1.   Cilj je ove Uredbe poboljšati funkcioniranje unutarnjeg tržišta jačanjem nadzora tržišta nad proizvodima obuhvaćenima zakonodavstvom Unije o usklađivanju iz članka 2. kako bi se osiguralo da su na tržištu Unije stavljeni na raspolaganje samo sukladni proizvodi koji ispunjavaju zahtjeve koji osiguravaju visoku razinu zaštite javnih interesa, kao što su zaštita zdravlja i sigurnost općenito, zaštita zdravlja i sigurnost na radnome mjestu, zaštita potrošača, zaštita okoliša i javna sigurnost i svi drugi javni interesi koji se štite tim zakonodavstvom.

2.   Ovom se Uredbom također utvrđuju pravila i postupci za gospodarske subjekte u pogledu proizvoda koji podliježu određenom zakonodavstvu Unije o usklađivanju te uspostavlja okvir za suradnju s gospodarskim subjektima.

3.   Ovom se Uredbom ujedno pruža okvir za kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije.

1.   Ova Uredba primjenjuje se na proizvode koji podliježu zakonodavstvu Unije o usklađivanju koje je navedeno u Prilogu I. („zakonodavstvo Unije o usklađivanju”), samo ako u zakonodavstvu Unije o usklađivanju nema specifičnih odredbi s istim ciljem kojima se detaljnije uređuju posebni aspekti nadzora tržišta i provedbe.

2.   Članci od 25. do 28. primjenjuju se na proizvode obuhvaćene pravom Unije, samo ako nema posebnih odredbi u pravu Unije koje se odnose na organizaciju kontrola proizvoda koji ulaze na tržište Unije.

3.   Primjena ove Uredbe ne sprečava tijela za nadzor tržišta da poduzmu specifičnije mjere kako je predviđeno u Direktivi 2001/95/EZ.

4.   Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje članci od 12. do 15. Direktive 2000/31/EZ.

1.   Ne dovodeći u pitanje obveze utvrđene primjenjivim zakonodavstvom Unije o usklađivanju, proizvod koji podliježe zakonodavstvu iz stavka 5. može se staviti na tržište samo ako postoji gospodarski subjekt s poslovnim nastanom u Uniji koji je odgovoran za zadaće utvrđene u stavku 3. u odnosu na taj proizvod.

2.   Za potrebe ovog članka, gospodarski subjekt iz stavka 1. znači bilo koje od sljedećeg:

3.   Ne dovodeći u pitanje obveze gospodarskih subjekata u okviru primjenjivog zakonodavstva Unije o usklađivanju, gospodarski subjekt iz stavka 1. izvršava sljedeće zadaće:

4.   Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće obveze gospodarskih subjekata u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije o usklađivanju, ime, registrirano trgovačko ime ili registrirani trgovački znak i podatci za kontakt, uključujući poštansku adresu, gospodarskog subjekta iz stavka 1. navode se na proizvodu ili njegovoj ambalaži, njegovu paketu ili popratnom dokumentu.

5.   Ovaj se članak primjenjuje samo u pogledu proizvoda koji podliježu uredbama (EU) br. 305/2011 (34), (EU) 2016/425 (35) i (EU) 2016/426 (36) Europskog parlamenta i Vijeća i direktivama 2000/14/EZ (37), 2006/42/EZ (38), 2009/48/EZ (39), 2009/125/EZ (40), 2011/65/EU (41),2013/29/EU (42), 2013/53/EU (43), 2014/29/EU (44), 2014/30/EU (45), 2014/31/EU (46), 2014/32/EU (47), 2014/34/EU (48), 2014/35/EU (49), 2014/53/EU (50) i 2014/68/EU (51) Europskog parlamenta i Vijeća.

1.   Za potrebe članka 4. stavka 2. točke (c) proizvođač ovlašćuje ovlaštenog zastupnika za obavljanje zadaća navedenih u članku 4. stavku 3., ne dodvodeći u pitanje bilo koje druge zadaće određene u skladu s mjerodavnim zakonodavstvom Unije o usklađivanju.

2.   Ovlašteni zastupnik obavlja zadaće pobliže opisane u ovlaštenju. Na zahtjev tijelâ za nadzor tržišta dostavlja kopiju ovlaštenja na jeziku Unije koji odredi tijelo za nadzor tržišta.

3.   Ovlašteni zastupnici raspolažu primjerenim sredstvima kako bi mogli ispunjavati svoje zadaće.

1.   Gospodarski subjekti surađuju s tijelima za nadzor tržišta u pogledu radnji kojima bi se mogli ukloniti ili ublažiti rizici koje predstavljaju proizvodi koje su ti subjekti stavili na raspolaganje na tržištu.

2.   Pružatelji usluga informacijskog društva surađuju s tijelima za nadzor tržišta, na njihov zahtjev i u posebnim slučajevima, kako bi se olakšalo svako djelovanje poduzeto radi uklanjanja ili, ako to nije moguće, ublažavanja rizika koje predstavlja proizvod koji se nudi ili je ponuđen na prodaju na internetu u okviru njihovih usluga.

1.   Komisija u skladu s Uredbom (EU) 2018/1724 osigurava da portal Vaša Europa korisnicima pruža jednostavan internetski pristup informacijama o zahtjevima i pravima u vezi s proizvodom te obvezama i pravilima koja proizlaze iz zakonodavstva Unije o usklađivanju.

2.   Države članice uspostavljaju postupke za pružanje informacija o prenošenju zakonodavstva Unije o usklađivanju koje se primjenjuje na proizvode u nacionalno zakonodavstvo i njegovoj provedbi gospodarskim subjektima, na njihov zahtjev i bez naknade. U tu se svrhu primjenjuje članak 9. stavci 1., 4. i 5. Uredbe (EU) 2019/515.

1.   Tijela za nadzor tržišta mogu se sporazumjeti s drugim relevantnim tijelima ili s organizacijama koje zastupaju gospodarske subjekte ili krajnjim korisnicima o izvršavanju zajedničkih aktivnosti za promicanje sukladnosti, utvrđivanje nesukladnosti, podizanje razine osviještenosti i pružanje smjernica u vezi sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju s obzirom na specifične kategorije proizvoda, posebno kategorija proizvoda za koje se često utvrdi da predstavljaju ozbiljan rizik, uključujući proizvode koji se nude na prodaju na internetu.

2.   Dotično tijelo za nadzor tržišta i strane iz stavka 1. osiguravaju da sporazum o zajedničkim aktivnostima ne dovodi do nepoštenog tržišnog natjecanja među gospodarskim subjektima te ne utječe na objektivnost, neovisnost i nepristranost stranaka.

3.   Tijelo za nadzor tržišta može upotrijebiti sve informacije koje su rezultat zajedničkih aktivnosti u okviru istrage u pogeldu nesukladnosti koju je provelo.

4.   Dotično tijelo za nadzor tržišta sporazum o zajedničkim aktivnostima, te imena uključenih strana, stavlja na raspolaganje javnosti i unosi taj sporazum u informacijski i komunikacijski sustav naveden u članku 34.. Mreža uspostavljena na temelju članka 29. na zahtjev države članice pomaže u izradi sporazuma o zajedničkim aktivnostima.

1.   Države članice organiziraju i provode nadzor tržišta kako je predviđeno ovom Uredbom.

2.   Za potrebe stavka 1. ovog članka svaka država članica imenuje jedno tijelo ili više tijela za nadzor tržišta na svojem državnom području. Svaka država članica putem informacijskog i komunikacijskog sustava iz članka 34. obavješćuje Komisiju i druge države članice o svojim tijelima za nadzor tržišta i područjima nadležnosti svakog od tih tijela.

3.   Svaka država članica određuje jedinstveni ured za vezu.

4.   Jedinstveni ured za vezu odgovoran je barem za zastupanje koordiniranog stajališta tijela za nadzor tržišta i tijela imenovanih u skladu s člankom 25. stavkom 1. te za priopćavanje nacionalnih strategija iz članka 13. Jedinstveni ured za vezu pomaže i u suradnji između tijela za nadzor tržišta u različitim državama članicama kako je utvrđeno u poglavlju VI.

5.   Kako bi se osigurala provedba nadzora tržišta nad proizvodima koji su stavljeni na raspolaganje na internetu i izvan njega uz istu učinkovitost za sve distribucijske kanale, države članice osiguravaju da njihova tijela za nadzor tržišta i jedinstveni ured za vezu imaju potrebne resurse, uključujući dostatne proračunske i druge resurse, kao što su dovoljan broj stručnog osoblja, stručnost, postupci i drugi aranžmani za pravilno izvršavanje njihovih dužnosti

6.   Ako na državnom području država članica postoji više od jednog tijela za nadzor tržišta, države članice osiguravaju jasno određenje zadaća tih tijela i uspostavljanje prikladnih mehanizama za komunikaciju i koordinaciju kako bi se omogućila njihova bliska suradnja i kako bi svako tijelo moglo djelotvorno obavljati svoje zadaće.

1.   Tijela za nadzor tržišta provode svoje aktivnosti kako bi se osiguralo sljedeće:

2.   Tijela za nadzor tržišta izvršavaju svoje ovlasti i obavljaju svoje dužnosti neovisno, pošteno i nepristrano.

3.   Tijela za nadzor tržišta, u okviru svojih aktivnosti navedenih u stavku 1. ovog članka, provode odgovarajuće provjere značajki proizvoda u odgovarajućim razmjerima pregledom dokumentacije i, prema potrebi, fizičkim i laboratorijskim provjerama na temelju odgovarajućih uzoraka, dajući prednost svojim resursima i mjerama kako bi se osigurao učinkovit nadzor tržišta i uzimajući u obzir nacionalnu strategiju nadzora tržišta iz članka 13.

Kada odlučuju o tome koje provjere treba provesti, o koje vrste proizvoda treba provjeriti i u kojoj mjeri, tijela za nadzor tržišta primjenjuju pristup koji se temelji na riziku uzimajući u obzir sljedeće čimbenike:

4.   Nakon savjetovanja s Mrežom Komisija može donijeti provedbene akte kojima se određuju jedinstveni uvjeti provjera, kriteriji za utvrđivanje učestalosti provjera i količine uzoraka koje treba provjeriti u pogledu pojedinih proizvoda ili kategorija proizvoda, u slučajevima u kojima su kontinuirano utvrđeni konkretni rizici ili ozbiljna kršenja primjenjivog zakonodavstva Unije o usklađivanju, kako bi se zajamčila visoka razina zaštite zdravlja i sigurnosti ili drugih javnih interesa zaštićenih tim zakonodavstvom Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 43. stavka 2.

5.   Ako gospodarski subjekti predoče izvješća o ispitivanju ili potvrde o sukladnosti svojih proizvoda sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju koje je izdalo tijelo za ocjenjivanje sukladnosti, akreditirano u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008, tijela za nadzor tržišta uzimaju u obzir ta izvješća ili potvrde.

6.   Dokazi koje upotrebljava tijelo za nadzor tržišta u jednoj državi članici mogu se upotrebljavati u istragama koje radi provjere sukladnosti proizvoda provodi tijelo za nadzor tržišta u drugoj državi članici bez ikakvih dodatnih službenih zahtjeva.

7.   Tijela za nadzor tržišta uspostavljaju sljedeće postupke u vezi s proizvodima koji podliježu zakonodavstvu Unije o usklađivanju:

8.   U cilju osiguravanja komunikacije i koordinacije s odgovarajućim tijelima u drugim državama članicama, tijela za nadzor tržišta aktivno sudjeluju u skupinama za administrativnu suradnju (skupine za ADCO) iz članka 30. stavka 2.

9.   Ne dovodeći u pitanje bilo koji zaštitni postupak Unije u skladu s primjenjivim zakonodavstvom Unije o usklađivanju, proizvode koji se na temelju odluke tijela za nadzor tržišta smatraju nesukladnima u jednoj državi članici, tijelo za nadzor tržišta u drugoj državi članici smatra nesukladnima, osim ako je relevantno tijelo za nadzor tržišta u drugoj državi članici na temelju vlastite istrage zaključilo suprotno, uzimajući u obzir povratne informacije gospodarskog subjekta, ako ih je bilo.

1.   Istorazinsko ocjenjivanje organizira se za tijela za nadzor tržišta koja žele sudjelovati u takvom ocjenjivanju kako bi se ojačala usklađenost aktivnosti nadzora tržišta u vezi s primjenom ove Uredbe.

2.   Mreža razvija metodologiju i tekući plan za provedbu istorazinskog ocjenjivanja među sudjelujućim tijelima za nadzor tržišta. Pri utvrđivanju metodologije i tekućeg plana, Mreža uzima u obzir barem broj i veličinu tijela za nadzor tržišta u državama članicama, broj raspoloživog osoblja i druge resurse za provedbu istorazinskog ocjenjivanja te ostale relevantne kriterije.

3.   Istorazinskim ocjenjivanjima obuhvaćaju se najbolje prakse koje su razvila neka tijela za nadzor tržišta, a koje mogu biti od koristi drugim tijelima za nadzor tržišta te ostali relevantni aspekti povezani s učinkovitošću aktivnosti nadzora tržišta.

4.   Izvješće o ishodu istorazinskih ocjenjivanja priopćava se Mreži.

1.   Svaka država članica sastavlja opću nacionalnu strategiju nadzora tržišta barem svake četiri godine. Svaka država članica sastavlja prvu takvu strategiju do 16. srpnja 2022. Nacionalnom strategijom promiče se dosljedan, sveobuhvatan i integriran pristup nadzoru tržišta i provedbi zakonodavstva Unije o usklađivanju unutar državnog područja države članice. Pri sastavljanju nacionalne strategije nadzora tržišta razmatraju se svi sektori obuhvaćeni zakonodavstvom Unije o usklađivanju i sve faze lanca opskrbe proizvodima, uključujući uvezene proizvode i digitalne opskrbne lance. Prioriteti utvrđeni u programu rada Mreže također se mogu uzeti u obzir.

2.   Nacionalnom strategijom nadzora tržišta obuhvaćeni su barem sljedeći čimbenici, ako se time ne dovode u pitanje aktivnosti nadzora tržišta:

3.   Države članice obavješćuju Komisiju i druge države članice o svojim strategijama nadzora nacionalnih tržišta putem informacijskog i komunikacijskog sustavaiz članka 34. Svaka država članica objavljuje sažetak svoje strategije.

1.   Države članice tijelima za nadzor tržišta dodjeljuju ovlasti nadzora tržišta, istrage i provedbe potrebne za primjenu ove Uredbe i zakonodavstva Unije o usklađivanju.

2.   Tijela za nadzor tržišta izvršavaju ovlasti utvrđene u ovom članku učinkovito i djelotvorno, u skladu s načelom proporcionalnosti, u mjeri u kojoj se to izvršavanje odnosi na predmet, svrhu mjera, prirodu nesukladnosti i ukupnu stvarnu ili potencijalnu štetu koja nastane kao posljedica slučaja nesukladnosti. Ovlasti dodijeljuju i izvršavaju u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom, uključujući načela Povelje Europske unije o temeljnim pravima, kao i s načelima nacionalnog prava koja se odnose na slobodu izražavanja te slobodu i pluralizam medija, s primjenjivim postupovnim jamstva i s pravilima Unije o zaštiti podataka, a posebno Uredbu (EU) 2016/679.

3.   Kada dodjeljuju ovlasti iz stavka 1., države članice mogu predvidjeti da se ovlast, prema potrebi, može izvršavati na jedan od sljedećih načina:

4.   Ovlasti dodijeljene tijelima za nadzor tržišta iz stavka 1. uključuju barem sljedeće:

5.   U cilju provođenja istraga, tijela za nadzor tržišta kao dokaz mogu upotrebljavati sve informacije, dokumente, nalaze, izjave ili obavještajne podatke, bez obzira na njihov oblik i medij na kojemu su pohranjeni.

1.   Države članice mogu ovlastiti svoja tijela za nadzor tržišta da od relevantnog gospodarskog subjekta zatraže povrat ukupnih troškova svojih aktivnosti povezanih sa slučajevima nesukladnosti.

2.   Troškovi iz stavka 1. ovog članka mogu uključivati troškove provođenja ispitivanja, troškove poduzimanja mjera u skladu s člankom 28. stavcima 1. i 2., troškove pohranjivanja i troškove aktivnosti povezanih s proizvodima za koje se utvrdi da su nesukladni i koji podliježu korektivnim mjerama prije njihova puštanja u slobodni promet ili stavljanja na tržište.

1.   Tijela za nadzor tržišta poduzimaju odgovarajuće mjere ako za proizvod, koji podliježe zakonodavstvu Unije o usklađivanju, kada se koristi u skladu sa svojom predviđenom namjenom ili pod uvjetima koji se mogu razumno predvidjeti te kada se pravilno ugradi i održava, vrijedi sljedeće:

2.   Ako tijela za nadzor tržišta dođu do nalaza iz stavka 1. točke (a) ili (b), bez odgode zahtijevaju da relevantni gospodarski subjekt poduzme odgovarajuće i razmjerne korektivne mjere radi uklanjanja nesukladnosti ili uklanjanja rizika u roku koji ta tijela utvrde.

3.   Za potrebe stavka 2. korektivne mjere koje gospodarski subjekt mora poduzeti mogu, među ostalim, uključivati:

4.   Korektivne mjere iz stavka 3. točaka (e), (f) i (g) mogu se zahtijevati samo u slučajevima u kojima bi proizvod mogao predstavljati rizik i to samo pod određenim uvjetima ili samo u odnosu na određene krajnje korisnike.

5.   Ako gospodarski subjekt ne poduzme korektivne mjere iz stavka 3., ili ako se nesukladnost ili rizik iz stavka 1. nastavi, tijela za nadzor tržišta osiguravaju da se proizvod povuče ili opozove s tržišta ili da se zabrani ili ograniči stavljanje proizvoda na raspolaganje na tržištu te da se javnost, Komisija i druge države članice o tome obavijeste.

6.   Informacije se Komisiji i drugim državama članicama dostavljaju u skladu sa stavkom 5. putem informacijskog i komunikacijskog sustava iz članka 34. Za tu dostavu informacija smatra se da ispunjava zahtjeve obavješćivanja u pogledu primjenjivih zaštitnih postupaka iz zakonodavstva Unije o usklađivanju.

7.   Ako se nacionalna mjera smatra opravdanom u skladu s primjenjivim zaštitnim postupkom ili ako nijedno tijelo za nadzor tržišta druge države članice nije zaključilo suprotno u skladu s člankom 11. stavkom 9., nadležna tijela za nadzor tržišta u drugim državama članicama poduzimaju potrebne mjere u pogledu nesukladnog proizvoda i unose relevantne informacije u informacijski i komunikacijski sustav iz članka 34.

1.   U svakoj mjeri ili odluci ili svakom nalogu koji tijela za nadzor tržišta donesu ili poduzmu u skladu sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju ili ovom Uredbom navode se točni razlozi na kojima se temelje.

2.   O svakoj se takvoj mjeri, odluci ili nalogu bez odlaganja obavješćuje relevantnog gospodarskog subjekta, kojeg se istodobno obavješćuje o pravnim lijekovima koji su mu prema pravu dotične države članice dostupni i o rokovima kojima takvi pravni lijekovi podliježu.

3.   Prije donošenja ili poduzimanja mjere, odluke ili naloga iz stavka 1. dotičnom se gospodarskom subjektu daje mogućnost da se izjasni u odgovarajućem razdoblju ne kraćem od deset radnih dana, osim ako to nije moguće zbog hitnosti mjere, odluke ili naloga na temelju zaštite zdravlja ili sigurnosti ili drugih razloga povezanih s javnim interesima obuhvaćenima odgovarajućim zakonodavstvom Unije o usklađivanju.

Budu li mjera, odluka ili nalog provedeni, a da gospodarskom subjektu pritom nije dana mogućnost da se izjasni, to će mu se omogućiti što prije, a tu mjeru, odluku ili nalog tijelo za nadzor tržišta će odmah preispitati.

1.   Tijela za nadzor tržišta osiguravaju da se proizvodi koji predstavljaju ozbiljan rizik povuku ili opozovu s tržišta kada nema drugih učinkovitih sredstava za uklanjanje ozbiljnog rizika, ili da se njihovo stavljanje na raspolaganje na tržištu zabrani. Tijela za nadzor tržišta o tome odmah obavještavaju Komisiju u skladu s člankom 20.

2.   Odluka o tome predstavlja li neki proizvod ozbiljan rizik temelji se na odgovarajućoj ocjeni rizika u kojoj se u obzir uzimaju priroda opasnosti i vjerojatnost njezine pojave. Zbog mogućnosti postizanja viših razina sigurnosti i dostupnosti drugih proizvoda koji predstavljaju manji stupanj rizika ne može se smatrati da neki proizvod predstavlja ozbiljan rizik.

1.   Ako tijelo za nadzor tržišta poduzme ili namjerava poduzeti mjeru na temelju članka 19. i smatra da razlozi koji su doveli do uvođenja te mjere ili učinci te mjere sežu izvan državnog područja njegove države članice, o toj mjeri odmah obavješćuje Komisiju u skladu sa stavkom 4. ovog članka. Isto tako, tijelo za nadzor tržišta bez odgode obavješćuje Komisiju o izmjeni ili povlačenju svake takve mjere.

2.   Ako je proizvod koji predstavlja ozbiljan rizik stavljen na raspolaganje na tržištu, tijela za nadzor tržišta odmah obavješćuju Komisiju o svim dobrovoljnim mjerama koje je poduzeo i o kojima je gospodarski subjekt obavijestio tijelo za nadzor tržišta.

3.   Informacije dostavljene u skladu sa stavcima 1. i 2. uključuju sve raspoložive pojedinosti, posebno podatke potrebne za identifikaciju proizvoda, podrijetlo i opskrbni lanac proizvoda, rizik povezan s proizvodom, prirodu i trajanje poduzete nacionalne mjere te svih dobrovoljnih mjera koje poduzimaju gospodarski subjekti.

4.   Za potrebe stavaka 1., 2. i 3. ovog članka, upotrebljava se sustav za brzu razmjenu informacija (RAPEX) iz članka 12. Direktive 2001/95/EZ. Članak 12. stavci 2., 3. i 4. navedene direktive primjenjuju se mutatis mutandis.

5.   Komisija osigurava i održava podatkovno sučelje između RAPEX-a i informacijskog i komunikacijskog sustava iz članka 34. kako bi se izbjegao dvostruki unos podataka.

1.   Cilj objekata Unije za ispitivanje jest doprinijeti poboljšanju laboratorijskih kapaciteta, kao i osiguranju pouzdanosti i dosljednosti ispitivanja u srhu nadzora tržišta u Uniji.

2.   Za potrebe stavka 1. Komisija može odrediti javni objekt za ispitivanje države članice kao objekt za ispitivanje Unije za posebne kategorije proizvoda ili za posebne rizike povezane s određenom kategorijom proizvoda.

Komisija isto tako jedan od svojih vlastitih objekata za ispitivanje može odrediti kao objekt Unije za ispitivanje za posebne kategorije proizvoda ili za posebne rizike povezane s određenom kategorijom proizvoda ili za proizvode za koje kapacitet ispitivanja nedostaje ili je nedovoljan.

3.   Objekti Unije za ispitivanje akreditirani su u skladu s Uredbom (EZ) br. 765/2008.

4.   Određivanje objekata Unije za ispitivanje ne utječe na slobodu tijela za nadzor tržišta, Mreže i Komisije da odaberu objekte za ispitivanje u svrhu provedbe svojih aktivnosti.

5.   Objekti Unije za ispitivanje svoje usluge pružaju samo tijelima za nadzor tržišta, Mreži, Komisiji i drugim vladinim ili međuvladinim subjektima.

6.   Objekti Unije za ispitivanje u području svoje nadležnosti izvršavaju sljedeće aktivnosti:

7.   Za aktivnosti iz stavka 6. ovog članka isplaćuje se naknada, a Unija ih može financirati u skladu s člankom 36. stavkom 2..

8.   Objekti Unije za ispitivanje mogu dobiti financiranje Unije u skladu s člankom 36. stavkom 2. kako bi povećali svoj kapacitet ispitivanja ili stvorili nove kapacitete ispitivanja za posebne kategorije proizvoda ili za posebne rizike koji se odnose na kategoriju proizvoda za koje kapacitet ispitivanja nedostaje ili je nedovoljan.

9.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju postupci za određivanje objekata Unije za ispitivanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 43. stavka 2.

1.   Među tijelima za nadzor tržišta država članica kao i između tijela za nadzor tržišta i Komisije te relevantnih agencija Unije uspostavljaju se učinkovita suradnja i razmjena informacija.

2.   Ako tijelo za nadzor tržišta ne može zaključiti svoje istrage zbog nemogućnosti pritupa određenim informacijama, ono može podnijeti obrazloženi zahtjev tijelu za nadzor tržišta druge države članice u kojoj se može izvršiti pristup tim informacijama. U tom slučaju tijelo primatelj zahtjeva bez odgode, a najkasnije u roku od 30 dana, tijelu podnositelju zahtjeva dostavlja sve informacije koje tijelo primatelj zahtjeva smatra važnima za utvrđivanje nesukladnosti proizvoda.

3.   Radi prikupljanja traženih informacija tijelo primatelj zahtjeva provodi odgovarajuće istrage ili poduzima druge primjerene mjere. Te se istrage prema potrebi provode u suradnji s drugim tijelima za nadzor tržišta.

4.   Tijelo podnositelj zahtjeva i dalje je odgovorno za istragu koju je pokrenulo, osim ako tijelo primatelj zahtjeva pristane preuzeti odgovornost.

5.   U opravdanim slučajevima tijelo primatelj zahtjeva može odbiti postupiti u skladu sa zahtjevom za informacije iz stavka 2. ako:

1.   Ako uklanjanje nesukladnosti proizvoda zahtijeva mjere u području nadležnosti druge države članice i ako te mjere nisu rezultat zahtjeva iz članka 16. stavka 7., tijelo podnositelj zahtjeva može tijelu primatelju zahtjeva u toj drugoj državi članici podnijeti propisno obrazložen zahtjev za donošenje provedbenih mjera.

2.   Tijelo primatelj zahtjeva bez odgode poduzima sve primjerene i potrebne provedbene mjere kako bi uklonilo slučaj nesukladnosti upotrebljavajući ovlasti koje su mu dodijeljene ovom Uredbom i izvršavanjem ovlasti navedenih u članku 14., kao i svih dodatnih ovlasti koje su mu dodijeljene nacionalnim pravom.

3.   Tijelo primatelj zahtjeva obavješćuje tijelo podnositelja zahtjeva o mjerama iz stavka 2. koje su poduzete ili se namjeravaju poduzeti.

Tijelo primatelj zahtjeva može odbiti udovoljiti zahtjevu za donošenje provedbenih mjera u bilo kojoj od sljedećih situacija:

1.   Prije podnošenja zahtjeva na temelju članka 22. ili 23., tijelo podnositelj zahtjeva nastoji provesti sve opravdane moguće istrage.

2.   Pri podnošenju zahtjeva iz članaka 22. i 23., tijelo podnositelj zahtjeva osigurava sve dostupne informacije kako bi tijelu primatelju zahtjeva omogućilo ispunjavanje zahtjeva, uključujući sve potrebne dokaze koje je moguće pribaviti samo u državi članici tijela podnositelja zahtjeva.

3.   Zahtjevi iz članaka 22. i 23. i sva, s njima povezana, komunikacija podnose se na standardnom elektroničkom obrascu putem informacijskog i komunikacijskog sustava iz članka 34..

4.   Komunikacija se odvija izravno između uključenih tijela za nadzor tržišta ili putem jedinstvenih ureda za vezu predmetnih država članica.

5.   Dotična tijela za nadzor tržišta dogovaraju se o jezicima na kojima se mogu podnijeti zahtjevi iz članaka 22. i 23. i na kojima se može odvijati sva s njima povezana komunikacija.

6.   Ako dotična tijela za nadzor tržišta ne mogu postići dogovor o jezicima, zahtjevi iz članaka 22. i 23. šalju se na službenom jeziku države članice tijela podnositelja zahtjeva, a odgovori na te zahtjeve šalju se na službenom jeziku države članice tijela primatelja zahtjeva. U tom slučaju tijelo podnositelj zahtjeva i tijelo primatelj zahtjeva organiziraju prijevod zahtjeva, odgovora ili druge dokumentacije koju prime jedno od drugog.

7.   Putem informacijskog i komunikacijskog sustava iz članka 34. uključenim jedinstvenim uredima za vezu pružaju se strukturirane informacije o slučajevima uzajamne pomoći. Upotrebom tih informacija jedinstveni uredi za vezu daju svu potporu koja je potrebna za olakšavanje pružanja pomoći.

1.   Države članice određuju carinska tijela, jedno tijelo za nadzor tržišta ili više njih ili bilo koje drugo tijelo na svojem državnom području kao tijelo koje je zaduženo za kontrolu proizvoda koji ulaze na tržište Unije.

Svaka država članica obavješćuje Komisiju i ostale države članice o tijelima iz prvog podstavka i o područjima njihove nadležnosti putem informacijskog i komunikacijskog sustava iz članka 34.

2.   Tijela iz stavka 1. imaju ovlasti i sredstva koji su im potrebni kako bi mogli pravilno obavljati zadaće iz tog stavka.

3.   Proizvodi koji podliježu pravu Unije, a koji će se staviti u carinski postupak pod nazivom „puštanje u slobodni promet”, podliježu kontrolama koje provode tijela iz stavka 1. ovog članka. Te kontrole tijela provode na temelju analize rizika u skladu s člancima 46. i 47. Uredbe (EU) br. 952/2013 i, prema potrebi, na temelju pristupa temeljenog na riziku kako je navedeno u članku 11. stavku 3. drugom podstavku ove Uredbe.

4.   Informacije povezane s rizikom razmjenjuju se među:

Kad je riječ o proizvodima koji podliježu pravu Unije, a koji su u privremenom smještaju ili stavljeni u carinski postupak koji nije„puštanje u slobodni promet”, carinska tijela na prvoj točki ulaska koja imaju razloga vjerovati da ti proizvodi nisu u skladu s primjenjivim pravom Unije ili da predstavljaju rizik prenose sve relevantne informacije nadležnom odredišnom carinskom uredu.

5.   Ako je utvrđen viši rizik od nesukladnosti, tijela za nadzor tržišta tijelima iz stavka 1. pružaju informacije o kategorijama proizvoda ili identitetima gospodarskih subjekata.

6.   Države članice do 31. ožujka svake godine dostavljaju Komisiji detaljne statističke podatke o kontrolama koje su tijekom prethodne kalendarske godine provela tijela određena na temelju stavka 1. u vezi s proizvodima koji podliježu pravu Unije. Statistički podatci obuhvaćaju broj intervencija u području kontrola takvih proizvoda u pogledu sigurnosti i sukladnosti proizvoda.

Komisija do 30. lipnja svake godine sastavlja izvješće koje sadržava informacije koje su dostavile države članice za prethodnu kalendarsku godinu te analizu dostavljenih podataka. Izvješće se objavljuje u informacijskom i komunikacijskom sustavu iz članka 34.

7.   Ako Komisija postane svjesna ozbiljnog rizika koji predstavljaju proizvodi koji podliježu pravu Unije, a koji su uvezeni iz treće zemlje, preporučuje dotičnoj državi članici da poduzme odgovarajuće mjere nadzora tržišta.

8.   Nakon savjetovanja s Mrežom Komisija može donijeti provedbene akte kojima utvrđuje referentne vrijednosti i tehnike za provjere na temelju zajedničkih analiza rizika na razini Unije, kako bi osigurala dosljednu provedbu prava Unije, ojačala kontrole za proizvode koji ulaze na tržište Unije i osigurala učinkovitu i ujednačenu razina tih kontrola. Ti se provedbeni aktie donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 43. stavka 2.

9.   Komisija donosi provedbene akte kojima dodatno definira pojedinosti podataka koji se trebaju dostaviti u skladu sa stavkom 6. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 43. stavka 2.

1.   Tijela određena u skladu s člankom 25. stavkom 1. obustavljaju puštanje određenog proizvoda u slobodni promet ako se tijekom kontrola u skladu s člankom 25. stavkom 3. utvrdi sljedeće:

2.   Tijela određena u skladu s člankom 25. stavkom 1. odmah obavješćuju tijela za nadzor tržišta o svakoj obustavi iz stavka 1. ovog članka.

3.   Ako tijela za nadzor tržišta na temelju opravdanih razloga vjeruju da neki proizvod nije u skladu s pravom Unije koje se na njega primjenjuje ili da predstavlja ozbiljan rizik, oni zahtijevaju da tijela određena u skladu s člankom 25. stavkom 1. obustave postupak njegova puštanja u slobodni promet.

4.   Obavijesti iz stavka 2. i zahtjevi iz stavka 3. ovog članka mogu se podnijeti putem informacijskog i komunikacijskog sustava iz članka 34., uključujući upotrebom elektroničkog sučelja između tog sustava i sustava koje koriste carinska tijela, ako su oni dostupni.

1.   Ako tijela za nadzor tržišta zaključe da neki proizvod predstavlja ozbiljan rizik, poduzimaju mjere da zabrane njegovo stavljanje na tržište i od tijela određenih u skladu s člankom 25. stavkom 1. zahtijevaju da ga ne puste u slobodni promet. Tijela za nadzor tržišta od tijela iz članka 26. stavka 1. zahtijevaju i da uključe sljedeću napomenu u carinski sustav obrade podataka te, gdje je to primjereno, na trgovački račun koji prati proizvod i svaki drugi relevantni popratni dokument:

Tijela za nadzor tržišta odmah unose te informacije u informacijski i komunikacijski sustav iz članka 34.

2.   Ako tijela za nadzor tržišta zaključe da neki proizvod ne može biti stavljen na tržište jer nije u skladu s pravom Unije koje se na njega primjenjuje, poduzimaju mjere da zabrane njegovo stavljanje na tržište i od tijela određenih u skladu s člankom 25. stavkom 1. zahtijevaju da ga ne puste u slobodni promet. Ona od tih tijela također zahtijevaju i da uključe sljedeću napomenu u carinski sustav obrade podataka te, po potrebi, na trgovački račun koji prati proizvod i svaki drugi relevantni popratni dokument:

Tijela za nadzor tržišta odmah unose te informacije u informacijski i komunikacijski sustav iz članka 34.

3.   Ako se proizvod iz stavka 1. ili 2. naknadno deklarira za carinski postupak, osim puštanja u slobodni promet, i uz uvjet da se tome ne protive tijela za nadzor tržišta, obavijesti koje se zahtijevaju stavkom 1. ili 2. također se uključuju, pod istovjetnim uvjetima navedenima u stavku 1. ili 2., u dokumente upotrijebljene u vezi s tim postupkom.

4.   Tijela određena u skladu s člankom 25. stavkom 1. mogu uništiti ili na drugi način učiniti neupotrebljivim proizvod koji predstavlja rizik za zdravlje ili sigurnost krajnjih korisnika ako dotično tijelo to smatra potrebnim i razmjernim. Trošak te mjere snosi fizička ili pravna osoba koja je deklarirala taj predmet za puštanje u slobodni promet.

Na odgovarajući se način primjenjuju članci 197. i 198. Uredbe (EU) br. 952/2013.

1.   Uspostavlja se Mreža Unije za sukladnost proizvoda („Mreža”).

2.   Svrha Mreže služiti je kao platforma za strukturiranu koordinaciju i suradnju između provedbenih tijela država članica i Komisije te pojednostaviti prakse nadzora tržišta unutar Unije kako bi nadzor tržišta postao učinkovitiji.

1.   Mreža se sastoji od predstavnika svake države članice, uključujući predstavnika svakog jedinstvenog ureda za vezu iz članka 10. i po potrebi nacionalnih stručnjaka, predsjednika skupina zaADCO te predstavnika Komisije.

2.   Za provedbu zakonodavstva Unije o usklađivanju uspostavljaju se odvojeni ili zajedničke skupine za ADCO. Skupine za ADCO sastoje se od predstavnika nacionalnih tijela za nadzor tržišta i prema potrebi predstavnika jedinstvenih ureda za vezu.

Sastanci skupina za ADCO-ova namijenjeni su samo predstavnicima tijela za nadzor tržišta i Komisiji.

Ovisno o predmetu rasprave, na sastanke skupina za ADCO mogu biti pozvani relevantni dionici, kao što su organizacije koje zastupaju interese industrije, mala i srednja poduzeća (MSP-ovi), potrošači, laboratoriji za ispitivanja te tijela za normizaciju i ocjenjivanje sukladnosti na razini Unije.

3.   Komisija podupire i potiče suradnju među tijelima za nadzor tržišta putem Mreže te sudjeluje na sastancima Mreže, njezinih podskupina i skupina za ADCO.

4.   Mreža se sastaje u redovitim razmacima te, kada je to potrebno, na obrazložen zahtjev Komisije ili države članice.

5.   Mreža može osnovati stalne ili privremene podskupine koje će se baviti konkretnim pitanjima i zadaćama.

6.   Mreža može pozvati stručnjake i druge treće strane, uključujući organizacije koje predstavljaju interese industrije, MSP-ove, potrošače, laboratorije za ispitivanja i tijela za normizaciju i ocjenjivanje sukladnosti na razini Unije da sudjeluju na sastancima u svojstvu promatrača ili da daju pisane doprinose.

7.   Mreža ulaže sve napore kako bi se postigao konsenzus. Odluke koje donese Mreža pravno su neobvezujuće preporuke.

8.   Mreža donosi svoj poslovnik.

1.   Pri obavljanju zadaća iz stavka 2. Mreža se bavi općim horizontalnim pitanjima nadzora tržišta s ciljem olakšavanja suradnje među jedinstvenim uredima za vezu i s Komisijom.

2.   Mreža ima sljedeće zadaće:

1.   Pri obavljanju zadaća navedenih u stavku 2., skupine za ADCO bave se posebnim pitanjima u vezi s nadzorom tržišta i pitanjima specifičnima za pojedine sektore.

2.   Skupine za ADCO obavljaju sljedeće zadaće:

1.   Komisija dalje razvija i održava informacijski i komunikacijski sustav za prikupljanje, obradu i pohranu informacija u strukturiranom obliku o pitanjima povezanima s provedbom zakonodavstva Unije o usklađivanju u cilju poboljšanja razmjene podataka među državama članicama, među ostalim i za potrebe zahtjeva za informacije, čime omogućava sveobuhvatan pregled aktivnosti nadzora tržišta, njihovih rezultata i trendova. Pristup tom sustavu imaju Komisija, tijela za nadzor tržišta, jedinstveni uredi za vezu i tijela određena u skladu s člankom 25. stavkom 1. Komisija razvija i održava sučelje tog sustava za javne korisnike na kojem se krajnjim korisnicima nude ključne informacije o aktivnostima nadzora tržišta.

2.   Komisija dalje razvija i održava elektronička sučelja između sustava iz stavka 1. i nacionalnih sustava za nadzor tržišta.

3.   Jedinstveni uredi za vezu unose sljedeće informacije u informacijski i komunikacijski sustav:

4.   Tijela za nadzor tržišta unose u informacijski i komunikacijski sustav u vezi s proizvodima koji su stavljeni na raspolaganje na tržištu za koje je provedena dubinska provjera sukladnosti ne dovodeći u pitanje članak 12. Direktive 2001/95/EZ i članak 20. ove Uredbe te kad je to primjenjivo, u vezi s proizvodima koji ulaze na tržište Unije za koje je obustavljen postupak puštanja u slobodni promet u skladu s člankom 26. ove Uredbe, na njihovu državnom području, sljedeće informacije o:

5.   Ako tijela za nadzor tržišta to smatraju korisnim, mogu unijeti u informacijski i komunikacijski sustav sve dodatne informacije o provjerama koje provode i rezultate ispitivanja koja su provela ili koja su provedena na njihov zahtjev.

6.   Ako je to nužno radi provedbe zakonodavstva Unije o usklađivanju te radi smanjivanja rizika, carinska tijela iz nacionalnih carinskih sustava izvlače podatke o proizvodima stavljenim u carinski postupak „puštanje u slobodni promet” povezane s provedbom zakonodavstva Unije o usklađivanju te ih šalju u informacijski i komunikacijski sustav.

7.   Komisija razvija elektroničko sučelje kako bi se omogućio prijenos podataka između nacionalnih carinskih sustava te informacijskog i komunikacijskog sustava. To će sučelje biti uspostavljeno u roku od četiri godine od datuma donošenja relevantnog provedbenog akta iz stavka 8.

8.   Komisija donosi provedbene akte u kojima se utvrđuju pojedinosti provedbenih mehanizama za stavke od 1. do 7. ovog članka, osobito za obradu podataka, a koji će se primjenjivati na podatke prikupljene u skladu sa stavkom 1. ovog članka, te akte u kojima se određuju podaci koje je potrebno poslati u skladu sa stavcima 6. i 7. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 43. stavka 2.

1.   U cilju poboljšanja učinkovitosti nadzora tržišta u Uniji Komisija može surađivati s regulatornim tijelima trećih zemalja ili međunarodnim organizacijama i s njima razmjenjivati informacije povezane s nadzorom tržišta u okviru sporazuma sklopljenih između Unije i trećih zemalja ili međunarodnih organizacija. Svi takvi sporazumi temelje se na uzajamnosti, uključuju odredbe o povjerljivosti koje odgovaraju onima koje se primjenjuju u Uniji i osiguravaju usklađenost svake razmjene informacija s primjenjivim pravom Unije.

2.   Suradnja ili razmjena informacija može se među ostalim odnositi na sljedeće:

3.   Komisija može odobriti poseban sustav predizvozne kontrole povezane s određenim proizvodom koju provodi treća zemlja neposredno prije izvoza proizvoda u Uniju kako bi provjerila ispunjavaju li ti proizvodi zahtjeve zakonodavstva Unije o usklađivanju koje se na njih primjenjuje. Odobrenje se može dodijeliti za jedan proizvod ili više njih, za jednu kategoriju proizvoda ili više njih ili za proizvode ili kategorije proizvoda koje proizvode određeni proizvođači.

4.   Komisija sastavlja i vodi popis tih proizvoda ili kategorija proizvoda za koje je dodijeljeno odobrenje, kako je navedeno u stavku 3., i taj popis stavlja na raspolaganje javnosti.

5.   Trećoj se zemlji može dodijeliti odobrenje iz stavka 3. ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

6.   Ako je dodijeljeno takvo odobrenje, procjena rizika koja se primjenjuje na uvozne kontrole proizvoda ili kategorija proizvoda iz stavka 3. koji ulaze na tržište Unije obuhvaća izdana odobrenja.

Međutim, tijela određena u skladu s člankom 25. stavkom 1. mogu provoditi kontrole takvih proizvoda ili kategorija proizvoda koji ulaze na tržište Unije, među ostalim kako bi se osiguralo da se predizvoznim kontrolama koje je provela treća zemlja može djelotvorno utvrditi usklađenost sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju.

7.   U odobrenju iz stavka 3. navodi se nadležno tijelo treće zemlje pod čijom će se odgovornošću provesti predizvozne kontrole i svi se kontakti s Unijom odvijaju putem tog tijela.

8.   Nadležno tijelo iz stavka 7. osigurava provedbu službene provjere proizvoda prije njihova ulaska u Uniju.

9.   Ako se tijekom kontrola proizvoda iz stavka 3. ovog članka koji ulaze na tržište Unije utvrdi znatna nesukladnost, tijela za nadzor tržišta odmah obavješćuju Komisiju putem informacijskog i komunikacijskog sustava iz članka 34. i prilagođavaju razinu kontrola takvih proizvoda.

10.   Komisija donosi provedbene akte kako bi odobrila svaki konkretni sustav predizvoznih kontrola povezanih s određenim proizvodom iz stavka 3. ovog članka. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 43. stavka 2.

11.   Komisija redovito prati ispravno funkcioniranje odobrenja dodijeljenog u skladu sa stavkom 3. ovog članka. Komisija donosi provedbene akte kojima povlači odobrenje ako se otkrije da proizvodi koji ulaze na tržište Unije u znatnom broju slučajeva nisu u skladu sa zakonodavstvom Unije o usklađivanju. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 43. stavka 2. Komisija o tome odmah obavješćuje predmetnu treću zemlju.

12.   Sustav predizvozne kontrole povezane s određenim proizvodom ocjenjuje se u skladu s člankom 42. stavkom 4.

1.   Unija financira obavljanje zadaća Mreže iz članka 29. i istorazinsko ocjenjivanje iz članka 12.

2.   Unija može financirati sljedeće aktivnosti povezane s primjenom ove Uredbe:

3.   Unija financira elektroničko sučelje iz članka 34. stavka 7., uključujući razvoj kojim se informacijskom i komunikacijskom sustavu iz članka 34. omogućuje primanje automatskog protoka elektroničkih podataka iz nacionalnih carinskih sustava.

4.   Unija financira elektroničko sučelje iz članka 34. stavka 2. koje omogućuje razmjenu podataka između informacijskog i komunikacijskog sustava iz članka 34. i nacionalnih sustava za nadzor tržišta.

5.   Financijska potpora Unije aktivnostima iz ove Uredbe provodi se u skladu s Uredbom (EU, Euratom) 2018/1046 Europskog parlamenta i Vijeća (52), izravno ili povjeravanjem zadaća izvršenja proračuna subjektima navedenima u članku 62. stavku 1. te uredbe.

6.   Proračunsko tijelo svake godine određuje odobrena sredstva koja se dodjeljuju za aktivnosti iz ove Uredbe u granicama financijskog okvira na snazi.

7.   Odobrena sredstva koja je utvrdilo proračunsko tijelo za financiranje aktivnosti nadzora tržišta mogu obuhvaćati i troškove povezane s pripremom, praćenjem, kontrolom, revizijom i procjenom potrebnima za upravljanje aktivnostima iz ove Uredbe i postizanje njihovih ciljeva. Ti troškovi uključuju troškove provođenja studija, organiziranja sastanaka stručnjaka, provedbe informacijskih i komunikacijskih aktivnosti, uključujući korporativnu komunikaciju političkih prioriteta Unije ako se odnose na opće ciljeve aktivnosti nadzora tržišta, troškove povezane s mrežama informacijske tehnologije s naglaskom na obradi i razmjeni informacija, zajedno sa svim ostalim troškovima Komisije povezanima s tehničkom i administrativnom pomoći.

1.   Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima osigurava da su, dok se provode aktivnosti koje se financiraju u okviru ove Uredbe, financijski interesi Unije zaštićeni primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i svih drugih nezakonitih aktivnosti, djelotvornim kontrolama i, ako se utvrde nepravilnosti, osiguravanjem povrata pogrešno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim administrativnim i financijskim sankcijama.

2.   Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su provoditi reviziju, na temelju dokumenata i inspekcija na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvoditelja i podizvoditelja koji prime sredstva Unije u okviru ove Uredbe.

3.   Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provoditi istrage, uključujući kontrole i inspekcije na terenu, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima u Uredbi (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (53) i Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (54) radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti, koje utječu na financijske interese Unije, u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji su financirani u okviru ove Uredbe.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o dodjeli bespovratnih sredstava i odluke o dodjeli bespovratnih sredstava koji su rezultat provedbe ove Uredbe sadržavaju odredbe kojima se izričito ovlašćuju Komisija, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s njihovim nadležnostima.

1.   Uredba (EZ) br. 765/2008 mijenja se kako slijedi:

2.   Upućivanja na brisane odredbe Uredbe (EZ) br. 765/2008 smatraju se upućivanjima na odgovarajućeodredbe ove Uredbe i čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga III. ovoj Uredbi.

1.   Države članice utvrđuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i zakonodavstva Unije o usklađivanju iz Priloga II., a kojima se nameću obveze gospodarskim subjektima te poduzimaju sve potrebne mjere radi osiguranja njihove provedbe u skladu s nacionalnim pravom.

2.   Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

3.   Države članice do 16. listopada 2021. obavješćuju Komisiju o tim odredbama, ako je nisu ranije obavijestile, te je bez odgode obavješćuju o svim naknadnim izmjenama koje na njih utječu.

1.   Do 31. prosinca 2026., a nakon toga svakih pet godina, Komisija provodi evaluaciju ove Uredbe u svijetlu njezinih ciljeva, te predstavljaa izvješće o tome s najvažnijim zaključcima Europskom parlamentu, Vijeću i Europskom gospodarskom i socijalnom odboru.

2.   U izvješću se ocjenjuje jesu li ostvareni ciljevi ove Uredbe, posebno kad je riječ o smanjenju broja nesukladnih proizvoda na tržištu Unije, osiguravanju učinkovite i djelotvorne provedbe zakonodavstva Unije o usklađivanju unutar Unije, poboljšanju suradnje nadležnih tijela i jačanju kontrola proizvoda koji ulaze na tržište Unije uzimajući u obzir učinak na poslovanje, a posebno na MSP-ove. Usto, evaluacijom se ocjenjuje i područje primjene ove Uredbe, djelotvornost sustava istorazinskog ocjenjivanja i aktivnosti nadzora tržišta koje financira Unija u skladu sa zahtjevima politika i prava Unije i mogućnosti daljnjeg poboljšanja suradnje između tijela za nadzor tržišta i carinskih tijela.

3.   Do 16. srpnja 2023. Komisija izrađuje izvješće o evaluaciji primjene članka 4. U izvješću se posebno ocjenjuje područje primjene tog članka, njegovi učinci te troškovi i koristi. Izvješću se po potrebi prilaže zakonodavni prijedlog.

4.   U roku od četiri godine nakon prvog odobrenja posebnog sustava predizvozne kontrole povezane s određenim proizvodom u skladu s člankom 35. stavkom 3., Komisija provodi evaluaciju njegovih učinaka i ekonomičnosti.

5.   Kako bi olakšala provedbu ove Uredbe Komisija sastavlja smjernice za primjenu članka 4. u praksi za potrebe tijela za nadzor tržišta i gospodarskih subjekata.

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Pri upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta u vezi s provedbenim ovlastima iz članka 11. stavka 4., članka 21. stavka 9., članka 25. stavka 8. te članka 35. stavaka 10. i 11. ove Uredbe i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.

1.   Zabranjuje se proizvodnja, stavljanje na tržište i uporaba tvari navedenih u Prilogu I., zasebno, u smjesama ili u proizvodima, podložno članku 4.

2.   Ograničava se proizvodnja, stavljanje na tržište i uporaba tvari navedenih u Prilogu II., zasebno, u smjesama ili u proizvodima, podložno članku 4.

3.   Države članice i Komisija, u okviru sustava ocjenjivanja i odobravanja za postojeće i nove tvari, u skladu s odgovarajućim zakonodavstvom Unije, uzimaju u obzir kriterije navedene u stavku 1. Priloga D Konvenciji i poduzimaju odgovarajuće mjere s pomoću kojih se provodi kontrola postojećih tvari i sprečava proizvodnja, stavljanje na tržište i uporaba novih tvari koje pokazuju svojstva postojanih organskih onečišćujućih tvari.

4.   Tijekom pripreme prijedloga za Vijeće u skladu s člankom 218. stavkom 9. UFEU-a za uvrštavanje tvari na popis u skladu s odredbama Konvencije, Komisiji pomaže Europska agencija za kemikalije („Agencija”), uspostavljena Uredbom (EZ) br. 1907/2006, kako je navedeno u članku 8. stavku 1. točki (c). Nadležna tijela država članica mogu Komisiji proslijediti prijedloge za uvrštavanje na popis. U daljnjim fazama postupka uvrštavanja na popis Agencija pruža potporu Komisiji i nadležnim tijelima država članica kako je navedeno u članku 8. stavku 1. točki (e).

5.   Komisija i Agencija u svim fazama postupka iz stavaka 3. i 4. surađuju s nadležnim tijelima država članica i obavješćuju ih.

6.   Otpad koji se sastoji od, sadržava ili je onečišćen bilo kojom od tvari navedenih u Prilogu IV. uređen je člankom 7.

1.   Članak 3. ne primjenjuje se na:

2.   Za tvar dodanu u Prilog I. ili Prilog II. nakon 15. srpnja 2019. članak 3. ne primjenjuje se tijekom razdoblja od šest mjeseci ako je ta tvar prisutna u proizvodima koji su proizvedeni prije datuma početka primjene ili na datum početka primjene ove Uredbe na tu tvar.

Članak 3. ne primjenjuje se na tvar koja je prisutna u proizvodima koji su se već počeli upotrebljavati prije datuma početka primjene ili na datum početka primjene ove Uredbe ili Uredbe (EZ) br. 850/2004 na tu tvar, ovisno o tome što nastupi ranije.

Čim otkrije proizvod naveden u prvom i drugom podstavku, država članica o tome obavješćuje Komisiju i Agenciju.

Kad god Komisija dobije takvu informaciju ili na drugi način sazna za takve proizvode, ona, ako je potrebno, o tome bez odgode obavješćuje Tajništvo Konvencije.

3.   Kada je pojedina tvar navedena u dijelu A Priloga I. ili u dijelu A Priloga II., država članica koja do roka koji je naveden u odgovarajućem prilogu želi dozvoliti proizvodnju i uporabu te tvari u svojstvu intermedijera u zatvorenom, prostorno ograničenom sustavu, to prijavljuje Tajništvu Konvencije.

Takva se prijava može provesti samo ako su ispunjeni sljedeći uvjeti:

U roku od mjeseca dana od podnošenja prijave Tajništvu Konvencije, država članica tu prijavu dostavlja drugim državama članicama, Komisiji i Agenciji te pruža pojedinosti o stvarnoj ili procijenjenoj ukupnoj proizvodnji i uporabi predmetne tvari, o prirodi procesa u zatvorenom, prostorno ograničenom, sustavu o točnim količinama netransformiranih postojanih organskih onečišćujućih tvari i o nenamjernom onečišćenju u tragovima tim tvarima iz početnog materijala u konačnoj tvari, smjesi ili proizvodu.

Komisija je u skladu s člankom 18. ovlaštena za donošenje delegiranih akata radi izmjene Priloga I. i Priloga II. izričitim unošenjem primjedbi kako bi se dozvolile proizvodnja i uporaba, kao intermedijera u zatvorenom, prostorno ograničenom sustavu, tvari navedene u dijelu A odgovarajućeg Priloga te radi izmjene rokova navedenih u tim primjedbama u slučajevima kada se, nakon što predmetna država članica ponovno pošalje prijavu Tajništvu Konvencije, izričito ili prešutno na temelju Konvencije da odobrenje za nastavak proizvodnje i uporabe te tvari za još jedno razdoblje.

4.   Otpad koji se sastoji od, sadržava ili je onečišćen bilo kojom od tvari navedenih u Prilogu IV. uređen je člankom 7.

1.   Posjednik zalihe koja se sastoji od ili sadržava bilo koju od tvari navedenih u Prilogu I. ili Prilogu II., čija uporaba nije dozvoljena, mora tom zalihom upravljati kao da se radi o otpadu, u skladu s člankom 7.

2.   Posjednik zalihe koja premašuje 50 kg, koja se sastoji od ili sadržava bilo koju od tvari navedenih u Prilogu I. ili Prilogu II., a čija je uporaba dozvoljena, dostavlja nadležnom tijelu države članice u kojoj se nalazi zaliha informacije o prirodi i veličini te zalihe. Takve se informacije dostavljaju u roku od 12 mjeseci od datuma kada se ova Uredba ili Uredba (EZ) br. 850/2004 počne primjenjivati na tu tvar, ovisno o tome što nastupi ranije za posjednika, i nakon relevantnih izmjena Priloga I. ili Priloga II., a zatim svake godine do isteka krajnjeg roka za ograničenu uporabu koji je naveden u Prilogu I. ili Prilogu II.

Posjednik mora tom zalihom upravljati na siguran i djelotvoran način koji je prihvatljiv za okoliš, u skladu s pragovima i zahtjevima utvrđenima u Direktivi 2012/18/EU Europskog parlamenta i Vijeća (22) te uz poduzimanje svih odgovarajućih koraka kako bi se osiguralo da se zalihom upravlja na način kojim se štiti zdravlje ljudi i okoliš.

3.   Države članice prate uporabu prijavljenih zaliha i upravljanje njima.

1.   U roku od dvije godine od datuma stupanja na snagu ove Uredbe ili Uredbe (EZ) br. 850/2004, ovisno o tome što nastupi ranije, države članice sastavljaju inventare tvari navedenih u Prilogu III. ispuštenih u zrak, vodu i zemlju, u skladu s obvezama na temelju Konvencije i Protokola i nakon toga vode takve inventare.

2.   Države članice Komisiji, Agenciji i ostalim državama članicama dostavljaju svoje akcijske planove za mjere s pomoću kojih će utvrditi, prikazati i svesti na minimum sva ispuštanja tvari navedenih u Prilogu III., kako su navedena u inventarima izrađenima u skladu s njihovim obvezama na temelju Konvencije kao dio njihovih nacionalnih provedbenih planova u skladu s člankom 9., s namjerom da, ako je to izvedivo, u najkraćem mogućem roku potpuno ukinu ta ispuštanja.

Takvi akcijski planovi obuhvaćaju mjere za poticanje razvoja te se njima, ako se to smatra primjerenim, zahtijeva uporaba zamjenskih ili izmijenjenih tvari, smjesa, proizvoda i procesa kako bi se spriječilo stvaranje i ispuštanje tvari navedenih u Prilogu III.

3.   Pri razmatranju prijedlogâ za izgradnju novih objekata ili za značajne izmjene postojećih objekata u kojima se primjenjuju procesi tijekom kojih se ispuštaju kemikalije navedene u Prilogu III., države članice daju prioritet zamjenskim procesima, tehnikama ili praksama koji su jednako upotrebljivi, ali kod kojih nema stvaranja ni ispuštanja tvari navedenih u Prilogu III., ne dovodeći u pitanje Direktivu 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (23).

1.   Proizvođači i posjednici otpada moraju učiniti sve što je u njihovoj moći da izbjegnu, ako je to izvedivo, onečišćenje tog otpada tvarima navedenima u Prilogu IV.

2.   Ne dovodeći u pitanje Direktivu Vijeća 96/59/EZ (24), otpad koji se sastoji, sadržava ili je onečišćen bilo kojom od tvari navedenih u Prilogu IV. ovoj Uredbi mora se zbrinuti ili oporabiti bez odgode u skladu s dijelom 1. Priloga V. ovoj Uredbi, na način kojim se osigurava da se sadržaj postojanih organskih onečišćujućih tvari uništi ili nepovratno transformira, tako da preostali otpad i ispuštanja ne pokazuju svojstva postojanih organskih onečišćujućih tvari.

Pri provedbi takvog zbrinjavanja ili takve oporabe bilo koja tvar navedena u Prilogu IV. može se izdvojiti iz otpada, pod uvjetom da se ta tvar kasnije zbrine u skladu s prvim podstavkom.

3.   Zabranjuju se postupci zbrinjavanja ili oporabe koji mogu dovesti do oporabe, recikliranja, regeneracije ili ponovne uporabe tvari navedenih u Prilogu IV. u samostalnom obliku.

4.   Odstupajući od stavka 2.:

5.   Uzimajući u obzir tehnički razvoj, odgovarajuće međunarodne smjernice i odluke i sva odobrenja koja je dodijelila pojedina država članica ili nadležno tijelo koje je imenovala ta država članica u skladu sa stavkom 4. i Prilogom V., Komisija prema potrebi može donijeti provedbene akte koji se odnose na provedbu ovog članka. Komisija posebice može odrediti format informacija koje države članice trebaju dostaviti u skladu sa stavkom 4. točkom (b) podtočkom iv. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 20. stavka 3.

6.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi, u skladu s člankom 17. Direktive 2008/98/EZ, osigurale kontrolu i sljedivost otpada koji sadržava neku od tvari navedenih u Prilogu IV. ovoj Uredbi ili je njome onečišćen.

1.   Uz zadaće koje su joj dodijeljene u skladu s člancima 9., 10., 11., 13. i 17., Agencija obavlja sljedeće zadaće:

2.   Forum se koristi za koordinaciju mreže tijela država članica odgovornih za provedbu ove Uredbe.

Članovi Foruma koje imenuju države članice osiguravaju primjerenu koordinaciju između zadaća Foruma i rada nadležnog tijela njihove države članice.

Kada se bavi pitanjima u vezi s otpadom, Forum uključuje provedbena tijela država članica nadležna za otpad.

3.   Tajništvo Agencije obavlja zadaće dodijeljene Agenciji na temelju ove Uredbe.

1.   Pri pripremi i ažuriranju svojih nacionalnih provedbenih planova, države članice, u skladu sa svojim postupcima na nacionalnoj razini, javnosti pravovremeno i djelotvorno pružaju priliku da sudjeluje u tom procesu.

2.   Čim država članica donese svoj nacionalni provedbeni plan u skladu sa svojim obvezama na temelju Konvencije, ona ga objavljuje i o tome obavješćuje Komisiju, Agenciju i druge države članice.

3.   Kada države članice pripremaju i ažuriraju svoje provedbene planove, Komisija, uz pomoć Agencije, i države članice razmjenjuju informacije o njihovu sadržaju, između ostalog informacije o mjerama poduzetima na nacionalnoj razini radi utvrđivanja lokacija kontaminiranih postojanim organskim onečišćujućim tvarima i procjene tih lokacija.

4.   Komisija, uz pomoć Agencije, vodi plan provedbe obveza Unije na temelju Konvencije te ga objavljuje, preispituje i ažurira, prema potrebi.

1.   Komisija, uz pomoć Agencije, i države članice blisko surađuju pri uspostavi ili vođenju, prema potrebi, odgovarajućih programa i mehanizama u skladu s najnovijim dostignućima za redovito pružanje usporedivih podataka o praćenju prisutnosti u okolišu tvari navedenih u dijelu A Priloga III. Pri uspostavi ili vođenju takvih programa i mehanizama mora se uzeti u obzir razvoj u skladu s Protokolom i Konvencijom.

2.   Komisija redovito ocjenjuje moguću potrebu za obveznim praćenjem pojedine tvari navedene u dijelu B Priloga III. S obzirom na tu ocjenu i bilo kakve podatke koje joj dostave države članice, Komisija je u skladu s člankom 18. ovlaštena za donošenje delegiranih akata radi izmjene Priloga III. kako bi, prema potrebi, pojedinu tvar iz dijela B Priloga III. premjestila u dio A Priloga III.

1.   Komisija, Agencija i države članice razmjenjuju i omogućuju, unutar Unije i s trećim zemljama, razmjenu informacija koje se odnose na ograničavanje, svođenje na najmanju moguću mjeru i, ako je to izvedivo, ukidanje proizvodnje, uporabe i ispuštanja postojanih organskih onečišćujućih tvari kao i na zamjenske tvari, navodeći rizike i utjecaj takvih zamjenskih tvari na gospodarstvo i društvo.

2.   S obzirom na postojane organske onečišćujuće tvari, Komisija, Agencija i države članice prema potrebi promiču i omogućavaju:

3.   Ne dovodeći u pitanje uredbe (EZ) br. 1049/2001 i (EZ) br. 1367/2006 te Direktivu 2003/4/EZ, informacije o zdravlju i sigurnosti ljudi i okolišu ne smatraju se povjerljivima. Komisija, Agencija i države članice koje razmjenjuju informacije s trećim zemljama dužne su štititi povjerljive informacije u skladu s pravom Unije.

1.   Ne dovodeći u pitanje direktive 2003/4/EZ i 2007/2/EZ, države članice sastavljaju i objavljuju izvješće koje sadržava:

Države članice ažuriraju izvješće na godišnjoj osnovi ako su dostupni novi podatci ili informacije te ga i inače ažuriraju barem svake tri godine,

Države članice omogućuju Komisiji i Agenciji pristup informacijama navedenima u izvješćima.

2.   Ako država članica podijeli informacije iz stavka 1. točke (e) s Informacijskom platformom za praćenje kemikalija, država članica to naznačuje u svojem izvješću te se u tom slučaju smatra da je ta država članica ispunila svoje obveze izvješćivanja u skladu s tom točkom.

Ako se informacije iz stavka 1. točke (e) navode u izvješću koje je država članica podnijela Agenciji, Agencija upotrebljava Informacijsku platformu za praćenje kemikalija za prikupljanje, pohranjivanje i dijeljenje tih informacija.

3.   U pogledu tvari navedenih u Konvenciji Komisija uz pomoć Agencije, u vremenskim razmacima koje određuje Konferencija stranaka Konvencije, sastavlja izvješće na temelju informacija koje su države članice dostavile Agenciji u skladu sa stavkom 1. točkom (f) i šalje ga Tajništvu Konvencije.

4.   Agencija sastavlja i objavljuje izvješće o pregledu na razini Unije na temelju podataka iz stavaka 1. i 2. koje su objavile ili su joj priopćile države članice. Izvješće o pregledu na razini Unije uključuje, prema potrebi, pokazatelje o ishodima, rezultatima i učincima ove Uredbe, pregledne zemljovide na razini Unije te izvješća država članica. Agencija ažurira izvješće o pregledu na razini Unije barem svakih šest mjeseci ili nakon što primi zahtjev Komisije.

5.   Komisija može donijeti provedbene akte u vezi s minimalnim informacijama koje treba pružiti u skladu sa stavkom 1., uključujući definiciju relevantnih pokazatelja, preglednih zemljovida i izvješća iz stavka 1. točke (f). Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 20. stavka 3.

1.   Komisija je u skladu s člankom 18. ovlaštena za donošenje delegiranih akata radi izmjene priloga I., II. i III. ovoj Uredbi kako bi ih prilagodila izmjenama popisa tvari utvrđenog u prilozima Konvenciji ili Protokolu, na osnovi toga da je Unija poduprla dotičnu izmjenu putem odluke Vijeća donesene u skladu s člankom 218. stavkom 9. UFEU-a ili radi izmjene postojećih unosa u prilozima I. i II. ovoj Uredbi ili odredaba tih priloga kako bih ih prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku.

Kad god Komisija izmijeni priloge I., II. ili III. ovoj Uredbi, ona donosi zaseban delegirani akt za svaku tvar.

2.   Komisija kontinuirano preispituje priloge IV. i V. i podnosi, prema potrebi, zakonodavne prijedloge radi izmjene tih priloga kako bi ih prilagodila izmjenama popisa tvari utvrđenog u prilozima Konvenciji ili Protokolu te radi izmjene postojećih unosa u prilozima ovoj Uredbi ili odredaba tih priloga kako bi ih prilagodila znanstvenom i tehničkom napretku.

1.   Za potrebe ove Uredbe prihode Agencije čine:

2.   Prihodi i rashodi za aktivnosti na temelju ove Uredbe kombiniraju se s onima povezanima s aktivnostima na temelju Uredbe (EU) br. 649/2012 te se iskazuju u istom odjeljku proračuna Agencije. Prihodi Agencije iz stavka 1. upotrebljavaju se za obavljanje njezinih zadaća u okviru ove Uredbe.

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. stavka 3.,članka 10. stavka 2. i članka 15. stavka 1. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 15. srpnja 2019. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. stavka 3., članka 10. stavka 2. i članka 15. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 3., članka 10. stavka 2. i članka 15. stavka 1. stupa na snagu samo ako ni Europski parlament ni Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

1.   Komisiji, osim u slučaju iz stavka 2., pomaže odbor osnovan člankom 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

2.   Kada je riječ o pitanjima u vezi s otpadom, Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 39. Direktive 2008/98/EZ. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

3.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

Ako odbor ne da nikakvo mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se članak 5. stavak 4. treći podstavak Uredbe (EU) br. 182/2011.