12.7.2019

Službeni list Europske unije

L 188/1

UREDBA (EU) 2019/1154 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. lipnja 2019.

o višegodišnjem planu oporavka sredozemnog igluna i izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1967/2006 i Uredbe (EU) 2017/2107 Europskog parlamenta i Vijeća

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 43. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Cilj je zajedničke ribarstvene politike (ZRP), kako je utvrđeno Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3), osigurati iskorištavanje morskih bioloških resursa koje omogućuje ostvarivanje održivih gospodarskih, okolišnih i socijalnih uvjeta.

(2)	Unija je stranka Međunarodne konvencije za očuvanje atlantskih tuna („Konvencija ICCAT”).

(3)

Na godišnjem sastanku Međunarodne komisije za očuvanje atlantskih tuna („ICCAT”) 2016. u Vilamouri u Portugalu ugovorne stranke ICCAT-a i neugovorne stranke, subjekti ili ribarski subjekti koji surađuju prepoznali su potrebu za rješavanjem problema alarmantnog stanja igluna (Xiphias gladius) u Sredozemnome moru („sredozemni iglun”), koji je tijekom posljednjih 30 godina prekomjerno izlovljavan. U tu je svrhu, među ostalim i da se izbjegne izumiranje stokova, a nakon analize znanstvenog savjeta Stalnog odbora za istraživanje i statistiku (SCRS), ICCAT donio Preporuku 16-05 o uspostavi višegodišnjeg plana oporavka sredozemnog igluna („ICCAT-ov plan oporavka”). S obzirom na činjenicu da uz trenutačne biološke značajke, strukturu i dinamiku stoka sredozemnog igluna nije moguće ostvariti razinu biomase koja može proizvesti najviši održivi prinos (MSY) u kratkom roku, čak ni u slučaju da se donesu hitne mjere upravljanja, kao što je potpuna zabrana ribolova, ICCAT-ov plan oporavka treba obuhvaćati razdoblje 2017. – 2031. Preporuka ICCAT-a 16-05 stupila je na snagu 12. lipnja 2017. te je obvezujuća za Uniju.

(4)

Unija je u prosincu 2016. pismeno obavijestila ICCAT da će određene mjere utvrđene u Preporuci ICCAT-a 16-05 stupiti na snagu u Uniji u siječnju 2017., osobito u vezi s razdobljem zabrane ribolova od 1. siječnja do 31. ožujka te dodjelom kvota za ribolov sredozemnog igluna. Sve druge mjere utvrđene u Preporuci ICCAT-a 16-05, zajedno s nekim mjerama koje su već provedene, trebalo bi uključiti u plan oporavka utvrđen u ovoj Uredbi.

(5)

U skladu s člankom 29. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013 stajališta Unije u regionalnim organizacijama za upravljanje ribarstvom trebaju se temeljiti na najboljem raspoloživom znanstvenom savjetu kako bi se osiguralo da se ribarstvenim resursima upravlja u skladu s ciljevima ZRP-a, posebno u skladu s ciljem postupnog obnavljanja i održavanja populacija ribljih stokova iznad razina biomase sposobnih za proizvodnju MSY, čak i ako je u ovom konkretnom slučaju rok za postizanje tog cilja 2031., te s ciljem omogućavanja uvjeta za gospodarski isplativ i konkurentan ribolov i prerađivačku industriju te za aktivnosti na obali koje su povezane s ribolovom. Istovremeno se uzima u obzir članak 28. stavak 2. točka (d) Uredbe (EU) br. 1380/2013 kojim se predviđa promicanje ravnopravnih uvjeta za subjekte Unije prema subjektima trećih zemalja.

(6)

ICCAT-ovim planom oporavka u obzir se uzimaju posebnosti različitih vrsta ribolovnih alata i ribolovnih tehnika. Pri provedbi ICCAT-ova plana oporavka Unija i države članice trebale bi nastojati promicati aktivnosti obalnog ribolova kao i istraživanje i upotrebu selektivnih ribolovnih alata i tehnika, kako bi se smanjila količina usputnog ulova ranjivih vrsta, koji imaju i manji utjecaj na okoliš, uključujući alate i tehnike koji se koriste u tradicionalnom i artizanalnom ribolovu, te tako doprinositi primjerenom životnom standardu lokalnih gospodarstava.

(7)	Uredbom (EU) br. 1380/2013 utvrđuje se pojam minimalnih referentnih veličina za očuvanje. Kako bi se osigurala dosljednost, minimalne veličine kako ih definira ICCAT trebalo bi provesti u pravu Unije kao minimalne referentne veličine za očuvanje.

(8)

Prema Preporuci ICCAT-a 16-05 ulovljeni sredozemni igluni koji su ispod minimalne referentne veličine za očuvanje moraju se odbaciti. Isto se primjenjuje na ulove sredozemnog igluna koji premašuju ograničenja usputnog ulova koje su u svojim godišnjim planovima ribolova utvrdile države članice. Radi usklađenosti Unije s njezinim međunarodnim obvezama u okviru ICCAT-a, člankom 5.a Delegirane uredbe Komisije (EU) 2015/98 (4) predviđena su odstupanja od obveze iskrcavanja za sredozemnog igluna u skladu s člankom 15. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013. U Delegiranoj uredbi (EU) 2015/98 provode se određene odredbe iz Preporuke ICCAT-a 16-05 kojom se utvrđuje obveza odbacivanja sredozemnog igluna s plovila koja su premašila kvotu koja im je dodijeljena ili najvišu dopuštenu razinu usputnih ulova. Područje primjene te delegirane uredbe obuhvaća plovila koja se bave rekreacijskim ribolovom.

(9)	Uzimajući u obzir činjenicu da će se planom oporavka utvrđenim ovom Uredbom provesti Preporuka ICCAT-a 16-05, trebalo bi izbrisati odredbe Uredbe (EU) 2017/2107 Europskog parlamenta i Vijeća (5) u vezi sa sredozemnim iglunom.

(10)

Ribolovne aktivnosti u kojima se upotrebljavaju lebdeće jednostruke mreže stajaćice nisu dovoljno selektivne, a u prošlosti su doživjele nagli porast ribolovnog napora. Nekontrolirano širenje te vrste ribolova predstavljalo je velik rizik za ciljane vrste pa je Uredbom Vijeća (EZ) br. 1239/98 (6) zabranjena upotreba tog ribolovnog alata za ribolov vrlo migratornih vrsta riba, uključujući igluna.

(11)

Kako bi se osigurala usklađenost sa ZRP-om, doneseni su pravni akti Unije za uspostavu sustava za kontrolu, inspekciju i izvršenje, koji obuhvaća borbu protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog (NNN) ribolova. Osobito je Uredbom Vijeća (EZ) br. 1224/2009 (7) uspostavljen sustav Unije za kontrolu, inspekciju i izvršenje sa sveobuhvatnim i integriranim pristupom kako bi se osiguralo poštovanje svih pravila ZRP-a. Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 404/2011 (8) utvrđuju se detaljna pravila za provedbu Uredbe (EZ) br. 1224/2009. Uredbom Vijeća (EZ) br. 1005/2008 (9) uspostavljen je sustav Zajednice za sprečavanje ribolova NNN, odvraćanje od njega i njegovo zaustavljanje. Te uredbe već sadržavaju odredbe kojima se obuhvaća niz mjera utvrđenih u Preporuci ICCAT-a 16-05. Stoga te odredbe nije potrebno uključiti u ovu Uredbu.

(12)

U dogovorima o zakupu ribarskih plovila odnosi između vlasnika, zakupca i države zastave često nisu jasni. Neki subjekti koji se bave nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim aktivnostima izbjegavaju kontrole zloporabom tih dogovora. Zakup je zabranjen Uredbom (EU) 2016/1627 Europskog parlamenta i Vijeća (10) u kontekstu ribolova plavoperajne tune. Primjereno je, kao preventivnu mjeru zaštite stoka koji se oporavlja te radi dosljednosti s pravom Unije, sličnu zabranu donijeti u okviru plana oporavka utvrđenog u ovoj Uredbi.

(13)	Preporuke ICCAT-a trebalo bi provesti u pravu Unije kako bi se uspostavila ravnopravnost između ribara Unije i ribara trećih zemalja te osiguralo da pravila budu prihvatljiva za sve.

(14)

Kako bi se buduće preporuke ICCAT-a o izmjeni ili dopuni ICCAT-ova plana oporavka brzo provele u pravu Unije, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenom prilogâ ovoj Uredbi te određenih odredaba ove Uredbe o rokovima za dostavu informacija, razdobljima zabrane ribolova, minimalnoj referentnoj veličini za očuvanje, razinama odstupanja za slučajni ulov i usputni ulov, tehničkim značajkama ribolovnog alata, postotku iskorištenosti kvote u svrhu obavješćivanja Komisije te o informacijama koje treba dostaviti o ribarskim plovilima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (11) Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(15)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u pogledu formata godišnjeg izvješća o provedbi ove Uredbe koji podnose države članice. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12).

(16)	Delegiranim aktima i provedbenim aktima koji su predviđeni ovom Uredbom ne bi se trebalo dovoditi u pitanje provedbu budućih preporuka ICCAT-a u pravu Unije putem redovnog zakonodavnog postupka.

(17)

Prilogom II. Uredbi Vijeća (EZ) br. 1967/2006 (13) dopušta se najviše 3 500 udica koje se mogu postaviti ili nalaziti na plovilima koja ciljano love igluna, dok se Preporukom ICCAT-a 16-05 dopušta najviše 2 500 udica. Radi ispravne provedbe te preporuke u pravu Unije potrebno je na odgovarajući način izmijeniti Uredbu (EZ) br. 1967/2006.

(18)

U odjeljku 2. poglavlja III. Uredbe (EU) 2017/2107 utvrđuju se određene tehničke mjere i mjere kontrole u pogledu sredozemnog igluna. Mjere utvrđene u Preporuci ICCAT-a 16-05, koje se provode u pravu Unije ovom Uredbom, restriktivnije su ili preciznije kako bi se omogućio oporavak stoka. Odjeljak 2. poglavlja III. Uredbe (EU) 2017/2107 trebalo bi stoga izbrisati i zamijeniti relevantnim mjerama utvrđenima u ovoj Uredbi,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju opća pravila za provedbu od strane Unije višegodišnjeg plana oporavka igluna (Xiphias gladius) u Sredozemnome moru („sredozemni iglun”), koji je donio ICCAT te koji traje od 2017. do 2031.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na:

(a)

ribarska plovila Unije i plovila Unije za rekreacijski ribolov koja:

i.	love sredozemnog igluna; ili

ii.	prekrcavaju ili drže na plovilu, uključujući izvan područja primjene Konvencije ICCAT-a, sredozemnog igluna;

(b)	ribarska plovila trećih zemalja i plovila trećih zemalja za rekreacijski ribolov koja djeluju u vodama Unije i koja love sredozemnog igluna;

(c)	plovila trećih zemalja koja prolaze inspekciju u lukama država članica i koja drže na plovilu sredozemnog igluna ili proizvode ribarstva podrijetlom od sredozemnog igluna koji prethodno nisu bili iskrcani ili prekrcani u lukama.

Članak 3.

Cilj

Odstupajući od članka 2. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013, cilj je ove Uredbe do 2031. postići biomasu sredozemnog igluna koja odgovara MSY-u, uz najmanje 60 % vjerojatnosti postizanja tog cilja.

Članak 4.

Odnos prema drugim aktima Unije

Ova Uredba primjenjuje se dodatno uz sljedeće uredbe ili, ako je u tim uredbama tako predviđeno, odstupajući od njih:

(a)	Uredba (EZ) br. 1224/2009;

(b)	Uredba (EU) 2017/2403 Europskog parlamenta i Vijeća (14);

(c)	Uredba (EU) 2017/2107.

Članak 5.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

1.	„ribarsko plovilo” znači svako plovilo opremljeno za gospodarsko iskorištavanje morskih bioloških resursa;

2.	„ribarsko plovilo Unije” znači ribarsko plovilo koje plovi pod zastavom države članice i registrirano je u Uniji;

3.	„područje primjene Konvencije ICCAT-a” znači sve vode Atlantskog oceana i susjednih mora;

4.	„Sredozemno more” znači pomorske vode Sredozemlja istočno od crte 5o36′ zapadno;

5.	„ugovorne stranke Konvencije” znači ugovorne stranke Konvencije ICCAT-a i neugovorne stranke, subjekti ili ribarski subjekti koji surađuju;

6.	„odobrenje za ribolov” znači odobrenje koje se izdaje ribarskom plovilu Unije na temelju kojeg ono smije obavljati posebne ribolovne aktivnosti tijekom točno određenog razdoblja, na određenom području ili za određenu vrstu ribolova pod posebnim uvjetima;

7.	„ribolovna mogućnost” znači količinski određeno pravo na ribolov, izraženo u ulovima ili ribolovnom naporu;

8.	„stok” znači morski biološki resurs koji se javlja na određenom području upravljanja;

9.	„proizvodi ribarstva” znači vodeni organizmi koji su rezultat bilo koje ribolovne aktivnosti ili proizvodi dobiveni od njih;

10.	„odbačeni ulovi” znači ulovi koji se vraćaju u more;

11.	„rekreacijski ribolov” znači nekomercijalne ribolovne aktivnosti kojima se morski biološki resursi iskorištavaju u svrhe rekreacije, turizma ili sporta;

12.	„podaci sustava za praćenje plovila” znači podaci o identifikaciji ribarskih plovila, geografskom položaju, datumu, vremenu, smjeru i brzini, koji se pomoću uređaja za satelitsko praćenje instaliranih na ribarskim plovilima šalju centru za praćenje ribarstva države članice koja je država zastave;

13.	„iskrcaj” znači prvi istovar bilo koje količine proizvoda ribarstva s ribarskog plovila na kopno;

14.	„prekrcaj” znači pretovar svih ili nekih proizvoda ribarstva s jednog plovila na drugo;

15.	„zakupljivanje” znači dogovor u kojem ribarsko plovilo koje plovi pod zastavom države članice na određeno vrijeme zakupi subjekt iz druge države članice ili iz treće zemlje, bez promjene zastave;

16.	„parangali” znači ribolovni alat sastavljen od glavne uzice (osnove) na kojoj vise brojne udice na bočnim uzicama (piokama ili pramenima) različite dužine i razmaka, ovisno o ciljanoj vrsti;

17.	„udica” znači zakrivljen i zaoštren komad čelične žice;

18.	„ribolovni štap i struna” znači ribarska struna namotana na rolu, koja se upotrebljava za otpuštanje strune.

GLAVA II.

MJERE UPRAVLJANJA, TEHNIČKE MJERE OČUVANJA I MJERE KONTROLE

POGLAVLJE 1.

Mjere upravljanja

Članak 6.

Ribolovni napor

1. Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da ribolovni napor ribarskih plovila koja plove pod njezinom zastavom bude razmjeran ribolovnim mogućnostima za sredozemnog igluna koje ta država članica ima na raspolaganju.

2. Zabranjuje se prijenos neiskorištenih kvota za ribolov sredozemnog igluna.

Članak 7.

Dodjela ribolovnih mogućnosti

1. U skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1380/2013, prilikom dodjele ribolovnih mogućnosti koje su im raspoložive, države članice primjenjuju transparentne i objektivne kriterije, uključujući one okolišne, društvene i gospodarske prirode te također nastoje pravedno raspodijeliti nacionalne kvote među različitim segmentima flote uzimajući u obzir tradicionalni i artizanalni ribolov te pružati poticaje za ribarska plovila Unije koja upotrebljavaju alat za selektivni ribolov ili primjenjuju ribolovne tehnike sa smanjenim utjecajem na okoliš.

2. Svaka država članica određuje usputni ulov sredozemnog igluna unutar svoje kvote sredozemnog igluna i o tome obavješćuje Komisiju pri slanju godišnjeg plana ribolova u skladu s člankom 9. Tom se mjerom osigurava odbijanje svega uginulog sredozemnog igluna od kvote.

3. Države članice nastoje dodijeliti sva povećanja ribolovnih mogućnosti koja proizlaze iz uspješne provedbe ove Uredbe ribarskim plovilima kojima prethodno nisu dodijeljene kvote za ribolov sredozemnog igluna i koja ispunjavaju kriterije za dodjelu ribolovnih mogućnosti utvrđene u članku 17. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

Članak 8.

Ograničenja kapaciteta

1. Tijekom čitavog trajanja plana oporavka utvrđenog u ovoj Uredbi na ribarska plovila primjenjuje se ograničenje kapaciteta po vrsti ribolovnog alata. Države članice ograničavaju po vrsti ribolovnog alata broj ribarskih plovila koja plove pod njihovom zastavom i imaju odobrenje za ribolov sredozemnog igluna na prosječni godišnji broj plovila koja plove pod njihovom zastavom i koja su lovila, zadržavala na plovilu, prekrcavala, prevozila ili iskrcavala sredozemnog igluna u razdoblju od 2013. do 2016.

2. Neovisno o stavku 1., države članice mogu odlučiti da će za izračun ograničenja kapaciteta upotrijebiti broj plovila koja plove pod njihovom zastavom i koja su lovila, zadržavala na plovilu, prekrcavala, prevozila ili iskrcavala sredozemnog igluna 2016. godine ako je taj broj manji od prosječnog godišnjeg broja plovila u razdoblju od 2013. do 2016. To ograničenje kapaciteta primjenjuje se prema vrsti ribolovnog alata za ribarska plovila.

3. Države članice za godine 2018. i 2019. mogu primijeniti odstupanje od 5 % od ograničenja kapaciteta iz stavka 1.

4. Države članice do 1. ožujka svake godine obavješćuju Komisiju o mjerama koje su poduzele kako bi ograničile broj ribarskih plovila koja plove pod njihovom zastavom i imaju odobrenje za ribolov sredozemnog igluna. Te se informacije prosljeđuju skupa s godišnjim planovima ribolova u skladu s člankom 9.

Članak 9.

Godišnji planovi ribolova

1. Države članice do 1. ožujka svake godine Komisiji podnose svoje godišnje planove ribolova. Takvi godišnji planovi ribolova podnose se u formatu utvrđenom u ICCAT-ovim Smjernicama za podnošenje podataka i informacija te sadržavaju detaljne informacije o dodijeljenoj kvoti za ribolov sredozemnog igluna po vrsti ribolovnog alata, uključujući kvotu dodijeljenu za rekreacijski ribolov, ako je to relevantno, i za usputne ulove.

2. Komisija prikuplja godišnje planove ribolova iz stavka 1. i uključuje ih u plan ribolova Unije. Komisija taj plan ribolova Unije šalje Tajništvu ICCAT-a do 15. ožujka svake godine.

POGLAVLJE 2.

Tehničke mjere očuvanja

Odjeljak 1.

Ribolovne sezone

Članak 10.

Razdoblja zabrane ribolova

1. Sredozemni iglun ne smije se loviti, ni kao ciljana vrsta ni kao usputni ulov, zadržavati na plovilu, prekrcavati ni iskrcavati tijekom razdoblja zabrane ribolova. Razdoblje zabrane ribolova je od 1. siječnja do 31. ožujka svake godine.

2. Radi zaštite sredozemnog igluna od 1. listopada do 30. studenoga svake godine primjenjuje se zabrana ribolova za plovila s parangalom koja ciljano love sredozemnog tunja dugokrilca (Thunnus alalunga).

3. Države članice prate djelotvornost razdoblja zabrane ribolova iz stavaka 1. i 2. i Komisiji podnose, svake godine najmanje dva mjeseca i 15 dana prije godišnjeg sastanka ICCAT-a, sve relevantne informacije o odgovarajućim kontrolama i inspekcijama koje su provedene prethodne godine kako bi se osigurala usklađenost s ovim člankom. Komisija te informacije prosljeđuje Tajništvu ICCAT-a svake godine najmanje dva mjeseca prije godišnjeg sastanka ICCAT-a.

Odjeljak 2.

Minimalna referentna veličina za očuvanje, slučajni ulov i usputni ulov

Članak 11.

Minimalna referentna veličina za očuvanje sredozemnog igluna

1. Odstupajući od članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013 zabranjuje se loviti, zadržavati na plovilu, prekrcavati, iskrcavati, prevoziti, skladištiti, prodavati, izlagati ili nuditi na prodaju sredozemnog igluna, među ostalim u okviru rekreacijskog ribolova:

(a)	dužine manje od 100 cm mjerene od donje čeljusti do vilice repne peraje (LJFL); ili

(b)	žive mase manje od 11,4 kg ili mase bez škrga i utrobe manje od 10,2 kg.

2. Samo se cijeli primjerci sredozemnog igluna, kojima nisu uklonjeni vanjski dijelovi, škrge ili utroba, smiju zadržavati na plovilu, prekrcavati, iskrcavati ili prenositi u prvom prijevozu nakon iskrcavanja.

Članak 12.

Slučajni ulovi sredozemnog igluna ispod minimalne referentne veličine za očuvanje

Neovisno o članku 11., stavku 1. ribarska plovila koja ciljano love sredozemnog igluna smiju zadržavati na plovilu, prekrcavati, prebacivati, iskrcavati, prevoziti, skladištiti, prodavati, izlagati ili nuditi na prodaju slučajne ulove sredozemnog igluna ispod minimalne referentne veličine za očuvanje, pod uvjetom da ti ulovi ne premašuju 5 % ukupnog ulova sredozemnog igluna po masi ili broju primjeraka dotičnih ribarskih plovila.

Članak 13.

Usputni ulov

1. Usputni ulovi sredozemnog igluna ni u kojem trenutku nakon ribolovne operacije ne smiju premašiti ograničenje usputnog ulova koje su države članice utvrdile u svojim godišnjim planovima ribolova za ukupni ulov na plovilu po masi ili broju primjeraka.

2. Odstupajući od članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013, ribarska plovila koja ne love ciljano sredozemnog igluna ne smiju zadržavati na plovilu sredozemnog igluna u količini koja premašuje to ograničenje usputnog ulova.

3. Odstupajući od članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013, ako se iscrpi kvota za ribolov sredozemnog igluna dodijeljena državi članici koja je država zastave, svi sredozemni igluni koji su ulovljeni živi puštaju se.

4. Ako se iscrpi kvota za ribolov sredozemnog igluna dodijeljena državi članici koja je država zastave, zabranjuje se prerada i stavljanje na tržište uginulog sredozemnog igluna, a sav se ulov bilježi. Države članice podatke o količini takvog uginulog sredozemnog igluna svake godine dostavljaju Komisiji koja ih prosljeđuje Tajništvu ICCAT-a, u skladu s člankom 21.

Odjeljak 3.

Tehničke značajke ribolovnog alata

Članak 14.

Tehničke značajke ribolovnog alata

1. Najveći broj udica koje se smiju postaviti s ribarskih plovila koja ciljano love sredozemnog igluna ili na njima držati utvrđuje se na 2 500 udica.

2. Odstupajući od stavka 1., za izlaske u ribolov koji traju dulje od dva dana na ribarskom plovilu dopušta se držanje dodatnih 2 500 zamjenskih opremljenih udica pod uvjetom da su propisno privezane i pohranjene na donjim palubama tako da se ne mogu odmah upotrijebiti.

3. Visina udice ne smije biti manja od 7 cm.

4. Duljina parangala za pelagijski ribolov ne smije premašivati 30 nautičkih milja (55,56 km).

POGLAVLJE 3.

Mjere kontrole

Odjeljak 1.

Registar plovila

Članak 15.

Odobrenja za ribolov

1. Države članice izdaju odobrenja za ribolov sredozemnog igluna ribarskim plovilima koja ga ciljano love i plove pod njihovom zastavom u skladu s relevantnim odredbama utvrđenima u Uredbi (EU) 2017/2403, a posebno njezinim člancima 20. i 21.

2. Samo plovila Unije koja su uvrštena u ICCAT-ov registar plovila u skladu s postupkom utvrđenim u člancima 16. i 17. smiju ciljano loviti, zadržavati na plovilu, prekrcavati, iskrcavati, prevoziti ili obrađivati sredozemnog igluna, ne dovodeći u pitanje odredbe o usputnim ulovima utvrđene u članku 13.

3. Velika ribarska plovila koja imaju odobrenje država članica uvrštavaju se u ICCAT-ov registar plovila duljine preko svega 20 metara ili više koja imaju odobrenje za djelovanje na području primjene Konvencije ICCAT-a.

Članak 16.

Informacije o plovilima s odobrenjem za ribolov sredozemnog igluna i tunja dugokrilca u tekućoj godini

1. Države članice svake godine Komisiji elektronički podnose sljedeće informacije u formatu utvrđenom u ICCAT-ovim Smjernicama za podnošenje podataka i informacija:

(a)	do 1. siječnja, informacije o ribarskim plovilima koja plove pod njihovom zastavom i imaju odobrenje za ribolov sredozemnog igluna kao i plovilima koja imaju odobrenje za ribolov sredozemnog igluna u okviru rekreacijskog ribolova;

(b)	do 1. ožujka, informacije o ribarskim plovilima koja plove pod njihovom zastavom i imaju odobrenje za ciljani lov sredozemnog tunja dugokrilca.

Komisija šalje Tajništvu ICCAT-a informacije iz točke (a) do 15. siječnja svake godine, a informacije iz točke (b) do 15. ožujka svake godine.

Informacije o ribarskim plovilima iz prvog podstavka 1. točaka (a) i (b) ovog stavka sadržavaju ime plovila i broj iz registra flote Unije (CFR) kako je definiran u Prilogu I. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2017/218 (15).

2. Uz informacije iz stavka 1. države članice Komisiju obavješćuju o svakoj promjeni informacija o ribarskim plovilima iz stavka 1. u roku od 30 dana od te promjene. Komisija u roku od 45 dana od datuma promjene prosljeđuje te informacije Tajništvu ICCAT-a.

3. Uz sve informacije koje se prosljeđuju Tajništvu ICCAT-a u skladu sa stavcima 1. i 2. ovog članka, Komisija prema potrebi, u skladu s člankom 7. stavkom 6. Uredbe (EU) 2017/2403, bez odgode šalje Tajništvu ICCAT-a ažurirane podatke o plovilima iz stavka 1. ovog članka.

Članak 17.

Informacije o plovilima koja su imala odobrenje za ciljani ribolov sredozemnog igluna harpunima ili parangalima za pelagijski ribolov tijekom prethodne godine

1. Države članice do 30. lipnja svake godine Komisiji elektronički podnose sljedeće informacije o ribarskim plovilima koja plove pod njihovom zastavom, a koja su imala odobrenje za ciljani ribolov sredozemnog igluna parangalom za pelagijski ribolov ili harpunom tijekom prethodne godine:

(a)	ime plovila (ako nema ime, naznačuje se registarski broj bez inicijala zemlje);

(b)	broj iz registra flote (CFR) Unije kako je definiran u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2017/218;

(c)	broj iz ICCAT-ova registra.

2. Informacije iz stavka 1. podnose se u formatu utvrđenom u ICCAT-ovim Smjernicama za podnošenje podataka i informacija.

3. Informacije iz stavka 1. Komisija šalje Tajništvu ICCAT-a do 31. srpnja svake godine.

Odjeljak 2.

Praćenje i nadzor

Članak 18.

Sustav za praćenje plovila

1. Za potrebe kontrole prijenos podataka iz sustava za praćenje plovila (VMS) s ribarskih plovila koja imaju odobrenje za ribolov sredozemnog igluna ne prekida se dok se ta plovila nalaze u luci.

2. Države članice osiguravaju da njihovi centri za praćenje ribarstva dostavljaju Komisiji i tijelu koje je ona imenovala, u stvarnom vremenu i koristeći se formatom „https data feed”, poruke VMS-a koje su primile od ribarskih plovila koja plove pod njihovom zastavom. Komisija elektronički te poruke šalje Tajništvu ICCAT-a.

3. Države članice osiguravaju sljedeće:

(a)	da se poruke VMS-a s ribarskih plovila koja plove pod njihovom zastavom prosljeđuju Komisiji najmanje svaka dva sata;

(b)	da se u slučaju tehničkog kvara VMS-a alternativne poruke ribarskog plovila koje plovi pod njihovom zastavom primljene u skladu s člankom 25. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 404/2011 prosljeđuju Komisiji u roku od 24 sata nakon što su ih primili njihovi centri za praćenje ribarstva;

(c)	da su poruke VMS-a koje se prosljeđuju Komisiji označene uzastopnim brojevima (jedinstvenim identifikacijskim brojem) kako bi se izbjeglo udvostručivanje;

(d)	da su poruke VMS-a koje se prosljeđuju Komisiji u skladu s člankom 24. stavkom 3. Provedbene uredbe (EU) br. 404/2011.

4. Svaka država članica poduzima potrebne mjere kako bi osigurala da se sa svim porukama VMS-a koje su stavljene na raspolaganje njezinim inspekcijskim plovilima postupa na povjerljiv način i da se one upotrebljavaju samo za potrebe inspekcije na moru.

Članak 19.

Zakupljivanje ribarskih plovila Unije

Zabranjuje se zakupljivanje ribarskih plovila Unije koja ciljano love sredozemnog igluna.

Članak 20.

Nacionalni znanstveni promatrački programi za plovila za pelagijski ribolov parangalom

1. Svaka država članica koja ima kvotu za ribolov sredozemnog igluna provodi nacionalni znanstveni promatrački program za plovila za pelagijski ribolov parangalom koja plove pod zastavom te države članice i ciljano love sredozemnog igluna u skladu s ovim člankom. Nacionalni promatrački program mora biti u skladu s minimalnim standardima utvrđenima u Prilogu I.

2. Svaka dotična država članica osigurava da nacionalni znanstveni promatrači budu prisutni na najmanje 10 % plovila za pelagijski ribolov parangalom duljine preko svega veće od 15 metara koja plove pod zastavom te države članice i ciljano love sredozemnog igluna. Postotak prisutnosti mjeri se u broju ribolovnih dana, ribolovnih operacija, plovila ili izlazaka u ribolov.

3. Svaka dotična država članica osmišljava i provodi pristup znanstvenog praćenja s ciljem prikupljanja informacija o aktivnostima plovila za pelagijski ribolov parangalom duljine preko svega 15 metara i manje koja plove pod zastavom te države članice. Svaka država članica koja je država zastave u svojem godišnjem planu ribolova iz članka 9. Komisiji do 2020. godine izlaže pojedinosti o tom pristupu znanstvenog praćenja.

4. Komisija pojedinosti o pristupu znanstvenog praćenja iz stavka 3. odmah podnosi na ocjenu ICCAT-ovu Stalnom odboru za istraživanje i statistiku (SCRS). Pristupe znanstvenog praćenja prije provedbe mora odobriti Komisija ICCAT-a na godišnjem sastanku ICCAT-a.

5. Države članice svojim nacionalnim znanstvenim promatračima izdaju službenu identifikacijsku ispravu.

6. Uz obavljanje zadaća znanstvenih promatrača utvrđenih u Prilogu I. države članice od znanstvenih promatrača traže ocjenu i izvješćivanje o sljedećim podacima o sredozemnom iglunu:

(a)	razini odbacivanja primjeraka ispod minimalne referentne veličine za očuvanje;

(b)	veličini zrelih jedinki i dobi u kojoj nastupa zrelost za predmetnu regiju;

(c)	korištenju staništa za usporedbu dostupnosti mediteranskog igluna u raznim vrstama ribolova, uključujući usporedbe između tradicionalnog ribolova i ribolova mezopelagijskim parangalom;

(d)	utjecaju ribolova mezopelagijskim parangalom s obzirom na sastav ulova, seriju ulova po jedinici napora i raspodjelu ulova s obzirom na veličinu; i

(e)	mjesečnoj procjeni udjela ribe u mrijestu i podmlatka u ukupnim ulovima.

7. Države članice svake godine do 30. lipnja Komisiji podnose informacije prikupljene u okviru svojih nacionalnih znanstvenih promatračkih programa za prethodnu godinu. Komisija te informacije prosljeđuje Tajništvu ICCAT-a do 31. srpnja svake godine.

Odjeljak 3.

Kontrola ulova

Članak 21.

Bilježenje i prijavljivanje ulova

1. Zapovjednik svakog ribarskog plovila koje ima odobrenje za ribolov sredozemnog igluna vodi očevidnik o ribolovu u skladu sa zahtjevima utvrđenima u Prilogu II. te informacije o očevidniku podnosi državi članici koja je država zastave.

2. Ne dovodeći u pitanje obveze izvješćivanja koje države članice imaju na temelju Uredbe (EZ) br. 1224/2009, države članice Komisiji šalju tromjesečna izvješća o svim ulovima sredozemnog igluna koje su ostvarila plovila s odobrenjem za ribolov koja plove pod njihovom zastavom, osim ako se takve informacije šalju mjesečno. Ta tromjesečna izvješća šalju se u obliku izvješća o agregiranim podacima o ulovu najkasnije 15 dana nakon kraja svakog tromjesečnog razdoblja (to jest do 15. travnja, 15. srpnja i 15. listopada svake godine te do 15. siječnja iduće godine). Komisija te informacije prosljeđuje Tajništvu ICCAT-a do 30. travnja, 30. srpnja i 30. listopada svake godine te do 30. siječnja iduće godine.

3. Uz informacije iz stavka 1. države članice do 30. lipnja svake godine Komisiji podnose sljedeće informacije o ribarskim plovilima Unije koja su dobila odobrenje za ciljani ribolov sredozemnog igluna parangalom za pelagijski ribolov ili harpunom tijekom prethodne godine:

(a)

informacije povezane s ribolovnim aktivnostima, po ciljanoj vrsti i području, na temelju uzorkovanja ili cijele flote, uključujući:

i.	razdoblje odnosno razdoblja ribolova i ukupan godišnji broj ribolovnih dana za plovilo;

ii.	geografska područja po ICCAT-ovim statističkim pravokutnicima za ribolovne aktivnosti koje je izvršilo plovilo;

iii.	vrstu plovila;

iv.	broj udica upotrijebljenih na plovilu;

v.	broj parangala upotrijebljenih na plovilu;

vi.	ukupnu duljinu svih parangala upotrijebljenih na plovilu;

(b)

podatke o ulovima za najkraće moguće vrijeme i najmanje moguće područje, uključujući:

i.	podjelu ulova po veličini i, ako je moguće, dobi;

ii.	ulove i sastav ulova po plovilu;

iii.	ribolovni napor (prosječan broj ribolovnih dana po plovilu, prosječan broj udica po plovilu, prosječan broj parangala po plovilu, prosječna ukupna duljina parangala po plovilu).

Komisija te informacije prosljeđuje Tajništvu ICCAT-a do 31. srpnja svake godine.

4. Informacije iz stavaka 1., 2. i 3. podnose se u formatu utvrđenom u ICCAT-ovim Smjernicama za podnošenje podataka i informacija.

Članak 22.

Podaci o iskorištenosti kvote

1. Ne dovodeći u pitanje članak 34. Uredbe (EZ) br. 1224/2009, svaka država članica bez odgode obavješćuje Komisiju kada se smatra da je iskorištenost kvote za ribolov sredozemnog igluna koja je dodijeljena za određenu vrstu ribolovnog alata dosegla 80 %.

2. Kada ulovi sredozemnog igluna kumulativno dosegnu 80 % nacionalne kvote, države članice koje su države zastave Komisiji šalju podatke o ulovima na tjednoj osnovi.

Odjeljak 4.

Iskrcaj i prekrcaj

Članak 23.

Određene luke

1. Ulovi sredozemnog igluna, uključujući usputne ulove i ulove sredozemnog igluna u okviru rekreacijskog ribolova koji nisu označeni oznakom pričvršćenom za svaki primjerak, kako je navedeno u članku 30., iskrcavaju se ili prekrcavaju isključivo u za to određenim lukama.

2. Svaka država članica u skladu s člankom 43. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 određuje luke u kojima se odvija iskrcaj i prekrcaj sredozemnog igluna iz stavka 1.

3. Države članice do 15. veljače svake godine Komisiji dostavljaju popis određenih luka. Komisija do 1. ožujka svake godine taj popis prosljeđuje Tajništvu ICCAT-a.

Članak 24.

Prethodna obavijest

1. Članak 17. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 primjenjuje se na zapovjednike ribarskih plovila Unije duljine preko svega 12 metara ili više koja se nalaze na popisu plovila iz članka 16. ove Uredbe. Prethodna obavijest iz članka 17. Uredbe (EZ) br. 1224/2009 šalje se nadležnom tijelu države članice ili ugovorne stranke Konvencije čije luke ili iskrcajni objekt namjeravaju upotrijebiti kao i državi članici koja je država zastave ako je ona različita od države članice u kojoj se nalazi luka.

2. Zapovjednici ribarskih plovila Unije duljine preko svega manje od 12 metara koja se nalaze na popisu plovila iz članka 16., najmanje četiri sata prije predviđenog vremena dolaska u luku, nadležnom tijelu države članice ili ugovorne stranke Konvencije čije luke ili iskrcajni objekt žele upotrijebiti kao i državi članici koja je država zastave ako je ona različita od države članice u kojoj se nalazi luka priopćuju sljedeće informacije:

(a)	predviđeno vrijeme dolaska;

(b)	procijenjenu količinu sredozemnog igluna zadržanu na plovilu; i

(c)	informacije o geografskom području na kojemu je ostvaren ulov.

3. Ako je ribolovno područje udaljeno manje od četiri sata od luke, procijenjene količine sredozemnog igluna zadržane na plovilu mogu se izmijeniti u bilo kojem trenutku prije dolaska.

4. Tijela države članice u kojoj se nalazi luka vode evidenciju o svim prethodnim obavijestima za tekuću godinu.

Članak 25.

Prekrcaj

1. Plovilima Unije koja na plovilu drže sredozemnog igluna ili plovilima trećih zemalja u vodama Unije zabranjuje se prekrcaj na moru u svim okolnostima.

2. Ne dovodeći u pitanje članak 51., članak 52. stavke 2. i 3. te članke 54. i 57. Uredbe (EU) 2017/2107, plovila iskrcavaju sredozemnog igluna isključivo u za to određenim lukama.

Odjeljak 5.

Inspekcijski nadzor

Članak 26.

Godišnji inspekcijski planovi

1. Države članice do 31. siječnja svake godine Komisiji dostavljaju svoje godišnje inspekcijske planove. Ti inspekcijski planovi utvrđuju se u skladu sa sljedećim:

(a)	ciljevima, prioritetima i postupcima te referentnim mjerilima za inspekcijske aktivnosti utvrđenima u Provedbenoj odluci Komisije (EU) 2018/1986 (16); i

(b)	nacionalnim akcijskim programom kontrole za sredozemnog igluna uspostavljenim na temelju članka 46. Uredbe (EZ) br. 1224/2009.

2. Komisija prikuplja nacionalne inspekcijske planove i uključuje ih u inspekcijski plan Unije. Komisija dostavlja inspekcijski plan Unije na odobrenje Tajništvu ICCAT-a, zajedno s godišnjim planovima ribolova iz članka 9.

Članak 27.

ICCAT-ov program zajedničkog međunarodnog inspekcijskog nadzora

1. Zajedničke međunarodne inspekcijske aktivnosti provode se u skladu s ICCAT-ovim programom zajedničkog međunarodnog inspekcijskog nadzora („ICCAT-ov program”) utvrđenim u Prilogu III.

2. Države članice čijim je ribarskim plovilima odobren lov sredozemnog igluna raspoređuju inspektore i provode inspekcije na moru u okviru ICCAT-ova programa. Komisija ili tijelo koje je ona odredila može u okviru ICCAT-ova programa rasporediti inspektore Unije.

3. Ako u bilo kojem trenutku više od 50 ribarskih plovila koja plove pod zastavom određene države članice sudjeluje u ribolovu sredozemnog igluna na području primjene Konvencije ICCAT-a, ta država članica upućuje u Sredozemno more inspekcijsko plovilo za potrebe inspekcije i kontrole na moru tijekom cjelokupnog razdoblja u kojem se spomenuta plovila ondje nalaze. Ta se obveza smatra ispunjenom i ako države članice surađuju u upućivanju inspekcijskog plovila ili ako se u Sredozemno more uputi inspekcijsko plovilo Unije.

4. Komisija ili tijelo koje je ona odredila koordinira aktivnosti nadzora i inspekcije za Uniju. Komisija može u koordinaciji s dotičnom državom članicom izraditi zajedničke programe inspekcijskog nadzora koji će Uniji omogućiti da ispuni obvezu iz ICCAT-ova programa. Države članice čija se ribarska plovila bave ribolovom sredozemnog igluna donose potrebne mjere za lakšu provedbu tih zajedničkih programa inspekcijskog nadzora, posebno u pogledu potrebnih ljudskih i materijalnih resursa te razdoblja i geografskih područja u kojima će se ti resursi upotrebljavati.

5. Države članice do 1. prosinca svake godine obavješćuju Komisiju o imenima inspektora i inspekcijskih plovila koje namjeravaju rasporediti u okviru ICCAT-ova programa tijekom iduće godine. Koristeći se tim informacijama Komisija u suradnji s državama članicama izrađuje godišnji plan sudjelovanja Unije u ICCAT-ovu programu, koji šalje Tajništvu ICCAT-a do 1. siječnja svake godine.

Članak 28.

Inspekcije u slučaju kršenja

Ako je plovilo koje plovi pod zastavom određene države članice prekršilo odredbe ove Uredbe, ta država članica osigurava da se pod njezinom nadležnošću provede fizička inspekcija tog plovila u njezinim lukama ili, ako se to plovilo ne nalazi u nekoj od njezinih luka, da tu inspekciju provede osoba koju je ona odredila.

POGLAVLJE 4.

Rekreacijski ribolov

Članak 29.

Mjere upravljanja

1. Svaka država članica koja dopušta rekreacijski ribolov sredozemnog igluna unutar svoje nacionalne kvote određuje kvotu za rekreacijski ribolov i o tome obavješćuje Komisiju prilikom slanja svojega godišnjeg plana ribolova u skladu s člankom 9. Tom se mjerom osigurava odbijanje svega uginulog sredozemnog igluna od kvote.

2. Države članice iz stavka 1. ovog članka osiguravaju da informacije o plovilima s odobrenjem iz članka 30. stavka 2. obuhvaćaju plovila koja plove pod njihovom zastavom i koja se bave rekreacijskim ribolovom sredozemnog igluna. Plovila koja nisu obuhvaćena tim informacijama nemaju odobrenje za ribolov sredozemnog igluna.

3. Zabranjuje se prodaja i svaki drugi oblik stavljanja na tržište sredozemnog igluna ulovljenog u okviru rekreacijskog ribolova.

4. Neovisno o članku 15. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013, u okviru rekreacijskog ribolova zabranjuje se loviti, zadržavati na plovilu, prekrcavati ili iskrcavati više od jednog sredozemnog igluna po plovilu na dan. Dotične države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri osiguralo i olakšalo puštanje sredozemnog igluna koji je ulovljen živ u okviru rekreacijskog ribolova te mogu donijeti restriktivnije mjere kojima se unapređuje zaštita sredozemnog igluna.

Članak 30.

Mjere kontrole

1. Rekreacijski ribolov sredozemnog igluna odobrava se samo plovilima s „ribolovnim štapom i strunom”.

2. Informacije o plovilima s odobrenjem za rekreacijski ribolov koje se šalju Tajništvu ICCAT-a u skladu s člankom 6. stavkom 1. točkom (a) uključuju sljedeće:

(a)	ime plovila (ako nema ime, naznačuje se registarski broj bez inicijala zemlje);

(b)	prethodno ime plovila, ako je primjenjivo;

(c)	duljinu plovila preko svega;

(d)	ime i adresu vlasnika i operatera plovila.

3. Podaci o ulovu, uključujući dužinu od donje čeljusti do vilice repne peraje (LJFL) i živu masu svakog ulovljenog sredozemnog igluna koji je zadržan na plovilu i iskrcan u okviru rekreacijskog ribolova bilježe se i prijavljuju u skladu s člankom 21.

4. Sredozemni iglun smije se iskrcati isključivo cijeli ili bez škrga i utrobe i to u jednoj od određenih luka u skladu s člankom 23. ili s oznakom pričvršćenom za svaki primjerak. Svaka oznaka nosi jedinstveni broj specifičan za određenu zemlju i zaštićena je od krivotvorenja.

5. Države članice uspostavljaju program označivanja za potrebe ove Uredbe, a specifikacije tog programa uključuju u godišnje planove ribolova iz članka 9.

6. Svaka država članica dopušta upotrebu oznaka dok god kumulativni iznos ulova ne prelazi kvotu koja joj je dodijeljena.

7. Svake godine, najmanje dva mjeseca i 15 dana prije godišnjeg sastanka ICCAT-a, države članice Komisiji šalju izvješće o provedbi programa označivanja. Komisija prikuplja informacije država članica i šalje ih Tajništvu ICCAT-a najmanje dva mjeseca prije godišnjeg sastanka ICCAT-a.

GLAVA III.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 31.

Godišnje izvješće

1. Države članice do 15. rujna svake godine Komisiji podnose izvješće za prethodnu kalendarsku godinu o provedbi ove Uredbe, a prema potrebi i sve dodatne informacije.

2. Godišnje izvješće sadržava informacije o mjerama poduzetima za ublažavanje posljedica usputnog ulova i smanjivanje odbacivanja ulova jedinki sredozemnog igluna ispod minimalne referentne veličine za očuvanje te o svim drugim relevantnim istraživanjima u tom području.

3. Komisija prikuplja informacije primljene na temelju stavaka 1. i 2. te ih prosljeđuje Tajništvu ICCAT-a do 15. listopada svake godine.

4. Komisija može donijeti provedbene akte o detaljnim zahtjevima u pogledu formata godišnjeg izvješća iz ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 36. stavka 2.

Članak 32.

Preispitivanje

Komisija do 31. prosinca 2025. podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o funkcioniranju plana oporavka utvrđenog u ovoj Uredbi.

Članak 33.

Financiranje

Za potrebe Uredbe (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (17) plan oporavka utvrđen u ovoj Uredbi smatra se višegodišnjim planom u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

Članak 34.

Postupak za izmjene

1. Kada je to potrebno kako bi se u pravu Unije provele preporuke ICCAT-a kojima se mijenja ili dopunjuje ICCAT-ov plan oporavka koje postaju obvezujuće za Uniju te u mjeri u kojoj izmjene prava Unije ne prelaze ono što je navedeno u preporukama ICCAT-a, Komisija je ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 35. u svrhu izmjene:

(a)	rokova za slanje informacija utvrđenih u članku 9. stavcima 1. i 2., članku 10. stavku 3., članku 16. stavcima 1. i 3., članku 17. stavcima 1. i 3., članku 21. stavcima 2. i 3., članku 22. stavku 2., članku 23. stavku 3., članku 26. stavku 1., članku 27. stavku 5. i članku 31. stavcima 1. i 3.;

(b)	razdoblja zabrane ribolova predviđenih u članku 10. stavcima 1. i 2.;

(c)	minimalne referentne veličine za očuvanje utvrđene u članku 11. stavku 1.;

(d)	razina odstupanja iz članaka 12. i 13.;

(e)	tehničkih značajki ribolovnog alata utvrđenog u članku 14. stavaka od 1. do 4.;

(f)	postotka iskorištenosti kvote utvrđenog u članku 22. stavcima 1. i 2.;

(g)	informacija o plovilima iz članka 16. stavaka 1. i 2., članka 17. stavka 1., članka 21. stavaka 1., 2., 3. i 4. te članka 30. stavka 2.; i

(h)	priloga I., II. i III.

2. Sve izmjene donesene u skladu sa stavkom 1. strogo su ograničene na provedbu izmjena ili dopuna odgovarajućih preporuka ICCAT-a u pravu Unije.

Članak 35.

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 34. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 15. srpnja 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 34. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 34. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 36.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže Odbor za ribarstvo i akvakulturu osnovan člankom 47. Uredbe (EU) br. 1380/2013. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 37.

Izmjene Uredbe (EU) 2017/2107

U Uredbi (EU) 2017/2107 članci od 20. do 26. brišu se.

Članak 38.

Izmjene Uredbe (EZ) br. 1967/2006

U Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1967/2006, točka 6. podtočka 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.	2 500 udica za plovila koja ciljaju igluna (Xiphias gladius), ako ta vrsta iznosi najmanje 70 % ulova žive vage nakon sortiranja;”.

Članak 39.

Ova Uredba stupa na snagu trećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. lipnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 174.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 4. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 6. lipnja 2019.

(3) Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).

(4) Delegirana uredba Komisije (EU) 2015/98 оd 18. studenoga 2014. o provedbi međunarodnih obveza Unije iz članka 15. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća, na temelju Međunarodne konvencije o očuvanju atlantskih tuna i Konvencije o budućoj višestranoj suradnji u području ribarstva sjeverozapadnog Atlantika (SL L 16, 23.1.2015., str. 23.).

(5) Uredba (EU) 2017/2107 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. studenoga 2017. o utvrđivanju mjera za upravljanje, očuvanje i kontrolu primjenjivih na području primjene Konvencije Međunarodne komisije za očuvanje atlantskih tuna (ICCAT) i o izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1936/2001, (EZ) br. 1984/2003 i (EZ) br. 520/2007 (SL L 315, 30.11.2017., str. 1.).

(6) Uredba Vijeća (EZ) br. 1239/98 od 8. lipnja 1998. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 894/97 o utvrđivanju određene tehničke mjere za očuvanje ribolovnih resursa (SL L 171, 17.6.1998., str. 1.).

(7) Uredba Vijeća (EZ) br. 1224/2009 od 20. studenoga 2009. o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike, o izmjeni uredbi (EZ) br. 847/96, (EZ) br. 2371/2002, (EZ) br. 811/2004, (EZ) br. 768/2005, (EZ) br. 2115/2005, (EZ) br. 2166/2005, (EZ) br. 388/2006, (EZ) br. 509/2007, (EZ) br. 676/2007, (EZ) br. 1098/2007, (EZ) br. 1300/2008, (EZ) br. 1342/2008 i o stavljanju izvan snage uredbi (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1627/94 i (EZ) br. 1966/2006 (SL L 343, 22.12.2009., str. 1.).

(8) Provedbena uredba Komisije (EU) br. 404/2011 od 8. travnja 2011. o detaljnim pravilima za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009 o uspostavi sustava kontrole Zajednice za osiguranje sukladnosti s pravilima zajedničke ribarstvene politike (SL L 112, 30.4.2011., str. 1.).

(9) Uredba Vijeća (EZ) br. 1005/2008 od 29. rujna 2008. o uspostavi sustava Zajednice za sprečavanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, odvraćanje od njega i njegovo zaustavljanje, o izmjeni uredaba (EEZ) br. 2847/93, (EZ) br. 1936/2001 i (EZ) br. 601/2004 i o stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 1093/94 i (EZ) br. 1447/1999 (SL L 286, 29.10.2008., str. 1.).

(10) Uredba (EU) 2016/1627 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o višegodišnjem planu oporavka plavoperajne tune u istočnom Atlantiku i Sredozemnom moru te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 302/2009 (SL L 252, 16.9.2016., str. 1.).

(11) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(12) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(13) Uredba Vijeća (EZ) br. 1967/2006 od 21. prosinca 2006. o mjerama upravljanja za održivo iskorištavanje ribolovnih resursa u Sredozemnom moru, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 2847/93 te stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1626/94 (SL L 409, 30.12.2006., str. 11.).

(14) Uredba (EU) 2017/2403 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. prosinca 2017. o održivom upravljanju vanjskim ribarskim flotama i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1006/2008 (SL L 347, 28.12.2017., str. 81.).

(15) Provedbena uredba Komisije (EU) 2017/218 od 6. veljače 2017. o registru ribarske flote Unije (SL L 34, 9.2.2017., str. 9.).

(16) Provedbena odluka Komisije (EU) 2018/1986 оd 13. prosinca 2018. o uspostavi posebnih programa kontrole i inspekcije za određene vrste ribolova te o stavljanju izvan snage provedbenih odluka 2012/807/EU, 2013/328/EU, 2013/305/EU i 2014/156/EU (SL L 317, 14.12.2018., str. 29.).

(17) Uredba (EU) br. 508/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 2328/2003, (EZ) br. 861/2006, (EZ) br. 1198/2006, (EZ) br. 791/2007 i Uredbe (EU) br. 1255/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 149, 20.5.2014., str. 1.).

PRILOG I.

ICCAT-OVI MINIMALNI STANDARDI ZA ZNANSTVENE PROMATRAČKE PROGRAME ZA RIBARSKA PLOVILA

Opće odredbe

Ovo su minimalni standardi za znanstvene promatračke programe za ribarska plovila utvrđeni u Preporuci ICCAT-a 16-14.

Kvalifikacije promatrača

Ne dovodeći u pitanje osposobljenost ili tehničke kvalifikacije koje preporučuje SCRS, ugovorne stranke Konvencije osiguravaju da njihovi promatrači imaju sljedeće minimalne kvalifikacije za obavljanje svojih zadaća:

(a)	dostatno znanje i iskustvo za raspoznavanje vrsta obuhvaćenih ICCAT-om i konfiguracija ribolovnih alata;

(b)	sposobnost promatranja i preciznog bilježenja podataka koje treba prikupiti u okviru programa;

(c)	sposobnost obavljanja zadaća navedenih u točki 7. u nastavku;

(d)	sposobnost prikupljanja bioloških uzoraka; i

(e)	minimalnu i odgovarajuću osposobljenost u području sigurnosti i preživljavanja na moru.

Uz to, radi osiguranja integriteta svojih nacionalnih promatračkih programa, ugovorne stranke Konvencije osiguravaju da promatrači:

(a)	nisu članovi posade promatranog ribarskog plovila;

(b)	nisu zaposlenici vlasnika ili stvarnog vlasnika promatranog ribarskog plovila; i

(c)	nemaju aktualnih financijskih interesa u promatranom ribolovu ili koristi od njega.

Prisutnost promatrača

Svaka ugovorna stranka Konvencije osigurava sljedeće u pogledu svojih domaćih promatračkih programa:

(a)

promatranje mora obuhvaćati najmanje 5 % ribolovnog napora za svaku od navedenih vrsta ribolova: pelagijski ribolov parangalom kako je definiran u glosaru ICCAT-a, ribolov brodovima s mamcima, ribolov klopkama, ribolov jednostrukim mrežama stajaćicama i ribolov povlačnim mrežama. Postotak prisutnosti promatrača mjeri se:

i.	za pelagijski ribolov parangalom, u broju ribolovnih dana, ribolovnih operacija ili izlazaka u ribolov;

ii.	za ribolov mamcima i klopkama, u ribolovnim danima;

iii.	za ribolov jednostrukim mrežama stajaćicama, u ribolovnim satima ili danima; i

iv.	za ribolov povlačnim mrežama, u broju izvlačenja ili ribolovnim danima;

(b)

neovisno o podtočki (a), za plovila duljine preko svega manje od 15 metara, u slučaju iznimnog sigurnosnog rizika zbog kojeg je isključeno rasporediti promatrača na plovilo, ugovorna stranka Konvencije smije primijeniti alternativni pristup znanstvenog praćenja u okviru kojeg će se prikupljati podaci jednakovrijedni onima navedenima u Preporuci ICCAT-a 16-14 na način koji osigurava usporedivo promatranje. U svim takvim slučajevima ugovorna stranka Konvencije koja želi primijeniti alternativni pristup mora pojedinosti o tom pristupu podnijeti na ocjenu SCRS-u. SCRS će ICCAT savjetovati o prikladnosti alternativnog pristupa za ispunjavanje obveza o prikupljanju podataka utvrđenih u Preporuci ICCAT-a 16-14. Alternativne pristupe provedene na temelju ove odredbe prije provedbe mora odobriti ICCAT na godišnjem sastanku;

(c)

reprezentativno vremensko i prostorno promatranje operacija flote da bi se osiguralo prikupljanje prikladnih i primjerenih podataka, kako se zahtijeva na temelju Preporuke ICCAT-a 16-14 i eventualnih dodatnih zahtjeva iz domaćeg promatračkog programa ugovorne stranke Konvencije, uzimajući u obzir pritom značajke flota i vrsta ribolova;

(d)	prikupljanje podataka o svim bitnim aspektima ribolovne operacije, uključujući ulov, kako je detaljno utvrđeno u točki 7.

Ugovorne stranke Konvencije mogu sklopiti bilateralne dogovore kojima jedna ugovorna stranka Konvencije svoje domaće promatrače raspoređuje na plovila koja plove pod zastavom druge ugovorne stranke Konvencije, pod uvjetom da se poštuju sve odredbe Preporuke ICCAT-a 16-14.

Ugovorne stranke Konvencije nastoje osigurati da promatrači mijenjaju plovila između zadataka.

Zadaće promatrača

Ugovorne stranke Konvencije, među ostalim, od promatrača zahtijevaju da:

(a)

bilježe i izvješćuju o ribolovnoj aktivnosti promatranog plovila, što obuhvaća najmanje sljedeće:

prikupljanje podataka, što obuhvaća kvantificiranje ukupnog ciljanog ulova, odbačenog ulova i usputnog ulova (uključujući morske pse, morske kornjače, morske sisavce i morske ptice), procjenu i mjerenje sastava ulova po veličini koliko je to moguće, način postupanja sa životinjama (tj. jesu li zadržane na plovilu, odbačene uginule ili puštene žive) i prikupljanje bioloških uzoraka za proučavanje životnog ciklusa (npr. spolne žlijezde, otoliti, kralješnice, ljuske);

ii.	prikupljanje i prijavljivanje svih pronađenih oznaka;

iii.

informacije o ribolovnoj operaciji, uključujući:

—	područje ulova po geografskoj širini i dužini,

—	informacije o ribolovnom naporu (npr. broj ribolovnih operacija, broj udica itd.),

—	datum svake ribolovne operacije, uključujući, prema potrebi, vrijeme početka i završetka ribolovne aktivnosti,

—	upotrebu predmeta za privlačenje ribe, uključujući uređaje za privlačenje ribe (FAD-ove), i

—	opće stanje puštenih životinja u vezi sa stopom preživljavanja (tj. jesu li uginule ili žive, ranjene itd.);

(b)	promatraju i bilježe upotrebu mjera za ublažavanje povezanih s usputnim ulovom i druge relevantne informacije;

(c)	u mjeri u kojoj je to moguće, promatraju i izvješćuju o okolišnim uvjetima (npr. stanje mora, klimatski i hidrološki parametri itd.);

(d)	promatraju i izvješćuju o FAD-ovima, u skladu s ICCAT-ovim promatračkim programom usvojenim u okviru višegodišnjeg programa za očuvanje i upravljanje tropskom tunom; i

(e)	obavljaju sve druge znanstvene zadaće koje preporuči SCRS i o kojima se usuglasi ICCAT.

Obveze promatrača

Ugovorne stranke Konvencije osiguravaju da promatrač:

(a)	ne remeti rad elektroničke opreme plovila;

(b)	poznaje postupke u slučaju krizne situacije na plovilu, uključujući smještaj splavi za spašavanje, aparata za gašenje požara i pribora za prvu pomoć;

(c)	prema potrebi sa zapovjednikom raspravlja o pitanjima i dužnostima relevantnima za promatrača;

(d)	ne sprečava i ne ometa ribolovne aktivnosti ni uobičajeno funkcioniranje plovila;

(e)	sudjeluje na sastancima s odgovarajućim predstavnicima znanstvenog instituta ili domaćeg tijela nadležnog za provedbu promatračkog programa.

Obveze zapovjednika

Ugovorne stranke Konvencije osiguravaju da zapovjednik plovila na koje je raspoređen promatrač:

(a)	omogući odgovarajući pristup plovilu i njegovim operacijama;

(b)

promatraču dopusti učinkovito obavljanje njegovih dužnosti, među ostalim tako da:

i.	pruži odgovarajući pristup opremi plovila, dokumentaciji (uključujući elektroničke i papirnate očevidnike) te ulovu;

ii.	komunicira u bilo kojem trenutku s odgovarajućim predstavnicima znanstvenog instituta ili domaćeg tijela;

iii.

mu osigura odgovarajući pristup elektroničkoj i drugoj opremi koja je potrebna za ribolov, uključujući, ali ne ograničavajući se na:

—	opremu za satelitsku navigaciju;

—	elektronička sredstva komunikacije;

iv.

osigura da nitko od osoba prisutnih na promatranom plovilu ne zloupotrebljava i ne uništava promatračku opremu ili dokumentaciju; ne ometa promatrača, ne upleće se u njegov posao i ne djeluje na način koji bi mogao nepotrebno sprečavati promatrača da obavlja svoje dužnosti; ne prijeti promatraču, ne uznemirava ga, ne naškodi mu ni na koji način; niti podmićuje ili pokušava podmititi promatrača;

(c)	promatraču pruži smještaj, što uključuje prostore za boravak, hranu i odgovarajuće sanitarne prostore te prostore za liječničku skrb, koji su jednaki onima kakve imaju časnici;

(d)	promatraču pruži odgovarajući prostor na zapovjedničkome mostu ili u kormilarnici za obavljanje njegovih zadaća i prostor na palubi primjeren za obavljanje promatračkih zadaća.

Dužnosti ugovornih stranaka Konvencije

10.

Svaka ugovorna stranka Konvencije dužna je:

(a)	zahtijevati da pri lovu vrsta obuhvaćenih ICCAT-om na njezinim plovilima bude prisutan znanstveni promatrač u skladu s odredbama Preporuke ICCAT-a 16-14;

(b)	nadzirati sigurnost promatrača;

(c)	kada je to izvedivo i primjereno, svojem znanstvenom institutu ili domaćem tijelu omogućiti sklapanje ugovora sa znanstvenim institutima ili domaćim tijelima drugih ugovornih stranaka Konvencije radi razmjene promatračkih izvješća i podataka među njima;

(d)

u svojem godišnjem izvješću koje daje na korištenje ICCAT-u i SCRS-u navesti posebne informacije o provedbi Preporuke ICCAT-a 16-14, koje uključuju:

pojedinosti o strukturi i obliku njihovih znanstvenih promatračkih programa, uključujući, među ostalim:

—	ciljanu razinu prisutnosti promatrača po vrsti ribolova i ribolovnom alatu te način mjerenja te prisutnosti,

—	podatke koje treba prikupljati,

—	važeće protokole o prikupljanju podataka i o postupanju s tim podacima,

—	informacije o načinu odabira plovila na koja će se rasporediti promatrači kako bi se postigla ciljana razina prisutnosti promatrača ugovorne stranke Konvencije,

—	zahtjeve u pogledu osposobljenosti promatrača, i

—	zahtjeve u pogledu kvalifikacija promatrača;

ii.	broj praćenih plovila, postignutu razinu prisutnosti promatrača po vrsti ribolova i ribolovnog alata; i

iii.	pojedinosti o načinu izračuna te razine prisutnosti;

(e)

nakon početnog podnošenja informacija traženih u točki 10. podtočki (d) i. prijaviti izmjene strukture ili oblika promatračkih programa iz svojih godišnjih izvješća, samo onda kada dođe do takvih izmjena. Informacije iz točke 10. podtočke (d) ii. ugovorne stranke Konvencije i dalje podnose ICCAT-u na godišnjoj osnovi;

(f)

u za to predviđenom elektroničkom obliku koji je izradio SCRS svake godine SCRS-u podnijeti informacije prikupljene u domaćim promatračkim programima kako bi se njima mogao služiti ICCAT, posebno za procjene stokova i druge znanstvene svrhe, u skladu s postupcima koji se primjenjuju na druge zahtjeve o izvješćivanju o podacima i domaćim pravilima o povjerljivosti;

(g)	osigurati da, pri obavljanju zadaća iz točke 7., njezini promatrači provode pouzdane protokole za prikupljanje podataka, uključujući ako je to potrebno i primjereno, upotrebu fotografije.

Dužnosti izvršnog tajnika

11.

Izvršni tajnik SCRS-u i ICCAT-u omogućuje pristup relevantnim podacima i informacijama podnesenima na temelju Preporuke ICCAT-a 16-14.

Dužnosti SCRS-a

12.

Dužnosti SCRS-a su sljedeće:

(a)

ako je to potrebno i primjereno, izraditi priručnik za rad promatrača kojim će se ugovorne stranke Konvencije služiti na dobrovoljnoj osnovi u svojim domaćim promatračkim programima, uključujući ogledne obrasce za prikupljanje podataka i standardizirane postupke prikupljanja podataka, uzimajući u obzir priručnike promatrača i povezane materijale koji su već dostupni iz drugih izvora, uključujući ugovorne stranke Konvencije, regionalna i podregionalna tijela te druge organizacije;

(b)	izraditi smjernice za elektroničke sustave za praćenje za svaku vrstu ribolova;

(c)	ICCAT-u dostaviti sažetak znanstvenih podataka i informacija koje su prikupljene i o kojima je podneseno izvješće u skladu s Preporukom ICCAT-a 16-14 te sve relevantne s njima povezane nalaze;

(d)

oblikovati preporuke, ako je to potrebno i primjereno, o mogućnosti poboljšanja učinkovitosti znanstvenih promatračkih programa kako bi se ispunile potrebe ICCAT-a u pogledu podataka, uključujući moguće revizije Preporuke ICCAT-a 16-14 ili u pogledu provedbe tih minimalnih standarda i protokola od strane ugovornih stranaka Konvencije.

Elektronički sustavi za praćenje

13.

Ako je SCRS za elektroničke sustave za praćenje utvrdio da su djelotvorni za pojedinu vrstu ribolova, oni se mogu ugraditi na ribarska plovila kao nadopuna ili, ovisno o savjetu SCRS-a i odluci ICCAT-a, zamjena ljudskog promatrača na plovilu.

14.

Ugovorne stranke Konvencije trebale bi uzeti u obzir važeće smjernice koje je SCRS prihvatio o upotrebi elektroničkih sustava za praćenje.

15.

Ugovorne stranke Konvencije potiču se da SCRS-u dostave svoja iskustva povezana s upotrebom elektroničkih sustava za praćenje ribolova vrsta obuhvaćenih ICCAT-om kako bi se nadopunili programi u kojima sudjeluju promatrači. Ugovorne stranke Konvencije koje još nisu provele takve sustave potiču se da prouče njihovu primjenu i izvijeste SCRS o svojim nalazima.

PRILOG II.

ZAHTJEVI U POGLEDU OČEVIDNIKA O RIBOLOVU

Minimalne specifikacije za očevidnike o ribolovu:

1.	Listovi očevidnika numeriraju se.

2.	Očevidnik se ispunjava svakog dana (s rokom u ponoć) ili prije dolaska u luku.

3.	Očevidnik se ispunjava u slučaju inspekcija na moru.

4.	Jedna kopija listova ostaje u očevidniku.

5.	Na plovilu se čuvaju očevidnici koji se odnose na razdoblje od godinu dana aktivnosti.

Minimalni standardni podaci za očevidnike o ribolovu:

1.	Ime i adresa zapovjednika plovila.

2.	Datumi i luke isplovljavanja, datumi i luke uplovljavanja.

3.	Naziv plovila, registracijski broj, ICCAT-ov broj, međunarodni radijski pozivni znak i IMO broj (ako postoji).

Ribolovni alat:

(a)	FAO šifra alata;

(b)	dimenzije (npr. duljina, veličina oka mrežnog tega, broj udica).

Radnje na moru uz najmanje jedan redak za svaki izlazak u ribolov, uz naznaku sljedećeg:

(a)	aktivnosti (npr. ribolov, termička obrada parom);

(b)	pozicije: točna dnevna pozicija (u stupnjevima i minutama), zabilježena za svaku ribolovnu radnju ili u podne ako tijekom tog dana nije obavljen nikakav ribolov;

(c)

evidencije ulova uključujući:

i.	FAO šifru,

ii.	živu masu (RWT) u kg po danu,

iii.	broj primjeraka po danu.

6.	Potpis zapovjednika plovila.

7.	Način mjerenja mase: procjena, vaganje na brodu.

8.	Očevidnik se vodi u ekvivalentu žive mase ribe i navode se faktori konverzije korišteni pri procjeni.

Minimalni podaci za očevidnike o ribolovu u slučaju iskrcaja ili prekrcaja:

1.	Datumi i luka iskrcaja ili prekrcaja.

Proizvodi:

(a)	vrste i prezentiranje po FAO šifri;

(b)	broj riba ili kutija i količina u kg.

3.	Potpis zapovjednika ili zastupnika plovila.

4.	U slučaju prekrcaja: ime plovila na koje se obavlja prekrcaj, njegova zastava i ICCAT-ov broj.

PRILOG III.

ICCAT-OV PROGRAM ZAJEDNIČKOG MEĐUNARODNOG INSPEKCIJSKOG NADZORA

Na temelju članka IX. stavka 3. Konvencije ICCAT preporučuje da se međunarodna kontrola izvan voda pod nacionalnom jurisdikcijom uredi na sljedeći način kako bi se osigurala primjena Konvencije ICCAT i njezinih važećih mjera:

I. Teška kršenja

Za potrebe ovih postupaka teško kršenje znači sljedeća kršenja odredaba ICCAT-ovih mjera za očuvanje i upravljanje koje je donio ICCAT:

(a)	ribolov bez povlastice, dozvole ili odobrenja koje je izdala ugovorna stranka Konvencije koja je država zastave;

(b)	neispunjavanje obveze vođenja dovoljnih zapisa o ulovu i podataka u vezi s ulovom u skladu sa zahtjevima ICCAT-a o izvješćivanju ili znatno pogrešno izvješćivanje o takvom ulovu ili podacima u vezi s ulovom;

(c)	ribolov na području zabrane ribolova;

(d)	ribolov tijekom sezone zabrane ribolova;

(e)	namjerno uzimanje ili zadržavanje vrsta u suprotnosti s važećim mjerama očuvanja i upravljanja koje je donio ICCAT;

(f)	znatno kršenje važećih ograničenja ulova ili kvota u skladu s ICCAT-ovim pravilima;

(g)	upotreba zabranjenog ribolovnog alata;

(h)	krivotvorenje ili namjerno prikrivanje oznaka, identiteta ili registracije ribarskog plovila;

(i)	skrivanje, neovlašteno mijenjanje ili uništavanje dokaza u vezi s istragom o kršenju;

(j)	višestruka kršenja koja, promatrana zajedno, predstavljaju teško nepoštovanje važećih mjera u skladu s ICCAT-om;

(k)	napad, otpor, zastrašivanje, seksualno uznemiravanje, ometanje ili nedopušteno sprečavanje ili zadržavanje ovlaštenog inspektora ili promatrača;

(l)	namjerno mijenjanje ili onesposobljavanje VMS-a;

(m)	druga takva kršenja koja utvrdi ICCAT, od trenutka kada su uključena u revidiranu i objavljenu inačicu tih postupaka;

(n)	ometanje satelitskog nadzornog sustava ili rada plovila bez VMS-a;

(o)	prekrcaj na moru.

U slučaju da ovlašteni inspektori tijekom ukrcaja i inspekcijskog pregleda ribarskog plovila primijete aktivnost ili situaciju koja predstavlja teško kršenje kako je definirano u točki 1., tijela države zastave inspekcijskog plovila odmah obavješćuju državu zastave ribarskog plovila, izravno i preko Tajništva ICCAT-a. Inspektor u takvim situacijama treba obavijestiti i svako inspekcijsko plovilo države pod čijom zastavom plovi ribarsko plovilo za koji se zna da se nalazi u blizini.

Inspektori ICCAT-a u očevidnik ribarskog plovila bilježe obavljene inspekcijske preglede i uočene slučajeve kršenja (ako ih ima).

Ugovorna stranka Konvencije koja je država zastave osigurava da nakon inspekcijskog pregleda iz točke 2. dotično ribarsko plovilo obustavi sve ribolovne aktivnosti. Ugovorna stranka Konvencije koja je država zastave zahtijeva od ribarskog plovila da se u roku od 72 sata uputi u luku koju ona odredi i u kojoj će se pokrenuti istraga.

U slučaju da inspekcijski pregled pokaže aktivnost ili situaciju koja predstavlja teško kršenje, plovilo treba pregledati u skladu s postupcima opisanima u Preporuci ICCAT-a 11-18 o dodatnoj izmjeni Preporuke 09-10 o uspostavi popisa plovila za koje se pretpostavlja da su obavljala nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov na području primjene Konvencije ICCAT-a, uzimajući u obzir mjere poduzete kao odgovor na to i druge daljnje korake.

II. Provedba inspekcijskih pregleda

Inspekcijske preglede provode inspektori koje odrede vlade ugovornih stranaka. Imena ovlaštenih vladinih agencija i pojedinačnih inspektora koje su u tu svrhu odredile njihove vlade dostavljaju se Komisiji ICCAT-a.

Inspekcijska plovila koja obavljaju dužnosti međunarodnog ukrcaja i inspekcije u skladu s ovim Prilogom plove pod posebnom zastavom ili zastavicom koju je odobrila Komisija ICCAT-a, a izdalo Tajništvo ICCAT-a. Imena plovila upotrijebljenih u te svrhe dostavljaju se Tajništvu ICCAT-a čim je to izvedivo, a prije početka inspekcijskog pregleda. Tajništvo ICCAT-a stavlja informacije koje se odnose na određena inspekcijska plovila na raspolaganje svim ugovornim strankama Konvencije, uključujući objavom na svojim lozinkom zaštićenim internetskim stranicama.

Inspektori sa sobom nose odgovarajuću identifikacijsku ispravu koju su izdala tijela države zastave u obliku prikazanom u točki 21..

Podložno uređenju dogovorenom na temelju točke 16. ribarsko plovilo koje plovi pod zastavom vlade ugovorne stranke i obavlja ribolov tune ili tuni slične ribe na području primjene Konvencije ICCAT-a izvan voda pod nacionalnom jurisdikcijom zaustavlja se kada mu inspekcijsko plovilo koje plovi pod zastavicom ICCAT-a opisanom u točki 7. i koji prevozi inspektora uputi odgovarajući signal u skladu s međunarodnim signalnim kodeksom, osim ako ribarsko plovilo u tom trenutku obavlja ribolovne aktivnosti, u kojem slučaju se zaustavlja odmah po završetku tih aktivnosti. Zapovjednik ribarskog plovila dopušta skupini koja obavlja inspekcijski pregled, kako je navedeno u točki 10., da se ukrca na plovilo te je dužan osigurati im ljestve za penjanje na plovilo. Zapovjednik omogućuje skupini koja obavlja inspekciju pregled opreme, ulova ili alata te svih relevantnih dokumenata koje inspektor smatra potrebnima za provjeru usklađenosti s važećim preporukama ICCAT-a koje se odnose na državu zastave predmetnog ribarskog plovila. Osim toga, inspektori mogu zatražiti objašnjenja koja smatraju potrebnima.

10.

Veličinu skupine koja obavlja inspekcijski pregled određuje zapovjedni časnik inspekcijskog plovila uzimajući u obzir relevantne okolnosti. Skupina koja obavlja inspekcijski pregled mora biti što je moguće manja radi sigurnog obavljanja dužnosti utvrđenih ovim Prilogom.

11.

Nakon što se ukrcaju na ribarsko plovilo inspektori pokazuju identifikacijsku ispravu opisanu u točki 8. Inspektori poštuju općeprihvaćene međunarodne propise, postupke i prakse koji se odnose na sigurnost pregledavanog ribarskog plovila i njegove posade te svode na najmanju mjeru ometanje ribolovnih aktivnosti ili slaganja proizvoda i, u mjeri u kojoj je to izvedivo, izbjegavaju radnje koje bi imale štetan učinak na kvalitetu ulova na plovilu. Inspektori ograničavaju istragu na utvrđivanje pridržavanja važećih preporuka ICCAT-a koje se odnose na državu zastave dotičnog ribarskog plovila. Pri obavljanju inspekcijskog pregleda inspektori smiju od zapovjednika ribarskog plovila zatražiti svu potrebnu pomoć. Inspektori sastavljaju zapisnik o inspekcijskom pregledu u obliku koji je odobrila Komisija ICCAT-a. Inspektori potpisuju zapisnik u prisutnosti zapovjednika ribarskog plovila, koji ima pravo dodati ili zahtijevati da se u zapisnik dodaju sva opažanja koja smatra prikladnima i koja onda mora potpisati.

12.

Kopije zapisnika daju se zapovjedniku ribarskog plovila i vladi strane koja obavlja inspekcijski pregled, koja dostavlja kopije odgovarajućim tijelima države zastave pregledanog ribarskog plovila i Komisiji ICCAT-a. Utvrdi li kršenje preporuka ICCAT-a, ako je moguće, inspektor obavješćuje i svako inspekcijsko plovilo države zastave ribarskog plovila za koje se zna da se nalazi u blizini.

13.

Država zastave pregledanog ribarskog plovila tretira opiranje inspektorima ili nepridržavanje njihovih uputa na jednak način kao opiranje nacionalnom inspektoru.

14.

Inspektori izvršavaju svoje dužnosti u okviru ovog uređenja u skladu s pravilima utvrđenim ovom Uredbom, ali ostaju pod operativnom kontrolom svojih nacionalnih tijela te njima i odgovaraju.

15.

Vlade ugovornih stranaka razmatraju inspekcijska izvješća, informacijske listove o zapažanjima prema Preporuci ICCAT-a 94-09 i izjave koje proizlaze iz dokumentiranih inspekcijskih pregleda stranih inspektora utemeljenih na ovom uređenju te u vezi s njima postupaju slično kao u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom koje se tiče izvješća nacionalnih inspektora. Odredbama ove točke vladi ugovorne stranke ne nameće se obveza da izvješću stranog inspektora daje veću dokaznu vrijednost od one koju bi ono imalo u inspektorovoj zemlji. Vlade ugovornih stranaka surađuju kako bi olakšale sudske ili druge postupke koji se pokrenu na temelju izvješća inspektora u skladu s ovim uređenjem.

16.

(a)

Vlade ugovornih stranaka do 1. siječnja svake godine obavješćuju Komisiju ICCAT-a o privremenim planovima provedbe inspekcijskih aktivnosti u okviru Preporuke ICCAT-a 16-05 u toj kalendarskoj godini, a Komisija ICCAT-a može vladama ugovornih stranaka iznijeti prijedloge za koordinaciju nacionalnih radnji u tom području, uključujući broj inspektora i inspekcijskih plovila koja prevoze inspektore;

(b)

uređenje utvrđeno u Preporuci ICCAT-a 16-05 i planovi za sudjelovanje primjenjuju se među vladama ugovornih stranaka, osim ako se one dogovore drukčije i o tome obavijeste Komisiju ICCAT-a. Međutim, u slučaju da jedna od stranaka o tome obavijesti Komisiju ICCAT-a, provedba programa suspendira se između bilo kojih dviju vlada ugovornih stranaka sve dok se ne takav dogovor ne postigne.

17.

(a)	Inspekcijski pregled ribolovnog alata provodi se u skladu s važećim propisima za potpodručje u vezi kojeg se provodi inspekcijski pregled. Inspektori u inspekcijskom izvješću navode potpodručje u vezi s kojim je proveden inspekcijski pregled i opis svih utvrđenih kršenja;

(b)	inspektori su ovlašteni provesti inspekcijski pregled cjelokupnog ribolovnog alata koji se upotrebljava ili se nalazi na plovilu.

18.

Inspektori stavljaju identifikacijsku oznaku koju je odobrila Komisija ICCAT-a na svaki pregledani ribolovni alat za koji smatraju da je u suprotnosti s važećim preporukama ICCAT-a koje se odnose na državu zastave dotičnog ribarskog plovila i tu činjenicu bilježe u svojem izvješću.

19.

Inspektori smiju fotografirati alat, opremu, dokumentaciju i sve ostale elemente koje smatraju potrebnima kako bi otkrili one značajke koje po njihovu mišljenju nisu u skladu s važećim propisima i u tom slučaju fotografirane predmete treba navesti u izvješću, a kopije fotografija priložiti primjerku izvješća za državu zastave.

20.

Inspektori, prema potrebi, provode inspekcijski pregled cjelokupnog ulova koji se nalazi na plovilu kako bi utvrdili usklađenost s preporukama ICCAT-a.

21.

Primjer identifikacijske kartice za inspektore:

dimenzije: širina 10,4 cm, visina 7 cm

12.7.2019

Službeni list Europske unije

L 188/25

UREDBA (EU) 2019/1155 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. lipnja 2019.

o izmjeni Uredbe (EZ) br. 810/2009 o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a osobito njegov članak 77. stavak 2. točku (a),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Zajednička politika Unije o vizama sastavni je dio uspostave područja bez unutarnjih granica. Vizna politika trebala bi ostati osnovno sredstvo za olakšavanje turističkih i poslovnih aktivnosti te pomoći u sprečavanju sigurnosnih rizika i rizika od nezakonitih migracija u Uniju. Zajedničkom viznom politikom trebalo bi se doprinositi poticanju rasta, a trebala bi biti dosljedna drugim politikama Unije, kao što su politike koje se odnose na vanjske odnose, trgovinu, obrazovanje, kulturu i turizam.

(2)	Unija bi trebala provoditi svoju viznu politiku u okviru suradnje s trećim zemljama te kako bi osigurala bolju ravnotežu između migracijskih i sigurnosnih pitanja, ekonomskih okolnosti i vanjskih odnosa općenito.

(3)	Uredbom (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđuju se postupci i uvjeti za izdavanje viza za planirani boravak na državnom području država članica koji ne prelazi 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.

(4)	Zahtjeve za vize trebali bi razmatrati i o njima odlučivati konzulati ili, odstupajući od toga, središnja tijela. Države članice trebale bi osigurati da su konzulati i središnja tijela dovoljno dobro upoznati s lokalnim okolnostima kako bi se osigurala cjelovitost postupka izdavanja viza.

(5)

Postupak podnošenja zahtjeva trebao bi biti što jednostavniji za podnositelje zahtjeva. Trebalo bi biti jasno koja je država članica nadležna za razmatranje zahtjeva, osobito kada podnositelj zahtjeva planira posjetiti više država članica. Kad je to moguće, države članice trebale bi omogućiti elektroničko popunjavanje i podnošenje obrazaca zahtjeva. Podnositeljima zahtjeba trebalo bi omogućiti i elektroničko potpisivanje obrasca zahtjeva ako nadležna država članica priznaje elektronički potpis. Trebalo bi utvrditi rokove za različite faze postupka, osobito kako bi se putnicima omogućilo planiranje unaprijed i izbjegavanje vrhunca sezone u konzulatima.

(6)

Od država članica ne bi trebalo zahtijevati zadržavanje mogućnosti izravnog pristupa za podnošenje zahtjeva u konzulatu na mjestima gdje je vanjski pružatelj usluga ovlašten za prikupljanje zahtjeva u ime konzulata, ne dovodeći u pitanje obveze koje su za države članice propisane Direktivom 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), osobito njezinim člankom 5. stavkom 2.

(7)

Viznom pristojbom trebala bi se osigurati dostatna financijska sredstva za pokrivanje troškova obrade zahtjeva, uključujući odgovarajuće strukture i dostatan broj osoblja da se osigura kvalitetno i cjelovito razmatranje zahtjevâ, kao i poštovanje rokova. Iznos vizne pristojbe trebalo bi revidirati svake tri godine na temelju objektivnih kriterija za procjenu.

(8)

Državljani trećih zemalja koji imaju obvezu posjedovanja vize trebali bi biti u mogućnosti podnijeti zahtjev u svojoj zemlji boravišta, čak i ako nadležna država članica nema konzulat koji prikuplja zahtjeve i ne zastupa je druga država članica u toj trećoj zemlji. U tu bi svrhu države članice trebale nastojati surađivati s vanjskim pružateljima usluga, koji bi trebali moći naplaćivati pristojbu za uslugu. Iznos te pristojbe za uslugu u principu ne bi trebao premašivati iznos vizne pristojbe. Međutim, ako taj iznos nije dostatan za pružanje potpune usluge, vanjski bi pružatelj usluge trebao moći naplaćivati višu pristojbu za uslugu, podložno ograničenjima određenima u ovoj Uredbi.

(9)	Ugovore o zastupanju trebalo bi pojednostavniti i olakšati njihovu primjenu te bi trebalo izbjegavati prepreke sklapanju takvih ugovora između država članica. Država članica zastupateljica trebala bi biti nadležna za cjelokupni postupak izdavanja viza, bez sudjelovanja zastupane države članice.

(10)	U slučaju da područje nadležnosti konzulata države članice zastupateljice pokriva više od zemlje domaćina, trebalo bi omogućiti da ugovor o zastupanju pokriva te treće zemlje.

(11)

Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za konzulate te olakšalo putovanje osobama koje često ili redovito putuju, podnositeljima zahtjeva koji ispunjavaju uvjete za ulazak tijekom cijelog razdoblja valjanosti izdane vize trebalo bi izdavati vize za više ulazaka s dugim rokom valjanosti u skladu s objektivno utvrđenim zajedničkim kriterijima i koje ne bi trebale biti ograničene na određene svrhe putovanja ili kategorije podnositelja zahtjeva. U tom smislu, države članice trebale bi posebnu brigu posvetiti osobama koje putuju radi obavljanja svojeg posla, kao što su poslovni ljudi, pomorci, umjetnici i sportaši. Ako za to postoje opravdani razlozi, trebalo bi biti moguće izdavanje viza za više ulazaka s kraćim razdobljem valjanosti.

(12)

S obzirom na različite lokalne okolnosti, posebice u pogledu migracijskih i sigurnosnih rizika, te s obzirom na odnose Unije s određenim zemljama, konzulati na pojedinačnim lokacijama trebali bi procijeniti potrebu za prilagodbom pravila o izdavanju viza za više ulazaka kako bi se omogućila povoljnija ili stroža primjena. Kad je riječ o povoljnijim pristupima izdavanju viza za više ulazaka s dugim rokom valjanosti, trebalo bi osobito uzeti u obzir postojanje trgovinskih sporazuma kojima se uređuje mobilnost poslovnih ljudi. Na temelju te procjene Komisija bi provedbenim aktima trebala prilagoditi pravila o uvjetima za izdavanje viza za više ulazaka koje treba primjenjivati u svakom području nadležnosti.

(13)

Ako određene treće zemlje ne surađuju dovoljno u pogledu ponovnog prihvata svojih državljana uhićenih u nezakonitoj situaciji i ako s tim trećim zemljama ne postoji uspješna suradnja u postupku vraćanja, trebalo bi pribjeći restriktivnoj i privremenoj primjeni određenih odredaba Uredbe (EZ) br. 810/2009 u okviru transparentnog mehanizma i na temelju objektivnih kriterija kako bi se poboljšala suradnja predmetne treće zemlje u pogledu ponovnog prihvata nezakonitih migranata.Komisija bi trebala redovito, najmanje jednom godišnje, procjenjivati suradnju trećih zemalja u pogledu ponovnog prihvata i trebala bi preispitivati sve obavijesti država članica o suradnji s trećom zemljom u pogledu ponovnog prihvata nezakonitih migranata. U svojoj procijeni o tome surađuje li treća zemlja dovoljno i je li potrebno poduzeti mjere, Komisija bi u obzir trebala uzeti cjelokupnu suradnju te treće zemlje u području migracija, osobito u području upravljanja granicama, sprečavanja i borbe protiv krijumčarenja migranata te sprečavanja tranzita nezakonitih migranata preko njezina područja.Ako smatra da treća zemlja ne surađuje dovoljno ili je obavijest da treća zemlja ne surađuje poslala obična većina država članica, Komisija bi Vijeću trebala podnijeti prijedlog za donošenje provedbene odluke te istodobno nastaviti ulagati napore u cilju poboljšanja suradnje s dotičnom trećom zemljom.Također, ako Komisija u vezi sa suradnjom treće zemlje s državama članica u pogledu ponovnog prihvata nezakonitih migranata, koja se procjenjuje na temelju relevantnih i objektivnih podataka, smatra da treća zemlja surađuje u dovoljnoj mjeri, Komisiji bi trebalo omogućiti da podnese prijedlog Vijeću o donošenju provedbene odluke o podnositeljima zahtjeva ili kategorijama podnositelja zahtjeva koji su državljani te treće zemlje i koji se prijavljuju za vizu na državnom području te treće zemlje, osiguravajući pritom jednu od mogućnosti pojednostavnjenja viznih postupaka ili više njih.

(14)

Kako bi se osiguralo da se na odgovarajući način uzmu u obzir svi relevantni čimbenici i moguće posljedice primjene mjera za poboljšanje suradnje treće zemlje u pogledu ponovnog prihvata, imajući u vidu osobito osjetljivu političku narav takvih mjera i njihove horizontalne posljedice za države članice i samu Uniju, osobito za njihove vanjske odnose i cjelokupno funkcioniranje schengenskog područja, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Vijeću koje djeluje na temelju prijedloga Komisije. Dodjelom takve provedbene ovlasti Vijeću na odgovarajući se način vodi računa o potencijalno politički osjetljivoj naravi provedbe mjera za poboljšanje suradnje treće zemlje u pogledu ponovnog prihvata, uzimajući u obzir i sporazume o olakšavanju koje su države članice sklopile s trećim zemljama.

(15)

Podnositelji zahtjeva kojima je viza odbijena trebali bi imati pravo žalbe. U obavijesti o odbijanju trebalo bi navesti detaljne informacije o razlozima odbijanja i postupku žalbe. Podnositeljima zahtjeva trebao bi tijekom žalbenog postupka biti omogućen pristup svim informacijama relevantnima za njihov predmet, u skladu s nacionalnim pravom.

(16)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava te je usklađena s pravima i načelima koja su posebno priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima. Njome se osobito nastoji osigurati potpuno poštovanje prava na zaštitu osobnih podataka, prava na poštovanje privatnog i obiteljskog života, prava djeteta te zaštite ranjivih osoba.

(17)

Lokalna schengenska suradnja ključna je za usklađenu primjenu zajedničke vizne politike i za pravilnu procjenu migracijskih i sigurnosnih rizika. Države članice bi u sklopu te suradnje trebale procijeniti praktičnu primjenu određenih odredaba s obzirom na lokalne okolnosti i migracijski rizik. Suradnju konzulata na pojedinačnim lokacijama te njihovu razmjenu informacija trebale bi koordinirati delegacije Unije.

(18)

Države članice trebale bi pomno i kontinuirano nadzirati rad vanjskih pružatelja usluga radi osiguravanja usklađenosti s pravnim instrumentom kojim se uređuju njima povjerene zadaće. Države članice trebale bi svake godine Komisiju izvijestiti o suradnji s vanjskim pružateljima usluga te o nadzoru nad njima. Države članice trebale bi osigurati da cjelokupni postupak obrade zahtjeva te suradnju s vanjskim pružateljima usluga nadzire izaslano osoblje.

(19)

Trebalo bi utvrditi fleksibilna pravila kako bi se državama članica omogućilo optimalno dijeljenje resursa i proširenje pokrivenosti konzularnom mrežom. Suradnja među državama članicama („schengenski vizni centri”) mogla bi se provoditi u bilo kojem obliku prilagođenom lokalnim okolnostima u cilju povećanja geografske pokrivenosti konzularnom mrežom, smanjenja troškova država članica, povećanja vidljivosti Unije i poboljšanja usluga koje se nude podnositeljima zahtjeva.

(20)

Elektronički sustavi za podnošenje zahtjeva važan su alat kojim se olakšava podnošenje zahtjeva. U budućnosti bi trebalo osmisliti zajedničko rješenje u cilju postizanja digitalizacije te time u potpunosti iskoristiti najnovija pravna i tehnološka postignuća kako bi podnošenje zahtjeva na internetu bilo usklađeno s potrebama podnositelja zahtjeva i kako bi se privuklo više posjetitelja u schengensko područje. Trebalo bi ojačati i jednako primjenjivati jasna i pojednostavnjena postupovna jamstva. Nadalje, razgovori bi se, kada je to moguće, mogli voditi upotrebom suvremenih digitalnih alata i sredstava komunikacije na daljinu, kao što su govorni pozivi ili videopozivi putem interneta. Tijekom tog postupka trebalo bi jamčiti temeljna prava podnositelja zahtjeva.

(21)

Kako bi se osigurala mogućnost revidiranja iznosa viznih pristojbi utvrđenog u ovoj Uredbi, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s izmjenom ove Uredbe u pogledu iznosa viznih pristojbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (5). Prije svega, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(22)	Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br. 810/2009, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(23)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i UFEU-u, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje. S obzirom na to da ova Uredba predstavlja daljnji razvoj schengenske pravne stečevine, Danska, u skladu s člankom 4. navedenog protokola, u roku od šest mjeseci nakon što Vijeće odluči o ovoj Uredbi odlučuje hoće li je provesti u svojem nacionalnom pravu.

(24)	Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (7). Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(25)	Ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (8); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju Uredbe te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(26)

U pogledu Islanda i Norveške ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (9), koje pripadaju području iz članka 1. točke B Odluke Vijeća 1999/437/EZ (10).

(27)

U pogledu Švicarske ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (11), koje pripadaju području iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (12).

(28)

U pogledu Lihtenštajna ova Uredba predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (13), koje pripadaju području iz članka 1. točke B Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (14).

(29)	U pogledu Cipra ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 3. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2003.

(30)	U pogledu Bugarske i Rumunjske ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2005.

(31)	U pogledu Hrvatske ova Uredba predstavlja akt koji se temelji na schengenskoj pravnoj stečevini ili je na drugi način s njom povezan, u smislu članka 4. stavka 2. Akta o pristupanju iz 2011.

(32)	Uredbu (EZ) br. 810/2009 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredba (EZ) br. 810/2009 mijenja se kako slijedi:

članak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Ovom Uredbom utvrđuju se postupci i uvjeti za izdavanje viza za planirani boravak na državnom području država članica koji ne prelazi 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana.”;

(b)	dodaje se sljedeći stavak: „4. Pri provedbi ove Uredbe države članice djeluju u potpunoj sukladnosti s pravom Unije, uključujući Povelju Europske unije o temeljnim pravima. U skladu s općim načelima prava Unije, odluke o zahtjevima u skladu s ovom Uredbom donose se na pojedinačnoj osnovi.”;

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

u točki 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	planiranog boravka na državnom području država članica u trajanju koje ne prelazi 90 dana u bilo kojem razdoblju od 180 dana ili”;

(b)

točka 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7.	‚Priznata putna isprava’ znači putna isprava koju su priznale jedna ili više država članica u svrhu prelaska vanjskih granica i unošenja viza u skladu s Odlukom br. 1105/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*1).

(*1) Odluka br. 1105/2011/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o popisu putnih isprava koje nositelju omogućuju prijelaz vanjskih granica i u koje se može upisati viza, te o uspostavi mehanizma za uspostavu tog popisa (SL L 287, 4.11.2011., str. 9.).”;"

(c)

dodaju se sljedeće točke:

„12.	‚Pomorac’ znači svaka osoba koja je zaposlena, uzeta u službu ili koja radi u bilo kojem svojstvu na brodu u pomorskoj plovidbi ili brodu koji plovi u međunarodnim unutarnjim vodama.

13.	‚Elektronički potpis’ znači elektronički potpis kako je definiran u članku 3. točki 10. Uredbe (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (*2).

(*2) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.).”;"

u članku 3. stavku 5. točke (b) i (c) zamjenjuju se sljedećim:

„(b)

državljani trećih zemalja koji imaju valjanu dozvolu boravka koju je izdala država članica koja ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe ili država članica koja još u potpunosti ne primjenjuje odredbe schengenske pravne stečevine ili državljani trećih zemalja koji imaju jednu od valjanih dozvola boravka iz Priloga V. koju je izdala Andora, Kanada, Japan, San Marino ili Sjedinjene Američke Države kojom se nositelju jamči bezuvjetan ponovni prihvat ili imaju valjanu dozvolu boravka za jednu ili više prekomorskih zemalja i teritorija Kraljevine Nizozemske (Aruba, Curaçao, Sint Maarten, Bonaire, Sveti Eustazije i Saba);

(c)

državljani trećih zemalja koji imaju valjanu vizu za državu članicu koja ne sudjeluje u donošenju ove Uredbe ili za državu članicu koja još u potpunosti ne primjenjuje odredbe schengenske pravne stečevine ili za zemlju koja je stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru ili za Kanadu, Japan ili Sjedinjene Američke Države, ili nositelji valjane vize za jednu ili više prekomorskih zemalja i teritorija Kraljevine Nizozemske (Aruba, Curaçao, Sint Maarten, Bonaire, Sveti Eustazije i Saba), kad putuju u zemlju koja je izdala vizu ili neku drugu treću zemlju ili kad se, nakon što su iskoristili vizu, vraćaju iz zemlje koja je izdala vizu;”;

u članku 4. umeće se sljedeći stavak:

„1.a Odstupajući od stavka 1., države članice mogu donijeti odluku da zahtjeve razmatraju i o njima odlučuju središnja tijela. Države članice osiguravaju da su ta tijela dovoljno dobro upoznata s lokalnim okolnostima zemlje u kojoj se zahtjev podnosi radi procjene migracijskih i sigurnosnih rizika te dovoljno dobro znaju jezik radi analiziranja dokumenata, a da se, prema potrebi, uključe konzulati u cilju provođenja dodatnih razmatranja i razgovora.”;

u članku 5. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	ako posjet uključuje više od jednog odredišta ili ako se planira više odvojenih posjeta u razdoblju od dva mjeseca, država članica čije je državno područje glavno odredište jednog ili više posjeta u smislu duljine boravka, koja se računa u danima, ili svrhe boravka ili”;

članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Država članica može izraziti spremnost da zastupa drugu državu članicu koja je nadležna u skladu s člankom 5. u svrhu razmatranja zahtjeva i odlučivanja o njima u ime te druge države članice. Država članica također može u ograničenom opsegu zastupati drugu državu članicu samo za prikupljanje zahtjeva i uzimanje biometrijskih identifikatora.”;

(b)	stavak 2. briše se;

(c)

stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3. Ako je zastupanje ograničeno u skladu s drugom rečenicom stavka 1., prikupljanje i prosljeđivanje podataka zastupanoj državi članici provode se u skladu s mjerodavnim pravilima o sigurnosti i zaštiti podataka.

4. Država članica zastupateljica i zastupana država članica sklapaju bilateralni ugovor. Tim se ugovorom:

(a)	navodi trajanje zastupanja, ako je samo privremeno, te postupci za njegovo okončanje;

(b)	mogu, osobito kada zastupana država članica ima konzulat u dotičnoj trećoj zemlji, predvidjeti odredbe o osiguravanju prostorija i osoblja te plaćanjima zastupane države članice.”;

(d)

stavci 7. i 8. zamjenjuju se sljedećim:

„7. Zastupana država članica obavješćuje Komisiju o ugovorima o zastupanju ili otkazu tih ugovora najkasnije 20 kalendarskih dana prije njihova stupanja na snagu ili otkaza, osim u slučaju više sile.

8. Konzulat države članice zastupateljice izvješćuje, istodobno s obaviješću iz stavka 7., konzulate drugih država članica i delegaciju Unije na dotičnom području nadležnosti o ugovorima o zastupanju ili otkazu takvih ugovora.”;

(e)

dodaju se sljedeći stavci:

„10. Ako država članice nije ni prisutna ni zastupana u trećoj zemlji u kojoj podnositelj zahtjeva namjerava podnijeti zahtjev, ta država članica u toj trećoj zemlji nastoji surađivati s vanjskim pružateljem usluga, u skladu s člankom 43.

11. Ako konzulat države članice na određenoj lokaciji u duljem trajanju zadese tehnički problemi zbog više sile, ta država članica dužna je zatražiti da je na toj lokaciji privremeno zastupa druga država članica za sve ili neke kategorije podnositelja zahtjeva.”;

članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Zahtjevi se podnose najranije šest mjeseci, a za pomorce koji obavljaju svoje dužnosti, najranije devet mjeseci prije početka planiranog posjeta te u pravilu najkasnije 15 kalendarskih dana prije početka planiranog posjeta. U opravdanim pojedinačnim hitnim slučajevima konzulat ili središnja tijela mogu omogućiti podnošenje zahtjeva manje od 15 kalendarskih dana prije početka planiranog posjeta.”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Ne dovodeći u pitanje članak 13., zahtjeve može podnijeti:

(a)	podnositelj;

(b)	akreditirani komercijalni posrednik;

(c)	profesionalna, kulturna, sportska ili obrazovna udruženja ili ustanove u ime svojih članova.”;

(c)	dodaje se sljedeći stavak: „5. Od podnositelja zahtjeva ne smije se tražiti da se osobno pojavi na više od jednog mjesta radi podnošenja zahtjeva.”;

članak 10. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Podnositelji zahtjev podnose osobno radi uzimanja otisaka prstiju u skladu s člankom 13. stavcima 2. i 3. te stavkom 7. točkom (b). Ne dovodeći u pitanje prvu rečenicu ovog stavka i članak 45., podnositelji zahtjeva svoje zahtjeve mogu podnijeti elektroničkim putem, ako je to dostupno.”;

(b)	stavak 2. briše se;

članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„1. Svaki podnositelj zahtjeva prilaže ručno ili elektronički ispunjen obrazac zahtjeva kako je utvrđen u Prilogu I. Obrazac zahtjeva potpisuje se. Može se potpisati ručno ili, ako država članica nadležna za razmatranje zahtjeva i odlučivanje o njemu priznaje elektronički potpis, elektronički.”;

(b)

umeću se sljedeći stavci:

„1.a Ako podnositelj zahtjeva potpiše obrazac zahtjeva elektronički, elektronički potpis mora biti kvalificirani elektronički potpis u smislu članka 3. točke 12. Uredbe (EU) br. 910/2014.

1.b Sadržaj elektroničke verzije obrasca zahtjeva, ako se primjenjuje, utvrđen je u Prilogu I.”;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Obrazac mora biti dostupan barem na sljedećim jezicima:

(a)	jednom ili više službenih jezika države članice za koju se viza traži ili države članice zastupateljice; i

(b)	službenom jeziku ili službenim jezicima zemlje domaćina.

Uz jedan ili više jezika iz točke (a), obrazac može biti dostupan na bilo kojem drugom službenom jeziku ili jezicima institucija Unije.”;

(d)	stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4. Ako se jedan ili više službenih jezika zemlje domaćina ne nalazi na obrascu, podnositeljima zahtjeva mora biti zasebno dostupan prijevod na taj jezik ili jezike.”;

10.

članak 14. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci od 3. do 5. zamjenjuju se sljedećim:

„3. Popis, koji nije konačan, popratnih isprava koje se mogu zatražiti od podnositelja zahtjevaradi provjere ispunjava li uvjete iz stavaka 1. i 2. naveden je u Prilogu II.

4. Države članice mogu zatražiti od podnositelja zahtjeva da podnesu dokaz o plaćanju troškova ili o privatnom smještaju, ili o obojem, ispunjavanjem obrasca koji sastavlja svaka država članica. U tom obrascu svakako se navodi:

(a)	je li njegova svrha dokaz o plaćanju troškova ili o privatnom smještaju ili o obojem;

(b)	je li sponzor ili osoba koja poziva fizička osoba, trgovačko društvo ili organizacija;

(c)	podaci o identitetu i podaci za kontakt sponzora ili osobe koja poziva;

(d)	podaci o identitetu (ime i prezime, datum rođenja, mjesto rođenja i državljanstvo) podnositelja zahtjeva;

(e)	adresa smještaja;

(f)	trajanje i svrha boravka;

(g)	eventualne obiteljske veze sa sponzorom ili osobom koja poziva;

(h)	informacije potrebne na temelju članka 37. stavka 1. Uredbe o VIS-u.

Osim na jednom ili više službenih jezika države članice, obrazac mora biti sastavljen na barem još jednom od ostalih službenih jezika institucija Unije. Uzorak obrasca dostavlja se Komisiji.

5. Konzulati u okviru lokalne schengenske suradnje procjenjuju provedbu uvjeta iz stavka 1. kako bi u obzir uzeli lokalne okolnosti te migracijske i sigurnosne rizike.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„5.a Ako je to potrebno kako bi se u obzir uzele lokalne okolnosti iz članka 48., Komisija provedbenim aktima donosi usklađeni popis popratnih isprava koji će se upotrebljavati u svakom području nadležnosti. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52. stavka 2.”;

(c)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Zahtjevi iz stavka 1. ovog članka mogu se ukinuti ako je podnositelj poznat konzulatu ili središnjim tijelima po poštenju i pouzdanosti, prije svega po zakonitoj uporabi prethodnih viza, ako nema sumnje da će ispunjavati zahtjeve iz članka 6. stavka 1. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (*3) u trenutku prelaska vanjskih granica država članica.

(*3) Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.).”;"

11.	u članku 15. stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „2. Podnositelji zahtjeva za vizu za više ulazaka dokazuju da imaju odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje koje pokriva razdoblje prvog planiranog posjeta.”;

12.

članak 16. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim: „1. Podnositelji plaćaju viznu pristojbu od 80 EUR. 2. Djeca od šest godina do manje od dvanaest godina plaćaju viznu pristojbu od 40 EUR.”;

(b)	umeće se sljedeći stavak: „2.a Vizna pristojba od 120 EUR ili 160 EUR primjenjuje se ako Vijeće donese provedbenu odluku u skladu s člankom 25.a stavkom 5. točkom (b). Ova se odredba ne primjenjuje na djecu mlađu od 12 godina.”;

(c)	stavak 3. briše se;

(d)

u stavku 4. točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	istraživači kako su definirani u članku 3. točki 2. Direktive (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća (*4), koji putuju u svrhu provođenja znanstvenog istraživanja ili sudjelovanja na znanstvenom seminaru ili konferenciji;

(*4) Direktiva (EU) 2016/801 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. svibnja 2016. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih zemalja u svrhu istraživanja, studija, osposobljavanja, volonterstva, razmjena učenika ili obrazovnih projekata, i obavljanja poslova au pair (SL L 132, 21.5.2016., str. 21.).”;"

(e)

stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Od obveze plaćanja vizne pristojbe mogu se osloboditi:

(a)	djeca između šest i 18 godina starosti;

(b)	nositelji diplomatskih i službenih putovnica;

(c)	sudionici stari 25 godina ili mlađi na seminarima, konferencijama, sportskim, kulturnim ili obrazovnim događanjima koja organiziraju neprofitne organizacije.”;

(f)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. U pojedinačnim slučajevima iznos vizne pristojbe koja se naplaćuje može se ne naplatiti ili umanjiti ako to doprinosi promidžbi kulturnih ili sportskih interesa, interesa u području vanjske politike, razvojne politike ili drugim područjima od važnog javnog interesa ili iz humanitarnih razloga ili zbog međunarodnih obveza.”;

(g)

u stavku 7. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Kada je naplaćena u valuti koja nije euro, iznos vizne pristojbe naplaćen u toj valuti utvrđuje se i redovito prilagođava na temelju referentnog deviznog tečaja za euro koji određuje Europska središnja banka. Naplaćen iznos može se zaokružiti na više, a osigurava se da se u okviru lokalne schengenske suradnje zaračunavaju slične pristojbe.”;

(h)

dodaje se sljedeći stavak:

„9. Komisija svake tri godine procjenjuje potrebu za preispitivanjem iznosa viznih pristojbi izstavaka 1., 2. i 2.a ovog članka, uzimajući u obzir objektivne kriterije kao što su opća stopa inflacije na razini Unije koju objavljuje Eurostat i ponderirana prosječna plaća državnih službenika država članica. Na temelju tih procjena Komisija prema potrebi donosi delegirane akte u skladu s člankom 51.a koji se odnosi na izmjenu ove Uredbe u pogledu iznosa viznih pristojbi.”;

13.

članak 17. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim: „1. Vanjski pružatelj usluga iz članka 43. može naplaćivati pristojbu za uslugu.”;

(b)	stavak 3. briše se;

(c)

umeću se sljedeći stavci:

„4.a Odstupajući od stavka 4., u trećim zemljama u kojima nadležna država članica nema konzulat koji prikuplja zahtjeve i ne zastupa je druga država članica, pristojba za uslugu u načelu ne smije biti veća od 80 EUR.

4.b U iznimnim okolnostima kada iznos iz stavka 4.a nije dostatan za pružanje potpune usluge, može se naplatiti viši iznos pristojbe za uslugu do maksimalnog iznosa od 120 EUR. U takvom slučaju dotične države članice obavješćuju Komisiju o svojoj namjeri da dopuste naplaćivanje više pristojbe za uslugu, najkasnije tri mjeseca prije početka njezine provedbe. U obavijesti se navode razlozi za utvrđivanje razine pristojbe za uslugu, a osobito detaljni troškovi zbog kojih je utvrđen viši iznos.”;

(d)	stavak 5. zamjenjuje se sljedećim: „5. Dotična država članica može zadržati mogućnost da svi podnositelji zahtjeva podnesu svoje zahtjeve izravno u njezinim konzulatima ili u konzulatu države članice s kojom je dotična država članica sklopila ugovor o zastupanju u skladu s člankom 8.”;

14.

članak 19. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim: „1. Nadležni konzulat ili središnja tijela nadležne države članice provjeravaju:”;

(b)

u stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„2. Kada nadležni konzulat ili središnja tijela nadležne države članice utvrde da su ispunjeni uvjeti iz stavka 1., zahtjev je dopušten i konzulat ili središnja tijela:

—	slijede postupak iz članka 8. Uredbe o VIS-u te

—	dalje razmatraju zahtjev.”;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Kada nadležni konzulat ili središnja tijela nadležne države članice utvrde da nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1., zahtjev nije dopušten i konzulat ili središnja tijela bez odgode:

—	vraćaju obrazac zahtjeva i sve isprave koje je podnositelj priložio,

—	uništavaju uzete biometrijske podatke,

—	vraćaju viznu pristojbu te

—	ne razmatraju zahtjev.”;

(d)	stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4. Odstupajući od stavka 3., zahtjev koji ne ispunjava uvjete iz stavka 1. može se smatrati dopuštenim iz humanitarnih razloga, razloga od nacionalnog interesa ili zbog međunarodnih obveza.”;

15.

članak 21. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. mijenja se kako slijedi:

i.	uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim: „3. Pri utvrđivanju ispunjava li podnositelj zahtjeva uvjete za ulazak, konzulat ili središnja tijela provjeravaju:”;

ii.

točka (e) zamjenjuje se sljedećim:

„(e)	ako je primjenjivo, da podnositelj zahtjeva ima odgovarajuće i valjano putno zdravstveno osiguranje koje pokriva razdoblje planiranog boravka ili, ako se podnosi zahtjev za vizu za više ulazaka, razdoblje prvog planiranog posjeta.”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Ako je primjenjivo, konzulat ili središnja tijela provjeravaju duljinu prethodnih i planiranih boravaka kako bi provjerili da podnositelj zahtjeva nije prešao najdulje trajanje odobrenog boravka na državnom području država članica, neovisno o mogućim boravcima odobrenima nacionalnom vizom za dugotrajni boravak ili dozvolom boravka.”;

(c)	u stavku 6. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim: „6. Prilikom razmatranja zahtjeva za zrakoplovno-tranzitnu vizu, konzulat ili središnja tijela osobito provjeravaju:”;

(d)	stavak 8. zamjenjuje se sljedećim: „8. Tijekom razmatranja zahtjeva konzulati ili središnja tijela mogu u opravdanim slučajevima obaviti razgovor s podnositeljem zahtjeva i zatražiti dodatne isprave.”;

16.

članak 22. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci od 1. do 3. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Država članica može zbog prijetnje za javni poredak, unutarnju sigurnost, međunarodne odnose ili javno zdravlje zatražiti da se središnja tijela drugih država članica savjetuju s njezinim središnjim tijelima tijekom razmatranja zahtjeva koje su podnijeli državljani određenih trećih zemalja ili određene kategorije takvih državljana. Takva savjetovanja ne primjenjuju se na zahtjeve za zrakoplovno-tranzitne vize.

2. Središnja tijela s kojima se provodi savjetovanje daju konačan odgovor što je prije moguće, a najkasnije sedam kalendarskih dana nakon savjetovanja. Ako ne odgovore u tom roku, to znači da nemaju razloga usprotiviti se izdavanju vize.

3. Države članice obavješćuju Komisiju o uvođenju ili ukidanju zahtjeva za prethodno savjetovanje u pravilu najkasnije 25 kalendarskih dana prije početka njegove primjene. Ti se podaci dostavljaju i u okviru lokalne schengenske suradnje na dotičnom području nadležnosti.”;

(b)	stavak 5. briše se;

17.

članak 23. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. To se razdoblje može produljiti na najviše 45 kalendarskih dana u pojedinačnim slučajevima, posebno kada je zahtjev potrebno dodatno razmotriti.”;

(b)	umeće se sljedeći stavak: „2.a O zahtjevima se bez odgode odlučuje u opravdanim pojedinačnim hitnim slučajevima.”;

(c)	stavak 3. briše se;

(d)

stavak 4. mijenja se kako slijedi:

umeće se sljedeća točka:

„(ba)

izdavanju zrakoplovno-tranzitne vize u skladu s člankom 26.; ili”;

ii.

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	odbijanju izdavanja vize u skladu s člankom 32.”

iii.	točka (d) briše se;

18.

članak 24. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. mijenja se kako slijedi:

i.	treći podstavak briše se;

ii.	četvrti podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Ne dovodeći u pitanje članak 12. točku (a), rok valjanosti vize za jedan ulazak uključuje dodatno razdoblje od 15 kalendarskih dana.”;

(b)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Pod uvjetom da podnositelj zahtjeva ispuni uvjete za ulazak iz članka 6. stavka 1. točke (a) i točaka od (c) do (e) Uredbe (EU) 2016/399, vize za više ulazaka s dugim rokom valjanosti izdaju se sa sljedećim rokovima valjanosti, osim ako bi valjanost vize bila dulja od valjanosti putne isprave:

(a)	s rokom valjanosti od godinu dana, pod uvjetom da je podnositelj dobio i zakonito iskoristio tri vize unutar prethodne dvije godine;

(b)	s rokom valjanosti od dvije godine, pod uvjetom da je podnositelj unutar prethodne dvije godine dobio i zakonito iskoristio prethodnu vizu za više ulazaka s rokom valjanosti od godinu dana;

(c)	s rokom valjanosti od pet godina, pod uvjetom da je unutar prethodne tri godine podnositelj dobio i zakonito iskoristio prethodnu vizu za više ulazaka s rokom valjanosti od dvije godine.

Zrakoplovno-tranzitne vize i vize s ograničenom područnom valjanošću koje su izdane u skladu s člankom 25. stavkom 1. ne uzimaju se u obzir pri izdavanju viza za više ulazaka.”;

(c)

umeću se sljedeći stavci:

„2.a Odstupajući od stavka 2., rok valjanosti izdane vize može se u pojedinačnim slučajevima skratiti ako postoji opravdana sumnja da uvjeti za ulazak neće biti ispunjeni u cijelom razdoblju.

2.b Odstupajući od stavka 2., konzulati u okviru lokalne schengenske suradnje procjenjuju treba li pravila za izdavanje viza za više ulazaka iz stavka 2. prilagoditi kako bi se u obzir uzeli lokalne okolnosti te migracijski i sigurnosni rizici, s ciljem donošenja povoljnijih ili restriktivnijih pravila u skladu sa stavkom 2.d.

2.c Odstupajući od stavka 2., viza za više ulazaka s rokom valjanosti do pet godina može se izdati podnositeljima koji su dokazali potrebu ili opravdali namjeru da često ili redovito putuju, pod uvjetom da dokažu svoje poštenje i pouzdanost, osobito zakonitom uporabom prethodnih viza, svoju ekonomsku situaciju u zemlji podrijetla i svoju stvarnu namjeru da napuste državno područje država članica prije isteka vize koju su zatražili.

2.d Komisija prema potrebi, na temelju procjene iz stavka 2.b ovog članka, provedbenim aktima donosi pravila o uvjetima za izdavanje viza za više ulazaka iz stavka 2. ovog članka, koja će se primjenjivati u svakom području nadležnosti kako bi se u obzir uzeli lokalne okolnosti, migracijski i sigurnosni rizici te cjelokupni odnos Unije s predmetnom trećom zemljom. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52. stavka 2.”;

19.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 25.a

Suradnja u pogledu ponovnog prihvata

1. Ovisno o razini suradnje treće zemlje s državama članicama u pogledu ponovnog prihvata nezakonitih migranata, koja se procjenjuje na temelju relevantnih i objektivnih podataka, članak 14. stavk 6., članak 16. stavak 1. i članak 16. stavak 5. točka (b), članak 23. stavak 1. i članak 24. stavci 2. i 2.c ne primjenjuju se na podnositelje zahtjeva ili kategorije podnositelja zahtjeva koji su državljani treće zemlje za koju se smatra da ne surađuje u dovoljnoj mjeri u skladu s ovim člankom.

2. Komisija redovito procjenjuje, a najmanje jednom godišnje, suradnju trećih zemalja u pogledu ponovnog prihvata uzimajući osobito u obzir sljedeće pokazatelje:

(a)	broj odluka o vraćanju izdanih osobama iz predmetne treće zemlje koje nezakonito borave na državnom području država članica;

(b)

broj stvarnih prisilnih vraćanja osoba kojima je izdana odluka o vraćanju kao postotak broja odluka o vraćanju izdanih državljanima predmetne treće zemlje među ostalim, prema potrebi, na temelju sporazuma Unije o ponovnom prihvatu ili bilateralnih sporazuma o ponovnom prihvatu, broj državljana trećih zemalja koji su prošli preko državnog područja predmetne treće zemlje;

(c)	broj zahtjeva za ponovni prihvat po državi članici koje je treća zemlja prihvatila kao postotak broja takvih zahtjeva koji su joj podneseni;

(d)

razinu praktične suradnje u pogledu vraćanja u različitim fazama postupka vraćanja, poput:

i.	pružene pomoći u otkrivanju identiteta osoba koje nezakonito borave na državnom području država članica i pravodobnom izdavanju putnih isprava;

ii.	prihvaćanja europske putne isprave za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom ili propusnice Unije;

iii.	prihvaćanja ponovnog prihvata osoba koje trebaju biti zakonito vraćene u svoju zemlju;

iv.	prihvaćanja povratnih letova i operacija vraćanja.

Takva procjena trebala bi se temeljiti na uporabi pouzdanih podataka koje dostavljaju države članice, kao i institucije, tijela, uredi i agencije Unije. Komisija redovito, a najmanje jednom godišnje, izvješćuje Vijeće o svojoj procjeni.

3. Država članica može obavijestiti Komisiju i o velikim i trajnim praktičnim problemima u suradnji s trećom zemljom u pogledu ponovnog prihvata nezakonitih migranata na temelju istih pokazatelja kao što su oni navedeni u stavku 2. Komisija o toj obavijesti odmah obavješćuje Europski parlament i Vijeće.

4. Komisija ispituje svaku obavijest poslanu u skladu sa stavkom 3. u roku od jednog mjeseca. Komisija obavješćuje Europski parlament i Vijeće o rezultatima svojeg ispitivanja.

5. Ako, na temelju analize iz stavaka 2. i 4. te uzimajući u obzir korake koje je Komisija poduzela za poboljšanje razine suradnje dotične treće zemlje u području ponovnog prihvata i cjelokupnih odnosa Unije s tom trećom zemljom, među ostalim u području migracija, Komisija smatra da određena zemlja ne surađuje u dovoljnoj mjeri i da je stoga potrebno poduzeti mjere, ili ako u roku od 12 mjeseci obična većina država članica obavijesti Komisiju u skladu sa stavkom 3., Komisija, nastavljajući ulagati napore u cilju poboljšanja suradnje s dotičnom trećom zemljom, podnosi prijedlog Vijeću da donese:

(a)	provedbenu odluku o privremenoj suspenziji primjene, bilo samo jednog ili više njih, članka 14. stavka 6., članka 16. stavka 5. točke (b), članka 23. stavka 1. ili članka 24. stavka 2. i stavka 2.c na sve državljane dotične treće zemlje ili na određene kategorije tih državljana;

(b)

ako se, nakon procjene Komisije, mjere primijenjene u skladu s provedbenom odlukom iz točke (a) ovog stavka smatraju neučinkovitima, provedbenu odluku o primjeni, i to postupnoj, jedne od viznih pristojbi iz članka 16. stavka 2.a na sve državljane dotične treće zemlje ili na određene kategorije tih državljana.

6. Komisija na temelju pokazatelja iz stavka 2. redovito procjenjuje može li se utvrditi da je suradnja s dotičnom trećom zemljom u pogledu ponovnog prihvata nezakonitih migranata znatno i trajno poboljšana i o tome izvješćuje te, uzimajući u obzir i cjelokupne odnose Unije s tom trećom zemljom, može Vijeću podnijeti prijedlog o stavljanju izvan snage ili izmjeni provedbenih odluka iz stavka 5.

7. Najmanje šest mjeseci nakon stupanja na snagu provedbenih odluka iz stavka 5. Komisija izvješćuje Europski parlament i Vijeće o napretku ostvarenom u okviru suradnje s navedenom trećom zemljom u pogledu ponovnog prihvata.

8. Ako na temelju analize iz stavka 2. i uzimajući u obzir cjelokupne odnose Unije s dotičnom trećom zemljom, posebno u pogledu suradnje u području ponovnog prihvata, Komisija smatra da ta dotična treća zemlja surađuje u dovoljnoj mjeri, može podnijeti prijedlog Vijeću o donošenju provedbene odluke o podnositeljima zahtjeva ili kategorijama podnositelja zahtjeva koji su državljani te treće zemlje i koji se prijavljuju za vizu na državnom području te treće zemlje, osiguravajući pritom jednu od sljedećih mogućnosti ili više njih:

(a)	smanjenje vizne pristojbe iz članka 16. stavka 1. na 60 EUR;

(b)	skraćenje roka za donošenje odluka o zahtjevu iz članka 23. stavka 1. na 10 dana;

(c)	produljenje razdoblja valjanosti viza za više ulazaka u skladu s člankom 24. stavkom 2.

Ta provedbena odluka primjenjuje se najdulje jednu godinu. Ona se može obnoviti.”;

20.

članak 27. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Komisija provedbenim aktima utvrđuje pravila za ispunjavanje naljepnice vize. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52. stavka 2.

2. Države članice mogu dodati nacionalne podatke u rubriku „napomene” na naljepnici vize. Tim se podacima ne ponavljaju obvezni podaci utvrđeni prema postupku iz stavka 1..”;

(b)	stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4. Naljepnica vize za jedan ulazak može se popunjavati ručno samo u slučaju tehničkih problema zbog više sile. Ručno ispunjena naljepnica vize ne smije se mijenjati.”;

21.

članak 29. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Naljepnica vize unosi se u putnu ispravu.”;

(b)	umeće se sljedeći stavak: „1.a Komisija provedbenim aktima utvrđuje detaljna pravila za unošenje naljepnice vize. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52. stavka 2.”;

22.

članak 31. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Država članica može zatražiti da njezina središnja tijela budu obaviještena o vizama koje su izdale druge države članice državljanima određenih trećih zemalja ili određenim kategorijama takvih državljana, osim u slučaju zrakoplovno-tranzitnih viza.

2. Države članice obavješćuju Komisiju o uvođenju ili ukidanju zahtjeva za takve informacije najmanje 25 kalendarskih dana prije početka njegove primjene. Te informacije dostavljaju se i u okviru lokalne schengenske suradnje na dotičnom području nadležnosti.”;

(b)	stavak 4. briše se;

23.

članak 32. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. točki (a) umeće se sljedeća podtočka:

„ii.a

ne opravda svrhu i uvjete planiranog zrakoplovnog tranzita;”;

(b)	stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. O odluci o odbijanju i razlozima na kojima se ona temelji podnositelja zahtjeva obavješćuje se putem standardnog obrasca iz Priloga VI. na jeziku države članice koja je donijela konačnu odluku o zahtjevu i na još jednom službenom jeziku institucija Unije.”;

(c)	stavak 4. briše se;

24.

članak 36. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 2. briše se;

(b)	umeće se sljedeći stavak: „2.a Komisija provedbenim aktima utvrđuje radne upute za izdavanje viza pomorcima na granici. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52. stavka 2.”;

25.

u članku 37. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Pohranjivanje i postupanje s naljepnicama viza predmet je odgovarajućih sigurnosnih mjera radi sprječavanja prijevara ili gubitka. Svaki konzulat vodi evidenciju svojih naljepnica viza i evidentira kako je svaka naljepnica vize iskorištena. Svaki znatan gubitak praznih naljepnica vize prijavljuje se Komisiji.

3. Konzulati ili središnja tijela vode arhiv zahtjeva u papirnatom ili elektroničkom obliku. Svaki pojedinačni predmet sadržava relevantne informacije kojima se prema potrebi može rekonstruirati kontekst odluke o zahtjevu.

Pojedinačni predmeti zahtjeva čuvaju se najmanje jednu godinu od datuma odluke o zahtjevu iz članka 23. stavka 1. ili, u slučaju žalbe, do završetka žalbenog postupka, ovisno o tome što je dulje. Ako je primjenjivo, pojedinačni elektronički predmeti zahtjeva čuvaju se tijekom razdoblja valjanosti izdane vize.”;

26.

članak 38. mijenja se kako slijedi:

(a)	naslov se zamjenjuje sljedećim: „Sredstva za razmatranje zahtjeva i nadzor postupaka za izdavanje viza”;

(b)	stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Države članice raspoređuju dostatan broj odgovarajućeg osoblja u konzulate radi obavljanja zadaća u vezi s razmatranjem zahtjeva tako da se javnosti osigura primjerena i usklađena kvaliteta usluge.”;

(c)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a Države članice osiguravaju da cjelokupni postupak za izdavanje vize u konzulatima, uključujući podnošenje i obradu zahtjeva, ispisivanje naljepnica viza i praktičnu suradnju s vanjskim pružateljima usluga, nadzire izaslano osoblje kako bi se osigurala cjelovitost svih faza postupka.”;

(d)	stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Središnja tijela država članica osiguravaju odgovarajuće osposobljavanje i izaslanog i lokalnog osoblja te su odgovorna za to da im dostavljaju potpune, precizne i ažurirane informacije o relevantnom pravu Unije i nacionalnom pravu.”;

(e)

umeću se sljedeći stavci:

„3.a Ako zahtjeve razmatraju i o njima odlučuju središnja tijela kako je navedeno u članku 4. stavku 1.a, države članice provode posebno osposobljavanje kako bi osigurale da osoblje tih središnjih tijela ima dostatno i ažurirano znanje o pojedinoj zemlji u pogledu lokalnih socioekonomskih okolnosti te potpune, precizne i ažurirane informacije o relevantnom pravu Unije i nacionalnom pravu.

3.b Države članice ujedno osiguravaju da osoblje konzulata bude u dostatnom broju i primjereno osposobljeno za pružanje pomoći središnjim tijelima u razmatranju zahtjeva i odlučivanju o njima, posebno sudjelovanjem na sastancima u okviru lokalne schengenske suradnje, razmjenom informacija s drugim konzulatima i lokalnim tijelima, lokalnim prikupljanjem relevantnih informacija o migracijskom riziku i prijevarama te provođenjem intervjua i dodatnih ispitivanja.”;

(f)

dodaje se sljedeći stavak:

„5. Države članice osiguravaju da bude uspostavljen postupak kojim se podnositeljima zahtjeva omogućuje da podnesu pritužbe o:

(a)	ponašanju osoblja u konzulatima i, ako je primjenjivo, osoblja vanjskih pružatelja usluga ili

(b)	postupku podnošenja zahtjeva.

Konzulati ili središnja tijela vode evidenciju pritužbi i daljnjih postupanja u vezi s njima.

Države članice informacije o postupku iz ovog stavka stavljaju na raspolaganje javnosti.”;

27.

u članku 39. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Konzularno osoblje i osoblje središnjih tijela u obavljanju svojih dužnosti u potpunosti poštuje ljudsko dostojanstvo. Svaka poduzeta mjera mora biti razmjerna ciljevima koji se njome žele postići.

3. Pri obavljanju svojih zadaća konzularno osoblje i osoblje središnjih tijela ne smije diskriminirati osobe na temelju spola, rasnog ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili seksualne orijentacije.”;

28.

članak 40. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 40.

Konzularna organizacija i suradnja

1. Svaka je država članica nadležna za organizaciju postupaka u vezi sa zahtjevima.

2. Države članice:

(a)	opremaju konzulate i tijela nadležna za izdavanje viza na granicama potrebnom opremom za prikupljanje biometrijskih identifikatora, kao i urede počasnih konzula, ako ih upotrebljavaju za prikupljanje biometrijskih identifikatora u skladu s člankom 42.;

(b)	surađuju s jednom ili više država članica na temelju ugovorâ o zastupanju ili bilo kojeg drugog oblika konzularne suradnje.

3. Država članica može surađivati i s vanjskim pružateljem usluga u skladu s člankom 43.

4. Države članice obavješćuju Komisiju o svojoj konzularnoj organizaciji i suradnji na svakoj konzularnoj lokaciji.

5. U slučaju prestanka suradnje s drugim državama članicama, države članice nastoje osigurati neprekinuto obavljanje potpune usluge.”;

29.	članak 41. briše se;

30.

članak 43. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 3. briše se;

(b)	stavak 5. zamjenjuje se sljedećim: „5. Vanjski pružatelji usluga nemaju pristup VIS-u ni pod kojim uvjetima. Pristup VIS-u pridržan je isključivo za valjano ovlašteno osoblje konzulata ili središnjih tijela.”;

(c)

stavak 6. mijenja se kako slijedi:

točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„(a)	dostavljanje općih informacija o obvezama za posjedovanje vize, u skladu s člankom 47. stavkom 1. točkama od (a) do (c), i obrascima zahtjeva;”;

ii.

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	prikupljanje podataka i zahtjeva (uključujući prikupljanje biometrijskih identifikatora) i prosljeđivanje zahtjeva konzulatu ili središnjim tijelima;”;

iii.

točke (e) i (f) zamjenjuju se sljedećim:

„(e)	vođenje rasporeda termina za podnositelje zahtjeva, ako je primjenjivo, u konzulatu ili u prostorijama vanjskog pružatelja usluga.

(f)	prikupljanje putnih isprava, uključujući obavijesti o odbijanju, ako je primjenjivo, od konzulata ili središnjih tijela te njihovo vraćanje podnositelju zahtjeva.”;

(d)

stavak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„7. Pri odabiru vanjskog pružatelja usluga dotična država članica procjenjuje pouzdanost i solventnost organizacije ili društva te osigurava da nema sukoba interesa. Procjena uključuje prema potrebi provjeru potrebnih dozvola, upisa u trgovački registar, statuta i bankovnih ugovora.”;

(e)

stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9. Države članice odgovorne su za poštovanje pravila o zaštiti osobnih podataka i osiguravaju da nadzorna tijela za zaštitu podataka nadziru vanjskog pružatelja usluga u skladu s člankom 51. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (*5).

(*5) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).”;"

(f)

stavak 11. mijenja se kako slijedi:

u prvom podstavku točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)	opće informacije o kriterijima, uvjetima i postupcima za podnošenje zahtjeva za vizu, kako je utvrđeno u članku 47. stavku 1. točkama od (a) do (c), i sadržaj obrazaca zahtjeva koje vanjski pružatelj usluga daje podnositeljima zahtjeva.

(b)

sve tehničke i organizacijske sigurnosne mjere potrebne za zaštitu osobnih podataka od slučajnog ili nezakonitog uništavanja ili slučajnog gubitka, promjena, neovlaštenog otkrivanja ili pristupa, posebno ako suradnja uključuje prosljeđivanje predmeta i podataka konzulatu ili središnjim tijelima dotične države članice / dotičnih država članica, i sve druge nezakonite oblike obrade osobnih podataka;”;

ii.

drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„U tu svrhu konzulat(i) ili središnja tijela dotične države članice / dotičnih država članica redovito i najmanje svakih devet mjeseci provode nasumične provjere prostorija vanjskog pružatelja usluga. Države članice mogu se dogovoriti o podjeli opterećenja u vezi s tim redovitim nadzorom.”;

(g)	umeće se sljedeći stavak: „11.a Do 1. veljače svake godine države članice izvješćuju Komisiju o suradnji s vanjskim pružateljima usluga i nadzoru nad njima, kako je navedeno u Prilogu X. točki C, na globalnoj razini.”;

31.

članak 44. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 44.

Šifriranje i siguran prijenos podataka

1. U slučaju suradnje među državama članicama i suradnje s vanjskim pružateljem usluga i obraćanja počasnim konzulima, dotična država članica / dotične države članice osigurava/osiguravaju da podaci budu u potpunosti šifrirani, bilo da se prenose elektronički ili fizički na elektroničkom mediju za pohranu podataka.

2. U trećim zemljama koje zabranjuju šifriranje podataka koji se elektronički prenose dotična država članica / dotične države članice ne smije / ne smiju dopustiti elektronički prijenos podataka.

U tom slučaju dotična država članica / dotične države članice osigurava/osiguravaju da elektronički podaci budu fizički preneseni u obliku koji je u cijelosti šifriran i pohranjen na elektroničkom mediju posredstvom konzularnog službenika države članice ili, kada bi takav prijenos zahtijevao nerazmjerne ili neopravdane mjere, na drugi siguran i osiguran način, primjerice posredstvom priznatih izvođača s iskustvom u prijenosu osjetljivih isprava i podataka u dotičnoj trećoj zemlji.

3. U svim slučajevima razina sigurnosti koja je potrebna za prijenos prilagođava se osjetljivoj prirodi podataka.”;

32.

članak 45. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Akreditirani komercijalni posrednici redovito se nadziru nasumičnim provjerama koje uključuju razgovore uživo ili telefonske razgovore s podnositeljima zahtjeva, provjerama putovanja i smještaja, te kad god se smatra potrebnim, provjerama isprava koje se odnose na povratak skupine.”;

(b)	u stavku 5. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Svaki konzulat i središnja tijela osiguravaju da javnost bude obaviještena o popisu akreditiranih komercijalnih posrednika s kojima surađuju, prema potrebi.”;

33.

članak 47. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

umeću se sljedeće točke:

„(aa)

kriterije za dopuštenost zahtjeva, kako je predviđeno člankom 19. stavkom 1.;

(ab)	da se biometrijski podaci u načelu trebaju prikupljati svakih 59 mjeseci, počevši od datuma prvog prikupljanja;”;

(b)

točka (c) zamjenjuje se sljedećim:

„(c)	gdje se zahtjev može podnijeti (nadležni konzulat ili vanjski pružatelj usluga);”;

(c)

dodaje se sljedeća točka:

„(j)	informacije o postupku podnošenja pritužbi, predviđenom u članku 38. stavku 5.”;

34.

članak 48. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Konzulati i delegacije Unije surađuju svaki u okviru svoje nadležnosti kako bi osigurali usklađenu primjenu zajedničke vizne politike uzimajući u obzir lokalne okolnosti.

U tu svrhu Komisija u skladu s člankom 5. stavkom 3. Odluke Vijeća 2010/427/EU (*6) izdaje delegacijama Unije upute za obavljanje relevantnih koordinacijskih zadaća predviđenih ovim člankom.

Ako zahtjeve podnesene na dotičnom području nadležnosti razmatraju i o njima odlučuju središnja tijela kako je navedeno u članku 4. stavku 1.a, države članice osiguravaju aktivno sudjelovanje tih središnjih tijela u okviru lokalne schengenske suradnje. Osoblje koje doprinosi lokalnoj schengenskoj suradnji primjereno je osposobljeno i sudjeluje u razmatranju zahtjeva na dotičnom području nadležnosti.

(*6) Odluka Vijeća 2010/427/EU od 26. srpnja 2010. o uspostavi organizacije i funkcioniranju Europske službe za vanjsko djelovanje (SL L 201, 3.8.2010., str. 30.).”;"

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„1.a Države članice i Komisija osobito surađuju s ciljem:

(a)	pripreme usklađenog popisa popratnih isprava koje podnositelji zahtjeva trebaju dostaviti, uzimajući u obzir članak 14.;

(b)	pripreme provedbe na lokalnoj razini članka 24. stavka 2. o izdavanju viza za više ulazaka;

(c)	osiguravanja zajedničkog prijevoda obrasca zahtjeva, ako je potrebno;

(d)	izrade popisa putnih isprava koje izdaje zemlja domaćin te njegova redovitog ažuriranja;

(e)	izrade zajedničkog informativnog letka koji sadržava informacije iz članka 47. stavka 1.;

(f)	nadziranja, ako je potrebno, provedbe članka 25.a stavaka 5. i 6.”;

(c)	stavak 2. briše se;

(d)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Države članice u okviru lokalne schengenske suradnje razmjenjuju sljedeće informacije:

(a)	tromjesečne statističke podatke o jedinstvenim vizama, vizama s ograničenom područnom valjanošću i zrakoplovno-tranzitnim vizama koje su zatražene, izdane i odbijene;

(b)

informacije u pogledu procjene migracijskih i sigurnosnih rizika, posebice o:

i.	socioekonomskoj strukturi zemlje domaćina;

ii.	izvorima informacija na lokalnoj razini, uključujući one o socijalnoj sigurnosti, zdravstvenom osiguranju, poreznim evidencijama i prijavama ulaska/izlaska;

iii.	uporabi lažnih ili krivotvorenih dokumenata;

iv.	rutama nezakonitih imigracija;

v.	trendovima u prijevarnom ponašanju;

vi.	trendovima u odbijanju viza;

(c)	informacije o suradnji s vanjskim pružateljima usluga i s prijevozničkim poduzećima;

(d)	informacije o osiguravajućim društvima koja nude odgovarajuće putno zdravstveno osiguranje, uključujući provjeravanje vrste pokrića i mogući udio vlastitog sudjelovanja.”;

(e)	u stavku 5. drugi podstavak briše se;

(f)	dodaje se sljedeći stavak: „7. Godišnje izvješće sastavlja se za svako područje nadležnosti svake godine do 31. prosinca. Na osnovi tih izvješća Komisija sastavlja godišnje izvješće o stanju lokalne schengenske suradnje koje se dostavlja Europskom parlamentu i Vijeću.”;

35.	članak 50. briše se;

36.	članak 51. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 51. Upute za praktičnu primjenu ove Uredbe Komisija provedbenim aktima donosi radne upute o praktičnoj primjeni odredaba ove Uredbe. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 52. stavka 2.”;

37.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 51.a

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 16. stavka 9. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od 1. kolovoza 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 16. stavka 9. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 16. stavka 9. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

(*7) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.”;"

38.

članak 52. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 52.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže odbor („Odbor za vize”). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*8).

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako Odbor ne dostavi nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*8) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”;"

39.	Prilog I. zamjenjuje se tekstom iz Priloga I. ovoj Uredbi;

40.	Prilog V. zamjenjuje se tekstom iz Priloga II. ovoj Uredbi;

41.	Prilog VI. zamjenjuje se tekstom iz Priloga III. ovoj Uredbi;

42.	prilozi VII., VIII. i IX. brišu se;

43.	Prilog X. zamjenjuje se tekstom iz Priloga IV. ovoj Uredbi.

Članak 2.

Praćenje i evaluacija

1. Do 2. kolovoza 2022. Komisija izrađuje evaluaciju primjene Uredbe (EZ) br. 810/2009 kako je izmijenjena ovom Uredbom. Tom sveukupnom evaluacijom obuhvaćeno je razmatranje postignutih rezultata u odnosu na ciljeve i provedbe odredaba Uredbe (EZ) br. 810/2009, kako je izmijenjena ovom Uredbom.

2. Komisija prosljeđuje evaluaciju iz stavka 1. Europskom parlamentu i Vijeću. Na temelju evaluacije Komisija dostavlja, ako je potrebno, odgovarajuće prijedloge.

3. Do 2. svibnja 2020. države članice dostavljaju Komisiji relevantne dostupne podatke o uporabi putnog zdravstvenog osiguranja iz članka 15. Uredbe (EZ) br. 810/2009 od strane nositelja vize tijekom njihova boravka na državnom području država članica, kao i o troškovima koje su zbog nositelja vize snosila nacionalna tijela ili pružatelji zdravstvenih usluga. Na temelju tih podataka Komisija do 2. studenoga 2020. sastavlja izvješće koje treba proslijediti Europskom parlamentu i Vijeću.

Članak 3.

Stupanje na snagu

1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

2. Primjenjuje se od 2. veljače 2020.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama u skladu s Ugovorima.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. lipnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 440, 6.12.2018., str. 142.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 17. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 6. lipnja 2019.

(3) Uredba (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama) (SL L 243, 15.9.2009., str. 1.).

(4) Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji na slobodno kretanje i boravište na području države članice kojom se izmjenjuje Uredba (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktive 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ Tekst značajan za EGP (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.).

(5) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(6) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(7) Odluka Vijeća 2000/365/EZ od 29. svibnja 2000. o zahtjevu Ujedinjene Kraljevine Velike Britanije i Sjeverne Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 131, 1.6.2000., str. 43.).

(8) Odluka Vijeća 2002/192/EZ od 28. veljače 2002. o zahtjevu Irske za sudjelovanje u pojedinim odredbama schengenske pravne stečevine (SL L 64, 7.3.2002., str. 20.).

(9) SL L 176, 10.7.1999., str. 36.

(10) Odluka Vijeća 1999/437/EZ od 17. svibnja 1999. o određenim aranžmanima za primjenu Sporazuma sklopljenog između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih dviju država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 176, 10.7.1999., str. 31.).

(11) SL L 53, 27.2.2008., str. 52.

(12) Odluka Vijeća 2008/146/EZ od 28. siječnja 2008. o sklapanju, u ime Europske zajednice, Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (SL L 53, 27.2.2008., str. 1.).

(13) SL L 160, 18.6.2011., str. 21.

(14) Odluka Vijeća 2011/350/EU od 7. ožujka 2011. o sklapanju Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pristupanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, u vezi s ukidanjem kontrola na unutarnjim granicama i kretanju osoba, u ime Europske unije (SL L 160, 18.6.2011., str. 19.).

PRILOG I.

„PRILOG I.

Usklađeni obrazac zahtjeva

ZAHTJEV ZA SCHENGENSKU VIZU

Ovaj je obrazac zahtjeva besplatan.

(1)

Članovi obitelji građana EU-a, EGP-a ili Švicarske ne ispunjavaju rubrike br. 21., 22., 30., 31. i 32. (označene oznakom *).

Rubrike 1. – 3. popunjavaju se u skladu s podacima u putnoj ispravi.

Prezime:

ISKLJUČIVO ZA SLUŽBENU UPORABU

Datum podnošenja zahtjeva:

Broj zahtjeva:

2.	Prezime pri rođenju (prethodno prezime / prethodna prezimena):

Ime/imena

4.	Datum rođenja (dan-mjesec-godina):

5.	Mjesto rođenja:

6.	Zemlja rođenja:

7.	Sadašnje državljanstvo: Državljanstvo pri rođenju, ako se razlikuje: Druga državljanstva:

Mjesto podnošenja zahtjeva:

☐	veleposlanstvo/konzulat

☐	pružatelj usluga

☐	komercijalni posrednik

8.	Spol: ☐ muško ☐ žensko

9.	Bračno stanje: ☐ neoženjen/neudana ☐ oženjen/udana ☐ registrirano partnerstvo ☐ rastavljen/rastavljena ☐ razveden/razvedena ☐ udovac/udovica ☐ drugo (molimo navesti):

☐	granica (naziv): … …

☐

drugo:

10.	Roditeljsko pravo (u slučaju maloljetnika) / zakonski skrbnik: prezime, ime, adresa (ako se razlikuje od adrese podnositelja zahtjeva), broj telefona, adresa e-pošte i državljanstvo

Zahtjev obradio/obradila:

11.	Nacionalni identifikacijski broj, ako je primjenjivo

Popratne isprave:

☐	putna isprava

☐	sredstva za uzdržavanje

☐

pozivnica

12.	Vrsta putne isprave: ☐ obična putovnica ☐ diplomatska putovnica ☐ službena putovnica ☐ putovnica u službene svrhe ☐ posebna putovnica ☐ druga putna isprava (molimo navesti):

13.	Broj putne isprave:

14.	Datum izdavanja:

15.	Vrijedi do:

16.	Izdana od (zemlja):

☐	putno zdravstveno osiguranje

☐	prijevozna sredstva

☐

drugo:

Odluka o vizi:

☐

odbijena

☐

izdana:

☐

☐	ograničeno područje valjanosti

☐

vrijedi:

Od:

Do:

17.	Osobni podaci člana obitelji koji je državljanin EU-a, EGP-a ili Švicarske ako je primjenjivo

Prezime

Ime/imena

Datum rođenja (dan-mjesec-godina)

Državljanstvo

Broj putne isprave ili osobne iskaznice

18.	Obiteljska veza s građaninom EU-a, EGP-a ili Švicarske ako je primjenjivo ☐ bračni drug ☐ dijete ☐ unuk/unuka ☐ predak o kojemu skrbi ☐ registrirano partnerstvo ☐ drugo:

19.	Kućna adresa i adresa e-pošte podnositelja zahtjeva

Broj telefona

20.	Boravište u zemlji različitoj od zemlje trenutačnog državljanstva ☐ ne ☐ da. Dozvola boravka ili istovrijedna isprava … br. … Vrijedi do …

*21.	Trenutačno zanimanje:

Broj ulazaka:

☐ 1 ☐ 2 ☐ više

Broj dana:

*22.	Poslodavac, njegova adresa i broj telefona. Za studente naziv i adresa obrazovne ustanove:

23.	Svrha/svrhe putovanja: ☐ turizam ☐ posao ☐ posjet obitelji ili prijateljima ☐ kulturne aktivnosti ☐ sportske aktivnosti ☐ službeni posjet ☐ zdravstveni razlozi ☐ obrazovanje ☐ zrakoplovni tranzit ☐ drugo (molimo navesti):

24.	Dodatne informacije o svrsi boravka:

25.	Država članica glavnog odredišta (i druge države članice odredišta, ako je primjenjivo):

26.	Država članica prvog ulaska

27.	Broj zatraženih ulazaka ☐ jedan ulazak ☐ dva ulaska ☐ više ulazaka Planirani datum dolaska u okviru prvog planiranog boravka na schengenskom području: Planirani datum odlaska sa schengenskog područja nakon prvog planiranog boravka:

28.	Otisci prstiju uzeti prethodno u svrhu podnošenja zahtjeva za schengensku vizu: ☐ ne ☐ da. Datum, ako je poznat … Broj naljepnice vize, ako je poznat …

29.	Dozvola ulaska u zemlju konačnog odredišta, ako je primjenjivo: Izdana od …. Vrijedi od … do …

*30.	Prezime i ime osobe ili osoba koje pozivaju u državi članici/državama članicama. Ako nije primjenjivo, ime hotela ili privremenog/privremenih smještaja u državi članici/državama članicama

Adresa i adresa e-pošte pozivatelja/hotela/privremenog smještaja (ili više njih):

Broj telefona:

*31.	Ime i adresa trgovačkog društva/organizacije koja poziva

Prezime, ime, adresa, broj telefona i adresa e-pošte osobe za kontakt u trgovačkom društvu/organizaciji

Broj telefona trgovačkog društva/organizacije:

*32.	Troškove putovanja i života tijekom boravka podnositelja zahtjeva snosi:

☐	sam podnositelj zahtjeva

Sredstva za uzdržavanje

☐

gotovina

☐	putnički čekovi

☐	kreditna kartica

☐	unaprijed plaćen smještaj

☐	unaprijed plaćen prijevoz

☐	drugo (molimo navesti):

☐	sponzor (domaćin, trgovačko društvo, organizacija), molimo navesti:

… ☐ naveden u rubrici 30. ili 31.

… ☐ drugo (molimo navesti):

Sredstva za uzdržavanje

☐

gotovina

☐	osiguran smještaj

☐	pokriveni svi troškovi tijekom boravka

☐	unaprijed plaćen prijevoz

☐	drugo (molimo navesti):

Upoznat/upoznata sam s time da se vizna pristojba ne vraća ako je viza odbijena.

Primjenjivo ako je podnesen zahtjev za vizu za više ulazaka:

Upoznat/upoznata sam s time da za svoj prvi boravak i svaki sljedeći posjet na državnom području država članica moram imati odgovarajuće putno zdravstveno osiguranje.

Upoznat/upoznata sam i suglasan/suglasna sa sljedećim: u svrhu razmatranja zahtjeva za vizu obvezno je prikupljanje podataka koji se traže u obrascu zahtjeva, fotografiranje te, ako je primjenjivo, uzimanje otisaka prstiju; a svi osobni podaci koji se odnose na mene i koji su navedeni u obrascu zahtjeva, kao i moja fotografija i otisci prstiju bit će, u svrhu odlučivanja o mojem zahtjevu, proslijeđeni na obradu nadležnim tijelima država članica.

Navedeni podaci, kao i podaci koji proizlaze iz odluke o mojem zahtjevu ili odluke o poništenju, ukidanju ili produljenju već izdane vize bit će uneseni u vizni informacijski sustav (VIS) i pohranjeni u njemu najviše pet godina tijekom kojih će biti dostupni tijelima nadležnima za vize i tijelima nadležnima za provjeru viza na vanjskim granicama i unutar država članica, a u svrhu provjere jesu li ispunjeni uvjeti zakonitog ulaska na državno područje država članica te boravka i prebivanja na njemu, utvrđivanja identiteta osoba koje te uvjete ne ispunjavaju ili ih više ne ispunjavaju, kao i u svrhu razmatranja zahtjeva za azil i utvrđivanja nadležnosti za takvo razmatranje, bit će dostupni i tijelima nadležnima za imigraciju i azil. Pod određenim uvjetima podaci će također biti dostupni određenim tijelima država članica i Europolu za potrebe sprečavanja, utvrđivanja i istraživanja kaznenih djela terorizma i drugih teških kaznenih djela. Tijelo države članice nadležno za obradu podataka: [(…)].

Upoznat/upoznata sam s činjenicom da imam pravo u svakoj državi članici dobiti obavijest o podacima koji se odnose na mene a uneseni su u VIS, kao i o državi članici koja je proslijedila podatke, zatražiti da se podaci koji se odnose na mene isprave ako su netočni, a ako su nezakonito obrađeni, zatražiti njihovo brisanje. Na moj izričit zahtjev tijelo koje razmatra moj zahtjev obavijestit će me o načinu na koji mogu ostvariti svoje pravo na provjeru, ispravljanje i brisanje svojih osobnih podataka te o pravnim lijekovima koji su za to predviđeni prema nacionalnom pravu dotične države članice. Nacionalno nadzorno tijelo te države članice [podaci za kontakt: …] rješava pritužbe u vezi sa zaštitom osobnih podataka.

Izjavljujem da su, prema mojem najboljem znanju, svi navedeni podaci točni i potpuni. Upoznat/upoznata sam s time da svaka moja neistinita izjava može dovesti do toga da zahtjev bude odbijen ili do poništenja već dobivene vize te da bih također zbog toga mogao/mogla biti sudski gonjen/gonjena prema pravu države članice koja rješava zahtjev.

Ako mi viza bude odobrena, obvezujem se da ću napustiti državno područje država članica prije isteka roka valjanosti vize. Obaviješten/obaviještena sam da je posjedovanje vize samo jedan od preduvjeta za ulazak na europsko područje država članica. Sama činjenica da mi je viza odobrena ne znači da ću imati pravo na odštetu ako ne udovoljim relevantnim odredbama članka 6. stavka 1. Uredbe (EU) br. 2016/399 (Zakonik o schengenskim granicama) te mi stoga bude odbijen ulazak. Preduvjeti za ulazak ponovno se provjeravaju pri ulasku na europsko područje država članica.

Mjesto i datum:

Potpis:

(potpis nositelja roditeljske skrbi / zakonskog skrbnika, ako je primjenjivo):

”.

(1) Za Norvešku, Island, Lihtenštajn i Švicarsku logotip nije obvezan.

PRILOG II.

„PRILOG V.

POPIS DOZVOLA BORAVKA KOJIMA SE NOSITELJIMA DAJE PRAVO NA TRANZIT PREKO ZRAČNIH LUKA DRŽAVA ČLANICA BEZ ZRAKOPLOVNO-TRANZITNE VIZE

ANDORA:

—	autorització temporal (privremena dozvola za useljenje – zelene boje),

—	autorització temporal per a treballadors d'empreses estrangeres (privremena dozvola za useljenje za zaposlenike stranih poduzeća – zelene boje),

—	autorització residència i treball (dozvola za boravak i rad – zelene boje),

—	autorització residència i treball del personal d'ensenyament (dozvola za boravak i rad za nastavno osoblje – zelene boje),

—	autorització temporal per estudis o per recerca (privremena dozvola za useljenje za školovanje ili znanstveni rad – zelene boje),

—	autorització temporal en pràctiques formatives (privremena dozvola za useljenje za pripravništvo i osposobljavanje – zelene boje),

—	autorització residència (dozvola boravka – zelene boje).

KANADA:

—	permanent resident (PR) card (dozvola za stalni boravak),

—	permanent Resident Travel Document (PRTD) (putna isprava za osobe sa stalnim boravkom).

JAPAN:

—	dozvola boravka.

SAN MARINO:

—	permesso di soggiorno ordinario (standardna dozvola boravka) (vrijedi jednu godinu, može se produljiti po isteku valjanosti),

—

posebna dozvola boravka za sljedeće svrhe (vrijedi jednu godinu, može se produljiti po isteku valjanosti): studiranje na sveučilištu, sport, zdravstvenu skrb, vjerske razloge, osobe zaposlene kao medicinske sestre u javnim bolnicama, diplomatske funkcije, zajednički život, dozvole za maloljetnike, humanitarne razloge, roditeljske dozvole,

—	sezonske i privremene radne dozvole (vrijede 11 mjeseci, mogu se produljiti po isteku roka valjanosti),

—	osobna iskaznica za osobe sa službenim boravištem „residenza” u San Marinu (vrijedi 5 godina).

SJEDINJENE AMERIČKE DRŽAVE:

—	važeća viza za useljenike, koja nije istekla; može se potvrditi u luci ulaska na godinu dana kao privremeni dokaz boravka, dok je iskaznica I-551 u postupku izdavanja,

—	važeća iskaznica I-551, koja nije istekla (dozvola stalnog boravka); vrijedi do 2 ili 10 godina – ovisno o kategoriji prihvata; ako na iskaznici nema datuma isteka, vrijedi za putovanje,

—	važeća iskaznica I-327, koja nije istekla (dozvola za ponovni ulazak),

—	važeća iskaznica I-571, koja nije istekla (putna isprava za izbjeglice s naznakom „stranac s dozvolom stalnog boravka”).

”.

PRILOG III.

„PRILOG VI.

(1)

STANDARDNI OBRAZAC ZA OBAVJEŠĆIVANJE O RAZLOZIMA ZA ODBIJANJE, PONIŠTENJE ILI UKIDANJE VIZE

ODBIJANJE/PONIŠTENJE/UKIDANJE VIZE

Gđa/G. …,

☐

… veleposlanstvo/generalni konzulat/konzulat/[drugo nadležno tijelo] u … [u ime (naziv zastupane države članice)];

☐

[drugo nadležno tijelo] u …;

☐

tijela nadležna za provjere osoba na …

je/jesu

☐

razmotrio/razmotrili vaš zahtjev;

☐

razmotrio/razmotrili vašu vizu, broj: …, izdanu: … [dan/mjesec/godina].

☐	viza je odbijena

☐	viza je poništena

☐	viza je ukinuta

Ova se odluka temelji na sljedećim razlozima:

☐	predočena je lažna /krivotvorena putna isprava

☐	nije dano opravdanje svrhe i uvjeta planiranog boravka

☐	niste dostavili dokaz o dostatnim sredstvima za uzdržavanje za trajanje planiranog boravka ili za povratak u zemlju podrijetla ili boravišta ili za tranzit u treću zemlju u kojoj ste sigurni da ćete biti prihvaćeni

☐	niste dostavili dokaz da ste u mogućnosti zakonito pribaviti dostatna sredstva za uzdržavanje za trajanje planiranog boravka ili za povratak u zemlju podrijetla ili boravišta ili za tranzit u treću zemlju u kojoj ste sigurni da ćete biti prihvaćeni

☐	već ste boravili 90 dana tijekom tekućeg razdoblja od 180 dana na državnom području država članica na temelju jedinstvene vize ili vize s ograničenom područnom valjanošću

☐	izdano je upozorenje u Schengenskom informacijskom sustavu (SIS) u svrhu odbijanja ulaska od strane … (navesti državu članicu)

☐	jedna ili više država članica smatraju vas prijetnjom za javni poredak ili unutarnju sigurnost

☐	jedna ili više država članica smatraju vas prijetnjom za javno zdravlje kako je utvrđeno u članku 2. točki 21. Uredbe (EU) br. 2016/399 (Zakonik o schengenskim granicama)

☐	jedna ili više država članica smatraju vas prijetnjom za svoje međunarodne odnose

10.

☐	informacije dostavljene u vezi s opravdanjem svrhe i uvjeta planiranog boravka nisu pouzdane

11.

☐	postoji osnovana sumnja u pouzdanost izjava danih u pogledu … (molimo navedite)

12.

☐	postoji osnovana sumnja u pouzdanost ili vjerodostojnost dostavljenih popratnih isprava ili u istinitost njihova sadržaja

13.

☐	postoji osnovana sumnja u vašu namjeru da napustite državno područje država članica prije isteka vize

14.

☐	nije podnesen dostatan dokaz da niste bili u mogućnosti prethodno zatražiti vizu, koji bi opravdao podnošenje zahtjeva za vizu na granici

15.

☐	nije dano obrazloženje svrhe i uvjeta planiranog zrakoplovnog tranzita

16.

☐	niste dostavili dokaz o posjedovanju odgovarajućeg i valjanog putnog zdravstvenog osiguranja

17.

☐	ukidanje vize zatražio je nositelj vize (2).

Dodatne napomene:

…

Protiv odluke o odbijanju/poništenju/ukidanju vize može se podnijeti žalba.

Pravila o podnošenju žalbi protiv odluke o odbijanju/poništenju/ukidanju vize utvrđena su u (upućivanje na nacionalni zakon):

…

Nadležno tijelo kojem se žalba može podnijeti (podaci za kontakt):

…

Informacije o postupku možete pronaći na (podaci za kontakt):

…

Žalba se mora podnijeti do (navesti rok):

…

Datum i pečat veleposlanstva / generalnog konzulata / konzulata / tijela nadležnih za provjere osoba / drugih nadležnih tijela:

Potpis dotične osobe (3): …

”.

(1) Za Norvešku, Island, Lihtenštajn i Švicarsku logotip nije obvezan.

(2) Pravo podnošenja žalbe ne primjenjuje se na ukidanje vize iz navedenog razloga.

(3) Ako je potrebno prema nacionalnom pravu.

PRILOG IV.

„PRILOG X.

POPIS MINIMALNIH ZAHTJEVA KOJE TREBA UKLJUČITI U PRAVNI INSTRUMENT U SLUČAJU SURADNJE S VANJSKIM PRUŽATELJIMA USLUGA

U pravnom se instrumentu:

(a)	popisuju poslovi koje obavlja vanjski pružatelj usluga u skladu s člankom 43. stavkom 6. ove Uredbe;

(b)	navode lokacije na kojima vanjski pružatelj usluga djeluje i konzulati s kojima je pojedini centar za podnošenje zahtjeva povezan;

(c)	navode usluge obuhvaćene obveznom pristojbom za uslugu;

(d)	daje naputak vanjskom pružatelju usluga da jasno obavijesti javnost da se za dodatne usluge naplaćuju druge pristojbe.

U odnosu na obavljanje svojih djelatnosti, vanjski pružatelj usluga dužan je u vezi sa zaštitom podataka:

(a)	spriječiti u svako doba svako neovlašteno čitanje, kopiranje, promjenu ili brisanje podataka, posebno tijekom njihova prijenosa konzulatu države članice / država članica nadležnom za obradu zahtjeva;

(b)

u skladu s naputcima dotične države članice / dotičnih država članica, prenijeti podatke:

—	elektronički, u šifriranom obliku, ili

—	fizički, na siguran način;

(c)

prenijeti podatke što je prije moguće:

—	u slučaju fizički prenesenih podataka, najmanje jednom tjedno,

—	u slučaju elektronički prenesenih šifriranih podataka, najkasnije na kraju dana njihova prikupljanja;

(d)	osigurati odgovarajuća sredstva za praćenje pojedinačnih predmeta zahtjeva koji pristižu iz konzulata i u konzulat;

(e)	obrisati podatke najkasnije sedam dana nakon njihova prijenosa i osigurati da se zadrže samo podaci o imenu i podaci za kontakt podnositelja zahtjeva s ciljem zakazivanja termina, kao i broj putovnice, do vraćanja putovnice podnositelju zahtjeva te da se izbrišu pet dana nakon toga;

(f)

osigurati sve tehničke i organizacijske sigurnosne mjere koje su potrebne za zaštitu osobnih podataka od slučajnog ili nezakonitog uništavanja ili slučajnog gubitka, promjene, neovlaštenog otkrivanja ili pristupa, posebno kada suradnja uključuje prijenos predmeta i podataka konzulatu dotične države članice / dotičnih država članica te sve druge nezakonite oblike obrade osobnih podataka;

(g)	obraditi podatke samo u svrhu obrade osobnih podataka podnositelja zahtjeva u ime dotične države članice / dotičnih država članica;

(h)	primijeniti standarde za zaštitu podataka koji su najmanje jednaki onima iz Uredbe (EU) 2016/679;

(i)	dostaviti podnositeljima zahtjeva podatke koji se traže u članku 37. Uredbe o VIS-u.

U odnosu na obavljanje svojih djelatnosti, vanjski pružatelj usluga dužan je u vezi s ponašanjem osoblja:

(a)	osigurati da je njegovo osoblje primjereno osposobljeno;

(b)

osigurati da njegovo osoblje u obavljanju svojih poslova:

—	ljubazno prima podnositelje zahtjeva,

—	poštuje ljudsko dostojanstvo i integritet podnositelja zahtjeva, ne diskriminira osobe na temelju spola, rasnog ili etničkog porijekla, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, godina ili spolne orijentacije i

—	poštuje pravila o tajnosti; ta se pravila primjenjuju i nakon što članovi osoblja napuste radno mjesto, ili nakon suspenzije ili prestanka pravnog instrumenta;

(c)	omogućiti identifikaciju osoblja koje radi za vanjskog pružatelja usluga u svako doba;

(d)	dokazati da njegovo osoblje nije u kaznenoj evidenciji te da ima potrebno stručno znanje.

U odnosu na provjeru obavljanja njegovih djelatnosti, vanjski pružatelj usluga dužan je:

(a)	osigurati da osoblje koje je ovlastila dotična država članica / dotične države članice ima pristup njegovim prostorijama u svako doba bez prethodne obavijesti, posebno u svrhu inspekcije;

(b)	osigurati mogućnost daljinskog pristupa sustavu zakazivanja termina u svrhu inspekcije;

(c)	osigurati uporabu odgovarajućih metoda nadzora (npr. testiranje podnositelja zahtjeva, web kamera);

(d)	nacionalnom tijelu države članice za zaštitu podataka osigurati pristup dokazima o tome da ispunjava uvjete u vezi sa zaštitom podataka, uključujući obveze izvješćivanja, vanjsku reviziju i redovite provjere na terenu;

(e)

pismeno i bez odgode izvješćivati dotičnu državu članicu / dotične države članice o svakom kršenju sigurnosti ili žalbama podnositeljâ zahtjeva u pogledu zloporabe podataka ili neovlaštenog pristupa, te koordinirati postupanje s dotičnom državom članicom / dotičnim državama članicama radi pronalaženja rješenja i davanja podnositeljima žalbi žurnih odgovora s objašnjenjima.

U vezi s općim uvjetima, vanjski pružatelj usluga dužan je:

(a)	postupati u skladu s naputcima države članice / država članica nadležne/nadležnih za obradu zahtjeva;

(b)	donijeti odgovarajuće antikorupcijske mjere (npr. odgovarajuće plaće za osoblje; suradnja u izboru osoblja koje se zapošljava za određene zadaće; pravilo dvostruke provjere; načelo rotacije);

(c)	u potpunosti poštovati odredbe pravnog instrumenta koje sadržavaju klauzule o suspenziji ili prestanku radnog odnosa, posebno u slučaju kršenja uspostavljenih pravila, kao i klauzule o reviziji radi osiguravanja da je pravni instrument u skladu s najboljom praksom.

”.

12.7.2019

Službeni list Europske unije

L 188/55

UREDBA (EU) 2019/1156 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. lipnja 2019.

o olakšavanju prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja i izmjeni uredaba (EU) br. 345/2013, (EU) br. 346/2013 i (EU) br. 1286/2014

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 114.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Različiti regulatorni i nadzorni pristupi prekograničnoj distribuciji alternativnih investicijskih fondova (AIF-ovi) kako su definirani u Direktivi 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3), uključujući europske fondove poduzetničkog kapitala (EuVECA-i) kako su definirani u Uredbi (EU) br. 345/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4), europske fondove za socijalno poduzetništvo (EuSEF-i)kako su definirani u Uredbi (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5) i europske fondove za dugoročna ulaganja (ELTIF-i) kako su definirani u Uredbi (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća (6), kao i subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS-i), u smislu Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), uzrokuju rascjepkanost i prepreke prekograničnom marketingu i pristupu AIF-ovima i UCITS-ima, što bi u konačnici moglo spriječiti trgovanje njima u drugim državama članicama. UCITS-om se može upravljati izvana ili iznutra, ovisno o njegovu pravnom obliku. Sve odredbe ove Uredbe koje se odnose na društva za upravljanje UCITS-ima trebale bi se primjenjivati i na društvo čija je redovna djelatnost upravljanje UCITS-om i na bilo koji UCITS koji još nije imenovao društvo za upravljanje UCITS-om.

(2)

Kako bi se poboljšao regulatorni okvir primjenjiv na subjekte za zajednička ulaganja i bolje zaštitili ulagatelji, promidžbeni sadržaji namijenjeni ulagateljima u AIF-ove i UCITS-e trebali bi biti prepoznatljivi kao takvi te bi na jednako jasan način u njima trebali biti opisani rizici i prednosti kupnje udjela ili dionica AIF-a ili UCITS-a. Osim toga, sve informacije iz promidžbenih sadržaja namijenjenih ulagateljima trebale bi biti predstavljene na nepristran, jasan i neobmanjujuć način. Kako bi se zajamčila zaštita ulagatelja i osigurali ravnopravni uvjeti među AIF-ovima i UCITS-ima, standardi za promidžbene sadržaje trebali bi se primjenjivati na promidžbene sadržaje AIF-ova i UCITS-a.

(3)

U promidžbenim sadržajima namijenjenima ulagateljima u AIF-ove i UCITS-e trebalo bi navesti gdje, kako i na kojem jeziku ulagatelji mogu dobiti sažete informacije o pravima ulagatelja te bi se u njima trebalo jasno navesti da UAIF, upravitelj EuVECA-e, upravitelj EuSEF-a ili društvo za upravljanje UCITS-ima (zajedno „upravitelji subjekata za zajednička ulaganja”) imaju pravo ukinuti dogovorene uvjete marketinga.

(4)

Kako bi se povećale transparentnost i zaštita ulagatelja te olakšao pristup informacijama o nacionalnim zakonima i drugim propisima koji su primjenjivi na promidžbene sadržaje, nadležna tijela trebala bi objavljivati takve tekstove na svojim internetskim stranicama barem na jeziku koji se uobičajeno koristi u području međunarodnih financija, uključujući njihove neslužbene sažetke, što bi upraviteljima subjekata za zajednička ulaganja omogućilo da dobiju širok pregled nad tim zakonima i drugim propisima. Objavljivanje bi trebalo imati samo informativnu svrhu i na temelju objavljivanja ne bi trebale nastajati pravne obveze. Zbog istih bi razloga europsko nadzorno tijelo (Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala), osnovano Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (8) (ESMA), trebalo uspostaviti središnju bazu podataka koja sadržava sažetke nacionalnih zahtjeva u pogledu promidžbenih sadržaja i poveznice na informacije objavljene na internetskim stranicama nadležnih tijela.

(5)	Kako bi se promicale dobre prakse zaštite ulagatelja koje su utvrđene u nacionalnim zahtjevima u pogledu poštenih i jasnih promidžbenih sadržaja, uključujući aspekte internetske objave takvih promidžbenih sadržaja, ESMA bi trebala izdati smjernice za primjenu tih zahtjeva na promidžbene sadržaje.

(6)

Nadležna tijela trebala bi moći zahtijevati prethodno obavješćivanje o promidžbenim sadržajima u svrhu ex ante provjere usklađenosti tih sadržaja s ovom Uredbom i drugim primjenjivim zahtjevima, primjerice jesu li promidžbeni sadržaji prepoznatljivi kao takvi, opisuju li se u njima na jednako jasan način rizici i prednosti kupnje udjela pojedinog UCITS-a, a ako država članica dopušta marketing AIF-ova malim ulagateljima rizici i prednosti kupnje udjela ili dionica pojedinog AIF-a, te jesu li sve informacije iz promidžbenih sadržaja nepristrane, jasne i neobmanjujuće. Ta bi se provjera trebala provoditi u ograničenom roku. Ako nadležna tijela zahtijevaju prethodno obavješćivanje, to ih ne bi trebalo spriječiti u ex post provjeri promidžbenih sadržaja.

(7)

Nadležna tijela trebala bi izvijestiti ESMA-u o rezultatima tih provjera, zahtjevima za izmjene i svim sankcijama koje su nametnute upraviteljima subjekata za zajednička ulaganja. S ciljem povećanja svijesti i transparentnosti u pogledu pravila koja se primjenjuju na promidžbene sadržaje, s jedne strane, i osiguranja zaštite ulagatelja, s druge strane, ESMA bi svake druge godine trebala pripremiti i poslati Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji izvješće o tim pravilima i njihovoj praktičnoj primjeni na temelju ex ante i ex post provjera promidžbenog sadržaja od strane nadležnih tijela.

(8)

Kako bi se osiguralo jednako postupanje prema upraviteljima subjekata za zajednička ulaganja i kako bi im se olakšalo donošenje odluke o tome hoće li se baviti prekograničnom distribucijom investicijskih fondova, važno je da naknade i pristojbe koje nadležna tijela naplaćuju za nadzor prekograničnih aktivnosti odgovaraju nadzornim zadaćama koje se obavljaju i koje su javno objavljene te da se te naknade i pristojbe objavljuju na internetskim stranicama nadležnih tijela kako bi se povećala transparentnost. Iz istog razloga poveznice na informacije o naknadama i pristojbama objavljene na internetskim stranicama nadležnih tijela trebale bi biti objavljene na internetskim stranicama ESMA-e kako bi postojala središnja točka za informacije. Internetske stranice ESMA-e trebale bi isto tako sadržavati interaktivni alat koji omogućuje okvirne izračune tih naknada i pristojbi koje naplaćuju nadležna tijela.

(9)

Kako bi se osiguralo bolje naplaćivanje naknada ili pristojbi i kako bi se povećale transparentnost i jasnoća strukture naknadi i pristojbi kada te naknade i pristojbe naplaćuju nadležna tijela, upravitelji subjekata za zajednička ulaganja trebali bi dobiti račun, pojedinačni nalog ili uputu za plaćanje u kojima se jasno navodi dospjeli iznos naknada ili pristojbi i način plaćanja.

(10)

Budući da bi ESMA, u skladu s Uredbom (EU) br. 1095/2010, trebala pratiti i ocjenjivati tržišna kretanja u području svoje nadležnosti, primjereno je i potrebno unaprijediti ESMA-ino znanje na način da se prošire postojeće ESMA-ine baze podataka tako da obuhvate središnju bazu podataka s popisom svih AIF-ova i UCITS-a kojima se trguje prekogranično, upravitelja tih subjekata za zajednička ulaganja i država članica u kojima se odvija marketing. U tu svrhu i kako bi se omogućilo ESMA-i da održava središnju bazu podataka s ažuriranim informacijama, nadležna tijela trebala bi ESMA-i dostavljati informacije o obavijestima ili pisanim obavijestima i informacije koje su primila na temelju direktiva 2009/65/EZ i 2011/61/EU u odnosu na aktivnost prekograničnog marketinga kao i informacije o svim promjenama koje bi trebalo odraziti u toj bazi podataka. U tom bi pogledu ESMA trebala uspostaviti portal za obavješćivanje u koji bi nadležna tijela trebala učitati sve dokumente povezane s prekograničnom distribucijom UCITS-a i AIF-ova.

(11)

Kako bi se osigurali ravnopravni uvjeti između kvalificiranih fondova poduzetničkog kapitala kako su definirani u Uredbi (EU) br. 345/2013 ili kvalificiranih fondova za socijalno poduzetništvo kako su definirani u Uredbi (EU) br. 346/2013, s jedne strane, i drugih AIF-ova s druge strane, potrebno je u te uredbe uključiti pravila o predmarketinškim aktivnostima koja su identična pravilima o predmarketinškim aktivnostima utvrđenima u Direktivi 2011/61/EU. Takvim bi se pravilima upraviteljima registriranima u skladu s tim uredbama trebalo omogućiti da se usmjere na ulagatelje na način da testiraju njihovo zanimanje za buduće investicijske mogućnosti ili strategije u okviru kvalificiranih fondova poduzetničkog kapitala i kvalificiranih fondova za socijalno poduzetništvo.

(12)

U skladu s Uredbom (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (9) određena društva i osobe iz članka 32. te uredbe izuzeti su od obveza na temelju te uredbe do 31. prosinca 2019. Tom se uredbom također predviđa da je Komisija treba preispitati do 31. prosinca 2018. kako bi procijenila, među ostalim, treba li navedeno prijelazno izuzeće produljiti ili trebaju li se, nakon utvrđivanja eventualnih potrebnih prilagodbi, odredbe o ključnim informacijama za ulagatelje iz Direktive 2009/65/EZ zamijeniti ili smatrati jednakovrijednima dokumentu s ključnim informacijama, kako je utvrđeno u toj uredbi.

(13)

Kako bi se Komisiji omogućilo da provede preispitivanje u skladu s Uredbom (EU) br. 1286/2014 kao što je izvorno predviđeno, rok za to preispitivanje trebalo bi produljiti za 12 mjeseci. Nadležni odbor Europskog parlamenta trebao bi poduprijeti postupak preispitivanja koji provodi Komisija organiziranjem rasprave o toj temi s relevantnim dionicima koji predstavljaju interese industrije i potrošača.

(14)

Kako bi se izbjeglo da ulagatelji dobiju dva različita dokumenta u svrhu prethodnog obavješćivanja, odnosno dokument s ključnim informacijama za ulagatelje, kako se zahtijeva Direktivom 2009/65/EZ, i dokument s ključnim informacijama, kako se zahtijeva Uredbom (EU) br. 1286/2014, za isti subjekt za zajednička ulaganja, dok se donose i provode zakonodavni akti koji proizlaze iz preispitivanja koje je Komisija provela u skladu s tom uredbom, trebalo bi za 24 mjeseca produljiti prijelazno izuzeće od obveza u skladu s tom uredbom. Ne dovodeći u pitanje navedeno produljenje, sve uključene institucije i nadzorna tijela trebali bi nastojati djelovati što je brže moguće kako bi se olakšalo ukidanje tog prijelaznog izuzeća.

(15)

Komisiju bi trebalo ovlastiti za donošenje provedbenih tehničkih standarda, koje je izradila ESMA, u vezi sa standardnim obrascima, predlošcima i postupcima koje nadležna tijela trebaju koristiti za objavljivanje i obavješćivanje o nacionalnim zakonima i drugim propisima kojima se uređuju zahtjevi u pogledu marketinga primjenjivi na njihovim državnim područjima, kao i o sažecima tih zakona i propisa, iznosima naknada ili pristojbi koje naplaćuju za prekogranične aktivnosti i, ako je to primjenjivo, relevantnim metodologijama izračuna. Nadalje, kako bi se poboljšalo dostavljanje informacija ESMA-i, trebalo bi također donijeti provedbene tehničke standarde u pogledu obavijesti, pisanih obavijesti i informacija o aktivnostima prekograničnog marketinga koje su propisane direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU te tehnička rješenja potrebna za funkcioniranje portala za obavješćivanje koji treba uspostaviti ESMA. Komisija bi trebala donijeti te provedbene tehničke standarde putem provedbenih akata na temelju članka 291. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

(16)	Potrebno je odrediti koje se informacije svako tromjesečje moraju dostaviti ESMA-i kako bi baze podataka o svim subjektima za zajednička ulaganja i njihovim upraviteljima bile ažurirane.

(17)

Svaka obrada osobnih podataka koja se provodi u okviru ove Uredbe, primjerice razmjena ili prijenos osobnih podataka od strane nadležnih tijela, trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (10), a svaka razmjena ili prijenos informacija od strane ESMA-e trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU) br. 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(18)	Kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da izvršavaju funkcije koje su im dodijeljene ovom Uredbom, države članice trebale bi osigurati da ta tijela imaju sve potrebne nadzorne i istražne ovlasti.

(19)	Do 2. kolovoza 2024. Komisija bi trebala provesti evaluaciju primjene ove Uredbe. U evaluaciji bi trebalo uzeti u obzir tržišna kretanja i ocijeniti je li se uvedenim mjerama poboljšala prekogranična distribucija subjekata za zajednička ulaganja.

(20)	Do 2. kolovoza 2021. Komisija bi trebala objaviti izvješće o obrnutom nuđenju i potražnji na vlastitu inicijativu ulagatelja u kojem se navodi opseg tog oblika prijave za fondove, njegova geografska distribucija, među ostalim u trećim zemljama, i njegov utjecaj na sustav putovnice.

(21)	Kako bi se osigurala pravna sigurnost, potrebno je uskladiti datume početka primjene nacionalnih zakona i drugih propisa kojima se provode Direktiva (EU) 2019/1160 Europskog parlamenta i Vijeća (12) i ova Uredba u pogledu odredaba o promidžbenim sadržajima i predmarketinškim aktivnostima.

(22)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno poboljšanje tržišne učinkovitosti uz istodobnu uspostavu unije tržišta kapitala, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegova opsega ili učinaka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom utvrđuju se ujednačena pravila o objavi nacionalnih odredaba o zahtjevima u pogledu marketinga za subjekte za zajednička ulaganja i o promidžbenim sadržajima namijenjenim ulagateljima, te zajednička načela koja se odnose na naknade i pristojbe koje se naplaćuju upraviteljima subjekata za zajednička ulaganja u vezi s njihovim prekograničnim aktivnostima. Njome se također predviđa uspostava središnje baze podataka o prekograničnom marketingu subjekata za zajednička ulaganja.

Članak 2.

Područje primjene

Ova Uredba primjenjuje se na:

(a)	upravitelje alternativnih investicijskih fondova;

(b)	društva za upravljanje UCITS-ima, uključujući bilo koji UCITS koji nije imenovao društvo za upravljanje UCITS-om;

(c)	upravitelje EuVECA-e; i

(d)	upravitelje EuSEF-a.

Članak 3.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„alternativni investicijski fondovi” ili „AIF-ovi” znači AIF-ovi kako su definirani u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/61/EU koji uključuju EuVECA-u, EuSEF i ELTIF;

(b)	„upravitelji alternativnih investicijskih fondova” ili „UAIF-ovi” znači UAIF-ovi kako su definirani u članku 4. stavku 1. točki (b) Direktive 2011/61/EU koji su dobili odobrenje za rad u skladu s člankom 6. te direktive;

(c)	„upravitelj EuVECA-e” znači upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala kako je definiran u članku 3. prvom stavku točki (c) Uredbe (EU) br. 345/2013 koji je registriran u skladu s člankom 14. te uredbe;

(d)	„upravitelj EuSEF-a” znači upravitelj kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo kako je definiran u članku 3. stavku 1. točki (c) Uredbe (EU) br. 346/2013 koji je registriran u skladu s člankom 15. te uredbe;

(e)	„nadležna tijela” znači nadležna tijela kako su definirana u članku 2. stavku 1. točki (h) Direktive 2009/65/EZ ili u članku 4. stavku 1. točki (f) Direktive 2011/61/EU ili nadležna tijela EU AIF-a kako su definirana u članku 4. stavku 1. točki (h) Direktive 2011/61/EU;

(f)	„matična država članica” znači država članica u kojoj UAIF, upravitelj EuVECA-e, upravitelj EuSEF-a ili društvo za upravljanje UCITS-ima ima svoje registrirano sjedište;

(g)	„UCITS” znači UCITS koji ima odobrenje za rad u skladu s člankom 5. Direktive 2009/65/EZ;

(h)	„društvo za upravljanje UCITS-ima” znači društvo za upravljanje kako je definirano u članku 2. stavku 1. točki (b) Direktive 2009/65/EZ.

Članak 4.

Zahtjevi u pogledu promidžbenih sadržaja

1. UAIF-ovi, upravitelji EuVECA-e, upravitelji EuSEF-a i društva za upravljanje UCITS-ima osiguravaju da su svi promidžbeni sadržaji namijenjeni ulagateljima prepoznatljivi kao takvi te da se na jednako jasan način u njima opisuju rizici i prednosti kupnje udjela ili dionica pojedinog AIF-a ili udjela pojedinog UCITS-a te da su sve informacije iz promidžbenih sadržaja nepristrane, jasne i neobmanjujuće.

2. Društva za upravljanje UCITS-ima osiguravaju da promidžbeni sadržaji koji sadržavaju specifične informacije o UCITS-u nisu proturječni informacijama sadržanima u prospektu iz članka 68. Direktive 2009/65/EZ ili ključnim informacijama za ulagatelje iz članka 78. te direktive ili ne umanjuju značaj tih informacija. Društva za upravljanje UCITS-ima osiguravaju da se u svim promidžbenim sadržajima navodi da prospekt postoji i da su dostupne ključne informacije za ulagatelje. U takvom promidžbenom sadržaju navodi se gdje, kako i na kojem jeziku ulagatelji ili potencijalni ulagatelji mogu dobiti prospekt i ključne informacije za ulagatelje te se daju poveznice na te dokumente ili adrese internetskih stranica za te dokumente.

3. U promidžbenim sadržajima iz stavka 2. navodi se gdje, kako i na kojem jeziku ulagatelji ili potencijalni ulagatelji mogu dobiti sažetak o pravima ulagatelja te se daje poveznica na takav sažetak koji uključuje, prema potrebi, informacije o pristupu mehanizmima kolektivne pravne zaštite na razini Unije i na nacionalnoj razini u slučaju spora.

U takvim promidžbenim sadržajima također se navode jasne informacije o tome da upravitelj ili društvo za upravljanje iz stavka 1. ovog članka može odlučiti ukinuti dogovorene uvjete marketinga svojim subjektima za zajednička ulaganja u skladu s člankom 93.a Direktive 2009/65/EZ i člankom 32.a Direktive 2011/61/EU.

4. UAIF-ovi, upravitelji EuVECA-e i upravitelji EuSEF-a osiguravaju da promidžbeni sadržaji s pozivom na kupnju udjela ili dionica AIF-a koji sadržavaju specifične informacije o AIF-u nisu proturječni informacijama koje se ulagateljima moraju otkriti u skladu s člankom 23. Direktive 2011/61/EU, člankom 13. Uredbe (EU) br. 345/2013 ili člankom 14. Uredbe (EU) br. 346/2013 ili ne umanjuju značaj tih informacija.

5. Stavak 2. ovog članka primjenjuje se mutatis mutandis na AIF-ove koji objavljuju prospekt u skladu s Uredbom (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća (13) ili u skladu s nacionalnim pravom ili koji primjenjuju pravila o formatu i sadržaju ključnih informacija za ulagatelje iz članka 78. Direktive 2009/65/EZ.

6. Do 2. kolovoza 2021. ESMA izdaje smjernice o primjeni zahtjeva u pogledu promidžbenih sadržaja iz stavka 1., uzimajući u obzir aspekte internetske objave takvih promidžbenih sadržaja, i nakon toga periodično ažurira te smjernice.

Članak 5.

Objava nacionalnih odredaba koje se odnose na zahtjeve u pogledu marketinga

1. Nadležna tijela na svojim internetskim stranicama objavljuju i ažuriraju potpune informacije o primjenjivim nacionalnim zakonima i drugim propisima kojima se uređuju zahtjevi u pogledu marketinga AIF-ova i UCITS-a, a sažetke tih zakona i propisa barem na jeziku koji se uobičajeno koristi u području međunarodnih financija.

2. Nadležna tijela ESMA-i dostavljaju poveznice na internetske stranice nadležnih tijela na kojima se objavljuju informacije iz stavka 1.

Nadležna tijela ESMA-u bez nepotrebne odgode obavješćuju o svim promjenama informacija dostavljenih na temelju prvog podstavka ovog stavka.

3. ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju standardni obrasci, predlošci i postupci za objavljivanje i obavješćivanje na temelju ovog članka.

ESMA Komisiji dostavlja taj nacrt provedbenih standarda do 2. veljače 2021.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 6.

ESMA-ina središnja baza podataka o nacionalnim odredbama koje se odnose na zahtjeve u pogledu marketinga

Do 2. veljače 2022. ESMA na svojim internetskim stranicama objavljuje i održava središnju bazu podataka koja sadržava sažetke iz članka 5. stavka 1. i poveznice na internetske stranice nadležnih tijela iz članka 5. stavka 2.

Članak 7.

Ex ante provjera promidžbenih sadržaja

1. Isključivo za potrebe provjere usklađenosti s ovom Uredbom i nacionalnim odredbama koje se odnose na zahtjeve u pogledu marketinga nadležna tijela mogu zahtijevati prethodno obavješćivanje o promidžbenim sadržajima koje društva za upravljanje UCITS-ima namjeravaju izravno ili neizravno koristiti u svojim poslovima s ulagateljima.

Zahtjev za prethodno obavješćivanje iz prvog podstavka ne smije biti preduvjet za marketing udjela UCITS-a niti dio postupka obavješćivanja iz članka 93. Direktive 2009/65/EZ.

Ako nadležna tijela zahtijevaju prethodno obavješćivanje kako je navedeno u prvom podstavku, ona u roku od 10 radnih dana od primitka promidžbenih sadržaja, obavješćuju društvo za upravljanje UCITS-ima o svakom zahtjevu za izmjenu njegovih promidžbenih sadržaja.

Prethodno obavješćivanje iz prvog podstavka može se zahtijevati sustavno ili u skladu s ostalim praksama provjere te se njime ne dovode u pitanje druge nadzorne ovlasti za ex post provjeru promidžbenih sadržaja.

2. Nadležna tijela koja zahtijevaju prethodno obavješćivanje o promidžbenim sadržajima utvrđuju, primjenjuju i na svojim internetskim stranicama objavljuju postupke za takvo prethodno obavješćivanje. Internim pravilima i postupcima osigurava se transparentno i nediskriminirajuće postupanje prema svim UCITS-ima neovisno o tome u kojoj državi članici UCITS-i imaju odobrenje za rad.

3. Ako UAIF-ovi, upravitelji EuVECA-e ili upravitelji EuSEF-a trguju udjelima ili dionicama svojih AIF-ova s malim ulagateljima, stavci 1. i 2. primjenjuju se mutatis mutandis na te UAIF-ove, upravitelje EuVECA-a ili upravitelje EuSEF-a.

Članak 8.

ESMA-ino izvješće o promidžbenim sadržajima

1. Nadležna tijela do 31. ožujka 2021., a nakon toga svake dvije godine, izvješćuju ESMA-u o sljedećem:

(a)	broju zahtjeva za izmjenu promidžbenih sadržaja podnesenih na temelju ex ante provjere, kada je to primjenjivo;

(b)	broju zahtjeva za izmjenu i odluka donesenih na temelju ex post provjera, uz jasno navođenje najčešćih kršenja, uključujući opis i prirodu tih kršenja;

(c)	opis najčešćih kršenja zahtjevâ iz članka 4.; i

(d)	jedan primjer za svako od kršenja iz točaka (b) i (c).

2. Do 30. lipnja 2021., a nakon toga svake dvije godine, ESMA podnosi izvješće Europskom parlamentu, Vijeću i Komisiji u kojem se iznosi pregled zahtjeva u pogledu marketinga iz članka 5. stavka 1. u svim državama članicama i koje sadržava analizu učinaka nacionalnih zakona i drugih propisa kojima se uređuju promidžbeni sadržaji također na temelju informacija primljenih u skladu sa stavkom 1. ovog članka.

Članak 9.

Zajednička načela koja se odnose na naknade ili pristojbe

1. Ako nadležna tijela naplaćuju naknade ili pristojbe za obavljanje svojih dužnosti u vezi s prekograničnim aktivnostima UAIF-ova, upraviteljâ EuVECA-e, upraviteljâ EuSEF-a i društava za upravljanje UCITS-ima, takve naknade ili pristojbe moraju odgovarati ukupnim troškovima povezanima s obavljanjem funkcija nadležnog tijela.

2. Za naknade ili pristojbe iz stavka 1. ovog članka nadležna tijela šalju račun, pojedinačni nalog ili uputu za plaćanje u kojima se jasno navodi način plaćanja i datum dospijeća plaćanja, na adresu iz članka 93. stavka 1. trećeg podstavka Direktive 2009/65/EC ili točke (i) Priloga IV. Direktivi 2011/61/EU.

Članak 10.

Objava nacionalnih odredaba koje se odnose na naknade i pristojbe

1. Do 2. veljače 2020. nadležna tijela na svojim internetskim stranicama objavljuju i ažuriraju informacije s popisom naknada ili pristojbi iz članka 9. stavka 1. ili, ako je to primjenjivo, s metodologijom izračuna tih naknada ili pristojbi barem na jeziku koji se uobičajeno koristi u području međunarodnih financija.

2. Nadležna tijela ESMA-i dostavljaju poveznice na internetske stranice nadležnih tijela na kojima se objavljuju informacije iz stavka 1.

3. ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda kojima se određuju standardni obrasci, predlošci i postupci za objavljivanje i obavješćivanje na temelju ovog članka.

ESMA Komisiji dostavlja taj nacrt provedbenih standarda do 2. veljače 2021.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 11.

ESMA-ine objave o naknadama i pristojbama

1. Do 2. veljače 2022. ESMA na svojim internetskim stranicama objavljuje poveznice na internetske stranice nadležnih tijela kako je navedeno u članku 10. stavku 2. Te se poveznice ažuriraju.

2. Do 2. veljače 2022. ESMA na svojim internetskim stranicama izrađuje i stavlja na raspolaganje interaktivni alat za okvirno izračunavanje naknada ili pristojbi iz članka 9. stavka 1. koji je javno dostupan barem na jeziku koji se uobičajeno koristi u području međunarodnih financija. Taj se instrument ažurira.

Članak 12.

ESMA-ina središnja baza podataka o prekograničnom marketingu AIF-ova i UCITS-a

1. Do 2. veljače 2022. ESMA na svojim internetskim stranicama objavljuje središnju bazu podataka o prekograničnom marketingu AIF-ovima i UCITS-ima, koja je javno dostupna na jeziku koji se uobičajeno koristi u području međunarodnih financija, s popisom:

(a)	svih AIF-ova kojima se trguje u državi članici koja nije matična država članica, njihovih UAIF-ova, upraviteljâ EuSEF-a ili upraviteljâ EuVECA-e i država članica u kojima se njima trguje; i

(b)	svih UCITS-a kojima se trguje u državi članici koja nije matična država članica UCITS-a u smislu članka 2. stavka 1. točke (e) Direktive 2009/65/EZ, njihova društva za upravljanje UCITS-ima i država članica u kojima se njima trguje.

Ta se središnja baza podataka ažurira.

2. Obvezama iz ovog članka i članka 13. u vezi s bazom podataka iz stavka 1. ovog članka ne dovode se u pitanje obveze u vezi s popisom iz članka 6. stavka 1. drugog podstavka Direktive 2009/65/EZ, sa središnjim javnim registrom iz članka 7. stavka 5. drugog podstavka Direktive 2011/61/EU, sa središnjom bazom podataka iz članka 17. Uredbe (EU) br. 345/2013 i sa središnjom bazom podataka iz članka 18. Uredbe (EU) br. 346/2013.

Članak 13.

Standardizacija obavijesti koje se dostavljaju ESMA-i

1. Nadležna tijela matičnih država članica svaka tri mjeseca šalju ESMA-i informacije koje su potrebne za uspostavljanje i održavanje središnje baze podataka iz članka 12. ove Uredbe o svim obavijestima, pisanim obavijestima ili informacijama iz članka 93. stavka 1. i članka 93.a stavka 2. Direktive 2009/65/EZ te članka 31. stavka 2., članka 32. stavka 2. i članka 32.a stavka 2. Direktive 2011/61/EU te o svim promjenama tih informacija, ako te promjene za posljedicu imaju promjene informacija u središnjoj bazi podataka.

2. ESMA uspostavlja portal za obavješćivanje u koji svako nadležno tijelo učitava sve dokumente iz stavka 1.

3. ESMA izrađuje nacrt provedbenih tehničkih standarda radi definiranja informacija koje treba poslati, kao i obrazaca, predložaka i postupaka za slanje informacija od strane nadležnih tijela za potrebe stavka 1. i tehničkih rješenja potrebnih za funkcioniranje portala za obavješćivanje iz stavka 2.

ESMA Komisiji podnosi nacrt provedbenih tehničkih standarda do 2. veljače 2021.

Komisiji se dodjeljuje ovlast za donošenje provedbenih tehničkih standarda iz prvog podstavka ovog stavka u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Članak 14.

Ovlasti nadležnih tijela

1. Nadležna tijela imaju sve nadzorne i istražne ovlasti koje su im potrebne za izvršavanje njihovih funkcija na temelju ove Uredbe.

2. Ovlasti koje su povjerene nadležnim tijelima na temelju direktiva 2009/65/EZ i 2011/61/EU, uredaba (EU) br. 345/2013, (EU) br. 346/2013 i (EU) 2015/760, uključujući ovlasti povezane sa sankcijama ili drugim mjerama, izvršavaju se i u odnosu na upravitelje iz članka 4. ove Uredbe.

Članak 15.

Izmjene Uredbe (EU) br. 345/2013

Uredba (EU) br. 345/2013 mijenja se kako slijedi:

u članku 3. dodaje se sljedeća točka:

„(o)

„predmarketinške aktivnosti” znači izravno ili neizravno pružanje informacija ili obavijesti o investicijskim strategijama ili investicijskim idejama od strane upravitelja kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala, ili u njegovo ime, potencijalnim ulagateljima koji u Uniji imaju boravište ili registrirano sjedište kako bi se ispitalo njihovo zanimanje za kvalificirani fond poduzetničkog kapitala koji još nije osnovan ili za registrirani kvalificirani fond poduzetničkog kapitala koji je osnovan, ali za koji još nije poslana obavijest o namjeri obavljanja marketinga u skladu s člankom 15., u onoj državi članici u kojoj potencijalni ulagatelji imaju boravište ili registrirano sjedište, a koje ni u jednom od ta dva slučaja nema značajke ponude ili plasiranja potencijalnom ulagatelju kako bi uložio u udjele ili dionice tog kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 4.a

1. Upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala može provoditi predmarketinške aktivnosti u Uniji, osim kada su informacije koje se iznose potencijalnim ulagateljima:

(a)	dovoljne da bi se ulagatelji mogli obvezati na stjecanje udjela ili dionica određenog kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala;

(b)	imaju značajke obrazaca za upis ili sličnih dokumenata bilo da je riječ o nacrtu ili konačnom obliku;

(c)	imaju značajke osnivačkih akata, prospekta ili dokumenata ponude kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala koji još nije osnovan u konačnom obliku.

Ako se stavljaju na raspolaganje nacrt prospekta ili dokumenti ponude, oni ne smiju sadržavati informacije koje su dovoljne da bi ulagatelji mogli donijeti odluku o ulaganju te se u njima mora jasno navesti da:

(a)	oni nisu ni ponuda ni poziv na upis udjela ili dionica kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala; i

(b)	informacije sadržane u njima ne bi trebalo smatrati pouzdanima jer nisu potpune i podložne su promjenama.

2. Nadležna tijela ne zahtijevaju od upravitelja kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala da, prije nego što započne provoditi predmarketinške aktivnosti, obavijesti nadležna tijela o sadržaju tih aktivnosti ili adresatima tih aktivnosti niti da ispuni bilo kakve druge uvjete ili zahtjeve osim onih utvrđenih u ovom članku.

3. Upravitelji kvalificiranih fondova poduzetničkog kapitala osiguravaju da ulagatelji ne stječu udjele ili dionice kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala putem predmarketinških aktivnosti te da ulagatelji s kojima se komuniciralo u okviru predmarketinških aktivnosti mogu steći udjele ili dionice tog kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala samo putem marketinga dopuštenog na temelju članka 15.

Svi upisi koje vrše profesionalni ulagatelji u roku od 18 mjeseci nakon što je upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala započeo s predmarketinškim aktivnostima, i koji se odnose na udjele ili dionice kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala navedenog u informacijama pruženima u kontekstu predmarketinških aktivnosti ili kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala osnovanoga kao rezultat predmarketinških aktivnosti, smatraju se rezultatom marketinga i podliježu primjenjivim postupcima obavješćivanja iz članka 15.

4. Upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala u roku od dva tjedna nakon što je započeo provoditi predmarketinške aktivnosti šalje nadležnim tijelima svoje matične države neformalno pismo u papirnatom obliku ili elektroničkim sredstvima. U tom se pismu navode države članice u kojima se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti i razdoblja tijekom kojih se te aktivnosti provode ili su se provodile, kratak opis predmarketinških aktivnosti, uključujući informacije o predstavljenim investicijskim strategijama i, prema potrebi, popis kvalificiranih fondova poduzetničkog kapitala koji jesu ili su bili predmetom predmarketinških aktivnosti. Nadležna tijela matične države članice upravitelja kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala odmah obavješćuju nadležna tijela država članica u kojima upravitelj kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala provodi ili je provodio predmarketinške aktivnosti. Nadležna tijela države članice u kojoj se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti mogu od nadležnih tijela matične države članice kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala zatražiti da pruže dodatne informacije o predmarketinškim aktivnostima koje se provode ili su se provodile na državnom području te države članice.

5. Treća osoba smije provoditi predmarketinške aktivnosti u ime odobrenog upravitelja kvalificiranog fonda poduzetničkog kapitala jedino ako ona sama ima odobrenja kao investicijsko društvo u skladu s Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*1), kao kreditna institucija u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*2), kao društvo za upravljanje UCITS-ima u skladu s Direktivom 2009/65/EZ, kao upravitelj alternativnih investicijskih fondova u skladu s Direktivom 2011/61/EU ili ako djeluje kao vezani zastupnik u skladu s Direktivom 2014/65/EU. Takva treća osoba podliježe uvjetima utvrđenima u ovom članku.

6. Upravitelj kvalificiranih fondova poduzetničkog kapitala dužan je osigurati odgovarajuće dokumentiranje predmarketinških aktivnosti.

(*1) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.)."

(*2) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).”."

Članak 16.

Izmjene Uredbe (EU) br. 346/2013

Uredba (EU) br. 346/2013 mijenja se kako slijedi:

u članku 3. dodaje se sljedeća točka:

„(o)

„predmarketinške aktivnosti” znači izravno ili neizravno pružanje informacija ili obavijesti o investicijskim strategijama ili investicijskim idejama od strane upravitelja kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo, ili u njegove ime, potencijalnim ulagateljima koji u Uniji imaju boravište ili registrirano sjedište kako bi se ispitalo njihovo zanimanje za kvalificirani fond za socijalno poduzetništvo koji još nije osnovan ili za kvalificirani fond za socijalno poduzetništvo koji je osnovan, ali za koji još nije poslana obavijest o namjeri obavljanja marketinga u skladu s člankom 16., u onoj državi članici u kojoj potencijalni ulagatelji imaju boravište ili registrirano sjedište, a koje ni u jednom od ta dva slučaja nema značajke ponude ili plasiranja potencijalnom ulagatelju kako bi uložio u udjele ili dionice tog kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo.”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 4.a

1. Upravitelj kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo može provoditi predmarketinške aktivnosti u Uniji, osim kada su informacije koje se iznose potencijalnim ulagateljima:

(a)	dovoljne da bi se ulagatelji mogli obvezati na stjecanje udjela ili dionica određenog kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo;

(b)	imaju značajke obrazaca za upis ili sličnih dokumenata bilo da je riječ o nacrtu ili konačnom obliku; ili

(c)	imaju značajke osnivačkih akata, prospekta ili dokumenata ponude kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo koji još nije osnovan u konačnom obliku.

(a)	oni nisu ni ponuda ni poziv na upis udjela ili dionica kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo; i

(b)	informacije sadržane u njima ne bi trebalo smatrati pouzdanima jer nisu potpune i podložne su promjenama.

2. Nadležna tijela ne zahtijevaju od upravitelja kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo da, prije nego što započne provoditi predmarketinške aktivnosti, obavijesti nadležna tijela o sadržaju predmarketinških aktivnosti ili adresatima tih aktivnosti niti da ispuni bilo kakve druge uvjete ili zahtjeve osim onih utvrđenih u ovom članku.

3. Upravitelji kvalificiranih fondova za socijalno poduzetništvo osiguravaju da ulagatelji ne stječu udjele ili dionice kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo putem predmarketinških aktivnosti te da ulagatelji s kojima se komuniciralo u okviru predmarketinških aktivnosti mogu steći udjele ili dionice tog kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo samo putem marketinga dopuštenog na temelju članka 16.

Svi upisi koje vrše profesionalni ulagatelji u roku od 18 mjeseci nakon što je upravitelj kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo započeo s predmarketinškim aktivnostima, i koji se odnose na udjele ili dionice kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo navedenog u informacijama pruženima u kontekstu predmarketinških aktivnosti ili kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo osnovanoga kao rezultat predmarketinških aktivnosti, smatraju se rezultatom marketinga i podliježu primjenjivim postupcima obavješćivanja iz članka 16.

4. Upravitelj kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo u roku od dva tjedna nakon što je započeo provoditi predmarketinške aktivnosti šalje nadležnim tijelima svoje matične države neformalno pismo u papirnatom obliku ili elektroničkim sredstvima. U tom se pismu navode države članice u kojima se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti i razdoblja tijekom kojih se te aktivnosti provode ili su se provodile, kratak opis predmarketinških aktivnosti, uključujući informacije o predstavljenim investicijskim strategijama i, prema potrebi, popis kvalificiranih fondova za socijalno poduzetništvo koji jesu ili su bili predmetom predmarketinških aktivnosti. Nadležna tijela matične države članice upravitelja kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo odmah obavješćuju nadležna tijela država članica u kojima upravitelj kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo provodi ili je provodio predmarketinške aktivnosti. Nadležna tijela države članice u kojoj se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti mogu od nadležnih tijela matične države članice kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo zatražiti da pruže dodatne informacije o predmarketinškim aktivnostima koje se provode ili su se provodile na državnom području te države članice.

5. Treća osoba smije provoditi predmarketinške aktivnosti u ime odobrenog upravitelja kvalificiranog fonda za socijalno poduzetništvo jedino ako ona sama ima odobrenje kao investicijsko društvo u skladu s Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*3), kao kreditna institucija u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*4), kao društvo za upravljanje UCITS-ima u skladu s Direktivom 2009/65/EZ, kao upravitelj alternativnih investicijskih fondova u skladu s Direktivom 2011/61/EU ili ako djeluje kao vezani zastupnik u skladu s Direktivom 2014/65/EU. Takva treća osoba podliježe uvjetima utvrđenima u ovom članku.

6. Upravitelj kvalificiranih fondova za socijalno poduzetništvo dužan je osigurati odgovarajuće dokumentiranje predmarketinških aktivnosti.

(*3) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.)."

(*4) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).”."

Članak 17.

Izmjene Uredbe (EU) br. 1286/2014

Uredba (EU) br. 1286/2014 mijenja se kako slijedi:

1.	u članku 32. stavku 1. datum „31. prosinca 2019.” zamjenjuje se datumom „31. prosinca 2021.”;

članak 33. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. prvom podstavku datum „31. prosinca 2018.” zamjenjuje se datumom „31. prosinca 2019.”;

(b)	u stavku 2. prvom podstavku datum „31. prosinca 2018.” zamjenjuje se datumom „31. prosinca 2019.”;

(c)	u stavku 4. prvom podstavku datum „31. prosinca 2018.” zamjenjuje se datumom „31. prosinca 2019.”.

Članak 18.

Evaluacija

Do 2. kolovoza 2024. Komisija, na temelju javnog savjetovanja i s obzirom na rasprave s ESMA-om i nadležnim tijelima, provodi evaluaciju primjene ove Uredbe.

Do 2. kolovoza 2021. Komisija, na temelju savjetovanja s nadležnim tijelima, ESMA-om i drugim relevantnim dionicima, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o obrnutom nuđenju i potražnji na vlastitu inicijativu ulagatelja u kojem se navodi opseg tog oblika prijave za fondove, njegova geografska distribucija, među ostalim u trećim zemljama, i njegov utjecaj na sustav putovnice. U tom se izvješću također ispituje treba li dodatno razviti portal za obavješćivanje uspostavljen u skladu s člankom 13. stavkom 2. tako da se svi prijenosi dokumenata među nadležnim tijelima odvijaju preko njega.

Članak 19.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. kolovoza 2019.

Međutim, članak 4. stavci od 1. do 5., članak 5. stavci 1. i 2., članak 15. i članak 16. primjenjuju se od 2. kolovoza 2021.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. lipnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 367, 10.10.2018., str. 50.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 14. lipnja 2019.

(3) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

(4) Uredba (EU) br. 345/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima poduzetničkog kapitala (SL L 115, 25.4.2013., str. 1.).

(5) Uredba (EU) br. 346/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2013. o europskim fondovima za socijalno poduzetništvo (SL L 115, 25.4.2013., str. 18.).

(6) Uredba (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o europskim fondovima za dugoročna ulaganja (SL L 123, 19.5.2015., str. 98.).

(7) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

(8) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

(9) Uredba (EU) br. 1286/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. studenoga 2014. o dokumentima s ključnim informacijama za upakirane investicijske proizvode za male ulagatelje i investicijske osigurateljne proizvode (PRIIP-ovi) (SL L 352, 9.12.2014., str. 1.).

(10) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(11) Uredba (EU) 2018/1725 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2018. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama, tijelima, uredima i agencijama Unije i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 45/2001 i Odluke br. 1247/2002/EZ (SL L 295, 21.11.2018., str. 39.).

(12) Direktiva (EU) 2019/1160 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o izmjeni Direktive 2009/65/EZ i Direktive 2011/61/EU u pogledu prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja (Vidjeti stranicu 106. ovoga Službenog lista).

(13) Uredba (EU) 2017/1129 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. lipnja 2017. o prospektu koji je potrebno objaviti prilikom javne ponude vrijednosnih papira ili prilikom uvrštavanja za trgovanje na uređenom tržištu te stavljanju izvan snage Direktive 2003/71/EZ (SL L 168, 30.6.2017., str. 12.).

12.7.2019

Službeni list Europske unije

L 188/67

UREDBA (EU) 2019/1157 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. lipnja 2019.

o jačanju sigurnosti osobnih iskaznica građana Unije i boravišnih isprava koje se izdaju građanima Unije i članovima njihovih obitelji koji ostvaruju pravo na slobodno kretanje

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 21. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)	Ugovorom o Europskoj uniji (UEU) odlučeno je da se olakša slobodno kretanje osoba, a da se pritom osigura zaštita i sigurnost naroda Europe, uspostavljanjem područja slobode, sigurnosti i pravde, u skladu s odredbama UEU-a i Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).

(2)

Građanstvo Unije svakom građaninu daje pravo na slobodno kretanje, podložno određenim ograničenjima i uvjetima. To se pravo provodi na temelju Direktive 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3). Člankom 45. Povelje Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”) također se predviđa sloboda kretanja i boravka. Sloboda kretanja podrazumijeva pravo napuštanja država članica i ulaska u njih uz važeću osobnu iskaznicu ili putovnicu.

(3)

Na temelju Direktive 2004/38/EZ države članice svojim državljanima izdaju i produljuju osobne iskaznice ili putovnice u skladu sa svojim nacionalnim pravom. Nadalje, tom direktivom predviđeno je da države članice od građana Unije i članova njihovih obitelji mogu zahtijevati da se prijave kod nadležnih tijela. Države članice dužne su građanima Unije izdati potvrdu o prijavi u skladu s uvjetima iz te direktive. U skladu s tom direktivom države članice dužne su izdati i boravišne iskaznice članovima obitelji koji nisu državljani države članice te na zahtjev izdati isprave kojima se potvrđuje stalni boravak i izdati iskaznice stalnog boravka.

(4)

Direktivom 2004/38/EZ predviđeno je da države članice mogu donijeti potrebne mjere radi odbijanja, ukidanja ili opoziva prava koja proizlaze iz te direktive u slučaju zlouporabe prava ili prijevare. Krivotvorenje isprava ili pogrešno predstavljanje materijalnih činjenica o uvjetima povezanima s pravom na boravak prepoznati su kao tipični slučajevi prijevare u okviru te direktive.

(5)

Postoje velike razlike u razinama sigurnosti nacionalnih osobnih iskaznica koje izdaju države članice i boravišnih dozvola za građane Unije koji borave u drugoj državi članici i članove njihovih obitelji. Te razlike povećavaju rizik od falsificiranja i krivotvorenja isprava te dovode i do praktičnih poteškoća za građane kada žele ostvariti svoje pravo na slobodno kretanje. Statistički podaci europske mreže za analizu rizika od krivotvorenja isprava pokazuju da se broj slučajeva krivotvorenih osobnih iskaznica s vremenom povećao.

(6)

U svojoj komunikaciji od 14. rujna 2016. naslovljenoj „Povećanje sigurnosti u svijetu mobilnosti: bolja razmjena informacija u borbi protiv terorizma i jače vanjske granice” Komisija je istaknula da su sigurne putne i osobne isprave ključne za nedvojbeno utvrđivanje identiteta osobe te je najavila da će predstaviti akcijski plan za rješavanje problema krivotvorenja putnih isprava. U skladu s tom komunikacijom, poboljšani pristup temelji se na čvrstim sustavima za sprečavanje zlouporaba i prijetnji unutarnjoj sigurnosti koje proizlaze iz nedovoljne sigurnosti isprava, osobito u vezi s terorizmom i prekograničnim kriminalitetom.

(7)

U skladu s akcijskim planom Komisije od 8. prosinca 2016. za jačanje europskog odgovora na krivotvorenje putnih isprava („akcijski plan iz 2016.”), najmanje tri četvrtine krivotvorenih isprava otkrivenih na vanjskim granicama, ali i na području bez kontrola na unutarnjim granicama, imitiraju isprave izdane u državama članicama i zemljama pridruženima Schengenu. Manje sigurne nacionalne osobne iskaznice koje izdaju države članice dokumenti su koji se najčešće otkriju kao lažni dokumenti koji se koriste za putovanja unutar schengenskog prostora.

(8)	Kako bi se spriječile prijevare povezane s identitetom, države članice trebale bi osigurati da se falsificiranje i krivotvorenje identifikacijskih isprava te uporaba falsificiranih ili krivotvorenih isprava primjereno sankcioniraju u okviru nacionalnog prava.

(9)	Akcijski plan iz 2016. obradio je rizik od krivotvorenih osobnih iskaznica i boravišnih isprava. Komisija je akcijskim planom iz 2016. i svojim Izvješćem o građanstvu EU-a za 2017. preuzela obvezu analiziranja opcija politike za poboljšanje sigurnosti osobnih iskaznica i boravišnih isprava.

(10)

Prema akcijskom planu iz 2016., za izdavanje vjerodostojnih i sigurnih osobnih iskaznica potreban je pouzdan postupak registracije identiteta te sigurne „temeljne” isprave kao potpora postupku podnošenja zahtjeva. Komisija, države članice i relevantne agencije Unije trebale bi nastaviti zajedno raditi na tome da temeljne isprave budu manje podložne prijevarama s obzirom na povećanu upotrebu lažnih temeljnih isprava.

(11)

Ovom Uredbom ne zahtijeva se od država članica da uvedu osobne iskaznice ili boravišne isprave ako one nisu predviđene njihovim nacionalnim pravom niti se utječe na nadležnost država članica da na temelju nacionalnog prava izdaju druge boravišne isprave koje su izvan područja primjene prava Unije, na primjer boravišne iskaznice koje se izdaju svim osobama koje borave na državnom području neovisno o njihovu državljanstvu.

(12)	Ovom se Uredbom države članice ne sprečava da za potrebe identifikacije na nediskriminirajući način prihvaćaju druge isprave osim putnih isprava, kao što su vozačke dozvole.

(13)	Za identifikacijske isprave izdane građanima čija su prava na slobodno kretanje bila ograničena u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom i na kojima se izričito navodi da se ne mogu koristiti kao putne isprave ne bi trebalo smatrati da su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe.

(14)

Za putne isprave koje su u skladu s dijelom 5. dokumenta 9303 Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO) o strojno čitljivim putnim ispravama (sedmo izdanje, 2015.), a koje ne služe za identifikaciju u državama članicama izdavateljicama, kao što je putna iskaznica koju izdaje Irska, ne bi trebalo smatrati da su obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe.

(15)

Ova Uredba ne utječe na to kako će države članice u ostale svrhe upotrebljavati osobne iskaznice i boravišne isprave s funkcijom elektroničke identifikacije i ne utječe na pravila utvrđena Uredbom (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (4), kojom se predviđa uzajamno priznavanje elektroničke identifikacije pri pristupanju javnim uslugama u cijeloj Uniji te pomaže građanima koji se sele u drugu državu članicu tako što se njome zahtijeva uzajamno priznavanje sredstava elektroničke identifikacije pod određenim uvjetima. Poboljšane osobne iskaznice trebale bi osigurati lakšu identifikaciju i doprinijeti boljem pristupu uslugama.

(16)

Zbog pravilne provjere osobnih iskaznica i boravišnih isprava države članice dužne su za svaku vrstu isprave obuhvaćenu ovom Uredbom upotrijebiti pravilan naziv. Kako bi se olakšala provjera isprava obuhvaćenih ovom Uredbom u drugim državama članicama, na njoj bi se trebao nalaziti naziv isprave na barem još jednom službenom jeziku institucija Unije. Ako države članice za osobne iskaznice već koriste uvriježene nazive osim naziva „osobna iskaznica”, trebale bi moći to i dalje činiti na svojem službenom jeziku ili jezicima. Međutim, u budućnosti ne bi trebalo uvoditi nove nazive.

(17)

Sigurnosna obilježja potrebna su kako bi se provjerila autentičnost isprave i utvrdio identitet osobe. Uspostava minimalnih sigurnosnih standarda i uključenje biometrijskih podataka u osobne iskaznice i boravišne iskaznice članova obitelji koji nisu državljani države članice važni su koraci zbog kojih će njihova upotreba u Uniji postati sigurnija. Uključenje takvih biometrijskih identifikatora trebalo bi omogućiti građanima Unije da u potpunosti koriste svoja prava na slobodno kretanje.

(18)

Pohranjivanje prikaza lica i otisaka dva prsta („biometrijski podaci”) na osobnim i boravišnim iskaznicama, kao što je već slučaj kod biometrijskih putovnica i boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja, odgovarajuća je kombinacija pouzdane identifikacije i utvrđivanja vjerodostojnosti sa smanjenim rizikom od prijevare, u svrhu jačanja sigurnosti osobnih i boravišnih iskaznica.

(19)	U pravilu, države članice trebale bi radi provjere vjerodostojnosti isprave i identiteta nositelja ponajprije provjeriti prikaz lica, a ako je to potrebno da se nedvojbeno potvrdi vjerodostojnost isprave i identitet nositelja, trebale bi provjeriti i otiske prstiju.

(20)	Države članice trebale bi osigurati da u slučajevima u kojima se provjerom biometrijskih podataka ne potvrdi vjerodostojnost isprave ili identitet njezina nositelja kvalificirano osoblje provede obveznu ručnu provjeru.

(21)

Ova Uredba ne predstavlja pravnu osnovu za uspostavu ili održavanje baza podataka na nacionalnoj razini za pohranu biometrijskih podataka u državama članicama, što je pitanje nacionalnog prava koje treba biti u skladu s pravom Unije o zaštiti podataka. Nadalje, ova Uredba ne predstavlja pravnu osnovu za uspostavu ili održavanje centralizirane baze podataka na razini Unije.

(22)

Biometrijski identifikatori trebali bi se prikupljati i pohranjivati na nosaču podataka osobnih iskaznica i boravišnih isprava za potrebe provjere vjerodostojnosti isprave i identiteta nositelja. Takvu provjeru trebalo bi provoditi samo propisno ovlašteno osoblje i samo kada je davanje isprave na uvid propisano zakonom. Nadalje, biometrijski podaci pohranjeni u svrhu personalizacije osobnih iskaznica ili boravišnih isprava trebali bi se čuvati na visoko siguran način i samo do datuma preuzimanja isprave, a u svakom slučaju najdulje 90 dana od datuma izdavanja isprave. Nakon isteka tog razdoblja biometrijski podaci trebali bi se odmah izbrisati ili uništiti. Time se ne bi smjela dovoditi u pitanje nikakva druga obrada podataka u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom o zaštiti podataka.

(23)	Za potrebe ove Uredbe trebalo bi uzeti u obzir specifikacije iz dokumenta 9303 ICAO-a kojima se osigurava globalna interoperabilnost, među ostalim u odnosu na strojnu čitljivost i upotrebu vizualnog pregleda.

(24)

Države članice trebale bi moći odlučiti hoće li na ispravi obuhvaćenoj ovom Uredbom navoditi rod nositelja. Ako država članica na takvoj ispravi navodi rod nositelja, trebalo bi primjenjivati specifikacije iz dokumenta 9303 ICAO-a, odnosno „F”, „M” ili „X”, ili odgovarajuće početno slovo koje se upotrebljava u jeziku ili jezicima te države članice, ovisno o slučaju.

(25)

Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se osiguralo da se budući sigurnosni standardi i tehničke specifikacije doneseni u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1030/2002 (5) prema potrebi propisno uzimaju u obzir za osobne iskaznice i boravišne iskaznice. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (6). U tu svrhu Komisiji bi trebao pomagati odbor osnovan na temelju članka 6. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1683/95 (7). Prema potrebi, doneseni provedbeni akti trebali bi moći ostati tajni kako bi se spriječio rizik od krivotvorenja i falsificiranja.

(26)

Države članice trebale bi osigurati da su uspostavljeni odgovarajući i djelotvorni postupci za prikupljanje biometrijskih identifikatora te da su ti postupci u skladu s pravima i načelima utvrđenima u Povelji, Konvenciji Vijeća Europe za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta. Države članice trebale bi osigurati da primarna briga tijekom postupka prikupljanja bude najbolji interes djeteta. U tu bi svrhu kvalificirano osoblje trebalo pohađati odgovarajuće osposobljavanje o praksama prikupljanja biometrijskih identifikatora prilagođenima djeci.

(27)

U slučaju poteškoća pri prikupljanju biometrijskih identifikatora države članice trebale bi osigurati da su uspostavljeni odgovarajući postupci kojima se poštuje dostojanstvo osobe čiji se biometrijski identifikatori prikupljaju. Stoga bi trebalo u obzir uzeti posebne potrebe povezane s rodnom perspektivom, kao i posebne potrebe djece i ranjivih osoba.

(28)

Uvođenje minimalnih sigurnosnih standarda i standarda za obrasce osobnih iskaznica trebalo bi državama članicama omogućiti da se pouzdaju u autentičnost tih isprava kada građani Unije ostvaruju svoje pravo na slobodno kretanje. Uvođenje pojačanih sigurnosnih standarda trebalo bi javnim tijelima i privatnim subjektima osigurati dostatna jamstva da se mogu osloniti na autentičnost osobnih iskaznica kada ih građani Unije upotrebljavaju za potrebe identifikacije.

(29)	Razlikovna oznaka u obliku dvoslovne oznake države članice koja izdaje ispravu, otisnuta u negativu u plavom pravokutniku i okružena s 12 žutih zvjezdica, olakšava vizualni pregled isprave, posebno kada nositelj ostvaruje pravo na slobodno kretanje.

(30)

Iako je zadržana mogućnost propisivanja dodatnih nacionalnih obilježja, države članice trebale bi osigurati da ta obilježja ne umanje učinkovitost zajedničkih sigurnosnih obilježja ili nemaju nepovoljan utjecaj na prekograničnu kompatibilnost osobnih iskaznica, primjerice na sposobnost da osobne iskaznice mogu očitati strojevi kojima se koriste države članice koje nisu izdale osobne iskaznice.

(31)

Uvođenje sigurnosnih standarda u osobne iskaznice i boravišne iskaznice za članove obitelji koji nisu državljani države članice ne bi smjelo dovesti do nerazmjernog povećanja pristojbi za građane Unije ili državljane trećih zemalja. Države članice trebale bi voditi računa o tom načelu pri objavi poziva za podnošenje ponuda.

(32)

Države članice trebale bi poduzeti sve potrebne mjere kako bi osigurale da se biometrijskim podacima pravilno identificira osoba kojoj je osobna iskaznica izdana. U tu svrhu države članice mogle bi uzeti u obzir prikupljanje biometrijskih identifikatora, posebno prikaza lica, na način da ih izravno unose nacionalna tijela koja izdaju osobne iskaznice.

(33)

Države članice trebale bi međusobno razmjenjivati takve informacije koje su potrebne za pristup informacijama pohranjenima na sigurnom nosaču podataka, utvrđivanje njihove vjerodostojnosti i njihovu provjeru. Formati koji se koriste za sigurni nosač podataka trebali bi biti interoperabilni, među ostalim i u pogledu automatiziranih graničnih prijelaza.

(34)

Direktiva 2004/38/EZ odnosi se na situaciju u kojoj se građanima Unije ili članovima obitelji građana Unije koji nisu državljani države članice, a koji nemaju potrebne putne isprave, mora pružiti svaka razumna mogućnost da drugim sredstvima dokažu da su obuhvaćeni pravom na slobodno kretanje. Takva sredstva mogu uključivati identifikacijske isprave koje se upotrebljavaju na privremenoj osnovi i boravišne iskaznice koje se izdaju takvim članovima obitelji.

(35)

Ovom se Uredbom poštuju obveze utvrđene Poveljom i Konvencijom Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom. Stoga se države članice potiču na suradnju s Komisijom kako bi uključile dodatna obilježja koja osobne iskaznice čine dostupnijima i jednostavnijima za osobe s invaliditetom, kao što su osobe koje imaju oštećenje vida. Države članice trebaju istražiti upotrebu rješenja, kao što su mobilni uređaji za registraciju, za izdavanje osobnih iskaznica osobama koje nisu u mogućnosti posjetiti tijela odgovorna za izdavanje osobnih iskaznica.

(36)

U boravišne isprave koje se izdaju građanima Unije trebalo bi uključiti posebne informacije kojima će se osigurati da su kao takvi prepoznati u svim državama članicama. To bi trebalo olakšati da se građaninu Unije priznaje ostvarivanje njegova prava na slobodno kretanje i prava koja iz toga proizlaze, no usklađivanje ne bi trebalo biti šire od onog što je primjereno za otklanjanje nedostataka postojećih isprava. Države članice mogu odabrati format u kojem se te isprave izdaju i mogle bi ih izdati u formatu koji je u skladu sa specifikacijama iz dokumenta 9303 ICAO-a.

(37)

Kada je riječ o boravišnim ispravama koje se izdaju članovima obitelji koji nisu državljani države članice, primjereno je iskoristiti isti format i ista sigurnosna obilježja kako su predviđeni Uredbom (EZ) br. 1030/2002 kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2017/1954 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Osim što su dokaz prava na boravak, tim se ispravama njihovi nositelji koji inače podliježu obvezi posjedovanja vize izuzimaju od obveze ishođenja vize ako su u pratnji građanina Unije ili mu se pridružuju unutar područja Unije.

(38)

Direktivom 2004/38/EZ predviđeno je da isprave koje se izdaju članovima obitelji koji nisu državljani države članice treba nazvati „Boravišna iskaznica za člana obitelji građanina Unije”. Boravišne iskaznice za člana obitelji građanina Unije trebale bi imati standardizirani naslov i oznaku kako bi se olakšala njihova identifikacija.

(39)

Uzimajući u obzir sigurnosni rizik i troškove koje snose države članice, osobne iskaznice i boravišne iskaznice za člana obitelji građanina Unije koje u dovoljnoj mjeri ne ispunjavaju sigurnosne standarde trebalo bi postupno ukinuti. Načelno, razdoblje od deset godina za postupno ukidanje osobnih iskaznica i pet godina za postupno ukidanje boravišnih iskaznica trebalo bi biti dovoljno za postizanje ravnoteže između uobičajene učestalosti zamjene isprava i potrebe da se otklone postojeći sigurnosni nedostaci u Uniji. Međutim, za iskaznice u koje nisu ugrađena važna sigurnosna obilježja ili koje nisu strojno čitljive, zbog sigurnosnih je razloga potrebno kraće razdoblje postupnog ukidanja.

(40)

Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (9) primjenjuje se u odnosu na osobne podatke koji će se obrađivati u kontekstu primjene ove Uredbe. Potrebno je dodatno odrediti zaštitne mjere koje se primjenjuju na osobne podatke koji se obrađuju, a osobito na osjetljive podatke kao što su biometrijski identifikatori. Ispitanici bi trebali znati da se u njihovim ispravama nalazi nosač podataka na kojem su pohranjeni njihovi biometrijski podaci i kojemu se može pristupiti beskontaktno te bi trebali znati u kojim se sve slučajevima podaci sadržani na njihovim osobnim iskaznicama i boravišnim ispravama upotrebljavaju. Ispitanici bi u svakom slučaju trebali imati pristup osobnim podacima koji su obrađeni na njihovim osobnim iskaznicama i boravišnim ispravama te bi ih trebali moći ispraviti tako da im se izda nova isprava u slučaju da su ti podaci netočni ili nepotpuni. Nosač podataka trebao bi biti visoko siguran, a osobni podaci pohranjeni na njemu učinkovito zaštićeni od neovlaštenog pristupa.

(41)	Države članice trebale bi biti odgovorne za pravilnu obradu biometrijskih podataka, od prikupljanja do integracije podataka na visoko sigurnom nosaču podataka, u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

(42)	Države članice trebale bi postupati s posebnim oprezom tijekom suradnje s vanjskim pružateljem usluga. Takva suradnja ne bi trebala isključivati bilo kakvu odgovornost država članica koja proizlazi iz prava Unije ili nacionalnog prava zbog kršenja obveza u pogledu osobnih podataka.

(43)

U ovoj je Uredbi potrebno navesti osnovu za prikupljanje i pohranu podataka na nosač podataka na osobnim iskaznicama i boravišnim ispravama. U skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom i poštujući načela nužnosti i proporcionalnosti, države članice trebale bi moći pohraniti druge podatke na nosač podataka za potrebe elektroničkih usluga ili u druge svrhe koje se odnose na osobnu iskaznicu ili boravišnu ispravu. Obradu tih drugih podataka, što uključuje njihovo prikupljanje i svrhe u koje mogu biti upotrijebljeni, trebalo bi odobriti na temelju prava Unije ili nacionalnog prava. Sve podatke prikupljene na nacionalnoj razini trebalo bi fizički ili logički odvojiti od biometrijskih podataka iz ove Uredbe te bi se ti podaci trebali obrađivati u skladu s Uredbom (EU) 2016/679.

(44)	Države članice trebale bi početi primjenjivati ovu Uredbu najkasnije 24 mjeseca nakon datuma njezina stupanja na snagu. Počevši od datuma početka primjene ove Uredbe države članice trebale bi izdavati samo isprave koje su u skladu sa zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi.

(45)

Komisija bi dvije godine i 11 godina nakon datuma početka primjene ove Uredbe trebala podnijeti izvješće o njezinoj provedbi, među ostalim i o primjerenosti razine sigurnosti, uzimajući u obzir njezin učinak na temeljna prava i načela u pogledu zaštite podataka. U skladu s Međuinstitucijskim sporazumom o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (10) Komisija bi trebala provesti evaluaciju ove Uredbe šest godina od datuma početka njezine primjene i nakon toga svakih šest godina na osnovi informacija prikupljenih u okviru specifičnih dogovora o praćenju kako bi procijenila stvarne učinke ove Uredbe i ima li potrebe za dodatnim djelovanjem. Za potrebe praćenja, države članice trebale bi prikupljati statističke podatke o broju izdanih osobnih iskaznica i boravišnih isprava.

(46)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, to jest unapređivanje sigurnosti i olakšavanje ostvarivanja prava na slobodno kretanje građana Unije i članova njihovih obitelji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(47)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela koja su posebno priznata Poveljom, uključujući ljudsko dostojanstvo, pravo na integritet osobe, zabranu nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja, pravo na jednakost pred zakonom i nediskriminaciju, prava djeteta, prava starijih osoba, poštovanje privatnog i obiteljskog života, pravo na zaštitu osobnih podataka, pravo na slobodno kretanje i pravo na djelotvoran pravni lijek. Pri provedbi ove Uredbe države članice trebale bi poštovati Povelju.

(48)	Europski nadzornik za zaštitu podataka i Agencija za temeljna prava dali su mišljenja 10. kolovoza 2018. (11) odnosno 5. rujna 2018. (12),

DONIJELI SU OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PREDMET, PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom jačaju se sigurnosni standardi koji se primjenjuju na osobne iskaznice koje države članice izdaju svojim državljanima i boravišne isprave koje države članice izdaju građanima Unije i članovima njihovih obitelji kada ostvaruju svoje pravo slobodnog kretanja u Uniji.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Uredba primjenjuje na:

(a)	osobne iskaznice koje države članice izdaju svojim državljanima kako je navedeno u članku 4. stavku 3. Direktive 2004/38/EZ. Ova se Uredba ne primjenjuje na identifikacijske isprave koje se izdaju na privremenoj osnovi s rokom važenja kraćim od šest mjeseci;

(b)	potvrde o prijavi koje se u skladu s člankom 8. Direktive 2004/38/EZ izdaju građanima Unije čije je razdoblje boravka u državi članici domaćinu dulje od tri mjeseca i isprave kojima se potvrđuje stalni boravak, a koje se u skladu s člankom 19. Direktive 2004/38/EZ izdaju građanima Unije na zahtjev;

(c)

boravišne iskaznice koje se u skladu s člankom 10. Direktive 2004/38/EZ izdaju članovima obitelji građana Unije koji nisu državljani države članice i iskaznice stalnog boravka koje se u skladu s člankom 20. Direktive 2004/38/EZ izdaju članovima obitelji građana Unije koji nisu državljani države članice.

POGLAVLJE II.

NACIONALNE OSOBNE ISKAZNICE

Članak 3.

Sigurnosni standardi/format/specifikacije

1. Osobne iskaznice koje izdaju države članice izrađuju se u formatu ID-1 i sadržavaju strojno čitljivu zonu. Takve se osobne iskaznice temelje na specifikacijama i minimalnim sigurnosnim standardima utvrđenima u dokumentu 9303 ICAO-a i zadovoljavaju zahtjeve utvrđene u točkama (c), (d), (f) i (g) Priloga Uredbi (EZ) br. 1030/2002 kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2017/1954.

2. Podatkovni elementi uključeni na osobne iskaznice moraju biti u skladu sa specifikacijama utvrđenima u dijelu 5. dokumenta 9303 ICAO-a.

Odstupajući od prvog podstavka, broj isprave može se unijeti u zonu I., a navođenje roda osobe nije obvezno.

3. Naznačuje se naziv isprave „Osobna iskaznica” ili druga uvriježena nacionalna oznaka na službenom jeziku ili službenim jezicima države članice izdavateljice, kao i riječi „Osobna iskaznica” na barem još jednom službenom jeziku institucija Unije.

4. Na prednjoj strani osobne iskaznice nalazi se dvoslovna oznaka države članice koja izdaje iskaznicu, otisnuta u negativu u plavom pravokutniku i okružena s 12 žutih zvjezdica.

5. Osobne iskaznice sadržavaju visoko siguran nosač podataka na kojem su pohranjeni prikaz lica nositelja iskaznice i dva otiska prstiju, u interoperabilnim digitalnim formatima. Za uzimanje biometrijskih identifikatora države članice primjenjuju tehničke specifikacije kako su utvrđene Provedbenom odlukom Komisije C(2018)7767 (13).

6. Nosač podataka ima dostatan kapacitet i sposobnost jamčiti cjelovitost, autentičnost i povjerljivost podataka. Pohranjenim podacima može se pristupiti beskontaktno i oni se osiguravaju kako je predviđeno Odlukom C(2018)7767. Države članice razmjenjuju informacije koje su potrebne za utvrđivanje vjerodostojnosti nosača podataka te za pristup biometrijskim podacima iz stavka 5. i njihovu provjeru.

7. Djeca mlađa od 12 godina mogu se izuzeti od obveze davanja otisaka prstiju.

Djeca mlađa od 6 godina izuzeta su od obveze davanja otisaka prstiju.

Osobe kod kojih je uzimanje otisaka prstiju fizički nemoguće izuzete su od obveze davanja otisaka prstiju.

8. Kada je to nužno i proporcionalno cilju koji treba ostvariti, države članice smiju unositi takve pojedinosti i primjedbe za upotrebu na nacionalnoj razini koje su potrebne u skladu s nacionalnim pravom. Rezultat toga ne smije biti umanjenje učinkovitosti minimalnih sigurnosnih standarda i prekogranične kompatibilnosti osobnih iskaznica.

9. Ako države članice u osobnu iskaznicu ugrade dvojno sučelje ili zasebni nosač podataka, dodatni nosač podataka mora biti usklađen s relevantnim normama ISO i ne smije utjecati na nosač podataka iz stavka 5.

10. Ako države članice na osobne iskaznice pohranjuju podatke radi mogućnosti korištenja elektroničkim uslugama kao što su e-uprava i e-poslovanje, takvi podaci prikupljeni na nacionalnoj razini odvajaju se fizički ili logički od biometrijskih podataka iz stavka 5.

11. Ako države članice osobnim iskaznicama dodaju dodatna sigurnosna obilježja, rezultat toga ne smije biti umanjenje prekogranične kompatibilnosti takvih osobnih iskaznica i učinkovitosti minimalnih sigurnosnih standarda.

Članak 4.

Rok važenja

1. Najkraći rok važenja osobnih iskaznica je pet godina, a najdulji deset godina.

2. Odstupajući od stavka 1., države članice mogu predvidjeti rok važenja:

(a)	kraći od pet godina za osobne iskaznice izdane maloljetnicima;

(b)	u iznimnim slučajevima, kraći od pet godina za osobne iskaznice koje se izdaju osobama u posebnim i ograničenim okolnostima i ako je njihov rok važenja ograničen u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom;

(c)	dulji od 10 godina za osobne iskaznice izdane osobama koje imaju 70 ili više godina.

3. Ako je privremeno fizički nemoguće uzimanje otiska ijednog od prstiju podnositelja zahtjeva, države članice izdaju osobnu iskaznicu s rokom važenja od 12 mjeseci ili manje.

Članak 5.

Postupno ukidanje

1. Osobne iskaznice koje ne ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 3. prestaju važiti po njihovu isteku ili 3. kolovoza 2031., ovisno o tome što nastupi ranije.

2. Odstupajući od stavka 1.:

(a)	osobne iskaznice koje ne zadovoljavaju minimalne sigurnosne standarde utvrđene u dijelu 2. dokumenta 9303 ICAO-a ili koje ne sadržavaju funkcionalnu strojno čitljivu zonu, kako je definirana u stavku 3., prestaju važiti po njihovu isteku ili 3. kolovoza 2026., ovisno o tome što nastupi ranije;

(b)	osobne iskaznice osoba koje 2. kolovoza 2021. imaju 70 ili više godina, a koje zadovoljavaju minimalne sigurnosne standarde utvrđene u dijelu 2. dokumenta 9303 ICAO-a i koje sadržavaju funkcionalnu strojno čitljivu zonu, kako je definirana u stavku 3., prestaju važiti po njihovu isteku.

3. Za potrebe stavka 2., funkcionalna strojno čitljiva zona znači:

(a)	strojno čitljiva zona u skladu s dijelom 3. dokumenta 9303 ICAO-a; ili

(b)	bilo koja druga strojno čitljiva zona za koju država članica izdavateljica dostavi obavijest o pravilima potrebnima za čitanje i prikazivanje podataka sadržanih u njoj, osim ako neka država članica do 2. kolovoza 2021. obavijesti Komisiju da nema kapacitete za čitanje i prikazivanje tih podataka.

Po primitku obavijesti iz prvog podstavka točke (b) Komisija o tome obavješćuje dotičnu državu članicu i Vijeće.

POGLAVLJE III.

BORAVIŠNE ISPRAVE ZA GRAĐANE UNIJE

Članak 6.

Minimalne informacije koje treba navesti

Na boravišnim ispravama koje države članice izdaju građanima Unije navodi se najmanje sljedeće:

(a)	naziv isprave na službenom jeziku ili službenim jezicima dotične države članice i na barem još jednom službenom jeziku institucija Unije;

(b)	jasno upućivanje na to da je isprava izdana građaninu Unije u skladu s Direktivom 2004/38/EZ;

(c)	broj isprave;

(d)	ime (prezime i ime (imena)) nositelja;

(e)	datum rođenja nositelja;

(f)	informacije koje je potrebno navesti na potvrdama o prijavi i ispravama kojima se potvrđuje stalni boravak, a koje se izdaju u skladu s člankom 8. odnosno 19. Direktive 2004/38/EZ;

(g)	tijelo koje izdaje ispravu;

(h)	na prednjoj strani, dvoslovna oznaka države članice koja izdaje ispravu, otisnuta u negativu u plavom pravokutniku i okružena s dvanaest žutih zvjezdica.

Ako država članica odluči uzeti otiske prstiju, na odgovarajući način primjenjuje se članak 3. stavak 7.

Osobe za koje je uzimanje otisaka prstiju fizički nemoguće izuzete su od obveze davanja otisaka prstiju.

POGLAVLJE IV.

BORAVIŠNE ISKAZNICE ZA ČLANOVE OBITELJI KOJI NISU DRŽAVLJANI DRŽAVE ČLANICE

Članak 7.

Jedinstveni format

1. Kada države članice izdaju boravišne iskaznice članovima obitelji građana Unije koji nisu građani države članice, upotrebljavaju isti format koji je utvrđen Uredbom (EZ) br. 1030/2002, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2017/1954, i proveden Odlukom C(2018)7767.

2. Odstupajući od stavka 1., na iskaznici se navodi naziv „Boravišna iskaznica” odnosno „Iskaznica stalnog boravka”. Države članice naznačuju da su te isprave izdane članu obitelji građanina Unije u skladu s Direktivom 2004/38/EZ. U tu svrhu države članice koriste standardiziranu oznaku „Član obitelji EU čl. 10. DIR 2004/38/EZ” odnosno „Član obitelji EU čl. 20. DIR 2004/38/EZ” u podatkovnom polju [10], kako je navedeno u Prilogu Uredbi (EZ) br. 1030/2002, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2017/1954.

3. Države članice smiju u skladu s nacionalnim pravom unositi podatke koji će se upotrebljavati na nacionalnoj razini. Kada unose i pohranjuju te podatke, države članice poštuju zahtjeve utvrđene u članku 4. drugom stavku Uredbe (EZ) br. 1030/2002, kako je izmijenjena Uredbom (EU) 2017/1954.

Članak 8.

Postupno ukidanje postojećih boravišnih iskaznica

1. Boravišne iskaznice za članove obitelji građana Unije koji nisu državljani države članice koje ne zadovoljavaju zahtjeve iz članka 7. prestaju važiti po njihovu isteku ili 3. kolovoza 2026., ovisno o tome što nastupi ranije.

2. Odstupajući od stavka 1., boravišne iskaznice za članove obitelji građana Unije koji nisu državljani države članice koje ne zadovoljavaju minimalne sigurnosne standarde utvrđene u dijelu 2. dokumenta 9303 ICAO-a ili koje ne sadržavaju funkcionalnu strojno čitljivu zonu u skladu s dijelom 3. dokumenta 9303 ICAO-a prestaju važiti po njihovu isteku ili 3. kolovoza 2023., ovisno o tome što nastupi ranije.

POGLAVLJE V.

ZAJEDNIČKE ODREDBE

Članak 9.

Točka za kontakt

1. Svaka država članica imenuje barem jedno središnje tijelo kao točku za kontakt za provedbu ove Uredbe. Ako je država članica odredila više od jednog središnjeg tijela, ona određuje koje će od tih tijela biti točka za kontakt za provedbu ove Uredbe. Ona naziv tog tijela priopćuje Komisiji i ostalim državama članicama. Ako država članica promijeni svoje imenovano tijelo, o tome obavješćuje Komisiju i ostale države članice.

2. Države članice osiguravaju da su točke za kontakt upoznate s relevantnim uslugama za informiranje i podršku na razini Unije koje su uključene u jedinstveni digitalni pristupnik utvrđen u Uredbi (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća (14) te da s njima mogu surađivati.

Članak 10.

Prikupljanje biometrijskih identifikatora

1. Biometrijske identifikatore prikuplja isključivo kvalificirano i propisno ovlašteno osoblje koje imenuju tijela nadležna za izdavanje osobnih iskaznica ili boravišnih iskaznica, a takvo prikupljanje provodi se u svrhu integracije na visoko siguran nosač podataka predviđen u članku 3. stavku 5. za osobne iskaznice i članku 7. stavku 1. za boravišne iskaznice. Odstupajući od prve rečenice, otiske prstiju prikuplja isključivo kvalificirano i propisno ovlašteno osoblje tih tijela, osim u slučaju zahtjeva podnesenih diplomatskim i konzularnim tijelima države članice.

Kako bi se osigurala podudarnost biometrijskih identifikatora s identitetom podnositelja zahtjeva, podnositelj zahtjeva mora se osobno pojaviti barem jednom tijekom postupka izdavanja za svaki zahtjev.

2. Države članice osiguravaju da su uspostavljeni odgovarajući i djelotvorni postupci za prikupljanje biometrijskih identifikatora te da su ti postupci u skladu s pravima i načelima utvrđenima u Povelji, Konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda te Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta.

U slučaju poteškoća pri prikupljanju biometrijskih identifikatora države članice osiguravaju da su uspostavljeni odgovarajući postupci kojima se poštuje dostojanstvo osobe čiji se biometrijski identifikatori prikupljaju.

3. Osim ako su potrebni u svrhu obrade u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, biometrijski identifikatori pohranjeni u svrhu personalizacije osobnih iskaznica ili boravišnih isprava čuvaju se na visoko siguran način i samo do datuma preuzimanja isprave, a u svakom slučaju najdulje 90 dana od datuma izdavanja te isprave. Nakon isteka tog razdoblja biometrijski identifikatori odmah se brišu ili uništavaju.

Članak 11.

Zaštita osobnih podataka i odgovornost

1. Ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) 2016/679, države članice osiguravaju sigurnost, cjelovitost, autentičnost i povjerljivost podataka koji su prikupljeni i pohranjeni za potrebe ove Uredbe.

2. Za potrebe ove Uredbe tijela odgovorna za izdavanje osobnih iskaznica i boravišnih isprava smatraju se voditeljem obrade iz članka 4. točke 7. Uredbe (EU) 2016/679 i imaju odgovornost za obradu osobnih podataka.

3. Države članice osiguravaju da nadzorna tijela mogu u potpunosti izvršavati svoje zadaće iz Uredbe (EU) 2016/679, uključujući pristup svim osobnim podacima i svim potrebnim informacijama, kao i pristup svim prostorijama ili opremi za obradu podataka nadležnih tijela.

4. Suradnja s vanjskim pružateljima usluga ne isključuje bilo kakvu odgovornost države članice koja proizlazi iz prava Unije ili nacionalnog prava zbog kršenja obveza u pogledu osobnih podataka.

5. Informacije u strojno čitljivom obliku uključuju se u osobnu iskaznicu ili boravišnu ispravu samo u skladu s ovom Uredbom i nacionalnim pravom države članice izdavateljice.

6. Biometrijski podaci pohranjeni na nosaču podataka na osobnim iskaznicama i boravišnim ispravama upotrebljavaju se samo u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom od strane propisno ovlaštenog osoblja nadležnih nacionalnih tijela i agencija Unije za potrebe provjere:

(a)	autentičnosti osobne iskaznice ili boravišne isprave;

(b)	identiteta nositelja putem izravno dostupnih usporedivih obilježja, ako je davanje osobne iskaznice ili boravišne isprave na uvid propisano zakonom.

7. Države članice održavaju i jednom godišnje dostavljaju Komisiji popis nadležnih tijela s pristupom biometrijskim podacima pohranjenima na nosaču podataka iz članka 3. stavka 5. ove Uredbe. Komisija na internetu objavljuje kompilaciju takvih nacionalnih popisa.

Članak 12.

Praćenje

Komisija do 2. kolovoza 2020. uspostavlja detaljan program za praćenje ostvarenja, rezultata i učinaka ove Uredbe, uključujući njezin učinak na temeljna prava.

U programu praćenja utvrđuju se sredstva i vremenski razmaci za prikupljanje podataka i drugih potrebnih dokaza. Navode se mjere koje će Komisija i države članice poduzeti pri prikupljanju i analizi podataka i drugih dokaza.

Države članice Komisiji dostavljaju podatke i druge dokaze potrebne za takvo praćenje.

Članak 13.

Izvješćivanje i evaluacija

1. Komisija dvije godine i 11 godina nakon datuma početka primjene ove Uredbe Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru podnosi izvješće o njezinoj provedbi, osobito u pogledu zaštite temeljnih prava i osobnih podataka.

2. Šest godina nakon datuma početka njezine primjene, a zatim svakih šest godina, Komisija provodi evaluaciju ove Uredbe i glavne zaključke predstavlja u izvješću Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru. U tom se izvješću posebno razmatra sljedeće:

(a)	učinak ove Uredbe na temeljna prava;

(b)	mobilnost građana Unije;

(c)	djelotvornost biometrijske provjere u osiguravanju sigurnosti putnih isprava;

(d)	mogućnost uporabe boravišnih iskaznica kao putnih isprava;

(e)	mogućnost daljnjeg vizualnog usklađivanja osobnih iskaznica;

(f)	potreba za uvođenjem zajedničkih sigurnosnih obilježja identifikacijskih isprava koje se koriste na privremenoj osnovi radi njihova boljeg priznavanja.

3. Države članice i relevantne agencije Unije dostavljaju Komisiji sve informacije potrebne za pripremu tih izvješća.

Članak 14.

Dodatne tehničke specifikacije

1. Kako bi se, prema potrebi, osiguralo da su osobne iskaznice i boravišne isprave iz članka 2. točaka (a) i (c) u skladu s budućim minimalnim sigurnosnim standardima, Komisija provedbenim aktima utvrđuje dodatne tehničke specifikacije koje se odnose na sljedeće:

(a)	dodatna sigurnosna obilježja i zahtjeve koji uključuju više standarde zaštite od krivotvorenja i falsificiranja;

(b)	tehničke specifikacije za nosač podataka za biometrijska obilježja iz članka 3. stavka 5. i njihovu sigurnost, uključujući sprečavanje neovlaštenog pristupa i pojednostavljenje provjere;

(c)	zahtjeve u pogledu kvalitete i zajedničke tehničke standarde za prikaz lica i otiske prstiju.

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 2.

2. U skladu s postupkom iz članka 15. stavka 2., može se odlučiti da specifikacije iz ovog članka budu tajne i da se ne objavljuju. U tom su slučaju one dostupne samo tijelima koja države članice odrede nadležnima za tiskanje te osobama koje propisno ovlasti država članica ili Komisija.

3. Svaka država članica imenuje jedno tijelo koje je odgovorno za tiskanje osobnih iskaznica i jedno tijelo koje je odgovorno za tiskanje boravišnih iskaznica za članove obitelji građana Unije te imena tih tijela priopćuje Komisiji i ostalim državama članicama. Države članice imaju pravo promijeniti ta imenovana tijela te o tome obavješćuju Komisiju i ostale države članice.

Države članice mogu također odlučiti imenovati jedinstveno tijelo koje je odgovorno za tiskanje i osobnih iskaznica i boravišnih iskaznica za članove obitelji građana Unije te ime tog tijela priopćuju Komisiji i ostalim državama članicama.

Dvije ili više država članica također mogu odlučiti imenovati jedinstveno tijelo u te svrhe te o tome obavješćuju Komisiju i ostale države članice.

Članak 15.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 6. Uredbe (EZ) br. 1683/95. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

Članak 16.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 2. kolovoza 2021.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. lipnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 367, 10.10.2018., str. 78.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 4. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 6. lipnja 2019.

(3) Direktiva 2004/38/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o pravu građana Unije i članova njihovih obitelji slobodno se kretati i boraviti na državnom području država članica, o izmjeni Uredbe (EEZ) br. 1612/68 i stavljaju izvan snage direktiva 64/221/EEZ, 68/360/EEZ, 72/194/EEZ, 73/148/EEZ, 75/34/EEZ, 75/35/EEZ, 90/364/EEZ, 90/365/EEZ i 93/96/EEZ (SL L 158, 30.4.2004., str. 77.).

(4) Uredba (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. srpnja 2014. o elektroničkoj identifikaciji i uslugama povjerenja za elektroničke transakcije na unutarnjem tržištu i stavljanju izvan snage Direktive 1999/93/EZ (SL L 257, 28.8.2014., str. 73.).

(5) Uredba Vijeća (EZ) br. 1030/2002 od 13. lipnja 2002. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja (SL L 157, 15.6.2002., str. 1.).

(7) Uredba Vijeća (EZ) br. 1683/95 od 29. svibnja 1995. o utvrđivanju jedinstvenog obrasca za vize (SL L 164, 14.7.1995., str. 1.).

(8) Uredba (EU) 2017/1954 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2017. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1030/2002 o utvrđivanju jedinstvenog obrasca boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja (SL L 286, 1.11.2017., str. 9.).

(9) Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).

(10) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(11) SL C 338, 21.9.2018., str. 22.

(12) Još nije objavljeno.

(13) Provedbena odluka Komisije C(2018)7767 od 30. studenoga 2018. o utvrđivanju tehničkih specifikacija za jedinstveni format boravišnih dozvola za državljane trećih zemalja.

(14) Uredba (EU) 2018/1724 Europskog parlamenta i Vijeća od 2. listopada 2018. o uspostavi jedinstvenog digitalnog pristupnika za pristup informacijama, postupcima, uslugama podrške i rješavanja problema te o izmjeni Uredbe (EU) br. 1024/2012 (SL L 295, 21.11.2018., str. 1.).

12.7.2019

Službeni list Europske unije

L 188/79

DIREKTIVA (EU) 2019/1158 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. lipnja 2019.

o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 153. stavak 2. točku (b) u vezi s člankom 153. stavkom 1. točkom (i),

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)	Člankom 153. stavkom 1. točkom (i) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) predviđeno je da Unija podupire i dopunjuje aktivnosti država članica u području jednakosti muškaraca i žena u pogledu mogućnosti na tržištu rada i postupanja na radnome mjestu.

(2)

Ravnopravnost žena i muškaraca temeljno je načelo Unije. Člankom 3. stavkom 3. drugim podstavkom Ugovora o Europskoj uniji (UEU) predviđeno je da Unija treba promicati ravnopravnost žena i muškaraca. Slično tome, u članku 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima (Povelja) navodi se da se ravnopravnost žena i muškaraca mora osigurati u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću.

(3)	Člankom 33. Povelje predviđeni su pravo na zaštitu od otkaza zbog razloga povezanog s materinstvom i pravo na plaćeni rodiljni dopust i roditeljski dopust po rođenju ili posvojenju djeteta radi usklađivanja obiteljskog i profesionalnog života.

(4)

Unija je 2006. ratificirala Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima osoba s invaliditetom. Ta je Konvencija stoga sastavni dio pravnog poretka Unije te se pravni akti Unije što je moguće više moraju tumačiti na način koji je u skladu s Konvencijom. Konvencijom se predviđa, osobito njezinim člankom 7. stavkom 1., da njezine stranke moraju osigurati sve potrebne mjere kako bi djeci s teškoćama u razvoju zajamčile puno uživanje ljudskih prava i temeljnih sloboda ravnopravno s drugom djecom.

(5)	Države članice ratificirale su Konvenciju Ujedinjenih naroda o pravima djeteta iz 1989. Člankom 18. stavkom 1. Konvencije predviđeno je da oba roditelja imaju zajedničku odgovornost za odgoj i razvoj djeteta te da bi dobrobit djeteta trebala biti osnovna briga roditelja.

(6)

Politikama za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života trebalo bi doprinijeti rodnoj ravnopravnosti promicanjem sudjelovanja žena na tržištu rada, ravnopravne podjele obveza skrbi između muškaraca i žena te smanjivanja rodno uvjetovanih razlika u zaradi i plaćama. U okviru tih politika trebalo bi uzeti u obzir demografske promjene, uključujući posljedice starenja stanovništva.

(7)	U svjetlu izazova koji proizlaze iz demografskih promjena i s njima povezanog pritiska na javne rashode u nekim državama članicama očekuje se jačanje potrebe za neformalnom skrbi.

(8)

Na razini Unije nekoliko se direktiva u području rodne ravnopravnosti i uvjeta rada već bavi određenim pitanjima koja se odnose na ravnotežu između poslovnog i privatnog života, posebno direktive 2006/54/EZ (4) i 2010/41/EU (5) Europskog parlamenta i Vijeća te direktive Vijeća 92/85/EEZ (6), 97/81/EZ (7) i 2010/18/EU (8).

(9)	Načela rodne ravnopravnosti i ravnoteže između poslovnog i privatnog života potvrđena su drugim i devetim načelom europskog stupa socijalnih prava, koji su 17. studenoga 2017. proglasili Europski parlament, Vijeće i Komisija.

(10)

Međutim, ravnoteža između poslovnog i privatnog života i dalje je velik problem za mnoge roditelje i radnike koji imaju obveze skrbi, pogotovo zbog sve češće pojave produljenog radnog vremena i promjena u radnom rasporedu, što negativno djeluje na zaposlenost žena. Poteškoće u pronalaženju ravnoteže između poslovnih i obiteljskih obveza važan su čimbenik koji doprinosi podzastupljenosti žena na tržištu rada. Velika je vjerojatnost da će žene nakon rođenja djeteta raditi manji broj sati na plaćenim poslovima i provoditi više vremena na neplaćene obveze skrbi. Osim toga, pokazalo se i da postojanje bolesnog ili funkcionalno ovisnog člana obitelji ima negativan učinak na zaposlenost žena i za posljedicu ima, u nekim slučajevima, potpuno isključivanje žena s tržišta rada.

(11)

Trenutačnim pravnim okvirom Unije predviđeni su tek ograničeni poticaji za muškarce da preuzmu jednak dio obveza skrbi. Nepostojanje plaćenog očinskog dopusta i roditeljskog dopusta u mnogim državama članicama doprinosi tome da očevi rijetko koriste dopust. Zbog neujednačeno osmišljenih politika postizanja ravnoteže između poslovnog i privatnog života za žene i muškarce jačaju rodno uvjetovani stereotipi i razlike u pogledu rada i skrbi. Cilj politika jednakog postupanja trebalo bi biti rješavanje pitanja stereotipa o muškim i ženskim zanimanjima i ulogama, a socijalne partnere potiče se da djeluju u skladu sa svojom ključnom ulogom informiranja radnika i poslodavaca te podizanja njihove svijesti o suzbijanju diskriminacije. Osim toga, pokazalo se da kad se očevi koriste mogućnostima za ravnotežu između poslovnog i privatnog života, kao što su dopust ili fleksibilni radni uvjeti, to povoljno utječe na smanjenje dijela neplaćenog rada u obitelji koji obavljaju žene, kojima se tako ostavlja više vremena za plaćene poslove.

(12)

Pri provedbi ove Direktive države članice trebale bi uzeti u obzir činjenicu da jednako korištenje dopusta zbog obiteljskih razloga među ženama i muškarcima ovisi i o drugim primjerenim mjerama, kao što su mogućnost dostupne i cjenovno pristupačne skrbi o djeci i postojanje usluga dugotrajne skrbi, što je presudno da bi se roditeljima i drugim osobama koje imaju obveze skrbi omogućio ulazak, ostanak ili povratak na tržište rada. Uklanjanjem negativnih ekonomskih čimbenika osobe koje ostvaruju drugi prihod u kućanstvu, od kojih su većina žene, također se mogu poticati na potpuno sudjelovanje na tržištu rada.

(13)	Kako bi se ocijenio učinak ove Direktive, Komisija i države članice trebale bi nastaviti međusobno surađivati na razvoju usporedivih statističkih podataka razvrstanih po spolu.

(14)

U skladu s člankom 154. UFEU-a Komisija se savjetovala u dvije faze sa socijalnim partnerima o izazovima povezanima s ravnotežom između poslovnog i privatnog života. Socijalni partneri nisu se usuglasili oko pokretanja pregovora o tim pitanjima, među ostalim ni oko roditeljskog dopusta. Međutim, važno je da se poduzmu mjere u tom području moderniziranjem i prilagodbom postojećeg pravnog okvira, pri čemu treba uzeti u obzir ishod tih savjetovanja i javnog savjetovanja koje je provedeno kako bi se prikupila stajališta dionika i građana.

(15)

Direktivom 2010/18/EU uređuje se roditeljski dopust tako da se aktivira okvirni sporazum sklopljen između socijalnih partnera. Ova se Direktiva temelji na pravilima utvrđenima Direktivom 2010/18/EU te ih nadopunjuje jačanjem postojećih i uvođenjem novih prava. Direktivu 2010/18/EU trebalo bi staviti izvan snage i zamijeniti ovom Direktivom.

(16)

Ovom Direktivom utvrđuju se minimalni zahtjevi u pogledu očinskog dopusta, roditeljskog dopusta i dopusta za pružatelje skrbi, kao i minimalni zahtjevi u pogledu fleksibilnih radnih uvjeta za radnike koji su roditelji ili pružatelji skrbi. Olakšavanjem usklađivanja poslovnog i obiteljskog života takvih roditelja i pružatelja skrbi ovom bi se Direktivom trebalo doprinijeti ciljevima iz Ugovora koji se odnose na ostvarenje ravnopravnosti žena i muškaraca s obzirom na njihove mogućnosti na tržištu rada, jednako postupanje na radnome mjestu i promicanje visoke razine zaposlenosti u Uniji.

(17)

Ova se Direktiva primjenjuje na sve radnike koji imaju ugovore o radu ili druge radne odnose, uključujući ugovore o radu ili radne odnose radnika koji rade na nepuno radno vrijeme, radnika s ugovorom na određeno vrijeme ili osoba koje ugovor o radu ili radni odnos imaju s agencijom za privremeno zapošljavanje, kako je prethodno predviđeno Direktivom 2010/18/EU. Uzimajući u obzir sudsku praksu Suda Europske unije (Sud) u pogledu kriterija na temelju kojih se utvrđuje status radnika, države članice definiraju ugovore o radu i radne odnose.

(18)	Države članice imaju nadležnost za definiranje bračnog i obiteljskog statusa te za odlučivanje o tome koje se osobe smatra roditeljem, majkom i ocem.

(19)

Kako bi se potaknula ravnopravnija podjela obveza skrbi između žena i muškaraca i omogućilo rano stvaranje emocionalne veze između očeva i djece, trebalo bi uvesti pravo na očinski dopust za očeve ili, ako je i u mjeri u kojoj je to priznato nacionalnim pravom, za ekvivalentne druge roditelje. Takav očinski dopust trebao bi se iskoristiti u vrijeme oko rođenja djeteta i trebao bi biti jasno povezan s rođenjem djeteta u svrhu pružanja skrbi. Države članice također mogu odobriti očinski dopust u slučaju mrtvorođenog djeteta. Države članice trebaju odlučiti o tome može li se očinski dopust djelomično iskoristiti prije rođenja djeteta ili se mora u potpunosti iskoristiti nakon toga, o vremenskom okviru u kojem se očinski dopust treba iskoristiti, kao i o tome može li se i pod kojim uvjetima očinski dopust koristiti u obliku rada na nepuno radno vrijeme, u naizmjeničnim razdobljima, kao što su razdoblja dopusta od nekoliko uzastopnih dana razdvojena razdobljima rada, ili u drugim fleksibilnim oblicima. Države članice mogu odrediti izražava li se očinski dopust u radnim danima, tjednima ili drugim vremenskim jedinicama, uzimajući u obzir činjenicu da deset radnih dana odgovara razdoblju od dva kalendarska tjedna. Kako bi se uzele u obzir razlike među državama članicama, pravo na očinski dopust trebalo bi se odobriti neovisno o bračnom ili obiteljskom statusu kako je definiran nacionalnim pravom.

(20)

Budući da većina očeva ne koristi svoje pravo na roditeljski dopust ili prenosi znatan dio svojeg prava na dopust na majke, ovom se Direktivom minimalno razdoblje roditeljskog dopusta koje se ne može prenijeti s jednog roditelja na drugi povećava s jednog na dva mjeseca kako bi se očeve potaknulo na uzimanje roditeljskog dopusta, zadržavajući pritom pravo svakog roditelja na najmanje četiri mjeseca roditeljskog dopusta kako je predviđeno Direktivom 2010/18/EU. Svrha osiguravanja toga da je najmanje dva mjeseca roditeljskog dopusta dostupno isključivo svakom roditelju pojedinačno i da ga se ne može prenijeti na drugog roditelja jest da se potakne očeve da iskoriste svoje pravo na takav dopust. Time se također promiče i olakšava ponovno uključivanje majki na tržište rada nakon rodiljnog i roditeljskog dopusta.

(21)	Radnicima koji su roditelji ovom se Direktivom jamči roditeljski dopust u trajanju od najmanje četiri mjeseca. Države članice potiče se da svim radnicima koji imaju roditeljske odgovornosti odobre pravo na roditeljski dopust u skladu s nacionalnim pravnim sustavima.

(22)

Države članice trebale bi moći određivati rokove u kojima radnik mora obavijestiti poslodavca kada podnosi zahtjev za roditeljski dopust te bi trebale moći odlučivati o tome ovisi li pravo na roditeljski dopust o prethodnom trajanju radnog odnosa s istim poslodavcem. S obzirom na sve veću raznolikost ugovora, pri izračunu tog razdoblja zaposlenosti trebalo bi uzeti u obzir zbroj uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme s istim poslodavcem. Kako bi se uzele u obzir i potrebe radnika i potrebe poslodavaca, države članice također bi trebale moći odlučivati o tome hoće li dopustiti poslodavcima da u određenim okolnostima odgode odobravanje roditeljskog dopusta, podložno zahtjevu da ti poslodavci takvu odgodu obrazlože u pisanom obliku.

(23)

S obzirom na to da fleksibilnost povećava vjerojatnost da će svaki roditelj, a posebno očevi, koristiti pravo na roditeljski dopust, radnici bi trebali moći zahtijevati da se roditeljski dopust odobri u obliku rada na puno ili na nepuno radno vrijeme, u naizmjeničnim razdobljima, kao što su razdoblja dopusta od nekoliko uzastopnih dana razdvojena razdobljima rada, ili u drugim fleksibilnim oblicima. Poslodavac bi trebao moći prihvatiti ili odbiti takav zahtjev za roditeljski dopust koji nije dopust u obliku rada na puno radno vrijeme. Države članice trebale bi procijeniti trebaju li se uvjeti pristupa i detaljne mogućnosti korištenja roditeljskog dopusta prilagoditi posebnim potrebama roditelja u iznimno nepovoljnim situacijama.

(24)	Razdoblje u kojem bi radnici trebali imati pravo na korištenje roditeljskog dopusta trebalo bi biti povezano s dobi djeteta. Ta dob trebala bi se utvrditi tako da se obama roditeljima omogući da stvarno iskoriste puno pravo na roditeljski dopust na temelju ove Direktive.

(25)

Radnike i poslodavce potiče se da tijekom razdoblja dopusta dobrovoljno ostanu u vezi kako bi se olakšao povratak na posao nakon roditeljskog dopusta, a mogu se i dogovoriti o svim primjerenim mjerama za lakše ponovno uključivanje na posao. O toj vezi i dogovoru trebaju odlučiti uključene strane, uzimajući u obzir nacionalno pravo, kolektivne ugovore ili praksu. Radnici bi trebali biti obaviješteni o postupcima unapređenja i slobodnim radnim mjestima u organizaciji i bi trebali moći sudjelovati u tim postupcima ili prijavljivati se za takva slobodna radna mjesta.

(26)

Studije pokazuju da države članice u kojima je očevima namijenjen velik dio roditeljskog dopusta i u kojima se radniku tijekom tog dopusta isplaćuje plaća ili naknada plaće po relativno visokoj stopi, bilježe veću stopu korištenja dopusta od strane očeva i pozitivan trend u stopi zaposlenosti majki. Stoga je primjereno omogućiti da se ti sustavi nastave pod uvjetom da ispunjavaju određene minimalne kriterije, umjesto da se predvidi plaća ili naknada plaće za očinski dopust kako je predviđeno ovom Direktivom.

(27)

Kako bi se muškarcima i ženama koji imaju obveze skrbi pružile veće mogućnosti za ostanak na tržištu rada, svaki bi radnik trebao imati pravo na dopust za pružatelje skrbi u trajanju od pet radnih dana godišnje. Države članice mogu odlučiti da se taj dopust može koristiti u razdobljima od jednog ili više radnih dana po slučaju. Kako bi se uzele u obzir razlike među nacionalnim sustavima, države članice trebale bi moći odrediti dopust za pružatelje skrbi na temelju razdoblja koje nije razdoblje od jedne godine, u odnosu na osobu kojoj je potrebna skrb ili potpora ili po slučaju. Zbog starenja stanovništva i s tim povezane rastuće pojavnosti poteškoća povezanih sa starošću predviđa se stalan rast potreba za skrbi. Države članice trebale bi uzeti u obzir to povećanje potreba za skrbi pri izradi svojih politika skrbi, među ostalim i u pogledu dopusta za pružatelje skrbi. Države članice potiče se da pravo na dopust za pružatelje skrbi omoguće i u pogledu drugih članova obitelji, kao što su djedovi i bake te braća i sestre. Države članice mogu zahtijevati liječnički dokaz o postojanju ozbiljnog zdravstvenog razloga zbog kojeg je potrebna znatna skrb ili potpora.

(28)

Uz pravo na dopust za pružatelje skrbi predviđeno ovom Direktivom, svi bi radnici trebali zadržati svoje pravo na odsutnost s posla, a da pritom ne izgube prava iz ugovora o radu koja su stekli ili koja su u postupku stjecanja, na temelju više sile zbog hitnih i neočekivanih obiteljskih razloga, kako je predviđeno Direktivom 2010/18/EU, u skladu s uvjetima koje utvrđuju države članice.

(29)	Kako bi se povećali poticaji za radnike koji su roditelji, posebno muškarce, da koriste razdoblja dopusta predviđena ovom Direktivom, radnici bi tijekom dopusta trebali imati pravo na primjerenu naknadu plaće.

(30)

Države članice trebale bi stoga utvrditi razinu plaće ili naknade plaće u pogledu minimalnog razdoblja očinskog dopusta koja je barem jednaka razini nacionalne plaće za vrijeme bolovanja. S obzirom na to da omogućavanje prava na očinski dopust i rodiljni dopust ima sličan cilj, a to je stvaranje emocionalne veze između roditelja i djeteta, države članice potiče se da predvide plaću ili naknadu plaće za očinski dopust koja je izjednačena s plaćom ili naknadom plaće za rodiljni dopust na nacionalnoj razini.

(31)

Države članice trebale bi odrediti primjerenu razinu plaće ili naknade plaće za minimalno neprenosivo razdoblje roditeljskog dopusta zajamčeno ovom Direktivom. Pri određivanju razine plaće ili naknade plaće predviđene za minimalno neprenosivo razdoblje roditeljskog dopusta države članice trebale bi uzeti u obzir činjenicu da korištenje roditeljskog dopusta često rezultira gubitkom dohotka za obitelj i da osobe koje ostvaruju prvi prihod u obitelji mogu iskoristiti pravo na roditeljski dopust samo ako je on dovoljno dobro plaćen, s ciljem da se omogući pristojan životni standard.

(32)	Iako države članice imaju slobodu odlučiti o tome hoće li predvidjeti plaću ili naknadu plaće za dopust za pružatelje skrbi, potiče ih se da uvedu takvu plaću ili naknadu plaće kako bi se zajamčilo da pružatelji skrbi, a posebno muškarci, stvarno koriste to svoje pravo.

(33)

Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje koordinacija sustava socijalne sigurnosti na temelju uredbi (EZ) br. 883/2004 (9) i (EU) br. 1231/2010 (10) Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (EZ) br. 859/2003 (11). Tim uredbama određena je država članica koja je nadležna za socijalnu sigurnost radnika.

(34)

Kako bi se radnike koji su roditelji i pružatelje skrbi potaknulo da ostanu na tržištu rada, tim bi se radnicima trebalo omogućiti da svoje rasporede rada prilagode osobnim potrebama i željama. S tim ciljem i s naglaskom na potrebama radnika, oni bi radi pružanja skrbi trebali imati pravo zatražiti fleksibilne radne uvjete za potrebe prilagodbe svojeg rasporeda radnog vremena, među ostalim, kada je to moguće, radom na daljinu, fleksibilnim radnim vremenom ili smanjenjem radnih sati.

(35)

Kako bi se uzele u obzir i potrebe radnika i potrebe poslodavaca, države članice trebale bi moći ograničiti trajanje fleksibilnih radnih uvjeta, uključujući svako smanjenje radnih sati ili svaki oblik rada na daljinu. Iako se pokazalo da je rad na nepuno radno vrijeme koristan jer se njime određenom broju žena omogućilo da ostane na tržištu rada nakon rođenja djeteta ili da skrbe za članove obitelji kojima je potrebna skrb ili potpora, duga razdoblja smanjenih radnih sati mogu dovesti do smanjenja doprinosa za socijalnu sigurnost, zbog čega bi im poslije i prava na mirovinu mogla biti manja ili ih neće imati.

(36)

Pri razmatranju zahtjevâ za fleksibilne radne uvjete poslodavci bi trebali moći uzeti u obzir, među ostalim, trajanje fleksibilnih radnih uvjeta koji se zahtijevaju te svoje resurse i operativne kapacitete za ponudu takvih uvjeta. Poslodavac bi trebao moći odlučiti o tome hoće li prihvatiti ili odbiti zahtjev radnika za fleksibilne radne uvjete. Posebne okolnosti zbog kojih su potrebni fleksibilni radni uvjeti mogu se promijeniti. Radnici bi stoga ne samo trebali imati pravo povratka na prvobitni raspored radnog vremena na kraju zajednički dogovorenog razdoblja, nego bi također trebali moći to zatražiti i ranije ako je to potrebno zbog promjene okolnosti.

(37)

Neovisno o zahtjevu ocjenjivanja bi li se uvjeti pristupa i detaljne mogućnosti korištenja roditeljski dopust trebali prilagoditi posebnim potrebama roditelja u iznimno nepovoljnim situacijama, države članice potiče se da ocijene bi li se uvjeti pristupa i detaljne mogućnosti ostvarivanja prava na očinski dopust, dopust za pružatelje skrbi i fleksibilne radne uvjete trebali prilagoditi posebnim potrebama, primjerice potrebama samohranih roditelja, roditelja koji su posvojili dijete, roditelja s invaliditetom, roditelja koji imaju djecu s teškoćama u razvoju ili djecu s dugotrajnom bolešću ili roditelja u posebnim okolnostima, kao što su one povezane s višestrukim porođajima i prijevremenim porođajima.

(38)

Mogućnosti u pogledu dopusta namijenjeni su podupiranju radnika koji su roditelji i pružatelja skrbi tijekom određenog razdoblja, a cilj je tih mogućnosti održati i poticati neprekinutu povezanost radnika s tržištem rada. Stoga je primjereno izričito propisati zaštitu prava iz ugovora o radu radnika koji koriste vrste dopusta obuhvaćene ovom Direktivom. Ovom se Direktivom osobito štiti pravo radnika da se nakon tog dopusta vrate na isto ili na istovjetno radno mjesto i pravo da zbog korištenja tog dopusta ne trpe štetu u pogledu uvjeta rada iz svojeg ugovora o radu ili radnog odnosa. Radnici bi do kraja takvog dopusta trebali zadržati svoje pravo na ostvarivanje prava koja su već stekli ili su u postupku stjecanja.

(39)

Kako je predviđeno Direktivom 2010/18/EU, države članice moraju definirati status ugovora o radu ili radnog odnosa tijekom razdoblja roditeljskog dopusta. U skladu sa sudskom praksom Suda, radni odnos radnika i poslodavca zadržava se tijekom razdoblja dopusta te korisnik takvog dopusta tijekom tog razdoblja stoga zadržava status radnika za potrebe prava Unije. Države članice stoga bi pri definiranju statusa ugovora o radu ili radnog odnosa tijekom razdoblja vrsta dopusta obuhvaćenih ovom Direktivom, među ostalim i u pogledu prava na socijalnu sigurnost, trebale osigurati zadržavanje radnog odnosa.

(40)	Radnike koji ostvaruju svoje pravo na korištenje dopusta ili na traženje fleksibilnih radnih uvjeta kako je predviđeno ovom Direktivom trebalo bi zaštititi od diskriminacije ili nepovoljnijeg postupanja po toj osnovi.

(41)

Radnici koji ostvaruju svoje pravo na korištenje dopusta ili na traženje fleksibilnih radnih uvjeta kako je predviđeno ovom Direktivom trebali bi biti zaštićeni od otkaza i svih eventualnih pripremnih koraka za mogući otkaz na temelju toga što su zatražili ili koristili takav dopust ili što su ostvarivali pravo na traženje takvih fleksibilnih radnih uvjeta, u skladu sa sudskom praksom Suda, uključujući presudu u predmetu C-460/06 (12). Radnici koji smatraju da su dobili otkaz na temelju toga što su ostvarivali ta prava trebali bi moći zatražiti od poslodavca da dâ obrazloženje otkaza. Ako je radnik zatražio ili koristio očinski dopust, roditeljski dopust ili dopust za pružatelje skrbi kako su navedeni u ovoj Direktivi, poslodavac bi trebao dati pisano obrazloženje otkaza.

(42)

Teret dokazivanja da do otpuštanja nije došlo zato što su radnici zatražili ili koristili očinski dopust, roditeljski dopust ili dopust za pružatelje skrbi kako su navedeni u ovoj Direktivi trebao bi snositi poslodavac ako radnik pred sudom ili drugim nadležnim tijelom iznese činjenice iz kojih se može pretpostaviti da je otpušten zbog tih razloga.

(43)

Države članice trebale bi predvidjeti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije u slučaju kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive ili nacionalnih odredaba koje su već na snazi na dan stupanja na snagu ove Direktive i koje se odnose na prava koja su u okviru njezina područja primjene. Takve sankcije mogu uključivati administrativne i financijske sankcije, kao što su novčane kazne ili plaćanje naknade, kao i druge vrste sankcija.

(44)

Za djelotvornu provedbu načelâ jednakog postupanja i jednakih mogućnosti potrebna je odgovarajuća sudska zaštita radnika od nepovoljnog postupanja ili nepovoljnih posljedica zbog podnošenja pritužbe ili pokretanja postupka povezanog s pravima iz ove Direktive. Moguće je da žrtve neće ostvarivati svoja prava iz straha od osvete, pa bi ih se stoga trebalo zaštititi od svakog nepovoljnog postupanja kada ostvaruju svoja prava predviđena ovom Direktivom. Ta je zaštita posebno važna u pogledu predstavnika radnika kada obavljaju svoje funkcije.

(45)

S ciljem daljnjeg povećanja razine zaštite prava predviđenih ovom Direktivom nacionalna tijela za ravnopravnost trebala bi biti nadležna za pitanja povezana s diskriminacijom koja su obuhvaćena područjem primjene ove Direktive, uključujući zadaću pružanja neovisne pomoći žrtvama diskriminacije pri podnošenju pritužbi.

(46)

Ovom Direktivom utvrđuju se minimalni zahtjevi, čime se državama članicama daje mogućnost uvođenja ili zadržavanja odredaba koje su povoljnije za radnike. Dopuštanje jednom roditelju da na drugog roditelja prenese više od dva mjeseca od ukupno četiri mjeseca roditeljskog dopusta predviđenog ovom Direktivom ne predstavlja odredbu koja je povoljnija za radnika od minimalnih odredaba utvrđenih ovom Direktivom. Prava koja su već stečena na datum stupanja na snagu ove Direktive trebala bi se nastaviti primjenjivati, osim ako se ovom Direktivom predviđaju povoljnije odredbe. Provedba ove Direktive ne bi se smjela koristiti za smanjenje postojećih prava iz zakonodavstva Unije niti bi trebala predstavljati valjani temelj za smanjenje opće razine zaštite koja se pruža radnicima u područjima obuhvaćenima ovom Direktivom.

(47)	Osobito, ništa iz ove Direktive ne bi se smjelo tumačiti kao smanjenje prava predviđenih direktivama 2010/18/EU, 92/85/EEZ i 2006/54/EZ, uključujući članak 19. Direktive 2006/54/EZ.

(48)

Mikropoduzeća te mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), kako su definirana u Prilogu Preporuci Komisije 2003/361/EZ (13), koja predstavljaju veliku većinu poduzeća u Uniji, mogu imati ograničene financijske, tehničke i ljudske resurse. Pri provedbi ove Direktive države članice trebale bi nastojati izbjeći nametanje administrativnih, financijskih ili pravnih ograničenja na način koji bi demotivirao osnivanje i razvoj MSP-ova ili predstavljao prekomjeran teret za poslodavce. Države članice stoga se poziva da temeljito ocijene utjecaj koji će na MSP-ove imati njihove provedbene mjere kako bi se osiguralo jednako postupanje prema svim radnicima, da MSP-ovi, s posebnim naglaskom na mikropoduzećima, ne budu nerazmjerno pogođeni tim mjerama, te da bi se izbjeglo svako nepotrebno administrativno opterećenje. Države članice potiče se da MSP-ovima daju poticaje, smjernice i savjete kako bi im se pomoglo da ispune svoje obveze u skladu s ovom Direktivom.

(49)

Sve vrste odsutnosti s posla zbog obiteljskih razloga, a posebno rodiljni dopust, očinski dopust, roditeljski dopust i dopust za pružatelje skrbi, koje su dostupne na temelju nacionalnog prava ili kolektivnih ugovora trebalo bi uzeti u obzir za potrebe ispunjenja zahtjeva u pogledu jednog ili više vrsta dopusta predviđenih u ovoj Direktivi i Direktivi 92/85/EEZ, pod uvjetom da su ispunjeni minimalni zahtjevi iz tih direktiva i da nije smanjena opća razina zaštite koja se pruža radnicima u područjima koja su njima obuhvaćena. Pri provedbi ove Direktive od država članica ne zahtijeva se da preimenuju ili na drugi način promijene različite vrste dopusta zbog obiteljskih razloga koji su predviđeni nacionalnim pravom ili kolektivnim ugovorima i koji se uzimaju u obzir za potrebe usklađenosti s ovom Direktivom.

(50)

Države članice potiče se da u skladu s nacionalnom praksom promiču socijalni dijalog sa socijalnim partnerima s ciljem promicanja usklađivanja poslovnog i obiteljskog života, među ostalim i promicanjem mjera za ostvarenje ravnoteže između poslovnog i privatnog života na radnome mjestu, uspostavom sustavâ dobrovoljnog certificiranja, pružanjem strukovnog osposobljavanja, podizanjem svijesti i provedbom informativnih kampanja. Osim toga, države članice potiče se na dijalog s relevantnim dionicima, kao što su nevladine organizacije, lokalna i regionalna tijela i pružatelji usluga, s ciljem promicanja politika za postizanje ravnoteže između poslovnog i privatnog života u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

(51)	Socijalne partnere trebalo bi poticati na promicanje sustava dobrovoljnog certificiranja kojima se ocjenjuje ravnoteža između poslovnog i privatnog života na radnome mjestu.

(52)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno osiguravanje provedbe načela ravnopravnosti žena i muškaraca u pogledu njihovih mogućnosti na tržištu rada i postupanja prema njima na radnome mjestu u cijeloj Uniji, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njihovog opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Predmet

Ovom Direktivom utvrđuju se minimalni zahtjevi namijenjeni ostvarenju ravnopravnosti muškaraca i žena u pogledu njihovih mogućnosti na tržištu rada i postupanja prema njima na radnome mjestu tako da se radnicima koji su roditelji ili pružateljima skrbi olakša usklađivanje poslovnog i obiteljskog života.

U tu se svrhu ovom Direktivom predviđaju prava pojedinaca koja se odnose na sljedeće:

(a)	očinski dopust, roditeljski dopust i dopust za pružatelje skrbi;

(b)	fleksibilne radne uvjete za radnike koji su roditelji ili pružatelje skrbi.

Članak 2.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na sve radnike i radnice koji imaju sklopljen ugovor o radu ili su u radnom odnosu kako je definirano pravom, kolektivnim ugovorima ili praksom na snazi u svakoj državi članici, uzimajući u obzir sudsku praksu Suda.

Članak 3.

Definicije

1. Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

(a)	„očinski dopust” znači dopust oca ili, ako je i u mjeri u kojoj je to priznato nacionalnim pravom, ekvivalentnog drugog roditelja, s posla povodom rođenja djeteta radi pružanja skrbi;

(b)	„roditeljski dopust” znači dopust roditelja s posla na temelju rođenja ili posvojenja djeteta radi skrbi o tom djetetu;

(c)	„dopust za pružatelje skrbi” znači dopust radnika s posla kako bi pružao osobnu skrb ili potporu članu obitelji ili osobi koja živi u istom kućanstvu kao i radnik i kojoj je potrebna znatna skrb ili potpora zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga, kako je definirano u svakoj državi članici;

(d)	„pružatelj skrbi” znači radnik koji pruža osobnu skrb ili potporu članu obitelji ili osobi koja živi u istom kućanstvu i kojoj je potrebna znatna skrb ili potpora zbog ozbiljnog zdravstvenog razloga, kako je definirano u svakoj državi članici;

(e)	„član obitelji” znači radnikov sin, kći, majka, otac, bračni drug ili, ako su takva partnerstva priznata nacionalnim pravom, partner u civilnom partnerstvu;

(f)	„fleksibilni radni uvjeti” znači mogućnost pružena radnicima da prilagode svoj raspored radnog vremena, među ostalim radom na daljinu, fleksibilnim radnim vremenom ili smanjenim brojem radnih sati.

2. Upućivanje na radne dane u člancima 4. i 6. tumači se kao upućivanje na raspored radnog vremena na puno radno vrijeme, kako je definiran u predmetnoj državi članici.

Pravo radnika na dopust može se izračunati razmjerno radnom vremenu radnika, u skladu s rasporedom radnog vremena utvrđenim ugovorom o radu ili radnim odnosom radnika.

Članak 4.

Očinski dopust

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da očevi ili, ako je i u mjeri u kojoj je to priznato nacionalnim pravom, ekvivalentni drugi roditelji imaju pravo na očinski dopust u trajanju od deset radnih dana koji se koristi povodom rođenja radnikova djeteta. Države članice mogu odlučiti o tome može li se očinski dopust djelomično iskoristiti i prije ili samo nakon rođenja djeteta, kao i o tome može li se takav dopust iskoristiti u fleksibilnim oblicima.

2. Pravo na očinski dopust ne može se uvjetovati trajanjem radnog odnosa ili trajanjem radnog odnosa s istim poslodavcem.

3. Pravo na očinski dopust odobrava se neovisno o bračnom ili obiteljskom statusu radnika, kako je definiran nacionalnim pravom.

Članak 5.

Roditeljski dopust

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svaki radnik ima pojedinačno pravo na roditeljski dopust u trajanju od četiri mjeseca koji se treba iskoristiti prije nego što dijete navrši određenu dob, do osme godine života, što utvrđuje svaka država članica ili se utvrđuje kolektivnim ugovorom. Ta se dob određuje kako bi se osiguralo da svaki roditelj djelotvorno i ravnopravno može ostvariti svoje pravo na roditeljski dopust.

2. Države članice osiguravaju da dva mjeseca roditeljskog dopusta nisu prenosiva.

3. Države članice određuju razuman rok u kojem radnici trebaju obavijestiti poslodavce ako ostvaruju svoje pravo na roditeljski dopust. Države članice pritom uzimaju u obzir i potrebe poslodavaca i potrebe radnika.

Države članice osiguravaju da se u zahtjevu radnika za roditeljski dopust navede predviđeni početak i kraj trajanja dopusta.

4. Države članice mogu uvjetovati pravo na roditeljski dopust trajanjem radnog odnosa ili trajanjem radnog odnosa s istim poslodavcem, koje ne smije biti dulje od jedne godine. U slučaju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, u smislu Direktive Vijeća 1999/70/EZ (14), s istim poslodavcem, zbroj tih ugovora uzima se u obzir za potrebe izračuna trajanja referentnog razdoblja.

5. Države članice mogu utvrditi okolnosti u kojima poslodavac nakon savjetovanja u skladu s nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili praksom može odgoditi odobravanje roditeljskog dopusta na određeno razumno razdoblje na temelju toga što bi se korištenjem roditeljskog dopusta u traženom vremenu ozbiljno narušilo poslovanje poslodavca. Poslodavci takvo odgađanje roditeljskog dopusta moraju obrazložiti u pisanom obliku.

6. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da radnici imaju pravo podnijeti zahtjev za korištenje roditeljskog dopusta u fleksibilnim oblicima. Države članice mogu odrediti načine njihove primjene. Poslodavac razmatra i odgovara na takve zahtjeve uzimajući u obzir svoje potrebe i potrebe radnika. Poslodavac mora obrazložiti svako odbijanje takvog zahtjeva u pisanom obliku u razumnom roku nakon podnošenja zahtjeva.

7. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, pri razmatranju zahtjeva za roditeljski dopust u obliku rada na puno radno vrijeme, poslodavci prije eventualne odgode u skladu sa stavkom 5. ponude, u mjeri u kojoj je to moguće, fleksibilne oblike korištenja roditeljskog dopusta u skladu sa stavkom 6.

8. Države članice ocjenjuju potrebu da se uvjeti pristupa roditeljskom dopustu i detaljne mogućnosti njegove primjene prilagode potrebama roditelja koji su posvojili dijete, roditelja s invaliditetom i roditelja koji imaju djecu s teškoćama u razvoju ili djecu s dugotrajnom bolešću.

Članak 6.

Dopust za pružatelje skrbi

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svaki radnik ima pravo na dopust za pružatelje skrbi u trajanju od pet radnih dana godišnje. Države članice mogu utvrditi dodatne pojedinosti o opsegu i uvjetima dopusta za pružatelje skrbi u skladu s nacionalnim pravom ili praksom. Korištenje tog prava može se uvjetovati odgovarajućim obrazloženjem u skladu s nacionalnim pravom ili praksom.

2. Države članice mogu odrediti dopust za pružatelje skrbi na temelju referentnog razdoblja koje nije razdoblje od jedne godine po osobi kojoj je potrebna skrb ili potpora ili po slučaju.

Članak 7.

Odsutnost s posla na temelju više sile

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da svaki radnik ima pravo na odsutnost s posla na temelju više sile zbog hitnih obiteljskih razloga u slučaju bolesti ili nesreće zbog kojih je prijeko potrebna trenutačna nazočnost radnika. Države članice mogu ograničiti pravo svakog radnika na odsutnost s posla na temelju više sile na određeno vrijeme i svake godine ili po slučaju ili po oba elementa.

Članak 8.

Plaća ili naknada plaće

1. U skladu s nacionalnim okolnostima, kao što su nacionalno pravo, kolektivni ugovori ili praksa i uzimajući u obzir ovlasti prenesene na socijalne partnere, države članice osiguravaju da radnici koji ostvaruju svoje pravo na dopust predviđeno člankom 4. stavkom 1. ili člankom 5. stavkom 2. primaju plaću ili naknadu plaće u skladu sa stavcima 2. i 3. ovog članka.

2. U pogledu očinskog dopusta iz članka 4. stavka 1., tom se plaćom ili naknadom plaće jamči dohodak koji je barem jednak onomu što bi dotični radnik primao u slučaju prekida aktivnosti radnika zbog razloga povezanih sa zdravstvenim stanjem radnika, podložno eventualnoj gornjoj granici utvrđenoj nacionalnim pravom. Države članice mogu uvjetovati pravo na plaću ili naknadu plaće prethodnim trajanjem radnog odnosa, koje ne smije biti dulje od šest mjeseci neposredno prije dana očekivanog poroda djeteta.

3. U pogledu roditeljskog dopusta iz članka 5. stavkom 2., tu plaću ili naknadu plaće utvrđuju države članice ili socijalni partneri, a određuje se tako da se olakša korištenje roditeljskog dopusta za oba roditelja.

Članak 9.

Fleksibilni radni uvjeti

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da radnici s djecom do određene dobi, a u svakom slučaju do navršene osme godine života, i pružatelji skrbi imaju pravo zatražiti fleksibilne radne uvjete radi pružanja skrbi. Trajanje takvih fleksibilnih radnih uvjeta može podlijegati razumnim ograničenjima.

2. Poslodavci razmatraju i odgovaraju na zahtjeve za fleksibilne radne uvjete iz stavka 1. u razumnom roku, uzimajući u obzir svoje potrebe i potrebe radnika. Poslodavci moraju obrazložiti svako odbijanje takvog zahtjeva ili svako odgađanje korištenja takvih uvjeta.

3. Ako je trajanje fleksibilnih radnih uvjeta iz stavka 1. ograničeno, radnik se po isteku dogovorenog razdoblja ima pravo vratiti na prvobitni raspored radnog vremena. Radnik ima pravo zatražiti povratak na prvobitni raspored radnog vremena i prije isteka dogovorenog razdoblja ako je to opravdano promjenom okolnosti. Poslodavac razmatra i odgovara na zahtjev za prijevremeni povratak na prvobitni raspored radnog vremena, uzimajući u obzir svoje potrebe i potrebe radnika.

4. Države članice mogu uvjetovati pravo na traženje fleksibilnih radnih uvjeta trajanjem radnog odnosa ili trajanjem radnog odnosa s istim poslodavcem, koje ne smije biti dulje od šest mjeseci. U slučaju uzastopnih ugovora o radu na određeno vrijeme, u smislu Direktive 1999/70/EZ, s istim poslodavcem, zbroj tih ugovora uzima se u obzir za potrebe izračuna trajanja referentnog razdoblja.

Članak 10.

Prava iz ugovora o radu

1. Prava koja su radnici stekli ili su u postupku stjecanja na dan početka dopusta predviđenog u člancima 4., 5. i 6. ili odsutnosti s posla predviđene u članku 7. zadržavaju se do kraja takvog dopusta ili odsutnosti s posla. Na kraju takvog dopusta ili odsutnosti s posla primjenjuju se ta prava, uključujući sve promjene koje proizlaze iz nacionalnog prava, kolektivnih ugovora ili prakse.

2. Države članice osiguravaju da po isteku dopusta predviđenog u člancima 4., 5. i 6. radnici imaju pravo povratka na svoj posao ili na istovjetno radno mjesto pod uvjetima koji za njih nisu manje povoljni te da imaju koristi od svih poboljšanja uvjeta rada na koja bi imali pravo da nisu koristili dopust.

3. Države članice određuju status ugovora o radu ili radnog odnosa tijekom razdoblja dopusta predviđenog u člancima 4., 5. i 6. ili odsutnosti s posla predviđene u članku 7., među ostalim u pogledu pravâ na socijalnu sigurnost, uključujući doprinose za mirovinsko osiguranje, osiguravajući pritom da se radni odnos zadrži tijekom tog razdoblja.

Članak 11.

Diskriminacija

Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi zabranile nepovoljnije postupanje prema radnicima na temelju toga što su zatražili ili koristili dopust predviđen u člancima 4., 5. i 6. ili odsutnost s posla predviđenu u članku 7. ili što su ostvarivali prava predviđena u članku 9.

Članak 12.

Zaštita od otkaza i teret dokazivanja

1. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi zabranile otkaz i sve pripreme za otkaz radnicima na temelju toga što su zatražili ili koristili dopust predviđen u člancima 4., 5. i 6. ili što su ostvarivali pravo na traženje fleksibilnih radnih uvjeta iz članka 9.

2. Radnici koji smatraju da su dobili otkaz na temelju toga što su zatražili ili koristili dopust predviđen u člancima 4., 5. i 6. ili što su ostvarivali pravo na traženje fleksibilnih radnih uvjeta iz članka 9. mogu zatražiti od poslodavca da dâ obrazloženje za njihov otkaz. U vezi s otkazom radniku koji je zatražio ili koristio dopust predviđen u članku 4., 5. ili 6., poslodavac mora dati pisano obrazloženje otkaza.

3. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da, ako radnici koji smatraju da su otpušteni na temelju toga što su zatražili ili koristili dopust predviđen u člancima 4., 5. i 6., pred sudom ili drugim nadležnim tijelom iznesu činjenice iz kojih se može pretpostaviti da su otpušteni zbog tih razloga, poslodavac mora dokazati da je otkaz dan zbog drugih razloga.

4. Stavkom 3. ne sprečava se da države članice uvedu pravila dokazivanja koja su povoljnija za radnike.

5. Od država članica ne zahtijeva se da primjenjuju stavak 3. u postupcima u kojima sud ili nadležno tijelo treba utvrditi činjenice predmeta.

6. Stavak 3. ne primjenjuje se na kaznene postupke osim ako su države članice predvidjele drukčije.

Članak 13.

Sankcije

Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja nacionalnih odredaba donesenih na temelju ove Direktive ili relevantnih već važećih odredaba koje se odnose na prava obuhvaćena područjem primjene ove Direktive te poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

Članak 14.

Zaštita od nepovoljnog postupanja ili posljedica

Države članice uvode potrebne mjere za zaštitu radnika, uključujući radnike koji su predstavnici zaposlenika, od svakog nepovoljnog postupanja poslodavca ili nepovoljnih posljedica zbog podnošenja pritužbe unutar poduzeća ili svakog pravnog postupka pokrenutog kako bi se osiguralo ispunjavanje zahtjeva utvrđenim ovom Direktivom.

Članak 15.

Tijela za ravnopravnost

Ne dovodeći u pitanje nadležnost inspektoratâ rada ili drugih tijela koja provode prava radnika, uključujući socijalne partnere, države članice osiguravaju da tijelo ili tijela koja su, u skladu s člankom 20. Direktive 2006/54/EZ, imenovana za promicanje, analizu, praćenje i podupiranje jednakog postupanja prema svim osobama bez diskriminacije na temelju spola budu nadležna za pitanja povezana s diskriminacijom koja su obuhvaćena područjem primjene ove Direktive.

Članak 16.

Razina zaštite

1. Države članice mogu uvesti ili zadržati odredbe koje su povoljnije za radnike od onih utvrđenih u ovoj Direktivi.

2. Provedba ove Direktive ne smije biti razlog kojim bi se opravdalo smanjivanje opće razine zaštite radnika u područjima obuhvaćenima ovom Direktivom. Zabrana takvog smanjenja razine zaštite ne dovodi u pitanje pravo država članica i socijalnih partnera da, u svjetlu promijenjenih okolnosti, utvrde zakonodavna, regulatorna ili ugovorna rješenja različita od onih koja su na snazi 1. kolovoza 2019., pod uvjetom da se ispune minimalni zahtjevi utvrđeni ovom Direktivom.

Članak 17.

Širenje informacija

Države članice osiguravaju da se na cijelom njihovom državnom području svim odgovarajućim sredstvima svrati pozornost radnika i poslodavaca, uključujući poslodavce koji su MSP-ovi, na nacionalne mjere kojima se prenosi ova Direktiva i na relevantne već važeće odredbe koje se odnose na predmet utvrđen u članku 1.

Članak 18.

Izvješćivanje i preispitivanje

1. Države članice do 2. kolovoza 2027. Komisiji dostavljaju sve informacije koje se odnose na provedbu ove Direktive i koje su Komisiji potrebne za sastavljanje izvješća. Te informacije uključuju dostupne zbirne podatke o korištenju različitih vrsta dopusta i fleksibilnih radnih uvjeta od strane muškaraca i žena u skladu s ovom Direktivom, kako bi se omogućilo pravilno praćenje i procjena provedbe ove Direktive, posebno u pogledu rodne ravnopravnosti.

2. Komisija podnosi izvješće iz stavka 1. Europskom parlamentu i Vijeću. Izvješću se prema potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

Izvješću se također prilažu:

(a)	studija o međudjelovanju različitih vrsta dopusta predviđenih ovom Direktivom i ostalih vrsta dopusta zbog obiteljskih razloga, kao što je dopust za posvojenje; i

(b)	studija o pravima na dopust zbog obiteljskih razloga koja se odobravaju samozaposlenim osobama.

Članak 19.

Stavljanje izvan snage

1. Direktiva 2010/18/EU stavlja se izvan snage s učinkom od 2. kolovoza 2022. Upućivanja na direktivu stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Direktivu i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga.

2. Neovisno o stavljanju Direktive 2010/18/EU izvan snage na temelju stavka 1. ovog članka, sva razdoblja ili odvojena kumulativna razdoblja roditeljskog dopusta koja određeni radnik iskoristi ili prenese u skladu s tom direktivom prije 2. kolovoza 2022. mogu se oduzeti od prava tog radnika na roditeljski dopust u skladu s člankom 5. ove Direktive.

Članak 20.

Prenošenje

1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 2. kolovoza 2022. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

2. Neovisno o stavku 1. ovog članka, u pogledu plaće ili naknade plaće za posljednja dva tjedna roditeljskog dopusta kako je predviđeno člankom 8. stavkom 3., države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 2. kolovoza 2024. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

3. Kad države članice donose odredbe iz stavaka 1. i 2., one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

4. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

5. Detaljna pravila i detaljni načini za primjenu ove Direktive utvrđuju se u skladu s nacionalnim pravom, kolektivnim ugovorima ili praksom, pri čemu se poštuju minimalni zahtjevi i ciljevi ove Direktive.

6. Za potrebe usklađivanja s člancima 4., 5., 6. i 8. ove Direktive i s Direktivom 92/85/EEZ, države članice mogu uzeti u obzir svako razdoblje odsutnosti s posla zbog obiteljskih razloga te plaću ili naknadu plaće za takvu odsutnost, a posebno u pogledu rodiljnog dopusta, očinskog dopusta, roditeljskog dopusta i dopusta za pružatelje skrbi, koji su dostupni na nacionalnoj razini i koji nadilaze minimalne standarde predviđene ovom Direktivom ili Direktivom 92/85/EEZ, pod uvjetom da su ispunjeni minimalni zahtjevi za takav dopust i da se ne smanji opća razina zaštite koja se pruža radnicima u područjima obuhvaćenima tim direktivama.

7. Ako države članice osiguraju plaću ili naknadu plaće u vrijednosti od najmanje 65 % neto plaće radnika, koja eventualno podliježe gornjoj granici, za najmanje šest mjeseci roditeljskog dopusta za svakog roditelja, mogu se odlučiti na zadržavanje takvog sustava umjesto da predvide plaću ili naknadu plaće iz članka 8. stavka 2.

8. Države članice provedbu ove Direktive mogu povjeriti socijalnim partnerima, ako oni to zajednički zatraže i pod uvjetom da države članice poduzmu sve potrebne mjere kako bi osigurale da se u svakom trenutku mogu zajamčiti rezultati koji se žele postići ovom Direktivom.

Članak 21.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 22.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. lipnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 129, 11.4.2018., str. 44.

(2) SL C 164, 8.5.2018., str. 62.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 4. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 13. lipnja 2019.

(4) Direktiva 2006/54/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. srpnja 2006. o provedbi načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada (SL L 204, 26.7.2006., str. 23.).

(5) Direktiva 2010/41/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 7. srpnja 2010. o primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama koji su samozaposleni i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 86/613/EEZ (SL L 180, 15.7.2010., str. 1.).

(6) Direktiva Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju mjera za poticanje poboljšanja sigurnosti i zdravlja na radu trudnih radnica te radnica koje su nedavno rodile ili doje (deseta pojedinačna direktiva u smislu članka 16. stavka 1. Direktive 89/391/EEZ) (SL L 348, 28.11.1992., str. 1.).

(7) Direktiva Vijeća 97/81/EZ od 15. prosinca 1997. o Okvirnom sporazumu o radu s nepunim radnim vremenom koji su sklopili UNICE, CEEP i ETUC (SL L 14, 20.1.1998., str. 9.).

(8) Direktiva Vijeća 2010/18/EU od 8. ožujka 2010. o provedbi revidiranog Okvirnog sporazuma o roditeljskom dopustu koji su sklopili BUSINESSEUROPE, UEAPME, CEEP i ETUC te o stavljanju izvan snage Direktive 96/34/EZ (SL L 68, 18.3.2010., str. 13.).

(9) Uredba (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti (SL L 166, 30.4.2004., str. 1).

(10) Uredba (EU) br. 1231/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o proširenju primjene Uredbe (EZ) br. 883/2004 i Uredbe (EZ) br. 987/2009 na državljane trećih zemalja koji tim uredbama još nisu obuhvaćeni isključivo na temelju svog državljanstva (SL L 344, 29.12.2010., str. 1.).

(11) Uredba Vijeća (EZ) br. 859/2003 od 14. svibnja 2003. o proširenju odredaba Uredbe (EEZ) br. 1408/71 i Uredbe (EEZ) br. 574/72 na državljane trećih zemalja za koje ne vrijede spomenute odredbe isključivo na osnovi njihovog državljanstva (SL L 124, 20.5.2003., str. 1.).

(12) Presuda Suda od 11. listopada 2007., Nadine Paquy/Société d'architectes Hoet + Minne SPRL, C-460/06, ECLI:EU:C:2007:601.

(13) Preporuka Komisije 2003/361/EZ od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća te malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).

(14) Direktiva Vijeća 1999/70/EZ od 28. lipnja 1999. o Okvirnom sporazumu o radu na određeno vrijeme koji su sklopili ETUC, UNICE i CEEP (SL L 175, 10.7.1999., str. 43.).

PRILOG

KORELACIJSKA TABLICA

Direktiva 2010/18/EU	Ova Direktiva
Klauzula 1. stavak 1.	Članak 1.
Klauzula 1. stavak 2.	Članak 2.
Klauzula 1. stavak 3.	Članak 2.
Klauzula 2. stavak 1.	Članak 5. stavak 1.
Klauzula 2. stavak 2.	Članak 5. stavci 1. i 2.
Klauzula 3. stavak 1. točka (a)	Članak 5. stavak 6.
Klauzula 3. stavak 1. točka (b)	Članak 5. stavak 4.
Klauzula 3. stavak 1. točka (c)	Članak 5. stavak 5.
Klauzula 3. stavak 1. točka (d)	—
Klauzula 3. stavak 2.	Članak 5. stavak 3.
Klauzula 3. stavak 3.	Članak 5. stavak 8.
Klauzula 4. stavak 1.	Članak 5. stavak 8.
Klauzula 5. stavak 1.	Članak 10. stavak 2.
Klauzula 5. stavak 2.	Članak 10. stavak 1.
Klauzula 5. stavak 3.	Članak 10. stavak 3.
Klauzula 5. stavak 4.	Članak 11.
Klauzula 5. stavak 5. prvi podstavak	Članak 10. stavak 3.
Klauzula 5. stavak 5. drugi podstavak	Članak 8. stavak 3.
Klauzula 6. stavak 1.	Članak 9.
Klauzula 6. stavak 2.	Uvodna izjava 25.
Klauzula 7. stavak 1.	Članak 7.
Klauzula 7. stavak 2.	Članak 7.
Klauzula 8. stavak 1.	Članak 16. stavak.1.
Klauzula 8. stavak 2.	Članak 16. stavak 2.
Klauzula 8. stavak 3.	—
Klauzula 8. stavak 4.	—
Klauzula 8. stavak 5.	—
Klauzula 8. stavak 6.	—
Klauzula 8. stavak 7.	—

12.7.2019

Službeni list Europske unije

L 188/94

DIREKTIVA (EU) 2019/1159 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. lipnja 2019.

o izmjeni Direktive 2008/106/EZ o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca i stavljanju izvan snage Direktive 2005/45/EZ o uzajamnom priznavanju svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 100. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

nakon savjetovanja s Odborom regija,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Kako bi se održala i nastojala poboljšati visoka razina sigurnosti u pomorskom prometu i sprečavanja zagađivanja mora, od ključne je važnosti održati i po mogućnosti poboljšati razinu znanja i vještina pomoraca Unije razvojem pomorskog osposobljavanja i davanja svjedodžbi pomorcima u skladu s međunarodnim pravilima i tehnološkim napretkom te poduzeti dodatne mjere za poboljšanje europske baze pomorskih vještina.

(2)

Osposobljavanje pomoraca i izdavanje svjedodžbi pomorcima na međunarodnoj se razini regulira Međunarodnom konvencijom Međunarodne pomorske organizacije o standardima osposobljavanja, izdavanja svjedodžbi i straži za pomorce iz 1978., kako je izmijenjena („Konvencija STCW”), koja je zadnji put znatno revidirana 2010. Izmjene Konvencije STCW donesene su 2015. i odnose se na zahtjeve u pogledu osposobljavanja i kvalifikacija za pomorce koji služe na brodovima na koje se odnosi Međunarodni kodeks o sigurnosti brodova koji koriste plinove ili goriva s niskom točkom zapaljivosti („Kodeks IGF”). Godine 2016. donesene su izmjene Konvencije STCW u pogledu osposobljavanja i kvalifikacija pomoraca koji služe na putničkim brodovima i brodovima koji plove polarnim vodama.

(3)

Konvencija STCW uključuje se u pravo Unije Direktivom 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3). Sve države članice potpisnice su Konvencije STCW i stoga se usklađena provedba njihovih međunarodnih obveza treba ostvariti usklađivanjem pravila Unije o osposobljavanju pomoraca i izdavanju svjedodžbi s Konvencijom STCW. Stoga bi trebalo izmijeniti nekoliko odredaba Direktive 2008/106/EZ kako bi odražavale najnovije izmjene Konvencije STCW o osposobljavanju i kvalifikacijama pomoraca koji služe na brodovima koji su obuhvaćeni Kodeksom IGF, na putničkim brodovima i brodovima koji plove polarnim vodama.

(4)

Kodeks pomoraca o izobrazbi, izdavanju svjedodžbi i držanju straže, usvojen Rezolucijom 2. konferencije stranaka potpisnica Konvencije STCW iz 1995. u svojoj ažuriranoj verziji („Kodeks STCW”) već sadržava smjernice o sprečavanju umora (odjeljak B-VIII/1) i o radnoj sposobnosti (odjeljak A-VIII/1). Radi sigurnosti nužno je da se zahtjevi iz članka 15. Direktive 2008/106/EZ bez iznimke provode i poštuju te da se u obzir uzmu te smjernice.

(5)

Jedan je od ciljeva zajedničke prometne politike u području pomorskog prometa olakšati kretanje pomoraca unutar Unije. Takvim se kretanjem između ostaloga doprinosi nastojanju da se pomorski promet Unije učini privlačnim budućim generacijama čime se izbjegava situacija da se europski pomorski klaster suoči s nedostatkom stručnog osoblja s pravom kombinacijom vještina i kompetencija. Uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca koje izdaju države članice ključan je kako bi se olakšalo kretanje pomoraca. S obzirom na pravo na dobru upravu, odluke država članica u pogledu prihvaćanja svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti koje druge države članice izdaju pomorcima u svrhe izdavanja nacionalnih svjedodžbi o osposobljenosti trebale bi se temeljiti na razlozima koje dotični pomorac može utvrditi.

(6)

Direktiva 2008/106/EZ sadržava i centralizirani sustav za priznavanje svjedodžbi pomoraca koje izdaju treće zemlje. Evaluacija u okviru Programa za primjerenost i učinkovitost propisa (REFIT) pokazala je da su države članice ostvarile znatnu uštedu troškova otkada je uveden centralizirani sustav. Međutim, u evaluaciji je, u pogledu nekih priznatih trećih zemalja, otkriveno da su države članice izdale samo vrlo ograničen broj ovjera kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi u pogledu svjedodžbi o osposobljenosti ili svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti koje izdaju te treće zemlje. Stoga bi se radi učinkovitije upotrebe dostupnih ljudskih i financijskih resursa postupak za priznavanje trećih zemalja trebao temeljiti na analizi potrebe za takvim priznavanjem, što uključuje, ali nije ograničeno na, naznaku procijenjenog broja zapovjednika, časnika i radiooperatera koji dolaze iz te zemlje i koji će vjerojatno službu obavljati na plovilima koja plove pod zastavama država članica. Tu bi analizu trebalo podnijeti na ispitivanje Odboru za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova (COSS).

(7)

Uzimajući u obzir iskustvo stečeno u primjeni postupka za priznavanje trećih zemalja, u evaluaciji u okvira programa REFIT otkriveno je da se u trenutačnom vremenskom okviru od 18 mjeseci ne uzima u obzir složenost procesa koji uključuje inspekcijske preglede na terenu koje provodi Europska agencija za pomorsku sigurnost. Za diplomatske aranžmane koji su potrebni za planiranje i provedbu tih inspekcijskih pregleda potrebno je više vremena. Nadalje, vremenski okvir od 18 mjeseci nije dovoljan ako treća zemlja mora provesti korektivne mjere i poduzeti pravne izmjene u svojem sustavu kako bi ispunila zahtjeve Konvencije STCW. Na temelju tih razloga, rok za donošenje odluke Komisije trebalo bi produljiti s 18 mjeseci na 24 mjeseca, a ako treća zemlja mora provesti znatne korektivne mjere, uključujući izmjene pravnih odredaba, rok bi trebalo dodatno produljiti na 36 mjeseci. Osim toga, trebala bi se zadržati mogućnost da država članica koja podnosi zahtjev privremeno prizna sustav treće zemlje za standarde osposobljavanja, izdavanja svjedodžbi i stražu za pomorce kako bi se zadržala fleksibilnost postupka priznavanja.

(8)	Kako bi se osiguralo pravo svih pomoraca na pristojna radna mjesta i ograničilo narušavanje tržišnog natjecanja na unutarnjem tržištu, pri budućem priznavanju trećih zemalja trebalo bi u obzir uzeti jesu li te treće zemlje ratificirale Konvenciju o radu pomoraca iz 2006.

(9)

Kako bi se dodatno povećala učinkovitost centraliziranog sustava za priznavanje trećih zemalja, ponovna procjena trećih zemalja iz kojih na brodove koji plove pod zastavama država članica dolazi malen broj pomoraca trebala bi se provoditi u većim razmacima koje bi trebalo produljiti na deset godina. Međutim, to dulje razdoblje ponovne procjene sustava tih trećih zemalja trebalo bi kombinirati s prioritetnim kriterijima kojima se uzimaju u obzir sigurnosni rizici te se održava ravnoteža između potrebe za učinkovitošću i učinkovitog zaštitnog mehanizma u slučaju pogoršanja kvalitete osposobljavanja pomoraca koje se pruža u odgovarajućim trećim zemljama.

(10)

Informacije o zaposlenim pomorcima iz trećih zemalja postale su dostupne na razini Unije jer države članice priopćuju odgovarajuće informacije o izdanim svjedodžbama i ovjerama iz svojih nacionalnih registara. Te informacije trebale bi se upotrebljavati u statističke svrhe i svrhe oblikovanja politika te osobito u svrhu poboljšanja učinkovitosti centraliziranog sustava za priznavanje trećih zemalja. Na temelju informacija koje priopće države članice, priznavanje trećih zemalja iz kojih na brodove koji plove pod zastavama država članica nije došao nijedan pomorac u razdoblju od najmanje osam godina trebalo bi ponovno ispitati. Postupkom ponovnog ispitivanja trebalo bi biti omogućeno ponovno osposobljavanje ili povlačenje priznavanja odgovarajuće treće zemlje. Osim toga, se informacije koje priopće države članice trebale bi se upotrebljavati i za određivanje prioriteta za ponovnu procjenu priznatih trećih zemalja.

(11)

Kako bi se uzela u obzir kretanja na međunarodnoj razini i osigurala pravodobna prilagodba pravila Unije tim kretanjima, u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ovlast za donošenje akata trebalo bi delegirati Komisiji radi uključivanja izmjena Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW ažuriranjem tehničkih zahtjeva u pogledu osposobljavanja pomoraca i izdavanja svjedodžbi pomorcima te usklađivanjem svih relevantnih odredaba Direktive 2008/106/EZ u vezi s digitalnim svjedodžbama koje se izdaju pomorcima. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016 (4). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(12)	Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu odredbi ove Direktive o priznavanju trećih zemalja, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(13)

Odredbe za priznavanje stručnih kvalifikacija iz Direktive 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) nisu primjenjive u pogledu priznavanja svjedodžbi pomoraca na temelju Direktive 2008/106/EZ. Direktivom 2005/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7) reguliralo se uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice. Međutim, definicije svjedodžbi pomoraca iz Direktive 2005/45/EZ zastarjele su nakon izmjena Konvencije STCW 2010. Stoga bi program uzajamnog priznavanja svjedodžbi pomoraca koje izdaju države članice trebalo izmijeniti kako bi se odrazile međunarodne izmjene te bi u Direktivu 2008/106/EZ trebalo uključiti definicije svjedodžbi pomoraca. Osim toga, u program uzajamnog priznavanja trebalo bi uključiti i zdravstvene svjedodžbe pomoraca koje se izdaju u nadležnosti država članica. Kako bi se uklonile nejasnoće i rizik od nedosljednosti između direktiva 2005/45/EZ i 2008/106/EZ, uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca trebalo bi se regulirati isključivo Direktivom 2008/106/EZ. Nadalje, kako bi se smanjilo administrativno opterećenje država članica, trebao bi se uvesti elektronički sustav za podnošenje kvalifikacija pomoraca kada se donose odgovarajuće izmjene Konvencije STCW.

(14)

Digitalizacija podataka neizostavni je dio tehnološkog napretka u području prikupljanja i priopćavanja podataka kojom se želi pridonijeti smanjenju troškova i učinkovitoj upotrebi ljudskih resursa. Komisija bi trebala razmotriti poduzimanje mjera kako bi se povećala učinkovitost nadzora države luke, uključujući, među ostalim, evaluaciju izvedivosti i dodane vrijednosti uspostave središnje baze podataka svjedodžbi pomoraca te upravljanja tom bazom podataka koja bi bila povezana s bazom podataka inspekcijskih pregleda iz članka 24. Direktive 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8) i s kojom bi sve države članice bile povezane. Ta bi središnja baza podataka trebala sadržavati sve informacije iz Priloga V. Direktivi 2008/106/EZ u vezi sa svjedodžbama o osposobljenosti i ovjerama kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti izdanima u skladu s pravilima V/1-1 i V/1-2 Konvencije STCW.

(15)

Obrazovanje i osposobljavanje europskih pomoraca da postanu zapovjednici i časnici trebalo bi se podupirati razmjenama studenata među ustanovama za pomorsko obrazovanje i osposobljavanje diljem Unije. Za poticanje i razvoj vještina i kvalifikacija pomoraca koji služe pod europskom zastavom potrebna je razmjena dobrih praksi među državama članicama. Za obrazovanje i osposobljavanje pomoraca trebalo bi u potpunosti iskoristiti mogućnosti koje pruža program Erasmus+.

(16)

Komisija bi trebala uspostaviti dijalog sa socijalnim partnerima i državama članicama kako bi se razvile inicijative za pomorsko osposobljavanje povrh međunarodno dogovorene minimalne razine osposobljavanja pomoraca, koje bi države članice mogle uzajamno priznavati kao europske pomorske diplome o izvrsnosti. Te inicijative trebale bi se temeljiti na preporukama aktualnih pokusnih projekata i strategijama utvrđenima u Planu Komisije za sektorsku suradnju u području vještina te se razvijati u skladu s tim preporukama i strategijama.

(17)	Kako bi se poboljšale pravna jasnoća i dosljednost, Direktivu 2005/45/EZ trebalo bi staviti izvan snage.

(18)	Direktivu 2008/106/EZ trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2008/106/EZ

Direktiva 2008/106/EZ mijenja se kako slijedi:

u članku 1. dodaju se sljedeće točke:

„43.	‘država članica domaćin’ znači država članica u kojoj pomorci traže prihvaćanje ili priznavanje svojih svjedodžbi o osposobljenosti, svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti ili dokumentiranih dokaza;

44.	‘Kodeks IGF’ znači Međunarodni kodeks o sigurnosti brodova koji koriste plinove ili goriva s niskom točkom zapaljivosti, kako je definirano u pravilu II-1/2.29 konvencije SOLAS 74;

45.	‘Polarni kodeks’ znači Međunarodni kodeks za brodove koji plove polarnim vodama, kako je definirano u pravilu XIV/1.1 konvencije SOLAS 74;

46.	‘polarne vode’ znači arktičke vode i/ili antarktičko područje, kako je definirano u pravilima od XIV/1.2 do XIV/1.4 konvencije SOLAS 74.”;

članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)	u jedinom stavku uvodni dio zamjenjuje se sljedećim: „1. Ova se Direktiva primjenjuje na pomorce koji se spominju u ovoj Direktivi i služe na pomorskim brodovima koji plove pod zastavom države članice s izuzetkom:”;

(b)	dodaje se sljedeći stavak: „2. Članak 5.b primjenjuje se na pomorce koji posjeduju svjedodžbu koju je izdala država članica, bez obzira na njihovo državljanstvo.”;

članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„10. Podložno članku 19. stavku 7., izvornik svake svjedodžbe koja se zahtijeva ovom Direktivom, mora biti raspoloživ na brodu na kojem njezin imatelj plovi, u papirnatom ili digitalnom obliku, a njegova vjerodostojnost i valjanost može se provjeriti u skladu s postupkom iz stavka 12. točke (b) ovog članka.”

(b)

stavak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„13. Kada stupe na snagu odgovarajuće izmjene Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW u vezi s digitalnim svjedodžbama koje se izdaju pomorcima, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 27.a radi izmjene ove Direktive usklađivanjem svih njezinih odgovarajućih odredaba s tim izmjenama Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW radi digitalizacije svjedodžbi i ovjera pomoraca.”;

članak 5.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.a

Informacije koje se podnose Komisiji

Za potrebe članka 20. stavka 8. i članka 21. stavka 2. te isključivo zato da bi ih države članice i Komisija upotrebljavale u oblikovanju politika i u statističke svrhe, države članice svake godine Komisiji podnose informacije navedene u Prilogu V. ovoj Direktivi u vezi sa svjedodžbama o osposobljenosti i ovjerama kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi o osposobljenosti. Na dobrovoljnoj osnovi mogu dostaviti i informacije o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti izdanima mornarima u skladu s poglavljima II., III. i VII. Priloga Konvenciji STCW, kao što su informacije navedene u Prilogu V. ovoj Direktivi.”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 5.b

Uzajamno priznavanje svjedodžbi pomoraca koje izdaju države članice

1. Svaka država članica prihvaća svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti i dokumentirane dokaze koje izdaje druga država članica ili koji se izdaju u njezinoj nadležnosti, u papirnatom ili digitalnom obliku, radi dopuštanja pomorcima da služe na brodovima koji plove pod njezinom zastavom.

2. Svaka država članica priznaje svjedodžbe o osposobljenosti ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti koje druga država članica izdaje zapovjednicima i časnicima u skladu s pravilima V/1-1 i V/1-2 iz Priloga I. ovoj Direktivi, na način da ovjerava te svjedodžbe radi potvrde njihova priznavanja. Ovjera kojom se potvrđuje priznavanje ograničena je na radna mjesta, funkcije i razine osposobljenosti ili stručne osposobljenosti koji su u njoj propisani. Ovjera se izdaje samo ako su ispunjeni svi zahtjevi Konvencije STCW u skladu sa stavkom 7. pravila I/2 Konvencije STCW. Upotrebljava se obrazac za ovjeru koji je utvrđen u stavku 3. odjeljka A-I/2 Kodeksa STCW.

3. Svaka država članica prihvaća zdravstvene svjedodžbe koje se izdaju u nadležnosti druge države članice u skladu s člankom 11. u svrhu dopuštanja pomorcima da služe na brodovima koji plove pod njezinom zastavom.

4. Države članice domaćini osiguravaju da se odluke iz stavaka 1., 2. i 3. izdaju u razumnom roku. Države članice domaćini ujedno jamče pomorcima pravo na žalbu u vezi sa svakim odbijanjem da se ovjeri ili prihvati valjana svjedodžba ili u vezi s odsutnošću odgovora, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom i postupcima, te da se pomorcima osigura odgovarajuće savjetovanje i pomoć u pogledu takvih žalbi, u skladu s uspostavljenim nacionalnim zakonodavstvom i postupcima.

5. Ne dovodeći u pitanje stavak 2. ovog članka, nadležna tijela države članice domaćina mogu uvesti dodatna ograničenja u pogledu radnih mjesta, funkcija i razina osposobljenosti ili stručne osposobljenosti koja se odnose na obalnu plovidbu, kako je navedeno u članku 7., ili druge svjedodžbe izdane na temelju pravila VII/1 iz Priloga I.

6. Ne dovodeći u pitanje stavak 2., država članica domaćin može, ako je potrebno, dozvoliti pomorcu da na razdoblje od najviše tri mjeseca služi na brodu koji plovi pod njezinom zastavom, ako posjeduje odgovarajuću i valjanu svjedodžbu koju je izdala i ovjerila druga država članica, ali koju dotična država članica domaćin još nije ovjerila radi priznavanja.

Dokumenti kojima se dokazuje da je zahtjev za ovjeru podnesen nadležnim tijelima moraju biti na raspolaganju.

7. Država članica domaćin osigurava da pomorci koji zatraže priznavanje svjedodžbi za funkcije na rukovodećoj razini posjeduju odgovarajuće znanje iz pomorskog zakonodavstva te države članice koje se odnosi na funkcije za koje oni imaju dozvolu obnašanja.”;

članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Svaki zapovjednik, časnik i radiooperater koji posjeduje svjedodžbu izdanu ili priznatu na temelju bilo kojeg poglavlja Priloga I., osim pravila V/3 iz poglavlja V. ili poglavlja VI., i koji plovi ili se namjerava vratiti na more nakon određenog razdoblja provedenog na kopnu, a kako bi i dalje bio sposoban za plovidbu, najmanje svakih pet godina mora:

(a)	ispuniti standarde zdravstvene spremnosti propisane člankom 11. i

(b)	dokazati svoju stalnu stručnu sposobnost u skladu s odjeljkom A-I/11 Kodeksa STCW.”;

(b)

umeće se sljedeći stavak:

„2.b Svaki zapovjednik ili časnik, radi nastavka pomorske službe na brodovima koji plove polarnim vodama, mora ispuniti zahtjeve iz stavka 1. ovog članka i najmanje svakih pet godina mora dokazati svoju stalnu stručnu sposobnost za rad na brodovima koji plove polarnim vodama u skladu sa stavkom 4. odjeljka A-I/11 Kodeksa STCW.”;

(c)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Svaka država članica uspoređuje standarde osposobljenosti koji se zahtijevaju od kandidata za svjedodžbe o osposobljenosti i/ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti izdane do 1. siječnja 2017. s onima koji se za dobivanje odgovarajuće svjedodžbe o osposobljenosti i/ili stručnoj osposobljenosti navode u dijelu A Kodeksa STCW i utvrđuje treba li od vlasnika takvih svjedodžbi o osposobljenosti i/ili stručnoj osposobljenosti zahtijevati odgovarajuću dopunu ili obnavljanje osposobljavanja ili procijeniti njihovu osposobljenost.”;

(d)

umeće se sljedeći stavak:

„3.a Svaka država članica uspoređuje standarde osposobljenosti koji se zahtijevaju od osoba koje služe na brodovima na plin koji su se primjenjivali prije 1. siječnja 2017. sa standardima osposobljenosti iz odjeljka A-V/3 Kodeksa STCW i utvrđuje je li potrebno zahtijevati da te osobe obnove svoje kvalifikacije.”;

u članku 19. stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Država članica koja ovjerom namjerava priznati svjedodžbe o osposobljenosti ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti iz stavka 1. ovog članka koje je treća zemlja izdala zapovjedniku, časniku ili radiooperateru radi služenja na brodovima koji plove pod njezinom zastavom Komisiji podnosi zahtjev za priznavanje te treće zemlje, koji mora popratiti preliminarnom analizom usklađenosti treće zemlje sa zahtjevima Konvencije STCW tako što će se za tu analizu prikupiti informacije iz Priloga II. ovoj Direktivi. Kako bi potkrijepila svoj zahtjev država članica u toj preliminarnoj analizi pruža dodatne informacije o razlozima za priznavanje treće zemlje.

Nakon što država članica podnese takav zahtjev Komisija bez odgode obrađuje taj zahtjev i odlučuje, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 28. stavka 2. o pokretanju procjene sustava osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi u trećoj zemlji u razumnom vremenskom roku uz poštovanje vremenskog ograničenja iz stavka 3. ovog članka.

Kada se donese pozitivna odluka o pokretanju procjene, Komisija, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost i uz moguće sudjelovanje države članice koja podnosi zahtjev i bilo koje druge zainteresirane države članice, prikuplja informacije iz Priloga II. ovoj Direktivi te provodi procjenu sustava osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi u trećoj zemlji za koju je podnesen zahtjev za priznavanje kako bi provjerila da dotična zemlja ispunjava sve zahtjeve Konvencije STCW i da su poduzete odgovarajuće mjere za sprečavanje izdavanja lažnih svjedodžbi te uzima u obzir je li ratificirala Konvenciju o radu pomoraca iz 2006.

3. Ako, kao rezultat procjene iz stavka 2. ovog članka zaključi da su ispunjeni svi ti zahtjevi, Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje svoju odluku o priznavanju treće zemlje. Ti se provedbeni akti donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 28. stavka 2. u roku od 24 mjeseca nakon što država članica podnese zahtjev iz stavka 2. ovog članka.

Ako treća zemlja, kako bi ispunila zahtjeve iz Konvencije STCW, mora provesti velike korektivne mjere, uključujući izmjene svojeg zakonodavstva te sustava obrazovanja, osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi, provedbeni akti iz prvog podstavka ovog stavka donose se u roku od 36 mjeseci nakon što država članica podnese zahtjev iz stavka 2. ovog članka.

Država članica koja podnosi taj zahtjev može odlučiti jednostrano priznati treću zemlju dok se ne donese provedbeni akt na temelju ovog stavka. Ako donese tu jednostranu odluku o priznavanju, država članica Komisiji priopćuje broj ovjera kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi koje je izdala za svjedodžbe o osposobljenosti i svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti iz stavka 1. koje je izdala treća zemlja dok se ne donese provedbeni akt u pogledu priznavanja te treće zemlje.”;

u članku 20. dodaje se sljedeći stavak:

„8. Ako država članica u razdoblju od više od osam godina ne izda ovjere kojima se potvrđuje priznavanje svjedodžbi o osposobljenosti ili svjedodžbi o stručnoj osposobljenosti iz članka 19. stavka 1. koje je izdala treća zemlja, priznavanje svjedodžbi te zemlje mora se ponovno ispitati. Komisija donosi provedbene akte kojima utvrđuje svoju odluku nakon ponovnog ispitivanja. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 28. stavka 2., nakon što se najmanje šest mjeseci unaprijed obavijeste države članice i dotična treća zemlja.”;

u članku 21. stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Komisija, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost, ponovno procjenjuje treće zemlje koje su priznate na temelju postupka iz članka 19. stavka 3. prvog podstavka, uključujući one iz članka 19. stavka 6., redovito i najmanje u roku od deset godina od posljednje procjene, kako bi provjerila da ispunjavaju odgovarajuće kriterije utvrđene u Prilogu II. i jesu li poduzete odgovarajuće mjere za sprečavanje izdavanja lažnih svjedodžbi.

2. Komisija, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost, provodi ponovne procjene trećih zemalja na temelju prioritetnih kriterija. Ti prioritetni kriteriji uključuju sljedeće:

(a)	podatke o rezultatima rada koje dostavlja nadzor države luke u skladu s člankom 23.;

(b)	broj ovjera kojima se potvrđuje priznavanje za svjedodžbe o osposobljenosti ili svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti izdane u skladu s pravilima V/1-1 i V/1-2 Konvencije STCW, koje je izdala treća zemlja;

(c)	broj institucija za pomorsko obrazovanje i osposobljavanje koje je treća zemlja priznala;

(d)	broj programa za osposobljavanje i profesionalni razvoj pomoraca koje je treća zemlja odobrila;

(e)	datum Komisijine posljednje procjene treće zemlje i broj nedostataka u ključnim postupcima koji su utvrđeni tijekom te procjene;

(f)	sve znatne promjene u sustavu pomorskog osposobljavanja i izdavanja svjedodžbi treće zemlje;

(g)	ukupni broj pomoraca kojima je treća zemlja izdala svjedodžbe koji služe na brodovima koji plove pod zastavama država članica i razinu osposobljavanja i kvalifikacija tih pomoraca;

(h)	informacije koje se odnose na standarde obrazovanja i osposobljavanja u trećoj zemlji koje su dostavila dotična tijela ili drugi dionici, ako postoje.

Ako treća zemlja ne ispunjava zahtjeve iz Konvencije STCW u skladu s člankom 20. ove Direktive, ponovna procjena te treće zemlje ima prioritet u odnosu na druge treće zemlje.”;

10.	u članku 25.a stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Države članice Komisiji priopćuju informacije iz Priloga V. za potrebe članka 20. stavka 8. te članka 21. stavka 2., a kako bi ih države članice i Komisija mogle upotrebljavati u oblikovanju politika.”;

11.

članak 26. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 26.

Izvješće o evaluaciji

Komisija najkasnije 2. kolovoza 2024,. Europskom parlamentu i Vijeću podnosi izvješće o evaluaciji, uključujući prijedloge za daljnje mjere koje treba poduzeti na temelju te evaluacije. U tom izvješću o evaluaciji Komisija analizira provedbu programa uzajamnog priznavanja svjedodžbi pomoraca koje izdaju država članice i svih događaja u pogledu digitalnih svjedodžbi koje se izdaju pomorcima na međunarodnoj razini. Komisija ujedno provodi evaluaciju svih događaja u pogledu budućeg razmatranja europskih pomorskih diploma o izvrsnosti kako je istaknuto u preporukama socijalnih partnera.”;

12.

članak 27. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 27.

Izmjene

1. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 27.a kojima se mijenjaju Prilog I. ovoj Direktivi i povezane odredbe ove Direktive radi usklađivanja tog priloga i tih odredbi s novim izmjenama Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW.

2. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte u skladu s člankom 27.a kojima se mijenja Prilog V. ovoj Direktivi u pogledu posebnog i relevantnog sadržaja i detalja informacija o kojima države članice trebaju izvješćivati, pod uvjetom da su ti akti ograničeni na uzimanje u obzir izmjena Konvencije STCW i dijela A Kodeksa STCW te da poštuju mjere za zaštitu podataka. Ti delegirani akti ne mijenjaju odredbe o anonimnom obliku podataka kako utvrđene u članku 25.a stavku 3.”;

13.

članak 27.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 27.a

Izvršavanje delegiranja ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 13. i članka 27. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od 1. kolovoza 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 13. i članka 27. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

5. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 13. i članka 27. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”;

14.	Prilog I. Direktivi 2008/106/EZ mijenja se u skladu s Prilogom ovoj Direktivi.

Članak 2.

Stavljanje izvan snage

Direktiva 2005/45/EZ stavlja se izvan snage.

Članak 3.

Prenošenje

1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 2. kolovoza 2021. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja utvrđuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih mjera nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 5.

Adresati

Ova Direktiva upućena je državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. lipnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 110, 22.3.2019., str. 125.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 4. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 6. lipnja 2019.

(3) Direktiva 2008/106/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca (SL L 323, 3.12.2008., str. 33.).

(4) SL L 123, 12.5.2016., str. 1.

(5) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(6) Direktiva 2005/36/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o priznavanju stručnih kvalifikacija (SL L 255, 30.9.2005., str. 22.).

(7) Direktiva 2005/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 7. rujna 2005. o uzajamnom priznavanju svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice i o izmjeni Direktive 2001/25/EZ (SL L 255, 30.9.2005., str. 160.).

(8) Direktiva 2009/16/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o nadzoru države luke (SL L 131, 28.5.2009., str. 57.).

PRILOG

U Prilogu I. Direktivi 2008/106/EZ, poglavlje V. mijenja se kako slijedi:

pravilo V/2 zamjenjuje se sljedećim:

„Pravilo V/2

Obvezni minimalni zahtjevi za osposobljavanje i kvalifikacije zapovjednika, časnika, mornara i drugog osoblja na putničkim brodovima

Ovo se pravilo primjenjuje na zapovjednike, časnike, mornare i drugo osoblje koje služi na putničkim brodovima u međunarodnoj plovidbi. Države članice odlučuju o primjenjivosti ovih zahtjeva na osoblje koje služi na putničkim brodovima u domaćoj plovidbi.

Prije nego što im se dodijele brodska zaduženja, sve osobe koje služe na putničkim brodovima moraju ispunjavati zahtjeve iz stavka 1. odjeljka A-VI/1 Kodeksa STCW.

Zapovjednici, časnici, mornari i drugo osoblje koje služi na putničkim brodovima moraju završiti osposobljavanje i upoznavanje koji se zahtijevaju u stavcima od 5. do 9. u nastavku, u skladu s njihovim radnim mjestima, dužnostima i odgovornostima.

Zapovjednici, časnici, mornari i drugo osoblje koji moraju završiti osposobljavanje u skladu sa stavcima od 7. do 9. u nastavku, moraju, u razdobljima od najmanje svakih pet godina, završiti odgovarajuće obnovljeno osposobljavanje ili pružiti dokaz da su ostvarili traženi standard osposobljenosti u proteklih pet godina.

Osoblje koje služi na putničkim brodovima mora završiti upoznavanje sa slučajevima opasnosti na putničkom brodu u skladu s njihovim radnim mjestima, dužnostima i odgovornostima, kako je utvrđeno u stavku 1. odjeljka A-V/2 Kodeksa STCW.

Osoblje koje pruža neposredne usluge putnicima u prostorima za putnike na putničkim brodovima mora završiti osposobljavanje iz područja sigurnosti navedeno u stavku 2. odjeljka A-V/2 Kodeksa STCW.

Zapovjednici, časnici i mornari kvalificirani u skladu s poglavljima II., III. i VII. ovog Priloga te drugo osoblje koje je prema rasporedu za uzbunu određeno za pomoć putnicima u slučaju opasnosti na putničkim brodovima moraju završiti osposobljavanje za nadzor velikog broja ljudi na putničkom brodu, kako je navedeno u stavku 3. odjeljka A-V/2 Kodeksa STCW.

Zapovjednici, upravitelji stroja, prvi brodski časnici, drugi časnici stroja i sve osobe koje su prema rasporedu za uzbunu određene kao odgovorne za sigurnost putnika u slučaju opasnosti na putničkim brodovima moraju imati završeno odobreno osposobljavanje za upravljanje kriznim situacijama i ljudskim ponašanjem, kako je navedeno u stavku 4. odjeljka A-V/2 Kodeksa STCW.

Zapovjednici, upravitelji stroja, prvi brodski časnici, drugi časnici stroja i sve osobe kojima je dodijeljena neposredna odgovornost za ukrcavanje i iskrcavanje putnika, ukrcaj, iskrcaj ili osiguravanje tereta ili zatvaranje otvora na trupu broda na ro-ro putničkim brodovima moraju završiti odobreno osposobljavanje iz područja sigurnosti putnika i tereta, odnosno cjelovitosti brodskog trupa, kako je navedeno u stavku 5. odjeljka A-V/2 Kodeksa STCW.

10.

Države članice osiguravaju da se svakoj osobi koja je kvalificirana u skladu sa stavcima od 6. do 9. ovih pravila izda dokument kao dokaz o završenom osposobljavanju.”;

dodaju se sljedeća pravila:

„Pravilo V/3

Obvezni minimalni zahtjevi za osposobljavanje i kvalifikacije zapovjednika, časnika, mornara i drugog osoblja na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF

Ovo se pravilo primjenjuje na zapovjednike, časnike, mornare i drugo osoblje koje služi na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF.

Prije nego što im se dodijele brodska zaduženja na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF, pomorci moraju završiti osposobljavanje koje se zahtijeva u stavcima od 4. do 9. u nastavku u skladu s njihovim radnim mjestima, dužnostima i odgovornostima.

Prije nego što im se dodijele brodska zaduženja, svi pomorci koji služe na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF moraju proći primjereno upoznavanje specifično za brod i opremu, kako je utvrđeno u članku 14. stavku 1. točki (d) ove Direktive.

Pomorci odgovorni za utvrđene dužnosti u pogledu sigurnosti koje su povezane s brigom za gorivo, njegovom upotrebom te odgovorima na krizne situacije u vezi s gorivom na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF moraju imati svjedodžbu o temeljnom osposobljavanju za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF.

Svaki kandidat za izdavanje svjedodžbe o temeljnom osposobljavanju za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF mora završiti temeljno osposobljavanje u skladu s odredbama stavka 1. odjeljka A-V/3 Kodeksa STCW.

Za pomorce odgovorne za utvrđene dužnosti u pogledu sigurnosti koje su povezane s brigom za gorivo, njegovom upotrebom te odgovorima na krizne situacije u vezi s gorivom na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF koji su kvalificirani i imaju svjedodžbu u skladu sa stavcima 2. i 5. pravila V/1-2 ili stavcima 4. i 5. pravila V/1-2 na tankerima za ukapljeni plin smatra se da ispunjavaju zahtjeve utvrđene u stavku 1. odjeljka A-V/3 Kodeksa STCW za temeljno osposobljavanje za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF.

Zapovjednici, časnici stroja i svi drugi članovi osoblja s neposrednom odgovornošću za brigu o gorivu i sustavima goriva te za njihovu upotrebu na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF moraju imati svjedodžbu o naprednoj osposobljenosti za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF.

Svaki kandidat za izdavanje svjedodžbe o naprednoj osposobljenosti za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF mora, dok ima svjedodžbu o stručnoj osposobljenosti opisanu u stavku 4.:

8.1.	završiti odobreno napredno osposobljavanje za rad na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF i ispunjavati standard osposobljenosti kako je utvrđen u stavku 2. odjeljka A-V/3 Kodeksa STCW; i

8.2.

dovršiti najmanje jedan mjesec odobrene pomorske službe koja uključuje najmanje tri radnje opskrbe gorivom na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF. Dvije od tri radnje opskrbe gorivom mogu se zamijeniti odobrenim osposobljavanjem na simulatoru radnji opskrbe gorivom kao dio osposobljavanja iz prethodnog stavka 8.1.

Za zapovjednike, časnike stroja i sve osobe s neposrednom odgovornošću za brigu o gorivu te za njegovu upotrebu na brodovima koji podliježu Kodeksu IGF, koji su kvalificirani i kojima je izdana svjedodžba u skladu sa standardom osposobljenosti utvrđenim u stavku 2. odjeljka A–V/1-2 Kodeksa STCW za rad na tankerima za ukapljeni plin smatra se da ispunjavaju zahtjeve utvrđene u stavku 2. odjeljka A-V/3 Kodeksa STCW za napredno osposobljavanje za brodove koji podliježu Kodeksu IGF uz uvjet da su ujedno:

9.1.	ispunili zahtjeve iz stavka 6.;

9.2.	ispunili zahtjeve u pogledu opskrbe gorivom iz stavka 8.2. ili su sudjelovali u provođenju triju operacija prijevoza tereta na tankeru za ukapljeni plin; i

9.3.

u prethodnih pet godina dovršili pomorsku službu u trajanju od tri mjeseca na:

9.3.1.

brodovima koji podliježu Kodeksu IGF;

9.3.2.

tankerima koji kao teret prevoze goriva obuhvaćena Kodeksom IGF; ili

9.3.3.

brodovima koji kao gorivo upotrebljavaju plinove ili goriva s niskom točkom zapaljivosti.

10.

Države članice osiguravaju da se pomorcima koji su kvalificirani u skladu sa stavkom 4. ili 7., prema potrebi, izda svjedodžba o stručnoj osposobljenosti.

11.

Pomorci koji imaju svjedodžbe o stručnoj osposobljenosti u skladu s prethodnim stavkom 4. ili 7. moraju, u razdobljima od najmanje svakih pet godina, završiti odgovarajuće obnovljeno osposobljavanje ili pružiti dokaz da su ostvarili zahtijevani standard osposobljenosti u proteklih pet godina.

Pravilo V/4

Obvezni minimalni zahtjevi za osposobljavanje i kvalifikacije zapovjednika i časnika palube na brodovima koji plove polarnim vodama

Zapovjednici, prvi brodski časnici i časnici zaduženi za plovidbenu stražu na brodovima koji plove polarnim vodama moraju imati svjedodžbu o temeljnom osposobljavanju za brodove koji plove polarnim vodama, kako se zahtijeva Polarnim kodeksom.

Svaki kandidat za izdavanje svjedodžbe o temeljnom osposobljavanju za brodove koji plove polarnim vodama mora završiti odobreno temeljno osposobljavanje za brodove koji plove polarnim vodama i ispunjavati standard osposobljenosti utvrđen u stavku 1. odjeljka A-V/4 Kodeksa STCW.

Zapovjednici i prvi brodski časnici na brodovima koji plove polarnim vodama moraju imati svjedodžbu o naprednoj osposobljenosti za brodove koji plove polarnim vodama, kako se zahtijeva Polarnim kodeksom.

Svaki kandidat za izdavanje svjedodžbe o naprednoj osposobljenosti za brodove koji plove polarnim vodama mora:

4.1.	ispunjavati zahtjeve za izdavanje svjedodžbe o temeljnom osposobljavanju za brodove koji plove polarnim vodama;

4.2.	imati najmanje dva mjeseca odobrene pomorske službe u odjelu palube, na rukovodećoj razini ili na operativnoj razini tijekom izvršavanja dužnosti straže u polarnim vodama ili drugoj jednakovrijednoj odobrenoj pomorskoj službi; i

4.3.	završiti odobreno napredno osposobljavanje za brodove koji plove polarnim vodama i ispunjavati standard osposobljenosti utvrđen u stavku 2. odjeljka A-V/4 Kodeksa STCW.

Države članice osiguravaju da se pomorcima koji su kvalificirani u skladu sa stavkom 2. ili 4., prema potrebi, izda svjedodžba o stručnoj osposobljenosti.

Do 1. srpnja 2020. pomorci koji su započeli odobrenu pomorsku službu u polarnim vodama prije 1. srpnja 2018. moraju imati mogućnost da dokažu da ispunjavaju zahtjeve iz stavka 2.:

6.1.	završavanjem odobrene pomorske službe na brodu koji plovi polarnim vodama ili jednakovrijedne odobrene pomorske službe, obavljanjem dužnosti u odjelu palube na operativnoj ili rukovodećoj razini u trajanju od ukupno najmanje tri mjeseca u prethodnih pet godina; ili

6.2.	uspješnim završavanjem tečaja osposobljavanja organiziranog u skladu sa smjernicama za osposobljavanje koje je utvrdila Organizacija za brodove koji plove polarnim vodama.

Do 1. srpnja 2020. pomorci koji su započeli odobrenu pomorsku službu u polarnim vodama prije 1. srpnja 2018. moraju imati mogućnost da dokažu da ispunjavaju zahtjeve iz stavka 4.:

7.1.	završavanjem odobrene pomorske službe na brodu koji plovi polarnim vodama ili jednakovrijedne odobrene pomorske službe, obavljanjem dužnosti u odjelu palube na rukovodećoj razini u trajanju od ukupno najmanje tri mjeseca u prethodnih pet godina; ili

7.2.

uspješnim završavanjem tečaja osposobljavanja koji ispunjava smjernice za osposobljavanje koje je utvrdila Organizacija za brodove koji plove polarnim vodama i završavanjem odobrene pomorske službe na brodu koji plovi polarnim vodama ili jednakovrijedne odobrene pomorske službe, obavljanjem dužnosti u odjelu palube na rukovodećoj razini u trajanju od ukupno najmanje dva mjeseca u prethodnih pet godina.”.

12.7.2019

Službeni list Europske unije

L 188/106

DIREKTIVA (EU) 2019/1160 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. lipnja 2019.

o izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2011/61/EU u pogledu prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 53. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),

budući da:

(1)

Zajednički ciljevi Direktive 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) i Direktive 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) uključuju osiguravanje ravnopravnih uvjeta za subjekte za zajednička ulaganja i uklanjanje ograničenja slobodnom kretanju udjela i dionica subjekata za zajednička ulaganja u Uniji uz istodobno osiguravanje ujednačenije zaštite ulagatelja. Iako su ti ciljevi u velikoj mjeri ostvareni, određene prepreke i dalje ograničavaju mogućnosti upravitelja fondova da u potpunosti iskoriste prednosti unutarnjeg tržišta.

(2)

Ova Direktiva nadopunjuje se Uredbom (EU) 2019/1156 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Tom se uredbom utvrđuju dodatna pravila i postupci koji se odnose na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS-i) i upravitelje alternativnih investicijskih fondova (UAIF-i). Tom bi se uredbom i ovom Direktivom zajedno trebali dodatno uskladiti uvjeti za upravitelje fondova koji djeluju na unutarnjem tržištu i olakšati prekogranična distribucija fondova kojima upravljaju.

(3)	Potrebno je popuniti regulatornu prazninu i uskladiti postupak za obavješćivanje nadležnih tijela o promjenama u pogledu UCITS-a s postupkom obavješćivanja utvrđenim u Direktivi 2011/61/EU.

(4)

Uredbom (EU) 2019/1156 dodatno se jačaju načela primjenjiva na promidžbene sadržaje koji se uređuju Direktivom 2009/65/EZ te se primjena tih načela proširuje na UAIF-ove, što dovodi do veće razine zaštite ulagatelja, neovisno o vrsti ulagatelja. Odgovarajuće odredbe Direktive 2009/65/EZ koje se odnose na promidžbene sadržaje i dostupnost nacionalnih zakona i propisa relevantnih za postupke marketinga udjela UCITS-a stoga više nisu potrebne te bi ih trebalo izbrisati.

(5)

Pokazalo se da odredbe Direktive 2009/65/EZ kojima se propisuje da UCITS-i ulagateljima moraju pružiti određene sustave, onako kako su te odredbe provedene u pojedinim nacionalnim pravnim sustavima, predstavljaju opterećenje. Osim toga, ulagatelji se rijetko koriste lokalnim sustavima na način predviđen tom direktivom. Omiljeni način komunikacije postala je izravna interakcija između ulagatelja i upravitelja fondova, elektroničkim putem ili telefonom, dok se plaćanja i isplate provode drugim kanalima. Iako se ti lokalni sustavi trenutačno upotrebljavaju u administrativne svrhe, primjerice za prekograničnu naplatu regulatornih pristojbi, ta bi se pitanja trebala rješavati na druge načine, među ostalim suradnjom nadležnih tijela. Stoga bi trebalo utvrditi pravila kojima se moderniziraju i preciziraju zahtjevi za stavljanje na raspolaganje sustava malim ulagateljima, a države članice ne bi trebale zahtijevati lokalnu fizičku prisutnost za stavljanje na raspolaganje takvih sustava. U svakom slučaju tim bi pravilima trebalo osigurati da ulagatelji imaju pristup informacijama na koje imaju pravo.

(6)

Kako bi se osiguralo dosljedno postupanje prema malim ulagateljima, potrebno je da se zahtjevi koji se odnose na sustave primjenjuju i na UAIF-ove kada im države članice dopuštaju da na njihovim državnim područjima trguju udjelima ili dionicama alternativnih investicijskih fondova (AIF-ova) s malim ulagateljima.

(7)

Nedostatak jasnih i ujednačenih uvjeta za prestanak marketinga udjela ili dionica pojedinog UCITS-a ili AIF-a u EU-u u državi članici domaćinu stvara ekonomsku i pravnu nesigurnost za upravitelje fondova. Stoga bi direktivama 2009/65/EZ i 2011/61/EU trebalo utvrditi jasne uvjete u skladu s kojima se bi se moglo provesti povlačenje obavijesti o dogovorenim uvjetima marketinga u pogledu pojedinih ili svih udjela ili dionica. Tim jasnim uvjetima trebala bi se uspostaviti ravnoteža između sposobnosti subjekata za zajednička ulaganja ili njihovih upravitelja da ukinu svoje dogovorene uvjete marketinga svojih udjela ili dionica kada se ispune utvrđeni uvjeti, s jedne strane, i interesa ulagatelja u tim subjektima, s druge strane.

(8)

Mogućnost prestanka marketinga UCITS-a ili AIF-ova u određenoj državi članici ne bi trebala biti na trošak ulagatelja niti bi se njome smjele oslabiti zaštitne mjere kojima se ulagatelji štite u skladu s Direktivom 2009/65/EZ ili Direktivom 2011/61/EU, osobito u pogledu njihova prava na dobivanje točnih informacija o kontinuiranim aktivnostima tih fondova.

(9)

Postoje slučajevi kada se UAIF koji želi ispitati zanimanje ulagatelja za određenu investicijsku ideju ili investicijsku strategiju suočava s različitim postupanjem u odnosu na predmarketinške aktivnosti u različitim nacionalnim pravnim sustavima. Definicija predmarketinških aktivnosti i uvjeti pod kojima su one dopuštene mogu se znatno razlikovati u onim državama članicama u kojima su one dopuštene, dok u nekim drugim državama članicama koncept predmarketinških aktivnosti uopće ne postoji. Kako bi se odgovorilo na te razlike, trebalo bi predvidjeti usklađenu definiciju predmarketinških aktivnosti i utvrditi uvjete pod kojima pojedini UAIF u EU-u može provoditi predmarketinške aktivnosti.

(10)

Da bi se predmarketinške aktivnosti priznale kao takve u skladu s Direktivom 2011/61/EU, trebale bi biti namijenjene potencijalnim profesionalnim ulagateljima i odnositi se na investicijsku ideju ili investicijsku strategiju kako bi se ispitalo njihovo zanimanje za AIF ili pojedini njegov dio, koji još nije osnovan ili je osnovan, ali za koji još nije poslana obavijest o namjeri obavljanja marketinga u skladu s tom direktivom. U skladu s time, tijekom provedbe predmarketinških aktivnosti ulagatelji ne bi smjeli moći upisati udjele ili dionice pojedinog AIF-a niti bi smjela biti dopuštena raspodjela obrazaca za upis ili sličnih dokumenata potencijalnim profesionalnim ulagateljima, bilo da je riječ o nacrtu ili konačnom obliku. UAIF-i u EU-u trebali bi osigurati da ulagatelji ne stječu udjele ili dionice AIF-a putem predmarketinških aktivnosti i da ulagatelji s kojima se komuniciralo u okviru predmarketinških aktivnosti mogu steći udjele ili dionice tog AIF-a samo putem predmarketinških aktivnosti dopuštenih u skladu s Direktivom 2011/61/EU.

Svi upisi koje vrše profesionalni ulagatelji u roku od 18 mjeseci nakon što je UAIF u EU-u započeo s predmarketinškim aktivnostima i koji se odnose na udjele ili dionice AIF-a navedenog u informacijama pruženima u kontekstu predmarketinških aktivnosti ili AIF-a osnovanog kao rezultat predmarketinških aktivnosti trebali bi se smatrati rezultatom marketinga i podlijegati primjenjivim postupcima obavješćivanja iz Direktive 2011/61/EU. Kako bi se osiguralo da nacionalna nadležna tijela mogu izvršavati kontrolu nad predmarketinškim aktivnostima u svojoj državi članici, pojedini UAIF u EU-u trebao bi nadležnim tijelima svoje matične države članice u roku od dva tjedna od početka predmarketinških aktivnosti poslati neslužbenu obavijest, u papirnatom obliku ili elektroničkom sredstvima, u kojoj se, među ostalim, navode države članice u kojima on provodi ili je provodio predmarketinške aktivnosti, razdoblja tijekom kojih se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti uključujući, ako je to relevantno, popis njegovih AIF-ova i dijelova AIF-ova koji jesu ili su bili predmetom predmarketinških aktivnosti. Nadležna tijela matične države članice UAIF-a u EU-u o tome bi trebala odmah obavijestiti nadležna tijela država članica u kojima UAIF u EU-u provodi ili je provodio predmarketinške aktivnosti.

(11)	UAIF-ovi u EU trebali bi osigurati odgovarajuće dokumentiranje svojih predmarketinških aktivnosti.

(12)

Nacionalnim zakonima i drugim propisima potrebnima radi usklađivanja s Direktivom 2011/61/EU, a posebno s usklađenim pravilima o predmarketinškim aktivnostima ni na koji se način UAIF-ove u EU ne bi smjelo dovesti u nepovoljan položaj u odnosu na UAIF-ove izvan EU-a. To se odnosi i na trenutačnu situaciju u kojoj UAIF-ovi izvan EU-a nemaju prava iz sustava putovnice i na situaciju u kojoj odredbe o tom sustavu putovnice iz Direktive 2011/61/EU postanu primjenjive.

(13)	Kako bi se osigurala pravna sigurnost, potrebno je uskladiti datume početka primjene nacionalnih zakona i drugih propisa kojima se provode ova Direktiva i Uredba (EU) 2019/1156 u pogledu relevantnih odredbi o promidžbenim sadržajima i predmarketinškim aktivnostima.

(14)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (6), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2009/65/EZ

Direktiva 2009/65/EZ mijenja se kako slijedi:

u članku 17. stavku 8. dodaju se sljedeći podstavci:

„Ako na temelju promjene, kako je navedena u prvom podstavku, društvo za upravljanje više ne bi bilo u skladu s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice društva za upravljanje u roku od 15 radnih dana od primitka svih informacija iz prvog podstavka obavješćuju društvo za upravljanje da ne smije provesti tu promjenu. U tom slučaju nadležna tijela matične države članice društva za upravljanje o tome obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina društva za upravljanje.

Ako je promjena iz prvog podstavka provedena nakon što je dostavljena obavijest u skladu s drugim podstavkom i na temelju te promjene društvo za upravljanje više nije u skladu s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice društva za upravljanje poduzimaju sve primjerene mjere u skladu s člankom 98. te o poduzetim mjerama bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina društva za upravljanje.”;

2.	članak 77. briše se;

3.	u članku 91. stavak 3. briše se;

članak 92. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 92.

1. Države članice osiguravaju da UCITS u svakoj državi članici u kojoj namjerava trgovati svojim udjelima stavi na raspolaganje sustave za obavljanje sljedećih zadaća:

(a)	obrađivanje nalogâ za upis, otkup i isplatu udjela UCITS-a te izvršavanje drugih plaćanja imateljima udjela koja se odnose na udjele UCITS-a, u skladu s uvjetima utvrđenima u dokumentima koji se zahtijevaju u skladu s poglavljem IX.;

(b)	pružanje informacija ulagateljima o načinu podnošenja nalogâ iz točke (a) i načinu isplate prihoda od otkupa i isplata;

(c)	olakšavanje obrade informacija i pristupa postupcima i mjerama iz članka 15. koji se odnose na ostvarivanje prava ulagatelja koja proizlaze iz njihova ulaganja u UCITS u državi članici u kojoj se trguje UCITS-om;

(d)	stavljanje informacija i dokumenata koji se zahtijevaju u skladu s poglavljem IX. na raspolaganje ulagateljima u svrhu njihova pregleda i izrade preslika, pod uvjetima utvrđenima u članku 94.;

(e)	pružanje, na trajnom mediju, informacija ulagateljima u vezi sa zadaćama koje sustavi obavljaju; i

(f)	djelovanje u ulozi kontaktne točke za komunikaciju s nadležnim tijelima.

2. Države članice od UCITS-a ne smiju zahtijevati fizičku prisutnost u državi članici domaćinu ili imenovanje treće osobe za potrebe stavka 1.

3. UCITS osigurava da se sustavi za obavljanje zadaća iz stavka 1., među ostalim elektroničkim putem, pružaju:

(a)	na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj se trguje UCITS-om ili na jeziku koji su odobrila nadležna tijela te države članice;

(b)	od strane samog UCITS-a, treće osobe koja podliježe propisima i nadzoru kojima se uređuju zadaće koje treba obavljati, ili od strane oboje.

Za potrebe točke (b), kada zadaće treba obavljati treća osoba, imenovanje te treće osobe uređuje se pisanim ugovorom u kojem se preciziraju zadaće iz stavka 1. koje ne treba obavljati UCITS te činjenica da će treća osoba od UCITS-a dobiti sve relevantne informacije i dokumente.”;

članak 93. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Obavijest također uključuje podatke, uključujući adresu, koji su potrebni za izdavanje računa ili za priopćivanje o eventualnim primjenjivim regulatornim naknadama ili pristojbama nadležnih tijela države članice domaćina te informacije o sustavima za obavljanje zadaća iz članka 92. stavka 1.”;

(b)

stavak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„8. U slučaju promjene informacija iz obavijesti dostavljene u skladu sa stavkom 1. ili promjene u vezi s klasama dionica kojima će se trgovati, UCITS o tome pisanim putem obavješćuje i nadležna tijela matične države članice UCITS-a i nadležna tijela države članice domaćina UCITS-a barem mjesec dana prije provedbe te promjene.

Ako na temelju promjene, kako je navedena u prvom podstavku, UCITS više ne bi bio u skladu s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice UCITS-a u roku od 15 radnih dana od primitka svih informacija iz prvoga podstavka obavješćuju UCITS da on ne smije provesti tu promjenu. U tom slučaju nadležna tijela matične države članice UCITS-a o tome obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UCITS-a.

Ako je promjena iz prvog podstavka provedena nakon što je dostavljena obavijest u skladu s drugim podstavkom i na temelju te promjene UCITS više nije u skladu s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice UCITS-a poduzimaju sve primjerene mjere u skladu s člankom 98., uključujući, prema potrebi, izričitu zabranu marketinga UCITS-a te o poduzetim mjerama bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UCITS-a.”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 93.a

1. Države članice osiguravaju da UCITS može povući obavijest o dogovorenim uvjetima marketinga u pogledu udjela, uključujući, ako je to relevantno, u pogledu klasa dionica, u državi članici u odnosu na koju je dostavio obavijest u skladu s člankom 93., ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

dana je opća ponuda za otkup ili isplatu, bez bilo kakvih pristojbi ili odbitaka, svih takvih udjela koje drže ulagatelji u toj državi članici, javno je dostupna barem 30 radnih dana te je, izravno ili preko financijskih posrednika pojedinačno, upućena svim ulagateljima u toj državi članici čiji je identitet poznat;

(b)	namjera da se ukinu dogovoreni uvjeti marketinga takvih udjela u toj državi članici objavljena je na javno dostupnom mediju, koji je uobičajen za marketing UCITS-a i prikladan za tipičnog ulagatelja u UCITS, među ostalim i elektroničkim sredstvima;

(c)	svi ugovorni aranžmani s financijskim posrednicima ili delegatima mijenjaju se ili ukidaju s učinkom od datuma povlačenja obavijesti kako bi se spriječila nova ili daljnja, bilo izravna bilo neizravna, ponuda ili plasiranje udjela utvrđenih u obavijesti iz stavka 2.

U informacijama iz prvog podstavka točaka (a) i (b) moraju se jasno opisati posljedice za ulagatelje ako ne prihvate ponudu za isplatu ili otkup svojih udjela.

Informacije iz prvog podstavka točaka (a) i (b) pružaju se na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u odnosu na koju je UCITS dostavio obavijest u skladu s člankom 93. ili na jeziku koji su odobrila nadležna tijela te države članice. UCITS od datuma iz prvog podstavka točke (c) prekida bilo kakvu novu ili daljnju, izravnu ili neizravnu, ponudu ili plasiranje svojih udjela koji su bili predmetom povlačenja obavijesti u toj državi članici.

2. UCITS nadležnim tijelima svoje matične države članice podnosi obavijest koja sadržava informacije iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c).

3. Nadležna tijela matične države članice UCITS-a provjeravaju je li obavijest koju je UCITS podnio u skladu sa stavkom 2. potpuna. Najkasnije 15 radnih dana od primitka potpune obavijesti nadležna tijela matične države članice UCITS-a prosljeđuju tu obavijest nadležnim tijelima države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. i ESMA-i.

Nakon prosljeđivanja obavijesti u skladu s prvim podstavkom nadležna tijela matične države članice UCITS-a odmah obavješćuju UCITS o tom prosljeđivanju.

4. UCITS ulagateljima koji nastave držati ulaganja u UCITS-u kao i nadležnim tijelima matične države članice UCITS-a dostavlja informacije koje se zahtijevaju u skladu s člancima od 68. do 82. i člankom 94.

5. Nadležna tijela matične države članice UCITS-a nadležnim tijelima države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. ovog članka prosljeđuju informacije o svakoj promjeni koja se odnosi na dokumente iz članka 93. stavka 2.

6. Nadležna tijela države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. ovog članka imaju ista prava i obveze kao nadležna tijela države članice domaćina UCITS-a, kako je utvrđeno u članku 21. stavku 2., članku 97. stavku 3. i članku 108. Ne dovodeći u pitanje druge aktivnosti praćenja i nadzorne ovlasti iz članka 21. stavka 2. i članka 97., od datuma prosljeđivanja iz stavka 5. ovog članka nadležna tijela države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. ovog članka od dotičnog UCITS-a ne zahtijevaju da dokaže usklađenost s nacionalnim zakonima i drugim propisima kojima se uređuju zahtjevi u pogledu marketinga iz članka 5. Uredbe (EU) 2019/1156 Europskog parlamenta i Vijeća (*1).

7. Države članice dopuštaju upotrebu svih elektroničkih ili drugih sredstava komunikacije na daljinu za potrebe stavka 4. pod uvjetom da su informacije i komunikacijska sredstva ulagateljima dostupni na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj se ulagatelj nalazi ili na jeziku koji su odobrila nadležna tijela te države članice.

(*1) Uredba (EU) 2019/1156 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o olakšavanju prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja i izmjeni uredaba (EU) br. 345/2013, (EU) br. 346/2013 i (EU) br. 1286/2014 (SL L 188, 12.7.2019., str. 55.).”;"

7.	u članku 95. stavku 1. točka (a) briše se.

Članak 2.

Izmjene Direktive 2011/61/EU

Direktiva 2011/61/EU mijenja se kako slijedi:

u članku 4. stavku 1. umeće se sljedeća točka:

„(aea)

‚predmarketinške aktivnosti’ znači izravno ili neizravno pružanje informacija ili obavijesti o investicijskim strategijama ili investicijskim idejama od strane UAIF-a u EU-u, ili u njegovo ime, potencijalnim profesionalnim ulagateljima koji u Uniji imaju boravište ili registrirano sjedištem kako bi se ispitalo njihovo zanimanje za AIF ili pojedini njegov dio, koji još nije osnovan ili koji je osnovan, ali za koji još nije poslana obavijest o namjeri obavljanja marketinga u skladu s člancima 31. ili 32., u onoj državi članici u kojoj potencijalni ulagatelji imaju boravište ili registrirano sjedište, a koje ni u jednom od ta dva slučaja nema značajke ponude ili plasiranja potencijalnom ulagatelju kako bi uložio u udjele ili dionice tog AIF-a ili njegova dijela;”;

na početku poglavlja VI. umeće se sljedeći članak:

„Članak 30.a

Uvjeti za predmarketinške aktivnosti koje u Uniji obavlja UAIF u EU-u

1. Države članice osiguravaju da UAIF u EU-u koji ima odobrenje za rad može provoditi predmarketinške aktivnosti u Uniji, osim kada su informacije koje se iznose potencijalnim profesionalnim ulagateljima:

(a)	dovoljne da bi se ulagatelji mogli obvezati na stjecanje udjela ili dionica određenog AIF-a;

(b)	imaju značajke obrazaca za upis ili sličnih dokumenata, bilo da je riječ o nacrtu ili konačnom obliku; ili

(c)	imaju značajke osnivačkih akata, prospekta ili dokumenata ponude AIF-a koji još nije osnovan u konačnom obliku.

(a)	oni nisu ni ponuda ni poziv na upis udjela ili dionica AIF-a; i

(b)	informacije sadržane u njima ne bi trebalo smatrati pouzdanima jer nisu potpune i podložne su promjenama.

Države članice osiguravaju da UAIF u EU, prije nego što započne provoditi predmarketinške aktivnosti, nije dužan obavijestiti nadležna tijela o sadržaju tih aktivnosti ili adresatima tih aktivnosti niti ispuniti bilo kakve druge uvjete ili zahtjeve osim onih utvrđenih u ovom članku.

2. UAIF-ovi u EU-u osiguravaju da ulagatelji ne stječu udjele ili dionice AIF-a putem predmarketinških aktivnosti te da ulagatelji s kojima se komuniciralo u okviru predmarketinških aktivnosti mogu steći udjele ili dionice tog AIF-a samo putem marketinga dopuštenog na temelju članka 31. ili članka 32.

Svi upisi koje vrše profesionalni ulagatelji u roku od 18 mjeseci nakon što je UAIF u EU-u započeo s predmarketinškim aktivnostima, i koji se odnose na udjele ili dionice AIF-a navedenog u informacijama pruženima u kontekstu predmarketinških aktivnosti ili AIF-a osnovanoga kao rezultat predmarketinških aktivnosti, smatraju se rezultatom marketinga i podliježu primjenjivim postupcima obavješćivanja iz članaka 31. i 32.

Države članice osiguravaju da UAIF u EU-u, u roku od dva tjedna nakon što je započeo s predmarketinškim aktivnostima, nadležnim tijelima svoje matične države članice pošalje neformalno pismo u papirnatom obliku ili elektroničkim sredstvima. U tom se pismu navode države članice u kojima se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti i razdoblja tijekom kojih se te aktivnosti provode ili su se provodile, kratak opis predmarketinških aktivnosti, uključujući informacije o predstavljenim investicijskim strategijama i, ako je to relevantno, popis AIF-ova i dijelova AIF-ova koji jesu ili su bili predmetom predmarketinških aktivnosti. Nadležna tijela matične države članice UAIF-a u EU-u odmah obavješćuju nadležna tijela država članica u kojima UAIF u EU-u provodi ili je provodio predmarketinške aktivnosti. Nadležna tijela države članice u kojoj se provode ili su se provodile predmarketinške aktivnosti mogu od nadležnih tijela matične države članice UAIF-a u EU-u zatražiti da pruže dodatne informacije o predmarketinškim aktivnostima koje se provode ili su se provodile na državnom području te države članice.

3. Treća osoba smije provoditi predmarketinške aktivnosti u ime ovlaštenog UAIF-a u EU jedino ako ona sama ima odobrenje kao investicijsko društvo u skladu s Direktivom 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*2), kao kreditna institucija u skladu s Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*3), kao društvo za upravljanje UCITS-ima u skladu s Direktivom 2009/65/EZ, kao UAIF u skladu s ovom Direktivom ili ako djeluje kao vezani zastupnik u skladu s Direktivom 2014/65/EU. Takva treća osoba podliježe uvjetima utvrđenima u ovom članku.

4. UAIF u EU-u dužan je osigurati odgovarajuće dokumentiranje predmarketinških aktivnosti.

(*2) Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU (SL L 173, 12.6.2014., str. 349.)."

(*3) Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).”;"

u članku 32. stavku 7. drugi, treći i četvrti podstavak zamjenjuju se sljedećim:

„Ako na temelju planirane promjene upravljanje AIF-om od strane UAIF-a više ne bi bilo u skladu s ovom Direktivom ili ako UAIF općenito više ne bi bio u skladu s ovom Direktivom, relevantna nadležna tijela matične države članice UAIF-a u roku od 15 radnih dana od primitka svih informacija iz prvog podstavka obavješćuju UAIF da ne smije provesti tu promjenu. U tom slučaju nadležna tijela matične države članice UAIF-a o tome obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a.

Ako je planirana promjena provedena neovisno o prvom i drugom podstavku ili ako se dogodila neplanirana promjena zbog koje upravljanje AIF-om od strane UAIF-a više nije u skladu s ovom Direktivom ili ako UAIF općenito više nije u skladu s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice UAIF-a poduzimaju sve odgovarajuće mjere u skladu s člankom 46., uključujući, prema potrebi, izričitu zabranu marketinga AIF-a, te o tome bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a.

Ako promjene ne utječu na usklađenost upravljanja AIF-om od strane UAIF-a s ovom Direktivom ili općenitu usklađenost UAIF-a s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice UAIF-a u roku od mjesec dana obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a o tim promjenama.”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 32.a

Povlačenje obavijesti o dogovorenim uvjetima marketinga udjela ili dionica pojedinih ili svih AIF-ova u EU-u u državama članicama koje nisu matična država članica UAIF-a

1. Države članice osiguravaju da UAIF u EU-u može povući obavijest o dogovorenim uvjetima marketinga udjela ili dionica pojedinih ili svih svojih AIF-ova u državi članici u odnosu na koju je dostavio obavijest u skladu s člankom 32., ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

osim u slučaju zatvorenih AIF-ova i fondova uređenih Uredbom (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća (*4), dana je opća ponuda za otkup ili isplatu, bez pristojbi ili odbitaka, svih takvih udjela ili dionica AIF-a koje drže ulagatelji u toj državi članici, javno je dostupna barem 30 radnih dana te je izravno ili preko financijskih posrednika pojedinačno upućena svim ulagateljima u toj državi članici čiji je identitet poznat;

(b)	namjera da se ukinu dogovoreni uvjeti marketinga udjela ili dionica pojedinih ili svih njegovih AIF-ova u toj državi članici objavljena je na javno dostupnom mediju, koji je uobičajen za marketing AIF-a i prikladan za tipičnog ulagatelja u AIF-ove, među ostalim i elektroničkim sredstvima;

(c)	svi ugovorni aranžmani s financijskim posrednicima ili delegatima mijenjaju se ili ukidaju s učinkom od datuma povlačenja obavijesti kako bi se spriječila nova ili daljnja, bilo izravna bilo neizravna, ponuda ili plasiranje udjela ili dionica utvrđenih u obavijesti iz stavka 2.

Od datuma iz prvog podstavka točke (c) UAIF prekida bilo kakvu novu ili daljnju, bilo izravnu bilo neizravnu, ponudu ili plasiranje udjela ili dionica AIF-a kojim upravlja u državi članici u odnosu na koju je dostavio obavijest u skladu sa stavkom 2.

2. UAIF nadležnim tijelima svoje matične države članice dostavlja obavijest koja sadržava informacije iz stavka 1. prvog podstavka točaka (a), (b) i (c).

3. Nadležna tijela matične države članice UAIF-a provjeravaju je li obavijest koju je UAIF podnio u skladu sa stavkom 2. potpuna. Najkasnije 15 radnih dana od primitka potpune obavijesti nadležna tijela matične države članice UAIF-a prosljeđuju tu obavijest nadležnim tijelima države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. i ESMA-i.

Nakon prosljeđivanja obavijesti u skladu s prvim podstavkom nadležna tijela matične države članice UAIF-a odmah obavješćuju UAIF o tom prosljeđivanju.

Tijekom razdoblja od 36 mjeseci od datuma iz stavka 1. prvog podstavka točke (c) UAIF se ne smije baviti predmarketinškim aktivnostima u pogledu udjela ili dionica AIF-ova u EU-u navedenih u obavijesti ili u pogledu sličnih investicijskih strategija ili investicijskih ideja u državi članici utvrđenoj u obavijesti iz stavka 2.

4. UAIF ulagateljima koji nastave držati ulaganja u AIF u EU kao i nadležnim tijelima matične države članice UAIF-a dostavlja informacije koje se zahtijevaju u skladu s člancima 22. i 23.

5. Nadležna tijela matične države članice UAIF-a nadležnim tijelima države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. prosljeđuju informacije o svakoj promjeni koja se odnosi na dokumente i informacije iz točaka od (b) do (f) Priloga IV.

6. Nadležna tijela države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. ovog članka imaju ista prava i obveze kao nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a, kako je utvrđeno u članku 45.

7. Ne dovodeći u pitanje druge nadzorne ovlasti iz članka 45. stavka 3., od datuma prosljeđivanja iz stavka 5. ovog članka, nadležna tijela države članice utvrđene u obavijesti iz stavka 2. od dotičnog UAIF-a ne smiju zahtijevati da dokaže usklađenost s nacionalnim zakonima i drugim propisima kojima se uređuju zahtjevi u pogledu marketinga kako je navedeno u članku 5. Uredbe (EU) 2019/1156 Europskog parlamenta i Vijeća (*5).

8. Države članice dopuštaju upotrebu svih elektroničkih ili drugih sredstava komunikacije na daljinu za potrebe stavka 4.

(*4) Uredba (EU) 2015/760 Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2015. o europskim fondovima za dugoročna ulaganja (SL L 123, 19.5.2015., str. 98.)."

(*5) Uredba (EU) 2019/1156 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o olakšavanju prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja i izmjeni uredaba (EU) br. 345/2013, (EU) br. 346/2013 i (EU) br. 1286/2014 (SL L 188, 12.7.2019., str. 55.).”;"

u članku 33. stavku 6. drugi i treći podstavak zamjenjuju se sljedećim:

Ako je planirana promjena provedena neovisno o prvom i drugom podstavku ili ako se dogodila neplanirana promjena zbog koje upravljanje AIF-om od strane UAIF-a više nije u skladu s ovom Direktivom ili ako UAIF općenito više nije u skladu s ovom Direktivom, nadležna tijela matične države članice UAIF-a poduzimaju sve odgovarajuće mjere u skladu s člankom 46. te o tome bez nepotrebne odgode obavješćuju nadležna tijela države članice domaćina UAIF-a.”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 43.a

Sustavi dostupni malim ulagateljima

1. Ne dovodeći u pitanje članak 26. Uredbe (EU) 2015/760, države članice osiguravaju da UAIF u svakoj državi članici u kojoj namjerava trgovati udjelima ili dionicama AIF-a s malim ulagateljima stavi na raspolaganje sustave za obavljanje sljedećih zadaća:

(a)	obrađivanje nalogâ ulagatelja za upis, plaćanje, otkup i isplatu udjela ili dionica AIF-a, u skladu s uvjetima utvrđenima u dokumentima AIF-a;

(b)	pružanje informacija ulagateljima o načinu podnošenja nalogâ iz točke (a) i isplati prihodâ od otkupa i isplata;

(c)	olakšavanje obrade informacija o ostvarivanju prava ulagatelja koja proizlaze iz njihova ulaganja u AIF u državi članici u kojoj se trguje AIF-om;

(d)	stavljanje informacija i dokumenata koji se zahtijevaju u skladu s člancima 22. i 23. na raspolaganje ulagateljima u svrhu njihova pregleda i izrade preslika;

(e)	pružanje informacija ulagateljima u vezi sa zadaćama koje sustavi obavljaju na trajnom mediju kako je definiran u članku 2. stavku 1. točki (m) Direktive 2009/65/EZ; i

(f)	djelovanje u ulozi kontaktne točke za komunikaciju s nadležnim tijelima.

2. Države članice od UAIF-a ne smiju zahtijevati fizičku prisutnost u državi članici domaćinu ili imenovanje treće osobe za potrebe stavka 1.

3. UAIF osigurava da se sustavi za obavljanje zadaća iz stavka 1., među ostalim elektroničkim putem, pružaju:

(a)	na službenom jeziku ili jednom od službenih jezika države članice u kojoj se trguje AIF-om ili na jeziku koji su odobrila nadležna tijela te države članice;

(b)	od strane samog UAIF-a ili treće osobe koja podliježe propisima i nadzoru kojima se uređuju zadaće koje treba obavljati, ili od strane oboje;

Za potrebe točke (b), kada zadaće treba obavljati treća osoba, imenovanje te treće osobe uređuje se pisanim ugovorom u kojem se navode zadaće iz stavka 1. koje ne obavlja UAIF te činjenica da će treća osoba od UAIF-a dobiti sve relevantne informacije i dokumente.”;

umeće se sljedeći članak:

„Članak 69.a

Ocjenjivanje sustava putovnice

Prije stupanja na snagu delegiranih akata iz članka 67. stavka 6., na temelju kojih se počinju primjenjivati pravila utvrđena u članku 35. i člancima od 37. do 41., Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću, uzimajući u obzir rezultat procjene sustava putovnice predviđene u ovoj Direktivi, uključujući proširenje tog sustava na UAIF-ove izvan EU-a. Tom se izvješću, prema potrebi, prilaže zakonodavni prijedlog.”;

u Prilogu IV. dodaju se sljedeće točke:

„(i)	podaci, uključujući adresu, koji su potrebni za izdavanje računa ili priopćavanje o eventualnim primjenjivim regulatornim naknadama ili pristojbama nadležnih tijela države članice domaćina;

(j)	informacije o sustavima za obavljanje zadaća iz članka 43.a.”;

Članak 3.

Prenošenje

1. Države članice do 2. kolovoza 2021. donose i objavljuju nacionalne zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

One primjenjuju te odredbe od 2. kolovoza 2021.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 4.

Evaluacija

Do 2. kolovoza 2024. Komisija provodi, na temelju javnog savjetovanja i s obzirom na rasprave s ESMA-om i nadležnim tijelima, evaluaciju primjene ove Direktive. Do 2. kolovoza 2025. Komisija predstavlja izvješće o primjeni ove Direktive.

Članak 5.

Preispitivanje

Do 2. kolovoza 2023. Komisija predstavlja izvješće u kojem se među ostalim ocjenjuju rezultati usklađivanja odredaba koje se primjenjuju na ispitivanje interesa ulagatelja za određenu investicijsku ideju ili investicijsku strategiju koje provode društva za upravljanje UCITS-ima te se ocjenjuje jesu li u tu svrhu potrebne izmjene Direktive 2009/65/EZ.

Članak 6.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 7.

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. lipnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 367, 10.10.2018., str. 50.

(2) Stajalište Europskog parlamenta od 16. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 14. lipnja 2019.

(3) Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o usklađivanju zakona i drugih propisa u odnosu na subjekte za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS) (SL L 302, 17.11.2009., str. 32.).

(4) Direktiva 2011/61/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2011. o upraviteljima alternativnih investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2003/41/EZ i 2009/65/EZ te uredbi (EZ) br. 1060/2009 i (EU) br. 1095/2010 (SL L 174, 1.7.2011., str. 1.).

(5) Uredba (EU) 2019/1156 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o olakšavanju prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja i izmjeni uredaba (EU) br. 345/2013, (EU) br. 346/2013 i (EU) br. 1286/2014 (Vidjeti stranicu 55 ovoga Službenog lista).

(6) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

12.7.2019

Službeni list Europske unije

L 188/116

DIREKTIVA (EU) 2019/1161 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 20. lipnja 2019.

o izmjeni Direktive 2009/33/EZ o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 192. stavak 1.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),

uzimajući u obzir mišljenje Odbora regija (2),

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (3),

budući da:

(1)

U skladu sa zaključcima Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014. Unija je predana uvođenju održivog, konkurentnog, sigurnog i dekarboniziranog energetskog sustava. U komunikaciji Komisije od 22. siječnja 2014. naslovljenoj „Okvir za klimatsku i energetsku politiku u razdoblju 2020. – 2030.” utvrđuju se ambiciozne obveze Unije da se do 2030. dodatno smanje emisije stakleničkih plinova za najmanje 40 % u odnosu na razine iz 1990., da se poveća udio energije iz obnovljivih izvora na najmanje 27 %, da se ostvare uštede energije od barem 27 % i da se poboljšaju Unijina energetska sigurnost, konkurentnost i održivost. Od tada je Direktivom (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (4) utvrđeno da do 2030. udio energije iz obnovljivih mora iznositi najmanje 32 % konačne bruto potrošnje energije u Uniji, a Direktivom (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (5) definiran je novi cilj energetske učinkovitosti Unije od najmanje 32,5 % do 2030.

(2)

U komunikaciji od 20. srpnja 2016. naslovljenoj „Europska strategija za mobilnost s niskom razinom emisija” Komisija je najavila da se dekarbonizacija prometnog sektora mora ubrzati kako bi se ispunile obveze koje je Unija preuzela na 21. konferenciji stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama održanoj u Parizu 2015. te da će stoga do sredine stoljeća emisije stakleničkih plinova i onečišćivača koje nastaju pri prijevozu morati biti čvrsto na putu potpunog uklanjanja. Nadalje, trebalo bi bez odgađanja znatno smanjiti emisije onečišćivača zraka koje nastaju pri prijevozu, koji su štetni za zdravlje i okoliš. To se može postići nizom inicijativa politika, među ostalim mjerama kojima se potiče prelazak na javni prijevoz, i javnom nabavom kojom se promiču čista vozila.

(3)

U komunikaciji od 31. svibnja 2017. naslovljenoj „Europa u pokretu: program za socijalno pravedan prelazak na čistu, konkurentnu i povezanu mobilnost za sve” Komisija ističe da se povećanom proizvodnjom i uvođenjem čistih vozila, infrastrukture za alternativna goriva i novih usluga mobilnosti kojima se iskorištava digitalizacija i automatizacija u Uniji nude višestruke koristi građanima Unije, državama članicama i industriji. Te koristi uključuju sigurnija i praktičnija rješenja za mobilnost i smanjenje izloženosti emisijama štetnih onečišćivača. Nadalje, kako je navedeno u govoru o stanju Unije od 13. rujna 2017., jedan od glavnih ciljeva Unije jest preuzimanje vodeće ulogu u dekarbonizaciji u svijetu.

(4)

Kako je najavljeno u komunikaciji Komisije „Europa u pokretu”, ova Direktiva čini dio drugog paketa prijedloga kojima će se doprinijeti nastojanjima Unije da ostvari mobilnost s niskom razinom emisija. Taj paket, predstavljen u komunikaciji Komisije od 8. studenoga 2017. naslovljenoj „Ostvarivanje mobilnosti s niskom razinom emisija - Europska unija koja štiti naš planet, osnažuje svoje potrošače te brani svoju industriju i radnike” uključuje kombinaciju mjera usmjerenih na ponudu i potražnju kojima se Unija nastoji usmjeriti prema mobilnosti s niskim razinama emisija te se istodobno nastoji pojačati konkurentnost sveukupnog ekosustava mobilnosti Unije. Promicanje čistih vozila trebalo bi se provoditi usporedno s daljnjim razvojem javnog prijevoza jer je to način za smanjenje zagušenosti prometnica te, slijedom toga, smanjenje emisija i poboljšanje kvaliteta zraka.

(5)

Uvođenjem novih tehnologija doprinosi se smanjenju emisija CO2 iz vozila i smanjenju onečišćenja zraka i onečišćenja bukom te se podupire dekarbonizacija prometnog sektora. Povećanim uvođenjem cestovnih vozila s niskim i nultim emisijama smanjit će se emisije CO2 i određenih onečišćivača (čestice, dušikovi oksidi i nemetanski ugljikovodici) te tako poboljšati kvaliteta zraka u gradovima i drugim onečišćenim područjima i istovremeno doprinijeti konkurentnosti i rastu industrije Unije na rastućim globalnim tržištima vozila s niskim i nultim emisijama. Komisija bi trebala težiti mjerama politika za poticanje širokog uvođenja takvih novih tehnologija u industriji, kao i rasta proizvodnih kapaciteta za takve nove tehnologija u svim državama članicama, kako bi se doprinijelo ostvarenju jednakih uvjeta i uravnoteženog razvoja među državama članicama.

(6)

Prema tržišnim prognozama nastavit će se pad kupovnih cijena čistih vozila. Niži troškovi poslovanja i održavanja već danas dovode do konkurentnijeg ukupnog troška vlasništva takvih vozila. Očekivanim smanjenjem kupovnih cijena dodatno će se smanjiti prepreke za dostupnost i prihvaćanje na tržištu čistih vozila u sljedećem desetljeću.

(7)

Iako je Unija jedna od vodećih regija u istraživanju i visokokvalitetnim ekološkim inovacijama, u azijsko-pacifičkoj regiji nalaze se najveći proizvođači električnih autobusa na baterije i baterija. Slično tome, tržišta u Kini i Sjedinjenim Američkim Državama pokreću globalni razvoj tržišta električnih vozila na baterije. Ambiciozan politički okvir Unije za nabavu čistih vozila pomoći će u poticanju inovacija i dodatnom promicanju konkurentnosti i rasta industrije Unije na rastućim globalnim tržištima čistih vozila i s tim povezane tehnološke infrastrukture. Kako je navedeno u komunikaciji od 3. listopada 2017. naslovljenoj „Kako unaprijediti funkcioniranje javne nabave u Europi i za nju”, Komisija će i dalje ulagati napore za osiguravanje jednakih uvjeta za sve i promicanje boljeg pristupa tržištima javne nabave trećih zemalja, između ostalog za kupnju, leasing, najam ili najam s pravom otkupa vozila za cestovni prijevoz.

(8)

Uzimajući u obzir da su u 2018. javni rashodi za robu, radove i usluge predstavljali približno 16 % BDP-a, tijela javne vlasti mogu s pomoću svoje politike javne nabave poticati i podupirati tržišta inovativne robe i inovativnih usluga. Kako bi se postigao taj cilj, Direktivom 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) trebalo bi utvrditi jasne i transparentne zahtjeve, uključujući jasne i dugoročne ciljeve javne nabave i jednostavnu metodu njihova izračuna. Direktivama 2014/24/EU (7) i 2014/25/EU (8) Europskog parlamenta i Vijeća utvrđena su minimalna pravila o javnoj nabavi kojima se koordinira način na koji javni naručitelji i naručitelji nabavljaju radove, robe i usluge. U tim se direktivama posebno utvrđuju ukupni novčani pragovi za određivanje koji javni ugovori trebaju podlijegati zakonodavstvu Unije o javnoj nabavi. Ti se pragovi primjenjuju i na Direktivu 2009/33/EZ.

(9)

Za širenje uporabe vozila na alternativna goriva potrebna je dostupnost dostatne infrastrukture za napajanje i punjenje. Komisija je 8. studenoga 2017. donijela akcijski plan za podršku ubrzanom uvođenju infrastrukture za alternativna goriva u Uniji, uključujući pojačanu potporu uvođenju javno dostupne infrastrukture s pomoću sredstava Unije, čime se doprinosi stvaranju povoljnijih uvjeta za prelazak na čista vozila, uključujući u javnom prijevozu. Komisija će do 31. prosinca 2020. preispitati provedbu Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9) te će podnijeti zakonodavni prijedlog radi izmjene te direktive ako to smatra potrebnim na temelju tog preispitivanja.

(10)

Direktivom 2009/33/EZ dopunjuje se horizontalno zakonodavstvo Unije o javnoj nabavi i dodaju se kriteriji održivosti te se time nastoji poticati tržište čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu. Komisija je 2015. provela ex post evaluaciju Direktive 2009/33/EZ te je zaključila da se tom direktivom ne potiče uvođenje čistih vozila na tržište širom Unije, posebno zbog nedostataka u pogledu njezina područja primjene i odredaba o kupnji vozila. Tom evaluacijom utvrđeno je da je učinak te direktive na smanjenje emisija stakleničkih plinova i onečišćivača zraka te na promicanje konkurentnosti industrije vrlo ograničen.

(11)

U procjeni učinka koju je Komisija provela u preispitivanju Direktive 2009/33/EZ istaknute su koristi od promjene općeg pristupa upravljanju javnom nabavom čistih vozila na razini Unije. Utvrđivanjem minimalnih ciljeva javne nabave može se djelotvorno pomoći ostvarenju cilja promicanja i poticanja uvođenja čistih vozila na tržište u usporedbi s oslanjanjem na internalizaciju vanjskih troškova u opće odluke o javnoj nabavi, a istodobno se ukazuje na to da je važno u svim odlukama o javnoj nabavi uzeti u obzir aspekte zaštite okoliša. Taj se pristup može u potpunosti opravdati srednjoročnim i dugoročnim koristima za građane Unije i poduzeća ako se njime javnim naručiteljima i naručiteljima ostavi dovoljna fleksibilnost u odabiru tehnologija koje će se koristiti.

(12)

Proširenjem područja primjene Direktive 2009/33/EZ na prakse kao što su leasing vozila, unajmljivanje ili najam s pravom otkupa te na ugovore za određene usluge osigurava se da su obuhvaćene sve relevantne prakse javne nabave. Usluge obuhvaćene područjem primjene ove Direktive, poput usluga javnog cestovnog prijevoza, usluga posebnog cestovnog prijevoza putnika, izvanrednog prijevoza putnika, kao i posebne usluge dostave pošte i paketa i usluge skupljanja otpada trebale bi biti one u kojima vozila koja se koriste za pružanje tih usluga ulaze u kategorije vozila obuhvaćene ovom Direktivom i predstavljaju važan element ugovora. Te bi usluge trebalo identificirati uporabom njihovih oznaka iz Jedinstvenog rječnika javne nabave navedenih u Prilogu. Ova Direktiva ne bi smjela imati retroaktivni učinak na postojeće ugovore.

(13)

Velik broj ključnih dionika podržava definiciju čistih vozila kojom se uzimaju u obzir zahtjevi u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova i onečišćivača zraka iz lakih vozila. Kako bi se osigurali prikladni poticaji za promicanje uvođenja vozila s niskim i nultim emisijama i vozila bez emisija na tržište Unije, odredbe o javnoj nabavi takvih vozila u okviru ove Direktive trebalo bi uskladiti s definicijom vozila s nultim i niskim emisijama predviđenom u Uredbi (EU) 2019/631 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Mjere poduzete u okviru ove Direktive doprinijet će usklađivanju sa zahtjevima standarda utvrđenih u Uredbi (EU) 2019/631. Kako bi se poboljšala kvaliteta zraka, čista vozila trebala bi imati bolje rezultate u odnosu na minimalne zahtjeve za dušikove okside (NOx) i ultrasitne čestice - broj čestica (PN) utvrđene graničnim vrijednostima stvarnih emisija tijekom vožnje koje su na snazi. Uz vozila s nultim emisijama danas postoji vrlo malo lakih vozila koja emitiraju 80 % ili manje onečišćivača zraka od aktualnih graničnih vrijednosti emisija. Međutim, očekuje se da će se broj takvih vozila u narednim godinama povećati, a posebno broj hibridnih vozila na punjenje. Ambicioznijim pristupom javnoj nabavi može se osigurati važan dodatni tržišni poticaj.

(14)

Čista teška vozila trebalo bi definirati kao ona vozila koja koriste alternativna goriva u skladu s Direktivom 2014/94/EU. Ako nabavljena vozila upotrebljavaju tekuća biogoriva, sintetička ili parafinska goriva, javni naručitelji i naručitelji dužni su putem obveznih ugovornih klauzula ili podjednako učinkovitih sredstava u okviru postupka javne nabave osigurati da se u takvim vozilima upotrebljavaju samo takva goriva. Iako takva goriva mogu sadržavati aditive za gorivo, kao što je to na primjer slučaj s gorivom na temelju etanola za prilagođene dizelske motore (ED95), njih se ne bi smjelo miješati s fosilnim gorivima.

(15)

Kako bi se poboljšala kvaliteta zraka u općinama, ključno je obnoviti vozni park čistim vozilima. Nadalje, načela kružnoga gospodarstva iziskuju produljenje vijeka trajanja proizvoda. Stoga bi vozila koja zbog naknadne nadogradnje ispunjavaju zahtjeve za čista vozila ili vozila s nultim emisijama također trebalo uzimati u obzir pri postizanju odgovarajućih minimalnih ciljeva javne nabave.

(16)

Laka i teška vozila upotrebljavaju se u različite svrhe i imaju različite razine tržišne zrelosti te bi stoga te razlike trebalo uzeti u obzir u odredbama o javnoj nabavi. Procjenom učinka potvrđeno je da su tržišta gradskih autobusa s niskim i nultim emisijama zrelija, dok se tržišta kamiona s niskim i nultim emisijama nalaze u ranijoj fazi razvoja tržišta. Zbog ograničene razine tržišne zrelosti putničkih autobusa s niskim i nultim emisijama, relativno ograničene uloge javne nabave u tom tržišnom segmentu i njihovih posebnih operativnih zahtjeva, putničke autobuse ne bi trebalo uključiti u područje primjene ove Direktive. U skladu s pristupom koji je primijenjen u Uredbi (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (11) i Pravilniku Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) br. 107, vozila kategorije M3 s prostorima za putnike koji stoje kako bi se omogućilo često kretanje putnika treba smatrati autobusima dok vozila kategorije M3 s vrlo ograničenim prostorom ili bez prostora za putnike koji stoje treba smatrati putničkim autobusima. S obzirom na vrlo ograničeno tržište autobusa na kat i njihova posebna konstrukcijska ograničenja, prikladno je tijekom prvog referentnog razdoblja obuhvaćenog ovom Direktivom primjenjivati niže minimalne ciljeve javne nabave za vozila s nultom stopom emisija koja pripadaju kategoriji teških vozila u državama članicama u kojima autobusi na kat čine znatan dio javne nabave.

(17)

Kako bi se izbjeglo nametanje nerazmjernog opterećenja tijelima javne vlasti i operatorima, države članice trebale bi moći iz zahtjeva ove Direktive izuzeti javnu nabavu određenih vozila sa specifičnim značajkama koje su povezane s njihovim operativnim zahtjevima. U ta se vozila ubrajaju oklopna vozila, vozila hitne pomoći, pogrebna vozila, vozila kategorije M1 s pristupom za invalidska kolica, pokretne dizalice, vozila projektirana i izrađena prvenstveno za korištenje na gradilištima ili u kamenolomima, lukama ili zračnim lukama, kao i vozila posebno konstruirana i proizvedena ili prilagođena kako bi ih koristile oružane snage, civilna zaštita, vatrogasne službe i snage za održavanje javnog reda. Takve se prilagodbe mogu odnositi na ugradnju specijalizirane komunikacijske opreme ili svjetala za slučaj nužde. Zahtjevi utvrđeni u ovoj Direktivi ne bi se trebali primjenjivati na vozila koja su posebno konstruirana i izrađena za izvođenje radova i koja nisu prikladna za prijevoz putnika ili robe. Navedena vozila uključuju vozila za održavanje cesta poput ralica za snijeg.

(18)

Utvrđivanje minimalnih ciljeva za javnu nabavu čistih vozila koje je na razini država članica potrebno postići tijekom dva referentna razdoblja koja završavaju 2025., odnosno 2025. trebalo bi doprinijeti sigurnosti politike za tržišta na kojima su potrebna ulaganja u mobilnost s niskim i nultim emisijama. Minimalnim ciljevima doprinosi se stvaranju tržišta za čista vozila u cijeloj Uniji. S pomoću njih osigurava se vrijeme za prilagodbu procesa javne nabave i daje jasan signal tržištu. Štoviše, uvođenjem zahtjeva da se polovina minimalnog cilja za autobuse koji su nabavljeni u navedenim referentnim razdobljima treba ispuniti u okviru nabave autobusa s nultim emisijama jača se obveza dekarbonizacije prometnog sektora. Treba napomenuti da se trolejbusi smatraju autobusima s nultim emisijama, pod uvjetom da su pogonjeni samo električnom energijom ili da, kada nisu priključeni na mrežu, upotrebljavaju isključivo pogonski sustav s nultim emisijama; u suprotnom se još uvijek ubrajaju u čista vozila. U procjeni učinka napominje se da države članice sve više utvrđuju ciljeve ovisno o svojem gospodarskom kapacitetu i težini problema. Za različite države članice trebalo bi utvrditi različite ciljeve u skladu s njihovim gospodarskim kapacitetom (bruto domaći proizvod po glavi stanovnika) i izloženosti onečišćenju (gustoća naseljenosti u gradovima). U procjeni teritorijalnog učinka koja je provedena za ovu Direktivu navedeno je da će učinak biti ravnomjerno raspoređen među regijama Unije.

(19)

Države članice trebale bi moći fleksibilno raspodijeliti napore s ciljem ostvarenja minimalnih ciljeva na svojim državnim područjima, u skladu s ustavnim okvirom i ciljevima njihove prometne politike. Pri raspodjeli napora unutar pojedine države članice u obzir bi se mogli uzeti različiti čimbenici, kao što su razlike u gospodarskom kapacitetu, kvaliteti zraka, gustoći stanovništva, karakteristikama prometnih sustava, politikama dekarbonizacije prometa i smanjenju onečišćenja zraka ili bilo koji drugi relevantni kriteriji.

(20)

Vozila s nultim emisijama iz ispušne cijevi također ostavljaju otisak na okoliš zbog emisija koje nastaju u lancu opskrbe gorivom, od faze ekstrakcije do spremnika, kao i zbog postupka proizvodnje sastavnih dijelova i njihove razine mogućnosti recikliranja. Radi usklađenosti s ciljevima održivosti, baterije bi trebalo proizvoditi uz minimalan učinak na okoliš unutar Unije i izvan nje, posebice u pogledu postupka vađenja sirovina koje se upotrebljavaju u proizvodnji baterija. Promicanjem tehnologija kojima se rješava taj izazov, kao što su održive baterije i baterije koje se mogu reciklirati, može se doprinijeti općoj održivosti električnih vozila, putem inicijativa kao što su europski savez za baterije i europski akcijski plan za baterije te u kontekstu preispitivanja Direktive 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12). Trebalo bi razmotriti mogući utjecaj životnog ciklusa emisija CO2 i emisija CO2 od naftnog izvora do kotača u razdoblju nakon 2030., uzimajući u obzir relevantne odredbe prava Unije za njihov izračun u tom trenutku.

(21)

U svojoj preporuci od 4. travnja 2017. Vijeću i Komisiji nakon istrage o mjerenjima emisija u automobilskom sektoru (13) Europski parlament pozvao je države članice da potiču politike za zelenu javnu nabavu kada tijela javne vlasti kupuju vozila s nultim emisijama i vozila s iznimno niskim emisijama za svoje vozne parkove ili za javne ili polujavne programe dijeljenja automobila te za postupno ukidanje novih automobila s emisijama CO2 do 2035.

(22)

Najveći učinak može se ostvariti ako je javna nabava čistih vozila usmjerena na područja s relativno visokim stupnjem onečišćenja zraka i onečišćenja bukom. Tijela javne vlasti u državama članicama potiče se da se pri provedbi svojih domaćih minimalnih ciljeva javne nabave posebno usredotoče na ta područja. Tijela javne vlasti također se potiče da poduzimaju mjere kao što su stavljanje na raspolaganje dostatnih financijskih sredstava javnim naručiteljima i naručiteljima kako bi se izbjeglo da troškovi usklađivanja s minimalnim ciljevima javne nabave utvrđenima u ovoj Direktivi dovedu do viših cijena karata za potrošače ili do smanjenja usluga javnog prijevoza ili do odvraćanja od razvoja necestovnog čistog prijevoza kao što su tramvaji i vlakovi podzemne željeznice. Tijela javne vlasti trebala bi navesti povezane mjere u svojim izvješćima na temelju ove Direktive. Tijelima javne vlasti trebalo bi pružiti odgovarajuću tehničku pomoć kako bi se izbjeglo nerazmjerno opterećenje i optimizirali potencijalni učinci ove Direktive.

(23)

Javni prijevoz odgovoran je tek za malen udio emisija koje potječu iz prometnog sektora. Kako bi se dodatno promicala dekarbonizacija prometa, poboljšala kvaliteta zraka i održali jednaki uvjeti za različite operatore, države članice mogu, u skladu s pravom Unije, odlučiti da i za privatne operatore i usluge izvan područja primjene ove Direktive, kao što su taksi poduzeća, poduzeća za najam automobila i poduzeća za dijeljenje prijevoza, isto tako nametnu slične zahtjeve.

(24)

Trošak životnog vijeka važan je alat za javne naručitelje i naručitelje kako bi pokrili troškove energije i zaštite okoliša tijekom životnog vijeka vozila, uključujući trošak emisija stakleničkih plinova i ostalih onečišćivača na temelju relevantne metodologije za utvrđivanje njihove novčane vrijednosti. S obzirom na rijetku uporabu metodologije za izračun operativnih troškova životnog vijeka u skladu s Direktivom 2009/33/EZ i informacije koje su dostavili javni naručitelji i naručitelji o uporabi vlastitih metodologija prilagođenih njihovim posebnim okolnostima i potrebama, ne bi trebalo zahtijevati uporabu obvezne metodologije već bi javni naručitelji i naručitelji trebali moći odabrati bilo koju metodologiju za utvrđivanje troška životnog vijeka kako bi poduprli svoje postupke javne nabave na temelju kriterija za ekonomski najpovoljniju ponudu, kako je opisano u članku 67. Direktive 2014/24/EU i članku 82. Direktive 2014/25/EU, uzimajući u obzir isplativost tijekom životnog vijeka vozila te ekološke i društvene aspekte.

(25)

Izvješćivanjem o javnoj nabavi u skladu s ovom Direktivom trebao bi se osigurati jasan pregled tržišta kako bi se omogućilo djelotvorno praćenje njezine provedbe. To bi izvješćivanje trebalo početi tako da države članice do 2. kolovoza 2022. preliminarno dostave informacije Komisiji i nastave s prvim sveobuhvatnim izvješćem o provedbi minimalnih ciljeva javne nabave u 2026. te svake tri godine nakon toga. Vremenski okvir trebalo bi uskladiti s postojećim obvezama izvješćivanja u skladu s direktivama 2014/24/EU i 2014/25/EU. Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje javnih tijela i uspostavio djelotvoran pregled tržišta, trebalo bi olakšati pojednostavljeno izvješćivanje. Komisija će ponuditi rješenja za registraciju i praćenje u okviru baze podataka Dnevnika elektroničkih natječaja (TED) i osigurati sveobuhvatno izvješćivanje o vozilima s niskim i nultim emisijama te o ostalim vozilima na alternativna goriva u kontekstu Jedinstvenog rječnika javne nabave Unije. Posebnim oznakama u Jedinstvenom rječniku javne nabave pomoći će se u registraciji i praćenju u skladu s bazom podataka TED-a.

(26)

Dodatna potpora uvođenju čistih vozila i njihove infrastrukture na tržište može se postići pružanjem ciljanih mjera javne potpore na nacionalnoj razini i razini Unije. Takve mjere uključuju veće korištenje sredstava Unije kako bi se podržala obnova voznih parkova javnog prijevoza i bolju razmjenu znanja i usklađivanje javne nabave kako bi se omogućile mjere dostatnog razmjera za smanjenje troškova i utjecaj na tržište. Mogućnost javne potpore za promicanje razvoja infrastrukture koja je nužna za distribuciju alternativnih goriva priznata je u Smjernicama o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014. – 2020. (14). Međutim, na takve javne potpore i dalje će se primjenjivati pravila iz Ugovora o funkcioniranje Europske unije, a posebno njegovi članci 107. i 108.

(27)

Ciljane mjere potpore za nabavu čistih vozila mogu pomoći javnim naručiteljima i naručiteljima. Unija u skladu s aktualnim višegodišnjim financijskim okvirom 2014. – 2020. već raspolaže nizom različitih fondova za potporu državama članicama, lokalnim tijelima i relevantnim operatorima pri njihovu prijelazu na održivu mobilnost. Posebno su europski strukturni i investicijski fondovi ključan izvor za financiranje projekata mobilnosti u gradovima. Istraživačkim programom Unije Obzor 2020., uspostavljenim Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15), financiraju se projekti za istraživanja i inovacije u području mobilnosti u gradovima i pametnih gradova i zajednica, dok se u okviru Instrumenta za povezivanje Europe, uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16), podupire uvođenje odgovarajuće infrastrukture u gradskim čvorištima. Uvođenje definicije čistih vozila i utvrđivanje minimalnih ciljeva za njihovu javnu nabavu u ovoj Direktivi mogu pomoći u tome da se osigura još ciljanije korištenje financijskih instrumenata Unije, između ostalog u sljedećem višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2021. – 2027. Tim će se mjerama potpore pomoći da se smanje početna velika ulaganja u infrastrukturne promjene te će se poduprijeti dekarbonizacija prometa.

(28)

Kako bi se pomoglo da se potencijalne koristi u potpunosti iskoriste, Komisija bi državama članicama trebala dati smjernice o različitim fondovima Unije koji se mogu koristiti te olakšati i strukturirati razmjenu znanja i najboljih praksi među državama članicama radi poticanja javnih naručitelja i naručitelja na kupnju, leasing, unajmljivanje ili najam s pravom otkupa čistih i energetski učinkovitih vozila za cestovni prijevoz. Komisija bi trebala nastaviti pružati tehničke i financijske savjetodavne usluge lokalnim tijelima i operatorima preko instrumenata kao što su Europski savjetodavni centar za ulaganja, JASPERS i JESSICA. Takva bi pomoć trebala uključivati poticanje javnih naručitelja i naručitelja da udruže svoje resurse u okviru zajedničke nabave vozila s niskim emisijama i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu kako bi se postigla ekonomija razmjera i olakšalo ostvarivanje ciljeva ove Direktive.

(29)

Kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri povećao učinak ulaganja, potrebno je bolje koordinirati mobilnost i urbanističko planiranje, primjerice uporabom planova održive mobilnosti u gradovima. Planovi održive mobilnosti u gradovima jesu planovi koji se razvijaju se u pojedinačnim područjima politike i u suradnji s različitim razinama upravljanja kombiniranjem različitih načina prijevoza, sigurnosti na cestama, isporuke tereta, upravljanja mobilnošću i inteligentnih prometnih sustava. Planovi održive mobilnosti u gradovima mogu imati važnu ulogu u postizanju ciljeva Unije u pogledu smanjenja emisija CO2, buke i onečišćenja zraka.

(30)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u odnosu na utvrđivanje zajedničkog formata za izvješća država članica i njihovih mehanizama prijenosa. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(31)

Komisija bi do 31. prosinca 2027. trebala preispitati provedbu Direktive 2009/33/EZ. To bi preispitivanje trebalo biti popraćeno, prema potrebi, zakonodavnim prijedlogom o izmjeni te direktive za razdoblje nakon 2030., uključujući utvrđivanje novih ambicioznih ciljeva i proširenje područja primjene na druge kategorije vozila, kao što su vozila kategorije L i strojevi za gradilišta. U svom preispitivanju Komisija bi isto tako, među ostalim, trebala ocijeniti mogućnost usklađivanja ove Direktive s bilo kojom metodologijom za izračun emisija CO2 tijekom životnog ciklusa vozila i emisija CO2 od naftnog izvora do kotača razvijenom u kontekstu standardnih vrijednosti EU-a za emisije CO2 vozila te mogućnost promicanja održivih baterija i baterija koje se mogu reciklirati, kao i korištenja guma najvišeg razreda i obnovljenih guma.

(32)	Iako se minimalni ciljevi javne nabave utvrđeni u ovoj Direktivi ne primjenjuju na institucije Unije, poželjno je da one budu uzor drugima.

(33)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive, odnosno osigurati poticaj na strani potražnje za čista vozila s ciljem podupiranja prelaska na mobilnost s niskom razinom emisija, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog zajedničkog i dugoročnog okvira politike i opsega oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(34)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s obrazloženjem (18), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive, zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(35)	Direktivu 2009/33/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

DONIJELI SU OVU DIREKTIVU:

Članak 1.

Izmjene Direktive 2009/33/EZ

Direktiva 2009/33/EZ mijenja se kako slijedi:

1.	naslov se zamjenjuje sljedećim: „Direktiva 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih vozila u cestovnom prijevozu s ciljem podupiranja mobilnosti s niskom razinom emisija”;

članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Predmet i ciljevi

Ovom se Direktivom od država članica zahtijeva da javni naručitelji i naručitelji pri javnoj nabavi određenih vozila za cestovni prijevoz s ciljem promicanja i poticanja tržišta za čista i energetski učinkovita vozila i povećanja doprinosa prometnog sektora politikama Unije koje se odnose na zaštitu okoliša, klimu i energetiku u obzir uzmu energetske učinke i učinke na okoliš za trajanja cijelog radnog vijeka vozila, uključujući potrošnju energije te emisije CO2 i emisije određenih onečišćivača.”;

članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Izuzeća

Države članice mogu od zahtjeva utvrđenih u ovoj Direktivi izuzeti vozila iz članka 2. stavka 2. točke (d), članka 2. stavka 2. i članka 2. stavka 3. točaka (a) i (b) Uredbe (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća (*1) i iz točaka od 5.2. do 5.5. i točke 5.7. dijela A Priloga I. toj uredbi.

(*1) Uredba (EU) 2018/858 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2018. o homologaciji i nadzoru tržišta motornih vozila i njihovih prikolica te sustavâ, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila, o izmjeni uredaba (EZ) br. 715/2007 i (EZ) br. 595/2009 te o stavljanju izvan snage Direktive 2007/46/EZ (SL L 151, 14.6.2018., str. 1.).”;"

članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Područje primjene

1. Ova se Direktiva primjenjuje na javnu nabavu preko:

(a)	ugovora o kupnji, leasingu, unajmljivanju ili najmu s pravom otkupa vozila za cestovni prijevoz koje dodjeljuju javni naručitelji ili naručitelji ako su obvezni primjenjivati postupke javne nabave utvrđene u direktivama 2014/24/EU (2) i 2014/25/EU (3) Europskog parlamenta i Vijeća;

(b)	ugovora o javnim uslugama u smislu Uredbe (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (*4) koji za predmet imaju pružanje usluga cestovnog prijevoza putnika iznad praga koji određuju države članice i koji ne premašuje primjenjivi prag utvrđen u članku 5. stavku 4. te uredbe;

(c)	ugovora o pružanju usluga navedenih u tablici 1. Priloga ovoj Direktivi ako su javni naručitelji ili naručitelji obvezni primjenjivati postupke javne nabave utvrđene u direktivama 2014/24/EU i 2014/25/EU.

Ova Direktiva primjenjuje se samo na ugovore za koje je upućen poziv na nadmetanje nakon 2. kolovoza 2021. ili, u slučaju da taj poziv nije predviđen, ako su ugovorno tijelo ili naručitelj započeli postupak javne nabave nakon tog datuma.

2. Ova se Direktiva ne primjenjuje na:

(a)	vozila iz članka 2. stavka 2. točaka (a), (b) i (c) i članka 2. stavka 3. točke (c) Uredbe (EU) 2018/858;

(b)	vozila kategorije M3, osim vozila razreda I i razreda A, kako su definirana u članku 3. točkama 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (*5).

(*2) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.)."

(*3) Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.)."

(*4) Uredba (EZ) br. 1370/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2007. o uslugama javnog željezničkog i cestovnog prijevoza putnika i stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 1191/69 i 1107/70 (SL L 315, 3.12.2007., str. 1.)."

(*5) Uredba (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 200, 31.7.2009., str. 1.).”;"

članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Definicije

Za potrebe ove Direktive:

1.	„javni naručitelji” znači javni naručitelji kako su definirani u članku 2. stavku 1. točki 1. Direktive 2014/24/EU i u članku 3. Direktive 2014/25/EU;

2.	„naručitelji” znači naručitelji kako su definirani u članku 4. Direktive 2014/25/EU;

3.	„vozilo za cestovni prijevoz” znači vozilo kategorije M ili N kako su definirane u članku 4. stavku 1. točkama (a) i (b) Uredbe (EU) 2018/858;

„čisto vozilo” znači:

(a)	vozilo kategorije M1, M2 ili N1 s najvećim emisijama iz ispušne cijevi izraženima u CO2 g/km i stvarnim emisijama onečišćivača tijekom vožnje ispod postotka primjenjivih ograničenja emisija kako je utvrđen u tablici 2. Priloga; ili

(b)

vozilo kategorije M3, N2 ili N3 koje upotrebljava alternativna goriva kako su definirana u članku 2. točkama 1. i 2. Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*6), u koja se ne ubrajaju goriva proizvedena od sirovina s visokim rizikom od neizravnih promjena uporabe zemljišta za koje je uočeno znatno proširenje proizvodnog područja na zemljište s velikim zalihama ugljika u skladu s člankom 26. Direktive (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (*7). U slučaju vozila koja upotrebljavaju tekuća biogoriva, sintetička i parafinska goriva, ta se goriva ne smiju miješati s konvencionalnim fosilnim gorivima;

„teško vozilo s nultim emisijama” znači čisto vozilo kako je definirano u točki 4. podtočki (b) ovog članka koje nema motor s unutarnjim izgaranjem ili ima motor s unutarnjim izgaranjem koji ispušta manje od 1 g CO2/kWh kako je izmjereno u skladu s Uredbom (EZ) br. 595/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (*8) i njezinim provedbenim mjerama ili koji ispušta manje od 1 g CO2/km kako je izmjereno u skladu s Uredbom (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća (*9) i njezinim provedbenim mjerama.

(*6) Direktiva 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (SL L 307, 28.10.2014., str. 1.)."

(*7) Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82)."

(*8) Uredba (EZ) br. 595/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. lipnja 2009. o homologaciji motornih vozila i motora s obzirom na emisije iz teških vozila (Euro VI) i o pristupu informacijama za popravak i održavanje vozila i izmjenama Uredbe (EZ) br. 715/2007 i Direktive 2007/46/EZ i stavljanju izvan snage direktiva 80/1269/EEZ, 2005/55/EZ i 2005/78/EZ (SL L 188, 18.7.2009., str. 1.)."

(*9) Uredba (EZ) br. 715/2007 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2007. o homologaciji tipa motornih vozila u odnosu na emisije iz lakih osobnih i gospodarskih vozila (Euro 5 i Euro 6) i pristupu podacima za popravke i održavanje vozila (SL L 171, 29.6.2007., str. 1.).”;"

članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Minimalni ciljevi javne nabave

1. Države članice osiguravaju da je javna nabava vozila i usluga iz članka 3. u skladu s minimalnim ciljevima javne nabave za čista laka vozila iz tablice 3. Priloga i za čista teška vozila iz tablice 4. Priloga. Ti se ciljevi izražavaju kao minimalni postotci čistih vozila u ukupnom broju vozila za cestovni prijevoz obuhvaćenih zbrojem svih ugovora iz članka 3. dodijeljenih u razdoblju između 2. kolovoza 2021. i 31. prosinca 2025. za prvo referentno razdoblje te u razdoblju između 1. siječnja 2026. i 31. prosinca 2030. za drugo referentno razdoblje.

2. Za potrebe računanja minimalnih ciljeva javne nabave datum javne nabave koji se uzima u obzir je datum na koji postupak javne nabave završava dodjelom ugovora.

3. Vozila koja su u skladu s definicijom čistih vozila iz članka 4. točke 4. ili teških vozila s nultim emisijama iz članka 4. točke 5. zbog naknadne nadogradnje mogu se smatrati čistim vozilima odnosno teškim vozilima s nultim emisijama za potrebe usklađivanja s minimalnim ciljevima javne nabave.

4. U slučaju ugovora iz članka 3. stavka 1. točke (a), za potrebe procjene usklađenosti s minimalnim ciljevima javne nabave uzima se u obzir broj vozila za cestovni prijevoz koja su predmetom kupnje, leasinga, unajmljivanja ili unajmljivanja s pravom otkupa u okviru svakog ugovora.

5. U slučaju ugovora iz članka 3. stavka 1. točaka (b) i (c), za potrebe procjene usklađenosti s minimalnim ciljevima javne nabave uzima se u obzir broj vozila za cestovni prijevoz koja se koriste za pružanje usluga obuhvaćenih svakim ugovorom.

6. Ako se ne donesu novi ciljevi za razdoblje nakon 1. siječnja 2030., nastavljaju se primjenjivati ciljevi za drugo referentno razdoblje i izračunavaju se u skladu sa stavcima od 1. do 5. tijekom sljedećih petogodišnjih razdoblja.

7. Države članice mogu primjenjivati ili ovlastiti svoje javne naručitelje ili naručitelje da primjenjuju više nacionalne ciljeve ili strože zahtjeve od onih navedenih u Prilogu.”;

7.	članci 6. i 7. brišu se;

članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

Razmjena znanja i najboljih praksi

Komisija olakšava i strukturira razmjenu znanja i najboljih praksi među državama članicama u pogledu poticanja javnih naručitelja i naručitelja na javnu nabavu čistih i energetski učinkovitih vozila za cestovni prijevoz.”;

članak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 9.

Postupak odbora

1. Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 9. Direktive 2014/94/EU.

Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*10).

2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kada se mišljenje odbora treba dobiti pisanim postupkom, navedeni postupak završava bez rezultata kada u roku za davanje mišljenja to odluči predsjednik odbora ili to zahtijeva obična većina članova odbora.

(*10) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”;"

10.

članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

Izvješćivanje i preispitivanje

1. Do 2. kolovoza 2022. države članice obavješćuju Komisiju o mjerama poduzetima radi provedbe ove Direktive i o namjerama država članica u pogledu budućih aktivnosti provedbe, uključujući raspored i moguću podjelu napora među različitim razinama upravljanja, kao i o svim ostalim informacijama koje država članica smatra relevantnima.

2. Države članice podnose Komisiji izvješće o provedbi ove Direktive do 18. travnja 2026. i svake tri godine nakon toga. Ta izvješća prilažu se izvješćima predviđenima u članku 83. stavku 3. drugom podstavku Direktive 2014/24/EU i članku 99. stavku 3. drugom podstavku Direktive 2014/25/EU i moraju sadržavati informacije o mjerama poduzetim za provedbu ove Direktive, o budućim aktivnostima provedbe, kao i o svim ostalim informacijama koje država članica smatra relevantnima. U tim se izvješćima također moraju navesti broj i kategorije vozila obuhvaćenih ugovorima iz članka 3. stavka 1. ove Direktive, na temelju podataka koje je Komisija dostavila u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Informacije se navode na temelju kategorija utvrđenih u Uredbi (EZ) br. 2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (*11).

3. Kako bi se državama članicama pružila pomoć u vezi s njihovim obvezama izvješćivanju, Komisija prikuplja i objavljuje broj i kategorije vozila obuhvaćenih ugovorima iz članka 3. stavka 1. točaka (a) i (c) ove Direktive izdvajanjem relevantnih podataka iz obavijesti o dodjeli ugovora objavljenih u bazi podataka Dnevnika elektroničkih natječaja u skladu s direktivama 2014/24/EU i 2014/25/EU.

4. Komisija do 18. travnja 2027. i svake tri godine nakon toga podnosi izvješće o provedbi ove Direktive Europskom parlamentu i Vijeću u kojem se točno navode mjere koje su države članice u tom pogledu poduzele slijedom izvješćâ iz stavka 2.

5. Komisija do 31. prosinca 2027. preispituje provedbu ove Direktive i, prema potrebi, podnosi zakonodavni prijedlog za njezinu izmjenu za razdoblje nakon 2030., uključujući za postavljanje novih ciljeva i za uključivanje drugih kategorija vozila, kao što su vozila na dva ili tri kotača.

6. Komisija donosi provedbene akte u skladu s člankom 9. stavkom 2. kojima se utvrđuju format izvješća iz stavka 2. ovog članka i mehanizmi njihova prijenosa.

(*11) Uredba (EZ) br. 2195/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 5. studenoga 2002. o Jedinstvenom rječniku javne nabave (CPV) (SL L 340, 16.12.2002., str. 1.).”;"

11.	Prilog se zamjenjuje tekstom iz Priloga ovoj Direktivi.

Članak 2.

Prenošenje

1. Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebni radi usklađivanja s ovom Direktivom do 2. kolovoza 2021. One o tome odmah obavješćuju Komisiju.

Kada države članice donose te odredbe, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.

2. Države članice Komisiji dostavljaju tekst glavnih odredaba nacionalnog prava koje donesu u području na koje se odnosi ova Direktiva.

Članak 3.

Stupanje na snagu

Ova Direktiva stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 4.

Adresati

Ova je Direktiva upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. lipnja 2019.

Za Europski parlament

Predsjednik

A. TAJANI

Za Vijeće

Predsjednik

G. CIAMBA

(1) SL C 262, 25.7.2018., str. 58.

(2) SL C 387, 25.10.2018., str. 70.

(3) Stajalište Europskog parlamenta od 18. travnja 2019. (još nije objavljeno u Službenom listu) i odluka Vijeća od 13. lipnja 2019.

(4) Direktiva (EU) 2018/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o promicanju uporabe energije iz obnovljivih izvora (SL L 328, 21.12.2018., str. 82.).

(5) Direktiva (EU) 2018/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2018. o izmjeni Direktive 2012/27/EU o energetskoj učinkovitosti (SL L 328, 21.12.2018., str. 210.).

(6) Direktiva 2009/33/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2009. o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu (SL L 120, 15.5.2009., str. 5.).

(7) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.).

(8) Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.).

(9) Direktiva 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (SL L 307, 28.10.2014., str. 1.).

(10) Uredba (EU) 2019/631 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. travnja 2019. o utvrđivanju standardnih vrijednosti emisija C02 za nove osobne automobile i za nova laka gospodarska vozila te o stavljanju izvan snage uredbi (EZ) br. 443/2009 i (EU) br. 510/2011 (SL L 111, 25.4.2019., str. 13.).

(11) Uredba (EZ) br. 661/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. srpnja 2009. o zahtjevima za homologaciju tipa za opću sigurnost motornih vozila, njihovih prikolica i sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (SL L 200, 31.7.2009., str. 1.).

(12) Direktiva 2006/66/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2006. o baterijama i akumulatorima i o otpadnim baterijama i akumulatorima te stavljanju izvan snage Direktive 91/157/EEZ (SL L 266, 26.9.2006., str. 1.).

(13) SL C 298, 23.8.2018., str. 140.

(14) SL C 200, 28.6.2014., str. 1.

(15) Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014.–2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.).

(16) Uredba (EU) br. 1316/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o uspostavi Instrumenta za povezivanje Europe, izmjeni Uredbe (EU) br. 913/2010 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 680/2007 i (EZ) br. 67/2010 (SL L 348, 20.12.2013., str. 129.).

(17) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(18) SL C 369, 17.12.2011., str. 14.

PRILOG

„PRILOG

INFORMACIJE ZA PROVEDBU MINIMALNIH CILJEVA JAVNE NABAVE ZA ČISTA VOZILA U CESTOVNOM PRIJEVOZU S CILJEM PODUPIRANJA MOBILNOSTI S NISKOM RAZINOM EMISIJA U DRŽAVAMA ČLANICAMA

Tablica 1.: Oznake za usluge iz Jedinstvenog rječnika javne nabave (CPV) iz članka 3. stavka 1. točke (c)

CPV oznaka	Opis
60112000-6	Usluge javnog cestovnog prijevoza
60130000-8	Usluge cestovnog putničkog prijevoza za posebne namjene
60140000-1	Izvanredni putnički prijevoz
90511000-2	Usluge skupljanja otpada
60160000-7	Prijevoz pošiljaka cestom
60161000-4	Usluge prijevoza paketa
64121100-1	Usluge dostave pošte
64121200-2	Usluge dostave paketa

Tablica 2.: Pragovi emisija za čista laka vozila

Kategorije vozila	Do 31. prosinca 2025.		Od 1. siječnja 2026.
	CO2 g/km	RDE (1) onečišćivača zraka kao postotak ograničenja emisija (2)	CO2 g/km	RDE (1) onečišćivača zraka kao postotak ograničenja emisija (2)
M1	50	80 %	0	nije dostupno
M2	50	80 %	0	nije dostupno
N1	50	80 %	0	nije dostupno

(*)	Direktiva 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 5. rujna 2007. o uspostavi okvira za homologaciju motornih vozila i njihovih prikolica te sustava, sastavnih dijelova i zasebnih tehničkih jedinica namijenjenih za takva vozila (Okvirna direktiva) (SL L 263, 9.10.2007., str. 1.)

Tablica 3.: Minimalni ciljevi javne nabave za udio čistih lakih vozila u skladu s tablicom 2. u ukupnom broju lakih vozila obuhvaćenih ugovorima iz članka 3. na razini države članice

Država članica	Od 2. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2025.	Od 1. siječnja 2026. do 31. prosinca 2030.
Luksemburg	38,5 %	38,5 %
Švedska	38,5 %	38,5 %
Danska	37,4 %	37,4 %
Finska	38,5 %	38,5 %
Njemačka	38,5 %	38,5 %
Francuska	37,4 %	37,4 %
Ujedinjena Kraljevina	38,5 %	38,5 %
Nizozemska	38,5 %	38,5 %
Austrija	38,5 %	38,5 %
Belgija	38,5 %	38,5 %
Italija	38,5 %	38,5 %
Irska	38,5 %	38,5 %
Španjolska	36,3 %	36,3 %
Cipar	31,9 %	31,9 %
Malta	38,5 %	38,5 %
Portugal	29,7 %	29,7 %
Grčka	25,3 %	25,3 %
Slovenija	22 %	22 %
Češka	29,7 %	29,7 %
Estonija	23,1 %	23,1 %
Slovačka	22 %	22 %
Litva	20,9 %	20,9 %
Poljska	22 %	22 %
Hrvatska	18,7 %	18,7 %
Mađarska	23,1 %	23,1 %
Latvija	22 %	22 %
Rumunjska	18,7 %	18,7 %
Bugarska	17,6 %	17,6 %

Tablica 4.: Minimalni cilj javne nabave za udio čistih teških vozila u ukupnom broju teških vozila obuhvaćenih ugovorima iz članka 3. na razini države članice (*)

Država članica	Kamioni (vozila kategorije N2 i N3)		Autobusi (vozila kategorije M3) (*1)
	Od 2. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2025.	Od 1. siječnja 2026. do 31. prosinca 2030.	Od 2. kolovoza 2021. do 31. prosinca 2025.	Od 1. siječnja 2026. do 31. prosinca 2030.
Luksemburg	10 %	15 %	45 %	65 %
Švedska	10 %	15 %	45 %	65 %
Danska	10 %	15 %	45 %	65 %
Finska	9 %	15 %	41 %	59 %
Njemačka	10 %	15 %	45 %	65 %
Francuska	10 %	15 %	43 %	61 %
Ujedinjena Kraljevina	10 %	15 %	45 %	65 %
Nizozemska	10 %	15 %	45 %	65 %
Austrija	10 %	15 %	45 %	65 %
Belgija	10 %	15 %	45 %	65 %
Italija	10 %	15 %	45 %	65 %
Irska	10 %	15 %	45 %	65 %
Španjolska	10 %	14 %	45 %	65 %
Cipar	10 %	13 %	45 %	65 %
Malta	10 %	15 %	45 %	65 %
Portugal	8 %	12 %	35 %	51 %
Grčka	8 %	10 %	33 %	47 %
Slovenija	7 %	9 %	28 %	40 %
Češka	9 %	11 %	41 %	60 %
Estonija	7 %	9 %	31 %	43 %
Slovačka	8 %	9 %	34 %	48 %
Litva	8 %	9 %	42 %	60 %
Poljska	7 %	9 %	32 %	46 %
Hrvatska	6 %	7 %	27 %	38 %
Mađarska	8 %	9 %	37 %	53 %
Latvija	8 %	9 %	35 %	50 %
Rumunjska	6 %	7 %	24 %	33 %
Bugarska	7 %	8 %	34 %	48 %

”.

(1) Deklarirane najveće stvarne emisije tijekom vožnje (RDE) broja čestica (PN) u #/km i dušikovih oksida (NOx) u mg/km kako su prijavljene u točki 48.2 certifikata o sukladnosti, kako je opisano u Prilogu IX. Direktivi 2007/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*), za stvarne emisije tijekom vožnje i tijekom potpunih i tijekom gradskih vožnji.

(2) Primjenjiva ograničenja emisija utvrđena u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 715/2007 ili pravnom aktu koji slijedi nakon te uredbe.

(*1) Polovica minimalnog cilja za udio čistih autobusa mora biti ispunjena nabavom autobusa s nultim emisijama kako je definirano u članku 4. točki 5. Taj je zahtjev smanjen na jednu četvrtinu minimalnog cilja za prvo referentno razdoblje ako su više od 80 % autobusa na koje se odnosi zbroj svih ugovora iz članka 3. dodijeljenih tijekom tog razdoblja u državi članici autobusi na kat.

		ISSN 1977-0847
Službeni list Europske unije		L 188

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Godište 62. 12. srpnja 2019.

Sadržaj		I. Zakonodavni akti	Stranica
		UREDBE
	*	Uredba (EU) 2019/1154 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o višegodišnjem planu oporavka sredozemnog igluna i izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1967/2006 i Uredbe (EU) 2017/2107 Europskog parlamenta i Vijeća	1
	*	Uredba (EU) 2019/1155 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 810/2009 o uspostavi Zakonika Zajednice o vizama (Zakonik o vizama)	25
	*	Uredba (EU) 2019/1156 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o olakšavanju prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja i izmjeni uredaba (EU) br. 345/2013, (EU) br. 346/2013 i (EU) br. 1286/2014 ( 1 )	55
	*	Uredba (EU) 2019/1157 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o jačanju sigurnosti osobnih iskaznica građana Unije i boravišnih isprava koje se izdaju građanima Unije i članovima njihovih obitelji koji ostvaruju pravo na slobodno kretanje ( 1 )	67
		DIREKTIVE
	*	Direktiva (EU) 2019/1158 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o ravnoteži između poslovnog i privatnog života roditelja i pružatelja skrbi i o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 2010/18/EU	79
	*	Direktiva (EU) 2019/1159 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o izmjeni Direktive 2008/106/EZ o minimalnoj razini osposobljavanja pomoraca i stavljanju izvan snage Direktive 2005/45/EZ o uzajamnom priznavanju svjedodžbi pomoraca koje su izdale države članice ( 1 )	94
	*	Direktiva (EU) 2019/1160 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o izmjeni direktiva 2009/65/EZ i 2011/61/EU u pogledu prekogranične distribucije subjekata za zajednička ulaganja ( 1 )	106
	*	Direktiva (EU) 2019/1161 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o izmjeni Direktive 2009/33/EZ o promicanju čistih i energetski učinkovitih vozila u cestovnom prijevozu ( 1 )	116

	II. Nezakonodavni akti
	MEĐUINSTITUCIJSKI SPORAZUMI
*	Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije	131