljišta.

(497)

Nakon konačne objave kineska vlada tvrdila je da u nadmetanju u konačnici dobivena cijena ne odražava samo cijenu po kojoj je prodavatelj voljan prodati ili početnu cijenu koja se daje u ponudi, već odražava i cijenu koju su kupci voljni platiti, te cijena koja se u konačnici dobije putem takvog mehanizma stoga odražava i potražnju i ponudu. Ako nakon završetka nadmetanja krajnja cijena „odgovara početnoj cijeni postupka nadmetanja”, to jednostavno znači da je to cijena koja odražava potražnju i ponudu u tom trenutku. Komisija se složila s kineskom vladom u pogledu osnovnih načela opisanih mehanizama nadmetanja, ali je napomenula da takav mehanizam može funkcionirati kada za određeni dio zemljišta postoji nekoliko ponuditelja. Međutim, Komisija ni u ovom ispitnom postupku niti u prethodnima nije pronašla nijedan primjer u kojem je za zemljište postojalo više ponuditelja i u kojem bi se stoga moglo vidjeti međusobno djelovanje potražnje i ponude. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(498)

Komisija je utvrdila i da su određena društva primila povrate od lokalnih nadležnih tijela kao naknadu cijena koje su platili za prava korištenja zemljišta. Nadalje, neka prava korištenja zemljišta koja su dobila društva iz grupe CNBM trebalo je platiti tek nekoliko godina nakon što je zemljište bilo stavljeno u upotrebu.

(499)

Prethodni dokazi u suprotnosti su s tvrdnjama kineske vlade da su cijene koje se plaćaju za pravo korištenja zemljišta u NRK-u reprezentativne tržišne cijene utvrđene ponudom i potražnjom na slobodnom tržištu.

(500)

Nalazi iz ovog ispitnog postupka pokazuju da je stanje u pogledu stjecanja prava korištenja zemljišta u NRK-u netransparentno te da su nadležna tijela proizvoljno određivala cijene.

(501)

Stoga bi ustupanje prava korištenja zemljišta koje osigurava kineska vlada trebalo smatrati subvencijom u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke iii. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe u obliku davanja robe na temelju kojeg društva primatelji ostvaruju korist. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 491. do 499., u NRK-u ne postoji funkcionalno tržište zemljišta, a primjenom vanjske referentne vrijednosti (vidjeti uvodne izjave od 506. do 515. u nastavku) pokazuje se da je iznos koji su proizvođači izvoznici u uzorku platili za prava korištenja zemljišta mnogo niži od uobičajene tržišne cijene.

(502)

U kontekstu povlaštenog pristupa industrijskom zemljištu za društva koja pripadaju određenim industrijama Komisija je napomenula da se u slučaju cijene koju određuju lokalna nadležna tijela mora uzeti u obzir vladina industrijska politika, kako je prethodno navedeno u uvodnoj izjavi 493. U okviru te industrijske politike industrija tkanina od staklenih vlakana navedena je kao poticana industrija (116). Osim toga, Odlukom br. 40 Državnog vijeća zahtijeva se da javna tijela osiguraju ustupanje zemljišta poticanim industrijama. U članku 18. Odluke br. 40 jasno se navodi da industrije koje su „ograničene” neće imati pristup pravima korištenja zemljišta. Iz toga slijedi da je subvencija specifična u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkama (a) i (c) osnovne uredbe jer je povlašteno davanje zemljišta ograničeno na poduzeća koja pripadaju određenim industrijama, u ovom slučaju sektoru tkanina od staklenih vlakana, a vladina praksa u tom području nejasna i netransparentna.

(503)

Nakon konačne objave kineska je vlada ponovila primjedbe navedene u odjeljku 3.1. i u vezi s pravom korištenja zemljišta, navodeći da nijedan od dokumenata na koji upućuje Komisija nije izravno povezan s industrijom tkanine od staklenih vlakana te da nijedan od njih ne ograničava navodno povlašteno davanje prava korištenja zemljišta određenim poduzećima. Osim toga, u Odluci br. 40 Državnog vijeća ne navodi se da javna tijela trebaju osigurati ustupanje zemljišta poticanim industrijama.

(504)

U odgovoru je Komisija uputila na argumente koje je već navela u prethodnom odjeljku 3.1., istaknuvši da je industrija tkanina od staklenih vlakana poticana industrija. Nadalje, u članku XII. Odluke br. 40 Državnog vijeća navodi se da je „Katalog smjernica za restrukturiranje industrije” bitna referenca za usmjeravanje ulaganja, vladino upravljanje projektima ulaganja te kreiranje i provedbu poreznih, kreditnih i zemljišnih (dodan je naglasak) politika, kao i onih u pogledu uvoza i izvoza. Nadalje, u uvodu u Odluku br. 40 navodi se da „Svi predmetni odjeli moraju ubrzati korake koje poduzimaju za kreiranje te izmjenu i dopunu mjerodavnih politika u pogledu poreza, kredita, zemljišta (dodan je naglasak), uvoza i izvoza itd., te ojačati koordinaciju s industrijskim politikama kako bi daljnje usavršili sustav politika promicanja restrukturiranja industrije”. A contrario, u članku XVIII. Odluke br. 40 navodi se da za gospodarske grane koje spadaju u ograničenu kategoriju „Odjeli koji upravljaju ulaganjima ne preispituju, odobravaju niti evidentiraju, nijedna financijska institucija ne može odobriti zajam, nijedan drugi odjel koji upravlja zemljištem , urbanizmom i građevinarstvom, zaštitom okoliša, provjerom kvalitete, gašenjem požara, carinom, industrijom i trgovinom itd. ne može proći mjerodavne postupke” (dodan je naglasak). Stoga postoji jasna veza između industrijskih politika za poticane industrije i politike za ustupanje zemljišta. Stoga su tvrdnje kineske vlade odbačene.

(505)

Posljedično, Komisija smatra da se protiv te subvencije mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(506)

Kao i u prethodnim ispitnim postupcima (117) te u skladu s člankom 6. točkom (d) podtočkom ii. osnovne uredbe kao vanjska referentna vrijednost upotrijebljene su cijene Posebnog carinskog područja Tajvana, Penghua, Kinmena i Matsua („Kineski Taipei”) (118). Korist koju su primatelji ostvarili izračunava se uzimajući u obzir razliku između stvarnog iznosa koji je za prava korištenja zemljišta platio svaki proizvođač izvoznik u uzorku (umanjenog, prema potrebi, za iznos povrata/bespovratnih sredstava lokalne samouprave) i iznosa koji bi obično bio plaćen na temelju referentne vrijednosti Kineskog Taipeija.

(507)

Komisija smatra Kineski Taipei primjerenim vanjskim referentnim mjerilom zbog sljedećih razloga:

(508)

Na temelju metode primijenjene u prethodnim ispitnim postupcima (119) Komisija je upotrijebila prosječnu cijenu kvadratnog metra zemljišta utvrđenu na Tajvanu i usklađenu za deprecijaciju valute i promjenu BDP-a od dana sklapanja predmetnih ugovora o pravu korištenja zemljišta. Informacije o cijenama industrijskog zemljišta od 2015. preuzete su s internetskih stranica Ureda za industriju pri Ministarstvu gospodarstva Tajvana (120). Cijene za prethodne godine ispravljene su na temelju stopa inflacije i promjene BDP-a po stanovniku po tekućim cijenama u američkim dolarima za Tajvan prema podacima MMF-a za 2015.

(509)

Nakon konačne objave nekoliko je strana tvrdilo da Kineski Taipei nije prikladno vanjsko referentno mjerilo. Jedna je strana predložila da se umjesto Kineskog Taipeija koristi Indija iz sljedećih razloga:

(510)

Međutim, u tvrdnji te strane izostavljen je ključni element analize, a to je razina gospodarskog razvoja tih pokrajina. Prema javnim izvorima razina BDP-a po stanovniku tih indijskih pokrajina daleko je niža nego u gradovima ili pokrajinama proizvođačâ izvoznika. Naime, BDP po stanovniku u Maharashtri (121), koja ima najveći BDP od tri navedene pokrajine, iznosio je samo 3 000 USD u razdoblju od 2018. do 2019., dok je najniža razina BDP-a za pokrajinu Zhejiang (koju je podnositelj zahtjeva iskoristio za potrebe usporedbe) u 2018. iznosila 14 907 USD (122). Uzimajući u obzir prethodno navedeno i čimbenike navedene u uvodnoj izjavi 507., ta se tvrdnja morala odbaciti.

(511)

Nadalje, kineska je vlada tvrdila da bi se u ovom predmetu trebale koristiti cijene unutar zemlje jer su privatna društva također uključena u davanje u podzakup ili prijenos prava korištenja zemljišta u Kini, te kineska vlada stoga nije jedini sudionik na tom tržištu. Da bi preispitala tu tvrdnju Komisija bi prvo trebala utvrditi prirodu i veličinu tih zemljišta za privatne sudionike u usporedbi s tržištem kojim upravlja vlada, kao i sva moguća uplitanja središnjih i lokalnih vlasti u tržište zemljišta kojim navodno upravljaju privatni subjekti. Nadalje, morali bi biti dostupni sveobuhvatni i ažurni podaci o cijenama transakcija. Međutim, kineska vlada nije dostavila nikakve statističke podatke ni podatke koji bi Komisiji omogućili da preispita prijedlog, niti je Komisija mogla pronaći ikakve javno dostupne podatke o tom pitanju. Također, čak i da su takve informacije primljene, one bi se odnosile samo na sekundarno tržište prijenosa, s obzirom na to da na primarnom tržištu postoji samo jedan sudionik (tj. prava korištenja zemljišta uvijek izvorno dodjeljuje kineska vlada). Primarno tržište izvornih dodjela na 50 godina doista se razlikuje od zakupa na sekundarnom tržištu koji bi uobičajeno trebao puno kraće trajati ili barem imati drugačije klauzule o revalorizaciji, raskidu itd. Stoga se Komisija nastavila oslanjati na informacije dostupne za primarno tržište, s obzirom na to da se ono ispituje u ovom predmetu.

(512)

Kineska je vlada također tvrdila da bi, u slučaju da Komisija odluči primjenjivati vanjsku referentnu vrijednost, trebalo napraviti prilagodbu za čimbenik gustoće naseljenosti koji utječe na potražnju, a posljedično i cijene. U razdoblju od 2015. do 2018. gustoća naseljenosti u Kineskom Taipeiju doista je bila 4,4 puta veća od one u Kini. Konkretno, dok je gustoća naseljenosti u Kini u razdoblju od 2015. do 2018. iznosila oko 147 osoba po kvadratnom kilometru zemljišta, gustoća naseljenosti u Kineskom Taipeiju u istom je razdoblju iznosila oko 650 osoba po m2 zemljišta. Stoga su situacija sa zemljištem i cijene u te dvije zemlje neusporedive.

(513)

Međutim, Komisija je napomenula da je kineska vlada usporedila vrijednosti gustoće naseljenosti na razini cijele zemlje. Pobliže promatrajući gustoću naseljenosti stvarnih lokacija proizvođača izvoznika, čini se da su vrijednosti gustoće naseljenosti zapravo poprilično slične. Primjerice, gustoća naseljenosti u pokrajini Zhejiang u 2018. iznosila je 560 osoba po m2, a gustoća naseljenosti u pokrajini Shandong iznosila je 640 osoba po m2 (123). Stoga je Komisija smatrala da nije bilo potrebe ni za kakvom prilagodbom.

(514)

Kineska je vlada od Komisije također zatražila da dostavi dodatne informacije o sličnosti između vrste zemljišta i transakcija koje su upotrijebljene za izradu mjerodavne referentne vrijednosti, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 507. Komisija je u tom pogledu istaknula da se u oba predmeta transakcije odnose na industrijsko zemljište određene površine koje se nalazi u industrijskim područjima.

(515)

U skladu s člankom 7. stavkom 3. osnovne uredbe iznos subvencije raspodijeljen je tijekom razdoblja ispitnog postupka na temelju uobičajenog trajanja prava korištenja industrijskog zemljišta, tj. 50 godina. Taj je iznos tada raspoređen na cjelokupni promet predmetnog društva tijekom razdoblja ispitnog postupka jer subvencija ne ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena na temelju proizvedenih, prerađenih, izvezenih ili prevezenih količina.

(516)

Nakon konačne objave grupa Yuntianhua tvrdila je da je postojala administrativna pogreška u vrijednosti upotrijebljenoj u konkretnom ugovoru o pravu korištenja zemljišta. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i u skladu s tim ispravila vrijednost.

(517)

Nakon konačne objave grupa CNBM tvrdila je da bi jedan ugovor o pravu korištenja zemljišta trebalo ukloniti jer je primljen nakon razdoblja ispitnog postupka. Osim toga, korist od prava korištenja zemljišta kupljeno 2018. trebalo bi izračunati proporcionalno za razdoblje ispitnog postupka. Naposljetku, grupa CNBM tvrdila je da je Komisija za izračun koristi trebala upotrijebiti podatke transakcije iz 2004. za drugu zemljišnu česticu koju je povezano društvo kupilo 1998. i koja je uložena u proizvođača izvoznika 2004. Komisija je odbacila prvu tvrdnju jer je ugovor o kupnji za predmetno pravo korištenja zemljišta već bio potpisan 2018., a vlasništvo je stoga preneseno na društvo tijekom razdoblja ispitnog postupka. Komisija je prihvatila drugu tvrdnju o proporcionalnom izračunu te je u skladu s tim prilagodila izračun koristi za sva društva koja su u 2018. kupila pravo korištenja zemljišta. Posljednja je tvrdnja odbačena jer se transakcija iz 2004. odnosila na prijenos među društvima te stoga nije odražavala stvarnu vrijednost po kojoj je grupa prvotno stekla zemljište.

(518)

Nakon dodatne konačne objave grupa CNBM tvrdila je da je Komisija kao polazište za izračun koristi trebala upotrijebiti datum na koji su zemljišne čestice primljene. Međutim, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi, vlasništvo nad zemljištem s pripadajućim pravima i obvezama već je pripadalo društvu od datuma ugovora o kupnji. Osim toga, cijena zemljišta na kojoj se temelji izračun koristi isto je tako utvrđena ugovorom o kupnji. Stoga su tvrdnje društva odbačene.

(519)

Subvencija utvrđena u odnosu na ovu subvenciju tijekom razdoblja ispitnog postupka za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

Ustupanje prava na korištenje zemljišta uz naknadu manju od primjerene

(520)

Sva društva u uzorku kupovala su svoju električnu energiju.

(521)

Kada je riječ o društvima u uzorku, kupovne cijene električne energije bile su u skladu sa službeno utvrđenim razinama cijena na razini pokrajina za velike industrijske klijente. Kako je utvrđeno u prethodnim ispitnim postupcima (124), tom se razinom tim velikim industrijskim klijentima nije davala posebna prednost. No Komisija je utvrdila da su društva iz ispitnog postupka u dvije grupe društava u uzorku ostvarila korist od smanjenja ili povrata dijela njihovih troškova za električnu energiju u obliku bespovratnih sredstava.

—

Okružnica Nacionalnog povjerenstva za razvoj i reforme i Nacionalne energetske uprave o aktivnom promicanju tržišno usmjerenih energetskih transakcija i daljnjem poboljšanju trgovinskog mehanizma, Fa Gua Yun Xing [2018.] br. 1027, izdana 16. srpnja 2018.;

—

Nekoliko mišljenja Središnjeg odbora Komunističke partije Kine i Državnog vijeća o daljnjem produbljivanju reforme elektroenergetskog sustava (Zhong Fa [2015.] br. 9);

—

Obavijest Odbora za gospodarstvo i informacijske tehnologije pokrajine Shandong o naporima poduzetim u izgradnji tržišta električne energije u 2017., LJXDL [2017.] br. 93;

—

Obavijest nadzornog odjela Nacionalne energetske uprave pokrajine Shandong o izmjeni pravila za izravno trgovanje električnom energijom iz 2017., LJNSC [2017.] br. 36.

(522)

Komisija je utvrdila da je nekim ključnim velikim industrijskim korisnicima električne energije dopušteno da električnu energiju kupuju izravno od proizvođača električne energije umjesto da kupuju iz mreže i to tako što su potpisali ugovor o izravnoj kupnji ili ispunili uvjete za sudjelovanje u „tržišno usmjerenom sustavu trgovanja električnom energijom”. Neka od društava u uzorku imala su tijekom razdoblja ispitnog postupka sklopljene takve ugovore o izravnoj kupnji električne energije ili ispunila uvjete za sudjelovanje u „tržišno usmjerenom sustavu trgovanja električnom energijom”. Za većinu društava iz ispitnog postupka cijene ugovorene u takvim ugovorima/sustavu trgovanja bile su niže od fiksnih cijena utvrđenih na razini pokrajine za velike industrijske klijente.

(523)

Mogućnost sklapanja takvih izravnih ugovora ili ispunjenja uvjeta za sudjelovanje u „tržišno usmjerenom sustavu trgovanja električnom energijom” trenutačno nije otvorena svim velikim industrijskim potrošačima. Na nacionalnoj razini u mišljenjima Središnjeg odbora Komunističke partije Kine i Državnog vijeća o daljnjem produbljivanju reforme elektroenergetskog sustava navodi se, primjerice, da „poduzeća koja ne posluju u skladu s nacionalnom industrijskom politikom i čiji su proizvodi i postupci izuzeti ne bi trebala sudjelovati u izravnim transakcijama”. (125)

(524)

U praksi, pokrajine provode izravno trgovanje električnom energijom. Društva moraju pokrajinskim nadležnim tijelima podnijeti zahtjev za odobrenje za sudjelovanje u pilot-programu izravnog trgovanja električnom energijom i moraju ispuniti neke kriterije.

(525)

Na primjer, u pokrajini Shandong, u Obavijesti nadzornog odjela Nacionalne energetske uprave pokrajine Shandong o izmjeni pravila za izravno trgovanje električnom energijom iz 2017. propisuje se da se „korisnici koji sudjeluju u izravnom trgovanju električnom energijom potvrđuju u skladu s uvjetima pristupa iz 2017. koje je odobrio Odbor za gospodarske i informacijske tehnologije pokrajine Shandong. Kako bi sudjelovala u izravnom trgovanju električnom energijom, poduzeća koja prodaju električnu energiju podnose zahtjev za registraciju Centru za trgovanje električnom energijom pokrajine Shandong i mogu sudjelovati u izravnom trgovanju električnom energijom po preispitivanju i objavi koje provodi Centar”. U tom pogledu, popis prihvatljivih poduzeća koja ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u tržišno usmjerenom sustavu trgovanja električnom energijom utvrđuje se i objavljuje u obavijesti Povjerenstva za gospodarstvo i informacijske tehnologije pokrajine Shandong (126).

(526)

Za određena društva ne provode se ni stvarni tržišni pregovori ni natječajni postupak jer se količine kupljene na temelju ugovora o izravnoj kupnji ne temelje na stvarnoj ponudi i potražnji. Proizvođači i korisnici električne energije ne mogu bez ograničenja izravno prodavati i kupovati svu svoju električnu energiju. Ograničavaju ih količinske kvote koje im dodjeljuje lokalna uprava.

(527)

Nadalje, iako su proizvođači i korisnik električne energije cijene navodno dogovorili izravno ili preko posredničkih društava, račune tim društvima izdaje državno energetsko društvo. Na primjer, u Obavijesti nadzornog odjela Nacionalne energetske uprave pokrajine Shandong o izmjeni pravila za izravno trgovanje električnom energijom iz 2017. navodi se da će „državno elektroenergetsko društvo pokrajine Shandong obračunati troškove izravnog trgovanja električnom energijom” i da će „državno elektroenergetsko društvo pokrajine Shandong izdati račun s obračunanim PDV-om korisnicima i poduzećima za proizvodnju električne energije”.

(528)

Naposljetku, svi potpisani ugovori o izravnoj kupnji moraju se dostaviti lokalnoj samoupravi radi pohrane u njezinu evidenciju.

(529)

Kineska vlada je 2018. izdala Okružnicu Nacionalne komisije za razvoj i reforme i Nacionalne energetske uprave o aktivnom promicanju tržišno usmjerenih energetskih transakcija i daljnjem poboljšanju trgovinskog mehanizma (Fa Gai Yun Xing [2018.] br. 1027). Međutim, Komisija napominje da je taj propis izdan tijekom razdoblja ispitnog postupka i da se još ne provodi. Nadalje, iako je cilj Okružnice povećati broj izravnih transakcija na tržištu električne energije, u njoj se posebno spominju određene industrije, uključujući industriju građevinskih materijala i visokotehnološku industriju, koje primaju potporu i ostvaruju korist od liberalizacije tržišta električne energije. Konkretno, u Okružnici se navodi da se „korisnike s godišnjom potrošnjom električne energije od više od 5 milijuna kWh potiče na izravno trgovanje električnom energijom s poduzećima za proizvodnju električne energije. U 2018. liberalizirat će se planovi za proizvodnju električne energije za industriju ugljena, željeza i čelika, obojenih metala, građevinskih materijala i druge četiri industrije.” Osim toga, u Okružnici se ističe da „se industrije u nastajanju s visokom dodanom vrijednošću, primjerice u području visoke tehnologije, interneta, velikih podataka i visokokvalitetne proizvodnje, te poduzeća s posebnim prednostima i karakteristikama te visokotehnološkim sadržajem poslovanja potiču na sudjelovanje u transakcijama bez ograničenja razina napona i potrošnje energije”.

(530)

Stoga je zakonodavstvom propisano da se izravne transakcije na tržištu električne energije upotrebljavaju samo u određenim industrijama kao što su industrija građevinskih materijala i visokotehnološka industrija. Posljedica te selektivne upotrebe je da država za društva iz tih industrija upotrebljava jeftinije cijene električne energije.

(531)

Komisija je smatrala da je predmetna niža cijena električne energije subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe jer postoji financijski doprinos u obliku prihoda kojih se kineska vlada (tj. operater mreže) odriče, čime se daje korist predmetnim društvima. Korist za primatelje jednaka je uštedi na cijeni električne energije jer je električna energija naplaćivana po cijenama nižima od uobičajene cijene u mreži koju plaćaju ostali veliki industrijski korisnici koji ne mogu ostvariti korist od izravne opskrbe. Ta je subvencija specifična u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer je u zakonodavstvu primjena tog programa ograničena samo na poduzeća koja ispunjavaju određene ciljeve industrijske politike koju je donijela država i čiji proizvodi ili postupci nisu izuzeti kao neprihvatljivi.

(532)

Stoga je Komisija zaključila da se program subvencija provodio tijekom razdoblja ispitnog postupka i da je specifičan u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) i članka 4. stavka 3. osnovne uredbe.

(533)

Nakon objave kineska je vlada tvrdila da Komisija nije pokazala da su subjekti koji opskrbljuju električnu energiju po navodno sniženim stopama, tj. proizvođači električne energije i državno energetsko društvo, javna tijela ili subjekti kojima je vlada povjerila izvršavanje funkcija ili ih usmjerava.

(534)

U tom pogledu, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 523. do 528., Komisija je napomenula da sustav izravnog trgovanja električnom energijom i uvjete pod kojima društva smiju sudjelovati utvrđuje država, a provode pokrajine. Društva doista moraju pribaviti odobrenje pokrajinskih nadležnih tijela za sudjelovanje u pilot-programu izravnog trgovanja električnom energijom. Nadalje, kao što je istaknuto u uvodnoj izjavi 527., iako su proizvođači i korisnik električne energije cijene navodno dogovorili izravno ili preko posredničkih društava, račune tim društvima izdaje državno energetsko društvo. S obzirom na to da je sustav izravnog trgovanja električnom energijom osmislila država te da njime upravlja putem njezine provedbe od strane pokrajinskih nadležnih tijela, te da državno energetsko društvo izdaje račune, Komisija je zaključila da dogovorene snižene cijene daju javna tijela. Stoga je tvrdnja kineske vlade odbačena.

(535)

Nadalje, kineska je vlada smatrala da Komisija nije pokazala kako je opskrba električnom energijom po navodno sniženim stopama specifična u smislu članka 2. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Kineska je vlada tvrdila da mišljenja Središnjeg odbora Komunističke partije Kine i Državnog vijeća o daljnjem produbljivanju reforme elektroenergetskog sustava, na koje je Komisija uputila, ne ograničavaju pristup toj navodnoj subvenciji određenim poduzećima s obzirom na to da ona nisu obvezujuća, već služe samo kao smjernica. Nadalje, kineska je vlada smatrala da je tvrdnja Komisije o specifičnosti neusklađena jer je s jedne strane Komisija tvrdila da je industrija tkanina od staklenih vlakana poticana industrija. a druge strane da su samo neka od društava u uzorku ispunjavala uvjete za sustav izravnog trgovanja električnom energijom.

(536)

U tom pogledu, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 523., mogućnost sklapanja takvih izravnih ugovora ili ispunjenja uvjeta za sudjelovanje u „tržišno usmjerenom sustavu trgovanja električnom energijom” trenutačno nije otvorena svim velikim industrijskim potrošačima. Društva doista moraju pokrajinskim nadležnim tijelima podnijeti zahtjev za odobrenje za sudjelovanje u pilot-programu izravnog trgovanja električnom energijom i moraju ispuniti određene kriterije kao što je „poslovanje u skladu s nacionalnom industrijskom politikom”. Činjenica da Mišljenja Središnjeg odbora Komunističke partije Kine i Državnog vijeća o daljnjem produbljivanju reforme elektroenergetskog sustava možda nisu de jure obvezujuće prirode nije relevantna jer se ispitnim postupkom pokazalo da su samo određena društva dobila odobrenje za sudjelovanje u sustavu izravnog trgovanja električnom energijom i stoga imale koristi od sniženih cijena električne energije. Nadalje, činjenica da društva podliježu specifičnim odobrenjima da bi ostvarila korist od sniženih cijena električne energije također ukazuje na specifičnu prirodu ovog programa. Te su tvrdnje stoga odbačene.

(537)

Nakon konačne objave jedno od društava grupe CNBM osporilo je zaključak Komisije da činjenica da su određena društva dobila odobrenje za sudjelovanje u „tržišno usmjerenom sustavu trgovanja električnom energijom” kupnjom električne energije izravno od opskrbljivača električnom energijom umjesto putem državne opskrbne mreže predstavlja „prihod” kojeg se kineska vlada „odrekla”. Zainteresirana strana je istaknula da je u članku 3. osnovne uredbe subvencija definirana kao „otpis ili nenaplata, u uobičajenim okolnostima, dospjelih prihoda vlade”, i s obzirom na to da kineska vlada izričito nije preprodavala električnu energiju proizvođačima izvoznicima putem državne opskrbne mreže, kineskoj vladi nije se trebao platiti nikakav prihod za upotrebu državne opskrbne mreže.

(538)

Komisija se nije složila s tom tvrdnjom. Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 527., iako su proizvođači i korisnik električne energije cijene navodno dogovorili izravno ili preko posredničkih društava, račune tim društvima uvijek izdaje državno energetsko društvo. Stoga je u uvodnoj izjavi 534., s obzirom na to da je sustav izravnog trgovanja električnom energijom osmislila država te da njime upravlja putem njezine provedbe od strane pokrajinskih nadležnih tijela, te da državno energetsko društvo izdaje račune, Komisija zaključila da dogovorene snižene cijene za električnu energiju daju javna tijela. Stoga država, selektivnom primjenom sniženih cijena električne energije na određene industrijske korisnike putem posrednika državnog energetskog društva, iako su službeno utvrđene cijene koje su općenito primjenjive na sve industrijske korisnike više, nije naplatila prihod od prodaje električne energije na razini službeno utvrđenih cijena. Ta praksa ispunjava uvjete za „otpis ili nenaplatu, u uobičajenim okolnostima, dospjelih prihoda vlade” u smislu članka 3. osnovne uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(539)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunan je kao korist za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ta je korist izračunana kao razlika između iznosa ukupne cijene električne energije koji bi trebalo platiti po uobičajenoj cijeni u mreži i iznosa ukupne cijene električne energije koji bi trebalo platiti po nižoj cijeni.

(540)

Subvencija utvrđena u odnosu na ovaj program tijekom razdoblja ispitnog postupka za proizvođače izvoznike u uzorku iznosi:

Opskrba električnom energijom po sniženoj stopi

(541)

Prema Zakonu Narodne Republike Kine o porezu na dobit („Zakon o porezu na dobit poduzeća”) (127), poduzeća za visoke i nove tehnologije kojima država treba dati ključnu potporu imaju smanjenu stopu poreza na dobit poduzeća od 15 % umjesto standardne porezne stope od 25 %.

(542)

Pravna je osnova za ovaj program članak 28. Zakona o porezu na dobit poduzeća i članak 93. Pravilnika za provedbu Zakona NRK-a o porezu na dobit poduzeća (128) te:

(543)

Djelatnosti društava koja mogu ostvariti korist od te porezne olakšice dio su određenih ključnih područja visoke i nove tehnologije koje podupire država te trenutačnih prioriteta u područjima visoke tehnologije koje podupire država, kako je navedeno u Smjernicama za najnovija ključna prioritetna područja za razvoj industrija visoke tehnologije. U tim se smjernicama kao prioritetno područje jasno navode proizvodna tehnologija i ključne sirovine za staklo, uključujući tkanine od staklenih vlakana.

(544)

Osim toga, društva moraju ispuniti sljedeće kriterije prihvatljivosti:

(545)

Društva koja ostvaruju korist od te mjere moraju podnijeti prijavu poreza na dobit i odgovarajuće priloge. Stvarni iznos koristi uključen je u poreznu prijavu.

(546)

Komisija je smatrala da je taj porezni rabat subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe jer postoji financijski doprinos u obliku prihoda kojih se vlada NRK-a odriče, čime se dodjeljuje korist predmetnim društvima.

(547)

Korist za primatelje jednaka je iznosu porezne uštede. Ta subvencija specifična je u smislu članka 4. stavka 2. točke (a) osnovne uredbe jer se samim zakonodavstvom primjena tog programa ograničava samo na poduzeća koja posluju u određenim prioritetnim područjima visoke tehnologije koje određuje država, kao što su neke ključne tehnologije u sektoru tkanina od staklenih vlakana.

(548)

Nakon konačne objave kineska je vlada tvrdila da povlastice u pogledu poreza na dobit poduzeća za poduzeća za visoke i nove tehnologije nisu specifične jer zakonodavstvo u skladu s kojim se taj program provodi jasno propisuje objektivne kriterije prihvatljivosti (129), i ti se kriteriji primjenjuju automatski, tj. predmetna nadležna tijela nemaju nikakvu slobodu u davanju te specifične porezne stope kada su uvjeti prihvatljivosti ispunjeni. Kineska vlada upućuje na bilješku 2. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama prema kojoj se kriteriji prihvatljivosti smatraju objektivnima ako su neutralni, ne daju prednost određenim poduzećima pred drugima, ekonomski su po svojoj prirodi te horizontalni po primjeni. Kineska je vlada smatrala da je ovo predmet kriterija prihvatljivosti za tu povlaštenu poreznu stopu. jer je pristup toj nižoj stopi otvoren svim poduzećima te ona ne daje prednost određenim poduzećima pred drugima jer sva društva iz svih sektora koji obuhvaćaju cijelo gospodarstvo ispunjavaju uvjete za dobivanje certifikata o visokoj i novoj tehnologiji. Osim toga, kineska je vlada uputila na presudu Općeg suda u predmetu T-586/14 Xinyi PV products protiv Komisije (130) jer je u njoj objašnjeno da: „[…] nadležna tijela nisu navedene povlastice dodjeljivala na diskrecijskoj osnovi, nego tek ako su bili ispunjeni objektivni uvjeti za dodjelu istih, odnosno ako je predmetni poduzetnik pripadao u sektor visoke tehnologije […] U svakom slučaju, iz članka 28. ‚Corporate income tax law of the Peoples’s Republic of China’ (Zakon Narodne Republike Kine o porezu na dohodak poduzeća) i članka 93. njegova provedbenog propisa proizlazi da se porezne olakšice koje su dodijeljene poduzetnicima koji pripadaju sektoru visokih tehnologija, kao što je tužitelj, što Komisija ne osporava, dodjeljuju samo ako su ispunjeni određeni objektivni kriteriji, odnosno, među ostalim, da predmetni poduzetnici djeluju u sektoru novih i naprednih tehnologija, da su nositelji prava intelektualnog vlasništva, da su njihovi proizvodi ili usluge obuhvaćeni područjem sektora visoke tehnologije koji država posebno podupire, da troškovi istraživanja i razvoja predstavljaju određeni postotak u ukupnim troškovima, da prihodi koje stvaraju ti proizvodi ili usluge dosežu određeni postotak u ukupnim prihodima i da broj njihovih tehničara predstavlja određeni postotak u ukupnom broju zaposlenih.”

(549)

Komisija se nije složila sa stajalištem kineske vlade zbog sljedećih razloga. Poglavlje IV. Zakona o porezu na dobit poduzeća sadržava odredbe o „povlaštenom poreznom postupanju”. Člankom 25. Zakona o porezu na dobit poduzeća, koji je uvod u poglavlje IV., propisuje se da „će država nuditi povlastice u području poreza na dobit poduzećima koja posluju u industrijama ili provode projekte čiji razvoj država posebno podupire i potiče”. Člankom 28. Zakona, koji je isto tako dio tog poglavlja, propisuje se da se „stopa poreza na dobit poduzeća za poduzeća za visoke i nove tehnologije koja trebaju posebnu potporu države smanjuje na 15 %”. Člankom 93. Pravilnika za provedbu Zakona NRK-a o porezu na dobit poduzeća pojašnjeno je da:

„Važna poduzeća za visoke i nove tehnologije koja će podupirati država”, kako se upućuje u klauzuli 2. članka 28. Zakona o porezu na dobit poduzeća, odnose se na poduzeća koja posjeduju ključna prava intelektualnog vlasništva i ispunjavaju sljedeće uvjete:

(550)

Prethodno navedene odredbe jasno određuju da je smanjena stopa poreza na dobit poduzeća rezervirana za „važna poduzeća za visoke i nove tehnologije koja će podupirati država” i koja posjeduju ključna prava intelektualnog vlasništva i ispunjavaju određene uvjete poput „usklađenosti s područjem primjene ključnih područja visokih i novih tehnologija koje podupire država”.

(551)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 543., ključna područja visoke tehnologije koje podupire država navedena su u Smjernicama za najnovija ključna prioritetna područja za razvoj industrija visoke tehnologije i u tim se smjernicama kao prioritetno područje jasno navode proizvodna tehnologija i ključne sirovine za staklo, uključujući tkanine od staklenih vlakana.

(552)

S obzirom na to da je smanjena stopa poreza na dobit poduzeća rezervirana samo za važna poduzeća za visoke i nove tehnologije koja će podupirati država, što je u skladu s područjem primjene ključnih područja visokih i novih tehnologija koje podupire država, Komisija je zaključila da se ta mjera ne primjenjuje na temelju objektivnih kriterija ili uvjeta koji ne daju prednost određenim poduzećima pred drugima. Taj je zaključak daljnje potvrđen činjenicom da su „ključna prioritetna područja za razvoj industrija visoke tehnologije” skup područja iz industrija visoke tehnologije prema prioritetima u određenom trenutku te je vjerojatno da će se s vremenom promijeniti. Stoga, suprotno tvrdnji kineske vlade, u zakonodavstvu primjenjivom na smanjenu stopu poreza na dobit poduzeća nisu utvrđeni objektivni kriteriji za prihvatljivost.

(553)

U pogledu nalaza u sudskom predmetu T-586/14 Komisija je primijetila da je presudu Sud Europske unije ukinuo u predmetu C-301/16 P (131). Štoviše, izjava Općeg suda dana je u kontekstu članka 2. stavka 7. osnovne antidampinške uredbe i stoga u drugačijem kontekstu.

(554)

S obzirom na prethodna razmatranja Komisija je potvrdila specifičnost mjere i odbacila tvrdnje kineske vlade.

(555)

Iznos subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunan je kao korist za primatelje tijekom razdoblja ispitnog postupka. Ta je korist izračunana kao razlika između iznosa ukupnog poreza koji bi trebalo platiti po uobičajenoj poreznoj stopi i iznosa ukupnog poreza koji bi trebalo platiti po smanjenoj poreznoj stopi.

(556)

Subvencija utvrđena za taj posebni program iznosila je 0,88 % za grupu Yuntianhua odnosno 2,98 % za grupu CNBM.

(557)

Na temelju prijeboja poreza za troškove istraživanja i razvoja društva imaju pravo na povlašteno porezno postupanje u pogledu svojih aktivnosti istraživanja i razvoja u određenim prioritetnim područjima visoke tehnologije koja je odredila država i ako su ispunjeni određeni pragovi za troškove istraživanja i razvoja.

(558)

Konkretnije, za rashode za istraživanje i razvoj nastale razvojem novih tehnologija, novih proizvoda i novih vještina koji ne čine nematerijalnu imovinu i uračunati su u dobit i gubitak u trenutačnom razdoblju može se ostvariti dodatni odbitak od 50 % nakon što su u potpunosti odbijeni s obzirom na stvarno stanje. U slučajevima u kojima prethodno navedeni rashodi za istraživanje i razvoj čine nematerijalnu imovinu može ih se amortizirati na temelju 150 % troškova nematerijalne imovine.

(559)

Pravna je osnova za ovaj program članak 30. stavak 1. Zakona o porezu na dobit poduzeća zajedno s Pravilnikom za provedbu Zakona NRK-a o porezu na dobit poduzeća te sljedeće obavijesti:

(560)

U prethodnim ispitnim postupcima (132) Komisija je utvrdila da su „nove tehnologije, novi proizvodi i nove vještine” na temelju koji se može ostvariti korist od poreznog odbitka dio određenih područja visoke tehnologije koje podupire država te trenutačnih prioriteta u područjima visokih tehnologija koje podupire država kako je navedeno u Smjernicama za najnovija ključna prioritetna područja za razvoj industrija visoke tehnologije.