27.5.2020

Službeni list Europske unije

L 165/1

UREDBA(EU) 2020/696 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. svibnja 2020.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1008/2008 o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 100. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom,

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)	Pandemija bolesti COVID-19 dovela je do naglog smanjenja zračnog prometa zbog znatnog pada potražnje za prijevozom i izravnih mjera, kao što su zatvaranje granica i zabrane zračnog prometa, koje su donijele države članice i treće zemlje radi ograničavanja širenja pandemije.

(2)

Prema podacima koje je objavio Eurocontrol, upravitelj mreže za mrežne funkcije zračnog prometa jedinstvenog europskog neba, zračni promet u europskoj regiji na kraju ožujka 2020. pao je za približno 90 % u odnosu na ožujak 2019. Zračni prijevoznici izvješćuju o velikom padu rezervacija zbog pandemije pandemije bolesti COVID-19 te otkazuju letove u zimskom razdoblju reda letenja 2019.–2020. i ljetnom razdoblju reda letenja 2020. Nagli pad potražnje i dosad neviđeni broj otkazivanja doveli su do ozbiljnih problema s likvidnošću za zračne prijevoznike. Ti su problemi s likvidnošću izravno povezani s pandemijom bolesti COVID-19.

(3)

Zračni prijevoznici Unije, koji su prije pandemije bolesti COVID-19 bili financijski stabilni, suočavaju se s problemima s likvidnošću koji bi mogli dovesti do privremenog oduzimanja ili poništavanja njihove operativne licencije, ili do njezine zamjene privremenom licencijom, a bez postojanja strukturne ekonomske potrebe za tim. Izdavanje privremene licencije na temelju članka 9. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog Parlamenta i Vijeća (2) moglo bi poslati negativan signal tržištu kada je riječ o sposobnosti zračnog prijevoznika za preživljavanje, a to bi moglo otežati druge, inače privremene, financijske probleme. Stoga je primjereno da se na temelju procjena koje su provedene tijekom razdoblja od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2020., a pod uvjetom da nije ugrožena sigurnost i da postoji realna mogućnost za zadovoljavajuću financijsku sanaciju unutar razdoblja od 12 mjeseci, takvim zračnim prijevoznicima operativna licencija privremeno ne oduzme niti poništi. Na kraju tog razdoblja od 12 mjeseci zračni prijevoznik Unije trebao bi podlijegati postupku utvrđenom u članku 9. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1008/2008. Obveza predviđena u članku 9. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 1008/2008. o obavješćivanju Komisije trebala bi se također primjenjivati na odluke kojima se privremeno ne oduzima ili poništava operativna licencija.

(4)

Uz hitne mjere koje bi se mogle primijeniti u slučaju iznenadnih kratkotrajnih poteškoća, izazvanih nepredvidivim i neizbježnim okolnostima, na temelju članka 21. Uredbe (EZ) br. 1008/2008., države članice trebale bi moći odbiti, ograničiti ili uvesti uvjete za korištenje prava prometovanja radi suočavanja s problemima izazvanima pandemijom bolesti COVID-19, koji bi mogli biti dugotrajniji. Takvim hitnim mjerama donesenima u kontekstu pandemije bolesti COVID-19 trebala bi se poštovati načela razmjernosti i transparentnosti te bi se one trebale temeljiti na objektivnim i nediskriminirajućim mjerilima koja se primjenjuju u skladu s člankom 21. Uredbe (EZ) br. 1008/2008.

(5)

U zračnim lukama u kojima je broj pružatelja zemaljskih usluga ograničen na temelju članka 6. stavka 2. i članka 9. Direktive Vijeća 96/67/EZ (3) pružatelji se mogu izabrati na maksimalno razdoblje od sedam godina. Pružatelji koji su pri kraju tog razdoblja mogu, uslijed toga, imati poteškoća s ostvarivanjem pristupa financiranju. To maksimalno razdoblje trebalo bi stoga produljiti.

(6)

Zbog pandemije bolesti COVID-19 u zračnim lukama u kojima je broj pružatelja zemaljskih usluga ograničen može se dogoditi da u pojedinoj od tih zračnih luka jedan pružatelj usluga ili više njih prestanu pružati svoje usluge prije nego što se novi pružatelj može odabrati na temelju postupka utvrđenog u članku 11. stavku 1. Direktive 96/67/EZ. U takvim okolnostima primjereno je da upravljačko tijelo zračne luke može izravno odabrati pružatelja zemaljskih usluga za pružanje tih usluga na maksimalno razdoblje od šest mjeseci. Trebalo bi podsjetiti na to da se ako upravljačko tijelo zračne luke zbog pandemije bolesti COVID-19 mora nabavljati zemaljske usluge i ako je to upravljačko tijelo naručitelj u smislu članka 4. Direktive 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4), primjenjuje Direktiva 2014/25/EU.

(7)

Zadovoljavajuću financijsku sanaciju trebalo bi provesti s pomoću plana čiji je cilj spriječiti otpuštanja i koji sadržava jamstva da financijska sanacija neće negativno utjecati na prava radnika. Produljenje odobrenjâ za pružatelje zemaljskih usluga trebalo bi imati za cilj očuvanje radnih mjesta i prava radnika.

(8)

Teško je predvidjeti daljnji razvoj pandemije bolesti COVID-19 i njezine posljedice za sektor zračnog prometa. Komisija bi trebala neprekidno analizirati posljedice pandemije bolesti COVID-19 za sektor zračnog prometa, a Unija bi trebala moći produljiti, bez nepotrebne odgode, razdoblje tijekom kojeg se primjenjuju mjere predviđene ovom Uredbom ako se nepovoljni uvjeti nastave.

(9)

Kako bi se produljilo, ako to bude potrebno i opravdano, razdoblje tijekom kojeg nadležna tijela za izdavanje dopuštenja mogu odlučiti da neće privremeno oduzeti ili poništiti operativne licencije, razdoblje tijekom kojeg države članice mogu odbiti, ograničiti ili uvesti uvjete za korištenje prava prometovanja i razdoblje tijekom kojeg se ugovori s pružateljima zemaljskih usluga mogu produljiti i tijekom kojeg upravljačko tijelo zračne luke može izravno odabrati pružatelja zemaljskih usluga, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s izmjenom Uredbe (EZ) br. 1008/2008. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (5). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kad i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(10)

S obzirom na hitnost koja proizlazi iz iznimnih okolnosti uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19 koje opravdavaju predložene mjere i, konkretnije, radi brzog donošenja potrebnih mjera kako bi se odgovorilo na teške i neposredno predstojeće problema s kojima se sektor suočava, smatralo se primjerenim predvidjeti iznimku od roka od osam tjedana iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji (UEU), UFEU-u i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

(11)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno izmjenu Uredbe (EZ) br. 1008/2008 s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegovog opsega ili učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(12)

Zbog nepredvidljivog i iznenadnog izbijanja bolesti COVID-19 i zakonodavnih postupaka potrebnih za donošenje odgovarajućih mjera nije bilo moguće donijeti takve mjere na vrijeme. Zbog toga bi odredbe ove Uredbe trebale obuhvatiti i određeno razdoblje prije njezina stupanja na snagu. S obzirom na prirodu tih odredaba, takav pristup ne dovodi do povrede legitimnih očekivanja dotičnih osoba.

(13)	Uredbu (EZ) br. 1008/2008 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(14)	S obzirom na hitnost koja proizlazi iz iznimnih okolnosti koje opravdavaju utvrđene mjere, ova Uredba trebala bi hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 1008/2008 mijenja se kako slijedi:

u članku 1. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ovom se Uredbom uređuje licenciranje zračnih prijevoznika Zajednice, pravo zračnih prijevoznika Zajednice na obavljanje usluga zračnog prijevoza unutar Zajednice te utvrđivanje cijena usluga zračnog prijevoza unutar Zajednice. Njome se utvrđuju i privremena pravila za pružanje zemaljskih usluga u zračnim lukama Unije.”

u članku 9. umeću se sljedeći stavci:

„1.a Na temelju procjena iz stavka 1. koje su provedene od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2020., nadležno tijelo za izdavanje dopuštenja može odlučiti prije kraja tog razdoblja da neće privremeno oduzeti niti poništiti operativnu licenciju zračnog prijevoznika Unije, pod uvjetom da sigurnost nije ugrožena i da postoji realna mogućnost za zadovoljavajuću financijsku sanaciju unutar razdoblja od 12 mjeseci. Nadležno tijelo za izdavanje dopuštenja procjenjuje financijsku uspješnost zračnog prijevoznika Unije na kraju razdoblja od 12 mjeseci te odlučuje hoće li privremeno oduzeti ili poništiti operativnu licenciju i izdati privremenu licenciju na temelju stavka 1.

1.b Ako Komisija na temelju podataka koje je objavio Eurocontrol, upravitelj mreže za mrežne funkcije zračnog prometa jedinstvenog europskog neba, utvrdi da se nastavlja smanjenje razine zračnog prometa u usporedbi s razinom zračnog prometa u odgovarajućem razdoblju 2019. godine i da će se to smanjenje vjerojatno nastaviti te također utvrdi da je, sudeći prema najboljim dostupnim znanstvenim podacima, kao što su podaci Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti, ta situacija posljedica pandemije bolesti COVID-19, Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 25.a kako bi izmijenila ovu Uredbu na odgovarajući način produljujući razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2020. iz stavka 1.a ovog članka.

1.c Komisija neprekidno prati situaciju koristeći se kriterijima utvrđenima u stavku 1.b. Na temelju informacija koje su joj dostupne Komisija do 15. studenoga 2020. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi sažeto izvješće o ovom pitanju. Ako se kriteriji iz stavka 1.b ispune, Komisija u najkraćem mogućem roku donosi delegirani akt predviđen u stavku 1.b.

1.d Ako u slučaju dugotrajnih posljedica pandemije bolesti COVID-19 za sektor zračnog prometa u Uniji to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog članka primjenjuje se postupak predviđen u članku 25.b.”

umeće se sljedeći članak:

„Članak 21.a

Hitne mjere povezane s pandemijom bolesti COVID-19

1. Ne dovodeći u pitanje članak 21., za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2020. države članice mogu bez pristanka Komisije iz članka 21. stavka 1. odbiti, ograničiti ili uvesti uvjete za korištenje prava prometovanja ako je ta mjera potrebna kako bi se odgovorilo na pandemiju bolesti COVID-19. Takvom mjerom moraju se poštovati načela razmjernosti i transparentnosti te se ona mora temeljiti na objektivnim i nediskriminirajućim mjerilima.

2. Dotična država članice bez odgode obavješćuje Komisiju i ostale države članice o toj mjeri kako je navedena u stavku 1. i o njezinu trajanju te im pruža odgovarajuće razloge koji opravdavaju potreba za tom mjerom. Ako država članica izmijeni, suspendira ili povuče tu mjeru nakon stupanja na snagu ove Uredbe, o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

3. Komisija može na zahtjev bilo koje uključene države članice ili više njih ili na vlastitu inicijativu suspendirati mjeru iz stavka 2. ako ona ne ispunjava zahtjeve iz stavka 1. ili ako je na neki drugi način u suprotnosti sa zakonodavstvom Unije.

4. Ako Komisija na temelju najboljih znanstvenih saznanja, dokaza i podataka, kao što su podaci Europskog centra za sprečavanje i kontrolu bolesti, kojima se potvrđuje daljnje postojanje pandemije bolesti COVID-19 utvrdi da je vjerojatno da bi odbijanja, ograničenja ili uvođenje uvjeta za korištenje prava prometovanja od strane država članica mogli biti potrebni i nakon razdoblja iz stavka 1. ovog članka, Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 25.a kako bi izmijenila ovu Uredbu na odgovarajući način produljujući to razdoblje.

5. Komisija neprekidno prati situaciju koristeći se kriterijima utvrđenima u stavku 4. Na temelju informacija koje su joj dostupne Komisija do 15. studenoga 2020. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi sažeto izvješće o ovom pitanju. Ako je to potrebno, Komisija u najkraćem mogućem roku donosi delegirani akt iz stavka 4.

6. Ako u slučaju dugotrajnih posljedica pandemije bolesti COVID-19 za sektor zračnog prometa u Uniji to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog članka primjenjuje se postupak predviđen u članku 25.b.”

umeću se sljedeće poglavlje:

„POGLAVLJE IV.a

PRIVREMENA PRAVILA ZA ZEMALJSKE USLUGE

Članak 24.a

1. Odstupajući od članka 11. stavka 1. točke (d) Direktive Vijeća 96/67/EZ (*1), ugovori s pružateljima zemaljskih usluga ili odobrenja dodijeljena pružateljima zemaljskih usluga, koji su odabrani na temelju postupka utvrđenog u članku 11. stavku 1. te direktive koji istječu u razdoblju od 28. svibnja 2020. do 31. prosinca 2021. mogu se produljiti do 31. prosinca 2022.

2. Odstupajući od članka 11. stavka 1. točke (e) Direktive 96/67/EZ, ako tijekom razdoblja od 1. ožujka 2020. do 31. prosinca 2020. pružatelj zemaljskih usluga prestane obavljati svoju djelatnost prije kraja razdoblja za koje je izabran, upravljačko tijelo zračne luke ili nadležno tijelo države članice smije izravno odabrati pružatelja zemaljskih usluga za pružanje usluga na maksimalno razdoblje od šest mjeseci ili na razdoblje do 31. prosinca 2020., ovisno o tome koje je razdoblje dulje.

3. Ako Komisija na temelju podataka koje je objavio Eurocontrol utvrdi da se nastavlja smanjenje razine zračnog prometa u usporedbi s razinom zračnog prometa u odgovarajućem razdoblju 2019. godine i da će se to smanjenje vjerojatno nastaviti te da je ta situacija posljedica pandemije bolesti COVID-19 i da ono dovodi do prekida pružanja zemaljskih usluga ili poteškoća pružateljâ zemaljskih usluga koji pružaju usluge u zračnim lukama Unije s pristupom financiranju, Komisija je donosi delegirane akte u skladu s člankom 25.a kako bi izmijenila ovu Uredbu na odgovarajući način produljujući razdoblja iz stavaka 1. i 2. ovog članka.

4. Komisija neprekidno prati situaciju koristeći se kriterijima utvrđenima u stavku 3. Na temelju informacija koje su joj dostupne Komisija do 15. studenoga 2020. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi sažeto izvješće o ovom pitanju. Ako je to potrebno, Komisija u najkraćem mogućem roku donosi delegirani akt predviđen u stavku 3.

5. Ako u slučaju dugotrajnih posljedica pandemije bolesti COVID-19 za sektor zračnog prometa u Uniji to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog članka primjenjuje se postupak predviđen u članku 25.b.

(*1) Direktiva Vijeća 96/67/EZ od 15. listopada 1996. o pristupu tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice (SL L 272, 25.10.1996., str. 36.).”"

umeću se sljedeći članci:

„Članak 25.a

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 9. stavka 1.b, članka 21.a stavka 4. i članka 24.a stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od godine dana počevši od 28. svibnja 2020.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 9. stavka 1.b, članka 21.a stavka 4. i članka 24.a stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 9. stavka 1.b, članka 21.a stavka 4. i članka 24.a stavka 3. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 25.b

Hitni postupak

1. Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka stupaju na snagu bez odgode i primjenjuju se sve dok nije podnesen nikakav prigovor u skladu sa stavkom 2. Prilikom priopćenja delegiranog akta Europskom parlamentu i Vijeću navode se razlozi za primjenu hitnog postupka.

2. Europski parlament ili Vijeće mogu podnijeti prigovor na delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 25.a. U takvom slučaju Komisija bez odgode stavlja dotični akt izvan snage nakon što joj Europski parlament ili Vijeće priopće svoju odluku o podnošenju prigovora.”

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. svibnja 2020.

Za Europski parlament

Predsjednik

D.M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

A. METELKO-ZGOMBIĆ

(1) Stajalište Europskog parlamenta od 15. svibnja 2020. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 25. svibnja 2020.

(2) Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008., str. 3.).

(3) Direktiva Vijeća 96/67/EZ od 15. listopada 1996. o pristupu tržištu zemaljskih usluga u zračnim lukama Zajednice (SL L 272, 25.10.1996., str. 36.).

(4) Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.).

(5) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

27.5.2020

Službeni list Europske unije

L 165/10

UREDBA (EU) 2020/698 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. svibnja 2020.

o utvrđivanju posebnih i privremenih mjera zbog izbijanja bolesti COVID-19 u pogledu obnove ili produljenja određenih potvrda, dozvola i ovlaštenja te odgodi određenih redovnih provjera i redovnih osposobljavanja u određenim područjima zakonodavstva o prometu

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 91. i članak 100. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

nakon savjetovanja s Europskim gospodarskim i socijalnim odborom,

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Izbijanje bolesti COVID-19 i s tim povezana javnozdravstvena kriza nezapamćeni je izazov za države članice i nameće veliko opterećenje na nacionalna tijela, građane Unije i gospodarske subjekte, posebice prijevoznike. Javnozdravstvena kriza uzrokovala je izvanredne okolnosti koje utječu na uobičajene aktivnosti nadležnih tijela u državama članicama kao i na rad prijevoznika u pogledu administrativnih formalnosti koje treba obaviti u različitim prometnim sektorima, a koje se nisu mogle razumno predvidjeti u trenutku donošenja relevantnih mjera. Te izvanredne okolnosti znatno utječu na različita područja obuhvaćena zakonodavstvom Unije o prometu.

(2)

Konkretno, prijevoznici i druge obuhvaćene osobe možda neće moći obaviti potrebne formalnosti ili postupke potrebne za usklađivanje s određenim odredbama prava Unije koje se odnose na obnovu ili produljenje potvrda, dozvola ili ovlaštenja, ili za poduzimanje drugih aktivnosti potrebnih za održavanje njihove valjanosti. Iz istih razloga nadležna tijela država članica možda nisu u mogućnosti ispuniti obveze utvrđene pravom Unije i osigurati da relevantni zahtjevi koje su podnijeli prijevoznici budu obrađeni prije isteka pripadajućih rokova. Stoga je potrebno donijeti mjere za rješavanje tih problema i jamčenje pravne sigurnosti i pravilnog funkcioniranja dotičnih pravnih akata. Trebalo bi predvidjeti prilagodbe u tu svrhu, posebice u pogledu određenih rokova, s mogućnošću da Komisija odobri produljenja na temelju zahtjeva koji podnese bilo koja država članica.

(3)

U Direktivi 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) utvrđena su pravila koja se primjenjuju na početne kvalifikacije i periodično osposobljavanje vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika. Takvi vozači moraju imati svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti (SSO) i moraju dokazati da su obavili periodično osposobljavanje posjedovanjem vozačke dozvole ili vozačke kartice o kvalifikacijama na kojoj je periodično osposobljavanje evidentirano. Zbog poteškoća za imatelje SSO-a pri obavljanju periodičnog osposobljavanja i obnovi SSO-a kojima se potvrđuje da je periodično osposobljavanje obavljeno, a koje su proizašle iz izvanrednih okolnosti uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19, koja je u nekim državama članicama počela i prije 1. veljače 2020., potrebno je produljiti valjanost tih SSO-a za razdoblje od sedam mjeseci od datuma njihova isteka kako bi se osigurao kontinuitet cestovnog prijevoza. Mjere u vezi s tim pitanjima koje su države članice poduzele u skladu s člankom 8. stavcima 2. i 3. Direktive 2003/59/EZ, Prilogom I. Direktivi 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) ili Prilogom II. Direktivi 2003/59/EZ prije stupanja na snagu ove Uredbe trebale bi ostati valjane.

(4)

U Direktivi 2006/126/EZ utvrđena su pravila o vozačkim dozvolama. Direktivom je osigurano uzajamno priznavanje vozačkih dozvola koje su izdale države članice na temelju obrasca vozačke dozvole Unije i utvrđen je niz minimalnih zahtjeva za te dozvole. Konkretno, vozači motornih vozila moraju imati valjanu vozačku dozvolu koju treba produljiti ili u nekim slučajevima zamijeniti nakon isteka valjanosti. Zbog poteškoća u produljenju vozačkih dozvola koje su proizašle iz izvanrednih okolnosti uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19, koja je u nekim državama članicama počela i prije 1. veljače 2020., potrebno je produljiti valjanost određenih vozačkih dozvola za razdoblje od sedam mjeseci od njihova datuma isteka razdoblja valjanosti kako bi se osigurao kontinuitet cestovne mobilnosti.

(5)

U Uredbi (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđena su pravila o tahografima u cestovnom prometu. Poštovanje pravila o vremenu vožnje, radnom vremenu i razdobljima odmora, kako su propisana u Uredbi (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i Direktivi 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), ključno je za osiguravanje poštenog tržišnog natjecanja i sigurnosti na cestama. U svrhu osiguravanja kontinuiteta pružanja usluga cestovnog prijevoza unatoč poteškoćama u obavljanju redovnih pregleda tahografa koje su proizašle iz izvanrednih okolnosti uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19, preglede iz članka 23. stavka 1. Uredbe (EU) br. 165/2014 koji su trebali biti provedeni u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. trebalo bi provesti najkasnije šest mjeseci nakon datuma na koji ih je trebalo provesti na temelju tog članka. Iz istog razloga, poteškoće u obnovi i zamjeni kartica vozača koje su proizašle iz izvanrednih okolnosti uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19 opravdanje su da se nadležnim tijelima odobri dodatno vrijeme za te zadaće. U takvim slučajevima vozači bi trebali biti u mogućnosti i obvezni primjenjivati održive zamjenske načine za evidentiranje potrebnih informacija koje se odnose na vrijeme vožnje, radno vrijeme i razdoblja odmora dok ne dobiju novu karticu.

(6)

U Direktivi 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) utvrđena su pravila o periodičnim tehničkim pregledima motornih vozila i njihovih priključnih vozila. Periodični tehnički pregledi složena su zadaća osmišljena kako bi se osiguralo da se vozila tijekom uporabe održavaju u sigurnom i okolišno prihvatljivom stanju. Zbog poteškoća u provođenju periodičnih tehničkih pregleda koje su proizašle iz izvanrednih okolnosti uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19, koja je u nekim državama članicama počela i prije 1. veljače 2020., periodični tehnički pregledi koji su trebali biti provedeni u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. kolovoza 2020. sada bi trebali biti provedeni kasnije, ali najkasnije sedam mjeseci nakon izvornog roka te bi predmetni zapisnici trebali ostati valjani do kasnijeg datuma.

(7)

U Uredbi (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (8) utvrđena su zajednička pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika. Izbijanje bolesti COVID-19 i s njom povezana javnozdravstvena kriza ozbiljno utječu na financijsku situaciju u tom sektoru, a neki prijevoznici više ne ispunjavaju zahtjev u pogledu financijskog položaja. S obzirom na smanjenu razinu aktivnosti koja je posljedica javnozdravstvene krize, može se očekivati da će prijevoznicima trebati više vremena nego obično da dokažu da će zahtjev u pogledu financijskog položaja ponovno biti trajno ispunjen. Stoga je primjereno najdulji rok utvrđen u tu svrhu u članku 13. stavku 1. točki (c) Uredbe (EZ) br. 1071/2009 produljiti sa šest na dvanaest mjeseci u pogledu procjena financijskog položaja prijevoznika koje se odnose na cijelo razdoblje između 1. ožujka 2020. i 30. rujna 2020. Ako je takva nemogućnost već utvrđena, a rok koji je odredilo nadležno tijelo još nije istekao, nadležno tijelo trebalo bi moći produljiti taj rok na ukupno razdoblje od 12 mjeseci.

(8)

U uredbama (EZ) br. 1072/2009 (9) i (EZ) br. 1073/2009 (10) Europskog parlamenta i Vijeća utvrđena su zajednička pravila za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta i pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima. Za međunarodni cestovni prijevoz tereta i prijevoz putnika običnim i turističkim autobusima potrebna je, među ostalim, licencija Zajednice te, ako su vozači državljani trećih zemalja i obavljaju cestovni prijevoz tereta, potvrda za vozače. Dozvola je uvjet i za pružanje usluga linijskog prijevoza običnim i turističkim autobusima. Te se licencije, potvrde i dozvole mogu produljiti nakon što se provjerom potvrdi da su relevantni uvjeti i dalje ispunjeni. Zbog poteškoća u produljenju tih licencija i potvrda koje su proizašle iz izvanrednih okolnosti uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19, potrebno je produljiti njihovu valjanost za razdoblje od šest mjeseci od datuma isteka njihove valjanosti kako bi se osigurao kontinuitet cestovnog prijevoza.

(9)

U Direktivi (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća (11) utvrđena su pravila o sigurnosti željeznica. S obzirom na mjere ograničavanja i dodatno radno opterećenje zbog suzbijanja izbijanja bolesti COVID-19, nacionalna tijela, željeznički prijevoznici i upravitelji infrastrukture suočeni su s poteškoćama u vezi s obnovom jedinstvene potvrde o sigurnosti i, s obzirom na predstojeći istek valjanosti postojećih uvjerenja o sigurnosti, izdavanjem takvih uvjerenja u sljedećem razdoblju obuhvaćenom člankom 10. odnosno člankom 12. te direktive. Rok za obnovu jedinstvenih potvrda o sigurnosti stoga bi trebalo produljiti za šest mjeseci, a postojeće jedinstvene potvrde o sigurnosti trebale bi u skladu s tim ostati valjane. Ujedno bi valjanost takvih uvjerenja o sigurnosti trebalo produljiti za šest mjeseci od datuma isteka njihove valjanosti.

(10)

U skladu s člankom 33. stavkom 2. Direktive (EU) 2016/798 određene države članice produljile su razdoblje prenošenja te direktive. Pravila iz Direktive br. 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12) stoga su i dalje primjenjiva u tim državama članicama. Stoga je potrebno predvidjeti i produljenje rokova za obnovu rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom izdanih u skladu s člancima 10. i 11. Direktive 2004/49/EZ te pojasniti da su ta rješenja i dalje valjana.

(11)

U Direktivi 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13) utvrđena su pravila o davanju ovlaštenja strojovođama koji upravljaju lokomotivama i vlakovima na željezničkom sustavu Unije. U članku 14. stavku 5. i članku 16. te direktive propisano je ograničenje valjanosti dozvola za strojovođe na deset godina i da te dozvole podliježu redovnim provjerama. S obzirom na poteškoće u postupku obnove dozvola zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19 valjanost dozvola koje istječu u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. trebalo bi produljiti za razdoblje od šest mjeseci od datuma njihova isteka. Strojovođama bi ujedno trebalo odobriti dodatno razdoblje od šest mjeseci za redovne provjere.

(12)

Direktivom 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća (14) uspostavljen je jedinstveni Europski željeznički prostor. U skladu s člankom 23. stavkom 2. te direktive izdavatelji dozvola mogu provesti redovnu reviziju radi provjere ispunjava li željeznički prijevoznik i dalje obveze utvrđene u poglavlju III. te direktive koje se odnose na njegovu dozvolu. U skladu s člankom 24. stavkom 3. te direktive izdavatelji dozvola mogu privremeno oduzeti ili ukinuti dozvolu zbog neispunjavanja zahtjeva solventnosti i mogu izdati privremenu dozvolu do reorganizacije željezničkog prijevoznika pod uvjetom da pritom nije ugrožena sigurnost. Zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19 izdavatelji dozvola imaju ozbiljnih poteškoća pri provođenju redovnih revizija u odnosu na postojeće dozvole i donošenju relevantnih odluka vezano za izdavanje novih dozvola nakon isteka privremene dozvole. Stoga bi rokove za provođenje redovnih revizija, koji u skladu s tom direktivom ističu između 1. ožujka 2020. i 31. kolovoza 2020., trebalo produljiti za šest mjeseci. Isto tako, valjanost privremenih dozvola, koja istječe u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., trebalo bi produljiti za šest mjeseci.

(13)

U članku 25. stavku 2. Direktive 2012/34/EU od izdavatelja dozvola zahtijeva se donošenje odluka o zahtjevima za dozvole u roku od tri mjeseca nakon što su dostavljeni svi mjerodavni podatci, a osobito oni navedeni u Prilogu III. toj direktivi. S obzirom na poteškoće u donošenju relevantnih odluka zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19 taj je rok potrebno produljiti za šest mjeseci.

(14)

Željeznički prijevoznici koji su prije izbijanja bolesti COVID-19 bili financijski stabilni suočeni su s problemima u pogledu solventnosti koji bi mogli dovesti do privremenog oduzimanja ili ukidanja njihove dozvole, ili do zamjene privremenom dozvolom bez potrebe strukturnog gospodarskog opravdanja. Izdavanjem privremene dozvole u skladu s člankom 24. stavkom 3. Direktive 2012/34/EU tržištu bi se mogla poslati negativna poruka o održivosti željezničkog prijevoznika, što dodatno pogoršava njegove financijske probleme koji bi u suprotnom bili privremeni. Stoga bi trebalo predvidjeti da, ako izdavatelj dozvola na temelju provjere provedene u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. utvrdi da željeznički prijevoznik više nije u mogućnosti ispunjavati zahtjeve u pogledu solventnosti, izdavatelj dozvola trebao bi moći do 31. kolovoza 2020. odlučiti da neće privremeno oduzeti ili ukinuti dozvolu predmetnom željezničkom prijevozniku pod uvjetom da nije ugrožena sigurnost i pod uvjetom da postoji realna mogućnost za zadovoljavajuće poboljšanje financijske situacije željezničkog prijevoznika u sljedećih šest mjeseci. Nakon 31. kolovoza 2020. na željezničkog prijevoznika trebala bi se primjenjivati opća pravila iz članka 24. stavka 1. te direktive.

(15)

U Direktivi Vijeća 96/50/EZ (15) utvrđeni su uvjeti za dobivanje svjedodžbi zapovjednika za prijevoz robe i putnika unutarnjim vodnim putovima u Uniji. Kada napune 65 godina, imatelji svjedodžbe zapovjednika moraju proći periodične zdravstvene preglede. S obzirom na mjere poduzete u vezi s izbijanjem bolesti COVID-19, a posebno ograničeni pristup medicinskim uslugama za zdravstvene preglede, imatelji svjedodžbi zapovjednika možda neće moći biti podvrgnuti zdravstvenim pregledima tijekom razdoblja u kojem se poduzimaju te mjere. Stoga bi u svim slučajevima u kojima bi rok za liječnički pregled inače bio istekao ili bi inače istekao u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. taj rok trebalo produljiti za šest mjeseci. Svjedodžbe zapovjednika trebale bi ostati valjane.

(16)

U Direktivi (EU) 2016/1629 Europskog parlamenta i Vijeća (16) utvrđena su tehnička pravila za plovila unutarnje plovidbe. Člankom 10. te direktive postavljeno je ograničenje razdoblja važenja svjedodžbe Unije za unutarnju plovidbu. Nadalje, člankom 28. Direktive (EU) 2016/1629 predviđa se da dokumenti obuhvaćeni područjem primjene te direktive koje su nadležna tijela država članica izdala prije 6. listopada 2018. na temelju prethodno primjenjive direktive, Direktive 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17), vrijede i dalje, do isteka njihova važenja. Mjerama poduzetima zbog izbijanja bolesti COVID-19 moglo bi se otežati, a čak i onemogućiti nadležnim tijelima provedbu tehničkih pregleda radi produljenja važenja relevantnih svjedodžbi ili, ako je riječ o dokumentima iz članka 28. Direktive (EU) 2016/1629, radi njihove zamjene. Kako bi se omogućio nastavak poslovanja predmetnih plovila unutarnje plovidbe primjereno je stoga produljiti rok od šest mjeseci za važenje svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu i dokumenata obuhvaćenih područjem primjene članka 28. Direktive (EU) 2016/1629, koje bi inače bilo isteklo, ili bi inače isteklo, u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020.

(17)

U Uredbi (EZ) br. 725/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (18) utvrđena su pravila o jačanju sigurnosne zaštite brodova i luka. U Direktivi br. 2005/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (19) utvrđene su mjere za jačanje sigurnosne zaštite luka pri suočavanju sa sigurnosnim prijetnjama. Tom direktivom ujedno se osigurava da sigurnosne mjere koje se poduzimaju u skladu s Uredbom (EZ) br. 725/2004 imaju koristi od pojačane sigurnosti zaštite luka. Trenutačna javnozdravstvena kriza otežava tijelima država članica provedbu inspekcija i pregleda radi obnove određenih dokumenata iz područja pomorske sigurnosti. Stoga je potrebno produljiti rokove za preispitivanje ocjena sigurnosne zaštite i planove sigurnosne zaštite propisane tim pravnim aktima Unije za razumno dodatno razdoblje kako bi se državama članicama i brodarskoj industriji omogućio prilagodljiv i pragmatičan pristup te kako bi se održali ključni opskrbni lanci, a da se pritom ne ugrozi sigurnost. Prilagodljivost je potrebno osigurati i za vježbe sigurnosne zaštite u pomorstvu čija se provedba u određenim vremenskim okvirima zahtijeva pravnim aktima Unije iz područja pomorske sigurnosti.

(18)

Ako država članica smatra da je zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19 vjerojatno da će primjena pravila od kojih se ovom Uredbom odstupa, povezanih, među ostalim, s obnovom ili produljenjem potvrda, dozvola ili ovlaštenja, i dalje biti neizvediva nakon datuma navedenih u ovoj Uredbi, Komisija bi, na zahtjev te države članice, trebala biti ovlaštena dopustiti predmetnoj državi članici da prema potrebi dodatno produlji razdoblja utvrđena u ovoj Uredbi. Kako bi se osigurala pravna sigurnost i zajamčilo da sigurnost i zaštita u prometu nisu ugrožene, takvo produljenje trebalo bi se ograničiti na ono što je potrebno kako bi se u obzir uzelo razdoblje tijekom kojeg će provedba formalnosti, postupaka, provjera i osposobljavanja vjerojatno ostati neizvediva te ono u svakom slučaju ne bi trebalo biti dulje od šest mjeseci.

(19)

Izbijanje bolesti COVID-19 pogodilo je cijelu Uniju, ali ne na ujednačen način. Države članice pogođene su u različitom stupnju i u različitim trenucima. S obzirom na to da bi odstupanja od pravila koja bi se inače primjenjivala trebala biti ograničena na ono što je potrebno, države članice bi, u vezi s Direktivom 2006/126/EZ, Uredbom (EU) br. 165/2014, Direktivom 2014/45/EU, Uredbom (EZ) br. 1072/2009, Uredbom (EZ) br. 1073/2009 i Direktivom 2007/59/EZ, trebale moći nastaviti primjenjivati te pravne akte bez primjene odstupanja predviđenih ovom Uredbom ako je primjena tih pravnih akata i dalje izvediva. Isto bi se trebalo primjenjivati ako je država članica bila suočena s takvim poteškoćama, ali je donijela odgovarajuće nacionalne mjere za njihovo ublažavanje. Međutim, države članice koje odluče iskoristiti tu mogućnost ne bi trebale sprečavati bilo kojeg gospodarskog subjekta ili pojedinca da se osloni na odstupanja predviđena ovom Uredbom koja se primjenjuju u drugoj državi članici, te bi posebno trebale priznavati sve potvrde, dozvole i ovlaštenja čija je valjanost produljena ovom Uredbom.

(20)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest produljenje rokova utvrđenih u pravu Unije za obnovu ili produljenje razdoblja valjanosti određenih potvrda, dozvola ili ovlaštenja te odgodu određenih redovnih provjera i redovnih osposobljavanja kao odgovor na izvanredne okolnosti uzrokovane izbijanjem bolesti COVID-19 u području cestovnog i željezničkog prijevoza te prometa unutarnjim vodnim putevima i pomorske sigurnosti, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se, zbog opsega i učinka djelovanja predloženih mjera, oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(21)

S obzirom na hitnost koja proizlazi iz izvanrednih okolnosti uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19, smatralo se primjerenim predvidjeti iznimku od roka od osam tjedana iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

(22)

Zbog nepredvidive i iznenadne prirode izbijanja bolesti COVID-19 bilo je nemoguće pravodobno donijeti odgovarajuće mjere. Odredbe ove Uredbe stoga bi trebale obuhvaćati razdoblje prije njezina stupanja na snagu. S obzirom na prirodu tih odredbi takav pristup ne dovodi do kršenja legitimnih očekivanja zainteresiranih osoba.

(23)

S obzirom na prijeku potrebu za hitnim suočavanjem s posljedicama uzrokovanim izbijanjem bolesti COVID-19 u području cestovnog i željezničkog prijevoza te prometa unutarnjim vodnim putevima i pomorske sigurnosti, pružajući pritom državama članicama razumno razdoblje za obavještavanje Komisije ako odluče, prema potrebi, ne primjenjivati neka izuzeća utvrđena u ovoj Uredbi, ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije, kako bi se što više skratilo razdoblje pravne nesigurnosti koja utječe na mnoga tijela i prijevoznike u različitim prometnim sektorima, a posebno ako su relevantni rokovi već istekli,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju posebne i privremene mjere koje se primjenjuju na obnovu i produljenje razdoblja valjanosti određenih potvrda, dozvola i ovlaštenja te na odgodu određenih redovnih provjera i redovnih osposobljavanja kao odgovor na izvanredne okolnosti uzrokovane izbijanjem bolesti COVID-19 u području cestovnog i željezničkog prometa, prometa unutarnjim plovnim putovima te u području pomorske sigurnosti.

Članak 2.

Produljenje rokova iz Direktive 2003/59/EZ

1. Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavke 2. i 3. Direktive 2003/59/EZ, smatra se da su rokovi, u kojima imatelj svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti (SSO) treba obaviti periodično osposobljavanje, a koji bi inače bili istekli ili bi inače istekli u skladu s tim odredbama u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni, za razdoblje od sedam mjeseci. U skladu s tim SSO-ovi ostaju valjani.

2. Valjanost usklađene oznake „95” Unije iz Priloga I. Direktivi 2006/126/EZ, koju nadležna tijela navode na vozačkoj dozvoli ili vozačkoj kartici o kvalifikacijama iz članka 10. stavka 1. Direktive 2003/59/EZ na temelju SSO-a iz stavka 1. toga članka, smatra se produljenom za razdoblje od sedam mjeseci od datuma koji je naveden na svakoj takvoj vozačkoj dozvoli ili vozačkoj kartici o kvalifikacijama.

3. Smatra se da je valjanost vozačkih kartica o kvalifikacijama iz Priloga II. Direktivi 2003/59/EZ, koja bi inače bila istekla ili bi istekla u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. kolovoza 2020., produljena, ili da je bila produljena, za razdoblje od sedam mjeseci od datuma isteka navedenog na svakoj takvoj kartici.

4. Ne dovodeći u pitanje prekogranične aktivnosti navedene u stavcima 1., 2. i 3. ovog članka, mjere koje su države članice poduzele u skladu s odredbama Direktiva 2003/59/EZ i 2006/126/EZ navedenim u stavcima 1., 2. i 3. ovog članka u razdoblju od 1. veljače 2020. do 28. svibnja 2020. ostaju valjane.

5. Ako država članica smatra da će provedba periodičnog osposobljavanja ili njegovo dokazivanje, označivanje usklađenom oznakom „95” Unije ili obnova vozačkih kartica o kvalifikacijama vjerojatno ostati neizvedivi i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova navedenih u stavcima 1., 2. i 3., kako je primjenjivo. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje između 1. veljače 2020. i 31. kolovoza 2020. ili na razdoblja od sedam mjeseci navedena u stavcima 1., 2. i 3., kako je primjenjivo, ili na oboje. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

6. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 5. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje razdobljâ iz stavaka 1., 2. i 3., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem provedba predmetnog periodičnog osposobljavanja ili njegova dokazivanja, označivanja usklađenom oznakom „95” Unije ili obnove vozačkih kartica o kvalifikacijama vjerojatno ostaje neizvediva i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 3.

Produljenje rokova iz Direktive 2006/126/EZ

1. Ne dovodeći u pitanje članak 7. Direktive 2006/126/EZ i točku 3. podtočku (d) Priloga I. toj Direktivi, smatra se da je valjanost vozačkih dozvola, koja bi inače bila istekla ili bi inače istekla u skladu s tim odredbama u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. kolovoza 2020., produljena, ili da je bila produljena, za razdoblje od sedam mjeseci od datuma isteka razdoblja valjanosti navedenog na svakoj takvoj vozačkoj dozvoli.

2. Ako država članica smatra da će produljenje vozačkih dozvola vjerojatno ostati neizvedivo i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova iz stavka 1. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje između 1. veljače 2020. i 31. kolovoza 2020. ili na razdoblje od sedam mjeseci ili na oboje. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

3. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 2. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje rokova iz stavka 1., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem obnova vozačkih dozvola vjerojatno ostaje neizvediva i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

4. Ako se država članica ne suočava i vjerojatno se neće suočavati s poteškoćama zbog kojih bi obnova vozačkih dozvola bila neizvediva tijekom razdoblja od 1. veljače 2020. do 31. kolovoza 2020. zbog izvanrednih okolnosti uzrokovanih izbijanjem bolesti COVID-19, ili je poduzela primjerene nacionalne mjere za ublažavanje tih poteškoća, država članica može odlučiti da neće primjenjivati stavak 1. nakon što o tome prvo obavijesti Komisiju. Komisija o tome obavješćuje ostale države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije.

Država članica koja je odlučila da ne primjenjuje stavak 1. kako je predviđeno prvim podstavkom ne smije sprečavati prekogranične aktivnosti bilo kojeg gospodarskog subjekta ili pojedinca koji se oslonio na odstupanja utvrđena u stavku 1. koja se primjenjuju u drugoj državi članici.

Članak 4.

Produljenje rokova iz Uredbe (EU) br. 165/2014

1. Ne dovodeći u pitanje članak 23. Uredbe (EU) br. 165/2014, pregledi predviđeni u stavku 1. tog članka koje bi inače bilo trebalo ili bi inače trebalo u skladu s tim stavkom provesti u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., provode se najkasnije šest mjeseci od datuma na koji ih je inače trebalo provesti u skladu s tim člankom.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 28. Uredbe (EU) br. 165/2014, ako vozač podnese zahtjev za obnovom kartice vozača u skladu sa stavkom 1. tog članka u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., nadležna tijela države članice izdaju novu karticu vozača najkasnije dva mjeseca nakon primitka podnesenog zahtjeva. Dok vozač ne dobije novu karticu vozača od tijela za izdavanje kartice na vozača se mutatis mutandis primjenjuje članak 35. stavak 2. te uredbe pod uvjetom da vozač može dokazati da je obnova kartice vozača bila zatražena u skladu s člankom 28. stavkom 1. te uredbe.

3. Ne dovodeći u pitanje članak 29. stavak 4. Uredbe (EU) br. 165/2014, ako vozač podnese zahtjev za zamjenu kartice vozača u skladu sa stavkom 4. tog članka u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., nadležna tijela države članice izdaju zamjensku karticu najkasnije dva mjeseca nakon primitka podnesenog zahtjeva. Ne dovodeći u pitanje članak 29. stavak 5. Uredbe (EU) br. 165/2014 vozač može nastaviti s vožnjom do primitka nove kartice vozača od tijela za izdavanje kartice pod uvjetom da može dokazati da je kartica vozača vraćena nadležnom tijelu kada je oštećena ili postala neispravna i da je zatražena njezina zamjena.

4. Ako država članica smatra da će redoviti pregledi te obnova ili zamjena kartica vozača kako se zahtijeva Uredbom (EU) br. 165/2014 vjerojatno ostati neizvedivi i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova iz stavaka 1., 2. i 3., kako je primjenjivo. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje od 1. ožujka 2020. od 31. kolovoza 2020. ili na primjenjive rokove za izdavanje nove kartice vozača ili na oboje. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

5. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 4. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje rokova iz stavaka 1., 2. odnosno 3., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem redoviti pregledi ili obnova ili zamjena kartica vozača vjerojatno ostaju neizvedivi i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

6. Ako se država članica ne suočava i vjerojatno se neće suočavati s poteškoćama zbog kojih bi redoviti pregledi, obnova ili zamjena kartica vozača bili neizvedivi tijekom razdoblja od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. zbog izvanrednih okolnosti prouzročenih izbijanjem bolesti COVID-19, ili je poduzela primjerene nacionalne mjere za ublažavanje tih poteškoća, država članica može odlučiti da neće primjenjivati stavke 1., 2. i 3., nakon što o tome prvo obavijesti Komisiju. Komisija o tome obavješćuje ostale države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije.

Država članica koja je odlučila da ne primjenjuje stavke 1., 2. i 3. kako je predviđeno u prvom podstavku ne smije sprečavati prekogranične aktivnosti bilo kojeg gospodarskog subjekta ili pojedinca koji se oslonio na odstupanja utvrđena u stavcima 1., 2. i 3. koja se primjenjuju u drugim državama članicama.

Članak 5.

Produljenje rokova iz Direktive 2014/45/EU

1. Ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 1. i članak 10. stavak 1. Direktive 2014/45/EU te točku 8. Priloga II. toj direktivi, smatra se da su rokovi za provedbu tehničkih pregleda vozila koje bi inače bilo trebalo provesti ili bi inače trebalo provesti u skladu s tim odredbama u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni, za razdoblje od sedam mjeseci.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 8. Direktive 2014/45/EU i točku 8. Priloga II. toj direktivi, smatra se da je valjanost zapisnika o tehničkom pregledu vozila s datumom isteka u razdoblju od 1. veljače 2020. do 31. kolovoza 2020. produžena, ili da je bila produžena, za razdoblje od sedam mjeseci.

3. Ako država članica smatra da će obavljanje tehničkih pregleda vozila ili izdavanje zapisnika o tehničkom pregledu vozila vjerojatno ostati neizvedivo i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova iz stavaka 1. i 2., kako je primjenjivo. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje od 1. veljače 2020. do 31. kolovoza 2020. ili na razdoblje od sedam mjeseci ili na oboje. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

4. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 3. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje rokova iz stavaka 1. i 2., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem obavljanje tehničkih pregleda ili izdavanje zapisnika o tehničkoj ispravnosti vjerojatno ostaju neizvedivi i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

5. Ako se država članica ne suočava i vjerojatno se neće suočavati s poteškoćama zbog kojih bi obavljanje tehničkih pregleda ili izdavanje zapisnika o tehničkoj ispravnosti bili neizvedivi tijekom razdoblja od 1. veljače 2020. do 31. kolovoza 2020. zbog izvanrednih okolnosti prouzročenih izbijanjem bolesti COVID-19, ili je poduzela primjerene nacionalne mjere za ublažavanje poteškoća, država članica može odlučiti da ne primjenjuje stavke 1. i 2. nakon što o tome prvo obavijesti Komisiju. Komisija o tome obavješćuje ostale države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije.

Država članica koja je odlučila da ne primjenjuje stavke 1. i 2. kako je predviđeno prvim podstavkom ne smije sprečavati prekogranične aktivnosti bilo kojeg gospodarskog subjekta ili pojedinca koji se oslonio na odstupanja utvrđena u stavcima 1. i 2. koja se primjenjuju u drugog državi članici.

Članak 6.

Produljenje rokova iz Uredbe (EZ) br. 1071/2009

1. Ne dovodeći u pitanje članak 13. stavak 1. točku (c) Uredbe (EZ) br. 1071/2009, ako nadležno tijelo na temelju godišnjih financijskih izvještaja i potvrda iz članka 7. stavaka 1. i 2. te uredbe za računovodstvene godine koje obuhvaćaju cijelo razdoblje od 1. ožujka 2020. do 30. rujna 2020. ili dio tog razdoblja utvrdi da prijevoznik ne ispunjava zahtjev financijskog položaja iz članka 3. stavka 1. točke (c) te uredbe, rok koji je nadležno tijelo odredilo za potrebe članka 13. stavka 1. točke (c) te uredbe ne smije biti dulji od 12 mjeseci.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 13. stavak 1. točku (c) Uredbe (EZ) br. 1071/2009, ako je nadležno tijelo prije 28. svibnja 2020. utvrdilo da prijevoznik ne ispunjava zahtjev u vezi s financijskim položajem iz članka 13. stavka 1. točke (c) te Uredbe i ako je odredilo rok u kojem prijevoznik mora ispraviti tu situaciju, nadležno tijelo taj rok može produljiti, pod uvjetom da on do 28. svibnja 2020. nije istekao. Tako produljen rok ne može biti dulji od 12 mjeseci.

Članak 7.

Produljenje rokova iz Uredbe (EZ) br. 1072/2009

1. Ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1072/2009, smatra se da je valjanost licencija Zajednice koja bi inače bila istekla ili bi inače istekla u skladu s tom odredbom u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljena, ili da je bila produljena, za razdoblje od šest mjeseci. U skladu s tim ovjerene preslike ostaju valjane.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 5. stavak 7. Uredbe (EZ) br. 1072/2009, za valjanost potvrda za vozače koje bi inače bile istekle ili bi inače istekle u skladu s tom odredbom u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. smatra se da su, ili da su bile, produljene za razdoblje od šest mjeseci.

3. Ako država članica smatra da će obnova licencija Zajednice ili potvrda za vozače vjerojatno ostati neizvediva i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova iz stavaka 1. i 2., kako je primjenjivo. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., ili na razdoblje od šest mjeseci, ili na oboje. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

4. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 3. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje rokova iz stavka 1. odnosno stavka 2., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem obnova licencija Zajednice ili potvrda za vozače vjerojatno ostaje neizvediva i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

5. Ako se država članica ne suočava i vjerojatno se neće suočavati s poteškoćama zbog kojih bi obnova licencija Zajednice ili potvrda za vozače bila neizvediva tijekom razdoblja od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. zbog izvanrednih okolnosti prouzročenih izbijanjem bolesti COVID-19, ili je poduzela primjerene nacionalne mjere za ublažavanje takvih poteškoća, država članica može odlučiti da ne primjenjuje stavke 1. i 2. nakon što o tome prvo obavijesti Komisiju. Komisija o tome obavješćuje ostale države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije.

Članak 8.

Produljenje rokova iz Uredbe (EZ) br. 1073/2009

1. Ne dovodeći u pitanje članak 4. stavak 4. Uredbe (EZ) br. 1073/2009, smatra se da je valjanost licencija Zajednice, koja bi inače bila istekla ili bi inače istekla u skladu s tim odredbama u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljena, ili da je bila produljena, za razdoblje od šest mjeseci. U skladu s tim ovjerene preslike ostaju valjane.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 3. Uredbe (EZ) br. 1073/2009, odluku o zahtjevu za izdavanje dozvole za pružanje usluga linijskog prijevoza kojeg prijevoznik podnese u razdoblju od 12. prosinca 2019. do 31. kolovoza 2020., tijelo koje izdaje dozvolu donosi u roku od šest mjeseci od datuma podnošenja zahtjeva. Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 2. Uredbe (EZ) br. 1073/2009, nadležna tijela države članice čija je suglasnost zatražena u pogledu takvih zahtjeva u skladu sa stavkom 1. tog članka obavješćuju tijelo koje izdaje dozvolu o svojoj odluci o zahtjevu u roku od tri mjeseca. Ako tijelo koje izdaje dozvolu ne primi odgovor u roku od tri mjeseca, smatra se da su tijela od kojih se zatražio savjet suglasna te tijelo koje izdaje dozvolu može izdati dozvolu. Produljenje roka na tri mjeseca za države članice od kojih je zatražena suglasnost na temelju članka 8. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1073/2009 primjenjuje se na zahtjeve koji su primljeni nakon 27. ožujka 2020.

3. Ako država članica smatra da će obnova licencija Zajednice vjerojatno ostati neizvediva i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova iz stavka 1. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje od 1. ožujka 2020. od 31. kolovoza 2020. ili na razdoblje od 12. prosinca 2019. do 31. kolovoza 2020. ili na razdoblje od šest mjeseci ili na bilo koju kombinaciju tih razdoblja. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

4. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 3. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje rokova iz stavka 1., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem obnova licencija Zajednice vjerojatno ostaje neizvediva i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

5. Ako se država članica ne suočava i vjerojatno se neće suočavati s poteškoćama zbog kojih bi obnova licencija Zajednice bila neizvediva tijekom razdoblja od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. zbog izvanrednih okolnosti prouzročenih izbijanjem bolesti COVID-19, ili je poduzela primjerene nacionalne mjere za ublažavanje takvih poteškoća, država članica može odlučiti da ne primjenjuje stavak 1., nakon što o tome prvo obavijesti Komisiju. Komisija o tome obavješćuje ostale države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije.

Članak 9.

Produljenje rokova iz Direktive (EU) 2016/798

1. Ne dovodeći u pitanje članak 10. stavak 13. Direktive (EU) 2016/798, smatra se da su rokovi za obnovu jedinstvenih potvrda o sigurnosti koji bi inače bili istekli ili bi inače istekli u skladu s tom odredbom u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni, za razdoblje od šest mjeseci. U skladu s tim jedinstvena potvrda o sigurnosti ostaje valjana.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 12. stavak 2. Direktive (EU) 2016/798, smatra se da je valjanost uvjerenja o sigurnosti, koja bi inače bila istekla ili bi inače istekla u skladu s tom odredbom u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljena, ili da je bila produljena, za razdoblje od šest mjeseci.

3. Ako država članica smatra da će obnova jedinstvene potvrde o sigurnosti u skladu s člankom 10. stavkom 8. Direktive (EU) 2016/798 ili produljenje valjanosti uvjerenja o sigurnosti vjerojatno ostati neizvedivi i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova iz stavaka 1. i 2., kako je primjenjivo. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. ili na razdoblje od šest mjeseci navedeno u stavku 1. odnosno stavku 2. ili na oboje. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

4. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 3. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje rokova iz stavka 1. odnosno stavka 2., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem obnova jedinstvene potvrde o sigurnosti ili produljenje valjanosti rješenja o sigurnosti vjerojatno ostaju neizvedivi i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 10.

Produljenje rokova iz Direktive 2004/49/EZ

1. Ne dovodeći u pitanje članak 10. stavak 5. Direktive 2004/49/EZ, smatra se da su rokovi za obnovu rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu, koji bi inače bili istekli ili bi inače istekli u skladu s tom odredbom u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni, za razdoblje od šest mjeseci. U skladu s tim rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu ostaju valjana.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 2. Direktive 2004/49/EZ, smatra se da su rokovi za obnovu rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom, koji bi inače bili istekli ili bi inače istekli u skladu s tim odredbama u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni, za razdoblje od šest mjeseci. U skladu s tim predmetno rješenje o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom ostaje valjano.

3. Ako država članica smatra da će obnova rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu ili rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom vjerojatno ostati neizvediva i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova iz stavaka 1. i 2., kako je primjenjivo. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. ili na razdoblje od šest mjeseci navedeno u stavku 1. odnosno stavku 2. ili na oboje. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

4. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 3. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje rokova iz stavka 1. odnosno stavka 2., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem obnova rješenja o sigurnosti za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu ili rješenja o sigurnosti za upravljanje željezničkom infrastrukturom vjerojatno ostaje neizvediva i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 11.

Produljenje rokova iz Direktive 2007/59/EZ

1. Ne dovodeći u pitanje članak 14. stavak 5. Direktive 2007/59/EZ, smatra se da je valjanost dozvola, koja bi inače bila istekla ili bi inače istekla u skladu s tom odredbom u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljena, ili da je bila produljena za razdoblje od šest mjeseci od datuma isteka svake takve dozvole.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 16. i priloge II. i VII. Direktivi 2007/59/EZ, smatra se da su rokovi za provedbu redovnih provjera, koji bi inače bili istekli ili bi inače istekli u skladu s tim odredbama u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni, za razdoblje od šest mjeseci za svaki pojedini slučaj. U skladu s tim dozvole iz članka 14. i potvrde iz članka 15. te Direktive ostaju valjane.

3. Ako država članica smatra da će obnova dozvola ili provedba redovnih provjera vjerojatno ostati neizvedivi i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova iz stavaka 1. i 2., kako je primjenjivo. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje između 1. ožujka 2020. i 31. kolovoza 2020. ili na razdoblje od šest mjeseci navedeno u stavku 1. odnosno stavku 2. ili na oboje. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

4. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 3. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje rokova iz stavka 1. odnosno stavka 2., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem obnova dozvola ili provedba redovnih provjera vjerojatno ostaju neizvedivi i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

5. Ako se država članica ne suočava i vjerojatno se neće suočavati s poteškoćama zbog kojih bi obnova dozvola ili provedba redovnih provjera bili neizvedivi tijekom razdoblja od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. zbog izvanrednih okolnosti prouzročenih izbijanjem bolesti COVID-19, ili je poduzela primjerene nacionalne mjere za ublažavanje takvih poteškoća, država članica može odlučiti da ne primjenjuje stavke 1. i 2., nakon što o tome prvo obavijesti Komisiju. Komisija o tome obavješćuje ostale države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije.

Članak 12.

Produljenje rokova iz Direktive 2012/34/EU

1. Ne dovodeći u pitanje članak 23. stavak 2. Direktive 2012/34/EU, ako je izdavatelj dozvola predvidio redovnu reviziju, smatra se da su rokovi za provedbu redovne revizije, koji bi inače bili istekli ili bi inače istekli u skladu s tim odredbama u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni za razdoblje od šest mjeseci.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 24. stavak 3. Direktive 2012/34/EU, smatra se da je valjanost privremenih dozvola, koja bi inače bila istekla ili bi inače istekla u skladu s tom odredbom u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljena, ili da je bila produljena, za razdoblje od šest mjeseci od datuma isteka navedenog na svakoj privremenoj dozvoli.

3. Ne dovodeći u pitanje članak 25. stavak 2. Direktive 2012/34/EU, izdavatelj dozvola donosi odluku o zahtjevima podnesenima u razdoblju od 12. siječnja 2020. do 31. kolovoza 2020. najkasnije devet mjeseci nakon što su dostavljene sve relevantne informacije, a posebno pojedinosti iz Priloga III. toj direktivi.

4. Ako država članica smatra da će provedba redovne revizije ili prekid privremenog oduzimanja dozvola ili izdavanje novih dozvola u slučajevima u kojima su dozvole bile prethodno ukinute vjerojatno ostati neizvedivi i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova iz stavka 1. odnosno stavka 2., kako je primjenjivo. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. ili na razdoblje od šest mjeseci ili na oboje. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

5. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 4. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje rokova iz stavka 1., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem prekid privremenog oduzimanja dozvola ili izdavanje novih dozvola nakon ukidanja prethodnih dozvola vjerojatno ostaju neizvedivi i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 13.

Postupanje s dozvolama željezničkih prijevoznika u skladu s Direktivom 2012/34/EU u slučaju neispunjavanja zahtjeva solventnosti

Ne dovodeći u pitanje članak 24. stavak 1. Direktive 2012/34/EU, ako izdavatelj dozvola, na temelju provjere iz te odredbe provedene tijekom razdoblja od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., zaključi da željeznički prijevoznik više ne ispunjava zahtjeve u pogledu solventnosti iz članka 20. te direktive, izdavatelj dozvola može, prije 31. kolovoza 2020., odlučiti da neće privremeno oduzeti ili ukinuti dozvolu tog željezničkog prijevoznika pod uvjetom da sigurnost nije ugrožena te pod uvjetom da postoji realna mogućnost za zadovoljavajuće poboljšanje financijske situacije tog željezničkog prijevoznika u razdoblju od sljedećih šest mjeseci.

Članak 14.

Produljenje rokova iz Direktive 96/50/EZ

1. Ne dovodeći u pitanje članak 6. stavak 2. Direktive 96/50/EZ, smatra se da su rokovi za podvrgavanje liječničkim pregledima, koji bi inače bili istekli ili bi inače istekli u skladu s tom odredbom u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni, za razdoblje od šest mjeseci. U skladu s tim svjedodžbe zapovjednika za osobe podložne obvezi podvrgavanja liječničkim pregledima navedenoj u članku 6. stavku 2. te direktive ostaju valjane.

2. Ako država članica smatra da će podvrgavanje liječničkim pregledima vjerojatno ostati neizvedivo i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova iz stavka 1. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. ili na razdoblje od šest mjeseci navedeno u stavku 1. ili na oboje. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

3. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 2. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje rokova iz stavka 1., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem podvrgavanje liječničkim pregledima vjerojatno ostaje neizvedivo i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 15.

Produljenje rokova iz Direktive (EU) 2016/1629

1. Ne dovodeći u pitanje članak 10. Direktive (EU) 2016/1629, smatra se da je valjanost svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu, koja bi inače bila istekla ili bi inače istekla u skladu s tom odredbom u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljena, ili da je bila produljena, za razdoblje od šest mjeseci.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 28. Direktive (EU) 2016/1629, smatra se da je valjanost dokumenata obuhvaćenih područjem primjene te direktive koje su nadležna tijela država članica izdala u skladu s Direktivom 2006/87/EZ prije 6. listopada 2018., a koja bi inače bila istekla ili bi inače istekla u skladu s tim odredbama u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljena, ili da je bila produljena, za razdoblje od šest mjeseci.

3. Ako država članica smatra da će obnova svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu ili dokumenata navedenih u stavku 2. biti neizvediva i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje rokova iz stavaka 1. i 2., kako je primjenjivo. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020. ili na razdoblje od šest mjeseci navedeno u stavku 1. odnosno stavku 2. ili na oboje. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

4. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 3. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje rokova iz stavka 1. odnosno stavka 2., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem obnova svjedodžbi Unije za unutarnju plovidbu ili dokumenata navedenih u stavku 2. vjerojatno ostaje neizvediva i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 16.

Produljenje rokova iz Uredbe (EZ) br. 725/2004

1. Ne dovodeći u pitanje članak 3. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 725/2004, smatra se da su rokovi za provedbu redovitih pregleda procjena sigurnosne zaštite luke, koji bi inače bili istekli ili bi inače istekli u skladu s tim odredbama u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni, do 30. studenoga 2020.

2. Odstupajući od odjeljka 13.6. dijela B Priloga III. Uredbi (EZ) br. 725/2004, ako se vježbe nisu mogle ili se ne mogu provesti tijekom 2020. u vremenskim intervalima predviđenima u tim odredbama, provode se barem dva puta tijekom 2020. s najviše šest mjeseci razmaka između vježbi.

3. Ne dovodeći u pitanje odjeljke 13.7. i 18.6. dijela B Priloga III. Uredbi (EZ) br. 725/2004, smatra se da su rokovi od 18 mjeseci za provedbu različitih vrsta vježbi, koji bi inače bili istekli ili bi inače istekli u skladu s tim odredbama u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni, za razdoblje od šest mjeseci za svaki pojedini slučaj, ali najkasnije do 31. prosinca 2020.

4. Kad je riječ o zahtjevima iz odjeljaka 13.7. i 18.6. dijela B Priloga III. Uredbi (EZ) br. 725/2004 prema kojima se različite vrste vježbi trebaju provoditi barem jednom svake kalendarske godine, vježbe koje će se provesti u 2021. tijekom razdoblja obuhvaćenog odobrenjem izdanim na temelju stavka 5. ovog članka smatraju se također provedenima u 2020.

5. Ako država članica smatra da će provedba procjene sigurnosne zaštite luke ili različitih vrsta vježbi iz odjeljaka 13.7. i 18.6. dijela B Priloga III. Uredbi (EZ) br. 725/2004 vjerojatno ostati neizvediva i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje razdoblja i rokova iz stavaka 1. i 3., kako je primjenjivo. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje od1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., na rokove, na razdoblje od šest mjeseci navedeno u stavku 1. odnosno stavku 3. ili na bilo koju kombinaciju tih razdoblja. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

6. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 5. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje razdoblja i rokova iz stavka 1. odnosno stavka 3., kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem provedba procjene sigurnosne zaštite luke ili različitih vrsta vježbi vjerojatno ostaje neizvediva i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 17.

Produljenje rokova iz Direktive 2005/65/EZ

1. Ne dovodeći u pitanje članak 10. Direktive 2005/65/EZ, smatra se da su rokovi za provedbu preispitivanja procjena sigurnosne zaštite luke i planova sigurnosne zaštite luke, koji bi inače bili istekli ili bi inače istekli u skladu s tim člankom u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni, za razdoblje od šest mjeseci za svaki pojedini slučaj, ali najkasnije do 30. studenoga 2020.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 7. i Prilog III. Direktivi 2005/65/EZ, smatra se da su rokovi od 18 mjeseci za provedbu vježbi osposobljavanja, koji bi inače bili istekli ili bi inače istekli u skladu s tim odredbama u razdoblju od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., produljeni, ili da su bili produljeni, za razdoblje od šest mjeseci za svaki pojedini slučaj, ali najkasnije do 30. studenoga 2020.

3. Kad je riječ o zahtjevima iz Priloga III. Direktivi 2005/65/EZ u skladu s kojima se vježbe trebaju provoditi barem jednom svake kalendarske godine, vježbe osposobljavanja koje će se provesti u 2021. tijekom razdoblja obuhvaćenog odobrenjem izdanim na temelju stavka 4. ovog članka smatraju se također provedenima u 2020.

4. Ako država članica smatra da će provedba preispitivanja procjene sigurnosne zaštite luke ili preispitivanje planova sigurnosne zaštite luke ili provedba vježbi osposobljavanja vjerojatno ostati neizvedivi i nakon 31. kolovoza 2020. zbog mjera koje je poduzela radi sprečavanja ili ograničavanja širenja bolesti COVID-19, država članica može podnijeti obrazloženi zahtjev za produljenje razdoblja i rokova iz stavaka 1. i 2., kako je primjenjivo. Taj se zahtjev može odnositi na razdoblje od 1. ožujka 2020. do 31. kolovoza 2020., na rokove, na razdoblje od šest mjeseci navedeno u stavku 1. odnosno stavku 2. ili na bilo koju kombinaciju tih razdoblja. Zahtjev se dostavlja Komisiji do 1. kolovoza 2020.

5. Ako na temelju zahtjeva podnesenog u skladu sa stavkom 4. utvrdi da su ispunjeni zahtjevi iz tog stavka, Komisija donosi odluku kojom se predmetnoj državi članici odobrava produljenje razdoblja i rokova iz stavka 1. odnosno stavka 2. kako je opravdano u svakom pojedinom slučaju. Produljenje je ograničeno na razdoblje u kojem provedba preispitivanja procjene sigurnosne zaštite luke ili provedba preispitivanja planova sigurnosne zaštite luke ili provedba osposobljavanja vjerojatno ostaju neizvedivi i ni u kojem slučaju ne može biti dulje od šest mjeseci.

Komisija tu odluku objavljuje u Službenom listu Europske unije.

Članak 18.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 4. lipnja 2020.

Međutim, članak 3. stavak 4., članak 4. stavak 6., članak 5. stavak 5., članak 7. stavak 5., članak 8. stavak 5. i članak 11. stavak 5. primjenjuju se od 28. svibnja 2020.

Prvi, drugi i treći stavak ovog članka ne utječu na retroaktivni učinak predviđen u člancima od 2. do 17.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. svibnja 2020.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednica

A. METELKO-ZGOMBIĆ

(1) Stajalište Europskog parlamenta od 15. svibnja 2020. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 20. svibnja 2020.

(2) Direktiva 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. srpnja 2003. o početnim kvalifikacijama i periodičnom osposobljavanju vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika, o izmjeni Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 i Direktive Vijeća 91/439/EEZ te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 76/914/EEZ (SL L 226, 10.9.2003., str. 4.).

(3) Direktiva 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (SL L 403, 30.12.2006., str. 18.).

(4) Uredba (EU) br. 165/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. veljače 2014. o tahografima u cestovnom prometu, stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3821/85 o tahografu u cestovnom prometu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet (SL L 60, 28.2.2014., str. 1.).

(5) Uredba (EZ) br. 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. ožujka 2006. o usklađivanju određenog socijalnog zakonodavstva koje se odnosi na cestovni promet i o izmjeni uredbi Vijeća (EEZ) br. 3821/85 i (EZ) br. 2135/98 te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 3820/85 (SL L 102, 11.4.2006., str. 1.).

(6) Direktiva 2002/15/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2002. o organizaciji radnog vremena osoba koje obavljaju mobilne djelatnosti cestovnog prijevoza (SL L 80, 23.3.2002., str. 35.).

(7) Direktiva 2014/45/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o periodičnim tehničkim pregledima motornih vozila i njihovih priključnih vozila te stavljanju izvan snage Direktive 2009/40/EZ (SL L 127, 29.4.2014., str. 51.).

(8) Uredba (EZ) br. 1071/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o uspostavljanju zajedničkih pravila koja se tiču uvjeta za obavljanje djelatnosti cestovnog prijevoznika te stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 96/26/EZ (SL L 300, 14.11.2009., str. 51.).

(9) Uredba (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (SL L 300, 14.11.2009., str. 72.).

(10) Uredba (EZ) br. 1073/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup međunarodnom tržištu usluga prijevoza običnim i turističkim autobusima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 561/2006 (SL L 300, 14.11.2009., str. 88.).

(11) Direktiva (EU) 2016/798 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o sigurnosti željeznica (SL L 138, 26.5.2016., str. 102.).

(12) Direktiva 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o sigurnosti željeznica Zajednice i izmjeni Direktive Vijeća 95/18/EZ o izdavanju dozvola za obavljanje usluga u željezničkom prijevozu i Direktive 2001/14/EZ o dodjeli željezničkog infrastrukturnog kapaciteta i ubiranju pristojbi za korištenje željezničke infrastrukture i dodjeli rješenja o sigurnosti (SL L 164, 30.4.2004., str. 44.).

(13) Direktiva 2007/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o davanju ovlaštenja strojovođama koji upravljaju lokomotivama i vlakovima na željezničkom sustavu Zajednice (SL L 315, 3.12.2007., str. 51).

(14) Direktiva 2012/34/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o uspostavi jedinstvenog Europskog željezničkog prostora (SL L 343, 14.12.2012., str. 32.).

(15) Direktiva Vijeća 96/50/EZ od 23. srpnja 1996. o usklađivanju uvjeta za dobivanje nacionalnih svjedodžbi zapovjednika za prijevoz robe i putnika unutarnjim vodnim putovima u Zajednici (SL L 235, 17.9.1996., str. 31.).

(16) Direktiva (EU) 2016/1629 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe, izmjeni Direktive 2009/100/EZ i stavljanju izvan snage Direktive 2006/87/EZ (SL L 252, 16.9.2016., str. 118.).

(17) Direktiva 2006/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2006. o utvrđivanju tehničkih pravila za plovila unutarnje plovidbe i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 82/714/EEZ (SL L 389, 30.12.2006., str. 1.).

(18) Uredba (EZ) br. 725/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 31. ožujka 2004. o jačanju sigurnosne zaštite brodova i luka (SL L 129, 29.4.2004., str. 6.).

(19) Direktiva 2005/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 26. listopada 2005. o jačanju sigurnosne zaštite luka (SL L 310, 25.11.2005., str. 28.).

27.5.2020

Službeni list Europske unije

L 165/31

ODLUKA (EU) 2020/701 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 25. svibnja 2020.

o pružanju makrofinancijske pomoći partnerima u procesu proširenja i partnerima u susjedstvu u kontekstu krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 212. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Pandemija bolesti COVID-19 iznimno štetno utječe na gospodarsku i financijsku stabilnost u regijama proširenja i susjedstva. Partneri se trenutačno suočavaju s lošim stanjem platne bilance i lošom fiskalnom situacijom koji se brzo pogoršavaju, a gospodarstvo ulazi u recesiju. Postoje jaki razlozi da Unija brzo i odlučno pruži potporu tim gospodarstvima. Ovom je Odlukom obuhvaćeno deset partnera: Republika Albanija, Bosna i Hercegovina, Kosovo (*), Crna Gora, Republika Sjeverna Makedonija u regiji proširenja; Gruzija, Republika Moldova i Ukrajina u istočnom susjedstvu te Hašemitska Kraljevina Jordan i Republika Tunis u južnom susjedstvu („partneri”).

(2)

Hitnost pomoći povezana je s hitnom potrebom partnerâ za financijskim sredstvima, uz ona koja će se osigurati drugim instrumentima Unije i koja će pružiti međunarodne financijske institucije, države članice i drugi bilateralni donatori. To je potrebno kako bi se omogućio kratkoročni prostor u politikama u kojem će vlasti partnera provesti mjere protiv gospodarskih posljedica pandemije bolesti COVID-19.

(3)	Vlasti svakog partnera i Međunarodni monetarni fond (MMF) već su se dogovorili o programu koji će biti poduprt kreditnim aranžmanom s MMF-om ili se očekuje da će se uskoro dogovoriti o takvom programu.

(4)

Makrofinancijska pomoć Unije trebala bi biti izvanredan financijski instrument za nevezanu i nenamjensku potporu platne bilance, kojom se žele riješiti hitne potrebe korisnika za vanjskim financiranjem u kombinaciji s nepreventivnim kreditnim aranžmanom s MMF-om, koji je uvjetovan postizanjem dogovora o programu gospodarskih reformi. U kontekstu pandemije bolesti COVID-19 makrofinancijska pomoć Unije trebala bi biti dostupna i partnerima koji od MMF-a dobivaju financiranje za krizne situacije, koja se mogu dodjeljivati bez prethodnih mjera i/ili uvjetovanosti, primjerice s pomoću instrumenta za brzo financiranje. Ta bi pomoć stoga trebala trajati kraće, biti ograničena na dvije isplate i poduprijeti provedbu programa politike koji sadržava ograničeni skup reformskih mjera.

(5)	Unijina financijska potpora partnerima u skladu je s Unijinom politikom proširenja i politikom susjedstva.

(6)	Budući da se radi o partnerima koji su u procesu pristupanja ili u predpristupnoj fazi odnosno partnerima koji su obuhvaćeni europskom politikom susjedstva, oni ispunjavaju uvjete za primanje makrofinancijske pomoći Unije.

(7)

S obzirom na to da se može očekivati da će drastično povećanje potreba partnera za vanjskim financiranjem znatno premašiti sredstva koja će pružiti MMF i ostale multilateralne institucije, smatra se da je makrofinancijska pomoć Unije partnerima, s obzirom na trenutačne iznimne okolnosti, prikladan odgovor na zahtjeve partnera za potporu gospodarskoj stabilizaciji. Makrofinancijska pomoć Unije poduprla bi gospodarsku stabilizaciju nadopunjavajući sredstva stavljena na raspolaganje u okviru kreditnog aranžmana s MMF-om.

(8)	Cilj makrofinancijske pomoći Unije trebao bi biti pružanje potpore ponovnom uspostavljanju održivog stanja vanjskog financiranja partnerâ, a time i pružanje potpore njihovom ponovnom gospodarskom i društvenom razvoju.

(9)

Iznos makrofinancijske pomoći Unije temelji se na preliminarnoj procjeni preostalih potreba svakog od partnera za vanjskim financiranjem te se pritom uzima u obzir kapacitet partnera da se financira vlastitim sredstvima, a osobito iz međunarodnih rezervi koje su mu na raspolaganju. Makrofinancijska pomoć Unije trebala bi nadopunjivati programe i sredstva koja osiguravaju MMF i Svjetska banka. Pri određivanju iznosa pomoći u obzir se uzimaju i potreba osiguravanja pravedne raspodjele tereta između Unije i drugih donatora, kao i već postojeća upotreba drugih instrumenata Unije za vanjsko financiranje te dodana vrijednost sveukupnog angažmana Unije.

(10)	Komisija bi trebala osigurati pravnu i stvarnu usklađenost makrofinancijske pomoći Unije s ključnim načelima i ciljevima u različitim područjima vanjskog djelovanja, s mjerama poduzetima u tim područjima i s ostalim relevantnim politikama Unije.

(11)

Makrofinancijskom pomoći Unije trebalo bi podupirati vanjsku politiku Unije prema partnerima. Komisija i Europska služba za vanjsko djelovanje (ESVD) trebale bi blisko surađivati tijekom cjelokupne operacije makrofinancijske pomoći kako bi osigurale usklađenost vanjske politike Unije i osigurale njezinu dosljednost.

(12)

Makrofinancijskom pomoći Unije trebalo bi podupirati predanost partnerâ vrijednostima koje dijele s Unijom, uključujući demokraciju, vladavinu prava, dobro upravljanje, poštovanje ljudskih prava, održivi razvoj i smanjenje siromaštva kao i njihovu predanost načelima otvorene, uređene i poštene trgovine.

(13)

Kao preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći Unije partneri bi trebali poštovati djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav, i vladavinu prava, te jamčiti poštovanje ljudskih prava. Osim toga, specifični ciljevi makrofinancijske pomoći Unije trebali bi jačati učinkovitost, transparentnost i odgovornost sustava upravljanja javnim financijama partnerâ te promicati strukturne reforme kojima su ciljevi potpora održivog i uključivog rasta i fiskalna konsolidacija. Komisija i ESVD trebale bi redovito pratiti ispunjavanje preduvjeta i ostvarivanje tih ciljeva.

(14)

Kako bi se osigurala učinkovita zaštita financijskih interesa Unije povezanih s makrofinancijskom pomoći Unije, partneri bi trebali poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje i borbu protiv prijevare, korupcije i svih drugih nepravilnosti u vezi s tom pomoći. Nadalje, trebalo bi predvidjeti da Komisija obavlja provjere, Revizorski sud provodi revizije i Ured europskog javnog tužitelja izvršava svoje nadležnosti.

(15)	Isplatom makrofinancijske pomoći Unije ne dovode se u pitanje ovlasti Europskog parlamenta i Vijeća kao proračunskog tijela.

(16)	Iznosi rezervacija koji su potrebni za makrofinancijsku pomoć trebali bi biti usklađeni s proračunskim odobrenim sredstvima utvrđenima višegodišnjim financijskim okvirom.

(17)	Makrofinancijskom pomoći Unije trebala bi upravljati Komisija. Kako bi se osiguralo da Europski parlament i Vijeće mogu pratiti provedbu ove Odluke, Komisija bi ih trebala redovito obavješćivati o razvoju događaja u pogledu te pomoći i dostavljati im relevantne dokumente.

(18)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Odluke, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(19)

Makrofinancijska pomoć Unije trebala bi podlijegati uvjetima ekonomske politike koje treba utvrditi u memorandumu o razumijevanju. Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta provedbe te radi učinkovitosti, Komisija bi trebala biti ovlaštena za pregovaranje o tim uvjetima s vlastima partnera uz nadzor odbora predstavnika država članica u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011. Na temelju te uredbe savjetodavni bi se postupak u pravilu trebao primjenjivati u svim slučajevima osim kada je u toj uredbi predviđeno drukčije. S obzirom na mogući znatan učinak pomoći veće od 90 milijuna EUR, za operacije koje prelaze taj prag primjereno je primijeniti postupak ispitivanja kako je određen u Uredbi (EU) br. 182/2011. S obzirom na iznos makrofinancijske pomoći Unije namijenjen svakom partneru, postupak savjetovanja trebao bi se primjenjivati na donošenje memoranduma o razumijevanju s Crnom Gorom, a postupak ispitivanja trebao bi se primjenjivati na donošenje memoranduma o razumijevanju s drugim partnerima na koje se primjenjuje ova Odluka te na odgovarajući način na svako smanjenje, suspenziju ili ukidanje te pomoći.

(20)

S obzirom na to da cilj ove Odluke, odnosno podupiranje gospodarstava partnera koji se, kao posljedica pandemije bolesti COVID-19, trenutačno suočavaju s lošim stanjem platne bilance i lošom fiskalnom situacijom koji se brzo pogoršavaju, a gospodarstvo ulazi u recesiju, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegovog opsega i učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji (UEU). U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)

S obzirom na hitnost koja proizlazi iz iznimnih okolnosti uzrokovanih pandemijom bolesti COVID-19 i s time povezanih gospodarskih posljedica, smatralo se primjerenim predvidjeti iznimku od roka od osam tjedana iz članka 4. Protokola br. 1 o ulozi nacionalnih parlamenata u Europskoj uniji, priloženog UEU-u, Ugovoru o funkcioniranju Europske unije i Ugovoru o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju.

(22)	Ova Odluka trebala bi hitno stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

DONIJELI SU OVU ODLUKU:

Članak 1.

1. Unija Republici Albaniji, Bosni i Hercegovini, Gruziji, Hašemitskoj Kraljevini Jordanu, Kosovu, Republici Moldovi, Crnoj Gori, Republici Sjevernoj Makedoniji, Republici Tunisu i Ukrajini („partneri”) stavlja na raspolaganje makrofinancijsku pomoć („makrofinancijska pomoć Unije”) u ukupnom iznosu od najviše 3 milijarde EUR s ciljem pružanja potpore gospodarskoj stabilizaciji i programima opsežnih reformi partnerâ. Tom se pomoći doprinosi pokrivanju hitnih potreba platne bilance partnerâ koje su utvrđene u programu koji podupire MMF i stavlja se na raspolaganje kako slijedi:

(a)	180 milijuna EUR za Republiku Albaniju;

(b)	250 milijuna EUR za Bosnu i Hercegovinu;

(c)	150 milijuna EUR za Gruziju;

(d)	200 milijuna EUR za Hašemitsku Kraljevinu Jordan;

(e)	100 milijuna EUR za Kosovo;

(f)	100 milijuna EUR za Republiku Moldovu;

(g)	60 milijuna EUR za Crnu Goru;

(h)	160 milijuna EUR za Republiku Sjevernu Makedoniju;

(i)	600 milijuna EUR za Republiku Tunis;

(j)	1,2 milijarde EUR za Ukrajinu.

2. Puni iznos makrofinancijske pomoći Unije pruža se svakom partneru u obliku zajmova. Komisija je ovlaštena u ime Unije pozajmiti potrebna sredstva na tržištima kapitala ili od financijskih institucija i dodijeliti ih partneru u obliku zajma. Prosječno dospijeće zajma iznosi najviše 15 godina.

3. Isplatom makrofinancijske pomoći Unije upravlja Komisija u skladu sa sporazumima ili dogovorima postignutima između MMF-a i partnera. Komisija redovito obavješćuje Europski parlament i Vijeće o razvoju događaja u vezi s makrofinancijskom pomoći Unije, uključujući isplate te pomoći, i pravovremeno dostavlja tim institucijama relevantne dokumente.

4. Makrofinancijska pomoć Unije stavlja se na raspolaganje na razdoblje od 12 mjeseci, počevši od prvog dana nakon stupanja na snagu memoranduma o razumijevanju iz članka 3. stavka 1.

5. Ako se potrebe partnera za financiranjem tijekom razdoblja isplate makrofinancijske pomoći Unije znatno smanje u usporedbi s prvotnim predviđanjima, Komisija, postupajući u skladu s člankom 7. stavkom 2., smanjuje iznos pomoći ili tu pomoć suspendira ili ukida.

Članak 2.

1. Kao preduvjet za odobravanje makrofinancijske pomoći Unije, partner mora poštovati djelotvorne demokratske mehanizme, uključujući višestranački parlamentarni sustav i vladavinu prava, te jamčiti poštovanje ljudskih prava.

2. Komisija i ESVD prate ispunjavanje preduvjeta utvrđenog u stavku 1. tijekom cijelog trajanja makrofinancijske pomoći Unije.

3. Stavci 1. i 2. primjenjuju se u skladu s Odlukom Vijeća 2010/427/EU (3).

Članak 3.

1. Komisija, u skladu s člankom 7. stavkom 2., dogovara s tijelima svakog partnera jasno određene uvjete ekonomske politike i financijske uvjete, s naglaskom na strukturne reforme i dobre javne financije, kojima treba podlijegati makrofinancijska pomoć Unije. Ti uvjeti ekonomske politike i financijski uvjeti utvrđuju se u memorandumu o razumijevanju u kojem se navodi rok za ispunjenje tih uvjeta. Uvjeti ekonomske politike i financijski uvjeti utvrđeni u memorandumu o razumijevanju moraju biti u skladu sa sporazumima ili dogovorima iz članka 1. stavka 3., uključujući programe makroekonomske prilagodbe i strukturnih reformi koje partner provodi uz potporu MMF-a.

2. Cilj uvjeta iz stavka 1. posebno je jačanje učinkovitosti, transparentnosti i odgovornosti u sustavima upravljanja javnim financijama partnerâ, uključujući i u pogledu korištenja makrofinancijske pomoći Unije. Pri određivanju mjera politike također se na odgovarajući način uzimaju u obzir napredak u području uzajamnog otvaranja tržišta, razvoj uređene i pravedne trgovine, kao i drugi prioriteti u kontekstu vanjske politike Unije. Komisija redovito prati napredak u ostvarenju tih ciljeva.

3. Pojedinosti o financijskim uvjetima makrofinancijske pomoći Unije utvrđuju se u sporazumu o zajmu koji trebaju sklopiti Komisija i vlasti svakog partnera zasebno („sporazum o zajmu”).

4. Komisija redovito provjerava jesu li uvjeti iz članka 4. stavka 3. i dalje ispunjeni te jesu li ekonomske politike partnera u skladu s ciljevima makrofinancijske pomoći Unije. Komisija pritom blisko surađuje s MMF-om i Svjetskom bankom i, prema potrebi, s Europskim parlamentom i Vijećem.

Članak 4.

1. Podložno uvjetima iz stavka 3., Komisija stavlja na raspolaganje makrofinancijsku pomoć Unije u dva obroka zajma. Iznos svakog od tih obroka utvrđuje se u memorandumu o razumijevanju.

2. Za iznose makrofinancijske pomoći Unije formiraju se, prema potrebi, rezervacije, u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009 (4).

3. Komisija odlučuje o isplati obrokâ podložno ispunjenju svih sljedećih uvjeta:

(a)	preduvjet utvrđen u članku 2.;

(b)	stalni zadovoljavajući rezultati provedbe nepreventivnog kreditnog aranžmana s MMF-om;

(c)	zadovoljavajuća provedba uvjeta ekonomske politike i financijskih uvjeta dogovorenih u memorandumu o razumijevanju.

Drugi se obrok u načelu isplaćuje najranije tri mjeseca nakon isplate prvog obroka.

4. Ako uvjeti iz stavka 3. prvog podstavka nisu ispunjeni, Komisija privremeno suspendira ili ukida isplatu makrofinancijske pomoći Unije. U takvim slučajevima Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o razlozima te suspenzije ili ukidanja.

5. Makrofinancijska pomoć Unije isplaćuje se središnjoj banci partnera. Podložno odredbama koje se trebaju dogovoriti u memorandumu o razumijevanju, uključujući potvrdu preostalih potreba za proračunskim financiranjem, sredstva Unije mogu se prenijeti ministarstvu financija kao krajnjem korisniku.

Članak 5.

1. Operacije uzimanja i davanja zajmova povezane s makrofinancijskom pomoći Unije izvršavaju se u eurima s istim datumom valute i ne smiju uključivati Uniju u promjene dospijeća niti je smiju izložiti bilo kakvom valutnom ili kamatnom riziku ili bilo kakvom drugom komercijalnom riziku.

2. Ako okolnosti to dopuštaju i ako partner to zatraži, Komisija može poduzeti potrebne korake kako bi osigurala da se u uvjete zajma uključi odredba o prijevremenoj otplati i da se odgovarajuća odredba uključi u uvjete operacije uzimanja zajma.

3. Ako okolnosti dopuštaju poboljšanje kamatne stope na zajam i ako partner to zatraži, Komisija može odlučiti refinancirati cijelo prvotno zaduživanje ili jedan njegov dio, ili može restrukturirati odgovarajuće financijske uvjete. Operacije refinanciranja ili restrukturiranja provode se u skladu sa stavcima 1. i 4. i ne smiju imati za posljedicu produženje dospijeća dotičnog zaduživanja ili povećanje iznosa glavnice nepodmirene na dan refinanciranja ili restrukturiranja.

4. Sve troškove koji su nastali za Uniju, a koji se odnose na operacije uzimanja i davanja zajmova u skladu s ovom Odlukom, snosi partner.

5. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o razvoju događaja u vezi s operacijama iz stavaka 2. i 3.

Članak 6.

1. Makrofinancijska pomoć Unije provodi se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

2. Makrofinancijska pomoć Unije provodi se u okviru izravnog upravljanja.

3. Sporazum o zajmu sadržava odredbe kojima se:

(a)

osigurava da partner redovito provjerava jesu li financijska sredstva isplaćena iz općeg proračuna Unije ispravno upotrijebljena, poduzima odgovarajuće mjere radi sprečavanja nepravilnosti i prijevara te, prema potrebi, pokreće pravne postupke radi osiguravanja povrata svih sredstava isplaćenih na temelju ove Odluke koja nisu ispravno upotrijebljena;

(b)

osigurava zaštita financijskih interesa Unije, osobito predviđanjem posebnih mjera u vezi sa sprečavanjem i suzbijanjem prijevare, korupcije i svih drugih nepravilnosti koje utječu na makrofinancijsku pomoć Unije, u skladu s uredbama Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (6) i (Euratom, EZ) br. 2185/96 (7), Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8) te, za one države članice koje sudjeluju u pojačanoj suradnji u vezi s Uredom europskog javnog tužitelja, Uredbom Vijeća (EU) 2017/1939 (9). U tu je svrhu Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) izričito ovlašten provoditi istrage, uključujući posebno provjere i inspekcije na terenu, uključujući digitalne forenzičke operacije i razgovore;

(c)	Komisiju ili njezine predstavnike izričito ovlašćuje za provedbu provjera, uključujući provjere i inspekcije na terenu;

(d)	Komisiju i Revizorski sud izričito ovlašćuje za provođenje revizija tijekom i nakon razdoblja raspoloživosti makrofinancijske pomoći Unije, uključujući revizije dokumentacije te revizije na terenu, kao što su operativne procjene;

(e)	osigurava da Unija ima pravo na prijevremenu otplatu zajma ako se utvrdi, u vezi s upravljanjem makrofinancijskom pomoći Unije, da je partner sudjelovao u bilo kojoj radnji prijevare ili korupcije ili bilo kakvoj drugoj nezakonitoj aktivnosti koja ugrožava financijske interese Unije; i

(f)	osigurava da sve troškove koji su nastali za Uniju u vezi s operacijama uzimanja i davanja zajmova u okviru ove Odluke snosi partner.

4. Prije provedbe makrofinancijske pomoći Unije Komisija s pomoću operativne procjene ocjenjuje kvalitetu financijskih propisa partnera, administrativne postupke te mehanizme unutarnje i vanjske kontrole koji su relevantni za takvu pomoć.

Članak 7.

1. Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak, članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011 primjenjuje se na makrofinancijsku pomoć Unije Crnoj Gori, a članak 5. Uredbe (EU) No 182/2011 na makrofinancijsku pomoć Unije drugim partnerima na koje se odnosi ova Odluka.

Članak 8.

1. Komisija do 30. lipnja svake godine Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o provedbi ove Odluke u prethodnoj godini, zajedno s ocjenom te provedbe. U tom se izvješću:

(a)	ocjenjuje napredak u provedbi makrofinancijske pomoći Unije;

(b)	procjenjuje gospodarsko stanje i izgledi partnerâ te napredak u provedbi mjera politike iz članka 3. stavka 1.;

(c)	navodi poveznica između uvjeta ekonomske politike utvrđenih u memorandumu o razumijevanju, trenutačne gospodarske i fiskalne uspješnosti partnera te odluka Komisije o isplati obroka makrofinancijske pomoći Unije.

2. Najkasnije dvije godine nakon isteka razdoblja raspoloživosti iz članka 1. stavka 4. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću dostavlja izvješće o ex post evaluaciji u kojem se procjenjuju rezultati i učinkovitost isplaćene makrofinancijske pomoći Unije te opseg u kojemu se njome doprinijelo ciljevima pomoći.

Članak 9.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 25. svibnja 2020.

Za Europski parlament

Predsjednik

D. M. SASSOLI

Za Vijeće

Predsjednik

A. METELKO-ZGOMBIĆ

(1) Stajalište Europskog parlamenta od 15. svibnja 2020. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 20. svibnja 2020.

(*) Ovim se nazivom ne dovode u pitanje stajališta o statusu te je on u skladu s Rezolucijom Vijeća sigurnosti UN-a 1244 (1999) i mišljenjem Međunarodnog suda o proglašenju neovisnosti Kosova.

(2) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(3) Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o utvrđivanju ustroja i rada Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).

(4) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 480/2009 od 25. svibnja 2009. o osnivanju Jamstvenog fonda za vanjska djelovanja (SL L 145, 10.6.2009., str. 10.).

(5) Uredba (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. srpnja 2018. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije, o izmjeni uredaba (EU) br. 1296/2013, (EU) br. 1301/2013, (EU) br. 1303/2013, (EU) br. 1304/2013, (EU) br. 1309/2013, (EU) br. 1316/2013, (EU) br. 223/2014, (EU) br. 283/2014 i Odluke br. 541/2014/EU te o stavljanju izvan snage Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 (SL L 193, 30.7.2018., str. 1.).

(6) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).

(7) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).

(8) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).

(9) Uredba Vijeća (EU) 2017/1939 od 12. listopada 2017. o provedbi pojačane suradnje u vezi s osnivanjem Ureda europskog javnog tužitelja („EPPO”) (SL L 283, 31.10.2017., str. 1.).

		ISSN 1977-0847
Službeni list Europske unije		L 165

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Godište 63. 27. svibnja 2020.

Sadržaj		I. Zakonodavni akti	Stranica
		UREDBE
	*	Uredba (EU) 2020/696 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1008/2008 o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici s obzirom na pandemiju bolesti COVID-19 ( 1 )	1
	*	Uredba (EU) 2020/697Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o izmjeni Uredbe (EU) 2017/352 kako bi se upravljačkom tijelu luke ili nadležnom tijelu omogućilo da pruži fleksibilnost u pogledu naplate pristojbi za upotrebu lučke infrastrukture u kontekstu izbijanja bolesti COVID-19	7
	*	Uredba (EU) 2020/698 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o utvrđivanju posebnih i privremenih mjera zbog izbijanja bolesti COVID-19 u pogledu obnove ili produljenja određenih potvrda, dozvola i ovlaštenja te odgodi određenih redovnih provjera i redovnih osposobljavanja u određenim područjima zakonodavstva o prometu ( 1 )	10
	*	Uredba Vijeća (EU) 2020/699 od 25. svibnja 2020. o privremenim mjerama koje se odnose na glavne skupštine europskih društava (SE-ovi) i europskih zadruga (SCE-ovi)	25
		DIREKTIVE
	*	Direktiva (EU) 2020/700 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o izmjeni direktiva (EU) 2016/797 i (EU) 2016/798 u pogledu produljenja razdoblja za njihovo prenošenje ( 1 )	27
		ODLUKE
	*	Odluka (EU) 2020/701 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. svibnja 2020. o pružanju makrofinancijske pomoći partnerima u procesu proširenja i partnerima u susjedstvu u kontekstu krize uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19	31

	II. Nezakonodavni akti
	ODLUKE
*	Odluka Vijeća (EU) 2020/702 od 20. svibnja 2020. o dodatnom produljenju privremenog odstupanja od Poslovnika Vijeća uvedenog Odlukom (EU) 2020/430 i produljenog Odlukom (EU) 2020/556 s obzirom na poteškoće u vezi s putovanjima uzrokovane pandemijom bolesti COVID-19 u Uniji	38


	(1) Tekst značajan za EGP.