PRILOG 1.

PRILOG 2.

IZGLED HOMOLOGACIJSKE OZNAKE

Predložak A

(vidjeti stavak 5.4. ovog Pravilnika)

Prethodna homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo znači da je predmetni tip vozila, s obzirom na emisiju buke, homologiran u Nizozemskoj (E 4) u skladu s Pravilnikom br. 9. pod homologacijskim brojem 072439. Iz homologacijskog se broja vidjeti da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima iz Pravilnika br. 9 kako je izmijenjen nizom izmjena 07.

Predložak B

(vidjeti stavak 5.5. ovog Pravilnika)

Prethodna homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo znači da je predmetni tip vozila homologiran u Nizozemskoj (E 4) u skladu s pravilnicima br. 9 i 33 (1). Homologacijski brojevi označuju da je na dan kada su predmetne homologacije dodijeljene Pravilnik br. 9 uključivao niz izmjena 07, a Pravilnik br. 33 bio je u izvornom obliku.

(1)  Drugi broj naveden je samo kao primjer.

PRILOG 3.

METODE I INSTRUMENTI ZA MJERENJE BUKE KOJU PROIZVODE MOTORNA VOZILA KATEGORIJA L2, L4 I L5

1.   MJERNI INSTRUMENTI

1.1.   Općenito

Uređaj koji se upotrebljava za mjerenje razine zvučnog tlaka mora biti zvukomjer ili ekvivalentni mjerni sustav koji ispunjava zahtjeve za instrumente razreda 1. (uključujući preporučeni zaslon protiv vjetra, ako se upotrebljava). Ti su zahtjevi opisani u normi IEC 61672-1:2013. Mjerenja se provode primjenom vremenski ponderirane krivulje F akustičkog mjernog instrumenta i frekvencijski ponderirane krivulje A, što je također opisano u normi IEC 61672-1:2013. Pri upotrebi sustava s periodičnim praćenjem A-vrednovane razine zvučnog tlaka očitavanja bi se trebala provoditi u vremenskim razmacima koji nisu veći od 30 ms. Instrumente treba održavati i umjeravati u skladu s uputama proizvođača instrumenta.

1.2.   Umjeravanje

Na početku i na kraju svakog mjerenja čitav sustav za akustičko mjerenje mora se provjeriti pomoću zvučnog umjerivača koji ispunjava zahtjeve za zvučne umjerivače razreda 1. u skladu s normom IEC 60942:2003. Bez dodatnog podešavanja razlika između očitanja ne smije biti veća od 0,5 dB(A). Ako se ta vrijednost prijeđe, rezultati mjerenja dobiveni nakon prethodne zadovoljavajuće provjere moraju se odbaciti.

1.3.   Sukladnost sa zahtjevima

Jednom godišnje provjerava se sukladnost zvučnog umjerivača sa zahtjevima iz norme IEC 60942:2003. Najmanje jednom svake dvije godine provjerava se sukladnost mjernih instrumenata sa zahtjevima iz norme IEC 61672-1:2013. Sva ispitivanja sukladnosti moraju se provoditi u laboratoriju koji je ovlašten za provedbu umjeravanja uz sljedivost u skladu s odgovarajućim normama.

1.4.   Instrumenti za mjerenje brzine

Brzina vrtnje motora mjeri se instrumentom točnosti od najmanje ± 2 % ili veće pri brzinama motora potrebnima za mjerenja koja se provode.

Cestovna brzina vozila mjeri se instrumentima točnosti od najmanje ± 0,5 km/h ako se upotrebljavaju instrumenti za kontinuirano mjerenje. Ako se pri ispitivanju upotrebljavaju neovisna mjerenja brzine vozila, točnost tih instrumenata mora biti najmanje ± 0,2 km/h (1).

1.5.   Meteorološki instrumenti

Meteorološki instrumenti koji se upotrebljavaju za praćenje stanja okoliša tijekom ispitivanja moraju biti u skladu sa sljedećim specifikacijama:

2.   UVJETI MJERENJA

2.1.   Ispitni poligon, vremenski uvjeti i korekcija za pozadinsku buku

2.1.1.   Ispitni poligon

Ispitni poligon sastoji se od središnje staze za ubrzavanje okružene uglavnom ravnim ispitnim područjem. Ispitna staza mora biti ravna; površina staze mora biti suha i konstruirana tako da buka guma bude što manja.

Na ispitnom poligonu uvjeti slobodnog zvučnog polja moraju se održavati unutar ± 1 dB između izvora zvuka postavljenog u središte dijela za ubrzavanje i mikrofona. To će se stanje smatrati zadovoljavajućim ako ne postoje veliki objekti koji odbijaju zvuk, kao što su ograde, stijene, mostovi ili zgrade unutar 50 m od središta dijela za ubrzavanje. Površina ispitne staze mora biti u skladu sa zahtjevima iz Priloga 5. ovom Pravilniku.

U blizini mikrofona ne smije biti nikakvih prepreka koje bi mogle utjecati na zvučno polje, a između mikrofona i izvora zvuka ne smije biti nijedna osoba. Promatrač koji bilježi mjerenja mora zauzeti odgovarajući položaj kako ne bi utjecao na očitanja na mjernom instrumentu.

Površina ispitne staze mora biti u skladu sa zahtjevima iz Priloga 5. ovom Pravilniku ili normom ISO10844:2014. Nakon završetka razdoblja navedenog u stavku 11.8. ovog Pravilnika norma ISO 10844:2014 upotrebljava se kao referentna norma.

2.1.2.   Vremenski uvjeti i korekcija za pozadinsku buku

Mjerenja se ne smiju provoditi u lošim vremenskim uvjetima. Ispitivanja se ne smiju provoditi ako je tijekom vremenskog razmaka mjerenja razine zvuka brzina vjetra, uključujući nalete, veća od 5 m/s.

Za potrebe mjerenja, A-vrednovana razina zvuka svih izvora zvuka osim izvora na ispitnom vozilu te razina zvuka koja nastaje učinkom vjetra mora biti barem 10 dB(A) niža od razine zvuka koju emitira vozilo. Na mikrofon se može postaviti odgovarajuća zaštita protiv vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzir njezin utjecaj na karakteristike osjetljivosti i usmjerenosti mikrofona.

Ako je razlika između buke okoline i izmjerenih razina zvuka između 10 i 15 dB(A), za izračunavanje ispitnih rezultata mora se izvršiti odgovarajući korekcija tako da se od očitanih vrijednosti na zvukomjeru oduzmu iznosi kako je prikazano u tablici 1.

Tablica 1.

Korekcija koja se primjenjuje na pojedinačnu izmjerenu ispitnu vrijednost

2.2.   Stanje vozila

2.2.1.   Opći uvjeti

Vozilo se dostavlja prema specifikaciji proizvođača vozila.

Prije početka mjerenja vozilo treba dovesti u njegovo normalno radno stanje s obzirom na:

Ako je vozilo opremljeno ventilatorima s mehanizmom za automatsko pokretanje, tijekom mjerenja razine buke nije dopušten nikakav zahvat na tom sustavu.

Ako je vozilo opremljeno uređajima koji nisu nužni za njegov pogon, ali koji se upotrebljavaju dok je vozilo u normalnoj uporabi na cesti, ti uređaji moraju raditi u skladu sa specifikacijama proizvođača.

Kod vozila s više od jednog pogonskog kotača smije se upotrebljavati samo pogon predviđen za uobičajenu cestovnu uporabu. Ako je vozilo opremljeno prikolicom ili poluprikolicom, ona se mora ukloniti za potrebe ispitivanja.

2.2.2.   Ispitna masa vozila

Vozilo se ispituje sa svojom ispitnom masom kako je utvrđeno u stavku 2.10. ovog Pravilnika.

2.2.3.   Odabir i stanje guma

Gume moraju odgovarati vozilu i biti napuhane do tlaka koji proizvođač vozila preporučuje za ispitnu masu vozila.

Gume odabire proizvođač vozila i moraju odgovarati jednoj od veličina i tipova guma koje je proizvođač vozila odredio za vozilo. Najmanja dubina gaznog sloja iznosi barem 80 % pune dubine gaznog sloja.

3.   MJERNE METODE

3.1.   Mjerenje buke vozila koje se kreće

3.1.1.   Priprema ispitivanja i položaji mikrofona

3.1.1.1.   Priprema ispitivanja prikazana je na slici 1.

Na ispitnoj stazi označena su dva pravca, AA′ i BB′, paralelna s pravcem mikrofona, PP′, i udaljena 10 m ispred i iza njega.

3.1.1.2.   Udaljenost položaja mikrofona od pravca CC′, na pravcu mikrofona PP′, okomito na referentni pravac CC′ na ispitnoj stazi (vidjeti sliku 1.) mora biti 7,5 ± 0,05 m.

Mikrofoni moraju biti postavljeni 1,2 ± 0,02 m iznad tla. Referentni smjer za stanje slobodnog polja (vidjeti normu IEC 61672-1:2013) mora biti horizontalan i usmjeren okomito na pravac CC′, koji je putanja vozila.

3.1.2.   Provedba ispitivanja pri ubrzanju, brzina približavanja vozila i uporaba stupnjeva prijenosa

3.1.2.1.   Provedba ispitivanja pri ubrzanju

Vozilo se mora približiti pravcu AA′ početnom stalnom brzinom vozila vAA′ kako je navedeno u nastavku. Kada prednji dio vozila dosegne pravac AA′, ručica akceleratora mora se što prije postaviti u krajnji položaj i u tom položaju zadržati dok stražnji dio vozila ne dođe do pravca BB′; ručica akceleratora zatim se mora što prije vratiti u položaj praznog hoda. Brzina koju vozilo postigne u trenutku u kojem stražnji dio vozila dođe do pravca BB′ je vBB′.

Brzine vozila koje odgovaraju brzinama vAA′ i vBB′ u određenim ispitnim uvjetima nazivaju se nAA′ i nBB′.

U slučaju zglobnih vozila koja se sastoje od dviju neodvojivih jedinica koje se smatraju jednim vozilom poluprikolica se zanemaruje u određivanju prelaska pravca BB′.

Kod svih mjerenja vozilo mora voziti pravocrtno duž ispitne staze tako da središnja os uzdužne ravnine vozila bude što bliža pravcu CC′.

Slika 1.

Mjerni položaji za vozila koja se kreću

3.1.2.2.   Utvrđivanje brzine približavanja vozila i uporabe stupnjeva prijenosa

3.1.2.2.1.   Vozilo bez mjenjača

Vozilo se mora približiti pravcu AA′ stalnom brzinom vozila vAA′ koja je ili, u pogledu brzine motora (min– 1), 75 % nazivne brzine motora kako je utvrđena u stavku 2.4. ovog Pravilnika ili 75 % najveće brzine motora koju dopušta regulator, ili 50 km/h, ovisno o tome koja je brzina najmanja.

3.1.2.2.2.   Vozila s ručnim mjenjačem, automatskim mjenjačem ili kontinuiranim mjenjačem (CVT) ispitana s blokiranim stupnjevima prijenosa

Ako je vozilo opremljeno prijenosom s dvojnim mjenjačem (npr. niskim i visokim), treba odabrati način rada za uobičajenu cestovnu uporabu.

Ako je vozilo opremljeno mjenjačem s od dva do četiri stupnja prijenosa za vožnju naprijed ili s automatskim mjenjačem ili CVT-om s istim brojem stupnjeva prijenosa koje je moguće blokirati, upotrebljava se drugi stupanj prijenosa. Ako je vozilo opremljeno mjenjačem s više od četiri stupnja prijenosa za vožnju naprijed ili s automatskim mjenjačem ili CVT-om s istim brojem stupnjeva prijenosa koje je moguće blokirati, upotrebljava se treći stupanj prijenosa.

Vozilo se mora približiti pravcu AA′ stalnom brzinom vozila vAA′ koja je ili, u pogledu brzine motora, 75 % nazivne brzine motora kako je utvrđena u stavku 2.4. ovog Pravilnika ili 75 % najveće brzine motora koju dopušta regulator, ili 50 km/h, ovisno o tome koja je brzina najmanja.

Ako u primjeni prethodnog postupka brzina motora nBB′ postignuta u trenutku u kojem stražnji dio vozila prelazi pravac BB′ bude veća od nazivne brzine motora kako je definirana u stavku 2.4. ovog Pravilnika, umjesto drugog ili trećeg stupnja prijenosa mora se upotrebljavati prvi viši stupanj prijenosa (ili blokirani stupanj prijenosa) koji osigurava da nazivna brzina motora nije prekoračena do pravca BB′ mjernog područja.

Pomoćni zupčanici za viši stupanj prijenosa („štedni hod”) ne smiju se uključivati.

3.1.2.2.3.   Vozila s automatskim, adaptivnim ili kontinutiranim mjenjačem ispitana s neblokiranim stupnjevima prijenosa

Upotrebljava se položaj birača stupnja prijenosa za puni automatski rad.

Ako je dostupno više automatskih načina rada (npr. ekonomičan, sportski), odabire se onaj način rada kojim se postiže najveće prosječno ubrzanje vozila između pravaca AA′ i BB′.

Ispitivanje zatim može uključivati promjenu stupnja prijenosa do nižeg stupnja i većeg ubrzanja. Ne dopušta se promjena stupnja prijenosa na viši i na manje ubrzanje. U svakom se slučaju izbjegava promjena stupnja prijenosa na stupanj koji se obično ne upotrebljava kod propisanih ispitnih uvjeta u gradskom prometu.

Stoga je dopušteno uvesti i upotrebljavati elektroničke ili mehaničke naprave, uključujući naizmjenične položaje birača stupnja prijenosa, kako bi se spriječilo prebacivanje u niži stupanj prijenosa na stupanj koji se obično ne upotrebljava kod propisanih ispitnih uvjeta u gradskom prometu. Funkcionalnost uređaja opisuje se u izjavi.

Vozilo se mora približiti pravcu AA′ stalnom brzinom vozila vAA′ od 50 km/h ili brzinom koja iznosi 75 % najveće brzine vozila kako je utvrđena u stavku 2.11. ovog Pravilnika, ovisno o tome koja je brzina manja.

3.1.3.   Utvrđivanje buke

Najveća razina buke zabilježena sa svake strane vozila umanjuje se za 1 dB(A) kako bi se uzela u obzir nepreciznost mjerenja i matematički se zaokružuje na prvo sljedeće decimalno mjesto (npr. vrijednost 78,45 bilježi se kao 78,5, a vrijednost 78,44 kao 78,4). Te su vrijednosti rezultati mjerenja.

Mjerenje nije valjano ako se zabilježi neuobičajena razlika između vršne vrijednosti i opće razine zvuka.

Moraju se provesti najmanje dva mjerenja na svakoj strani vozila.

Mjerenja se smatraju valjanima ako razlika između rezultata dva uzastopna mjerenja na istoj strani vozila nije veća od 2 dB(A).

Pripremna mjerenja mogu se provesti za potrebe podešavanja, ali se ta mjerenja ne uzimaju u obzir za utvrđivanje rezultata.

3.1.4.   Izračunavanje konačnog rezultata ispitivanja

Konačan rezultat ispitivanja prosječna je vrijednost četiriju rezultata ispitivanja zaokruženih na najbliži cijeli decibel. Ako je broj koji slijedi nakon decimalnog zareza od 0 do 4, ukupna se vrijednost zaokružuje na niže, a ako je između 5 i 9, zaokružuje se na više.

U slučaju hibridnih električnih vozila konačan rezultat je najviši rezultat ispitivanja za uvjete A i B, kako je opisano u stavku 6.2.1.1. ovog Pravilnika.

3.2.   Mjerenje buke koju proizvode vozila u stanju mirovanja (za ispitivanje vozila u uporabi)

3.2.1.   Razina zvučnog tlaka u blizini izlaznog otvora (izlaznih otvora) ispušnog sustava

Dodatno, kako bi se olakšalo naknadno ispitivanje vozila u uporabi, razina zvučnog tlaka mora se mjeriti u blizini izlaznog otvora ispušnog sustava (sustava za prigušivanje), u skladu sa zahtjevima utvrđenima u nastavku, a rezultat mjerenja mora se unijeti u ispitno izvješće pripremljeno za izdavanje dokumenta iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

3.2.2.   Mjerni instrumenti

Mjerenja se provode pomoću preciznog zvukomjera u skladu sa stavkom 1. ovog Priloga.

3.2.3.   Uvjeti mjerenja

3.2.3.1.   Stanje vozila

Prije početka mjerenja motor vozila mora se dovesti na uobičajenu radnu temperaturu. Ako je vozilo opremljeno ventilatorima s automatskim pokretanjem, tijekom mjerenja razine zvuka ti se ventilatori ne smiju podešavati.

Tijekom mjerenja ručica mjenjača mora se nalaziti u neutralnom položaju. Ako se prijenosni sustav ne može odvojiti, trebalo bi omogućiti rad pogonskog kotača vozila u uvjetima bez opterećenja, na primjer postavljanjem vozila na nosač ili valjke.

3.2.3.2.   Ispitni poligon

Svako područje koje nije izloženo većim zvučnim smetnjama može se upotrebljavati kao ispitni poligon. Prikladne su horizontalne površine prekrivene betonom, asfaltom ili nekim drugim tvrdim materijalom i koje u velikoj mjeru odbijaju zvuk; površine sa slojem zbijene zemlje se ne smiju upotrebljavti. Ispitni poligon mora biti u obliku pravokutnika čije su stranice najmanje 3 m udaljene od vanjske površine vozila (isključujući upravljač). U području tog pravokutnika ne smiju se nalaziti znatne prepreke, kao što su osobe koje nisu promatrač i vozač.

Vozilo se mora postaviti unutar navedenog pravokutnika tako da je mjerni mikrofon udaljen najmanje jedan metar od svakog kamenog ruba.

3.2.3.3.   Razno

Očitanja na mjernom instrumentu koja potječu od buke okoline ili buke vjetra moraju biti barem 10 dB(A) manja od razine buke koju treba mjeriti. Na mikrofon se može postaviti odgovarajuća zaštita protiv vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzir njezin učinak na osjetljivost mikrofona.

3.2.4.   Mjerna metoda

3.2.4.1.   Broj mjerenja

Na svakoj mjernoj točki provode se najmanje tri mjerenja. Mjerenja se smatraju valjanima samo ako razlika između rezultata tri uzastopna mjerenja nije veća od 2 dB(A).

3.2.4.2.   Položaj mikrofona (vidjeti sliku 2.)

Mikrofon mora biti postavljen na udaljenosti od 0,5 m ± 0,01 m od referentne točke ispušne cijevi kako je prikazano na slici 3. i pod kutom od 45° ± 5° na okomitu ravninu na kojoj se nalazi os strujanja završetka cijevi. Mikrofon mora biti na visini referentne točke, ali najmanje 0,2 m od površine tla. Referentna os mikrofona mora ležati u ravnini paralelnoj s površinom tla i mora biti usmjerena prema referentnoj točki izlaznog otvora ispušne cijevi.

Slika 2.

Položaji mikrofona za mjerenje razine zvuka vozila u stanju mirovanja

Slika 3.

Referentna točka

Legenda: T = pogled odozgo S = pogled sa strane 1 = referentna točka 2 = površina ceste A = kutna cijev B = savijena cijev (prema dolje) C = ravna cijev D = okomita cijev

Referentna točka najviša je točka koja ispunjava sljedeće uvjete:

Ako su moguća dva položaja mikrofona, upotrebljava se lokacija bočno udaljenija od uzdužne središnje osi vozila.

Ako je os strujanja izlaznog otvora ispušne cijevi pod kutom od 90° ± 5° na uzdužnu središnju os vozila, mikrofon se postavlja na točku koja je najudaljenija od motora.

Ako vozilo ima dva ili više izlaznih otvora ispušne cijevi međusobno udaljenih manje od 0,3 m i povezanih s jednim prigušivačem, provodi se samo jedno mjerenje. Mikrofon se mora postaviti relativno u odnosu na izlazni otvor koji se nalazi najdalje od uzdužne središnje osi vozila ili, ako takav izlazni otvor ne postoji, u odnosu na izlazni otvor koji se nalazi na najvišoj točki u odnosu na tlo.

Za vozila s ispušnim sustavom opremljenim dvama izlaznim otvorima međusobno udaljenima više od 0,3 m za svaki izlazni otvor provodi se po jedno mjerenje i bilježi se najviša razina zvučnog tlaka.

Za potrebe provjera na cesti referentna točka može se pomaknuti na vanjsku površinu nadogradnje vozila.

U slučaju vozila opremljenih većim brojem izlaznih otvora ispušne cijevi mora se zabilježiti razina zvučnog tlaka izlaznog otvora s najvišom prosječnom razinom zvučnog tlaka.

3.2.4.3.   Uvjeti rada

Brzina motora mora se održavati na jednoj od ovih vrijednosti:

Pri čemu je vrijednost nrated nazivna brzina motora kako je utvrđena u stavku 2.4. ovog Pravilnika.

Kod vozila koja tijekom ispitivanja u stanju mirovanja ne mogu postići prethodno utvrđenu ciljanu brzinu motora, umjesto ciljane brzine motora upotrebljava se 95 % najveće brzine motora koju je moguće postići tijekom ispitivanja u stanju mirovanja.

Brzina motora postupno se povećava od brzine u praznom hodu do ciljane brzine motora i održava stalnom unutar područja dopuštenog odstupanja od ± 5 %. Komanda gasa zatim se mora brzo otpustiti, a brzina motora vratiti na brzinu u praznom hodu. Razina zvučnog tlaka mora se mjeriti tijekom razdoblja u kojem stalna brzina motora iznosi najmanje 1 s i tijekom čitava razdoblja usporenja. Kao ispitna vrijednost uzima se najveća očitana vrijednost na zvukomjeru.

Mjerenje se smatra valjanim samo ako ispitna brzina motora nije odstupila od ciljane brzine motora za više od navedenog dopuštenog odstupanja od ± 5 % tijekom najmanje 1 s.

3.2.4.4.   Mjerenja se provode na prethodno propisanim lokacijama mikrofona. Bilježi se maksimalna A-vrednovana razina zvučnog tlaka očitana tijekom ispitivanja, zaokružena na prvu značajnu znamenku iza decimalnog mjesta (npr. vrijednost 92,45 se bilježi kao 92,5, a vrijednost 92,44 kao 92,4).

Ispitivanje se ponavlja sve dok se na svakom izlaznom otvoru ne izmjere vrijednosti unutar 2,0 dB(A) tijekom triju uzastopnih mjerenja.

Rezultat ispitivanja za određeni izlazni otvor aritmetička je sredina triju valjanih izmjerenih vrijednosti, matematički zaokruženih na najbližu cijelu vrijednost (npr. vrijednost 92,5 mora se zabilježiti kao 93, a vrijednost 92,4 kao 92).

3.2.4.5.   Ispušni sustav s višestrukim načinom rada

3.2.4.5.1.   Vozila opremljena ručno prilagodljivim ispušnim sustavom s višestrukim načinom rada ispituju se u svim načinima rada.

3.2.4.5.2.   U slučaju vozila opremljenih ispušnim sustavom s višestrukim načinom rada i ručnim načinom upravljanja ispušnim sustavom bilježi se razina zvučnog tlaka za način rada s najvišom prosječnom razinom zvučnog tlaka.

4.   BUKA VOZILA KOJE SE KREĆE (PODACI ZABILJEŽENI RADI LAKŠEG ISPITIVANJA VOZILA U UPORABI).

4.1.   Ispitni postupak za ispitivanja sukladnosti u uporabi može utvrditi ugovorna stranka vodeći računa o razlikama u odnosu na ispitne uvjete upotrijebljene pri homologaciji.

4.2.   Radi lakšeg ispitivanja sukladnosti vozila u uporabi sljedeći se podaci o mjerenjima razine zvučnog tlaka provedenima u skladu sa stavkom 1. Priloga 3. za vozilo koje se kreće smatraju referentnim podacima o sukladnosti u uporabi:

4.3.   Referentni podaci o sukladnosti u uporabi unose se u izjavu u skladu s Prilogom 1.

5.   ORIGINALNI ISPUŠNI SUSTAV (SUSTAV ZA PRIGUŠIVANJE)

5.1.   Zahtjevi za prigušivače koji sadržavaju apsorpcijske vlaknaste materijale

5.1.1.   Apsorpcijski vlaknasti materijal ne smije sadržavati azbest i može se upotrebljavati u proizvodnji prigušivača samo ako se odgovarajućim uređajima osigura da je apsorpcijski vlaknasti materijal na svojem mjestu tijekom čitava razdoblja uporabe prigušivača te da ispušni sustav ili sustav za prigušivanje ispunjava zahtjeve bilo kojeg od stavaka 5.1.2., 5.1.3., 5.1.4. ili 5.1.5.

5.1.2.   Nakon uklanjanja vlaknastog materijala razina zvuka mora biti u skladu sa zahtjevima iz stavka 6.2.1.3.

5.1.3.   Apsorpcijski vlaknasti materijal ne smije se postavljati u dijelovima prigušivača kroz koje prolaze ispušni plinovi i mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

5.1.4.   Prije testiranja sustava u skladu sa stavkom 3., sustav se mora postaviti u uobičajeno stanje za uporabu na cesti jednom od sljedećih metoda:

5.1.4.1.   Kondicioniranje neprekinutom vožnjom po cesti

5.1.4.1.1.   Ovisno o radnom obujmu motora vozila najmanje udaljenosti koje je tijekom kondicioniranja potrebno prijeći su:

5.1.4.1.2.   50 % ± 10 % tog ciklusa kondicioniranja mora se sastojati od vožnje u gradskim uvjetima, a ostatak od vožnje na otvorenoj cesti pri velikoj brzini vozila; ciklus neprekinute vožnje po cesti može se zamijeniti odgovarajućim programom vožnje na ispitnoj stazi;

5.1.4.1.3.   Ta se dva režima brzine moraju izmijeniti najmanje šest puta.

5.1.4.1.4.   Potpuni ispitni program mora uključivati najmanje 10 prekida u trajanju od najmanje tri sata kako bi se proizveli učinci hlađenja i kondenzacije.

5.1.4.2.   Kondicioniranje pulsiranjem

5.1.4.2.1.   Ispušni sustav ili njegovi sastavni dijelovi ugrađuju se na vozilo ili na motor.

U prvom se slučaju vozilo postavlja na dinamometar s valjcima. U drugom se slučaju motor postavlja na ispitni stol.

Ispitni uređaj, čiji je detaljan dijagram prikazan na slici 4., pričvršćuje se na izlaz ispušnog sustava. Prihvatljiv je bilo koji drugi uređaj kojim se dobiva isti rezultat.

Slika 4.

Ispitni uređaj za kondicioniranje pulsiranjem

5.1.4.2.2.   Ispitna se oprema podešava tako da se protok ispušnih plinova naizmjenično prekida i ponovo uspostavlja 2 500 puta pomoću brzo djelujućeg ventila.

5.1.4.2.3.   Ventil se mora otvoriti kada protutlak ispušnog plina izmjeren na udaljenosti od najmanje 100 mm nizvodno od spojne prirubnice postigne vrijednost između 35 i 40 kPa. Ako zbog karakteristika motora nije moguće postići takvu vrijednost, ventil se mora otvoriti kada protutlak dosegne razinu jednaku 90 % najveće vrijednosti koju je moguće izmjeriti prije zaustavljanja motora. Ventil se mora zatvoriti ako taj tlak ne odstupa više od 10 % od svoje ustaljene vrijednosti uz otvoren ventil.

5.1.4.2.4.   Vremenski se relej mora namjestiti na trajanje protoka ispušnih plinova izračunano na temelju zahtjeva iz prethodnog stavka 5.1.4.2.3.

5.1.4.2.5.   Brzina motora mora iznositi 75 % nazivne brzine motora kako je utvrđena u stavku 2.4. ovog Pravilnika.

5.1.4.2.6.   Snaga koju pokazuje dinamometar mora iznositi 50 % snage punoga gasa, izmjerene pri 75 % nazivne brzine motora kako je utvrđena u stavku 2.4. ovog Pravilnika.

5.1.4.2.7.   Za vrijeme ispitivanja svi su drenažni otvori zatvoreni.

5.1.4.2.8.   Cjelokupno ispitivanje mora se dovršiti u roku od 48 sati. Nakon svakog se sata prema potrebi dopušta jedno razdoblje hlađenja.

5.1.4.3.   Kondicioniranje na ispitnom stolu

5.1.4.3.1.   Ispušni sustav ugrađuje se na motor reprezentativan za tip ugrađen na vozilo za koje je sustav konstruiran te se motor postavlja na ispitni stol.

5.1.4.3.2   Kondicioniranje se sastoji od određenog broja ciklusa na ispitnom stolu za razred radnog obujma motora vozila za koji je ispušni sustav konstruiran. Broj ciklusa za svaki razred vozila mora biti kako slijedi:

5.1.4.3.3.   Nakon svakog ciklusa na ispitnom stolu slijedi prekid od najmanje šest sati kako bi se dobili učinci hlađenja i kondenzacije.

5.1.4.3.4.   Svaki ciklus na ispitnom stolu sastoji se od šest faza. Radno stanje motora tijekom svake faze mora biti kako slijedi:

5.1.4.3.5.   Tijekom tog postupka kondicioniranja, na zahtjev proizvođača motor i prigušivač mogu se hladiti kako temperatura zabilježena na udaljenosti od najviše 100 mm od izlaznog otvora za ispušne plinove ne bi bila veća od temperature izmjerene u trenutku u kojem se vozilo kreće brzinom od 110 km/h ili 75 % nazivne brzine motora u najvišem stupnju prijenosa kako je utvrđena u stavku 2.4. ovog Pravilnika. Brzina motora i/ili vozila utvrđuje se uz odstupanje od ± 3 %.

5.1.5.   Ispušni plinovi nisu u dodiru s vlaknastim materijalima, a na vlaknaste materijale ne utječu promjene tlaka.

5.2.   Dijagram i oznake

5.2.1.   Dijagram i poprečni presjek prigušivača prilažu se dokumentu iz Priloga 1. ovom Pravilniku.

5.2.2.   Svi originalni prigušivači moraju imati najmanje sljedeće:

Ta oznaka mora biti čitljiva, neizbrisiva i vidljiva u položaju predviđenom za ugradnju.

5.2.3.   Svako pakiranje originalnog zamjenskog ispušnog sustava ili sustava za prigušivanje mora biti čitljivo označeno riječima „originalni dio” te markom i oznakom tipa spojenima s oznakom „E” kao i s oznakom države podrijetla.

5.3.   Prigušivači na usisnoj strani

Ako dovod zraka u motor mora biti opremljen filtrom zraka i/ili prigušivačem na usisnoj strani kako bi se ispunili zahtjevi za dopuštenu razinu zvuka, filtar i/ili prigušivač smatra se dijelom prigušivača, a zahtjevi iz prethodnih stavaka 5.1. i 5.2. primjenjivi su i na njega.

(1)  Neovisna mjerenja brzine znači da se upotrebljavaju najmanje dva zasebna instrumenta kojima se utvrđuju vrijednosti vAA′ i vBB′. Instrumentom za kontinuirano mjerenje, npr. radarom, svi se potrebni podaci o brzini utvrđuju pomoću jednog uređaja.

PRILOG 4.

NAJVEĆE GRANIČNE VRIJEDNOSTI BUKE (NOVA VOZILA)

PRILOG 5.

ZAHTJEVI ZA ISPITNU STAZU  (1)

1.   UVOD

U ovom su Prilogu opisani zahtjevi za fizikalne karakteristike i izvedbe slojeva površine ispitne staze. Zahtjevi se temelje na posebnoj normi (2), a u njima su opisane tražene fizikalne karakteristike i ispitne metode za te karakteristike.

2.   ZAHTIJEVANE KARAKTERISTIKE POVRŠINE

Smatra se da je površina u skladu s tom normom ako su izmjerene vrijednosti za teksturu i sadržaj šupljina ili koeficijent apsorpcije zvuka u skladu sa zahtjevima iz stavaka od 2.1. do 2.4. te ako su ispunjeni zahtjevi u pogledu konstrukcije (stavak 3.2. u nastavku).

2.1.   Sadržaj zaostalih šupljina

Sadržaj zaostalih šupljina, VC, u smjesi za završni sloj ispitne staze ne smije biti veći od 8 %. Za mjerni postupak vidjeti stavak 4.1 u nastavku.

2.2.   Koeficijent apsorpcije zvuka

Ako površina nije u skladu sa zahtjevima u pogledu sadržaja zaostalih šupljina, ona je prihvatljiva samo ako je koeficijent apsorpcije zvuka α ≤ 0,10. Za mjerni postupak vidjeti stavak 4.2 u nastavku. Zahtjevi iz prethodnog stavka 2.1. i ovog stavka isto su tako ispunjeni ako je izmjeren samo koeficijent apsorpcije zvuka i ako iznosi α ≤ 0,10.

Napomena: Najvažnija je karakteristika apsorpcija zvuka, iako je sadržaj zaostalih šupljina uobičajeniji u cestogradnji. Međutim, apsorpciju zvuka treba mjeriti samo ako površina ne ispunjava zahtjeve u pogledu sadržaja šupljina. Naime, sadržaj šupljina povezan je s izrazito velikom nesigurnošću kada je riječ o mjerenjima i važnosti pa bi se neke površine stoga mogle neopravdano odbiti ako se procjenjuju samo na temelju mjerenja šupljina.

2.3.   Dubina teksture

Dubina teksture (TD) izmjerena volumetrijskom metodom (vidjeti stavak 4.3. u nastavku) mora biti kako slijedi:

TD ≥ 0,4 mm.

2.4.   Homogenost površine

Moraju se poduzeti sve moguće mjere kako bi se osigurala što veća homogenost površine ispitnog područja. To obuhvaća teksturu i sadržaj šupljina, ali treba imati u vidu i da, ako je tijekom postupka obrade završnog sloja valjanjem došlo do neujednačenosti na površini, tekstura može biti različita i neujednačena, što može izazvati neželjene neravnine.

2.5.   Periodičnost ispitivanja

Kako bi se provjerilo ispunjava li površina i dalje zahtjeve s obzirom na teksturu i sadržaj šupljina ili zahtjeve u pogledu apsorpcije zvuka propisane u navedenoj normi, nužno ju je redovito ispitivati u sljedećim vremenskim razmacima:

3.   PROJEKTIRANJE ISPITNE POVRŠINE

3.1.   Površina

Pri konstruiranju ispitne staze važno je kao najmanji zahtjev osigurati da površina po kojoj se vozila kreću ispitnom stazom bude pokrivena propisnim ispitnim materijalom i prikladnim rubnjacima za sigurnu i praktičnu vožnju. Za to je potrebna širina staze od najmanje 3 m i duljina staze koja se proteže najmanje 10 m izvan pravaca AA i BB na svakom kraju staze. Na slici 1. prikazan je nacrt odgovarajućeg ispitnog poligona s najmanjim područjem koje mora biti strojno položeno i strojno izvaljano s materijalima propisanima za ispitnu površinu. U skladu s Prilogom 3. stavkom 3.1.1.1. mjerenja treba provesti na svakoj strani vozila. To se može učiniti uz dva mikrofona (po jedan na svakoj strani staze) i vožnjom u jednom smjeru ili uz jedan mikrofon na samo jednoj strani staze i vožnjom u oba smjera. Ako se primjenjuje druga metoda, ne postoje zahtjevi u pogledu površine staze na onoj strani na kojoj nema mikrofona.

Slika 1.

Minimalni zahtjevi u pogledu ispitnog područja Zasjenjeni dio naziva se „ispitno područje”

3.2.   Projektiranje i priprema površine

3.2.1.   Osnovni projektni zahtjevi; Ispitna površina mora ispunjavati četiri projektna zahtjeva:

3.2.2.   Smjernice za projektiranje

Kao smjernica projektantu ispitne površine na slici 2. prikazana je krivulja zrnatosti agregata s traženim karakteristikama. Uz to, u tablici 1. navedene su određene smjernice za postizanje željene teksture i otpornosti. Krivulja zrnatosti odgovara sljedećoj formuli:

P (postotak prolaza) = 100. (d/dmax)1/2

pri čemu je:

Slika 2.

Krivulja zrnatosti agregata u asfaltnoj smjesi s dopuštenim odstupanjima

Postotak koji prolazi (u masi)

otvor sita u mm

Uz navedeno, preporučuje se sljedeće:

Tablica 1.

Smjernice za projektiranje

4.   ISPITNA METODA

4.1.   Mjerenje sadržaja zaostalih šupljina

Za to se mjerenje uzimaju uzorci jezgre s najmanje četiri mjesta na ispitnoj stazi koja su jednakomjerno raspoređena na ispitnom području između linija AA i BB (vidjeti sliku 1.). Radi izbjegavanja nehomogenosti i neravnina na tragovima kotača, uzorci jezgre ne bi se trebali uzimati u samim tragovima kotača nego blizu njih. Najmanje dva uzorka jezgre uzimaju se u blizini traga kotača, a najmanje jedan uzorak približno na sredini između traga kotača i između svakog mikrofona.

Ako postoji sumnja da nije ispunjen zahtjev u pogledu homogenosti površine (vidjeti stavak 2.4.), uzorci jezgre uzimaju se s više lokacija na ispitnom području. Na svakom se uzorku jezgre određuje sadržaj zaostalih šupljina, a zatim se izračunava srednja vrijednost za sve uzorke koja se uspoređuje sa zahtjevima iz prethodnog stavka 2.1. Uz to, vrijednost sadržaja količine šupljina ni u jednom pojedinom uzorku jezgre ne smije biti veća od 10 %. Graditelj ispitne površine treba uzeti u obzir poteškoće koje mogu nastati kod uzimanja uzoraka jezgre ako se ispitno područje grije cijevima ili električnim vodičima. Takve se instalacije moraju pomno planirati s obzirom na buduće lokacije bušotina jezgri. Preporučuje se ostaviti nekoliko lokacija veličine približno 200 × 300 mm na mjestima na kojima nema žica/cijevi ili na kojima su žice/cijevi položene dovoljno duboko kako se ne bi oštetile jezgre uzete iz površinskog sloja.

4.2.   Koeficijent apsorpcije zvuka

Koeficijent apsorpcije zvuka uobičajeno rasprostiranje) mjeri se metodom određivanja impedancije pomoću cijevi primjenom postupka opisanog u normi ISO/DIS 10 534: „ Akustika – određivanje koeficijenta apsorpcije zvuka i impedancije metodom impedancijske cijevi ”.

Za ispitne uzorke vrijede isti zahtjevi kao za sadržaj zaostalih šupljina (vidjeti stavak 4.1.).

Apsorpcija zvuka mjeri se u rasponu između 400 Hz i 800 Hz te u rasponu između 800 Hz i 1 600 Hz (najmanje na središnjim frekvencijama pojasa treće oktave), a zatim se utvrđuju najveće vrijednosti za oba frekvencijska raspona.

Zatim se izračunava prosjek tih vrijednosti za sve ispitne uzorke jezgre kako bi se dobio konačan rezultat.

4.3.   Mjerenje volumetrijske makroteksture

Za potrebe navedene norme dubina teksture mjeri se najmanje na 10 mjesta jednakomjerno raspoređenih uzduž traga kotača na ispitnom pojasu, a zatim se prosječna vrijednost uspoređuje s propisanom najmanjom dubinom teksture. Za opis postupka vidjeti normu ISO 10844:1994.

5.   OTPORNOST NA STARENJE I ODRŽAVANJE

5.1.   Utjecaj starenja

Kao i kod drugih površina, očekuje se da se razina zvuka od guma/ceste izmjerena na ispitnoj površini može neznatno povećati u prvih 6 do 12 mjeseci nakon izgradnje.

Površina će postići propisane karakteristike najranije četiri tjedna nakon izgradnje.

Otpornost na starenje uglavnom je određena zaglađivanjem i zbijanjem površine zbog kretanja vozila po njoj. Otpornost se redovito provjerava u skladu sa stavkom 2.5.

5.2.   Održavanje ispitne površine

S površine se mora odstraniti rahla prljavština ili prašina koja može znatno smanjiti djelotvornu dubinu teksture. U državama sa zimskom klimom ponekad se za odstranjivanje leda upotrebljava sol. Sol može privremeno ili trajno promijeniti stanje površine tako da se razina zvuka poveća, zbog čega se njezina uporaba ne preporučuje.

5.3.   Ponovno polaganje kolničkog zastora na ispitno područje

Ako je ispitnu stazu potrebno ponovno položiti kolnički zastor, obično je dovoljno novim slojem prekriti samo ispitni pojas (3 m širine, kako je prikazano na slici 1.) kojim se vozila kreću ako je izmjereno da ispitno područje izvan tog pojasa ispunjava zahtjev u pogledu sadržaja zaostalih šupljina ili apsorpcije zvuka.

6.   DOKUMENTACIJA O ISPITNOJ POVRŠINI I NA NJOJ PROVEDENIM ISPITIVANJIMA

6.1.   Dokumentacija o ispitnoj površini

Sljedeći se podaci navode u dokumentu u kojem se opisuje ispitna površina:

6.2   Dokumentacija o ispitivanjima buke vozila provedenima na ispitnoj površini

U dokumentu u kojem se opisuju ispitivanja razine buke vozila mora se navesti jesu li ispunjeni svi zahtjevi iz navedene norme. Pritom se upućuje na dokument u skladu sa stavkom 6.1. u kojem se opisuju rezultati kojima se to potvrđuje.

(1)  Specifikacije za ispitni poligon navedene u ovom Prilogu vrijede do kraja razdoblja utvrđenog u stavku 11.8. ovog Pravilnika.

(2)  ISO 10844:1994

PRILOG 1.

PRILOG 2.

IZGLED HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

Predložak A

(vidjeti stavak 5.4. ovog Pravilnika)

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo pokazuje da je taj tip vozila s obzirom na emisiju buke homologiran u Nizozemskoj (E 4) na temelju Pravilnika br. 63. pod homologacijskim brojem 022439. Iz homologacijskog se broja vidjeti da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima iz Pravilnika br. 63 kako je izmijenjen nizom izmjena 02.

Predložak B

(vidjeti stavak 5.5. ovog Pravilnika)

Gornja homologacijska oznaka pričvršćena na vozilo pokazuje da je taj tip vozila homologiran u Nizozemskoj (E 4) na temelju pravilnika br. 63. i br. 33 (1). Homologacijski brojevi pokazuju da je na datume kad su dotične homologacije izdane Pravilnik br. 63 uključivao niz izmjena 02, a Pravilnik br. 33 bio dopunjen nizom izmjena 01.

(1)  Drugi broj naveden je samo kao primjer.

PRILOG 3.

METODE I INSTRUMENTI ZA MJERENJE BUKE KOJU PROIZVODE VOZILA KATEGORIJE L1

1.   MJERNI INSTRUMENTI

1.1.   Akustička mjerenja

1.1.1.   Općenito

Uređaj koji se koristi za mjerenje razine zvučnog tlaka mora biti zvukomjer ili ekvivalentni mjerni sustav koji ispunjava zahtjeve za instrumente razreda 1. (uključujući preporučeni zaslon protiv vjetra, ako se koristi). Ti su zahtjevi opisani u normi IEC 61672-1:2013. Mjerenja se provode primjenom vremenski ponderirane krivulje F akustičkog mjernog instrumenta i frekvencijski ponderirane krivulje A, što je također opisano u normi IEC 61672-1:2013. Pri upotrebi sustava s periodičnim praćenjem A-vrednovane razine zvučnog tlaka očitavanja bi se trebala provoditi u vremenskim razmacima koji nisu veći od 30 ms. Instrumente treba održavati i umjeravati u skladu s uputama proizvođača instrumenta.

1.1.2.   Umjeravanje

Na početku i na kraju svakog mjerenja čitav sustav za akustičko mjerenje mora se provjeriti pomoću zvučnog umjerivača koji ispunjava zahtjeve za zvučne umjerivače razreda 1. u skladu s normom IEC 60942:2003. Bez ikakvog daljnjeg podešavanja razlika između očitanih vrijednosti mora biti jednaka ili manja od 0,5 dB(A). Ako se ta vrijednost premaši, rezultati mjerenja dobiveni nakon prethodne zadovoljavajuće provjere moraju se odbaciti.

1.1.3.   Sukladnost sa zahtjevima

Jedanput godišnje provjerava se sukladnost kalibratora zvuka sa zahtjevima iz norme IEC 60942:2003. Najmanje jedanput svake dvije godine provjerava se sukladnost mjernog sustava sa zahtjevima iz norme IEC 61672-1:2013. Sva ispitivanja sukladnosti moraju se provoditi u laboratoriju koji je ovlašten za provođenje umjeravanja sljedivih do odgovarajućih standarda.

1.2.   Instrumenti za mjerenje brzine

Brzina vrtnje motora mjeri se instrumentom točnosti od najmanje ± 2 % ili veće pri brzinama motora potrebnima za mjerenja koja se provode.

Cestovna brzina vozila mora se mjeriti instrumentima točnosti od najmanje ± 0,5 km/h ako se upotrebljavaju instrumenti za kontinuirano mjerenje. Ako se kod ispitivanja upotrebljavaju neovisna mjerenja brzine, točnost tih instrumenata mora biti najmanje ± 0,2 km/h (1).

1.3.   Meteorološki instrumenti

Meteorološki instrumenti koji se upotrebljavaju za praćenje stanja okoliša tijekom ispitivanja moraju biti u skladu sa sljedećim specifikacijama:

2.   UVJETI MJERENJA

2.1.   Ispitni poligon, vremenski uvjeti i korekcija za pozadinsku buku

2.1.1.   Ispitni poligon

Ispitni se poligon sastoji od središnjeg dijela za ubrzavanje okruženog uglavnom ravnom ispitnom površinom. Ispitna staza mora biti horizontalna; njegova površina mora biti suha i konstruirana tako da buka od kotrljanja guma bude niska.

Na ispitnom poligonu moraju biti ostvareni uvjeti za slobodno zvučno polje između izvora zvuka u središtu dijela za ubrzavanje i mikrofona unutar ± 1 dB. Ti se uvjeti smatraju ispunjenima ako na udaljenosti od 50 m od sredine dijela za ubrzavanje nema velikih objekata koji odbijaju zvuk kao što su ograde, stijene, mostovi ili zgrade.

U blizini mikrofona ne smije biti nikakvih prepreka koje bi mogle utjecati na zvučno polje te se nitko ne smije nalaziti između mikrofona i izvora buke. Promatrač mjerenja mora se postaviti tako da ne utječe na vrijednosti koje uređaj mjeri.

Površina ispitne staze u skladu je sa zahtjevima iz Priloga 5. ovom Pravilniku ili s normom ISO 10844:2014. Po završetku razdoblja navedenoga u stavku 10.8. ovog Pravilnika samo se norma ISO 10844:2014 upotrebljava kao referentni dokument.

2.1.2.   Vremenski uvjeti i korekcija za pozadinsku buku

Mjerenja se neće izvoditi pri lošim vremenskim uvjetima. Ispitivanja se neće provoditi ako je tijekom intervala mjerenja buke brzina vjetra, uključujući nalete vjetra, veća od 5 m/s.

Za potrebe mjerenja A-ponderirana razina buke iz drugih izvora buke osim onih iz ispitivanog vozila i razina buke nastala od učinka vjetra mora biti najmanje 10 dB(A) ispod razine buke koju proizvodi vozilo. Na mikrofon se može postaviti odgovarajuća zaštita protiv vjetra, pod uvjetom da se uzme u obzir njezin utjecaj na karakteristike osjetljivosti i usmjerenosti mikrofona.

Ako je razlika između okolne buke i izmjerene buke između 10 i 15 dB(A), za izračunavanje ispitnih rezultata mora se izvršiti odgovarajući ispravak tako da se od očitanih vrijednosti na zvukomjeru oduzmu iznosi kako je prikazano u tablici 1.

Tablica 1.

Korekcija koja se primjenjuje na pojedinačnu izmjerenu ispitnu vrijednost

2.2.   Stanje vozila

2.2.1.   Opće stanje

Prije početka mjerenja motor treba dovesti u njegovo normalno radno stanje s obzirom na:

Ako je vozilo opremljeno ventilatorima s mehanizmom za automatsko pokretanje, tijekom mjerenja buke nije dopušten nikakav zahvat na takvom sustavu.

Ako je vozilo opremljeno uređajima koji ne služe nužno za njegov pogon, ali koji se upotrebljavaju dok je vozilo u normalnoj upotrebi na cesti, ti uređaji moraju raditi u skladu sa specifikacijama proizvođača.

Za motore na stlačeni zrak o uobičajenim se radnim uvjetima, koji nisu oni prethodno navedeni u ovom stavku, dogovaraju proizvođač i homologacijsko tijelo pa se ti uvjeti prilažu zahtjevu za homologaciju koji je proizvođač podnio u skladu s ovim Pravilnikom.

2.2.2.   Ispitna masa i odabir guma

2.2.2.1.   Vozilo se ispituje sa svojom ispitnom masom kako je definirana u stavku 2.9. ovog Pravilnika.

2.2.2.2.   Odabir i stanje guma

Gume moraju odgovarati vozilu i biti napuhane na tlak koji proizvođač vozila preporučuje za ispitnu masu vozila.

Gume odabire proizvođač vozila i moraju biti neke od guma veličine i tipa koje je proizvođač vozila namijenio za vozilo. Najmanja dubina gaznog sloja iznosi barem 80 posto pune dubine gaznog sloja.

3.   ISPITNE METODE

3.1.   Mjerenje buke vozila koje se kreće

3.1.1.   Priprema ispitivanja i položaji mikrofona

3.1.1.1.   Priprema ispitivanja prikazana je na slici 1.

Slika 1.

Mjerni položaji za vozila koja se kreću

Na ispitnoj stazi treba označiti dvije linije, AA′ i BB′, paralelne s linijom za mikrofon PP′ i koje se nalaze 10 m ispred i 10 m iza ove linije.

3.1.1.2.   Udaljenost mikrofona i linije CC′, na liniji mikrofona PP′, koja je okomita na referentnu crtu ispitne staze CC′ (vidjeti sliku 1.) mora biti 7,5 ± 0,05 m.

Mikrofoni moraju biti postavljeni 1,2 ± 0,02 m iznad tla. Referentni smjer za stanje slobodnog polja (vidjeti IEC 61672-1:2013) jest horizontalan i usmjeren okomito na liniju putanje vozila CC′.

3.1.2.   Provedba ispitivanja pri ubrzanju, prilazna brzina vozila i izbor stupnja prijenosa

3.1.2.1.   Provedba ispitivanja pri ubrzanju

Vozilo prilazi crti AA′ pri ujednačenoj početnoj brzini kako je utvrđeno u nastavku. Kad prednji dio vozila dođe do pravca AA′, komanda ubrzanja mora se postaviti na najveće ubrzanje onoliko brzo koliko je to praktično moguće i zadržati u tom položaju sve dok vozilo ne dođe do pravca BB′; tada se komanda ubrzanja postavlja u neutralan položaj onoliko brzo koliko je to moguće.

Kod svih mjerenja vozilo treba voziti u ravnoj putanji na ispitnoj stazi tako da je središnja uzdužna ravnina vozila što bliže crti CC′.

3.1.2.2.   Prilazna brzina vozila

Vozilo prilazi crti AA′ pri ujednačenoj brzini koja je jednaka najvećoj brzini vozila kako je definirana u stavku 2.12. ovog Pravilnika, ako ona iznosi 30 km/h ili manje od toga. Ako je najveća brzina vozila veća od 30 km/h, vozilo će prilaziti crti AA′ pri ujednačenoj brzini od 30 km/h.

3.1.2.3.   Izbor stupnja prijenosa

Ako je vozilo opremljeno ručno upravljanim mjenjačem, mora se izabrati najviši stupanj prijenosa koji mu dopušta prelazak crte AA′ s najmanje 50 % nazivne brzine motora kako je definirana u stavku 2.7. ovog Pravilnika.

Ako vozilo ima automatski mjenjač, mora se voziti brzinama navedenima u stavku 3.1.2.2.

3.1.3.   Utvrđivanje razine buke

Najveća razina buke zabilježena na svakoj strani vozila umanjuje se za 1 dB(A) kako bi se u obzir uzele moguće netočnosti mjerenja i zaokružuje na najbliže prvo decimalno mjesto (npr. 68,45 zabilježit će se kao 68,5, dok će se 68,44 zabilježiti kao 68,4). Te su vrijednosti rezultati mjerenja.

Mjerenje nije valjano ako se zabilježi neuobičajena razlika između vršne vrijednosti i opće razine zvuka.

Potrebno je provesti najmanje dva ispravna mjerenja na svakoj strani vozila.

Mjerenja se smatraju valjanima ako razlika između rezultata dva uzastopna mjerenja na istoj strani vozila nije veća od 2 dB(A).

U svrhu prilagođivanja mjerne opreme mogu se obaviti prethodna mjerenja, no ona se ne uzimaju u obzir pri utvrđivanju rezultata mjerenja.

3.1.4.   Izračunavanje konačnog rezultata ispitivanja

Konačni rezultat ispitivanja jest prosječna vrijednost četiri rezultata ispitivanja zaokružena na najbliži cijeli decibel. Ako je broj koji slijedi nakon decimalnog zareza od 0 do 4, sveukupnu se vrijednost zaokružuje na niže, a ako je između 5 i 9, zaokružuje se na više.

3.2.   Mjerenje buke koju proizvode vozila u stanju mirovanja (uvjeti i mjerna metoda za ispitivanje vozila u uporabi).

Usto se, radi omogućivanja kasnijih ispitivanja vozila u uporabi, razina zvučnog tlaka mora se također izmjeriti u blizini izlaznog otvora ispušnog sustava (sustava za prigušivanje) u skladu sa sljedećim zahtjevima, a rezultat mjerenja upisuje se u ispitno izvješće koje se sastavlja za potrebe izdavanja dokumenta navedenog u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

Mjerenja se provode pomoću preciznog zvukomjera u skladu sa zahtjevima iz stavka 1. Priloga 3. ovom Pravilniku.

3.2.1.   Ispitni poligon – lokalni uvjeti

3.2.1.1.   Mjerenja se provode na vozilu u stanju mirovanja u području u kojem nema puno smetnji za zvučno polje.

3.2.1.2.   Svaki otvoreni prostor smatra se prikladnim ispitnim poligonom ako se sastoji od ravne površine prekrivene betonom, asfaltom ili nekim drugim tvrdim materijalom koji ima visoku sposobnost odbijanja zvuka, isključujući stlačene ili druge zemljane površine, u kojem se može opisati pravokutnik čije su stranice udaljene barem 3 m od vanjskih dijelova vozila i unutar kojeg nema vidljivih prepreka; konkretno, vozilo ne smije biti postavljeno na udaljenosti manjoj od 1 m od ruba kolnika kad se mjeri buka ispušnog sustava.

3.2.1.3.   Nitko se ne smije zadržavati u prostoru mjerenja osim promatrača i vozača čija prisutnost ne smije utjecati na očitanje mjerača.

3.2.2.   Smetnje od šumova i smetnje od vjetra

Razine okolne buke na svakoj mjernoj točki moraju biti najmanje 10 dB(A) ispod razina izmjerenih tijekom ispitivanja provedenih na istim točkama.

3.2.3.   Mjerna metoda

3.2.3.1.   Vrsta i broj mjerenja

Najveća razina buke izražena u A-vrednovanim decibelima (dB(A)) mjeri se u tijekom razdoblja rada utvrđenog u stavku 3.2.3.3.2.1. u nastavku.

Na svakoj mjernoj točki treba izvršiti najmanje tri mjerenja.

3.2.3.2.   Položaj i priprema vozila

Prije početka mjerenja motor vozila dovodi se do uobičajene radne temperature ako je riječ o motoru s unutarnjim izgaranjem ili do uobičajenog radnog stanja ako je riječ o motoru na stlačeni zrak. Ako je vozilo opremljeno ventilatorima s automatskim mehanizmom aktiviranja, tijekom mjerenja razine buke nije dopušten nikakav zahvat na takvom sustavu.

Za vrijeme mjerenja mjenjač je u neutralnom položaju. Ako nije moguće isključiti prijenos snage, mora se omogućiti slobodno okretanje pogonskog kotača vozila, na primjer tako da se vozilo osloni na svoj središnji oslonac.

3.2.3.3.   Mjerenje buke u blizini ispušne cijevi

3.2.3.3.1.   Položaj mikrofona (vidjeti sliku 2.)

Mikrofon mora biti smješten na udaljenosti od 0,5 ± 0,01 m od referentne točke ispušne cijevi, kao što je definirano na slici 3., te pod kutom od 45° ± 5° u odnosu na okomitu ravninu koja sadrži os strujanja završetka cijevi. Mikrofon mora biti na visini referentne točke, ali ne manjoj od 0,2 m od površine tla. Referentna os mikrofona mora ležati u ravnini paralelnoj s površinom tla i mora biti usmjerena prema referentnoj točki izlaznog otvora ispušne cijevi.

Referentna točka najviša je točka koja ispunjava sljedeće uvjete:

Ako su moguća dva položaja mikrofona, upotrebljava se lokacija bočno udaljenija od uzdužne središnje osi vozila. Ako je os strujanja izlaznog otvora ispušne cijevi pod kutom od 90° ± 5° prema uzdužnoj središnjoj osi vozila, mikrofon mora biti smješten na točki koja je najudaljenija od motora.

Ako vozilo ima ispušne cijevi s dva izlazna otvora ili više njih na razmaku manjem od 0,3 m i koji su priključeni na isti prigušivač, provodi se samo jedno mjerenje.

Mikrofon je smješten u odnosu na izlazni otvor koji je najudaljenijoj od uzdužne središnje osi vozila, ili ako takav izlazni otvor ne postoji, u odnosu na izlazni otvor koji je najviši iznad tla.

Za vozila koja imaju ispušne cijevi s izlaznim otvorima na razmaku većem od 0,3 m, po jedno mjerenje izvodi se za svaki izlazni otvor i bilježi se najviša razina zvučnog tlaka. Za potrebe provjere na cesti referentna točka može se pomaknuti na vanjsku površinu nadogradnje vozila.

Slika 2.

Mjerni položaji za mjerenje buke koju proizvode vozila u stanju mirovanja

Dimenzije u metrima, ako nije drugačije naznačeno

Slika 3.

Referentna točka

Legenda: T = pogled odozgo S = pogled sa strane 1 = referentna točka 2 = površina ceste A = kutna cijev B = savijena cijev (prema dolje) C = ravna cijev D = okomita cijev

3.2.3.3.2.   Radni uvjeti motora

3.2.3.3.2.1.   Brzina vrtnje motora mora se držati ustaljenom na jednoj od ovih vrijednosti:

pri čemu je nrated nazivna brzina motora kao što je definirano u točki 2.7 ovoga Pravilnika.

Za vozilo koje u stacionarnom ispitivanju ne može postići prethodno navedenu ciljanu brzinu motora, kao ciljana brzina motora smatra se 95 % najveće brzine motora koja se može postići u stacionarnom ispitivanju.

3.2.3.3.2.2.   Brzina vrtnje motora postupno se povećava od praznog hoda do željene brzine motora i održava konstantnom u okviru dopuštenog odstupanja od ± 5 %. Komanda ubrzanja tada se brzo otpušta, a brzina vrtnje motora vraća do praznog hoda. Razina zvučnog tlaka mjeri se tijekom razdoblja koje se sastoji od stalne brzine vrtnje motora od najmanje 1 s i tijekom cijelog razdoblja usporavanja. Najveća očitana vrijednost na zvukomjeru uzima se kao ispitna vrijednost.

Mjerenje je važeće samo ako ispitna brzina motora ne odstupa od ciljane brzine motora više od određenog dopuštenoga odstupanja od ± 5 % tijekom barem 1 s.

3.2.3.3.2.3.   Ispušni sustav s višestrukim načinima rada

Vozila opremljena ispušnim sustavom s više ručno ili elektronički podesivih načina rada testiraju se u svim načinima rada.

3.2.3.3.3.   Rezultat

3.2.3.3.3.1.   Mjerenja se provode na položajima mikrofona propisanima prethodno u tekstu. Bilježi se maksimalna A-vrednovana razina zvučnog tlaka očitana tijekom ispitivanja, zaokružena na prvu značajnu znamenku iza decimalnog mjesta (npr. vrijednost 92,45 se bilježi kao 92,5, a vrijednost 92,44 kao 92,4). Ispitivanje se ponavlja sve dok se na svakom izlaznom otvoru u tri uzastopna mjerenja ne dobiju vrijednosti koje su međusobno u rasponu od 2,0 dB(A).

Rezultat ispitivanja za određeni izlazni otvor aritmetička je sredina triju ispravnih mjerenja koja se zaokružuje na najbližu cijelu vrijednost (npr. 92,5 zabilježit će se kao 93, dok će se 92,4 zabilježiti kao 92).

3.2.3.3.3.2.   Za vozila koja imaju ispušne cijevi s više izlaznih otvora bilježi se razina zvučnog tlaka za izlazni otvor koji ima najvišu prosječnu razinu zvučnog tlaka.

3.2.3.3.3.3.   Za vozila opremljena ispušnim sustavima s više načina rada i ručnim ili elektroničkim upravljanjem ispušnog sustava bilježi se razina zvučnog tlaka iz načina rada koji ima najvišu prosječnu razinu zvučnog tlaka.

4.   BUKA VOZILA KOJE SE KREĆE (PODACI ZABILJEŽENI RADI LAKŠEG ISPITIVANJA VOZILA U UPORABI).

4.1.   Ugovorna stranka može definirati ispitni postupak za ispitivanje sukladnosti u uporabi, uzimajući u obzir sve razlike od uvjeta ispitivanja koji se upotrebljavaju pri homologaciji.

4.2.   Radi lakšeg ispitivanja sukladnosti vozila u uporabi sljedeći se podaci o mjerenjima razine zvučnog tlaka provedenima u skladu sa stavkom 3.1. Priloga 3. za vozilo koje se kreće smatraju referentnim podacima o sukladnosti u uporabi:

4.3.   Referentni podaci o sukladnosti u uporabi unose se u obrazac s izjavom u skladu s Prilogom 1.

5.   ORIGINALNI ISPUŠNI SUSTAV (SUSTAV ZA PRIGUŠIVANJE)

5.1.   Zahtjevi za prigušivače koji sadržavaju apsorpcijske vlaknaste materijale.

5.1.1.   Apsorpcijski vlaknasti materijal ne smije sadržavati azbest i može se upotrebljavati u konstruiranju prigušivača jedino ako je tijekom cijelog radnog vijeka prigušivača pričvršćen odgovarajućim uređajima i ispunjuje sve zahtjeve iz stavaka 5.1.2., 5.1.3., 5.1.4. ili 5.1.5. u nastavku.

5.1.2.   Nakon uklanjanja vlaknastog materijala razina buke mora ispunjavati zahtjeve iz Priloga 4. ovom Pravilniku.

5.1.3.   Apsorpcijski vlaknasti materijal ne smije se postavljati u dijelovima prigušivača kroz koje prolaze ispušni plinovi i mora ispunjavati sljedeće zahtjeve:

5.1.4.   Prije ispitivanja sustava u skladu sa stavkom 3.1. ovog Priloga, on se mora se dovesti u uobičajeno radno stanje za upotrebu na cesti jednom od sljedećih metoda:

5.1.4.2.

Kondicioniranje pulsiranjem: 5.1.4.2.1. Ispušni sustav ili njegovi sastavni dijelovi ugrađuju se na vozilo ili na motor. U prvom se slučaju vozilo postavlja na dinamometar s valjcima. U drugom se slučaju motor postavlja na ispitni stol. Ispitni uređaj koji je shematski podrobno prikazan na slici 4. ugrađuje se na izlaznoj strani ispušnog sustava. Prihvatljiv je bilo koji drugi uređaj kojim se dobiva isti rezultat. 5.1.4.2.2. Ispitni se uređaj podešava tako da se protok ispušnih plinova naizmjenično prekida i ponovo uspostavlja 2 500 puta pomoću brzozatvornog ventila. Slika 4. Ispitni uređaj za kondicioniranje pulsiranjem opcionalno opcionalno 1. Spojna prirubnica ili rukavac za povezanost sa stražnjim dijelom sustava za prigušivanje koji se ispituje. 2. Ručno upravljani regulacijski ventil. 3. Kompenzacijski spremnik s najvećom zapremninom od 40 l i vremenom punjenja od najmanje jedne sekunde. 4. Tlačni prekidač s radnim područjem od 5 do 250 kPa. 5. Vremenski relej. 6. Brojač pulsacija. 7. Brzozatvorni ventil poput ventila ispušne kočnice promjera 60 mm kojeg pokreće pneumatski cilindar koji proizvodi silu od 120 N pri 400 kPa. Vrijeme odziva pri otvaranju i zatvaranju ne smije prijeći 0,5 sekundi. 8. Odvod ispušnih plinova. 9. Savitljiva cijev. 10. Mjerač tlaka (manometar). 5.1.4.2.3. Ventil se mora otvoriti kada protutlak ispušnog plina mjeren na najmanje 100 mm niže od spojne prirubnice dosegne vrijednost između 35 i 40 kPa. Kad nije moguće postići takvu vrijednost zbog karakteristika motora, ventil se mora otvoriti kad protutlak dosegne razinu jednaku 90 % najveće vrijednosti koju je moguće izmjeriti prije zaustavljanja motora. Ventil se mora zatvoriti kad ovaj pritisak ne odstupa više od 10 % od svoje ustaljene vrijednosti s otvorenim ventilom. 5.1.4.2.4. Vremenski relej mora se postaviti na trajanje protoka ispušnih plinova izračunano na temelju zahtjeva iz stavka 5.1.4.2.3. 5.1.4.2.5. Brzina vrtnje motora mora biti 75 % nazivne brzine motora kako je definirana u stavku 2.7. ovog Pravilnika. 5.1.4.2.6. Snaga koju pokazuje dinamometar mora biti 50 % snage s potpuno aktiviranom komandom ubrzanja, izmjereno na 75 % nazivne brzine vrtnje motora, kako je definirana u stavku 2.7. ovog Pravilnika. 5.1.4.2.7. Za vrijeme ispitivanja svi drenažni otvori moraju biti zatvoreni. 5.1.4.2.8. Cijelo ispitivanje mora se završiti u roku od 48 sati. Nakon svakog se sata prema potrebi dopušta jedno razdoblje hlađenja.

5.1.5.   Ispušni plinovi nisu u dodiru s vlaknastim materijalima, a na vlaknaste materijale ne utječu promjene tlaka.

5.2.   Shema i oznake

5.2.1.   Shema i poprečni presjek prigušivača koji prikazuje dimenzije moraju biti priloženi dokumentima navedenima u Prilogu 1. ovom Pravilniku.

5.2.2.   Svi originalni prigušivači imaju najmanje sljedeće:

Ta oznaka mora biti čitljiva, neizbrisiva i vidljiva u položaju predviđenom za ugradnju.

5.2.3.   Svako pakiranje originalnih zamjenskih ispušnih sustava ili sustava za prigušivanje mora biti čitljivo označeno riječima „originalni dio” i markom i oznakom tipa koji su povezani s oznakom „E” kao i s oznakom države podrijetla.

5.3.   Prigušivači na dovodu zraka

Ako naprava za dovod zraka na motoru mora biti opremljena zračnim filtrom i/ili prigušivačem na dovodu zraka kako bi bila u skladu s dopuštenom razinom buke, filtar i/ili prigušivač smatra(ju) se dijelom prigušivača te se na njih također primjenjuju zahtjevi iz prethodnih stavaka 5.1. i 5.2.

(1)  Neovisna mjerenja brzine vozila jesu ona kada se upotrebljavaju dva ili više pojedinih uređaja za utvrđivanje vrijednosti vAA′ i vBB′. Instrumentom za kontinuirano mjerenje, npr. radarom, svi se potrebni podaci o brzini vozila utvrđuju pomoću jednog uređaja.

PRILOG 4.

NAJVEĆE GRANIČNE VRIJEDNOSTI RAZINE BUKE (NOVA VOZILA)

PRILOG 5.

ZAHTJEVI ZA ISPITNU STAZU  (1)

1.   UVOD

U ovom su Prilogu opisani zahtjevi za fizikalne karakteristike i izvedbe slojeva površine ispitne staze. Zahtjevi se temelje na posebnoj normi (2), a u njima su opisane tražene fizikalne karakteristike i ispitne metode za te karakteristike.

2.   ZAHTIJEVANE KARAKTERISTIKE POVRŠINE

Smatra se da je površina u skladu s tom normom ako su izmjerene vrijednosti za teksturu i sadržaj šupljina ili koeficijent apsorpcije buke u skladu sa zahtjevima iz stavaka od 2.1. do 2.4. te ako su ispunjeni zahtjevi u pogledu konstrukcije (stavak 3.2. u nastavku).

2.1.   Sadržaj zaostalih šupljina

Sadržaj zaostalih šupljina (VC) u mješavini za polaganje kolničkog zastora ispitne staze ne smije biti veći od 8 %. Za mjerni postupak vidjeti stavak 4.1 u nastavku.

2.2.   Koeficijent apsorpcije buke

Ako površina ne ispunjava zahtjev u pogledu sadržaja zaostalih šupljina, ona se može prihvatiti samo ako je koeficijent apsorpcije buke α ≤ 0,10. Za mjerni postupak vidjeti stavak 4.2 u nastavku. Zahtjevi iz ovog stavka i stavka 2.1. također su ispunjeni ako je izmjeren samo koeficijent apsorpcije buke i ako on iznosi α ≤ 0,10.

Napomena: Najvažnija je karakteristika apsorpcija buke, iako je sadržaj zaostalih šupljina uobičajeniji u cestogradnji. Međutim, apsorpciju buke treba mjeriti samo ako površina ne ispunjava zahtjev u pogledu sadržaja zaostalih šupljina. Naime, sadržaj zaostalih šupljina povezan je s prilično velikom nepouzdanošću u pogledu mjerenja i relevantnosti pa bi neke površine stoga mogle biti neopravdano odbijene ako se odabiru samo na temelju mjerenja šupljina.

2.3.   Dubina teksture

Dubina teksture (TD) izmjerena volumetrijskom metodom (vidjeti stavak 4.3. u nastavku) mora biti:

TD ≥ 0,4 mm

2.4.   Homogenost površine

Potrebno je poduzeti sve moguće mjere da se osigura što veća homogenost površine ispitnog područja. To uključuje teksturu i sadržaj šupljina, ali treba uzeti u obzir i mogućnost da zbog djelotvornijeg kotrljanja na određenim mjestima tekstura može biti različita i mogu se pojaviti neravnine.

2.5.   Periodičnost ispitivanja

Kako bi se provjerilo zadovoljava li površina i dalje zahtjeve u pogledu teksture i sadržaja šupljina ili apsorpcije buke propisane u navedenoj normi, provodi se periodično ispitivanje površine u sljedećim vremenskim razmacima:

3.   KONSTRUKCIJA ISPITNE POVRŠINE

3.1.   Površina

Prilikom konstrukcije ispitne staze važno je kao minimalni zahtjev osigurati da površina po kojoj se vozila kreću ispitnim pojasom bude pokrivena propisanim ispitnim materijalom i prikladnim rubnjacima za sigurnu i praktičnu vožnju. To zahtijeva širinu staze od najmanje 3 m i duljinu staze koja se proteže najmanje 10 m od crta AA i BB na svakom kraju staze. Na slici 1. prikazan je nacrt odgovarajućeg ispitnog poligona s najmanjim područjem koje mora biti strojno položeno i strojno izvaljano s materijalima propisanima za ispitnu površinu. U skladu sa stavkom 3.1.1.1. Priloga 3. ovom Pravilniku mjerenja se moraju provesti sa svake strane vozila. To se može izvesti tako da se postave dva mikrofona (po jedan sa svake strane staze) te da pri mjerenju vozilo vozi u jednom smjeru, ili da se postavi samo jedan mikrofon na jednoj strani staze i da vozilo vozi u dva smjera. Ako se primjenjuje druga metoda, nema zahtjeva u pogledu površine staze na onoj strani na kojoj nema mikrofona.

Slika 1.

Minimalni zahtjevi u pogledu ispitne površine. Zasjenjeni dio naziva se „ispitno područje”

minimalna površina pokrivena ispitnom površinom ceste, tj. ispitno područje

Legen-da

mikrofon (visina 1,2 m)

dimenzije u metrima

središna os putanje

Napomena – Unutar ovog polumjera ne smije biti velikih objekata koji bi odbijali zvuk.

3.2.   Projektiranje i priprema površine

3.2.1.   Osnovni projektni zahtjevi; ispitna površina ispunjava četiri projektna zahtjeva:

3.2.2.   Smjernice za projektiranje

Kao smjernica projektantu ispitne površine na slici 2. prikazana je krivulja zrnatosti agregata s traženim karakteristikama. Osim toga, u tablici 1. prikazane su određene smjernice za postizanje željene teksture i otpornosti. Krivulja zrnatosti odgovara sljedećoj formuli:

P (% prolaza) = 100. (d/dmax)1/2

pri čemu je:

Slika 2.

Krivulja zrnatosti agregata u asfaltnoj mješavini s dopuštenim odstupanjima

postotak koji prolazi (u masi)

otvor sita u mm

Uz gore navedeno preporučuje se sljedeće:

Tablica 1.

Smjernice za projektiranje

4.   ISPITNA METODA

4.1.   Mjerenje sadržaja zaostalih šupljina

Za to se mjerenje uzimaju uzorci jezgre s najmanje četiri mjesta na ispitnoj stazi koja su jednakomjerno raspoređena na ispitnom području između crta AA i BB (vidjeti sliku 1.). Radi izbjegavanja nehomogenosti i neravnina na tragovima kotača, uzorci jezgre ne smiju se uzimati u samim tragovima kotača nego blizu njih. Najmanje dva uzorka jezgre uzimaju se u blizini traga kotača, a najmanje jedan uzorak približno na sredini između traga kotača i između svakog mikrofona.

Ako postoji sumnja da nije ispunjen uvjet u pogledu homogenosti površine (vidjeti stavak 2.4. ovog Priloga), uzorci jezgre uzimaju se s više mjesta na ispitnom području. Na svakom se uzorku jezgre određuje sadržaj zaostalih šupljina pa se zatim izračunava srednja vrijednost za sve uzorke jezgre koja se uspoređuje sa zahtjevima iz stavka 2.1. ovog Priloga. Osim toga, vrijednost sadržaja količine šupljina u pojedinom uzorku ne smije biti veća od 10 %. Graditelj ispitne površine treba uzeti u obzir poteškoće koje mogu nastati kod uzimanja uzoraka jezgre ako se ispitno područje grije cijevima ili žičanim električnim grijačima. Takve se instalacije moraju pomno planirati uzevši u obzir buduća bušenja radi uzimanja uzoraka jezgri. Preporučuje se ostaviti nekoliko područja veličine približno 200 × 300 mm na kojima nema žica/cijevi ili su postavljene dovoljno duboko kako se ne bi oštetile pri uzimanju uzoraka iz površinskog sloja.

4.2.   Koeficijent apsorpcije buke

Koeficijent apsorpcije buke (uobičajeno rasprostiranje) mjeri se metodom određivanja impedancije s cijevi prema postupku utvrđenom u normi ISO/DIS 10 534: 1994 Akustika – Određivanje koeficijenta zvučne apsorpcije i impedancije u impedancijskim cijevima.

Za ispitne uzorke vrijede isti zahtjevi kao za sadržaj zaostalih šupljina (vidjeti stavak 4.1.).

Apsorpcija buke mjeri se u rasponu između 400 Hz i 800 Hz te u rasponu između 800 Hz i 1 600 Hz (barem na središnjim frekvencijama pojasa treće oktave) i potom se utvrđuju najveće vrijednosti za oba frekvencijska raspona.

Potom se određuje prosječna vrijednost za sve ispitne uzorke koja predstavlja konačan rezultat.

4.3.   Volumetrijsko mjerenje makroteksture

Za potrebe ove norme dubina teksture mjeri se na najmanje 10 mjesta jednakomjerno raspoređenih uzduž traga kotača na ispitnom pojasu i zatim se prosječna vrijednost uspoređuje s propisanom najmanjom dubinom teksture. Za opis postupka vidjeti normu ISO 10844:1994.

5.   OTPORNOST NA STARENJE I ODRŽAVANJE

5.1.   Utjecaj starenja

Kao i kod drugih površina, očekuje se da se razina buke kotrljanja gume na površini ceste izmjerena na ispitnoj površini može neznatno povećati u prvih 6 do 12 mjeseci nakon izgradnje.

Površina će postići propisane karakteristike najranije četiri tjedna nakon izgradnje.

Otpornost na starenje uglavnom je određena poliranjem i sabijanjem površine zbog kretanja vozila po njoj. Otpornost se redovito provjerava u skladu sa stavkom 2.5 ovog Priloga.

5.2.   Održavanje površine

S površine se odstranjuje rahla prljavština i prašina koja može znatno smanjiti djelotvornu dubinu teksture. U državama sa zimskim podnebljem ponekad se za odstranjivanje leda upotrebljava sol. Sol može privremeno ili čak trajno promijeniti stanje površine tako da se buka poveća i zbog toga se njezina upotreba ne preporučuje.

5.3.   Ponovno polaganje kolničkog zastora na ispitno područje

Ako treba ponovno položiti kolnički zastor na ispitnu stazu, obično je dovoljno novim slojem prekriti samo ispitni pojas (3 m širine, kako je prikazano na slici 1.) kojim se vozila kreću pod uvjetom da je prilikom mjerenja ispitna površina izvan tog pojasa ispunila zahtjeve u pogledu sadržaja zaostalih šupljina ili apsorpcije buke.

6.   DOKUMENTACIJA O ISPITNOJ POVRŠINI I ISPITIVANJIMA PROVEDENIMA NA NJOJ

6.1.   Dokumentacija o ispitnoj površini

U dokumentu u kojem se opisuje ispitna površina navode se sljedeći podaci:

6.2.   Podaci o ispitivanjima buke vozila obavljenima na ispitnoj površini

U dokumentu u kojem se opisuju ispitivanja razine buke vozila treba navesti jesu li ispunjeni svi zahtjevi iz navedene norme. Pritom se upućuje na dokument u skladu sa stavkom 6.1. u kojem se opisuju rezultati koji to potvrđuju.

(1)  Specifikacije za ispitni poligon navedene u ovom Prilogu vrijede do kraja razdoblja utvrđenog u stavku 10.8. ovog Pravilnika.

(2)  ISO 10844:1994

PRILOG 1.A

PRILOG 1.B

PRILOG 2.

IZGLED HOMOLOGACIJSKE OZNAKE I HOMOLOGACIJSKIH PODATAKA

(vidjeti stavak 4.2. ovog Pravilnika)

Gornja homologacijska oznaka znači da je taj dio homologiran u Francuskoj (E2) u skladu s Pravilnikom br. 90 pod homologacijskim brojem C0359/7248. Prve dvije znamenke homologacijskog broja označavaju da je homologacija dodijeljena u skladu s Pravilnikom br. 90 kako je izmijenjen nizom izmjena 02.

Primjer označivanja sklopa kočne pločice

datum proizvodnje sklopa i ime ili žig proizvođača

homologacijska oznaka

marka i tip kočne obloge

Primjer označivanja sklopa kočne papuče

homologacijska oznaka

datum proizvodnje sklopa i ime ili žig proizvođača

marka i tip kočne obloge

Primjer označivanja kočne obloge bubanj-kočnica

marka i tip kočne obloge

datum proizvodnje

homologacijska oznaka

Napomena: Položaj i međusobni odnos oznaka prikazanih u primjerima nije obvezan.

PRILOG 3.

ZAHTJEVI ZA ZAMJENSKE SKLOPOVE KOČNIH OBLOGA ZA VOZILA KATEGORIJA M1, M2 I N1

1.   SUKLADNOST S PRAVILNIKOM br. 13 ILI 13-H

Sukladnost sa zahtjevima iz Pravilnika br. 13 ili 13-H dokazuje se ispitivanjem na vozilu.

1.1   Priprema vozila

1.1.1   Ispitno vozilo

Vozilo koje je reprezentativno za tipove za koje je podnesen zahtjev za homologaciju zamjenskog sklopa kočnih obloga mora biti opremljeno tipom zamjenskih sklopova kočnih obloga za koji se traži homologacija i mora, u skladu sa zahtjevima iz pravilnika br. 13 i 13-H, biti opremljeno mjernim uređajima za ispitivanje kočnica.

Kočne obloge koje se ispituju ugrađuju se na odgovarajuće kočnice i, dok se ne utvrdi postupak uhodavanja, uhodavanje se obavlja u skladu s uputama proizvođača i u dogovoru s tehničkom službom.

1.1.2   Postupak uhodavanja (uležišćivanja)

1.1.2.1   Opći uvjeti

Sklopovi kočnih obloga koji su predmet ispitivanja ugrađuju se na odgovarajuće kočnice. U slučaju zamjenskih sklopova kočnih obloga moraju se upotrijebiti nove kočne obloge. Kočne obloge bubanj-kočnica mogu se strojno obraditi kako bi se postigao najbolji mogući početni dodir obloga i bubnjeva. Ispitno vozilo mora biti potpuno opterećeno.

Mogu se upotrijebiti originalni sklopovi kočnih obloga upotrijebljeni za usporedno ispitivanje kojima je ispitno vozilo već opremljeno ako su u dobrom stanju i nisu istrošeni za više od 20 % početne debljine. Ne smiju imati oštećenja, napuknuća, previše hrđe ni znakove pregrijavanja. Uhodavaju se u skladu s postupkom opisanim u nastavku.

1.1.2.2   Postupak

Preveze se udaljenost od najmanje 50 km s najmanje 100 aktiviranja kočnice pri različitim usporavanjima (barem u rasponu od 1 m/s2 do 5 m/s2) s početnim brzinama u rasponu od 50 km/h do 120 km/h. Tijekom uhodavanja barem se tri puta postigne temperaturni raspon od 250 °C do 500 °C za sklopove kočne pločice ili od 150 °C do 250 °C za sklopove kočnih obloga bubanj-kočnica (mjereno na tarnoj površini diska ili bubnja). Temperature ne smiju prijeći 500 °C za sklopove kočne pločice odnosno 250 °C za sklopove kočnih obloga bubanj-kočnica.

1.1.2.3   Provjera radnog učinka

Kočenjem svake osovine posebno pet puta zakoči se tako da brzine padne sa 70 km/h na 0 km/h (prednja osovina) te s 45 km/h na 0 km/h (stražnja osovina) pri tlaku u vodu od 4 Mpa (1) i početnoj temperaturi od 100 °C za svako zaustavljanje. Pet uzastopnih nejednakih rezultata mora biti u granicama dopuštenog odstupanja (0,6 m/s2 za prednju osovinu ili 0,4 m/s2 za stražnju osovinu) od prosječnog punog postignutog usporenja.

Ako taj zahtjev nije ispunjen, postupak uhodavanja u skladu sa stavkom 1.1.2.2. mora se proširiti, a provjera radnog učinka u skladu sa stavkom 1.1.2.3. ponoviti.

1.2   Kočni sustav vozila ispituje se u skladu sa zahtjevima za kategoriju vozila kojoj vozilo pripada (M1, M2 ili N1) iz stavaka 1. i 2. Priloga 4. Pravilniku br. 13 ili stavaka 1. i 2. Priloga 3. Pravilniku br. 13-H, ovisno o tome koji je primjereniji uzimajući u obzir izvornu homologaciju sustava. Primjenjivi zahtjevi ili ispitivanja navedeni su u nastavku.

1.2.1   Sustav radne kočnice

1.2.1.1   Ispitivanje tipa 0. s odspojenim motorom i opterećenim vozilom u skladu sa stavkom 1.4.2. Priloga 4. Pravilniku br. 13 ili stavkom 1.4.2. Priloga 3. Pravilniku br. 13-H.

1.2.1.2   Ispitivanje tipa 0. sa spojenim motorom te neopterećenim i opterećenim vozilom u skladu sa stavcima 1.4.3.1. (ispitivanje stabilnosti) i 1.4.3.2. (samo ispitivanje pri početnoj brzini v = 0,8 vmax) Priloga 4. Pravilniku br. 13 ili stavcima 1.4.3.1. i 1.4.3.2. Priloga 3. Pravilniku br. 13-H.

1.2.1.3   Ispitivanje tipa I. u skladu sa stavkom 1.5. Priloga 4. Pravilniku br. 13 ili stavkom 1.5. Priloga 3. Pravilniku br. 13-H.

1.2.2   Sustav pomoćne kočnice

1.2.2.1   Ispitivanje tipa 0. s odspojenim motorom i opterećenim vozilom u skladu sa stavkom 2.2. Priloga 4. Pravilniku br. 13 ili stavkom 2.2. Priloga 3. Pravilniku br. 13-H (to se ispitivanje može izostaviti ako je očito da su zahtjevi ispunjeni, npr. pri dijagonalno povezanom kočnom sustavu).

1.2.3   Sustav parkirne kočnice

(Provodi se samo ako se kočnice za koje se traži homologacija kočnih obloga upotrebljavaju za parkiranje).

1.2.3.1   Ispitivanje parkirne kočnice na nizbrdici od 18 % s opterećenim vozilom u skladu sa stavkom 2.3.1. Priloga 4. Pravilniku br. 13 ili ispitivanje parkirne kočnice na nizbrdici od 20 % s opterećenim vozilom u skladu sa stavkom 2.3.1. Priloga 3. Pravilniku br. 13-H.

1.3   Vozilo mora ispunjavati sve relevantne zahtjeve navedene u stavku 2. Priloga 4. Pravilniku br. 13 ili stavku 2. Priloga 3. Pravilniku br. 13-H određene za tu kategoriju vozila.

2.   DODATNI ZAHTJEVI

Sukladnost s dodatnim zahtjevima dokazuje se upotrebom jedne od sljedećih metoda:

2.1   Ispitivanje na vozilu (kočenjem svake osovine posebno)

Za to ispitivanje vozilo mora biti potpuno opterećeno, a kočnice se uvijek aktiviraju dok je motor odspojen i na ravnoj cesti.

Sustav za upravljanje radnom kočnicom vozila mora biti opremljen napravom za odvajanje kočnica prednje osovine od kočnica stražnje osovine tako da se mogu koristiti neovisno.

Ako se traži homologacija sklopa kočne obloge za kočnice prednje osovine, kočnice stražnje osovine ostaju neaktivne tijekom ispitivanja.

Ako se traži homologacija sklopa kočne obloge za kočnice stražnje osovine, kočnice prednje osovine moraju ostati neaktivne tijekom ispitivanja.

2.1.1   Ispitivanje ekvivalentnosti radnog učinka pri kočenju hladnim kočnicama

Radni učinak zamjenskog sklopa kočnih obloga pri kočenju hladnim kočnicama uspoređuje se s radnim učinkom originalnog sklopa kočnih obloga tako da se ispitni rezultati usporede na sljedeći način: