(1)

Sporazum o suradnji o civilnom globalnom sustavu za satelitsku navigaciju (GNSS) između Europske zajednice i njezinih država članica i Ukrajine (1) („Sporazum”) potpisan je 1. prosinca 2005. i stupio je na snagu 1. prosinca 2013.

(2)

Bugarska i Rumunjska postale su države članice Unije 1. siječnja 2007., a Hrvatska je postala država članica Unije 1. srpnja 2013.

(3)

U skladu s člankom 6. stavkom 2. Akta o pristupanju Bugarske i Rumunjske i člankom 6. stavkom 2. Akta o pristupanju Hrvatske pristupanje Sporazumu treba dogovoriti sklapanjem protokola uz Sporazum. Tim odredbama predviđa se pojednostavnjeni postupak prema kojem protokol trebaju sklopiti Vijeće, koje odlučuje jednoglasno u ime država članica, i Ukrajina.

(4)

Vijeće je 23. listopada 2006. i 14. rujna 2012. ovlastilo Komisiju za otvaranje pregovora s dotičnim trećim zemljama radi sklapanja protokolâ uz međunarodne sporazume koje su sklopile Unija i njezine države članice.

(5)

Komisija je razmjenom verbalnih nota uspješno zaključila pregovore s Ukrajinom o Protokolu uz Sporazum o suradnji o civilnom globalnom sustavu za satelitsku navigaciju (GNSS) između Europske zajednice i njezinih država članica i Ukrajine kako bi se uzelo u obzir pristupanje Republike Bugarske, Republike Hrvatske i Rumunjske Europskoj uniji („Protokol”).

(6)

Protokol bi trebalo potpisati u ime Europske unije i njezinih država članica, podložno njegovu kasnijem sklapanju,

(1)

Kriza uzrokovana bolešću COVID-19, koju je Svjetska zdravstvena organizacija (SZO) 11. ožujka 2020. proglasila pandemijom, dramatično je pogodila društvo i gospodarstvo Unije, zbog čega su države članice morale donijeti niz izvanrednih mjera.

(2)

Osim gospodarskih i socijalnih posljedica pandemije, pod velikim su opterećenjem i zdravstveni sustavi država članica. Države članice suočavaju se s povećanom potražnjom za, prije svega, medicinskom opremom i potrepštinama, osnovnim javnim uslugama i kapacitetima za proizvodnju takvih materijala.

(3)

Kako bi Unija kao cjelina mogla pristupiti rješavanju krize u duhu solidarnosti uz ograničenja uzrokovana brzim širenjem virusa, potrebne su brze i raznovrsne mjere. Te bi mjere osobito trebale biti usmjerene na očuvanje života, sprečavanje i ublažavanje ljudske patnje te očuvanje ljudskog dostojanstva kad god se za tim ukaže potreba zbog trenutačne krize uzrokovane bolešću COVID-19.

(4)

Opseg i posljedice izbijanja bolesti COVID-19 široki su i nadilaze granice pojedinih država te je stoga potreban sveobuhvatan odgovor. Mjere predviđene u okviru Mehanizma Unije za civilnu zaštitu („rescEU”) uspostavljenog Odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (1) i u okviru drugih postojećih instrumenata Unije ograničene su i stoga ne omogućuju dostatan odgovor ili učinkovito rješavanje opsežnih posljedica krize uzrokovane bolešću COVID-19 unutar Unije.

(5)

Stoga je potrebno aktivirati hitnu potporu na temelju Uredbe Vijeća (EU) 2016/369 (2).

(6)

Kako bi se omogućila razina fleksibilnosti potrebna za osiguravanje dugotrajnog koordiniranog odgovora u nepredviđenim okolnostima kao što je kriza uzrokovana bolešću COVID-19, primjerice nabava medicinske opreme i lijekova, mjere oporavka ili relevantno medicinsko istraživanje, potrebno je osigurati, odstupajući od članka 114. stavka 2. prvog podstavka Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (3), da se proračunske obveze preuzete tijekom razdoblja aktivacije mogu upotrijebiti za sklapanje pravnih obveza tijekom cijelog razdoblja aktivacije. Time se ne bi trebalo dovoditi u pitanje obvezu pokrivanja i troškova odgovarajućih pravnih obveza preuzetih nakon razdoblja razdoblja aktivacije u skladu s pravilom n+1 utvrđenim u tom podstavku. Troškovi koji se odnose na te pravne obveze trebali bi biti prihvatljivi za cijelo razdoblje njihove provedbe.

(7)

Kako bi se osiguralo jednako postupanje i jednaki uvjeti za države članice, potrebno je omogućiti retroaktivnu prihvatljivost troškova od datuma aktivacije hitne potpore, čime bi se obuhvatile i već provedene mjere pod uvjetom da je njihova provedba započela nakon tog datuma.

(8)

Kako bi se očuvala supsidijarna priroda hitne potpore na temelju Uredbe (EU) 2016/369, takva bi potpora trebala biti strogo komplementarna svakoj pomoći koja se pruža u okviru drugih instrumenata Unije.

(9)

U kontekstu krize uzrokovane bolešću COVID-19, postalo je očito da je potrebno proširiti područje primjene Uredbe (EU) 2016/369 kako bi se osiguralo financiranje za pokrivanje hitnih potreba za medicinskom opremom i materijalima, kao što su respiratori i zaštitna oprema, kemijske sirovine za testiranje, troškovi razvoja, proizvodnje i distribucije lijekova te druga oprema i materijali. Trebalo bi omogućiti i financiranje mjera kojima se podupiru potrebni koraci za dobivanje odobrenja za uporabu proizvoda iz područja medicine.

(10)

Kako bi se ublažio veliki pritisak na medicinsko osoblje i državna sredstva zbog nedovoljnih kapaciteta osnovnih javnih usluga i kako bi se osigurala održivost zdravstvenih sustava, trebalo bi pružiti financijsku ili organizacijsku potporu za privremeno povećanje i razmjenu zdravstvenih djelatnika te liječenje pacijenata iz drugih država članica.

(11)

Financijska potpora trebala bi obuhvaćati i osposobljavanje stručnjaka u području zdravstva i logistike u cilju borbe protiv krivotvorenja zdravstvene opreme.

(12)

S obzirom na opsežne posljedice bolesti COVID-19 potrebno je brzo i sveobuhvatno uključiti sve relevantne partnere, uključujući javna tijela te javne i privatne pružatelje usluga primarne i bolničke skrbi i domove za starije i nemoćne osobe. Potrebno je provesti aktivnosti za smanjenje pritiska na zdravstvenu infrastrukturu i potporu ugroženim skupinama ranjivih osoba.

(13)

Kako bi se riješio problem nestašice opreme, trebalo bi podupirati proizvodne kapacitete za osnovne proizvode iz područja medicine kao što su lijekovi, dijagnostički testovi, laboratorijska oprema i zaštitna oprema te bi trebalo osigurati sredstva za održavanje zaliha tih proizvoda.

(14)

Trebalo bi pružiti financijsku i/ili organizacijsku potporu za razvoj dodatnih ili alternativnih metoda testiranja u cilju povećanja kapaciteta te za relevantna medicinska istraživanja.

(15)

Javni naručitelji iz država članica suočavaju se sa znatnim pravnim i praktičnim poteškoćama pri nabavi opreme ili usluga u hitnim situacijama. Kako bi se javnim naručiteljima omogućilo da u najvećoj mjeri iskoriste potencijal unutarnjeg tržišta u smislu ekonomije razmjera i podjele rizika i koristi, iznimno je važno povećati mogućnosti Komisije za kupnju opreme ili usluga u ime država članica. Komisiji bi trebalo omogućiti da provede relevantne postupke nabave. Ako javni naručitelj iz određene države članice provodi određene dijelove postupka nabave, na primjer ponovnu provedbu nadmetanja u okviru okvirnog sporazuma ili dodjelu pojedinačnih ugovora temeljenih na dinamičkom sustavu nabave, taj javni naručitelj bio bi odgovoran za faze nabave koje provodi.

(16)

U hitnim situacijama, ako je potrebno provesti zajedničku nabavu između Komisije i jednog ili više javnih naručitelja iz država članica, trebalo bi omogućiti da države članice u potpunosti kupe, unajme ili zakupe kapacitete koji su zajednički nabavljeni.

(17)

Komisiji bi trebalo omogućiti kupnju, skladištenje, preprodaju i doniranje opreme i usluga, uključujući najam, državama članicama ili partnerskim organizacijama koje sama odabere.

(18)

Uredbu (EU) 2016/369 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(19)

Države članice, kao stranke Sporazuma o zajedničkoj nabavi iz članka 5. Odluke br. 1082/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4), izjavile su svoju suglasnost za uključivanje aktualnih postupaka zajedničke nabave na temelju tog članka u brzi postupak nabave utvrđen ovom Uredbom, pod uvjetima koji su u njoj navedeni. Vrsta zdravstvenih protumjera koje se trebaju nabaviti i raspodjela tih protumjera državama članicama trebali bi biti u skladu s dogovorom koji se postigne u okviru tih postupaka koji su u tijeku.

(20)

Neposredna dodjela i izvršenje ugovora koji proizlaze iz postupaka nabave koji se provode za potrebe ove Uredbe opravdavani su zbog iznimne hitnosti trenutačne zdravstvene krize. U tu posebnu svrhu potrebno je odobriti odstupanja od posebnih odredaba Uredbe (EU, Euratom) 2018/1046 i Odluke br. 1082/2013/EU, pri čemu ih javni naručitelj propisno dokumentira. Pri raspodjeli zdravstvenih protumjera u okviru tih postupaka nabave trebalo bi poštovati svaki ključ raspodjele koji su države članice dogovorile. Države EGP-a koje su potpisnice Sporazuma o zajedničkoj nabavi medicinskih protumjera mogu dogovoriti da će njihovo sudjelovanje u postupcima nabave zdravstvenih protumjera kojima upravlja EU prema potrebi podlijegati pravilima i uvjetima utvrđenima u ovoj Uredbi. Budući da se ta odstupanja uvode zbog trenutačne krize uzrokovane bolešću COVID-19, ona bi trebala biti privremena i primjenjivati se u jednakom razdoblju kao što je razdoblje aktivacije hitne potpore na temelju ove Uredbe.

(21)

Puni potencijal tih mjera ostvarit će se samo ako zdravstvene protumjere koje se nabave u okviru brzih i zajedničkih postupaka stignu do službi zdravstvene skrbi u državama članicama bez ikakve odgode. Države članice trebale bi stoga tijekom izbijanja bolesti COVID-19 držati ključne prometne tokove otvorenima, osobito putem utvrđenih prioritetnih prometnih traka, zelenih traka i na graničnim prijelazima duž transeuropske prometne mreže (TEN-T) te olakšavati operacije zračnog prijevoza tereta. Prema potrebi trebalo bi upotrebljavati prijevozna sredstva Mehanizma Unije za civilnu zaštitu. Za tu je specifičnu svrhu potrebno predvidjeti odstupanje od članka 1. stavka 6. Odluke br. 1313/2013/EU.

(22)

S obzirom na situaciju u vezi s krizom uzrokovanom bolešću COVID-19 ova bi Uredba trebala hitno stupiti na snagu.

(23)

Kako bi se osiguralo jednako postupanje i jednaki uvjeti za države članice te osigurala pokrivenost neovisno o datumu izbijanja bolesti u pojedinoj državi članici, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. veljače 2020.,

(1)

Unija je potpisala Ugovor o osnivanju Prometne zajednice („UPZ”) u skladu s Odlukom Vijeća (EU) 2017/1937 (1). On je odobren 4. ožujka 2019. u ime Europske unije Odlukom Vijeća (EU) 2019/392 (2). Stupio je na snagu 1. svibnja 2019.

(2)

U skladu s člankom 35. UPZ-a Regionalni upravljački odbor Prometne zajednice („Upravljački odbor”) svake godine donosi proračun Prometne zajednice.

(3)

Upravljački odbor treba donijeti odluku o proračunu Prometne zajednice za 2020. kako bi se osigurala provedba UPZ-a.

(4)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru Upravljačkog odbora jer je odluka koju treba donijeti Upravljački odbor potrebna za funkcioniranje Stalnog tajništva Prometne zajednice i imat će pravne učinke u odnosu na Uniju.

(5)

Ovlaštenje Komisije za privremeno izvršavanje proračuna Prometne zajednice ne mijenja bitne značajke ovlasti koje su toj instituciji dodijeljene Ugovorom o Europskoj uniji i Ugovorom o funkcioniranju Europske unije,