(1)

Kako bi se osigurala usklađenost registracijskih dosjea s Uredbom (EZ) br. 1907/2006, člankom 41. te uredbe zahtijeva se od Europske agencije za kemikalije („Agencija”) da odabere određeni postotak registracijskih dosjea za provjeru usklađenosti. Ta provjera može dovesti do nacrta odluke kojom se od podnositelja registracije zahtijeva da dostave sve podatke potrebne za usklađivanje registracije s odgovarajućim zahtjevima obavješćivanja.

(2)

Procjena Agencije (2) i Komisije (3) u pogledu primjene Uredbe (EZ) br. 1907/2006 kao i studija koju su provela njemačka nadležna tijela (4) ukazuju na vjerojatnost da je znatan broj registracijskih dosjea neusklađen, čime se otežava učinkovito postizanje ciljeva Uredbe (EZ) br. 1907/2006.

(3)

U „Općem izvješću o primjeni Uredbe REACH i pregledu određenih elemenata” Komisija je utvrdila neusklađenost registracijskih dosjea kao pitanje koje zahtijeva hitno djelovanje.

(4)

Nakon isteka posljednjeg roka za registraciju moguće je bolje rano planiranje u pogledu provjera usklađenosti na temelju pouzdanijih informacija o stvarnom broju registriranih tvari i iskustva koje je pri evaluaciji dosjea stekla Agencija.

(5)

Nakon savjetovanja s Agencijom, kako je navedeno u Zajedničkom akcijskom planu evaluacije u okviru Uredbe REACH (5) koji su dogovorile službe Komisije i Europska agencija za kemikalije (ECHA), a koje je Vijeće zatražilo u svojim zaključcima od 26. lipnja 2019. (6), Komisija smatra da bi za poboljšanje usklađenosti s relevantnim zahtjevima obavješćivanja najmanji postotak registracijskih dosjea čiju je usklađenost sa svim elementima navedenima u članku 41. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 potrebno provjeriti trebalo povećati s 5 % na 20 % ukupnog broja koji je Agencija primila za svaki količinski raspon do roka 2018. Smatra se da je za Agenciju, s obzirom na njezine resurse, taj postotak ostvariv.

(6)

U Zajedničkom akcijskom planu koji su dogovorile službe Komisije i ECHA dogovoreno je da bi cilj od 20 % trebalo postići do 31. prosinca 2023. za registracije u količinskim rasponima od 100 tona ili više godišnje i do 31. prosinca 2027. za registracije u količinskim rasponima od manje od 100 tona godišnje, koje se podnose do roka 2018.

(7)

Uredbu (EZ) br. 1907/2006 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem odbora uspostavljenog na temelju članka 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006,

(1)

Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 12. kolovoza 2019. antidampinški ispitni postupak u vezi s uvozom u Uniju određenih toplovaljanih limova i koluta od nehrđajućeg čelika („SSHR” ili „proizvod iz ispitnog postupka”) podrijetlom iz Indonezije, Narodne Republike Kine („NRK”) i Tajvana („predmetne zemlje”) na temelju članka 5. Uredbe (EU) 2016/1036. Objavila je Obavijest o pokretanju postupka u Službenom listu Europske unije (2) („Obavijest o pokretanju postupka”).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak nakon što je Europska federacija proizvođača željeza i čelika („Eurofer” ili „podnositelj pritužbe”) 28. lipnja 2019. podnijela pritužbu u ime četiriju proizvođača iz Unije koji čine cjelokupnu proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaze o dampingu iz četiriju predmetnih zemalja i o posljedičnoj materijalnoj šteti, što je bilo dovoljno opravdanje za pokretanje ispitnog postupka.

(3)

Komisija je Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2020/104 (3) uvoz predmetnog proizvoda uvjetovala evidentiranjem u skladu s člankom 14. stavkom 5. osnovne uredbe.

(4)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala zainteresirane strane da joj se obrate radi sudjelovanja u ispitnom postupku. Osim toga, Komisija je o pokretanju ispitnog postupka obavijestila podnositelja pritužbe, proizvođače izvoznike koji su joj poznati u predmetnim zemljama i nadležna tijela predmetnih zemalja te poznate uvoznike i korisnike u Uniji o pokretanju ispitnog postupka te ih je pozvala na sudjelovanje.

(5)

Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima. Komisija je primila primjedbe koje su razmotrene u odjeljcima 2.3. i 5.2.3.

(6)

U Obavijesti o pokretanju postupka Komisija je navela da bi mogla provesti odabir uzorka zainteresiranih strana u skladu s člankom 17. osnovne uredbe.

(7)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da je odlučila odabirom uzorka na razumnu mjeru ograničiti broj proizvođača iz Unije koji će biti predmet ispitnog postupka i da je odabrala privremeni uzorak proizvođača iz Unije. Komisija je privremeni uzorak odabrala na temelju obujma proizvodnje i obujma prodaje u Uniji koji su prijavili proizvođači iz Unije u okviru analize reprezentativnosti prije pokretanja postupka, uzimajući u obzir i njihov zemljopisni položaj. Tako utvrđeni privremeni uzorak sastojao se od triju proizvođača iz Unije koji su činili više od 78 % proizvodnje i 88 % prodaje u Uniji sličnog proizvoda, a nalazili su se u trima različitim državama članicama. Pojedinosti o privremenom uzorku bile su dostupne u dokumentaciji koja se daje na uvid zainteresiranim stranama, a one su dobile mogućnost da iznesu primjedbe na njih. Nisu dostavljene nikakve primjedbe.

(8)

Kao rezultat navedenog, potvrđen je privremeni uzorak proizvođača Unije. Sastojao se od društava Aperam Belgium („Aperam”), Acciai Speciali Terni S.p.A. („AST”) i OTK Stainless Oy („OTK”). Konačni je uzorak reprezentativan za industriju Unije.

(9)

Kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih poznatih nepovezanih uvoznika zatražila da dostave podatke navedene u Obavijesti o pokretanju postupka.

(10)

Dva nepovezana uvoznika javila su se kao zainteresirane strane i dostavila tražene podatke. S obzirom na mali broj primljenih odgovora, odabir uzorka nije bio potreban. Oba su uvoznika pozvana da ispune upitnik.

(11)

Uzimajući u obzir broj poznatih proizvođača predmetnog proizvoda u predmetnim zemljama, u Obavijesti o pokretanju postupka predviđen je samo odabir uzorka u NRK-u te je stoga Komisija zatražila od svih kineskih proizvođača izvoznika da dostave podatke navedene u Obavijesti o pokretanju postupka kako bi odlučila je li odabir uzorka potreban i, ako jest, kako bi odabrala uzorak.

(12)

Uz to, Komisija je zatražila od veleposlanstva Republike Indonezije u Bruxellesu, Misije Narodne Republike Kine pri Europskoj uniji i Predstavničkog ureda Taipeija u Europskoj uniji da utvrdi ostale proizvođače izvoznike, ako takvi postoje, koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku i/ili da im se obrati.

(13)

U početnoj fazi ispitnog postupka Komisiji su bila poznata samo dva proizvođača izvoznika u Indoneziji. Stoga Komisija nije namjeravala odabrati uzorak. Ni jedan drugi proizvođač izvoznik nije se javio. Stoga je Komisija provela ispitni postupak nad dvama proizvođačima izvoznicima u Indoneziji.

(14)

Pet proizvođača izvoznika iz NRK-a dostavilo je podatke zatražene u Obavijesti o pokretanju postupka i pristalo da ih se uključi u uzorak. U skladu s člankom 17. stavkom 1. osnovne uredbe Komisija je odabrala uzorak od triju društava koji se razumno mogao ispitati u raspoloživom vremenu. Temelj za odabir uzorka bio je najveći obujam izvoza u Uniju.

(15)

U skladu s člankom 17. stavkom 2. osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim proizvođačima izvoznicima za koje se zna da se postupak odnosi na njih te s nadležnim tijelima NRK-a. Nisu dostavljene nikakve primjedbe.

(16)

Nakon posjeta radi provjere i s obzirom na nedostatke informacija koje je dostavio jedan kineski proizvođač izvoznik u uzorku, Komisija je odlučila na temelju članka 18. stavka 1. osnovne uredbe zanemariti informacije koje je dostavio taj proizvođač (4).

(17)

Uzorak kineskih proizvođača izvoznika smanjen je zbog toga na dva društva koja su obuhvatila oko 92 % kineskog izvoza predmetnog proizvoda u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka, što se još uvijek smatralo visokom razinom suradnje.

(18)

U Obavijesti o pokretanju postupka nije bio predviđen odabir uzorka za Tajvan jer je Komisiji bio poznat samo jedan proizvođač izvoznik. Međutim, neposredno prije pokretanja postupka, Predstavnički ured Taipeija u Europskoj uniji obavijestilo je Komisiju da bi u Tajvanu moglo biti ukupno 12 dodatnih proizvođača izvoznika predmetnog proizvoda. Stoga je Komisija nakon pokretanja postupka zatražila od 13 stranaka da odgovore na pitanja o odabiru uzorka, a potom i na nekoliko drugih pitanja kako bi se pojasnila njihova uloga i točne aktivnosti. Na temelju toga Komisija bi mogla odrediti dva proizvođača izvoznika predmetnog proizvoda iz Tajvana. Stoga odabir uzorka nije bio potreban.

(19)

Dva proizvođača izvoznika činila su oko 56 % ukupnog obujma izvoza iz Tajvana u Uniju. Iz odgovora sedam tajvanskih stranaka kojima se Komisija obratila nakon pokretanja postupka doznalo se da su ta društva u stvari neovisni servisni centri i/ili trgovci te da su u konačnici većinu preostalog tajvanskog izvoza u Uniju, ako ne i cijeli, ostvarile te stranke. Ti servisni centri nisu imali postrojenja za toplo ili hladno valjanje i stoga se nisu mogli smatrati proizvođačima predmetnog proizvoda. Uz to, njihova je dodana vrijednost bila manja u usporedbi s troškom njihova ulaznog materijala. Međutim, s obzirom na odgovore koje je dobila od njih na pitanja iz prethodno navedene uvodne izjave 18., Komisija je dalje postupila tako što je tim strankama dostavila sažeti upitnik kako bi dobro razumjela način funkcioniranja tajvanske domaće i izvozne prodaje proizvoda iz ispitnog postupka.

(20)

U početku su četiri kineska proizvođača izvoznika koja su ispunila obrazac za odabir uzorka zatražila pojedinačno ispitivanje na temelju članka 17. stavka 3. osnovne uredbe. Komisija je na dan pokretanja postupka objavila upitnik na internetu (5). Osim toga, pri objavi uzorka Komisija je obavijestila proizvođače izvoznike koji nisu odabrani u uzorak da trebaju dostaviti odgovor na upitnik ako žele da ih se pojedinačno ispita. Međutim nijedno od tih društava nije dostavilo odgovor na upitnik. Stoga nijedno pojedinačno ispitivanje nije odobreno.

(21)

Komisija je Vladi Narodne Republike Kine („kineska vlada”) poslala upitnik o postojanju znatnih poremećaja u NRK-u u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe.

(22)

Nadalje, podnositelj pritužbe u pritužbi je dostavio dostatne dokaze prima facie o poremećajima u vezi sa sirovinama u Indoneziji i NRK-u u pogledu predmetnog proizvoda. Stoga su, kako je objavljeno u Obavijesti o pokretanju postupka, ti poremećaji povezani sa sirovinama bili obuhvaćeni ispitnim postupkom kako bi se utvrdilo treba li na Indoneziju i NRK primijeniti odredbe iz članka 7. stavaka 2.a i 2.b. osnovne uredbe. Iz tog je razloga Komisija u vezi s tim poslala dodatne upitnike vladi Indonezije i kineskoj vladi.

(23)

Komisija je poslala upitnike trima proizvođačima iz Unije u uzorku, podnositelju pritužbe, dvama nepovezanima izvoznicima i dvama korisnicima koji su se javili, devet proizvođača izvoznika u predmetnim zemljama i svim drugim gospodarskim subjektima koji su se javili i zatražili upitnik. Ti su upitnici bili objavljeni i na internetu (6) na dan pokretanja postupka.

(24)

Odgovori na upitnik primljeni su od triju proizvođača iz uzorka iz Unije, dvaju nepovezanih uvoznika, dvaju korisnika, dvaju poznatih proizvođača izvoznika iz Indonezije, triju proizvođača izvoznika iz uzorka iz NRK-a, dvaju proizvođača izvoznika iz Tajvana i nepovezanog servisnog centra iz Tajvana. Odgovor na upitnik primljen je i od vlade Indonezije. Od kineske vlade nije zaprimljen nikakav odgovor na dva poslana upitnika.

(25)

Komisija je zatražila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za privremeno utvrđivanje dampinga, proizišle štete i interesa Unije. Posjeti radi provjere u skladu s člankom 16. osnovne uredbe obavljeni su u prostorima sljedećih stranaka:

(26)

U vezi s postupkom iz članka 7. stavka 2.a i članka 7. stavka 2.b osnovne uredbe održano je savjetovanje s vladom Indonezije.

(27)

Ispitnim postupkom u vezi s dampingom i štetom obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2018. do 30. lipnja 2019. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja važnih za ocjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2016. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(28)

Budući da su dostatni dokazi raspoloživi u vrijeme pokretanja ispitnog postupka upućivali na postojanje znatnih poremećaja u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe u vezi s NRK-om, Komisija je smatrala primjerenim pokrenuti ispitni postupak u vezi s proizvođačima izvoznicima iz te zemlje na temelju članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe.

(29)

Komisija je stoga, kako bi prikupila potrebne podatke za moguću primjenu članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe, u Obavijesti o pokretanju postupka pozvala sve proizvođače izvoznike iz NRK-a da dostave informacije zatražene u Prilogu III. Obavijesti o pokretanju postupka koje se odnose na ulazne materijale koji se upotrebljavaju za proizvodnju SSHR-a. Pet kineskih proizvođača izvoznika dostavilo je relevantne podatke.

(30)

Kako bi dobila podatke koje smatra potrebnima za ispitni postupak u vezi s navodnim znatnim poremećajima u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe, Komisija je upitnik poslala kineskoj vladi kako je opisano u uvodnoj izjavi 21. Od kineske vlade nije zaprimljen nikakav odgovor. Potom je Komisija obavijestila kinesku vladu da će koristiti činjenice koje su dostupne u smislu članka 18. osnovne uredbe za utvrđivanje postojanja znatnih poremećaja u NRK-u.

(31)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka isto tako pozvala sve zainteresirane strane da u roku od 37 dana od datuma objave te obavijesti u Službenom listu Europske unije iznesu svoja stajališta te dostave informacije i popratne dokaze u pogledu primjerenosti primjene članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe. Dva proizvođača izvoznika iznijela su primjedbe o postojanju znatnih poremećaja.

(32)

Osim toga, Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka navela da će s obzirom na raspoložive dokaze možda morati odabrati odgovarajuću reprezentativnu zemlju skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe za potrebe utvrđivanja uobičajene vrijednosti na temelju nenarušenih cijena odnosno referentnih vrijednosti.

(33)

Komisija je 9. rujna 2019. objavila prvu bilješku u dokumentaciji („bilješka od 9. rujna”) u kojoj je zainteresirane strane pozvala da izraze mišljenja o relevantnim izvorima koje bi mogla upotrijebiti za potrebe određivanja uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (e) drugom alinejom osnovne uredbe. Komisija je u toj bilješci popisala sve faktore proizvodnje, npr. materijale, energiju i radnu snagu, koje proizvođači izvoznici upotrebljavaju u proizvodnji predmetnog proizvoda. Osim toga, Komisija je na temelju kriterija za odabir nenarušenih cijena, odnosno referentnih vrijednosti, utvrdila četiri moguće reprezentativne zemlje (to jest Brazil, Malezija, Južna Afrika i Turska).

(34)

Komisija je svim zainteresiranim stranama dala priliku da dostave svoje primjedbe. Komisija je primila primjedbe dvaju kineskih proizvođača izvoznika i podnositelja pritužbe. Kineska vlada nije dostavila nikakve primjedbe.

(35)

Komisija se očitovala o primljenim primjedbama u drugoj bilješci o izvorima za utvrđivanje uobičajene vrijednost od 10. listopada 2019. („bilješka od 10. listopada”). Komisija je sastavila i privremeni popis faktora proizvodnje te je zaključila da je u toj fazi Brazil najprikladnija reprezentativna zemlja u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) prvom alinejom osnovne uredbe. Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe, no nije zaprimila nikakve primjedbe.

(36)

Proizvod na koji se ovaj ispitni postupak odnosi jesu plosnati valjani proizvodi od nehrđajućeg čelika, bili u kolutima ili ne (uključujući proizvode koji su odrezani na određenu dužinu i uske trake), samo toplovaljani i dalje neobrađeni i isključujući proizvode, koji nisu u kolutima, širine 600 mm ili veće i debljine veće od 10 mm, trenutačno razvrstani u oznake HS 7219 11, 7219 12, 7219 13, 7219 14, 7219 22, 7219 23, 7219 24, 7220 11 i 7220 12 te podrijetlom iz Narodne Republike Kine, Tajvana i Indonezije. Oznake HS navedene su samo u informativne svrhe.

(37)

Ispitni je postupak pokazao da sljedeći proizvodi imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te iste osnovne namjene:

(38)

Komisija je u ovoj fazi stoga odlučila da su ti proizvodi istovjetni proizvodi u smislu članka 1. stavka 4. osnovne uredbe.

(39)

Društvo Marcegaglia i dva proizvođača izvoznika iz Indonezije tvrdili su da bi crne kolute trebalo isključiti iz područja primjene ispitnog postupka. Tvrdili su da se taj ispitni postupak odnosi na dvije različite vrste koluta od nehrđajućeg čelika, to jest bijele i crne kolute, te da iako su crni i bijeli koluti razvrstani u iste oznake HS (kako je utvrđeno u Obavijesti o pokretanju postupka), njihova svojstva i namjene se razlikuju. U pogledu fizikalnih i kemijskih svojstava, društvo Marcegaglia je, među ostalim, tvrdilo da crni koluti, u smislu otpornosti na koroziju, nisu čak ni proizvodi od nehrđajućeg čelika. Oni su poluproizvodi, i nisu žareni ni dekapirani.

(40)

Nadalje, prema društvu Marcegaglia, crni SSHR izrađen je toplim valjanjem ploča i većinom se isporučuje, ako ne i isključivo, postrojenjima za ponovno valjanje. Društvo Marcegagli tvrdilo je da se crni SSHR zapravo može koristiti samo za daljnju obradu (ponovno valjanje) u dekapirane kolute ili hladno valjane kolute od nehrđajućeg čelika te da u Uniji postoje samo dva postrojenja za ponovno valjanje, i to društvo Marcegaglia i još jedna mnogo manja stranka. Tvrdilo je da je crni SSHR kao kategorija proizvoda sličniji pločama od nehrđajućeg čelika nego bijelom SSHR-u zbog svojih svojstava poluproizvoda.

(41)

Zatim, prema navodima društva Marcegaglia, bijeli SSHR gotov je proizvod od nehrđajućeg čelika izrađen žarenjem i dekapiranjem crnog SSHR-a. Potonji je stoga neophodna sirovina za proizvodnju bijelog SSHR-a u istoj mjeri kao što su ploče neophodna sirovina za proizvodnju crnog SSHR-a. Kao takvog, krajnji korisnici mogu bez daljnje obrade koristiti bijeli SSHR za izravnu industrijsku primjenu (npr. automobilska, strojna i petrokemijska industrija). On se isporučuje poduzećima za rezanje ploča, proizvođačima cijevi i poduzećima za hladno valjanje radi daljnje obrade.

(42)

Konačno, predmetne su stranke tvrdile da industrija Unije nije zainteresirana za opskrbu tržišta crnim kolutima jer radije sama upotrebljava crne kolute koje proizvodi za daljnju pretvorbu u bijele kolute i daljnje proizvode iz nizvodnog procesa proizvodnje. Prema tim tvrdnjama, sigurnost opskrbe crnim kolutima stoga bi bila ugrožena ako bi ih se uključilo u područje primjene možebitnih primjene mjera.

(43)

Eurofer se usprotivio tvrdnjama iz uvodnih izjava od 39. do 42. Između ostalog, ustrajan je u mišljenju da su crni i bijeli koluti ravni proizvodi od nehrđajućeg čelika s istim fizičkim svojstvima i kemijskim sastavom za iste stupnjeve kvalitete, proizvedeni od istih sirovina (u osnovi kroma, ostataka od nehrđajućeg čelika i nikla) te da je dodana vrijednost za obradu crnih koluta u bijele kolute ograničena i čini manje od 8 % troškova proizvodnje bijelog koluta. Eurofer je uputio i na ukupni neiskorišteni kapacitet među proizvođačima iz Unije, koji je veći od dva milijuna tona, i naveo da industrija Unije može i spremna je zadovoljiti svu potražnju za SSHR-om na tržištu Unije, bez obzira na vrstu proizvoda za kojim postoji potreba. Nadalje, tvrdio je da je nekoliko proizvođača iz Unije na svojim internetskim stranicama priopćilo da su sposobni i spremni isporučivati crne kolute. Slijedom toga, tvrdio je da sigurnost opskrbe crnim kolutima nije ugrožena, ali je ukazao na rizik od izbjegavanja mjera ako se crni koluti isključe.

(44)

Komisija je analizirala te tvrdnje. Kada je riječ o svojstvima proizvoda, u ispitnom je postupku utvrđeno da crni koluti i bijeli koluti imaju isti kemijski sastav. Konkretno, crni koluti proizvode se od istog osnovnog materijala i tako imaju ista svojstva kao i bijeli koluti, ovisno o stupnju kvalitete čelika. Iz toga slijedi da crni koluti potpadaju pod iste naslove kombinirane nomenklature kao bijeli koluti obuhvaćeni ispitnim postupkom, počevši od 7219 ili 7220. Oba se naslova odnose na odjeljak „nehrđajući čelik” u poglavlju 72. (željezo i čelik) kombinirane nomenklature. Crni i bijeli koluti imaju i ista fizička svojstva jer imaju slične dimenzije. Crni i bijeli koluti zamjenjivi su proizvodi za postrojenja za ponovno valjanje s opremom za žarenje i dekapiranje, što doista znači da postoji rizik od izbjegavanja mjera ako se crni koluti isključe iz opsega predmetnog proizvoda.

(45)

Kad je riječ o navodnom nedostatku interesa industrije Unije za prodaju crnih koluta, ta tvrdnja nije potkrijepljena nikakvim dokazima. Suprotno tome, ispitni je postupak pokazao da industrija Unije ima znatan rezervni kapacitet, jednako dostupan za crne i bijele kolute, i da je usprkos teškim tržišnim okolnostima prodala vrlo značajan obujam crnih koluta na tržištu Unije u razdoblju ispitnog postupka, uključujući (između ostalog) i društvu Marcegaglia. To pokazuje da ona ima istinski interes za opskrbljivanje tržišta.

(46)

Na temelju toga privremeno je zaključeno da crni i bijeli koluti imaju ista osnovna fizička i kemijska svojstva te da tvore jednu skupinu proizvoda. Stoga se tvrdnje iz uvodnih izjava od 39. do 42. odbacuju.

(47)

Nekoliko stranaka tvrdilo je da bi se SSHR širine 1 600 mm i više, uključujući SSHR širine 2 000 mm, trebao isključiti iz područja primjene ispitnog postupka jer bi uvođenje antidampinških mjera na taj posebni materijal dodatno smanjilo mogućnost kupnje materijala koji je već teško nabaviti. To bi također ograničilo njihovu konkurentnost u odnosu na proizvođače zavarenih cijevi velikog promjera koji nisu iz Unije.

(48)

Ta se tvrdnja odbacuje. SSHR širine 1 600 mm ili više ima ista osnovna kemijska svojstva kao i manji SSHR. Oni imaju i ista osnovna fizička svojstva, osim širine. SSHR veće širine lako se može pretvoriti u manji SSHR jednostavnim postupcima rezanja. Stoga postoji rizik od izbjegavanja mjera ako se veći koluti isključe iz opsega predmetnog proizvoda.

(49)

Konzorcij za uvoz SST HRF-a (7) tvrdio je da kolute debljine veće od 10 mm treba isključiti jer u Uniji postoje samo dva postrojenja koja mogu proizvoditi SSHR debljine veće od 13 mm. Komisija ne vidjeti valjane razloge za isključenje tih koluta, koji bez ikakve sumnje imaju ista osnovna fizikalna i kemijska svojstva i namjene kao i sve druge vrste proizvoda iz opsega proizvoda. Nadalje, te kako je naznačio i sam Konzorcij, industrija Unije sposobna ih je isporučivati. Tvrdnja se stoga odbacuje.

(50)

Tijekom razdoblja ispitnog postupka, u Indoneziji su postojala dva proizvođača izvoznika, društva ITSS i GCNS. Društva su međusobno povezana preko svojeg krajnjeg matičnog društva, kineskog proizvođača čelika Tsingshan Steel Group.

(51)

Zajedno s indonezijskim društvom PT Bintang Delapan, Tsingshan Steel Group osnovao je Indonesia Morowali Industrial Park (IMIP) u Sulawesiju, Indonezija (8). U ispitni postupak uključena su sljedeća društva koja se nalaze IMIP-u i povezana su preko grupe Tsingshan Steel Group:

(52)

Oba proizvođača izvoznika u svojim odgovorima na upitnik i tijekom posjeta radi provjere nisu uspjeli pružiti smislenu strukturu grupacije na svjetskoj razini. Nadalje, povezani trgovci koji su uključeni u izvoznu prodaju nisu dostavili nikakav odgovor na upitnik.

(53)

Komisija stoga nije bila u mogućnosti provjeriti odnos između proizvođača izvoznika i njihovih dobavljača rudače nikla, koja se smatra ključnom sirovinom koja proizvodu iz ispitnog postupka daje nehrđajuća svojstva. Konkretno, Komisija nije mogla utvrditi jesu li navodno nepovezani dobavljači doista neovisni od proizvođača izvoznika.

(54)

Slijedom toga, Komisija nije bila u stanju procijeniti je li rudača nikla koju isporučuju pozitivno identificirane povezane stranke kupljena po tržišnim uvjetima.

(55)

Štoviše, Komisija nije bila u mogućnosti provjeriti odnos s navodno nepovezanim kupcem povezanog domaćeg trgovca. Komisija stoga prilikom određivanja normalne vrijednosti nije uzela u obzir prodaju između povezanog trgovca i navodno nepovezanog kupca.

(56)

Konačno, zbog nesuradnje povezanih trgovaca koji su uključeni u izvoznu prodaju, Komisija nije bila u mogućnosti odrediti izvoznu cijenu za prvog nepovezanog kupca i stvarne troškove koji su nastali za te povezane trgovce. Komisija stoga nije bila u mogućnosti izračunati izvoznu cijenu na temelju podataka koje su dostavili proizvođači izvoznici, iako su se svi podaci koje su dostavili GCNS i ITSS mogli provjeriti usporedbom s poslovnim knjigama tih društava.

(57)

Komisija je dopisom od 20. prosinca 2019. obavijestila GCNS i ITSS o svojoj namjeri da primijeni članak 18. osnovne uredbe u pogledu nekih aspekata izračuna dampinške marže. U vezi s tim proizvođači izvoznici dostavili su primjedbe 7. siječnja 2020.

(58)

U svojim primjedbama na primjenu članka 18. osnovne uredbe, proizvođači izvoznici smatrali su da u skladu s osnovnom uredbom Komisiji nije dopušteno zaključiti da podaci koje su pružili proizvođači izvoznici u vezi s nabavama rudače nikla nisu pouzdani samo zbog toga što se nije mogao utvrditi odnos proizvođača izvoznika i njihovih dobavljača. Društva GCNS i ITSS uputili su na sudsku praksu Svjetske trgovinske organizacije („WTO”) (9) i Sporazum o određivanju carinske vrijednosti WTO-a (10), iz kojih proizlazi da se transakcije između povezanih stranaka ne mogu a priori smatrati neprihvatljivima ili da nisu bile po tržišnim uvjetima. Konačno, proizvođači izvoznici podsjetili su da je Komisija tijekom posjeta radi provjere provjerila kupnje rudače nikla.

(59)

U tom je pogledu Komisija potvrdila da su zaista potvrđeni podaci koje su dostavila društva iz skupine (GCNS, ITSS, SMI i TSI) o identitetu dobavljača, količinama i vrijednostima kupnji sirovina. Unatoč tome i neovisno o pravilima WTO-a i sudskoj praksi o transakcijama između povezanih stranaka, nedostavljanjem podataka o strukturi grupacije na svjetskoj razini proizvođači izvoznici Komisiju su onemogućili u tome da barem ispita jesu li transakcije kupnje obavljene po tržišnim uvjetima.

(60)

Komisija je stoga potvrdila svoju namjeru da ne uzme u obzir prijavljenu otkupnu cijenu rudače nikla i da je zamijeni raspoloživim podacima na temelju članka 18. osnovne uredbe.

(61)

Kada je riječ o izračunu izvozne cijene, proizvođači izvoznici ponovno su istaknuli da će uložiti sve svoje napore kako bi osigurali suradnju povezanih trgovaca koji su uključeni u izvoznu prodaju. Proizvođači izvoznici predložili su da Komisija koristi informacije dostupne u dokumentaciji kao raspoložive podatke.

(62)

U tom je pogledu Komisija privremeno odlučila koristiti podatke dostupne u dokumentaciji koje su dostavile zainteresirane strane u Uniji, koje su surađivale u ispitnom postupku od njegova pokretanja i poslale odgovore na upitnik.

(63)

Kao zaključak, Komisija je privremeno koristila raspoložive podatke kako bi utvrdila ili zamijenila određene podatke u skladu s člankom 18. osnovne uredbe kako je prethodno opisano.

(64)

Komisija je najprije ispitala je li ukupni obujam domaće prodaje svakog proizvođača izvoznika koji surađuje bio reprezentativan u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća je prodaja reprezentativna ako je ukupni obujam domaće prodaje istovjetnog proizvoda nezavisnim kupcima na domaćem tržištu po proizvođaču izvozniku činio najmanje 5 % njegova ukupnog obujma izvozne prodaje u Uniji predmetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(65)

Na temelju toga utvrđeno je da ukupna prodaja koju je društvo GCNS ostvarilo za istovjetni proizvod na domaćem tržištu nije reprezentativna.

(66)

Stoga, ako se na domaćem tržištu nije prodavao istovjetni proizvod, Komisija je uobičajenu vrijednost izračunala u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe.

(67)

Uobičajena vrijednost izračunana je dodavanjem sljedećih vrijednosti prosječnom trošku proizvodnje istovjetnog proizvoda društva GCNS-a tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(68)

Trošak rudače nikla prilagođen je kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 79. do 82.

(69)

Društvo GCNS kupilo je određene usluge i ulazne materijale u obliku poluproizvoda od povezanih dobavljača koji se nalaze u IMIP-u. Komisija je ispitala jesu li te kupnje obavljene po tržišnim uvjetima. U tom je pogledu, kada je bilo moguće, Komisija usporedila kupovnu cijenu s cijenom koju povezani dobavljač ima prema nepovezanom kupcu. Kad takva cijena nije bila dostupna, Komisija je usporedila otkupnu cijenu s izračunanom tržišnom cijenom uzimajući u obzir troškove proizvodnje, troškove prodaje, opće i administrativne troškove te razumnu dobit povezanog dobavljača. Komisija je prema potrebi prilagodila troškove tih usluga i ulaznih materijala koji su nastali za društvo GCNS u skladu s člankom 2. stavkom 5. osnovne uredbe.

(70)

Na temelju testa reprezentativnosti objašnjenog u uvodnoj izjavi 64. ukupna prodaja koju je društvo ITSS ostvarilo za istovjetni proizvod na domaćem tržištu bila je reprezentativna.

(71)

Komisija je naknadno utvrdila vrste proizvoda koje se prodaju na domaćem tržištu, a koje su bile identične ili usporedive s vrstama proizvoda koje se prodaju za izvoz u Uniju za društvo ITSS s reprezentativnom domaćom prodajom.

(72)

Komisija je zatim ispitala je li domaća prodaja društva ITSS-a na njegovu domaćem tržištu za svaku vrstu proizvoda koja je identična vrsti proizvoda koja se prodaje radi izvoza u Uniju ili usporediva s njom reprezentativna u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća prodaja bilo koje vrste proizvoda reprezentativna je ako ukupan obujam domaće prodaje te vrste proizvoda nepovezanim kupcima tijekom razdoblja ispitnog postupka čini barem 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje jednake ili usporedive vrste proizvoda u Uniju. Komisija je utvrdila da je prodaja jedne vrste proizvoda na domaćem tržištu bila reprezentativna.

(73)

Komisija je zatim za tu vrstu proizvoda definirala udio profitabilne prodaje nezavisnim kupcima na domaćem tržištu tijekom razdoblja ispitnog postupka kako bi odlučila hoće li za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 4. osnovne uredbe upotrebljavati stvarnu domaću prodaju.

(74)

Uobičajena vrijednost temelji se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda, bez obzira na to je li ta prodaja profitabilna ili nije:

(75)

U tom je slučaju uobičajena vrijednost ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje te vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(76)

Uobičajena vrijednost stvarna je domaća cijena po vrsti proizvoda samo profitabilne domaće prodaje predmetnih vrsta proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(77)

Analiza domaće prodaje pokazala je da je 13,7 % ukupne domaće prodaje vrste proizvoda bilo profitabilno te da je ponderirana prosječna prodajna cijena bila viša od troška proizvodnje. U skladu s tim uobičajena vrijednost izračunana je kao ponderirani prosjek samo profitabilne prodaje.

(78)

Ako se istovjetni proizvod nije prodavao u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu, Komisija je uobičajenu vrijednost izračunala u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe.

(79)

Uobičajena vrijednost izračunana je dodavanjem sljedećih vrijednosti prosječnom trošku proizvodnje istovjetnog proizvoda društva ITSS-a tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(80)

Trošak rudače nikla prilagođen je kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 79. do 82.

(81)

Društvo ITSS kupilo je određene usluge i ulazne materijale od povezanih dobavljača koji se nalaze u IMIP-u. Komisija je ispitala jesu li te kupnje obavljene po tržišnim uvjetima. U tom je pogledu Komisija, kada je bilo moguće, usporedila kupovnu cijenu s cijenom koju povezani dobavljač ima prema nepovezanom kupcu. Kad takva cijena nije bila dostupna, Komisija je usporedila otkupnu cijenu s izračunanom tržišnom cijenom uzimajući u obzir troškove proizvodnje, troškove prodaje, opće i administrativne troškove te razumnu dobit povezanog dobavljača. Komisija je prema potrebi prilagodila troškove tih usluga i ulaznih materijala koji su nastali za društvo ITSS u skladu s člankom 2. stavkom 5. osnovne uredbe.

(82)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 52. do 54. i od 57. do 60., Komisija nije uzela u obzir troškove rudače nikla koje su dostavili dvoje proizvođača izvoznika i njihovi povezani dobavljači određenih ulaznih materijala iz uvodnih izjava 69. i 78. Komisija je namjeravala koristiti tržišnu cijenu rudače nikla u Indoneziji kao raspoložive podatke i zamijeniti stvarne troškove rudače nikla s tom cijenom.

(83)

S tim u vezi, Komisija je u okviru savjetovanja s vladom Indonezije o mogućim poremećajima u vezi sa sirovinama na temelju članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe zatražila statističke podatke o obujmu i vrijednostima domaće prodaje, a koje je vlada Indonezije obično prikupljala u skladu s primjenjivim zakonodavstvom (11). Međutim, vlada Indonezije dostavila je samo podatke o obujmu domaće prodaje. Stoga su te informacije nepotpune i nisu se mogle koristiti za utvrđivanje domaće indonezijske tržišne cijene rudače nikla.

(84)

Komisija je stoga koristila stvarnu cijenu koju je platio jedan proizvođač izvoznik koji je dostavio informacije o udjelu nikla u rudači nikla za sve svoje transakcije kupnje. Komisija je smatrala da udio nikla, koji utječe na cijenu rudače nikla, treba uzeti u obzir prilikom zamjene troškova rudače nikla koja su dostavila društva iz skupine. Komisija je utvrdila najskuplje transakcije kupnje za svaki udio nikla i smatrala je da je najmanje vjerojatno da će na te transakcije i cijene utjecati odnos između dobavljača i kupca. Komisija je utvrdila prilagođene troškove rudače nikla na temelju ponderiranog prosjeka otkupne cijene odabranih transakcija, uzimajući u obzir ukupni obujam koji je društvo kupilo u okviru svake skupine s određenim udjelom nikla.

(85)

Prilikom ispitivanja jesu li proizvođači izvoznici kupili odgovarajuće ulazne materijale po tržišnim uvjetima, prilagođeni troškovi rudače nikla korišteni su i za preračunavanje troškova proizvodnje polugotovih ulaznih materijala koji su kupljeni od povezanih dobavljača iz uvodnih izjava 69. i 78. Tamo gdje je bilo vidljivo da su dobavljači koristili rudaču nikla s nižim udjelom nikla, prilagođeni troškovi odražavali su razliku.

(86)

Proizvođači izvoznici pružili su informacije da su izvozili u Uniju preko povezanih trgovaca u trećim zemljama i nepovezanog trgovca u trećoj zemlji.

(87)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 52. i 56., povezani trgovci uključeni u izvoznu prodaju nisu surađivali u ispitnom postupku. Izvozna je cijena utvrđena u skladu s člankom 18. stavkom 8. osnovne uredbe na temelju informacija dostupnih u dokumentaciji i Komisija ju je provjerila. Da bi odredila izvoznu cijenu, Komisija je najprije utvrdila uvoznu cijenu u Uniju na temelju informacija u dokumentaciji koje su dostavile zainteresirane strane koje su surađivale u Uniji. Komisija je dodatno prilagodila tu cijenu za sve troškove koji su nastali između uvoza i preprodaje, uključujući prijevoz, osiguranje, rukovanje i utovar, troškove prodaje, opće i administrativne troškove te za ostvarenu dobit, na temelju provjerenih podataka koje su dostavili proizvođači izvoznici ili javno dostupnih informacija (npr. javno dostupni revidirani financijski izvještaji jednog od trgovaca za koji se tvrdi da je povezan).

(88)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu proizvođačâ izvoznika na temelju cijena franko tvornica.

(89)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala primjerena usporedba, Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na cijene i usporedivost cijena u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Prilagodbe normalne vrijednosti izvršene su za prijevoz, osiguranje, rukovanje i utovar. Prilagodbe izvozne cijene izvršene su za troškove kredita i provizije nepovezanog trgovca u trećoj zemlji.

(90)

Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste proizvoda iz ispitnog postupka, u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(91)

Na temelju toga, privremene ponderirane prosječne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose 19,3 % za društvo GCNS i 16,2 % za društvo ITSS.

(92)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 50. i 51., proizvođači izvoznici su povezani. Komisija je stoga utvrdila jedinstvenu ponderiranu prosječnu dampinšku maržu za oba društva na razini od 19,2 %.

(93)

Budući da je uvoz proizvođača izvoznika koji su surađivali činio 100 % ukupnog izvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka, Komisija je smatrala reprezentativnim utvrditi preostalu dampinšku maržu na razini proizvođača izvoznika koji su surađivali.

(94)

Privremene dampinške marže izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(95)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 16. u vezi s jednim od triju kineskih proizvođača izvoznika iz uzorka, Komisija je odlučila iskoristiti odredbe članka 18. osnovne uredbe i nije uzela u obzir podatke koje je dostavio taj proizvođač izvoznik.

(96)

Komisija je donijela tu odluku jer društvo tijekom posjeta radi provjere nije uspjelo na vrijeme objasniti nekoliko podataka navedenih u odgovoru na upitnik te ih povezati s revidiranim financijskim izvještajima, izvješćima o upravljanju troškovima i podacima u korištenim internim IT aplikacijama. Neke brojke, kao što su količina proizvodnje po vrsti proizvoda, potrošnja ulazne energije, raspodjela nusproizvoda i režijski troškovi proizvodnje, koji su smatrani ključnim za izračun pojedinačne dampinške marže, nisu se mogli uskladiti s prethodno navedenim dokumentima ili ključevi njihove raspodjele nisu bili dovoljno objašnjeni. Nadalje, zbog kašnjenja u pružanju traženih podataka i objašnjenja, Komisija nikako nije mogla provjeriti određene dijelove odgovora na upitnik koji se odnose na utvrđivanje uobičajene vrijednosti. Prema tome, Komisija u roku utvrđenom u osnovnoj uredbi nije primila potrebne informacije za utvrđivanje dampinške marže za to društvo.

(97)

U skladu s člankom 18. stavkom 4. osnovne uredbe, zainteresirana strana obaviještena je dopisom od 18. prosinca 2019. o razlozima zbog kojih Komisija nije namjeravala uzeti u obzir dostavljene informacije te joj je dana mogućnost dostavljanja daljnjih obrazloženja.

(98)

Društvo je na dopis Komisije odgovorilo 7. siječnja 2020. Društvo u svojem odgovoru nije osporilo činjenicu da je bilo nedostataka navedenih u dopisu Komisije. Međutim, društvo je tvrdilo da takvi nedostaci nisu bili dovoljno ozbiljni za primjenu članka 18. osnovne uredbe. Društvo je tvrdilo da su nedostaci koje je Komisija utvrdila u svojem dopisu nastali zbog toga što su informacije koje je dostavilo jedno povezano društvo u načelu sastavljene i obrađene ručno, a ne s pomoću IT sustava. Stoga je bilo više vjerojatno da će informacije imati nedostatke. Društvo je zaključilo da je Komisija usprkos tome mogla izračunati pojedinačnu dampinšku maržu na temelju podataka provjerenih na licu mjesta.

(99)

Komisija se nije složila s tvrdnjom društva da je na temelju podataka provjerenih na licu mjesta bilo moguće izračunati pojedinačnu dampinšku maržu. Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 93., priroda i količina nedostataka utvrđenih na licu mjesta – bez obzira na to kako su mogli nastati – i činjenica da ih društvo nije uspjelo riješiti tijekom cijelog posjeta radi provjere, efektivno su spriječili Komisiju da izračuna dampinšku maržu na temelju provjerenih podataka. U skladu s tim Komisija privremeno nije uzela u obzir informacije koje je dostavio proizvođač izvoznik te je u ovoj fazi potvrdila da će u pogledu tog proizvođača izvoznika koristiti raspoložive podatke.

(100)

Stoga se opis izračuna dampinške marže u nastavku odnosi na dva preostala kineska proizvođača izvoznika u uzorku.

(101)

U skladu s člankom 2. stavkom 1. osnovne uredbe „uobičajena vrijednost obično se temelji na cijenama, koje su nezavisni kupci platili ili plaćaju, u uobičajenom tijeku trgovine, u zemlji izvoznici”.

(102)

Međutim, prema članku 2. stavku 6.a točki (a) osnovne uredbe „[a]ko se […] utvrdi da upotreba domaćih cijena i troškova u zemlji izvoznici nije primjerena zbog toga što u toj zemlji postoje znatni poremećaji u smislu točke (b), uobičajena vrijednost izračunava se isključivo na temelju troškova proizvodnje i prodaje koji odražavaju nenarušene cijene odnosno referentne vrijednosti” i ona „uključuje nenarušen i razuman iznos troškova prodaje te općih i administrativnih troškova i dobiti”. Kako je objašnjeno u nastavku, Komisija je u ovom ispitnom postupku zaključila da je, s obzirom na raspoložive dokaze i nesuradnju kineske vlade, primjena članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe primjerena.

(103)

Člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe utvrđuje se: „znatni poremećaji su oni poremećaji do kojih dolazi ako prijavljene cijene ili troškovi, uključujući troškove sirovina i energije, nisu rezultat sila slobodnog tržišta jer na njih utječu znatne državne intervencije. Pri procjeni postojanja znatnih poremećaja u obzir se uzima, među ostalim, mogući učinak jednog ili više sljedećih elemenata:

(104)

U skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe u procjeni postojanja znatnih poremećaja u smislu članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe uzima se u obzir, među ostalim, neiscrpni popis elemenata iz prethodne odredbe. U skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe pri procjeni postojanja znatnih poremećaja u obzir se uzima mogući učinak jednog od tih elemenata ili više njih na cijene i troškove predmetnog proizvoda u zemlji izvoznici. Budući da taj popis nije kumulativan, doista nije potrebno voditi računa o svim elementima kako bi se utvrdili znatni poremećaji. Nadalje, za dokazivanje postojanja jednog elementa s popisa ili više njih mogu se upotrijebiti iste činjenične okolnosti. Međutim, svaki zaključak o znatnim poremećajima u smislu članka 2. stavka 6.a točke (a) mora se donijeti na temelju svih raspoloživih dokaza. Pri općoj procjeni postojanja poremećaja u obzir se mogu uzeti i opći kontekst i situacija u zemlji izvoznici, osobito ako temeljni elementi ekonomskog i upravnog ustroja zemlje izvoznice vladi daju znatne ovlasti da intervenira u gospodarstvo tako da cijene i troškovi nisu posljedica slobodnog kretanja tržišnih sila.

(105)

U članku 2. stavku 6.a točki (c) osnovne uredbe utvrđeno je sljedeće: „[a]ko Komisija ima utemeljene naznake o mogućem postojanju znatnih poremećaja u smislu točke (b) u određenoj zemlji ili u određenom sektoru u toj zemlji i ako je to primjereno za djelotvornu primjenu ove Uredbe, Komisija izrađuje, stavlja na raspolaganje javnosti i redovito ažurira izvješće u kojem se navode okolnosti iz točke (b) na tržištu u toj zemlji ili sektoru.”

(106)

Na temelju te odredbe Komisija je izradila Izvješće o NRK-u (dalje u tekstu „Izvješće”) (12) iz kojeg je vidljivo da dolazi do znatnih vladinih intervencija na mnogim razinama gospodarstva, uključujući specifične poremećaje mnogih ključnih faktora proizvodnje (kao što su zemljište, energija, kapital, sirovine i radna snaga) i u pojedinim sektorima (na primjer, čelika i kemikalija). Izvješće je dodano u dokumentaciju ispitnog postupka u fazi pokretanja postupka. U pritužbi su navedeni i određeni relevantni dokazi koji dopunjuju Izvješće. U trenutku pokretanja postupka zainteresirane strane pozvane su da ospore, dopune ili dostave primjedbe na dokaze iz dokumentacije ispitnog postupka.

(107)

Konkretno, pritužba se odnosila na prakse koje utječu na troškove i cijene u sektoru nehrđajućeg čelika:

(108)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 30., kineska vlada nije dostavila primjedbe ni dokaze kojima bi potkrijepila ili osporila postojeće dokaze iz dokumentacije predmeta, uključujući Izvješće i dodatne dokaze, o postojanju znatnih poremećaja i/ili primjerenosti primjene članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe u ovom predmetu, a koje je dostavio podnositelj pritužbe.

(109)

Primjedbe u tom pogledu primljene su od dvaju proizvođača izvoznika, koji su tvrdili da izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 6.a osnovne uredbe nije u skladu sa Sporazumom WTO-a o antidampingu. U tom su pogledu proizvođači izvoznici tvrdili da Komisija ne bi trebala odstupati od standardne metodologije pri utvrđivanju uobičajene vrijednosti, osim ako je u Sporazumu o antidampingu dopušteno drukčije, i trebala bi slijediti standardnu metodologiju u skladu s člankom 2. Sporazuma o antidampingu. Osim toga, zainteresirane strane tvrdile su i da pojam znatnih poremećaja uopće ne postoji u Sporazumu o antidampingu.

(110)

Nadalje, proizvođači izvoznici tvrdili su da u dokumentaciji nije bilo dokaza da su navodne vladine intervencije navedene u Izvješću i pritužbi dovele do narušavanja cijena ulaznih materijala za proizvodnju predmetnog proizvoda.

(111)

Za potrebe ovog ispitnog postupka Komisija je u uvodnoj izjavi 157. zaključila da je primjereno primijeniti članak 2. stavak 6.a osnovne uredbe. Komisija smatra da se stoga primjenjuje članak 2. stavak 6.a. Osim toga, Komisija smatra da je ta odredba u skladu s obvezama Europske unije u okviru WTO-a. Komisija smatra da, kako je pojašnjeno u predmetu DS473 EU-biodizel (Argentina), odredbe osnovne uredbe koje se općenito upotrebljavaju za sve članice WTO-a, posebno članak 2. stavak 5. drugi podstavak osnovne uredbe, dopuštaju upotrebu podataka iz trećih zemalja koji su odgovarajuće prilagođeni, ako je takvo prilagođavanje potrebno i utemeljeno. Naposljetku, Komisija je podsjetila da se predmet DS473 EU-biodizel (Argentina) nije odnosio na primjenu članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe, koja je relevantna pravna osnova za utvrđivanje uobičajene vrijednosti u ovom ispitnom postupku. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(112)

Komisija je ispitala je li bilo primjereno upotrijebiti domaće cijene i troškove u NRK-u, s obzirom na postojanje znatnih poremećaja u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe. Komisija je to učinila na temelju raspoloživih dokaza iz dokumentacije, uključujući dokaze sadržane u Izvješću, koje se oslanja na javno dostupne izvore. Tom su analizom obuhvaćeni ispitivanje znatnih državnih intervencija u gospodarstvu NRK-a općenito, ali i konkretne situacije na tržištu u relevantnom sektoru, uključujući predmetni proizvod.

(113)

U pogledu drugog zahtjeva, Komisija je napomenula da postojanje znatnih poremećaja koji su doveli do primjene članka 2. stavka 6.a osnovne uredbe nije povezano s postojanjem posebnog sektorskog poglavlja koje obuhvaća proizvod iz ispitnog postupka. U izvješću su opisane različite vrste poremećaja prisutne u NRK-u koje su međusobno povezane i primjenjuju se u cijelom kineskom gospodarstvu te utječu na cijene i/ili sirovine i troškove proizvodnje proizvoda iz ispitnog postupka. Kako je objašnjeno u odjeljcima od (b) do (i) u nastavku, na industriju SSHR-a primjenjuje se niz vladinih intervencija opisanih u Izvješću (pokrivanje petogodišnjim planovima i drugim dokumentima, poremećaji u vezi sa sirovinama, financijski poremećaji itd.), koji su izričito navedeni i na koje se upućuje u ovoj uredbi. Uz to, u uvodnim izjavama 104., 121., 122., od 124. do 128., 135., 138., 141., 151., 153. i 154. ove Uredbe detaljno je naveden i niz poremećaja koji se primjenjuju na sektor SSHR-a i/ili na njegove sirovine i ulazne materijale, koji nisu uključeni u znatne poremećaje koji su već sadržani u Izvješću. Tržišne okolnosti te temeljne politike i planovi koji dovode do znatnih poremećaja i dalje su primjenjivi na sektor SSHR-a i to na njegove troškove proizvodnje, usprkos izvješću objavljenom u prosincu 2017. Nijedna strana nije dostavila dokaze koji ukazuju na suprotno. Još su uvijek primjenjivi dodatni izvori znatnih poremećaja sadržanih u Uredbi i nijedna strana nije dostavila dokaze koji ukazuju na suprotno.

(114)

Komisija je stoga privremeno odbacila tvrdnje dvaju proizvođača izvoznika.

(115)

Kineski gospodarski sustav temelji se na konceptu „socijalističkog tržišnog gospodarstva”. Taj je koncept sadržan u kineskom Ustavu i određuje gospodarsko upravljanje NRK-om. Temeljno je načelo sljedeće: „socijalističko javno vlasništvo proizvodnih sredstava, točnije u vlasništvu cijelog naroda i kolektivnom vlasništvu radnika”. Gospodarstvo u državnom vlasništvu jest „pokretačka sila nacionalnog gospodarstva” i država ima zadaću „osigurati njegovu konsolidaciju i rast” (13). S obzirom na takvo opće uređenje kineskog gospodarstva, ne samo da su moguće znatne državne intervencije u gospodarstvu nego su takve intervencije izričito propisane. Ideja da javno vlasništvo ima prednost pred privatnim vlasništvom prožima cijeli pravni sustav i istaknuta je kao glavno načelo u svim glavnim zakonodavnim aktima. Kineski Zakon o vlasništvu odličan je primjer toga: u njemu se upućuje na primarni stadij socijalizma i državi se povjerava održavanje osnovnog gospodarskog sustava u kojem javno vlasništvo ima glavnu ulogu. Zakonom je dopušteno i postojanje i razvoj drugih oblika vlasništva uz državno vlasništvo (14).

(116)

Osim toga, na temelju kineskog prava socijalističko tržišno gospodarstvo razvija se pod vodstvom Komunističke partije Kine („KPK”). Strukture kineske države i KPK-a međusobno su povezane na svakoj razini (pravna, institucionalna, osobna) i tvore nadstrukturu u kojoj se uloge KPK-a i države ne razlikuju. Izmjenom kineskog Ustava u ožujku 2018. vodeća uloga KPK-a dobila je još veći značaj jer je izričito potvrđena u tekstu članka 1. Ustava. Nakon postojeće prve rečenice odredbe koja glasi: „[s]ocijalistički sustav temeljni je sustav Narodne Republike Kine” ubačena je nova druga rečenica, koja glasi: „[g]lavna značajka socijalizma s kineskim obilježjima vodstvo je Komunističke partije Kine” (15). To pokazuje neupitnu i sve veću kontrolu KPK-a nad gospodarskim sustavom NRK-a. To vođenje i kontrola svojstveni su kineskom sustavu i znatno nadilaze uobičajenu situaciju u drugim zemljama u kojima vlade imaju široku makroekonomsku kontrolu u granicama unutar kojih djeluju sile slobodnog tržišta.

(117)

Kineska država provodi intervencionističku gospodarsku politiku kako bi ispunila svoje ciljeve, koji se podudaraju s političkim programom KPK-a umjesto da odražavaju prevladavajuće gospodarske uvjete na slobodnom tržištu (16). Kineska tijela vlasti primjenjuju mnogobrojne ekonomske intervencijske instrumente, uključujući sustav industrijskog planiranja, financijski sustav i razinu regulatornog okruženja.

(118)

Prvo, na razini opće administrativne kontrole smjerom kineskog gospodarstva upravlja se u okviru složenog sustava industrijskog planiranja koji utječe na sve gospodarske aktivnosti u zemlji. Svi ti planovi zajedno obuhvaćaju sveobuhvatnu i složenu matricu sektora i međusektorskih politika te se donose na svim razinama vlasti. Planovi su na pokrajinskoj razini detaljni, dok se u nacionalnim planovima određuju širi ciljevi. U planovima se navode i sredstva potpore relevantnim industrijama/sektorima te rokovi unutar kojih se ciljevi moraju postići. Izričiti proizvodni ciljevi bili su uobičajeni u prošlim planskim ciklusima, a sad ih sadržavaju samo određeni planovi. Pojedinačni industrijski sektori i/ili projekti izdvajaju se u planovima kao (pozitivni ili negativni) prioriteti u skladu s vladinim prioritetima i za njih se utvrđuju posebni razvojni ciljevi (modernizacija industrije, širenje na međunarodnoj razini itd.). Neovisno o tome jesu li u privatnom ili državnom vlasništvu, gospodarski subjekti moraju djelotvorno prilagoditi svoje poslovne aktivnosti stvarnom stanju koje nastaje sustavom planiranja. To nije samo zato što planovi obvezuju nego i zato što se relevantna kineska tijela na svim razinama vlasti pridržavaju sustava planova i u skladu s njim primjenjuju ovlasti koje su im povjerene, čime potiču gospodarske subjekte da se pridržavaju prioriteta utvrđenih u tim planovima (vidjeti i odjeljak (e) u nastavku) (17).

(119)

Drugo, na razini raspodjele financijskih sredstava u financijskom sustavu NRK-a prevladavaju poslovne banke u državnom vlasništvu. Pri utvrđivanju i provedbi svoje politike odobravanja zajmova te banke moraju nastojati ispuniti ciljeve državne industrijske politike, umjesto da u prvom redu procjenjuju gospodarsku vrijednost predmetnog projekta (vidjeti i odjeljak (h) u nastavku) (18). Isto vrijedi i za druge sastavnice kineskog financijskog sustava kao što su tržišta dionica, tržišta obveznica, tržišta privatnog vlasničkog kapitala itd. Uz bankarski sektor i ti su dijelovi financijskog sektora institucionalno i operativno ustrojeni tako da nisu usmjereni na postizanje maksimalno učinkovitih financijskih tržišta nego na osiguravanje kontrole i omogućivanje intervencija države i KPK-a (19).

(120)

Treće, na razini regulatornog okruženja intervencije države u gospodarstvo javljaju se u različitim oblicima. Na primjer, pravila o javnoj nabavi redovito se upotrebljavaju za ispunjenje ciljeva politike umjesto za gospodarsku učinkovitost, čime se dovode u pitanje tržišna načela u tom području. U primjenjivom zakonodavstvu izričito se navodi da se javna nabava provodi kako bi se olakšalo ostvarivanje ciljeva utvrđenih u državnim politikama. No priroda tih ciljeva nije jasno definirana, pa tijela koja donose odluke imaju veliku slobodu u odlučivanju (20). Slično tomu, u području ulaganja kineska vlada ima znatnu kontrolu i utjecaj nad predmetom i iznosom državnih i privatnih ulaganja. Tijela provode provjere ulaganja te primjenjuju različite poticaje, ograničenja i zabrane u području ulaganja kao važan instrument potpore ciljevima industrijske politike, kao što su zadržavanje državne kontrole nad ključnim sektorima ili jačanje domaće industrije (21).

(121)

Ukratko, kineski gospodarski model temelji se na određenim osnovnim aksiomima kojima se predviđaju i potiču brojne raznovrsne državne intervencije. Takve znatne državne intervencije u suprotnosti su sa slobodnim djelovanjem tržišnih sila, a posljedica je toga narušavanje djelotvorne raspodjele resursa u skladu s tržišnim načelima (22).

(122)

Poduzeća koja su u vlasništvu ili pod kontrolom države i/ili koja država politički nadzire ili im pruža smjernice ključan su dio gospodarstva u NRK-u.

(123)

Kineska vlada i KPK održavaju strukture preko kojih imaju stalan utjecaj na poduzeća, osobito ona u državnom vlasništvu. Država (a u mnogim aspektima i KPK) ne samo da aktivno određuje i nadzire način na koji pojedinačna poduzeća u državnom vlasništvu provode opće gospodarske politike nego i iskorištava svoja prava na sudjelovanje u njihovu donošenju operativnih odluka. To se u pravilu postiže rotacijom kadrova između državnih tijela i poduzeća u državnom vlasništvu, prisutnošću članova partije u izvršnim tijelima poduzeća u državnom vlasništvu i partijskih ćelija u društvima (vidjeti i odjeljak d)) te oblikovanjem korporativne strukture u sektoru poduzeća u državnom vlasništvu (23). Zauzvrat, poduzeća u državnom vlasništvu imaju poseban status u kineskom gospodarstvu koji im donosi niz gospodarskih koristi, ponajprije zaštitu od tržišnog natjecanja i povlašteni pristup relevantnim ulaznim elementima, uključujući financiranje (24).

(124)

U sektoru čelika kineska vlada i dalje u vlasništvu ima znatan udio društava. Iako se procjenjuje da je broj poduzeća u državnom vlasništvu i broj društava u privatnom vlasništvu teoretski približno jednak, četiri od pet kineskih proizvođača čelika među 10 najvećih svjetskih proizvođača čelika u državnom su vlasništvu (25). Istodobno, iako je deset najvećih proizvođača činilo samo 36 % ukupne industrijske proizvodnje u 2016., kineska je vlada iste godine utvrdila cilj da do 2025. konsolidira 60–70 % proizvodnje željeza i čelika u približno deset velikih poduzeća (26). Tu je namjeru kineska vlada ponovila u travnju 2019. prilikom najave objavljivanja smjernica za konsolidaciju industrije čelika (27). Takva konsolidacija mogla bi uključivati prisilna spajanja profitabilnih privatnih društava s poduzećima u državnom vlasništvu koja ostvaruju slabe rezultate (28). Primjer su nedavnog spajanja proizvođači čelika Baosteel Group Corp. i Wuhan Iron & Steel Group Corp. u 2016., od kojih je tako nastao drugi najveći svjetski proizvođač čelika (29). Glavni su proizvođači nehrđajućeg čelika u državnom vlasništvu, na primjer Tisco, Baosteel, Ansteel Lianzhong, Jiujuan Iron and Steel i Tangshan.

(125)

Nadalje, NRK je vodeći svjetski potrošač nikla. Nikal je važna sirovina koja zajedno s kromom daje nehrđajućem čeliku svoja nehrđajuća svojstva. Udio nikla čimbenik je koji utječe i na troškove rudače nikla, koji pak utječu na troškove izravnih ulaznih materijala predmetnog proizvoda. Upotrebljava se u proizvodnji SSHR-a u različitim oblicima, npr. rudača nikla, niklovo sirovo željezo, feronikal, čisti nikal, otpaci nikla, otpaci od nehrđajućeg čelika. Podnositelj pritužbe procijenio je da nikal u svojim različitim oblicima čini više od 50 % troškova proizvodnje nehrđajućeg čelika u NRK-u (30). Ta je zemlja u 2016. koristila 1,04 milijuna tona, što čini 52 % globalne potrošnje nikla. Kineska potrošnja trebala se u 2017. povećati za 2,9 % na 1,07 milijuna tona. Proizvodnja nehrđajućeg čelika predstavlja dominantnu upotrebu nikla u NRK-u (84 %). Taj je udio znatno veći od međunarodnog prosjeka (64 %). Potrošnja nikla znatno se povećala u 2016. i 2017. (31) jer se kineska proizvodnja nehrđajućeg čelika povećala za 15,7 %, na 24,9 milijuna tona. Budući da je proizvodnja u ostatku svijeta porasla za samo 4,3 %, udio koji NRK ima u svjetskoj proizvodnji dosegnuo je 54,5 %. Proizvodnja je naglo porasla zahvaljujući velikoj potrošnji kineske vlade na infrastrukturu i intenzivnoj izgradnji nekretnina. Statistički podaci pokazuju da su velik dio ulaganja NRK-a u dugotrajnu imovinu organizirali kineska vlada i kineska poduzeća u državnom vlasništvu, a oboje su pokazali veći rast ulaganja u odnosu na privatni sektor (32).

(126)

S obzirom na učestale državne intervencije u industriji čelika i industriji obojenih metala te visok udio poduzeća u državnom vlasništvu u tim sektorima, čak ni proizvođači čelika u privatnom vlasništvu ne mogu poslovati u skladu s tržišnim uvjetima. Doista, javna i privatna poduzeća u sektoru čelika također se politički nadziru i usmjeravaju kako je objašnjeno u odjeljku (e) u nastavku.

(127)

Na temelju prethodno navedenoga zaključuje se da na tržištu SSHR-a u NRK-u u znatnoj mjeri djeluju poduzeća koja su u vlasništvu ili pod kontrolom kineske vlade odnosno koja ta vlada politički nadzire ili im pruža smjernice.

(128)

Osim što kontrolira gospodarstvo vlasništvom nad poduzećima u državnom vlasništvu i drugim alatima, NRK može utjecati na cijene i troškove svojom prisutnošću u društvima. Iako se može smatrati da pravo relevantnih državnih tijela na imenovanje i razrješenje ključnog rukovodstva u poduzećima u državnom vlasništvu, kako je predviđeno kineskim zakonodavstvom, odražava pripadajuća prava vlasništva, (33) ćelije KPK-a u poduzećima u državnom i privatnom vlasništvu još su jedan važan način na koji država može utjecati na donošenje poslovnih odluka. Prema zakonu o trgovačkim društvima NRK-a, organizacija KPK-a mora se osnovati u svakom društvu (s barem tri člana KPK-a kako je određeno u Ustavu KPK-a (34)), a društvo mora omogućiti uvjete za rad te partijske organizacije. Čini se da se u prošlosti taj zahtjev nije uvijek poštovao ili strogo provodio. Međutim, barem od 2016. KPK je ojačao svoja prava na kontrolu poslovnih odluka poduzeća u državnom vlasništvu kao pitanje političkog načela. Zabilježeno je i da KPK vrši pritisak na privatna društva da na prvo mjesto stave „patriotizam” te da se pridržavaju partijske stege (35). U 2017. zabilježeno je da su partijske ćelije postojale u 70 % od približno 1,86 milijuna društava u privatnom vlasništvu i da je pritisak da organizacije KPK-a imaju konačnu riječ u donošenju poslovnih odluka u društvima u kojima djeluju sve veći. (36) Ta se pravila primjenjuju općenito na cijelo kinesko gospodarstvo u svim sektorima, uključujući proizvođače SSHR-a i dobavljače njihovih ulaznih elemenata.

(129)

Konkretno u sektoru čelika, kako je već istaknuto, mnogi veliki proizvođači u vlasništvu su države (vidjeti uvodnu izjavu 123.). Neki su izričito navedeni u „Planu za prilagodbu i modernizaciju industrije čelika za razdoblje od 2016. do 2020.” (37). Glavni proizvođači izvoznici u državnom vlasništvu često su vodeći svjetski proizvođači SSHR-a, bez obzira na to jesu li integrirani ili nisu. Na primjer, kinesko poduzeće u državnom vlasništvu Shanxi Taiyuan Iron & Steel Co Ltd („TISCO”) spominje na svojoj internetskoj stranici da je „golemi div u području željeza i čelika te vodeće poduzeće u globalnoj industriji nehrđajućeg čelika”, „najveće poduzeće za nehrđajući čelik koje raspolaže najvećim globalnim kapacitetom i najsuvremenijom tehnologijom i opremom”. U skladu s tim, „TISCO se razvio u iznimno masovan kompleks za željezo i čelik, koji je integriran s poslovnim djelatnostima vađenja željeza, proizvodnje, obrade, isporuke željeza i čelika i trgovine njima” (38). Baosteel je još jedno veliko kinesko poduzeće u državnom vlasništvu koje se bavi proizvodnjom nehrđajućeg čelika, a drži ga nedavno konsolidirano poduzeće China Baowu Steel Group Co. Ltd. (bivši Baosteel Group i Wuhuan Iron & Steel) (39).

(130)

Kineska vlada prisutna je i u poduzećima iz sektora nehrđajućeg čelika preko imenovanja osoba. Primjer je takvog pristupa proizvođač nehrđajućeg čelika TISCO, gdje je imenovani zamjenik tajnika Odbora KPK-a imenovan i predsjednikom TISCO-a odlukom Odbora KPK-a i vlade pokrajine Shanxi (40).

(131)

Prisutnost i intervencije države na financijskim tržištima (vidjeti i odjeljak (h) u nastavku) te u nabavi sirovina i ulaznih materijala stvaraju dodatne poremećaje na tržištu SSHR-a (41). Stoga prisutnost države u društvima, uključujući poduzećima u državnom vlasništvu, u sektoru čelika i drugim sektorima (kao što su financijski sektor i sektor ulaznih materijala, uključujući industriju obojenih metala) omogućuje kineskoj vladi da utječe na cijene i troškove.

(132)

Kineska vlada izravno intervenira u cijene kapitala, rada, zemlje, sirovina i osnovnih ulaznih materijala u proizvodnom procesu. Iako se cijene gotovih proizvoda uglavnom utvrđuju tržišnim mehanizmima, narušavanja cijena nastala na početku vrijednosnog lanca bacaju dugu sjenu upravo na te cijene i stvaraju „pogrešne” cjenovne signale koji ne odražavaju stvarne nedostatke u industriji i remete saldo dobiti/gubitka svih uključenih igrača.

(133)

Smjerom kineskoga gospodarstva uvelike se upravlja u okviru razrađenog sustava planiranja u kojem se utvrđuju prioriteti i postavljaju ciljevi na koje se moraju usredotočiti središnja vlast i lokalne vlasti. Relevantni planovi postoje na svim razinama vlasti i obuhvaćaju gotovo sve gospodarske sektore. Ciljevi utvrđeni planskim instrumentima su obvezni, a tijela na svakoj administrativnoj razini nadziru kako odgovarajuća niža razina vlasti provodi te planove. Zbog sustava planiranja u NRK-u resursi se općenito usmjeravaju u sektore za koje je vlada odredila da su strateški ili na drugi način politički važni, umjesto da se dijele u skladu s tržišnim silama (42).

(134)

Kineska vlada industriju čelika smatra ključnom industrijom (43). To je potvrđeno u nizu planova, direktiva i drugih dokumenata koji se odnose na čelik, a izdani su na nacionalnoj, regionalnoj i općinskoj razini, na primjer u „Planu za prilagodbu i modernizaciju industrije čelika za razdoblje 2016.–2020.”. U tom se planu navodi da je industrija čelika „važan osnovni sektor kineskog gospodarstva, nacionalni temelj” (44). Glavne zadaće i ciljevi iz tog plana obuhvaćaju sve aspekte razvoja te industrije (45).

(135)

U 13. petogodišnjem planu za gospodarski i socijalni razvoj (46) predviđa se pružanje potpore poduzećima koja proizvode vrste proizvoda od čelika visoke klase (47). U prvom je planu i postizanje kvalitete, trajnosti i pouzdanosti proizvoda podupiranjem društava koja upotrebljavaju tehnologije povezane s čistom proizvodnjom čelika, preciznim valjanjem i poboljšanjem kvalitete (48).

(136)

U „Katalogu smjernica za restrukturiranje industrije (verzija iz 2011.) (49) (izmjena iz 2013.)” („Katalog”) željezo i čelik navode se kao poticane industrije.

(137)

Nadalje, kineska vlada usmjerava razvoj sektora u skladu sa širokim rasponom alata politike i direktiva koji su, među ostalim, povezani sa sljedećim: sastavom i restrukturiranjem tržišta, sirovinama, ulaganjima, uklanjanjem kapaciteta, asortimanom proizvoda, premještanjem, modernizacijom itd. Kineska vlada tim i drugim sredstvima usmjerava i kontrolira gotovo svaki aspekt razvoja i funkcioniranja tog sektora (50). Trenutačni problem viška kapaciteta nedvojbeno je najbolji primjer posljedica politika kineske vlade i popratnih poremećaja.

(138)

Ukratko, kineska vlada utvrdila je mjere kojima subjekte navodi da postupaju u skladu s ciljevima javne politike pružanja potpore poticanim industrijama, uključujući proizvodnju SSHR-a kao dijela poticanog sektora čelika. Te mjere onemogućuju normalno djelovanje tržišnih sila.

(139)

Prema podacima u dokumentaciji kineski stečajni sustav nije primjeren za ispunjavanje svojih glavnih ciljeva, kao što su pravedno podmirenje potraživanja i dugova te zaštita zakonskih prava i interesa vjerovnika i dužnika. Izgleda da je razlog tomu to što se, iako se kinesko stečajno pravo službeno temelji na načelima koja su slična načelima primijenjenima u stečajnim pravima drugih zemalja, kineski sustav redovito nedovoljno provodi. Broj stečaja i dalje je iznimno nizak u odnosu na veličinu gospodarstva zemlje, upravo zbog toga što postupci u slučaju nesolventnosti imaju brojne nedostatke, čiji je učinak odvraćanje od podnošenja zahtjeva za pokretanje stečajnog postupka. Nadalje, država i dalje ima snažnu i aktivnu ulogu u postupcima u slučaju nesolventnosti, što često izravno utječe na ishod tih postupaka (51).

(140)

Osim toga, nedostaci u sustavu prava vlasništva posebno su očiti kada je riječ o vlasništvu nad zemljištem i pravima korištenja zemljišta u NRK-u (52). Sva su zemljišta u vlasništvu kineske države (kolektivno vlasništvo nad ruralnim zemljištima i državno vlasništvo nad urbanim zemljištima). Ustupanje tih prava i dalje ovisi isključivo o državi. Postoje pravne odredbe kojima je cilj transparentna raspodjela prava upotrebe zemljišta po tržišnim cijenama, na primjer uvođenjem postupaka nadmetanja. Međutim, te se odredbe redovito ne poštuju te određeni kupci stječu svoje zemljište besplatno ili po cijenama nižima od tržišnih (53). Osim toga, tijela pri raspodjeli zemljišta često nastoje ostvariti određene političke ciljeve, uključujući provedbu gospodarskih planova (54).

(141)

Baš kao i drugi sektori kineskoga gospodarstva, proizvođači SSHR-a podliježu uobičajenim odredbama kineskih zakona o stečaju, o trgovačkim društvima i o vlasništvu. Zbog toga su i ta društva podložna poremećajima „odozgo”, koji su posljedica diskriminatorne primjene ili neodgovarajuće provedbe stečajnog zakona i zakona o vlasništvu. U ovom se ispitnom postupku nije otkrilo ništa što bi dovelo u pitanje te nalaze. Stoga je Komisija preliminarno zaključila da se kinesko zakonodavstvo o stečaju i vlasništvu ne primjenjuje na ispravan način, što dovodi do poremećaja kada se omogućuje nastavak poslovanja insolventnih društava te pri dodjeli prava korištenja zemljišta u NRK-u. Čini se da se ta razmatranja, na temelju raspoloživih dokaza, u potpunosti primjenjuju i u sektoru nehrđajućeg čelika.

(142)

Komisija je u kontekstu svega navedenoga zaključila da je došlo do diskriminatorne primjene ili neodgovarajućeg izvršavanja zakonodavstva o stečaju i o vlasništvu u sektoru čelika, što se odnosi i na predmetni proizvod.

(143)

Sustav tržišno utemeljenih plaća ne može se u potpunosti razviti u NRK-u jer je radnicima i poslodavcima onemogućeno ostvarivanje prava na kolektivno udruživanje. NRK nije ratificirao niz temeljnih konvencija Međunarodne organizacije rada („ILO”), posebno onih koje se odnose na slobodu udruživanja i kolektivno pregovaranje (55). U skladu s nacionalnim pravom aktivan je samo jedan sindikat. Međutim, taj sindikat ovisi o državnim tijelima te se gotovo i ne uključuje u kolektivno pregovaranje i zaštitu prava radnika (56). Nadalje, mobilnost kineske radne snage ograničena je sustavom registracije kućanstava, koji lokalnom stanovništvu određenog administrativnog područja ograničava pristup socijalnim i drugim naknadama. Zbog toga su radnici koji nemaju lokalnu boravišnu dozvolu u nepovoljnom položaju za zapošljavanje te primaju manji dohodak od radnika koji imaju boravišnu dozvolu (57). To dovodi do poremećaja u troškovima plaća u NRK-u.

(144)

Nisu dostavljeni nikakvi dokazi o tome da sektor čelika, uključujući proizvođače SSHR-a, ne podliježe opisanom kineskom sustavu radnog prava. Stoga poremećaji u području troškova plaća u jednakoj mjeri izravno (kada je riječ o proizvodnji predmetnog proizvoda) i neizravno (kada je riječ o pristupu kapitalu ili ulaznim elementima društava koja podliježu istom sustavu rada u NRK-u) utječu na dio sektora čelika koji se odnosi na SSHR.

(145)

Poslovni subjekti u NRK-u suočavaju se s različitim poremećajima u pristupu kapitalu.

(146)

Za kineski financijski sustav karakterističan je snažan položaj banaka u državnom vlasništvu (58), koje pristup financijskim sredstvima ne odobravaju samo na temelju gospodarske održivosti projekta nego i drugih kriterija. Slično kao nefinancijska poduzeća u državnom vlasništvu, banke su povezane s državom ne samo vlasništvom nego i osobnim vezama (izvršne direktore velikih financijskih institucija u državnom vlasništvu imenuje KPK) (59) te također kao nefinancijska poduzeća u državnom vlasništvu, redovito provode javne politike koje je osmislila vlada. Banke pritom poštuju izričitu zakonsku obvezu poslovanja u skladu s potrebama nacionalnog gospodarskog i socijalnog razvoja te prema smjernicama iz državnih industrijskih politika (60). Tomu pridonose i dodatna postojeća pravila u skladu s kojima se financijska sredstva usmjeravaju u sektore za koje je vlada odredila da se potiču ili su zbog nečeg drugog važni (61).

(147)

Iako se uviđa da se u raznim pravnim odredbama upućuje na potrebu za poštovanjem uobičajenih bankarskih praksi i bonitetnih pravila, kao što je potreba za provjerom kreditne sposobnosti dužnika, velik broj dokaza, uključujući nalaze ispitnih postupaka zbog trgovinske zaštite, upućuju na to da te odredbe imaju tek sekundarnu ulogu u primjeni raznih pravnih instrumenata.

(148)

Nadalje, česti poremećaji u rejtinzima obveznica i kreditnim rejtinzima imaju mnogobrojne razloge, među ostalima i taj što na procjenu rizika utječu strateška važnost društva za kinesku vladu i koliko je čvrsto bilo kakvo implicitno vladino jamstvo. Procjene uvelike upućuju na to da kineski kreditni rejtinzi sustavno odgovaraju nižim međunarodnim rejtinzima (62).

(149)

Tomu pridonose i dodatna postojeća pravila u skladu s kojima se financijska sredstva usmjeravaju u sektore za koje je vlada odredila da se potiču ili su zbog nečeg drugog važni (63). To dovodi do sklonosti kreditiranja poduzeća u državnom vlasništvu, velikih privatnih društava s dobrim vezama i društava u ključnim industrijskim sektorima, što znači da dostupnost i trošak kapitala nisu jednaki za sve sudionike na tržištu.

(150)

Drugo, troškovi zaduživanja održavaju se na umjetno niskoj razini kako bi se potaknuo rast ulaganja. To je dovelo do prekomjerne upotrebe kapitalnih ulaganja sa sve manjim povratima ulaganja. Primjer je za to nedavni rast učinka korporativne poluge u državnom sektoru unatoč naglom padu profitabilnosti, što navodi na zaključak da mehanizmi koji djeluju u bankarskom sustavu ne reagiraju na način uobičajen u poslovnom okruženju.

(151)

Treće, iako je u listopadu 2015. postignuta liberalizacija nominalnih kamatnih stopa, cjenovni signali i dalje nisu rezultat sila slobodnog tržišta, nego na njih utječu poremećaji izazvani djelovanjem države. Naime, udio kreditiranja po referentnoj ili nižoj stopi i dalje čini 45 % ukupnog kreditiranja te se čini da se povećala primjena ciljanog kreditiranja s obzirom na to da se njegov udio od 2015. znatno povećao unatoč pogoršanju gospodarskih uvjeta. Umjetno niske kamatne stope dovode do određivanja preniskih cijena, a time i do prekomjernog iskorištavanja kapitala.

(152)

Opći kreditni rast u NRK-u upućuje na smanjenje učinkovitosti raspodjele kapitala, a da pritom nema nikakvih naznaka pooštrenja uvjeta kreditiranja, što bi se očekivalo u tržišnom okruženju bez poremećaja. Zbog toga je posljednjih godina zabilježen nagli porast broja loših kredita. Suočena s rastućim brojem rizičnih dugova kineska je vlada odlučila izbjeći neispunjenje obveza. Stoga se rješavanju problema loših dugova pristupilo odgodom otplate duga, pa su se stvorila tzv. „zombi društva”, ili prijenosom vlasništva nad dugom (npr. spajanjem ili zamjenom duga za vlasnički udio), a da pritom zapravo niti je riješen opći problem zaduženosti niti su uklonjeni njegovi glavni uzroci.

(153)

U biti, unatoč nedavnim mjerama za liberalizaciju tržišta, na sustav kreditiranja poduzeća u NRK-u utječu znatni poremećaji koji proizlaze iz trajne i sveobuhvatne uloge države na tržištima kapitala.

(154)

Nisu dostavljeni dokazi da opisana vladina intervencija u financijskom sustavu ne obuhvaća sektor čelika, uključujući proizvodnju nehrđajućeg čelika. Prema tome, znatne državne intervencije u financijski sustav ozbiljno utječu na tržišne uvjete na svim razinama.

(155)

Komisija je primijetila da su poremećaji opisani u Izvješću karakteristični za kinesko gospodarstvo. Raspoloživi dokazi pokazuju upravo suprotno, odnosno da se sve činjenice o kineskom sustavu prethodno opisanom u odjeljcima od (a) do (e) i u dijelu A Izvješća te sva njegova obilježja mogu uočiti u cijeloj zemlji i u svim gospodarskim sektorima. Isto vrijedi i za čimbenike proizvodnje prethodno opisane u odjeljcima od (f) do (h) te u dijelu B. Izvješća.

(156)

Komisija podsjeća da su za proizvodnju SSHR-a potrebni brojni različiti ulazni elementi. Kada proizvođači SSHR-a kupuju ulazne elemente ili ugovaraju njihovu nabavu, cijene koje plaćaju (i koje se iskazuju kao njihovi troškovi) očito su izložene istim prethodno navedenim sustavnim poremećajima. Na primjer, dobavljači ulaznih elemenata zapošljavaju radnu snagu koja je izložena poremećajima. Mogu pozajmiti novac koji je izložen poremećajima u financijskom sektoru/raspodjeli kapitala. Osim toga, dio su sustava planiranja koji se primjenjuje na svim razinama vlasti i u svim sektorima.

(157)

Stoga ne samo da domaće prodajne cijene SSHR-a nisu primjerene za uporabu u smislu članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe, nego su i svi troškovi ulaznih elemenata (uključujući sirovine, energiju, zemljište, financiranje, rad itd.) nepouzdani jer na određivanje njihovih cijena utječu znatne državne intervencije, kako je opisano u dijelovima A i B Izvješća. Naime, državne intervencije opisane u pogledu raspodjele kapitala, zemljišta, rada, energije i sirovina prisutne su u cijelom NRK-u. To znači, na primjer, da je ulazni element koji je spajanjem niza faktora proizvodnje proizveden u NRK-u izložen znatnim poremećajima. Isto vrijedi i za ulazne elemente za ulazne materijale i tako dalje. Kineska vlada i proizvođači izvoznici nisu u trenutačnom ispitnom postupku predočili nikakve dokaze ni argumente koji bi to osporili.

(158)

Analiza iz točaka od (a) do (i) ovog odjeljka, koja je uključivala ispitivanje svih raspoloživih dokaza o intervenciji NRK-a općenito u vlastitom gospodarstvu i u sektoru čelika, pokazala je da cijene ili troškovi predmetnog proizvoda, uključujući troškove sirovina, energije i radne snage, nisu rezultat sila slobodnog tržišta jer na njih utječe znatna vladina intervencija u smislu članka 2. stavka 6.a točke (b) osnovne uredbe, kao što je vidljivo iz stvarnog ili mogućeg utjecaja jednog ili više relevantnih elemenata navedenih u njoj. Na temelju toga i zbog nesuradnje kineske vlade Komisija je zaključila da u ovom predmetu nije primjereno upotrijebiti domaće cijene i troškove za utvrđivanje uobičajene vrijednosti.

(159)

Komisija je stoga uobičajenu vrijednost izračunala isključivo na temelju troškova proizvodnje i prodaje koji odražavaju nenarušene cijene odnosno referentne vrijednosti, to jest, u ovom slučaju, na temelju odgovarajućih troškova proizvodnje i prodaje u odgovarajućoj reprezentativnoj zemlji, u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe, kako se razmatra u sljedećem odjeljku.

(160)

Kriteriji za odabir reprezentativne zemlje bili su sljedeći:

(161)

Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 33. do 35., Komisija je objavila dvije bilješke za dokumentaciju o izvorima određivanja uobičajene vrijednosti.

(162)

Komisija je u bilješci od 9. rujna obavijestila zainteresirane strane da je na temelju kriterija navedenih u uvodnoj izjavi 157. utvrdila sljedeće četiri moguće reprezentativne zemlje: Brazil, Malezija, Južna Afrika i Turska.

(163)

Komisija je zaprimila primjedbe triju zainteresiranih strana: podnositelja pritužbe i dvaju kineskih proizvođača izvoznika iz uzorka.

(164)

Oba kineska proizvođača izvoznika tvrdila su u svojim podnescima da je Malezija najbolja reprezentativna zemlja jer ispunjava sve kriterije iz članka 2. stavka 6.a točke (a) osnovne uredbe, dok Brazil i Južna Afrika navodno imaju nižu razinu socijalne zaštite i zaštite okoliša.

(165)

S druge strane, podnositelj pritužbe istaknuo je u podnesku da se u Maleziji ili Turskoj nije proizvodio proizvod iz ispitnog postupka.

(166)

Malezijsko poduzeće koje je utvrđeno kao potencijalni proizvođač proizvoda iz ispitnog postupka bavi se, prema podnesku podnositelja pritužbe, samo ponovnim valjanjem toplovaljanih koluta u hladnovaljane kolute te navodno nije imalo radionicu za taljenje ili liniju za toplo valjanje. Podnositelj pritužbe svoje je tvrdnje u vezi s tim temeljio na konsolidiranom revidiranom financijskom izvještaju grupe Acerinox za 2017. Financijski izvještaj grupe za 2018. bio je isto tako potvrda tog navoda.

(167)

Što se tiče Turske, podnositelj pritužbe tvrdio je da se predmetno društvo bavi samo proizvodnjom nebitne količine proizvoda od nehrđajućeg čelika. Nadalje, ta je proizvodnja bila ograničena na duge proizvode od martenzitnog čelika s polugama kao sirovinom, što bi zapravo isključilo proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka.

(168)

Vlastito istraživanje Komisije potvrdilo je tvrdnje podnositelja pritužbe na temelju konsolidiranog revidiranog izvještaja grupe Acerinox za 2018. i službenih internetskih stranica dvaju predmetnih društava.

(169)

Podnositelj pritužbe potvrdio je da proizvod iz ispitnog postupka u Južnoj Africi proizvodi jedno od društava grupe Acerinox, kako je Komisija navela u bilješci od 9. rujna. Međutim, podnositelj pritužbe iznio je nekoliko argumenata u korist toga da se kao reprezentativnu zemlju odabere Brazil, a ne Južna Afrika.

(170)

Prvo, podnositelj pritužbe naveo je da je Brazil po ekonomskom razvoju mjerenom indeksom BND-a mnogo bliži NRK-u nego što je to Južna Afrika (Južna Afrika je na znatno nižoj poziciji u tim statistikama).

(171)

Međutim, čak i ako se u pogledu stvarnih podataka o BND-u Južna Afrika više razlikuje od NRK-a nego Brazil, sve tri zemlje Svjetska banka i dalje razvrstava među zemlje s visokim srednjim dohotkom. Stoga je Komisija odbacila tu tvrdnju.

(172)

Drugo, podnositelj pritužbe tvrdio je da je Južna Afrika bila najveći svjetski proizvođač kroma, važnog ulaznog materijala za nehrđajući čelik, te stoga razina cijene ovog ulaznog materijala ne bi bila reprezentativna.

(173)

Činjenica da zemlja proizvodi ulazni materijal za proizvod iz ispitnog postupka ne znači automatski da razina cijena uvoza tog proizvoda u tu zemlju nije reprezentativna. Podnositelj pritužbe nije dostavio dokaze o utjecaju velike domaće proizvodnje na uvoznu cijenu. Komisija je stoga utvrdila da je ta tvrdnja neutemeljena.

(174)

Konačno, podnositelj pritužbe dostavio je Komisiji javno dostupne revidirane financijske izvještaje brazilskog proizvođača proizvoda iz ispitnog postupka spomenutog u bilješci od 9. rujna, koji bi se mogli upotrijebiti kao izvor podataka za troškove prodaje, opće i administrativne troškove i dobit koji su potrebni za izračun uobičajene vrijednosti. Za južnoafričkog proizvođača koji je utvrđen u istoj bilješci, takvi su podaci bili dostupni samo na konsolidiranoj razini grupe.

(175)

Na temelju kvalitete i podrobnosti lako dostupnih financijskih podataka u Brazilu, kako ih je dostavio podnositelj pritužbe, te uzimajući u obzir i reprezentativnost čimbenika proizvodnje kako je objašnjeno u odjeljku 3.2.2.3. u nastavku, Komisija je u svojoj bilješci od 10. listopada zaključila da bi Brazil trebalo smatrati odgovarajućom reprezentativnom zemljom.

(176)

Nakon određivanja Brazila kao odgovarajuće reprezentativne zemlje u pogledu stupnja razvijenosti i dostupnosti relevantnih statističkih podataka o uvozu i financijskih podataka, Komisija nije smatrala potrebnim procijeniti razinu socijalne zaštite i zaštite okoliša potencijalnih reprezentativnih zemalja.

(177)

Nije zaprimljen nijedan komentar zainteresiranih strana u vezi s bilješkom od 10. listopada.

(178)

S obzirom na prethodnu analizu, Brazil je ispunio sve kriterije utvrđene u članku 2. stavku 6.a točki (a) prvoj alineji osnovne uredbe i stoga ga se može smatrati odgovarajućom reprezentativnom zemljom. Konkretno, uz to što mu je razina gospodarskog razvoja slična onoj NRK-a, Brazil ima znatnu proizvodnju proizvoda iz ispitnog postupka i za njega je dostupan cjelovit skup podataka za sve faktore proizvodnje, troškove prodaje, opće i administrativne troškove i dobit tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(179)

Na temelju podataka koje su dostavile zainteresirane strane i drugih relevantnih informacija dostupnih u dokumentaciji, Komisija je u bilješci od 9. rujna utvrdila početni popis faktora proizvodnje i resursa koji se namjeravaju koristiti za sve faktore proizvodnje kao što su materijali, energija i radna snaga koju proizvođači izvoznici koriste u proizvodnji proizvoda iz ispitnog postupka. Komisija je navela da će za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe što više upotrebljavati bazu podataka Global Trade Atlas („GTA”) kako bi utvrdila nenarušeni trošak faktora proizvodnje, statističke podatke Međunarodne organizacije rada („ILO”) i nacionalne statističke podatke za utvrđivanje nenarušenih troškova rada te druge izvore, ovisno o odabranoj reprezentativnoj zemlji, za utvrđivanje nenarušenih troškova energije (kao što su električna energija, prirodni plin i voda). U istoj je bilješci Komisija utvrdila oznake Harmoniziranog sustava (HS) za faktore proizvodnje za koje se, na temelju informacija koje su dostavile zainteresirane strane, u početku smatralo da će biti upotrijebljeni za analizu podataka GTA-a.

(180)

S tim u vezi, primljen je komentar samo od podnositelja pritužbe u kojem se navodi da su za neke faktore proizvodnje oznake HS koje je predložila Komisija bile preširoke u smislu pokrivenosti i da bi mogli uključivati ponudu proizvoda koja nije reprezentativna u pogledu kemijskog sastava ulaznih materijala koji se stvarno koriste u proizvodnji proizvoda iz ispitnog postupka. Komisija je primila na znanje tu napomenu. Ona je uzeta u obzir u daljnjim fazama ispitnog postupka ovisno o oznakama robe reprezentativne zemlje i nalazima iz posjeta radi provjere proizvođačâ izvoznika.

(181)

Komisija je zatim analizirala početne informacije o oznakama HS koje je dobila od zainteresiranih strana i utvrdila da određeni faktori proizvodnje, tj. određene sirovine i potrošni materijal, možda nisu ispravno razvrstani. Izmijenjene oznake HS i popis faktora proizvodnje objavljeni su u bilješci od 10. listopada. Komisija je analizirala i dostupnost podataka o uvozu koji bi se koristili za izračun referentnih vrijednosti za nenarušene troškove i provjerila postojanje ograničenja u reprezentativnoj zemlji na izvoz faktora proizvodnje.

(182)

U bilješci od 10. listopada Komisija je potvrdila da će upotrijebiti bazu podataka GTA kako bi utvrdila nenarušene troškove faktora proizvodnje, statističke podatke Međunarodne organizacije rada i druge javno dostupne izvore (65) radi utvrđivanja nenarušenih troškova rada te pristojbe koje su naplaćivali brazilski dobavljači električne energije, prirodnog plina i vode radi utvrđivanje nenarušenih troškova tih vrsta energije.

(183)

U istoj je bilješci Komisija isto tako obavijestila zainteresirane strane da će za utvrđivanje nenarušenih troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i dobiti koristiti financijske podatke jedinog poznatog brazilskog proizvođača proizvoda iz ispitnog postupka čiji su detaljni financijski podaci javno dostupni – Aperam Inox America do Sul S.A. Zainteresirane strane nisu dostavile, a Komisija nije pronašla, javno dostupne financijske podatke ni jednog drugog proizvođača proizvoda iz ispitnog postupka u Brazilu.

(184)

Nakon bilješke od 10. listopada Komisija nije primila nikakve daljnje primjedbe o izvorima za nenarušene troškove i referentne vrijednosti. Stoga su izvori navedeni u uvodnim izjavama od 178. do 180. privremeno potvrđeni.

(185)

Kao što je već navedeno u uvodnim izjavama 176., 178 i 179., Komisija je sastavila početni popis faktora proizvodnje i izvora koje namjerava upotrijebiti za sve faktore proizvodnje, kao što su materijali, energija i radna snaga, koje proizvođači izvoznici upotrebljavaju u proizvodnji predmetnog proizvoda.

(186)

Komisija nije primila nikakve primjedbe u pogledu popisa faktora proizvodnje nakon bilješke od 10 listopada u kojoj je, na temelju informacija dobivenih od zainteresiranih strana, Komisija utvrdila popis od 60 potencijalnih oznaka HS koje odgovaraju faktorima proizvodnje koji se upotrebljavaju u proizvodnji predmetnog proizvoda.

(187)

Komisija je zatim nakon posjeta radi provjere u prostorima proizvođača izvoznika u uzorku utvrdila konačan popis faktora proizvodnje i odgovarajućih oznaka HS.

(188)

S obzirom na sve informacije koje su dostavile zainteresirane strane i koje su prikupljene tijekom posjeta radi provjere, utvrđeni su sljedeći faktori proizvodnje i, prema potrebi, oznake HS:

Tablica 1.

(189)

Za vrijeme posjetâ radi provjere Komisija je provjerila sirovine i pomoćne materijale upotrijebljene u proizvodnji predmetnog proizvoda.

(190)

Za sve sirovine i pomoćne materijale, s izuzetkom onih opisanih u uvodnim izjavama 190. i 192., Komisija se oslanjala na uvozne cijene u reprezentativnoj zemlji. Ta je uvozna cijena u reprezentativnoj zemlji utvrđena kao ponderirani prosjek jediničnih cijena uvoza iz svih trećih zemalja, osim NRK-a. Komisija je odlučila isključiti uvoz iz NRK-a u reprezentativnu zemlju jer je u uvodnoj izjavi 156. zaključila da nije primjereno upotrijebiti domaće cijene i troškove u NRK-u zbog postojanja znatnih poremećaja u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (b) osnovne uredbe. S obzirom na to da nema dokaza da isti poremećaji ne utječu jednako na proizvode namijenjene izvozu, Komisija je smatrala da su isti poremećaji utjecali na izvozne cijene. Nadalje, čini se da je uvozna cijena brojnih sirovina koje je NRK izvozio u Brazil niža od ponderiranog prosjeka uvozâ drugih zemalja. Slično tome, isključeni su i podaci o uvozu u reprezentativnu zemlju iz zemalja koje nisu članice WTO-a, a koje su navedene u Prilogu 1. Uredbi (EU) 2015/755 Europskog parlamenta i Vijeća (67). U članku 2. stavku 7. osnovne uredbe stoji da se domaće cijene u tim zemljama ne mogu koristiti za određivanje uobičajene vrijednosti i da su takvi podaci o uvozu u svakom slučaju zanemarivi.

(191)

Kako bi utvrdila nenarušenu cijenu sirovina dostavljenih do vrata tvornice proizvođača, kako je propisano člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) prvom alinejom osnovne uredbe, Komisija je uvoznoj cijeni dodala međunarodni prijevoz i troškove osiguranja (68) i primijenila uvoznu pristojbu reprezentativne zemlje. U kasnijoj fazi, tijekom pojedinačnih izračuna dampinške marže, Komisija je uvoznim cijenama dodala specifične domaće troškove prijevoza. Međunarodni i domaći troškovi prijevoza svih sirovina kao i troškovi osiguranja procijenjeni su na temelju provjerenih podataka koje su dostavili proizvođači izvoznici u uzorku.

(192)

Za neke sirovine za koje nije postojala referentna vrijednost ili se dostupna referentna vrijednost smatrala nereprezentativnom (69) na temelju statističkih podataka o uvozu u reprezentativnu zemlju, Komisija je koristila referentne vrijednosti koje se temelje na nenarušenim međunarodnim cijenama ili drugim pouzdanim podacima. To je učinjeno za pet ulaznih materijala:

(193)

Ako je za utvrđivanje nenarušene cijene sirovine upotrijebljena izvozna cijena (73), nisu primijenjene dodatne prilagodbe podataka iz baze podataka GTA. Komisija je smatrala da troškovi između brazilskog dobavljača i međunarodne luke predstavljaju troškove između tog dobavljača i njegova brazilskog kupca. Cijena iz GTA mogla bi se stoga prihvatiti kao cijena sirovine kako je dostavljena do vrata tvornice proizvođača.

(194)

Za neke sirovine i pomoćne materijale (74) proizvođači izvoznici u uzorku nisu mogli odrediti obujam potrošnje u svojim evidencijama ili nije bilo moguće utvrditi odgovarajuću referentnu vrijednost u reprezentativnoj zemlji. Općenito, ti su ulazni materijali bili zanemarivi u pogledu troškova. Ti su troškovi uključeni u režijske troškove proizvodnje, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 198., jer stvarni troškovi tih sirovina čine zanemariv udio u ukupnim stvarnim troškovima proizvodnje izvoznih društava u uzorku. Faktori proizvodnje premješteni u režijske troškove navedeni su u objavama koje su namijenjene odgovarajućim društvima.

(195)

Kako bi utvrdila referentnu vrijednost troškova radne snage Komisija je upotrijebila statističke podatke ILO-a zajedno s javno dostupnim informacijama o dodatnim troškovima rada poslodavca u Brazilu.

(196)

U statističkim podacima ILO-a (75) dostavljeni su podaci o stvarno odrađenim prosječnim tjednim satima po zaposleniku i mjesečnom dohotku zaposlenika u proizvodnji tijekom razdoblja ispitnog postupka. Komisija je na temelju tih podataka izračunala naknadu po satu u proizvodnji, na koju su dodani dodatni troškovi povezani s radom (76) (doprinosi za socijalno osiguranje i doprinosi za nezaposlenost koje snosi poslodavac).

(197)

Informacije o cijeni električne energije koju naplaćuje jedan od najvećih dobavljača električne energije u Brazilu, društvo EDP Brasil, bile su dostupne (77). Informacije su bile dovoljno detaljne za utvrđivanje cijene električne energije i cijene za upotrebu distribucijskog sustava (modalidade tarifaria azul) koju plaćaju industrijski korisnici.

(198)

Treba napomenuti da u Brazilu regulatorno tijelo Agência Nacional de Energia Elétrica (78) („ANEEL”) obvezuje dobavljače električne energije na povećanje tarifa za određeni postotak kako bi se regulirala potrošnja električne energije u zemlji. ANEEL upotrebljava sustav oznaka (79) (zeleno, žuto, crveno 1 i crveno 2) kako bi signalizirao treba li cijena električne energije ostati u skladu s prijedlogom dobavljača (zeleno) ili uvećana za 0,010 BRL/kWh (žuto), 0,030 BRL/kWh (crveno 1) ili 0,050 BRL/kWh (crveno 2). Oznake svaki mjesec objavljuje ANEEL i u razdoblju ispitnog postupka bile su dostupne na internetskoj stranici EDP Brasil (80). Pri utvrđivanju nenarušenih troškova električne energije Komisija je uzela u obzir oznake koje su se primjenjivale tijekom razdoblja ispitnog postupka i u skladu s tim prilagodila cijenu.

(199)

Dostupne su i informacije o tarifi po kojoj je vodu naplaćivalo društvo Sabesp koje je nadležno za opskrbu vodom, prikupljanje i obradu otpadnih voda u saveznoj državi Sao Paulo. Informacije omogućuju utvrđivanje tarifa (81) za industrijske korisnike u razdoblju ispitnog postupka u različitim podregijama i općinama savezne države Sao Paulo (82). Komisija je utvrdila nenarušene troškove za vodu i odvodnju otpadnih voda prema tarifi koja se primjenjivala na industrijske korisnike u metropolitanskom području savezne države Sao Paolo tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(200)

Dostupne su bile i informacije o cijeni po kojoj je prirodni plin naplaćivao najveći distributer plina u Brazilu, društvo Comgas, koje prvenstveno opskrbljuje saveznu državu Sao Paulo. Informacije na internetskoj stranici Comgasa (83) omogućuju utvrđivanje cijene prirodnog plina koji se isporučuje industrijskim korisnicima.

(201)

Režijski troškovi proizvodnje koje su imali proizvođači izvoznici koji surađuju uvećani su za troškove sirovina i pomoćnih materijala iz uvodne izjave 192. i zatim izraženi kao udio u troškovima proizvodnje koje je stvarno imao svaki proizvođač izvoznik u uzorku. Taj je postotak primijenjen na nenarušene troškove proizvodnje.

(202)

Što se tiče troškova prodaje, općih i administrativnih troškova i dobiti, Komisija je koristila financijske podatke društva Aperam Inox America do Sul S.A., jedinog poznatog brazilskog proizvođača proizvoda iz ispitnog postupka za koji su detaljni financijski podaci javno dostupni. Javno dostupni revidirani financijski izvještaji tog društva priopćeni su zainteresiranim stranama kao prilog bilješci od 10. listopada.

(203)

Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost u sljedećim koracima.

(204)

Prvo, Komisija je utvrdila nenarušene troškove proizvodnje. Primijenila je nenarušene jedinične troškove na stvarnu potrošnju pojedinačnih faktora proizvodnje proizvođača izvoznika u uzorku. Troškovi proizvodnje umanjeni su za nenarušene troškove nusproizvoda koji su ponovo korišteni u proizvodnom procesu kako su priopćila ta društva.

(205)

Drugo, Komisija je na nenarušene troškove proizvodnje dodala režijske troškove proizvodnje, utvrđene kako je opisano u uvodnoj izjavi 199., kako bi dobila nenarušene troškove proizvodnje.

(206)

Konačno, na troškove proizvodnje koji su utvrđeni kako je opisano u uvodnoj izjavi 203. Komisija je primijenila troškove prodaje, opće i administrativne troškove i dobit društva Aperam Inox America do Sul S.A, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 200.

(207)

Troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi izraženi kao postotak troška prodane robe i primijenjeni na nenarušene troškove proizvodnje iznosili su 13,90 %.

(208)

Dobit izražena kao postotak troška prodane robe i primijenjena na nenarušene troškove proizvodnje iznosila je 7,65 %.

(209)

Uobičajena vrijednost, izračunana kako je opisano u uvodnim izjavama od 202. do 206., umanjena je za nenarušenu vrijednost nusproizvoda koje su prodala društva u uzorku.

(210)

Na temelju toga Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost po vrsti proizvoda na razini franko tvornica u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe. S obzirom na to da su u uzorku ostala samo sva kineska proizvođača izvoznika, Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost po vrsti proizvoda samo za te proizvođače izvoznike.

(211)

Predmetni kineski proizvođači izvoznici izvozili su u Uniju izravno nezavisnim kupcima ili preko povezanih društava koja djeluju kao povezani izvoznici u trećoj zemlji ili povezani uvoznici u Uniji.

(212)

Ako su proizvođači izvoznici predmetni proizvod izvozili izravno nezavisnim kupcima u Uniji, izvozna cijena bila je stvarno plaćena ili plativa cijena za predmetni proizvod pri prodaji za izvoz u Uniju, u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe.

(213)

Ako su proizvođači izvoznici predmetni proizvod izvozili u Uniju preko povezanih uvoznika u Uniji, izvozna cijena utvrđena je na temelju cijene po kojoj je uvezeni proizvod prvi put preprodan nezavisnim kupcima u Uniji, u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe. U ovom je slučaju cijena prilagođena za sve troškove nastale između uvoza i preprodaje, uključujući troškove prodaje, opće i administrativne troškove te troškove razumne dobiti.

(214)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu kineskog proizvođača izvoznika u uzorku na temelju cijena franko tvornica.

(215)

U slučajevima u kojima je to bilo potrebno kako bi se osigurala primjerena usporedba, Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje utječu na cijene i usporedivost cijena u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe. Prilagodbe su izvršene prema potrebi za troškove prijevoza, osiguranja, rukovanja, utovara i popratnih troškova; trošak kredita; bankovne naknade te troškove prodaje i opće i administrativne troškove povezanih izvoznika uključujući dodatni iznos.

(216)

NRK primjenjuje politiku samo djelomičnog povrata PDV-a pri izvozu i u ovom slučaju, ovisno o mjesecu razdoblja istražnog postupka, nije vraćeno od 0 % do 3 % PDV-a. Kako bi se osiguralo da uobičajena vrijednost bude izražena na istoj razini oporezivanja kao izvozna cijena, uobičajena vrijednost prilagođena je naviše za taj dio PDV-a naplaćen na izvoz predmetnog proizvoda, a koji nije vraćen kineskim proizvođačima izvoznicima.

(217)

Komisija je za proizvođače izvoznike u uzorku usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda i ponderiranu prosječnu izvoznu cijenu odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(218)

Na temelju toga, privremene ponderirane prosječne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose: 108,4 % za STSS i 55,6 % za FSS.

(219)

Dampinška marža kineskih društava koja surađuju i nisu u uzorku, Xiangshui Defeng Metals Co., Ltd i Fujian Dingxin Technology Co., Ltd., ponderirani je prosjek između dviju pojedinačnih dampinških marži za društva u uzorku i utvrđeno je da iznosi 87,9 %.

(220)

Uzimajući u obzir visoku razinu suradnje kineskih proizvođača izvoznika na razini koja obuhvaća 92 % ukupnog kineskog izvoza proizvoda iz ispitnog postupka u Uniju, Komisija je smatrala reprezentativnim da preostalu dampinšku maržu primjenjivu na sve ostale proizvođače izvoznike (koji ne surađuju), uključujući društvo na koje je primijenjen članak 18., utvrdi na razini od 108,4 %, što odgovara najvišoj pojedinačnoj dampinškoj marži kineskih društava u uzorku.

(221)

Na temelju toga, privremena ponderirana prosječna dampinška marža, izražena kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjena, iznosi:

(222)

Kako je spomenuto u uvodnoj izjavi 24., dva proizvođača izvoznika iz Tajvana, Yusco Group i Walsin, surađivali su u ispitnom postupku i dostavili odgovor na upitnik. Nije utvrđen i nije se javio ni jedan drugi proizvođač izvoznik iz Tajvana.

(223)

Osim toga, kako je navedeno i u uvodnoj izjavi 24., nepovezani servisni centar YC Inox surađivao je u ispitnom postupku i dostavio odgovor na upitnik. To društvo nije bilo povezano s navedenim dvama tajvanskim proizvođačima koji surađuju. Njegova suradnja omogućila je Komisiji da dobro shvati način funkcioniranja tajvanskog domaćeg i izvoznog tržišta proizvoda iz ispitnog postupka. Konkretno, na temelju podataka koje je dostavila ta stranka i njihove provjere, Komisija je mogla izvesti razumne zaključke o najvjerojatnijem odredištu prijavljene domaće prodaje dvaju proizvođača izvoznika koji surađuju.

(224)

Domaća prodaja društva Yusco Group istovjetnog proizvoda u razdoblju ispitnog postupka izvršena je izravno nepovezanim kupcima ili neizravno preko povezanog domaćeg servisnog centra. U oba slučaja moglo bi se utvrditi da su neke od tih prodaja na kraju bile namijenjene izvozu. Izvozna prodaja društva Yusco Group u Uniju u razdoblju ispitnog postupka izvršena je izravno nezavisnim kupcima ili neizravno preko povezanih servisnih centara koji se nalaze u Tajvanu ili povezanih trgovaca registriranih u Hong Kongu, ali koji se nalaze u Tajvanu i NRK-u.

(225)

U slučaju društva Walsin, domaća i izvozna prodaja istovjetnog proizvoda u razdoblju ispitnog postupka izvršena je izravno nepovezanim kupcima.

(226)

Komisija je ispitala domaću prodaju koju su prijavili društva Yusco Group i Walsin. Na temelju nalaza tijekom provjera na licu mjesta u Tajvanu, za transakcije u kojima su odredište robe bile morske luke ili tvornice pod carinskim nadzorom (85) (tj. 0 % PDV-a) ili za određenu drugu prijavljenu domaću prodaju te na temelju objašnjenja koje su na licu mjesta dali proizvođači izvoznici ili YC Inox, Komisija je tu domaću prodaju reklasificirala kao izvoznu prodaju. Te su transakcije stoga isključene iz domaćih transakcija prodaje korištenih za izračun uobičajene vrijednosti.

(227)

Komisija je najprije ispitala je li ukupan obujam domaće prodaje svakog proizvođača izvoznika iz ispitnog postupka reprezentativan u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća je prodaja reprezentativna ako je ukupni obujam domaće prodaje istovjetnog proizvoda nezavisnim kupcima na domaćem tržištu po proizvođaču izvozniku činio najmanje 5 % njegova ukupnog obujma izvozne prodaje u Uniji predmetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(228)

Na temelju toga, utvrđeno je da je ukupni obujam domaće prodaje proizvoda iz ispitnog postupka koji su na domaćem tržištu ostvarili društva Yusco Group i Walsin reprezentativan.

(229)

Komisija je naknadno utvrdila vrste proizvoda koje se prodaju na domaćem tržištu, a koje su bile istovjetne ili usporedive s vrstama proizvoda koje se prodaju za izvoz u Uniju za proizvođače izvoznike s reprezentativnom domaćom prodajom u ispitnom postupku.

(230)

Komisija je zatim ispitala jesu li vrste proizvoda koje prodaju proizvođači izvoznici na svojem domaćem tržištu u usporedbi s vrstama proizvoda koje se prodaje radi izvoza u Uniju reprezentativne u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća prodaja bilo koje vrste proizvoda reprezentativna je ako ukupan obujam domaće prodaje te vrste proizvoda nepovezanim kupcima tijekom razdoblja ispitnog postupka čini barem 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje jednake ili usporedive vrste proizvoda u Uniju.

(231)

Komisija je zatim za svaku vrstu proizvoda utvrdila udio profitabilne prodaje nezavisnim kupcima na domaćem tržištu tijekom razdoblja ispitnog postupka kako bi odlučila hoće li za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 4. osnovne uredbe upotrebljavati stvarnu domaću prodaju.

(232)

Uobičajena vrijednost temelji se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda bez obzira na to je li ta prodaja profitabilna ili nije:

(233)

U tom je slučaju uobičajena vrijednost ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje te vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(234)

Uobičajena vrijednost stvarna je domaća cijena po vrsti proizvoda isključivo profitabilne domaće prodaje predmetnih vrsta proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(235)

Za one vrste proizvoda koje se nisu prodavale u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu Komisija je uobičajenu vrijednost izračunala u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe.

(236)

Uobičajena vrijednost izračunana je tako da su sljedeće vrijednosti pribrojene prosječnom trošku proizvodnje istovjetnog proizvoda proizvođača izvoznika u ispitnom postupku tijekom razdoblja ispitnog postupka:

(237)

Za vrste proizvoda koje nisu bile prodane u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu dodani su ponderirani prosječni troškovi prodaje, opći i administrativni troškovi te dobit od svih transakcija obavljenih u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu za te vrste. Za vrste proizvoda koje uopće nisu bile prodane na domaćem tržištu ili gdje nije utvrđena prodaja u uobičajenom tijeku trgovine dodani su ponderirani prosječni prodajni, opći i administrativni troškovi te dobit od svih transakcija izvršenih u uobičajenom tijeku trgovine na domaćem tržištu.

(238)

Proizvođači izvoznici u uzorku izvozili su u Uniju izravno nezavisnim kupcima ili preko povezanih društava.

(239)

Stoga je izvozna cijena utvrđena na temelju stvarno plaćenih ili naplativih cijena za predmetni proizvod pri prodaji za izvoz u Uniju, u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe.

(240)

Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu proizvođačâ izvoznika na temelju cijena franko tvornica.

(241)

Ako je to bilo potrebno radi osiguranja poštene usporedbe, Komisija je prilagodila uobičajenu vrijednost i/ili izvoznu cijenu za razlike koje su utjecale na cijene i usporedivost cijena u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe.

(242)

Cijene su prema potrebi prilagođene za prijevoz, osiguranje, rukovanje, utovar i popratne troškove, naknade za pakiranje, trošak kredita, bankovne pristojbe, provizije, troškove prodaje, opće i administrativne troškove.

(243)

Za proizvođače izvoznike Komisija je usporedila ponderiranu prosječnu uobičajenu vrijednost svake vrste istovjetnog proizvoda s ponderiranom prosječnom izvoznom cijenom odgovarajuće vrste predmetnog proizvoda u skladu s člankom 2. stavcima 11. i 12. osnovne uredbe.

(244)

Na temelju toga, privremene dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(245)

Smatralo se da je razina suradnje u tom slučaju visoka i nije bilo moguće utvrditi ostale proizvođače izvoznike. Prema tome, Komisija je smatrala reprezentativnim da utvrdi preostalu dampinšku maržu na razini proizvođača izvoznika s najvišom dampinškom maržom.

(246)

Istovjetni proizvod tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvodilo je 5 poznatih (grupacija) proizvođača iz Unije. Oni predstavljaju „industriju Unije” u smislu članka 4. stavka 1. osnovne uredbe.

(247)

Ukupna proizvodnja u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka utvrđena je u iznosu od oko 4,6 milijuna tona, uključujući proizvodnju za ograničeno tržište. Komisija je tu brojku utvrdila na temelju svih dostupnih podataka o industriji Unije, odnosno provjerenog odgovora na upitnik koji je primila od Eurofera i koji je, gdje je to bilo moguće, unakrsno provjeren usporedbom s provjerenim odgovorima proizvođača iz Unije u uzorku.

(248)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 7., tri proizvođača iz Unije odabrana su u uzorak, koji čini više od 78 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji. Svi su oni vertikalno integrirani proizvođači.

(249)

Kako bi utvrdila je li industriji Unije nanesena šteta te kako bi odredila potrošnju i različite gospodarske pokazatelje povezane sa stanjem industrije Unije, Komisija je ispitala je li i u kojoj je mjeri daljnju upotrebu proizvodnje istovjetnog proizvoda industrije Unije potrebno uzeti u obzir u analizi.

(250)

Industrija Unije vertikalno je integrirana i SSHR se smatra repromaterijalom za proizvodnju različitih proizvoda iz nizvodnog procesa proizvodnje s dodanom vrijednošću, odnosno hladno valjanih proizvoda. Komisija je utvrdila da je znatan dio proizvodnje svih proizvođača iz Unije u uzorku bio namijenjen ograničenoj upotrebi.

(251)

Razlika između ograničenog i slobodnog tržišta najrelevantnija je za analizu štete jer se proizvodi namijenjeni za ograničenu upotrebu ne izlažu izravnoj konkurenciji iz uvoza s obzirom na to da se prodaju unutar istog društva ili grupacija društava na temelju transfernih cijena utvrđenih u skladu s unutarnjim politikama cijena te stoga nisu izravno povezani s cijenama na slobodnom tržištu.

(252)

Nasuprot tome, proizvodnja namijenjena prodaji na slobodnom tržištu izravno se natječe s uvozom dotičnog proizvoda, a prodaje se po cijenama na slobodnom tržištu.

(253)

Kako bi što potpunije opisala stanje industrije Unije, Komisija je zatražila podatke za cjelokupnu djelatnost povezanu sa SSHR-om i provjerila je li proizvodnja bila namijenjena za ograničenu upotrebu ili za slobodno tržište.

(254)

Komisija je ispitala određene gospodarske pokazatelje povezane s industrijom Unije samo na temelju podataka za slobodno tržište. To su sljedeći pokazatelji: obujam prodaje i prodajne cijene na tržištu Unije; tržišni udio; obujam izvoza i izvozne cijene; i profitabilnost. Gdje je to bilo moguće i primjereno, nalazi ispitivanja uspoređeni su s podacima za ograničeno tržište kako bi se osigurala potpuna slika stanja industrije Unije.

(255)

Međutim, ostali gospodarski pokazatelji mogli su se smisleno ispitati samo upućivanjem na cjelokupnu djelatnost povezanu sa SSHR-om, uključujući ograničenu upotrebu industrije Unije. To su: proizvodnja; kapacitet i iskorištenost kapaciteta; ulaganja; zalihe; zaposlenost; produktivnost; i plaće. Naime, oni ovise o cjelokupnoj djelatnosti proizvodnje, bez obzira na to drži li se SSHR za ograničenu upotrebu ili se prodaje na slobodnom tržištu.

(256)

Komisija je utvrdila potrošnju u Uniji na temelju: (a) podataka Eurofera o prodaji istovjetnog proizvoda industrije Unije nepovezanim kupcima u Uniji, izravnom ili neizravnom prodajom, unakrsno provjerenih s proizvođačima iz Unije u uzorku; i (b) uvoza proizvoda iz ispitnog postupka u Uniju iz svih trećih zemalja, prema izvješćima Eurostata.

(257)

Potrošnja Unije na slobodnom tržištu tijekom razmatranog razdoblja razvijala se kako slijedi:

Tablica 2.

Slobodna potrošnja na tržištu Unije (u tonama)

(258)

Tijekom razmatranog razdoblja potrošnja u Uniji ostala je stabilna.

(259)

Komisija je utvrdila ograničenu potrošnju u Uniji na temelju ograničene upotrebe svih poznatih proizvođača u Uniji. Na temelju toga, ograničena potrošnja u Uniji tijekom razmatranog razdoblja razvijala se kako slijedi:

Tablica 3.

Ograničena potrošnja na tržištu Unije (u tonama)

(260)

Ograničena potrošnja na tržištu Unije ostala je prilično stabilna s malim fluktuacijama tijekom razmatranog razdoblja, a smanjila se za manje od 1 % u razdoblju ispitnog postupka.

(261)

Spajanjem dviju prethodnih tablica dobiveni su podaci o razvoju ukupne potrošnje, koja je zbroj ukupne ograničene potrošnje i ukupne potrošnje na slobodnom tržištu, tijekom razmatranog razdoblja kako slijedi:

Tablica 4.

Ukupna potrošnja (ograničeno i slobodno tržište) (u tonama)

(262)

Prethodna tablica pokazuje da je ukupna potrošnja pratila ista kretanja kao i ona zabilježena u potrošnji na slobodnom tržištu i u ograničenoj potrošnji, te je stoga ostala stabilna tijekom razmatranog razdoblja. Ukupna potrošnja također je bila u skladu s ukupnom proizvodnjom u Uniji (vidjeti tablicu 7.).

(263)

Komisija je ispitala je li uvoz SSHR-a podrijetlom iz predmetnih zemalja potrebno procijeniti kumulativno, u skladu s člankom 3. stavkom 4. osnovne uredbe.

(264)

Tom se odredbom propisuje da se uvoz iz više od jedne zemlje kumulativno ocjenjuje jedino ako je utvrđeno:

(265)

Dampinške marže utvrđene u pogledu uvoza iz svake od triju predmetnih zemalja navedene su u uvodnim izjavama 91., 218. i 241. Sve su one više od praga de minimis utvrđenog u članku 9. stavku 3. osnovne uredbe.

(266)

Obujam uvoza iz svake od triju predmetnih zemalja nije bio zanemariv. Tržišni udjeli uvoza u usporedbi s potrošnjom na slobodnom tržištu u razdoblju ispitnog postupka iznosili su 18,3 % za NRK, 9,1 % za Indoneziju i 3,0 % za Tajvan.

(267)

Uvjet tržišnog natjecanja između dampinškog uvoza iz svake od triju predmetnih zemalja i između njih i istovjetnog proizvoda Unije bili su slični. I zaista, SSHR podrijetlom iz Indonezije, NRK-a i Tajvana natjecali su se međusobno kada su bili uvezeni za prodaju na tržištu Unije, ali i s istovjetnim proizvodom koji proizvodi industrija Unije, jer se svi oni prodaju sličnim kategorijama kupaca.

(268)

U svojem je podnesku u fazi pokretanja postupka društvo STSS tvrdilo da se uvoz iz NRK-a ne smije kumulirati s obzirom na njegovo različito kretanje u pogledu obujma i cijena. Društvo je tvrdilo da se uvoz iz NRK-a postupno smanjivao tijekom razmatranog razdoblja dok su cijene rasle, posebno u 2017.

(269)

Iako je točno da su kineske uvozne cijene porasle tijekom razmatranog razdoblja, one su bile na razinama koje su znatno niže od prodajnih cijena industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja. Obujam kineskog uvoza također se znatno povećao, a njegov tržišni udio bio je iznad 16 % tijekom cijelog razdoblja. Ispitni je postupak pokazao da su uvozi iz predmetnih zemalja konkurencija jedni drugima u smislu članka 3. stavka 4. točke (b) osnovne uredbe. Obujam uvoza iz NRK-a smanjio se od 2017. do razdoblja ispitnog postupka (vidjeti tablicu 5.: od indeksa 135 u 2017. na 129 u 2018., pa na 114 u razdoblju ispitnog postupka). Istodobno, obujam uvoza iz Indonezije naglo se povećao (s indeksa 16 na 42 726, pa na 106 202). U apsolutnim brojkama, povećanje obujma iz Indonezije bilo je veće od smanjenja iz NRK-a od 2017. do razdoblja ispitnog postupka. Obujam uvoza s Tajvana stalno se povećavao od 2017. do 2018., ali tada je opao u razdoblju ispitnog postupka (s indeksa 137 na 173, pa na 128). Sveukupno, uvoz se iz predmetnih zemalja zajedno kontinuirano povećavao tijekom razmatranog razdoblja (od indeksa 100 u 2016. preko 136 u 2017. i 156 u 2018. do166 u razdoblju ispitnog postupka).

(270)

Stoga su, suprotno tvrdnji društva STSS, ispunjeni svi kriteriji utvrđeni u članku 3. stavku 4. osnovne uredbe te se uvoz iz predmetnih zemalja ispitao kumulativno za potrebe utvrđivanja štete.

(271)

Komisija je obujam uvoza utvrdila na temelju podataka Eurostata. Tržišni udio uvoza utvrđen je usporedbom obujma uvoza i potrošnje u Uniji.

(272)

Uvoz u Uniju iz predmetnih zemalja kretao se kako slijedi:

Tablica 5.

Obujam uvoza (u tonama) i tržišni udio

(273)

Uvoz iz predmetnih zemalja povećao se za 66 % tijekom razmatranog razdoblja i dosegao više od 30 % potrošnje na slobodnom tržištu Unije u razdoblju ispitnog postupka.

(274)

Komisija je utvrdila cijene uvoza na temelju podataka Eurostata. Ponderirana prosječna cijena uvoza u Uniju iz predmetnih zemalja kretala se kako slijedi:

Tablica 6.

Cijene uvoza iz predmetnih zemalja (EUR/tona)

(275)

Dok su uvozne cijene iz NRK-a i Tajvana porasle za 21 %, odnosno 25 %, uvozne cijene iz Indonezije znatno su pale za 25 % tijekom razmatranog razdoblja (uvozne cijene iz predmetnih zemalja u prosjeku su porasle za 18 %). Unatoč ukupnom povećanju, cijene uvoza iz predmetnih zemalja i dalje su stalno niže od cijena industrije Unije u istom razdoblju (vidjeti tablicu 11.).

(276)

Komisija je utvrdila sniženje cijena tijekom razdoblja ispitnog postupka uspoređujući:

(277)

Usporedba cijena izvršena je za svaku vrstu proizvoda za transakcije na istoj razini trgovine nakon potrebne prilagodbe i odbijanja rabata i popusta. Rezultat usporedbe izražen je kao postotak prometa proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka. Dobivena je ponderirana prosječna marža sniženja cijena od 10,7 % za uvoz iz Indonezije, 9,3 % za uvoz iz NRK-a i 4,1 % za uvoz iz Tajvana.

(278)

U skladu s člankom 3. stavkom 5. osnovne uredbe ispitivanje utjecaja dampinškog uvoza na industriju Unije uključivalo je procjenu svih gospodarskih pokazatelja koji su utjecali na stanje industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja.

(279)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 7., odabir uzorka proveden je radi utvrđivanja moguće štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(280)

Za utvrđivanje štete Komisija je razlikovala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje štete. Komisija je ocijenila makroekonomske pokazatelje na temelju podataka iz odgovora Eurofera, koji je bio propisno provjeren i koji se odnosio na sve proizvođače iz Unije. Komisija je ocijenila mikroekonomske pokazatelje na temelju propisno provjerenih podataka iz odgovora na upitnik koje su dostavila tri proizvođača iz Unije u uzorku. Utvrđeno je da su oba skupa podataka reprezentativna za gospodarsko stanje industrije Unije.

(281)

Makroekonomski su pokazatelji sljedeći: proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, tržišni udio, zalihe, zaposlenost, produktivnost i visina dampinške marže.

(282)

Mikroekonomski su pokazatelji sljedeći: prosječne jedinične cijene, jedinični trošak, troškovi rada, profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja.

(283)

Ukupna proizvodnja u Uniji, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta tijekom razmatranog razdoblja razvijali su se kako slijedi:

Tablica 7.

Proizvodnja, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta

(284)

Obujam proizvodnje industrije Unije bio je stabilan do 2018., a zatim se smanjio za 3 % u razdoblju ispitnog postupka. Prijavljeni brojčani podaci o kapacitetu odnose se na stvarni kapacitet, što znači da su prilagodbe, koje se smatraju standardom u toj industriji, uzete u obzir za vrijeme potrebno za pripremu strojeva, održavanje, usporavanje proizvodnje i druge uobičajene prekide rada. Na temelju toga proizvodni su kapaciteti ostali gotovo stabilni, s neznatnim povećanjem za 1 % u razmatranom razdoblju.

(285)

Kao rezultat smanjene proizvodnje i blago povećanog kapaciteta, korištenje kapaciteta smanjilo se za 4 % u razmatranom razdoblju i stalno je bilo ispod 70 %.

(286)

Obujam prodaje industrije Unije i tržišni udio na slobodnom tržištu tijekom razmatranog razdoblja kretali su se kako slijedi:

Tablica 8.

Obujam prodaje i tržišni udio

(287)

Obujam prodaje industrije Unije na slobodnom tržištu smanjio se za 13 % tijekom razmatranog razdoblja.

(288)

Tržišni udio industrije Unije također se znatno smanjio, gotovo za deset postotnih bodova, iako je potrošnja u Uniji ostala stabilna tijekom razmatranog razdoblja.

(289)

Kad je riječ o ograničenom tržištu, obujam i tržišni udio ograničene prodaje na tržištu Unije u razmatranom razdoblju kretali su se na sljedeći način:

Tablica 9.

Ograničeni obujam i tržišni udio (u tonama)

(290)

Ograničeni obujam industrije Unije (koji se sastoji od SSHR-a koji industrija Unije čuva za upotrebu u nizvodnom procesu proizvodnje) na tržištu Unije ostao je stabilan i iznosio je oko 3,6 milijuna tona tijekom razmatranog razdoblja.

(291)

Udio ograničenog tržišta industrije Unije (izražen kao postotak ukupne proizvodnje u Uniji) blago se povećao u 2017., a zatim ostao stabilan na oko 78 % u ostatku razdoblja.

(292)

Stoga je, s obzirom na stabilan trend ograničenog tržišta Unije tijekom razmatranog razdoblja, pad prodaje industrije Unije rezultat povećanog pritiska uvoza iz predmetnih zemalja.

(293)

Prethodno navedeni brojčani podaci koji se odnose na proizvodnju, obujam prodaje i tržišni udio, koji svi bilježe trend pada tijekom razmatranog razdoblja, pokazuju da industrija Unije tijekom razmatranog razdoblja nije mogla rasti, ni u apsolutnom smislu ni u odnosu na potrošnju.

(294)

Zapošljavanje i produktivnost tijekom razmatranog razdoblja kretali su se kako slijedi:

Tablica 10.

Zaposlenost i produktivnost

(295)

Razina zaposlenosti u industriji Unije koja se odnosi na proizvodnju SSHR-a neznatno se povećala za 4 % tijekom razmatranog razdoblja. S obzirom na blago smanjenje proizvodnje, produktivnost radne snage industrije Unije, izmjerena u tonama godišnje proizvodnje po zaposleniku, znatno se smanjila tijekom razmatranog razdoblja.

(296)

Sve su dampinške marže bile znatno iznad razine de minimis. Utjecaj visine stvarnih dampinških marži na industriju Unije bio je znatan s obzirom na obujam i cijene proizvoda uvezenih iz predmetnih zemalja.

(297)

Ponderirane prosječne jedinične prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku prema nepovezanim kupcima u Uniji u razmatranom razdoblju kretale su se kako slijedi:

Tablica 11.

Prodajne cijene u Uniji

(298)

Prosječne prodajne cijene jediničnih proizvoda povećale su se za 17 % u razmatranom razdoblju, što nije bilo dovoljno da se održi korak s kretanjima troškova proizvodnje koji su se u istom razdoblju povećali za 20 %. Kretanje troška uvelike je potaknuto znatnim poskupljenjem sirovina kao što su nikal, molibden i krom. Dok je između 2016. i 2018. industrija Unije uspjela prenijeti povećanje tog troška u relativnom smislu na svoje prodajne cijene, u razdoblju ispitnog postupka nije mogla u potpunosti prenijeti povećanje troška, jer je povećanje troška bilo veće od povećanja cijena.

(299)

Prosječni troškovi rada proizvođača iz Unije u uzorku u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 12.

Prosječni troškovi rada po zaposleniku

(300)

Prosječni troškovi rada po zaposleniku proizvođača iz Unije u uzorku smanjili su se za 4 % do 2018., a zatim su ponovo porasli u razdoblju ispitnog postupka, iako do razine koja je još uvijek 1 % ispod razine iz 2016. To pokazuje da su proizvođači iz Unije uspjeli sniziti troškove radne snage, usprkos sve gorim tržišnim okolnostima.

(301)

Razine zaliha industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja kretale su se kako slijedi:

Tablica 13.

Zalihe

(302)

Tijekom razmatranog razdoblja razina završnih zaliha smanjila se za 20 %. Većinu vrsta istovjetnog proizvoda proizvodi industrija Unije na temelju posebnih narudžbi korisnika. Stoga se zalihe ne mogu smatrati važnim pokazateljem štete za ovu industriju. To je potvrđeno i analizom kretanja povezanih sa završnim zalihama, izraženom kao postotak proizvodnje. Kao što se vidjeti iz prethodno navedenog, taj je pokazatelj ostao relativno stabilan tijekom razmatranog razdoblja na oko 3 % obujma proizvodnje.

(303)

Komisija je utvrdila profitabilnost industrije Unije iskazivanjem neto dobiti prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda nepovezanim kupcima u Uniji kao postotak prometa od te prodaje.

(304)

Ukupna profitabilnost smanjila se s 7,2 % 2016. na 3,5 % u razdoblju ispitnog postupka. Taj se pad podudara s povećanjem obujma uvoza iz predmetnih zemalja po sniženim cijenama (vidjeti uvodnu izjavu 276.). Povrat ulaganja pretrpio je jednak pad.

(305)

Neto novčani tijek kretao se u velikoj mjeri u skladu s profitabilnošću i povratom ulaganja. Bio je pozitivan od 2016. do 2018., vrhunac je dosegnuo u 2017., a postao negativan u razdoblju ispitnog postupka, kada je profitabilnost bila na najnižoj točki u razmatranom razdoblju.

(306)

Razina godišnjih ulaganja porasla je tijekom razmatranog razdoblja za 57 %. Međutim, povećane razine ulaganja nisu rezultirale odgovarajućim povećanjima kapaciteta (vidjeti tablicu 7.). Nakon toga cilj ulaganja bio je samo zadržati postojeće kapacitete i na odgovarajući način zamijeniti potrebna proizvodna sredstva.

(307)

Potrošnja je tijekom razmatranog razdoblja ostala stabilna. Međutim, tržišni udio proizvođača Unije smanjio se sa 71,2 % na 61,9 %.

(308)

Financijski pokazatelji uzorka proizvođača iz Unije pokazuju da su troškovi proizvodnje industrije Unije porasli (+ 20 %) za nešto više od njezine prosječne prodajne cijene (+ 17 %), što je značilo da industrija Unije nije mogla u potpunosti prenijeti povećanje troškova. Zbog toga se u razmatranom razdoblju znatno smanjila dobit, sa 7,2 % 2016. na 3,5 % u razdoblju ispitnog postupka. Slična negativna promjena zabilježena je u odnosu na ostale financijske pokazatelje, povrat ulaganja i novčani tok.

(309)

Obujam prodaje industrije Unije smanjio se za 13 %, a obujam proizvodnje za 3 % tijekom razmatranog razdoblja. Razliku opravdava važnost koju ograničeno tržište ima za industriju Unije, koje ipak nije raslo u razmatranom razdoblju. Iskorištenost kapaciteta bila je stalno ispod 70 % i smanjila se za tri postotna boda u razmatranom razdoblju (66 % u razdoblju ispitnog postupka).

(310)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je u ovoj fazi zaključila da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. osnovne uredbe.

(311)

Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 6. osnovne uredbe ispitala je li dampinški uvoz iz predmetnih zemalja prouzročio materijalnu štetu industriji Unije. Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 7. osnovne uredbe ispitala i postoje li drugi poznati čimbenici koji su istodobno mogli uzrokovati štetu industriji Unije. Komisija je osigurala da se moguća šteta nanesena drugim čimbenicima osim dampinškim uvozom iz predmetnih zemalja ne pripiše dampinškom uvozu. Među ostalim, ti su čimbenici sljedeći: uvoz iz trećih zemalja, izvozni rezultati industrije Unije, povećanje troškova proizvodnje, smanjenje potražnje Unije za SSHR-om u 2018. i djelomična ovisnost proizvođača iz Unije o ograničenoj proizvodnji.

(312)

Cijene uvoza iz svih triju predmetnih zemalja snizile su cijene industrije Unije, što je rezultiralo maržama sniženja cijena od 4,1 % za Tajvan, 9,3 % za NRK i 10,7 % za Indoneziju (prosječno 9,5 %) u razdoblju ispitnog postupka. Industrija Unije stoga nije mogla u svojim prodajnim cijenama u Uniji obračunati povećanje troškova proizvodnje, što je dokaz pritiska koju je predmetni uvoz imao na cijenu. Ta je situacija imala ozbiljan utjecaj na profitabilnost industrije Unije koja je pala na vrlo niske razine u razdoblju ispitnog postupka.

(313)

Obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja tijekom razmatranog razdoblja kretao se kako slijedi:

Tablica 15.

(314)

Tijekom razmatranog razdoblja, tržišni udio uvoza iz trećih zemalja smanjio se za 27 % (ili za skoro tri postotna boda) na 7,7 % u razdoblju ispitnog postupka. Budući da su u tom istom razdoblju predmetne zemlje povećale svoj tržišni udio za 66 % (vidjeti uvodnu izjavu 273. i tablicu 5.), gubitak tržišnog udjela industrije Unije pripisuje se naglom povećanju tržišnog udjela iz predmetnih zemalja.

(315)

Obujam uvoza iz Koreje snažno se smanjio tijekom razmatranog razdoblja, a njihov se tržišni udio gotovo prepolovio i smanjio na samo 2,7 % tijekom razdoblja ispitnog postupka. Prosječne cijene uvoza iz Koreje povećale su se za 18 % tijekom razmatranog razdoblja, nešto manje od ukupne brojke svih trećih zemalja osim predmetnih zemalja (24 %). Uvoz iz Južne Afrike bio je stabilan tijekom razmatranog razdoblja, ali se prodavao po višim cijenama od onih iz predmetnih zemalja i nikad nije dosegnuo tržišni udio veći od 2,5 %.

(316)

Komisija je stoga privremeno zaključila da izvoz iz drugih zemalja nije pridonio šteti koju je pretrpjela industrija Unije.

(317)

Obujam i cijena izvoza industrije Unije u razmatranom razdoblju kretali su se kako slijedi:

Tablica 16.

(318)

Industrija unije uspjela je povećati svoj obujam izvoza za 13 % u razmatranom razdoblju. Dodatna izvozna prodaja od oko 16 000 tona u razdoblju ispitnog postupka u odnosu na početak razmatranog razdoblja beznačajna je ako se u obzir uzme gubitak od 115 000 tona prodaje na tržištu Unije u istom razdoblju. Osim toga, proizvođači iz Unije mogli su u istom razdoblju povećati izvozne jedinične cijene za 14 %. Tako bi se u izvoznoj prodaji industrije mogla samo u vrlo malom dijelu nadoknaditi negativna kretanja u pogledu obujma i cijena na tržištu Unije. Međutim, na toj osnovi i suprotno tvrdnji jedne zainteresirane strane, izvozni rezultati industrije Unije bili su pozitivni i nisu mogli pridonijeti šteti koju je pretrpjela industrija Unije.

(319)

Troškovi proizvodnje po toni proizvedenog SSHR-a porasli su za 20 % u razmatranom razdoblju (vidjeti tablicu 11.). Razlog je tome uglavnom snažno povećanje troškova sirovina, čimbenika koji je utjecao na proizvođače u cijelom svijetu. Konkretno, cijena nikla, koji je drugi najvažniji ulazni materijal za nekoliko proizvođača u Uniji, povećala se s manje od 9 000 USD početkom 2016. na više od 15 000 USD sredinom 2018. te su i dalje bile više od 12 500 USD u lipnju 2019. Industrija Unije u početku je mogla prenijeti i to povećanje troškova na svoje prodajne cijena, no to je rezultiralo značajnim gubitkom tržišnog udjela i profitabilnosti. U razdoblju ispitnog postupka to više nije bilo moguće zbog pritiska koji je dampinški imao na cijenu. Posljedično, profitabilnost se dramatično smanjila za 51 % tijekom razmatranog razdoblja.

(320)

Nekoliko je stranaka tvrdilo da je pogoršanje koje je pogodilo industriju Unije u drugoj polovici 2018. ustvari posljedica smanjenja potražnje; to je smanjenje pak uzrokovano predstojećim nametanjem zaštitnih mjera, što je rezultiralo koncentracijom nabave u prvoj polovici godine, te cikličnim kretanjima na globalnom tržištu čelika u drugoj polovici godine. Suprotno tim tvrdnjama, u ispitnom postupku nije otkriveno smanjenje potrošnje na tržištu Unije, već nagli gubitak tržišnog udjela industrije Unije zbog snažnog povećanja uvoza (vidjeti odjeljak 4.4.2. i tablice 5. i 8.). Komisija isto tako nije mogla povezati smanjenje i zaštitne mjere. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(321)

Nekoliko je stranaka tvrdilo da industrija Unije neće biti uopće zainteresirana, ili će to biti barem u manjoj mjeri, za prodaju predmetnog proizvoda na slobodnom tržištu jer će prednost dati ograničenoj proizvodnji. Iako je tržište iz nizvodnog procesa proizvodnje važno za industriju Unije, ona prodaje i znatne količine predmetnog proizvoda na slobodnom tržištu i još uvijek ima značajan rezervni kapacitet za proizvodnju i posljedičnu veću prodaju. Osim toga, ograničeno tržište Unije nije raslo tijekom razmatranog razdoblja. Ta je tvrdnja zbog tih razloga odbačena.

(322)

Jedna zainteresirana strana tvrdila je da je prekomjerni kapacitet u Uniji uzrok štete industriji Unije. Međutim, ispitni je postupak potvrdio da je ukupni proizvodni kapacitet industrije Unije ostao stabilan (+ 1 %) tijekom razmatranog razdoblja, za razliko od NRK-a i Indonezije, koji su gomilali značajne prekomjerne kapacitete kako bi izvozili proizvod koji proizlazi iz tih viška kapaciteta u Uniju, dakle zauzimajući tržišne udjele od proizvođača iz Unije. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(323)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da je pad u 2018. zapravo bio prirodna posljedica, s obzirom na to da je industrija Unije (i sektor čelika na globalnoj razini) u 2017. bila izuzetno uspješna, posebno u pogledu dobiti. Međutim, u ispitnom je postupku privremeno utvrđeno znatno pogoršanje određenih pokazatelja štete od početka do kraja razmatranog razdoblja, što znači da je početna točka bila 2016., a ne 2017. Naime, u usporedbi s 2016., profitabilnost se prepolovila, a obujam prodaje industrije Unije na tržištu Unije i njihov tržišni udio smanjili su se za 13 %. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(324)

Dvije zainteresirane strane tvrdile su da su zbog dodatnih troškova koje snose proizvođači istovjetnog proizvoda iz Unije kako bi ispunili stroge okolišne standarde EU-a manje konkurentni na tržištu Unije. Što se tiče te tvrdnje, Komisija smatra da se visoki okolišni standardi u Uniji ne mogu smatrati samonanesenim uzrokom štete. Upravo suprotno, visoki okolišni standardi EU-a uzimaju se u obzir pri izračunavanju ciljne cijene. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(325)

Jedna zainteresirana strana tvrdila je da su i cijene industrije Unije i cijene kineskog uvoza porasle, te stoga kineski uvoz ne može biti urok štete. Međutim, cijene kineskog uvoza uvijek su ostale znatno ispod prosječnih cijena industrije Unije, a snizile su i cijene Unije u razdoblju ispitnog postupka. Uz to, što se tiče obujma, u razmatranom razdoblju došlo je do značajnog povećanja uvoza iz NRK-a, što je povećalo pritisak na cijenu. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(326)

S obzirom na prethodna razmatranja, Komisija je privremeno utvrdila uzročno-posljedičnu vezu između štete koju je pretrpjela industrija Unije i dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja.

(327)

Komisija je razlikovala i razdvojila učinke svih poznatih čimbenika na stanje industrije Unije od štetnih učinaka dampinškog uvoza. Za sve druge utvrđene čimbenike, posebice uvoz iz trećih zemalja, izvozni rezultati industrije Unije, povećanje troškova proizvodnje, smanjenje potražnje za SSHR-om u 2018., djelomična ovisnost proizvođača iz Unije o ograničenoj proizvodnji, prekomjerni kapacitet u Uniji kao rezultat globalnog prekomjernog kapaciteta, izuzetno povoljne tržišne okolnosti u 2017., dodatni troškovi u pogledu okoliša koje snose proizvođači iz Unije i povećanje uvoznih cijena iz NRK-a, privremeno nije utvrđeno da smanjuju uzročno-posljedičnu vezu, čak i ako se u obzir uzme njihov mogući kombinirani učinak.

(328)

Kako bi utvrdila razinu mjera, Komisija je ispitala bi li pristojba niža od dampinške marže bila dovoljna za uklanjanje štete prouzročene dampinškim uvozom industriji Unije.

(329)

U ovom predmetu podnositelji pritužbe iznijeli su tvrdnju o postojanju poremećaja u vezi sa sirovinama u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe u dvjema zemljama iz ispitnog postupka, odnosno u Indoneziji i NRK-u. Ocjena koja se odnosi na te zemlje nalazi se u odjeljku 6.2. u nastavku.

(330)

Komisija je najprije utvrdila iznos pristojbe koja je potrebna kako bi se uklonila šteta koju je pretrpjela industrija Unije bez poremećaja u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe. U tom bi se slučaju šteta uklonila ako bi industrija Unije mogla pokriti svoje troškove proizvodnje, uključujući troškove koji proizlaze iz multilateralnih sporazuma o okolišu i njihovih protokola, kojih je Unija stranka, te konvencija Međunarodne organizacije rada (ILO) koje su navedene u Prilogu I.a osnovnoj uredbi, i ostvariti razumnu dobit („ciljna dobit”).

(331)

U skladu s člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe, Komisija je za utvrđivanje ciljne dobiti uzela u obzir sljedeće čimbenike: razinu profitabilnosti prije povećanja uvoza iz zemlje koja je predmet ispitnog postupka, razinu profitabilnosti potrebnu za pokrivanje punih troškova i ulaganja, istraživanja i razvoja i inovacija te razinu profitabilnosti koja se očekuje u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja. Industrija Unije tvrdila je da je 2017. bila pogodna godina za utvrđivanje ciljane dobiti. Komisija smatra da je 2017. bila izuzetno dobra godina za industriju i da je vjerojatno da će dobit koju su u toj godini ostvarili proizvođači iz Unije u uzorku (10,2 %) biti nepouzdana ako se primijeni kao ciljana dobit. Osim toga, tržišni udio uvoza u 2017. već je iznosio 29,1 %. Za usporedbu, tržišni udio u 2016. bio je znatno niži nego u 2017. (21,5 %). Budući da nema drugih podataka, Komisija je odlučila privremeno primijeniti prosječnu dobit ostvarenu u 2016. i 2017. kao ciljanu dobit. Ta dobit iznosi 8,7 %.

(332)

U skladu s člankom 7. stavkom 2.c osnovne uredbe, Komisija je ocijenila tvrdnju jednog proizvođača iz Unije o planiranim ulaganjima koja nisu provedena u razmatranom razdoblju. Na temelju zaprimljenih dokumentarnih dokaza, Komisija je privremeno prihvatila tu tvrdnju i dodala odgovarajući iznos neštetnoj cijeni tog proizvođača iz Unije.

(333)

U skladu s člankom 7. stavkom 2.d osnovne uredbe, Komisija je procijenila buduće troškove koji proizlaze iz multilateralnih sporazumu području okoliša i njihovih protokola kojih je Unija stranka, a koje će industrija Unije snositi tijekom razdoblja primjene mjere u skladu s člankom 11. stavkom 2. Na temelju raspoloživih dokaza, Komisija je utvrdila dodatni trošak u rasponu između 1,5 i 6 EUR po toni, koji je dodan neštetnoj cijeni.

(334)

Na temelju navedenog Komisija je izračunala neštetnu cijenu istovjetnog proizvoda za industriju Unije dodavanjem prethodno navedene profitne marže od 8,7 % i prilagodbi na temelju članka 7. stavaka 2.c i 2.d trošku proizvodnje proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(335)

Komisija je zatim utvrdila razinu uklanjanja štete na temelju usporedbe ponderirane prosječne uvozne cijene, kako je utvrđena za provjerene proizvođače izvoznike u uzorku koji surađuju u predmetnim zemljama za svaku vrstu proizvoda, kako je utvrđena za izračune sniženja cijena, s ponderiranim prosječnim neštetnim cijenama vrsta istovjetnog proizvoda koje su tijekom razdoblja ispitnog postupka na slobodnom tržištu Unije prodavali proizvođači iz Unije u uzorku. Sve razlike proizišle iz te usporedbe izražene su kao postotak ponderirane prosječne uvozne vrijednosti CIF.

(336)

Rezultat tih izračuna prikazan je u tablici u nastavku.

(337)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe Komisija je u pogledu Indonezije i NRK-a najprije ispitala je li privremeno utvrđena dampinška marža viša od marže prikladne za uklanjanje štete za industriju Unije. U tu je svrhu uspoređena ponderirana prosječna uvozna cijena proizvođača izvoznika koji surađuju iz Indonezije i NRK-a s ciljnom cijenom industrije Unije, kako je objašnjeno u prethodnom odjeljku 6.1. Rezultat tih izračuna prikazan je u tablici u nastavku.

(338)

Budući da je marža sniženja ciljnih cijena izračunana za indonezijske i kineske proizvođače izvoznike niža od dampinške marže, Komisija je procijenila postoje li poremećaji u pogledu sirovina u odnosu na predmetni proizvod, u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe.

(339)

Podnositelj pritužbe u pritužbi je dostavio dostatne dokaze da postoje poremećaji u vezi sa sirovinama u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe u pogledu predmetnog proizvoda u Indoneziji i NRK-u. Dakle, kako je najavljeno u obavijesti o pokretanju postupka, Komisija je prilikom ocjene odgovarajuće razine mjera u odnosu na Indoneziju i NRK ispitala navodne poremećaje i sve druge poremećaje u Indoneziji i NRK-u obuhvaćene člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe.

(340)

Sirovine za koje se tvrdi da su na njih znatno utjecali takvi poremećaji bile su nikal (feronil, niklovo sirovo željezo, rudače nikla, otpaci nikla), ugljen i otpaci od nehrđajućeg čelika u Indoneziji i otpaci od nehrđajućeg čelika, krom, koksni ugljen, ferokrom, ferosilikon, sirovi (nehrđajući) čelik i vanadij u NRK-u.

(341)

Komisija je među tim sirovinama utvrdila glavne sirovine koje je svaki proizvođač izvoznik u uzorku koristio u proizvodnji predmetnog proizvoda. Komisija je glavnim sirovinama smatrala one koje čine najmanje 17 % troškova proizvodnje predmetnog proizvoda.

(342)

S obzirom na Indoneziju, ispitni je postupak potvrdio da su poremećaji u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe postojali u pogledu sirovina tijekom razdoblja ispitnog postupka u obliku zabrane izvoza (90) rudače nikla s udjelom nikla 1,7 % i više, poreza na izvoz (91) od 10 % na rudaču nikla s udjelom nikla manjim od 1,7 %, zahtjeva izdavanja dozvola (92) i de facto izvoznih kvota (93) na rudaču nikla s navedenim udjelom nikla i de facto zahtjeva izdavanja dozvola (94) za feronikal i niklovo sirovo željezo.

(343)

Nadalje, u ispitnom je postupku utvrđeno da je rudača nikla predstavljala više od 17 % ukupnih troškova proizvodnje proizvoda iz ispitnog postupka.

(344)

Konačno, zaključak je ispitnog postupka da je cijena koja se plaćala za rudaču nikla bila znatno niža (za više od 30 %) od cijene na reprezentativnom međunarodnom tržištu, u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe.

(345)

U tom pogledu, Komisija je usporedila otkupnu cijenu indonezijskih proizvođača izvoznika s FOB cijenom rudače nikla s udjelom nikla od 1,8 % na Filipinima (95). Komisija je smatrala da je cijena na Filipinima prikladna jer Filipini, slično Indoneziji, pripadaju zemljama s najvećim svjetskim rezervama rudače nikla (96). Nadalje, udio nikla u rudači nikla na tom reprezentativnom međunarodnom tržištu bio je vrlo sličan prosječnom udjelu nikla u rudači nikla koju su kupovali indonezijski proizvođači izvoznici. Konačno, Komisija je smatrala da troškovi prijevoza između dobavljača i luke uključeni u FOB cijenu odražavaju transportne troškove koje su snosili indonezijski proizvođači izvoznici.

(346)

Stoga je u odnosu na Indoneziju ispunjen zahtjev na temelju članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe, a to je postojanje poremećaja u pogledu sirovine koja čini više od 17 % troškova proizvodnje predmetnog proizvoda.

(347)

U pogledu NRK-a, ispitni je postupak potvrdio da su u razdoblju ispitnog postupka postojali poremećaji u vezi sa sirovinama u smislu članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe, i to u obliku poreza na izvoz otpadaka od nehrđajućeg čelika, ferosilikona, niklova sirovog željeza i ferokroma; te zahtjev izdavanja dozvola za ferosilikon, vanadij, feronikal i ferokrom. Komisija je taj nalaz temeljila na podacima dostupnima u bazi podataka OECD-a (97) i relevantnog zakonodavstva koje se primjenjuje u NRK-u.

(348)

Ispitnim je postupkom nadalje utvrđeno da je za svako društvo u uzorku najmanje jedna od prethodno navedenih glavnih sirovina predstavljala više od 17 % njihovih ukupnih troškova proizvodnje proizvoda iz ispitnog postupka (98).

(349)

Zaključak je ispitnog postupka da je cijena koju su dva kineska proizvođača izvoznika iz NRK u uzorku platila za te glavne sirovine znatno niža od cijene na reprezentativnom međunarodnom tržištu koja se primjenjivala za svaku pojedinačnu sirovinu, i za koju su korišteni isti izvori kao i za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 6.a točkom (a) osnovne uredbe.

(350)

Stoga je u odnosu na NRK ispunjen zahtjev na temelju članka 7. stavka 2.a osnovne uredbe, a to je postojanje poremećaja u pogledu sirovine koja čini više od 17 % troškova proizvodnje predmetnog proizvoda.

(351)

Nakon što je zaključila da u slučaju NRK-a i Indonezije postoje poremećaji u vezi sa sirovinama, kako je predviđeno člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe, Komisija je ispitala može li jasno zaključiti da je u interesu Unije utvrditi iznos privremenih pristojbi u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe. Utvrđivanje interesa Unije temeljilo se na ocjeni svih relevantnih informacija u ovom ispitnom postupku, uključujući rezervne kapacitete u zemljama izvoznicama, tržišno natjecanje u pogledu sirovina i učinak na opskrbne lance društava iz Unije u skladu s člankom 7. stavkom 2.b osnovne uredbe. Kako bi ocijenila te informacije, Komisija je u upitnik za sve zainteresirane strane uključila posebna pitanja. Podnositelj pritužbe i proizvođači iz Unije u uzorku dostavili su odgovor na ta pitanja.

(352)

Na temelju podataka koje je dostavio Eurofer, rezervni kapacitet u NRK-u procijenjen je na 26,4 milijuna tona u 2019. (99), a rezervni kapacitet ukupnog sektora nehrđajućeg čelika u Indoneziji procijenjen je na 4 milijuna tona u 2019. (100).

(353)

Međutim, prema upitniku vlade Indonezije, rezervni kapacitet u Indoneziji trenutačno iznosi 2,1 milijuna tona. Za usporedbu, slobodno tržište Unije imalo je veličinu od 1,2 milijuna tona. U relativnom smislu, rezervni kapaciteti u zemljama izvoznicama stoga su ogromni.

(354)

Što se tiče tržišnog natjecanja u području sirovina, kineska vlada nije dostavila relevantne podatke o tržištu sirovina s narušenim cijenama u NRK-u, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 347. Podnositelj pritužbe naveo je da umjetnim povećanjem ili smanjenjem razine opskrbe sirovinama ili jednostavno određivanjem cijena na središnjoj razini, kineska vlada može upravljati cijenama tako da ih poveća ili smanji. Kako je navedeno u prethodnom odjeljku 6.2.2., kinesko tržište sirovina smatralo se poremećenim.

(355)

Što se tiče Indonezije, ispitnim je postupkom utvrđeno da Indonezija ima jedan od najvećih sektora vađenja rudače nikla na svijetu. Stoga vlada Indonezije ograničavanjem izvoza rudače nikla umjetno snižava cijene na domaćem indonezijskom tržištu.

(356)

Obje zemlje primjenjuju ograničenja izvoza ulaznih materijala koji sadržavaju nikal, što je ujedno i drugi najvažniji ulazni materijal proizvođača iz Unije, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 319.

(357)

Sva ta pitanja stavljaju industriju Unije u komparativno nepovoljni položaj u odnosu na proizvođače izvoznike u predmetnim zemljama. Komisija smatra da je malo vjerojatno da će se ova situacija uskoro promijeniti. Što se tiče Indonezije, situacija se u posljednje vrijeme čak i pogoršala. Mjere koje omogućuju izvoz rudače nikla s udjelom nikla ispod 1,7 % trebale bi trajati do siječnja 2022. Vlada Indonezije, međutim, odlučila je ubrzati ukidanje tih mjera. Sav izvoz rudače nikla bio je zabranjen od siječnja 2020 (101). Nema dokaza da će vlada Indonezije u bliskoj budućnosti promijeniti smjer svoje politike.

(358)

Zbog nedostatka potpune suradnje uvoznika, Komisija je privremeno utvrdila da će se glavni utjecaj na lance opskrbe osjetiti na razini korisnika. Mogući učinak na opskrbne lance trgovačkih društava iz Unije naveden u članku 7. stavku 2.b osnovne uredbe ocijenjen je, s obzirom na važnu razliku između dampinških marži i marži štete za zemlje izvoznice, u kontekstu ispitivanja interesa Unije u skladu s člankom 21. osnovne uredbe.

(359)

Kako je zaključeno u uvodnoj izjavi 373. U nastavku, ta analiza dovela je do zaključka da, s obzirom na učinak mjera na razini dampinške marže, primjena članka 7 stavka 2.a osnovne uredbe nije u skladu s interesom Unije.

(360)

S obzirom na prethodno navedenu analizu, Komisija je zaključila da, u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe, nije u interesu Unije da razinu mjera utvrdi na dampinškoj razini jer je vjerojatno da će to uzrokovati nerazmjerno negativan učinak na opskrbne lance društava u Uniji.

(361)

U skladu s člankom 21. osnovne uredbe Komisija je ispitala može li jasno zaključiti da u ovom slučaju donošenje mjera nije u interesu Unije, iako je utvrđen štetni damping. Utvrđivanje interesa Unije temeljilo se na procjeni svih različitih uključenih interesa, uključujući interes industrije Unije, uvoznika i korisnika.

(362)

Industrija Unije nalazi se u nekoliko država članica i u njoj je izravno zaposleno 2 372 radnika povezanih s proizvodom iz ispitnog postupka. Ni jedan se proizvođač iz Unije nije protivio pokretanju ispitnog postupka. Kako je prethodno prikazano u odjeljku 4. u analizi pokazatelja štete, cjelokupna je industrija Unije zabilježila pogoršanje stanja i negativno je pogođena dampinškim uvozom.

(363)

Očekuje se da će se uvođenjem privremenih antidampinških pristojbi ponovno uspostaviti uvjeti poštene trgovine na tržištu Unije, prekinuti sprečavanje rasta cijena i omogućiti oporavak industrije Unije. Posljedica toga bilo bi poboljšanje profitabilnosti industrije Unije prema razinama koje se smatraju potrebnima za ovu kapitalno intenzivnu industriju. Industrija Unije pretrpjela je materijalnu štetu koja je prouzročena dampinškim uvozom iz predmetnih zemalja. Podsjeća se da je niz pokazatelja štete pokazao negativno kretanje tijekom razmatranog razdoblja. Posebno su ozbiljno bili pogođeni tržišni udio i obujam prodaje, te pokazatelji štete povezani s financijskim rezultatima proizvođača iz Unije u uzorku, kao što su profitabilnost i povrat ulaganja. Stoga je važno da se cijene vrate na nedampinšku ili barem neštetnu razinu kako bi se različitim proizvođačima omogućilo da na tržištu Unije posluju u uvjetima poštene trgovine. Ako se mjere ne provedu, vrlo je vjerojatno da će doći do daljnjeg pogoršanja gospodarskog stanja industrije Unije. Loši rezultati segmenta SSHR-a utjecali bi na segmente iz nizvodnog procesa proizvodnje proizvođača Unije, posebice na njihovu ograničenu proizvodnju. Proizvođači iz Unije uvelike se oslanjaju na poslovni model kombinacije prodaje na slobodnom tržištu i ograničene proizvodnje. Pogoršanje uvjeta u segmentu slobodnog tržišta moglo bi ugroziti i segment ograničene proizvodnje, koji predstavlja veći obujam proizvodnje i broja zaposlenih od prvog.

(364)

Stoga se privremeno zaključuje da bi uvođenje antidampinških pristojbi bilo u interesu industrije Unije jer bi se njima industriji Unije omogućio oporavak od učinaka utvrđenog štetnog dampinga.

(365)

Dvije su se stranke predstavile kao nepovezani uvoznici i odgovorile na odgovarajući upitnik. Međutim, nije se pratio odgovor jedne od njih jer se pokazalo da uvoznik posluje izvan Unije.

(366)

Pokazalo se da druga stranka nije pravi uvoznik, već servisni centar za različite operacije. Stoga nije bilo suradnje pravih uvoznika. Prema operatoru servisnog centra koji surađuje, povećanje cijena predmetnih proizvoda dovodi do većih troškova proizvodnje za europske korisnike proizvoda, uzrokujući štetu tim korisnicima. Konkretnije, stranka je podnijela zahtjev za izuzeće proizvoda koji je razmatran u odjeljku 2.3., zajedno s drugim takvim zahtjevima.

(367)

Na temelju toga, u ovoj fazi nema naznaka da bi mjere bile u suprotnosti s interesima uvoznika.

(368)

Dva korisnika surađivala su u ispitnom postupku.

(369)

Jedan od korisnika koji je dostavio upitnik bio je proizvođač cijevi od nehrđajućeg čelika. Za tog je korisnika Komisija utvrdila da mu, s obzirom na njegov obujam kupnje i uvoza, njegovu ukupnu dobit i dobit ostvarenu od izlaznih proizvoda za koje se predmetni proizvod upotrebljava kao ulazni materijal, uvođenje mjera ne bi neopravdano štetilo.

(370)

Drugi je korisnik koji surađuje proizvođač proizvoda od nehrđajućeg čelika koji je konkurencija industriji Unije na nekoliko njezinih ključnih tržišta iz nizvodnog procesa proizvodnje. On kupuje znatna obujam SSHR-a od industrije Unije i proizvođača izvan Unije, uključujući onih iz predmetnih zemalja. Korisnik je izrazio zabrinutost u vezi sa sigurnošću cijena opskrbe i kupovnih cijena nakon uvođenja pristojbi. On je jedini veliki nezavisni korisnik predmetnog proizvoda u Uniji. Bez integrirane proizvodnje čelika, on za proizvodnju svojih proizvoda iz nizvodnog procesa proizvodnje u potpunosti ovisi o opskrbi koluta od drugih stranaka. Stranka je tvrdila da industrija Unije nije zainteresirana za prodaju dodatnih velikih količina SSHR-a, posebno jedne vrste tog proizvoda (crnih koluta), po konkurentnim cijenama, jer bi ih proizvođači iz Unije radije zadržali za ograničenu upotrebu. Tu tvrdnju osporava činjenica da je industrija Unije u razmatranom razdoblju imala rezervne kapacitete koji su bili barem četverostruko veći od ukupne potražnje tog korisnika. Nadalje, prema podacima koje je dostavio podnositelj pritužbe, nekoliko proizvođača Unije spremno je isporučivati crne kolute kako je objavljeno na internetskim stranicama proizvođača. Konačno, s obzirom na opskrbne lance i kontakte s proizvođačima iz trećih zemalja koje je korisnik već uspostavio, razumno je očekivati da će i on moći diversificirati svoje izvore nabave kupujući više od trećih zemalja.

(371)

Pod uvjetom da svi relevantni čimbenici (posebice izvori, obujam i cijene prije pristojbi kupnje i promet ostvaren proizvodima iz nizvodnog procesa proizvodnje) ostanu nepromijenjeni u odnosu na razdoblje ispitnog postupka, Komisija je utvrdila da bi se uvođenje pristojbi na uvoz iz NRK-a i Indonezije u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe ozbiljno negativno odrazilo na ukupnu godišnju dobit tog korisnika.

(372)

Ako bi se, prema istoj pretpostavci kao u uvodnoj izjavi 369. uvele pristojbe na uvoz iz NRK-a i Indonezije u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe, to bi imalo negativne posljedice i na ukupnu godišnju dobit, ali u znatno manjoj mjeri.

(373)

Prethodni scenariji temelje se na statičkim pretpostavkama (tj. svi relevantni čimbenici ostaju nepromijenjeni, osim što će se uvesti pristojbe koje stoga treba uzeti u obzir). Zapravo, to su najgori scenariji jer, kako je objašnjeno u nastavku, u slučaju da se uvedu pristojbe vjerojatno će se promijeniti i drugi temeljni čimbenici.

(374)

Prvo, modeli nabave i kupovne cijene neće ostati isti. Ako će se na cijene uvoza, posebice iz NRK-a i Indonezije, primijeniti usklađivanje na višu vrijednost, vjerojatno je da će se uvoz iz drugih izvora opskrbe nastaviti u većim količinama. Posebice, napominjemo da je uvoz iz Južne Koreje bio na visokim razinama sve do 2016., kada je iznosio 65 000 tona. S obzirom na kretanja na tržištu od tada, taj je uvoz tijekom godina izgubio važne tržišne udjele (vidjeti tablicu 15.), ali može se očekivati da će se nakon uvođenja mjera proizvođači izvoznici iz Koreje, ali i drugih zemalja proizvođača kao što je Južna Afrika, opet sve više usmjeriti na tržište Unije jer će se naći u boljem konkuretnom položaju, u korist korisnika. Očekuje se i da će, zahvaljujući povoljnom učinku mjera, industrija Unije moći prodati veći obujam korisnicima po konkurentnim cijenama. Industrija Unije jednostavno si ne može priuštiti gubitak važnih tržišnih udjela u Uniji, kako svjedoči ovaj ispitni postupak. Što se tiče drugog prethodno spomenutog korisnika, zbog njegove veličine i važnosti kao kupca industrije Unije, on može imati utjecaj koji će se vjerojatno povećati ako kupi još veći obujam od industrije Unije.

(375)

Potrebno je napomenuti i da je predviđeno da će u srpnju 2021. isteći trenutačno primjenjive zaštitne mjere u vezi s čelikom koje se također odnose na predmetni proizvod. To znači da će od srpnja 2021. korisnici imati povećan pristup alternativnim izvorima jer će se ukinuti ograničenja kvota koja su na snazi od 19. srpnja 2018.

(376)

Stoga se očekuje da će uvođenje pristojbi vjerojatno negativno utjecati na korisnike u cjelini, ali da utjecaj pristojbi na razinama utvrđenima za NRK i Indoneziju, u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe nije nerazmjeran, jer se očekuje da će se tada industrija korisnika moći prilagoditi novoj situaciji. Doista, ako bi se visina pristojbi utvrdila u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe, očekuje se da će svi korisnici koji surađuju ostati profitabilni.

(377)

Međutim, ako bi se uvele pristojbe u skladu s člankom 7. stavkom 2.a osnovne uredbe, Komisija je utvrdila da bi mogući utjecaj mjera protiv NRK-a i Indonezije na razini dampinške marže bio nerazmjeran u odnosu na moguće snažne negativne učinke na opskrbe lance određenih društava iz Unije, a posebice na korisnike. Naime, Komisija je utvrdila da bi u takvom scenariju industrija korisnika, a posebice korisnici koji su kupili znatan obujam od NRK-a i/ili Indonezije u razdoblju ispitnog postupka, mogla biti neželjeno narušena i da bi posljedično mogla ostvarivati gubitke.

(378)

Na temelju prethodno navedenoga i pod uvjetom da se pristojbe uvedu u skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe, Komisija je privremeno zaključila da ne postoje uvjerljivi razlozi na temelju kojih bi se zaključilo da uvođenje mjera na uvoz određenih toplo valjanih limova i koluta od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz predmetnih zemalja u ovoj fazi ispitnog postupka nije u interesu Unije.

(379)

Na temelju zaključaka koje je Komisija donijela u vezi s dampingom, štetom, uzročnosti i interesom Unije, potrebno je uvesti privremene mjere uvoza plosnato-valjanih proizvoda od nehrđajućeg čelika, bili u kolutima ili ne (uključujući proizvode koji su odrezani na određenu dužinu i uske trake), samo toplo valjanih i dalje neobrađenih podrijetlom iz Indonezije, Narodne Republike Kine i Tajvana, kako bi se spriječilo da dampinški uvoz i dalje nanosi štetu industriji Unije.

(380)

Trebalo bi uvesti privremene antidampinške mjere u skladu s pravilom nižeg iznosa pristojbe iz članka 7. stavka 2. osnovne uredbe. Komisija je usporedila marže štete i dampinške marže. Iznos pristojbi bio je određen na razini dampinške marže ili marže štete, ovisno o tome koja je niža.

(381)

Na temelju prethodno navedenog privremene stope antidampinške pristojbe, izražene na razini cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, trebale bi iznositi:

(382)

Pojedinačne stope antidampinške pristojbe određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju privremenih nalaza ovog ispitnog postupka. Stoga su one odražavale stanje utvrđeno tijekom tog ispitnog postupka u odnosu na ta trgovačka društva. Te se stope pristojbi primjenjuju isključivo na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz predmetnih zemalja koji proizvode navedeni pravni subjekti. Na uvoz predmetnog proizvoda koji proizvodi bilo koje društvo koje nije izričito navedeno u izvršnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte povezane s tim izričito navedenim subjektima, trebalo bi primjenjivati stopu pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”. Na njega ne bi trebalo primjenjivati ni jednu drugu pojedinačnu stopu antidampinške pristojbe.

(383)

Društvo može zatražiti primjenu tih pojedinačnih stopa antidampinške pristojbe ako naknadno promijeni naziv subjekta. Zahtjev se mora uputiti Komisiji (102). Zahtjev mora sadržavati sve relevantne informacije kojima je moguće dokazati da ta promjena ne utječe na pravo društva na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje. Ako promjena naziva tog društva ne utječe na njegovo pravo na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje, obavijest o promjeni naziva objavit će se u Službenom listu Europske unije.

(384)

Kako bi se rizik od izbjegavanja mjera zbog velike razlike u stopama pristojbi sveo na najmanju moguću razinu, potrebne su posebne mjere kako bi se osigurala pravilna primjena pojedinačnih antidampinških pristojbi. Društva koja imaju pojedinačne antidampinške pristojbe moraju carinskim tijelima država članica predočiti valjani račun. Račun mora biti u skladu sa zahtjevima iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe. Na uvoz uz koji nije priložen takav račun trebalo bi primjenjivati antidampinšku pristojbu koja se primjenjuje na „sva ostala društva”.

(385)

Iako je predočenje tog računa potrebno carinskim tijelima država članica za primjenu pojedinačnih stopa antidampinške pristojbe na uvoz, to nije jedini element o kojem carinska tijela trebaju voditi računa. Naime, čak i ako im se predoči račun koji ispunjava sve zahtjeve iz članka 1. stavka 3. ove Uredbe, carinska tijela država članica trebala bi provesti uobičajene provjere i mogu, kao u svim drugim slučajevima, zatražiti dodatne dokumente (otpremne dokumente itd.) radi provjere točnosti pojedinosti navedenih u izjavi te bi trebala osigurati da daljnja primjena stope pristojbe bude opravdana, u skladu s carinskim propisima.

(386)

Ako se obujam izvoza jednog od društava koja se koriste pojedinačnom nižom stopom pristojbe znatno poveća, posebno nakon uvođenja predmetnih mjera, takvo bi se povećanje moglo smatrati promjenom strukture trgovine zbog uvođenja mjera u smislu članka 13. stavka 1. osnovne uredbe. U takvim se okolnostima može pokrenuti ispitni postupak za sprečavanje izbjegavanja mjera ako su za to ispunjeni uvjeti. U tom se postupku među ostalim može ispitati potreba za ukidanjem pojedinačnih stopa pristojbe i naknadnim uvođenjem pristojbe na razini zemlje.

(387)

Kako bi se osigurala ispravna primjena antidampinških pristojbi, antidampinšku pristojbu za sva ostala društva trebalo bi primjenjivati ne samo na proizvođače izvoznike koji nisu surađivali u ispitnom postupku, već i na proizvođače koji nisu izvozili u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(388)

Kako je spomenuto u uvodnoj izjavi 3., Komisija je uvela obvezu evidentiranja uvoza određenih toplovaljanih limova i koluta od nehrđajućeg čelika. Evidentiranje se provodi kako bi se omogućila retroaktivna naplata pristojbi u skladu s člankom 10. stavkom 4. osnovne uredbe. Evidentiranje se stoga provodilo u fazi prije objavljivanja.

(389)

S obzirom na nalaze u privremenoj fazi, evidentiranje uvoza trebalo bi ukinuti/obustaviti.

(390)

U ovoj fazi postupka nije donesena odluka o mogućoj retroaktivnoj primjeni antidampinških mjera. Takva će se odluka donijeti u konačnoj fazi.

(391)

U skladu s člankom 19.a. osnovne uredbe Komisija je obavijestila zainteresirane strane o planiranom uvođenju privremenih pristojbi. Te su informacije objavljene i na internetskim stranicama Glavne uprave za trgovinu. Zainteresirane strane dobile su tri radna dana za dostavljanje primjedbi o točnosti izračuna koji su im posebno objavljeni.

(392)

Dva proizvođača izvoznika iz NRK-a, dva proizvođača izvoznika iz Indonezije te tri proizvođača i jedan nezavisni servisni centar iz Tajvana dostavili su svoje primjedbe. Komisija je uzela u obzir primjedbe za koje se smatralo da su administrativne prirode te je u skladu s njima, prema potrebi, ispravila marže.

(393)

U interesu dobrog upravljanja Komisija će pozvati zainteresirane strane da u određenom roku dostave pisane primjedbe i/ili podnesu zahtjev za saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima.

(394)

Nalazi koji se odnose na uvođenje privremenih pristojbi privremeni su i mogu se izmijeniti u konačnoj fazi ispitnog postupka,