(1)

U skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2019/2025 (2) Protokol o izmjeni Međunarodne konvencije o očuvanju atlantskih tuna („Protokol”) potpisan je 20. studenoga 2019.

(2)

Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) predviđeno je da Unija osigurava da su aktivnosti u ribarstvu i akvakulturi dugoročno ekološki održive i da se njima upravlja na način koji je u skladu s ciljevima postizanja gospodarskih i društvenih koristi te koristi za zapošljavanje i doprinos dostupnosti zaliha hrane. Osim toga, predviđeno je da Unija primjenjuje predostrožni pristup upravljanju ribarstvom i nastoji osigurati da iskorištavanje živih morskih bioloških resursa obnavlja i održava populacije lovljenih vrsta iznad razina koje mogu osigurati najviši održivi prinos. Nadalje, predviđeno je da Unija poduzima mjere upravljanja i očuvanja na temelju najboljih raspoloživih znanstvenih savjeta, da podržava razvoj znanstvenih spoznaja i savjetovanja te da postupno napusti praksu odbacivanja ulova i promiče ribolovne metode koje doprinose selektivnijem ribolovu, što većem izbjegavanju i smanjenju neželjenih ulova te ribolovu s malim utjecajem na morski ekosustav i ribolovne resurse. Uz to, Uredbom (EU) br. 1380/2013 izričito je predviđeno da Unija te ciljeve i načela treba primjenjivati u svojoj vanjskoj ribarstvenoj politici. Protokol je u skladu s tim ciljevima.

(3)

Kako je navedeno u Zajedničkoj komunikaciji Europske komisije i Visokog predstavnika Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku naslovljenoj „Međunarodno upravljanje oceanima: plan za budućnost naših oceana”i zaključcima Vijeća o toj zajedničkoj komunikaciji, promicanje mjera za podupiranje i poboljšanje djelotvornosti regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom (RFMO) i, ako je to relevantno, poboljšanje njihova upravljanja središnja je značajka djelovanja Unije u tim forumima. Protokol je u potpunosti u skladu s tim ciljevima.

(4)

Protokol bi trebalo odobriti u ime Europske unije,

(1)

Člankom 300. stavkom 3. Ugovora predviđeno je da se Odbor regija sastoji od predstavnika regionalnih i lokalnih tijela koji imaju izborni mandat regionalnog ili lokalnog tijela ili su politički odgovorni izabranoj skupštini.

(2)

Člankom 305. Ugovora predviđeno je da članove Odbora regija i jednak broj zamjenika članova imenuje Vijeće na mandat od pet godina u skladu s prijedlozima svake države članice.

(3)

Budući da je mandat članova i zamjenikâ članova Odbora regija istekao 25. siječnja 2020., trebalo bi imenovati nove članove i zamjenike članova.

(4)

Vijeće je 10. prosinca 2019. donijelo Odluku (EU) 2019/2157 (2) u skladu s prijedlozima država članica. Tom odlukom imenovani su, za razdoblje od 26. siječnja 2020. do 25. siječnja 2025., članovi i zamjenici članova koje su predložile češka, danska, estonska, ciparska, latvijska, luksemburška, nizozemska, austrijska, rumunjska, slovenska, slovačka i švedska vlada. Odlukom (EU) 2019/2157 također su imenovani, za isto razdoblje, tri člana koje je predložila belgijska vlada, 21 član i 20 zamjenika članova koje je predložila njemačka vlada, osam članova i osam zamjenika članova koje je predložila irska vlada, 16 članova i 16 zamjenika članova koje je predložila španjolska vlada, 10 članova i 14 zamjenika članova koje je predložila talijanska vlada, četiri člana i četiri zamjenika članova koje je predložila malteška vlada te osam članova i osam zamjenika članova koje je predložila finska vlada.

(5)

Vijeće je 20. siječnja 2020. donijelo Odluku (EU) 2020/102 (3) u skladu s prijedlozima država članica. Tom odlukom imenovani su, za razdoblje od 26. siječnja 2020. do 25. siječnja 2025., članovi i zamjenici članova koje su predložile grčka, francuska, hrvatska, litavska, mađarska i portugalska vlada, kao i četiri člana i četiri zamjenika članova koje je predložila belgijska vlada, jedan član kojeg je predložila bugarska vlada, jedan član i jedan zamjenik člana koje je predložila irska vlada, jedan član i jedan zamjenik člana koje je predložila španjolska vlada, 14 članova i 10 zamjenika članova koje je predložila talijanska vlada te 21 član i 20 zamjenika članova koje je predložila poljska vlada.

(6)

Vijeće je 3. veljače 2020. donijelo Odluku (EU) 2020/144 (4) u skladu s prijedlozima država članica. Tom odlukom imenovani su, za razdoblje od 26. siječnja 2020. do 25. siječnja 2025., četiri člana i četiri zamjenika članova koje je predložila španjolska vlada, kao i jedan član i jedan zamjenik člana koje je predložila finska vlada.

(7)

Vijeće je 26. ožujka 2020. donijelo Odluku (EU) 2020/511 (5) u skladu s prijedlozima država članica. Tom odlukom imenovani su, za razdoblje od 26. siječnja 2020. do 25. siječnja 2025., pet članova i osam zamjenika članova koje je predložila belgijska vlada, jedan zamjenik člana kojeg je predložila njemačka vlada i jedan član kojeg je predložila malteška vlada.

(8)

Smatralo se da se Odlukom (EU) 2019/852 o sastavu Odbora regija ponovno uspostavlja ravnoteža u raspodjeli mjesta koja je postojala prije donošenja Odluke Vijeća 2014/930/EU (6) te je u tu svrhu Odlukom (EU) 2019/852 povećan za po jedan broj članova i zamjenika članova dodijeljenih Estoniji, Cipru i Luksemburgu. Taj se novi sastav trebao primjenjivati samo u slučaju povlačenja Ujedinjene Kraljevine iz Unije. Budući da je povlačenje Ujedinjene Kraljevine iz Unije počelo proizvoditi pravne učinke 1. veljače 2020., od tog datuma broj članova Odbora regija jest broj predviđen u članku 1. Odluke (EU) 2019/852. Zbog toga estonska, ciparska i luksemburška vlada imaju pravo predložiti po jednog dodatnog člana i po jednog dodatnog zamjenika člana.

(9)

Estonska, ciparska i luksemburška vlada predložile su svoje kandidate za svoja dodatna mjesta članova i zamjenikâ članova. Te bi članove i zamjenike članova trebalo imenovati za razdoblje od 1. veljače 2020. do 25. siječnja 2025. Ova bi se Odluka stoga trebala primjenjivati retroaktivno od 1. veljače 2020.,

—

kao članovi, osobe navedene prema državi članici u Prilogu I.;

—

kao zamjenici članova, osobe navedene prema državi članici u Prilogu II.

(1)

Konvencija o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu („Čikaška konvencija”), kojom se uređuje međunarodni zračni prijevoz, stupila je na snagu 4. travnja 1947. Njome je osnovana Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO).

(2)

Države članice Unije države su ugovornice Čikaške konvencije i članice ICAO-a, a Unija ima status promatrača u određenim tijelima ICAO-a.

(3)

Na temelju članka 54. Čikaške konvencije Vijeće ICAO-a može donositi međunarodne standarde i preporučenu praksu.

(4)

Vijeće ICAO-a na jednoj od svojih sljedećih sjednica treba donijeti izmjenu 91. Priloga 10. sveska III. Čikaškoj konvenciji o sustavu za selektivno pozivanje (SELCAL) („izmjena 91.”).

(5)

Glavna je svrha izmjene 91. uvesti nove tonove radi proširenja dostupnog skupa kodova SELCAL te time smanjiti učestalost pogrešnih indikacija u pilotskoj kabini zrakoplova. Njome se također mijenjaju zahtjevi povezani sa značajkama sustava i uvode novi tonovi kojima se osigurava mehanizam za povećanje broja kodova SELCAL uz minimalne posljedice za operatore zrakoplova.

(6)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru Vijeća ICAO-a jer će izmjena 91. biti obvezujuća za Uniju te može presudno utjecati na sadržaj prava Unije, posebno na Provedbenu uredbu Komisije (EU) 2017/373 (1). Izmjena 91. nakon donošenja bit će obvezujuća za sve države članice ICAO-a, uključujući sve države članice Unije, u skladu s Čikaškom konvencijom i ograničenjima utvrđenima u Čikaškoj konvenciji. Člankom 38. Čikaške konvencije od država ugovornica zahtijeva se da u skladu s mehanizmom za obavješćivanje o razlikama obavijeste ICAO ako namjeravaju odstupiti od pojedinog standarda.

(7)

Unija snažno podupire nastojanja ICAO za poboljšanje sigurnosti zrakoplovstva osiguravanjem sigurnih i jasnih komunikacijskih, navigacijskih i nadzornih usluga. Unija bi stoga trebala poduprijeti izmjenu 91.

(8)

Stajalište Unije na jednoj od sljedećih sjednica Vijeća ICAO-a kada je riječ o izmjeni 91. trebaju izraziti države članice Unije koje su članice Vijeća ICAO-a, djelujući zajednički u ime Unije.

(9)

Stajalište Unije, nakon što Vijeće ICAO-a donese izmjenu 91., koju glavni tajnik ICAO-a treba objaviti putem dopisa ICAO-a upućenog državama članicama ICAO-a, trebalo bi biti da se obavijesti o poštovanju izmjene 91. te ga trebaju izraziti sve države članice Unije.

(10)

Vijeće ICAO-a donijelo je 2016. izmjene niza priloga Čikaškoj konvenciji čiji je cilj smanjiti nezgode i nesreće uzrokovane izlijetanjem s uzletno-sletne staze. Te izmjene („izmjene”) navedene su u dopisima upućenima državama članicama ICAO-a AN 4/1 2.26-16/19, AN 2/2.4 – 16/18, AN 10/1.1 – 16/17 i AN 11/1.3.29-16/12 i primjenjivat će se u državama ugovornicama od 5. studenoga 2020.

(11)

Unija snažno podupire nastojanja ICAO za poboljšanje sigurnost zrakoplovstva. Te izmjene, kojima se uvodi nova usklađena metodologija za procjenu stanja površine uzletno-sletne staze i izvješćivanje o njemu, pridonijet će smanjivanju rizika od nezgoda i nesreća uzrokovanih izlijetanjem s uzletno-sletne staze zbog onečišćenja uzletno-sletne staze primjerice snijegom, ledom, bljuzgavicom ili vodom.

(12)

Izmjene su uključene u pravo Unije provedbenim uredbama Komisije (EU) 2019/1387 (2) i (EU) 2020/469 (3).

(13)

Provedbene uredbe (EU) 2020/469 i (EU) 2019/1387 djelomično će se primjenjivati od 5. studenoga 2020. kako bi se podudarale s datumom primjene izmjena. Međutim, pandemija bolesti COVID-19 imala je znatne posljedice na nastojanja država članica Unije i dionika u sektoru zrakoplovstva da se pripreme za primjenu novih mjera navedenih u izmjeni 77.B Priloga 3., izmjeni 13.B Priloga 14., izmjeni 40.C Priloga 6. i izmjeni 39.B Priloga 15. Čikaškoj konvenciji.

(14)

Posebice, karantenske mjere i djelomična nezaposlenost osoblja, u kombinaciji s dodatnim radnim opterećenjem koje je potrebno za prevladavanje znatnih posljedica pandemije bolesti COVID-19 za sve dionike, usporili su napredak.

(15)

Nadležna tijela i operatori nailaze na poteškoće u pripremi za provedbu izmjena. Stoga bi moglo biti potrebno za šest mjeseci odgoditi datum primjene predviđen u provedbenim uredbama (EU) 2020/469 i (EU) 2019/1387.

(16)

Ako Vijeće ICAO-a ne odgodi datum primjene izmjena za šest mjeseci, a u pravu Unije se datum primjene odgovarajućih standarda ICAO-a odgodi za šest mjeseci, stajalište Unije trebalo bi biti da se ICAO obavijesti o razlici u skladu s člankom 38. Čikaške konvencije i da se ICAO obavijesti o namjeri Unije da za šest mjeseci odgodi datum primjene izmjena,

(1)

Međunarodna organizacija civilnog zrakoplovstva (ICAO) osnovana Čikaškom konvencijom o međunarodnom civilnom zrakoplovstvu („Konvencija”) na svojoj 39. skupštini održanoj 2016. u Rezoluciji A39-3 („Rezolucija A39-3”) odlučila je da će se razviti globalna tržišno utemeljena mjera radi ograničavanja emisija stakleničkih plinova iz međunarodnog zračnog prometa na razine iz 2020. Stajalište Unije u pogledu razrade i donošenja tog mehanizma i njegovih raznih detaljnih elemenata utvrđeno je Odlukom Vijeća (EU) 2016/915 (1).

(2)

Vijeće ICAO-a na desetoj sjednici svojeg 214. zasjedanja održanoj 27. lipnja 2018. donijelo je prvo izdanje sveska IV. Priloga 16. Konvenciji: Međunarodni standardi i preporučene prakse u području zaštite okoliša – Program za neutralizaciju i smanjenje emisija ugljika za međunarodno zrakoplovstvo („CORSIA”). U skladu s Rezolucijom A39-3, koja je zamijenjena Rezolucijom A40-19 koju je Skupština ICAO-a donijela tijekom svojeg 40. zasjedanja („Rezolucija A40-19”), u tom prvom izdanju utvrđuju se među ostalim vrijednosti emisija koje se trebaju upotrebljavati za izračun faktorâ rasta (faktor rasta sektora i faktori rasta operatora zrakoplova). Te su vrijednosti utvrđene kao prosjek emisija CO2 iz međunarodnog zrakoplovstva obuhvaćenih CORSIA-om tijekom 2019. i 2020. (na razini sektora i na razini pojedinačnih operatora zrakoplova).

(3)

Pandemija bolesti COVID-19 koja je u tijeku dovest će do znatnog smanjenja emisija CO2 iz međunarodnog zrakoplovstva u 2020. Stoga će dovesti i do upotrebe znatno nižih vrijednosti emisija u okviru CORSIA-e za izračun faktorâ rasta. Osim ako se te vrijednosti izmijene, upotreba tih znatno nižih vrijednosti emisija u okviru CORSIA-e mogla bi dovesti do znatno viših zahtjeva u pogledu neutralizacije, ovisno o brzini oporavka međunarodnog zračnog prometa i razvoju emisija CO2 iz tog sektora.

(4)

Vjerojatno je, a i važno, da će Vijeće ICAO-a na svojem 220. zasjedanju od 8. do 26. lipnja 2020. donijeti odluku u pogledu izmjene vrijednosti emisija koje se upotrebljavaju za izračun faktorâ rasta u okviru CORSIA-e, točnije u odnosu na referentno razdoblje koje se treba uzeti u obzir („referentno razdoblje”).

(5)

Svaka izmjena međunarodnih standarda i preporučenih praksi u okviru CORSIA-e predstavljala bi odluku koju je donijelo tijelo osnovano na temelju sporazuma i proizvela bi pravne učinke u smislu članka 218. stavka 9. UFEU-a.

(6)

Iako su se Unija i njezine države članice dosljedno zalagale za globalni cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova iz međunarodnog zrakoplovstva koje ne prelaze razine iz 2020., u sadašnjim okolnostima čini se da je upućivanje na 2019. kao referentno razdoblje najbliža moguća zamjenska vrijednost koja se temelji na stvarnim podacima za potrebe odražavanja dugoročnog cilja ICAO-a o ugljično neutralnom rastu od 2020., kako je utvrđeno u Rezoluciji A39-3. U tom kontekstu i radi očuvanja dostatne potpore, radi očuvanja ključnih strukturnih elemenata CORSIA-e i na temelju trenutačno dostupnih informacija, kalendarsku godinu 2019. trebalo bi prihvatiti kao referentno razdoblje.

(7)

Alternativu iznesenu u aktualnoj raspravi, a to je utvrđivanje različitih referentnih razdoblja za različite zemlje ovisno o njihovoj razini razvoja, godini pridruživanja CORSIA-i ili drugim kriterijima, ne bi trebalo poduprijeti. Njome bi se prekršilo načelo nediskriminacije, kako je navedeno u Rezoluciji A40-19 te bi se mogao ugroziti nastavak postojanja CORSIA-e u njegovu sadašnjem obliku.

(8)

Stoga bi Odluku (EU) 2016/915 trebalo izmijeniti kako bi se Uniji i njezinim državama članicama omogućilo da kalendarsku godinu 2019. prihvate kao referentno razdoblje.

(9)

Načelo redovitog preispitivanja trebalo bi se i dalje primjenjivati. U tom kontekstu trebalo bi podsjetiti da se Rezolucijom A40-19 predviđa preispitivanje CORSIA-e svake tri godine. Prvo preispitivanje treba provesti 2022. Važnost takvog preispitivanja u pogledu vrijednosti emisija koje se upotrebljavaju za izračun faktorâ rasta povećava se što je dulje potrebno da intenzitet prometa i odgovarajuće emisije u tom sektoru dosegnu razine od prije krize. U slučaju sporog oporavka sektora zrakoplovstva, tijekom „pilot-faze” CORSIA-e (2021. – 2023.) referentna vrijednost emisija iz 2019. vjerojatno ne bi dovela do zahtjeva ili bi dovela do minimalnih zahtjeva u pogledu neutralizacije. Važnost takvog preispitivanja naglašena je potrebom za osiguravanjem usklađenosti s dugoročnim željenim ciljem smanjenja emisija CO2 usklađenim s ciljevima u pogledu temperature iz Pariškog sporazuma, što Skupština ICAO-a treba razmotriti. Takvo preispitivanje može, prema potrebi, uključivati definiciju referentnog razdoblja.

(10)

U skladu s člankom 28.b stavcima 2. i 3. Direktive 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), u roku od 12 mjeseci nakon što ICAO donese relevantne instrumente i prije nego što globalna tržišno utemeljena mjera postane operativna, Komisija bi trebala podnijeti izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojem bi trebala razmatrati kako se revizijom te direktive ti instrumenti mogu provesti u pravo Unije i trebala bi predstaviti prijedlog za provedbu CORSIA-e, prema potrebi, u skladu s osiguravanjem doprinosa zrakoplovstva obvezi Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova u cijelom gospodarstvu za 2030.,

„—

kako bi se uzeo u obzir učinak pandemije bolesti COVID-19 na emisije u 2020., prihvaća da se vrijednosti emisija koje se trebaju upotrebljavati za izračun faktora rasta utvrđenih u CORSIA-i izmijene tako da se odnose na razine emisija iz 2019.,”.

(1)

Sporazum o povlačenju Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske iz Europske unije i Europske zajednice za atomsku energiju (1) („Sporazum o povlačenju”) Unija je sklopila Odlukom Vijeća (EU) 2020/135 (2), a stupio je na snagu 1. veljače 2020.

(2)

Člankom 164. stavkom 5. točkom (d) Sporazuma o povlačenju Zajednički odbor ovlašćuje se donositi odluke o izmjeni tog sporazuma pod uvjetom da su te izmjene potrebne za ispravljanje pogrešaka, uklanjanje propusta ili drugih nedostataka ili rješavanje situacija koje nisu bile predviđene u trenutku potpisivanja Sporazuma te pod uvjetom da se tim odlukama ne mijenjaju ključni elementi tog sporazuma. Na temelju članka 166. stavka 2. Sporazuma o povlačenju, odluke Zajedničkog odbora obvezujuće su za Uniju i Ujedinjenu Kraljevinu. Unija i Ujedinjena Kraljevina dužne su provoditi takve odluke, koje imaju isti pravni učinak kao Sporazum o povlačenju. U skladu s člankom 182. Sporazuma o povlačenju, Protokol o Irskoj / Sjevernoj Irskoj sastavni je dio tog sporazuma.

(3)

Određeni datumi iz Sporazuma o povlačenju već su bili prošli u trenutku njegova stupanja na snagu. Te bi datume, uz odgovarajuće prilagodbe Sporazuma o povlačenju, radi pravne sigurnosti trebalo izmijeniti.

(4)

Članak 145. Sporazuma o povlačenju ne sadržava odredbe o bespovratnim sredstvima koja su u okviru Istraživačkog fonda za ugljen i čelik dodijeljena korisnicima iz Ujedinjene Kraljevine do isteka prijelaznog razdoblja. Stoga bi članak 145. Sporazuma o povlačenju trebalo dopuniti radi pravne sigurnosti tekuće dodjele bespovratnih sredstava.

(5)

Dvije odluke Administrativne komisije za koordinaciju sustava socijalne sigurnosti omaškom nisu navedene u dijelu I. Priloga I. Sporazumu o povlačenju, a osam akata ključnih za primjenu pravila unutarnjeg tržišta za robu na Sjevernu Irsku nije navedeno u Prilogu 2. Protokolu o Irskoj / Sjevernoj Irskoj. Te bi odluke i akte stoga trebalo dodati u te priloge. Osim toga, tri su bilješke potrebne da se dodatno definira područje primjene određenih konkretnih akata navedenih u Prilogu 2. Protokolu o Irskoj / Sjevernoj Irskoj. Te bi bilješke stoga trebalo dodati u Prilog 2. Protokolu o Irskoj / Sjevernoj Irskoj.

(6)

Zajednički odbor trebao bi na temelju članka 164. stavka 5. točke (d) Sporazuma o povlačenju donijeti odluku o uklanjanju tih propusta i nedostataka.

(7)

Stoga je primjereno utvrditi stajalište koje u ime Unije treba zauzeti u okviru Zajedničkog odbora,

1.

u članku 135. u naslovu se riječi „proračunima Unije za 2019. i 2020.” zamjenjuju riječima „proračunu Unije za 2020.”, a u stavku 1. riječi „za 2019. i 2020.” zamjenjuju se riječima „za 2020.”, a riječ „tih proračuna” zamjenjuje se riječju „tog proračuna”;

2.

u članku 137. u naslovu i stavku 1. prvom podstavku riječi „2019. i” brišu se;

3.

članak 143. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

4.

u članku 144. stavku 1. drugom podstavku, datum „31. srpnja 2019.” zamjenjuju se datumom „31. srpnja 2020.”;

5.

u članku 145. dodaje se sljedeći stavak:

„U pogledu projekata Istraživačkog fonda za ugljen i čelik osnovanog Protokolom br. 37 uz Ugovor o Europskoj uniji i Ugovor o funkcioniranju Europske unije koji se provode na temelju sporazuma o bespovratnim sredstvima sklopljenih prije isteka prijelaznog razdoblja, pravo Unije nastavlja se primjenjivati na Ujedinjenu Kraljevinu i u Ujedinjenoj Kraljevini nakon isteka prijelaznog razdoblja, do zaključenja tih projekata. Primjenjivo pravo Unije posebice obuhvaća sljedeće odredbe i sve izmjene tih odredaba, neovisno o datumu donošenja, stupanja na snagu ili primjene izmjene:

6.

članak 150. mijenja se kako slijedi:

7.

u Prilogu 2. Protokolu o Irskoj / Sjevernoj Irskoj umeću se sljedeće bilješke:

8.

u Prilogu 2. Protokolu o Irskoj / Sjevernoj Irskoj dodaju se sljedeći akti:

9.

u dijelu I. Priloga I. Sporazumu o povlačenju dodaju se sljedeći akti: