(1)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2603/2000 (3) uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz polietilen tereftalata („PET”) podrijetlom, među ostalim, iz Indije („početni ispitni postupak”).

(2)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1645/2005 (4) izmijenilo razinu kompenzacijskih mjera na snazi u pogledu uvoza PET-a iz Indije, nakon ubrzane revizije u skladu s člankom 20. osnovne uredbe.

(3)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 193/2007 (5) uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu na daljnje razdoblje od pet godina, nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjere u skladu s člankom 18. osnovne uredbe.

(4)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 1286/2008 (6) i Provedbenom uredbom (EU) br. 906/2011 (7) naknadno izmijenilo kompenzacijske mjere nakon djelomičnih privremenih revizija u skladu s člankom 19. osnovne uredbe.

(5)

Još jedna djelomična privremena revizija završena je 2012. bez izmjene mjera na snazi Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 559/2012 (8).

(6)

Vijeće je Provedbenom uredbom (EU) br. 461/2013 (9) uvelo konačnu kompenzacijsku pristojbu na daljnje razdoblje od pet godina, nakon druge revizije zbog predstojećeg isteka mjere u skladu s člankom 18. osnovne uredbe.

(7)

Vijeće je Provedbenom uredbom (EU) 2015/1350 (10) izmijenilo kompenzacijske mjere nakon dviju parcijalnih izvanrednih revizija u skladu s člankom 19. osnovne uredbe.

(8)

Komisija je Odlukom 2000/745/EZ (11) prihvatila najnižu uvoznu cijenu koju su ponudila tri proizvođača izvoznika u Indiji. Komisija je Provedbenom odlukom 2014/109/EU (12) povukla prihvaćanje preuzimanja obveza zbog promjena okolnosti u kojima je preuzimanje obveza prihvaćeno.

(9)

Mjere koje su trenutačno na snazi konačne su kompenzacijske pristojbe uvedene Uredbom (EU) br. 461/2013 kako je izmijenjena Provedbenom uredbom (EU) 2015/1350 („mjere na snazi”). Sastoje se od posebne kompenzacijske pristojbe u rasponu od 0 do 74,6 EUR po toni za pojedinačno navedene indijske proizvođače, uz preostalu stopu od 69,4 EUR po toni uvedenu na uvoz od svih drugih proizvođača.

(10)

Indijski proizvođač izvoznik Dhunseri Petrochem Limited („DPL”) u rujnu 2016. zatražio je od Komisije da na temelju promjene naziva društva izmijeni Uredbu kojom se uvode mjere na snazi. Međutim, uvidom u zahtjev utvrđeno je da je društvo DPL osnovalo zajednički pothvat s društvom Indorama Ventures Public Company Limited („IVL”), što je dovelo do sljedećeg:

(11)

S obzirom na prethodno navedeno Komisija smatra da postoje dostatni dokazi da su se uvjeti u pogledu subvencioniranja društva DPL i njegovih povezanih društava znatno promijenili i da su trajni te da bi stoga mjere trebalo revidirati.

(12)

Na temelju toga Komisija je putem obavijesti od 6. srpnja 2017. (13) objavila odluku da će na vlastitu inicijativu pokrenuti ispitni postupak djelomične privremene revizije u skladu s člankom 19. osnovne uredbe ograničen na ispitivanje subvencioniranja društva DPL i njegovih povezanih društava u Indiji. Revizijom se želi utvrditi stopa subvencioniranja za novi ustroj društva.

(13)

Još jedan indijski proizvođač izvoznik, Reliance Industries Limited („Reliance”), podnio je zahtjev za djelomičnu privremenu reviziju u skladu s člankom 19. osnovne uredbe. Zahtjev je bio ograničen na ispitivanje subvencioniranja društva Reliance.

(14)

Društvo Reliance dostavilo je dostatne dokaze da više nije potrebno primjenjivati mjere na postojećoj razini kako bi se nadoknadilo subvencioniranje protiv kojeg se mogu uvesti mjere. Društvo je posebno tvrdilo da je do smanjenja ukupne razine subvencije došlo zbog prestanka primjene Programa ciljnog proizvoda i Programa ciljnog tržišta te zbog smanjenja subvencija koje je podnositelj zahtjeva primio u okviru drugih programa, kao što su Program po prethodnom odobrenju i Program povrata carine.

(15)

Nakon što je utvrdila da zahtjev sadržava dostatne dokaze, Komisija je 6. srpnja 2017. (14) najavila pokretanje djelomične privremene revizije u skladu s člankom 19. osnovne uredbe ograničene na ispitivanje subvencioniranja društva Reliance.

(16)

U objema obavijestima o pokretanju postupka Komisija je najavila da će se tijekom ispitnih postupaka ispitati i primjerenost izmjene stope pristojbe uvedene na uvoz određenog polietilen tereftalata (PET) podrijetlom iz Indije koji obavljaju „sva ostala društva” u Indiji.

(17)

Budući da su objema privremenim revizijama obuhvaćeni isti proizvod iz postupka revizije, ista zemlja podrijetla i isto razdoblje ispitnog postupka te da obje mjere podliježu istom postupku, smatra se primjerenim zaključiti obje revizije u istom pravnom aktu.

(18)

Komisija je o pokretanju djelomičnih privremenih revizija službeno obavijestila društvo Dhunseri, njegova povezana društva i društvo Reliance („predmetni proizvođači izvoznici”), udruženje proizvođača iz Unije, uvoznike i korisnike iz Unije za koje se zna da se postupak na njih odnosi te predstavnike zemlje izvoznice. Zainteresirane strane dobile su priliku iznijeti svoja stajališta u pisanom obliku i zatražiti saslušanje u roku određenom u obavijestima o pokretanju postupka.

(19)

Kako bi dobila podatke koje smatra potrebnima za svoj ispitni postupak, Komisija je predmetnim proizvođačima izvoznicima i Vladi Indije poslala upitnike te primila odgovore u rokovima utvrđenima u tu svrhu.

(20)

Komisija je tražila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje subvencioniranja. Komisija je obavila posjete radi provjere u prostorima društva IVDPIL u Kolkati, sjedištu društva MPPL u Delhiju, tvornici društva MPPL u Karnalu, prostorima društva Reliance u Mumbaiju te prostorima Vlade Indije u New Delhiju (Glavna uprava za vanjsku trgovinu i Ministarstvo trgovine).

(21)

Ispitnim postupkom o subvencioniranju obuhvaćeno je razdoblje od 1. travnja 2016. do 31. ožujka 2017. („razdoblje ispitnog postupka revizije”).

(22)

Vlada Indije i druge zainteresirane strane obaviještene su 25. srpnja 2018. o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je Komisija namjeravala predložiti izmjenu stopa pristojbi primjenjivih na društva Dhunseri i Reliance. Isto tako dobile su razuman rok za očitovanje. Svi podnesci i očitovanja propisno su uzeti u razmatranje kako je određeno u nastavku teksta.

(23)

Društvo Reliance navelo je da je objava dostavljena više od 12 mjeseci nakon pokretanja ispitnog postupka i uputilo je na članak 11. stavak 11. Sporazuma WTO-a o subvencijama i kompenzacijskim mjerama, u kojem je predviđeno da „se” ispitni postupci završavaju u roku od jedne godine „osim u posebnim okolnostima” i na članak 22. stavak 1. osnovne uredbe u kojem je propisano da se revizije obavljaju „žurno” i „uobičajeno” završavaju u roku od 12 mjeseci od datuma pokretanja. Na temelju navedenog društvo Reliance tvrdilo je da bi se, ako ne postoje posebne okolnosti ili opravdanje Komisije, ispitni postupak trebao „završiti bez zaštitnih mjera”.

(24)

Međutim, kad je riječ o rokovima, Komisija napominje da ovaj ispitni postupak revizije podliježe članku 21. stavku 4. Sporazuma o subvencijama i kompenzacijskim mjerama kojim je propisano da revizije kompenzacijskih pristojbi „uobičajeno završavaju u roku od 12 mjeseci od datuma pokretanja revizije” i u njemu se ne upućuje na posebne okolnosti potrebne da se opravda činjenica da ispitni postupak traje dulje od 12 mjeseci. Isto tako, u članku 22. stavku 1. osnovne uredbe ne upućuje se na posebne okolnosti potrebne da se opravda činjenica da ispitni postupak traje dulje od 12 mjeseci. Trenutačne revizije provode se u roku od 15 mjeseci navedenom u članku 22. stavku 1. osnovne uredbe. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(25)

Proizvod koji je predmet ove revizije jest polietilen tereftalat (PET) s viskoznim brojem 78 ml/g ili većim, prema normi ISO 1628-5, trenutačno razvrstan pod oznaku KN 3907 61 00 i podrijetlom iz Indije („proizvod iz postupka revizije”).

(26)

Ispitnim postupkom otkrilo se da je proizvod iz postupka revizije u pogledu fizičkih i kemijskih svojstava i uporaba identičan proizvodu koji se proizvodi i prodaje na domaćem tržištu u Indiji. Stoga je zaključeno da su proizvodi koji se prodaju na domaćim i izvoznim tržištima istovjetni proizvodi u smislu članka 2. točke (c) osnovne uredbe.

(27)

U ispitnom postupku potvrđeno je da je društvo DPL osnovalo zajednički pothvat s društvom IVL. U okviru tog partnerstva društvo DPL prenijelo je cijelo svoje postrojenje za proizvodnju PET-a 1. travnja 2016. na novo društvo, IVDPIL, i steklo udio od 50 % u tom društvu, dok je društvo Indorama Ventures Global Services Limited, društvo kći društva IVL, steklo preostali udio od 50 %. Time je društvo DPL s učinkom od navedenog datuma prestalo biti proizvođač izvoznik proizvoda iz postupka revizije.

(28)

U ispitnom postupku potvrđeno je i da je društvo DPL steklo udio od 50 % u društvu MPPL, indijskom proizvođaču PET-a koji prethodno nije izvozio proizvod iz postupka revizije u Uniju i stoga mu u prethodnim ispitnim postupcima koji su se odnosili na PET podrijetlom iz Indije nije dodijeljena pojedinačna kompenzacijska pristojba. Udio od preostalih 50 % u društvu MPPL pripada društvu Indorama Ventures Global Services Limited.

(29)

Društvo IVDPIL naknadno je 12. svibnja 2017. promijenilo naziv u IVL Dhunseri Petrochem Industries Private Limited („IDIPL”) te je društvo MPPL svu svoju imovinu, dugovanja, obveze i osoblje prenijelo na društvo IDIPL. Visoki sud u Kolkati 4. prosinca 2017. izrekao je sankcije protiv navedenog prijenosa.

(30)

Društva DPL, IDIPL (nekadašnji IVDPIL) i MPPL u daljnjem se tekstu nazivaju „grupa Dhunseri”. Stoga je svrha djelomične privremene revizije bila utvrditi stopu subvencioniranja primjenjivu na grupu Dhunseri. U tu su svrhu podaci koji se odnose na društva IDIPL i MPPL (koje je tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije još djelovalo kao zaseban proizvođač izvoznik proizvoda iz postupka revizije) objedinjeni kako bi se izračunala stopa subvencioniranja za grupu Dhunseri u cjelini jer je ta stopa primjenjiva na konačnu strukturu grupe u kojoj je postrojenje društva MPPL uključeno u društvo IDIPL.

(31)

Na temelju subvencija ispitanih u prethodnim revizijama, informacija koje su dostavili Vlada Indije i predmetni proizvođači izvoznici te odgovora na upitnik Komisije, ispitnim postupkom bile su obuhvaćene sljedeće mjere:

(32)

Poticaji iz prethodno navedene uvodne izjave temelje se na dokumentima o politikama i zakonodavstvu navedenima u nastavku.

(33)

Programi AAS, DEPBS, DFIA, EOU/SEZ, EPCGS, FMS, FPS, IEIS, MEIS i SHIS temelje se na Zakonu o vanjskoj trgovini (razvoj i regulativa) iz 1992. (br. 22 iz 1992.) koji je stupio na snagu 7. kolovoza 1992. („Zakon o vanjskoj trgovini”). Na temelju Zakona o vanjskoj trgovini Vlada Indije nadležna je za izdavanje obavijesti u pogledu izvozne i uvozne politike. Te su obavijesti sažete u dokumentima o vanjskotrgovinskoj politici koje Ministarstvo trgovine izdaje svakih pet godina i redovito ažurira.

(34)

Programi AAS, DFIA, EOU/SEZ, EPCGS i MEIS temelje se na vanjskotrgovinskoj politici za razdoblje 2015.–2020. („FTP 2015.–2020.”) koja je relevantna za razdoblje ispitnog postupka revizije. Osim toga, Vlada Indije utvrđuje i postupke kojima se uređuje FTP 2015.–2020. u „Priručniku o postupcima, svezak I.” („HOP I 2015.–2020.”). Priručnik o postupcima redovito se ažurira.

(35)

Programi DEPBS, FMS, FPS, IEIS i SHIS, koji su se temeljili na prethodnom dokumentu o vanjskotrgovinskoj politici relevantnom za razdoblje 2009.–2014. („FTP 2009.–2014.”) nisu obnovljeni u okviru FTP-a 2015.–2020. navedenog u uvodnoj izjavi 34.

(36)

Program DDS temelji se na odjeljku 75. Zakona o carini iz 1962., odjeljku 37. Središnjeg zakona o trošarinama iz 1944., odjeljcima 93.A i 94. Zakona o financijama iz 1994. te Pravilima za povrat carina, središnjih trošarina i poreza na usluge iz 1995. Stope povrata redovito se objavljuju.

(37)

Program ECS temelji se na odjeljcima 21. i 35.A Zakona o regulativi banaka iz 1949., kojima se Indijskoj središnjoj banci („RBI”) omogućuje da usmjerava komercijalne banke u području kreditiranja izvoza.

(38)

Program ITIRAD temelji se na Zakonu o porezu na dohodak iz 1961. („ITA”) koji se svake godine mijenja Zakonom o financijama.

(39)

Program IES temelji se na Glavnoj okružnici DBR.Dir.BC. br. 62/04.02.001/2015-16 od 4. prosinca 2015. o „Programu izjednačavanja kamata za kreditiranje izvoza u rupijama prije i poslije otpremanja”.

(40)

Programom CIIS upravlja Vlada Gudžarata i on se temelji na industrijskoj politici Gudžarata iz 2015.

(41)

Programom EPP/GOH upravlja Vlada Haryane i on je utvrđen u Politici za promicanje poduzetništva za 2015. koju je objavilo Ministarstvo industrije i trgovine Vlade Haryane.

(42)

Program GEDES temelji se na odjeljku 3. pododjeljku 2. točkama vii. i viii. Zakona o davanju za električnu energiju Gudžarata iz 1958. („Zakon o električnoj energiji”), kako je povremeno izmijenjen u Službenom listu Vlade Gudžarata.

(43)

Program PSI/GOM temelji se na Odluci br. PSI-2013/(CR-54)/IND-8 Vlade Maharaštre.

(44)

Programom WBIS upravlja Vlada Zapadnog Bengala, a utvrđen je u obavijesti br. 309 – CI/O/ADN/GEN-INC/512 od 12. rujna 2014. Ministarstva trgovine i industrije Vlade Zapadnog Bengala.

(45)

Ispitnim postupkom utvrđeno je da su sljedeći programi ukinuti ili ih dva predmetna proizvođača izvoznika nisu iskoristila: DEPBS, DFIA, ECS, EOU/SEZ, FMS, FPS, ITIRAD, IEIS, IES, SHIS, CIIS, EPP/GOH, PSI/GOM i WBIS.

(46)

Komisija je utvrdila da je samo jedan od proizvođača izvoznika koji podliježu trenutačnim revizijama iskoristio predmetnu mjeru tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije za vrlo mali broj izvoznih transakcija. Isto je društvo za veliku većinu svojih izvoznih transakcija iskoristilo „Program povrata carine” („DDS”), objašnjen u odjeljku 3.4. u nastavku. Budući da se programi AAS i DDS ne mogu istodobno upotrebljavati za iste izvozne transakcije, Komisija je utvrdila da program AAS gotovo uopće nije iskorišten tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije i odlučila da u predmetnim revizijama neće odrediti iznos koristi stečene u okviru programa AAS.

(47)

Komisija je utvrdila da su predmetni proizvođači izvoznici upotrebljavali program DDS tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije.

(48)

Pravna osnova koja se primjenjivala tijekom RIPR-a bila su Pravila za povrat carina i središnjih trošarina iz 1995. („Pravila o DDS-u iz 1995.”), kako su zadnje izmijenjena 2006. (15) Ta je pravna osnova nakon RIPR-a zamijenjena Pravilima za povrat carina i središnjih trošarina iz 2017. (16) („Pravila iz 2017.”) koja su stupila na snagu 1. listopada 2017. Pravilom 3. stavkom 2. Pravila o DDS-u iz 1995. uređena je metoda izračuna navedenog programa povrata carine. Pravilom 12. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii. navedenih pravila uređuje se izjava koju izvoznici trebaju ispuniti kako bi ostvarili korist od programa. Navedena pravila ostala su ista u Pravilima o DDS-u iz 2017. i odgovaraju pravilu 3. stavku 2. odnosno pravilu 13. stavku 1. točki (a) podtočki ii.

(49)

Osim toga, Okružnica br. 24/2001 (17) sadržava posebne upute o načinu na koji se primjenjuje pravilo 3. stavak 2. i izjavu koju izvoznici trebaju dostaviti u skladu s pravilom 12. stavkom 1. točkom (a) podtočkom ii.

(50)

U pravilu 4. Pravila o DDS-u iz 1995. propisano je da središnja vlada može revidirati iznos ili stope utvrđene u skladu s pravilom 3. Vlada je uvela niz izmjena, a posljednje obavijesti u kojima su stope revidirane bile su Obavijest br. 110/2015 – CUSTOMS (N.T.) od 16. studenoga 2015. (18) i Obavijest br. 131/2016 – CUSTOMS (N.T.) od 31. listopada 2016. (19) Zbog toga je stopa za proizvod iz postupka revizije tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije bila 1,9 % vrijednosti FOB do 14. studenoga 2016. i 1,5 % nakon toga.

(51)

Svaki proizvođač izvoznik ili trgovac izvoznik ispunjuje uvjete za taj program.

(52)

U okviru programa svako društvo koje izvozi proizvode koji ispunjuju uvjete ostvaruje pravo na novčani iznos koji odgovara postotku prijavljene vrijednosti FOB izvezenih materijala. U pravilu 3. stavku 2. Pravila za povrat carina i središnjih trošarina navodi se način na koji se izračunava iznos subvencije:

(53)

Drugim riječima, Vlada Indije temeljila je iznos koji podliježe povratu na prosječnim vrijednostima relevantnih carina plaćenih za uvoz sirovina na razini industrije i prosječnim omjerom potrošnje u industriji prikupljenima od svih proizvođača koje Vlada Indije smatra reprezentativnim proizvođačima izvoznih proizvoda koji ispunjuju uvjete. Vlada Indije zatim je utvrdila iznos koji će se vratiti kao postotak prosječne izvozne vrijednosti izvoznih proizvoda koji ispunjuju uvjete.

(54)

Vlada Indije taj postotak upotrebljava za izračun iznosa novca na koji svi izvoznici koji ispunjuju uvjete imaju pravo. Stopu za predmetni program određuje Vlada Indije za svaki proizvod posebno. Za proizvod iz postupka revizije tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije stopa je iznosila 1,9 % vrijednosti FOB do 14. studenoga 2016. i 1,5 % nakon toga, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 50.

(55)

Da bi ispunjavalo uvjete za koristi prema predmetnom programu, društvo mora izvoziti. U trenutku kada su podaci o isporuci uneseni u carinski poslužitelj, navodi se da se izvoz odvija u skladu s programom DDS te se neopozivo određuje iznos DDS-a. Nakon što društvo za otpremu dostavi opći izvozni manifest, a carinski ured uspješno usporedi taj dokument s podacima iz otpremnice, ispunjeni su svi uvjeti za odobrenje plaćanja iznosa povrata izravnim plaćanjem na bankovni račun izvoznika ili mjenicom.

(56)

Izvoznik je dužan dostaviti i dokaz realizacije izvoznih prihoda potvrdom banke o realizaciji („BRC”). Taj se dokument može dostaviti nakon što je iznos povrata plaćen, ali Vlada Indije osigurat će povrat plaćenog iznosa ako izvoznik ne dostavi potvrdu banke o realizaciji u zadanom roku.

(57)

Iznos povrata može se iskoristiti u bilo koju svrhu, a u skladu s indijskim računovodstvenim standardima iznos je moguće uknjižiti na obračunskoj osnovi kao prihod u komercijalnim računima nakon ispunjenja izvozne obveze.

(58)

Relevantno zakonodavstvo i administrativne upute nalažu da indijska carinska uprava ne bi trebala tražiti dokaze da je izvoznik koji je zatražio povrat carine obvezno postao ili će postati obveznik plaćanja carine za uvoz sirovina potrebnih za proizvodnju izvezenog proizvoda (20). Osim toga, tijekom posjeta radi provjere njezinim prostorijama Vlada Indije potvrdila je da će društva koja na domaćem tržištu nabavljaju sve sirovine uključene u izvezeni PET i dalje ostvarivati korist od pune stope izračunane u skladu s prethodno navedenim pravilom 3. stavkom 2. Tim ispitnim postupkom pokazalo se i da je u praksi to vrijedilo za jednog proizvođača izvoznika koji je iskoristio koristi u okviru programa DDS, iako nije uvezao nijednu jedinicu glavne sirovine (PTA i MEG) upotrijebljene za proizvodnju proizvoda iz postupka revizije.

(59)

Programom DDS predviđena je subvencija u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe. Takozvani iznos povrata carine financijski je doprinos Vlade Indije jer je riječ o odustajanju od naplate (tj. navodne uvozne carine koje je naplatila Vlada Indije i za koje je izvršen povrat ili otpis). Nema ograničenja za upotrebu tih sredstava. Osim toga, iznosom povrata carine dodjeljuje se korist izvozniku jer se tako poboljšava njegova likvidnost prekomjernim iznosima uvoznih carina za koje je Vlada Indije izvršila povrat ili otpis.

(60)

Stopu povrata carine za izvoz određuje Vlada Indije za svaki proizvod posebno. Međutim, iako se na subvenciju upućuje kao na povrat carine, program nema sve značajke dozvoljenog sustava povrata carine ili sustava zamjenskog povrata u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne uredbe niti je program usklađen s pravilima utvrđenima u Prilogu I. točki I., Prilogu II. (definicija i pravila za povrat) i Prilogu III. (definicija i pravila za zamjenski povrat) osnovnoj uredbi. Gotovinsko plaćanje izvozniku nije nužno povezano sa stvarnim plaćanjima uvoznih carina na sirovine i nije kredit za carinu koji se upotrebljava za nadoknađivanje uvoznih carina za prošli ili budući uvoz sirovina. Osim toga, nema sustava ni postupka na snazi kojima bi se potvrdilo koji se ulazni faktori upotrebljavaju u proizvodnji izvoznih proizvoda i u kojim količinama.

(61)

Plaćanje Vlade Indije nakon što izvoznici obave izvoz ovisi o realizaciji izvoza te se stoga smatra specifičnim plaćanjem protiv kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere na temelju članka 4. stavka 4. točke (a) osnovne uredbe.

(62)

S obzirom na navedeno zaključuje se da se protiv programa DDS mogu uvesti kompenzacijske mjere.

(63)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. i člankom 5. osnovne uredbe Komisija je izračunala iznos subvencioniranja u pogledu koristi koju ostvaruje primatelj, za koju je utvrđeno da postoji tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije. U tom je smislu Komisija utvrdila da primatelj ostvaruje korist u vrijeme izvršavanja izvozne transakcije u okviru navedenog programa. U tom trenutku Vlada Indije obvezna je platiti gotovinski iznos, što čini financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) osnovne uredbe. Nakon što carinska tijela izdaju izvoznu otpremnicu u kojoj je, među ostalim, naveden iznos koji se treba dodijeliti za tu izvoznu transakciju, Vlada Indije više ne može odlučivati o dodjeljivanju subvencije. S obzirom na prethodno navedeno, Komisija smatra primjerenim ocijeniti korist u okviru programa DDS s obzirom na zbroj iznosa zarađenih u izvoznim transakcijama obavljenima u okviru tog programa tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije.

(64)

Grupa Dhunseri navela je da je korist u okviru programa DDS tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije s 1,9 % smanjena na 1,5 % i tvrdila da je to smanjenje trajno upućivanjem na silazno kretanje stope programa DDS, koja je s 5,5 %, koliko je iznosila 2011., smanjena na 1,5 % tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije. Zbog toga je društvo tvrdilo da bi, ako se na program DDS budu primjenjivale kompenzacijske mjere, to trebalo učiniti samo na temelju stope od 1,5 %.

(65)

Međutim, Komisija je napomenula da se u skladu s člankom 5. osnovne uredbe „iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere izračunava […] u smislu koristi za primatelja čije je postojanje utvrđeno tijekom razdoblja subvencioniranja iz ispitnog postupka”. Kako je prethodno navedeno, stopa je tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije bila 1,9 % vrijednosti FOB do 14. studenoga 2016. i 1,5 % nakon toga. Komisija stoga smatra da bi tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije trebalo upotrijebiti stvarne stope. Stoga je taj argument odbijen.

(66)

Društvo Reliance tvrdilo je i da bi korist izračunana na temelju programa DDS trebala biti ograničena na prekomjerne koristi jer bi se program DDS trebao smatrati programom povrata carine dopuštenim na temelju članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne uredbe, ali nije navelo dodatne elemente kojima bi potkrijepilo tu tvrdnju. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 60., Komisija je zaključila da program DDS ne ispunjava uvjete za dozvoljen sustav povrata carine. Nadalje, kad je riječ o društvu Reliance, Komisija je tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta zaključila da je to društvo ostvarilo koristi u okviru programa DDS čak i ako u razdoblju ispitnog postupka revizije nije uvozilo nijednu od dviju relevantnih sirovina (MEG i PTA). Stoga je ta tvrdnja odbijena jer je na temelju dostupnih podataka utvrđeno da ukupan iznos odobren društvu Reliance čini prekomjerne koristi.

(67)

Društvo MPPL objasnilo je da je upotrijebilo pročišćenu tereftalnu kiselinu (PTA) i monoetilenglikol (MEG) za proizvodnju PET-a i da su obje sirovine nabavljene od jednog domaćeg dobavljača koji je na temelju kupoprodajnog ugovora društvu MPPL naplaćivao takozvani „procijenjeni udio elementa carine”. Društvo MPPL na temelju toga tvrdilo je da plaća uvozne carine za sirovinu uključenu u izvozni proizvod i da bi izračun za program DDS stoga trebao biti ograničen na prekomjerne koristi. Komisija je u tom pogledu utvrdila da društvo MPPL nije dostavilo nijedan dokaz da „procijenjeni udio elementa carine” odgovara stvarnom plaćanju uvoznih carina. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(68)

Društvo IDIPL navelo je da je sav MEG, jedna od dviju sirovina koje je društvo upotrijebilo za proizvodnju PET-a, uvezen i da su uvozne carine za taj uvoz plaćene. Na temelju iznosa uvoznih carina plaćenih za MEG uključen u PET izvezen tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije društvo IDIPL dodatno je dostavilo izračun navodnog pretjeranog otpusta i tvrdilo da bi razinu subvencioniranja trebalo utvrditi samo na temelju tog pretjeranog otpusta. Unatoč izostanku sustava ili postupka kojim bi se potvrdilo koji su ulazni faktori potrošeni u proizvodnji izvezenog proizvoda i u kojim količinama, Komisija je obavila provjeru tvrdnje u skladu s Prilogom II. točkom 5. osnovnoj uredbi. Provjerom je potvrđeno da je sav MEG potrošen u proizvodnji PET-a uvezen i da je iznos uvoznih carina naveden u tvrdnji stvarno plaćen za MEG uključen u PET izvezen tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije. Komisija je na temelju toga prihvatila tvrdnju i razinu subvencioniranja izračunala samo na temelju pretjeranog otpusta.

(69)

U skladu s člankom 7. stavkom 2. osnovne uredbe Komisija je dodijelila te iznose subvencija prema ukupnom izvoznom prometu proizvoda iz postupka revizije tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije kao primjereni nazivnik jer subvencija ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena upućivanjem na proizvedene, prerađene, izvezene ili transportirane količine.

(70)

Komisija je stoga utvrdila da su stope subvencija u pogledu tog programa tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije iznosile 0,38 % za grupu Dhunseri i 1,67 % za društvo Reliance.

(71)

Društvo Reliance navelo je da je Komisija pogriješila jer je utvrdila da je program DDS program subvencioniranja obuhvaćen člankom 3. stavkom 1. točkom (a) podtočkom i. te da je osim toga postupila u suprotnosti s navedenim jer je provjerila razinu pretjeranog otpusta drugog izvoznika. Društvo Reliance tvrdilo je da je Komisija različito izračunavala razinu otpusta različitih stranaka te da je konkretno u slučaju društva Reliance kompenzacijskim mjerama bila obuhvaćena puna korist iz programa DDS umjesto ograničavanja kompenzacije samo na pretjerani otpust.

(72)

Ta je tvrdnja neutemeljena. Kako je prethodno navedeno, iako se na subvenciju upućuje kao na povrat carine, program nema sve značajke dopuštenog sustava povrata carine ili sustava zamjenskog povrata u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne uredbe niti je program usklađen s pravilima utvrđenima u Prilogu I. točki (i), Prilogu II. i Prilogu III. osnovne uredbe jer gotovinsko plaćanje izvozniku nije povezano sa stvarnim plaćanjima uvoznih carina na sirovine i nije kredit za carine koji se upotrebljava za nadoknađivanje uvoznih carina za prošli ili budući uvoz sirovina. Osim toga, isti pristup i pravila primijenjeni su na sva društva (društvo Reliance i grupa Dhunseri) jer je Komisija htjela saznati jesu li ta društva stvarno uvezla ijednu od relevantnih sirovina tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije i jesu li platila uvozne carine na taj uvoz. Zatim je Komisija na temelju dostupnih informacija izračunala pretjerani otpust tih dvaju društava. Situacija za svako od dvaju društava opisana je u nastavku. Društvo IDIPL (dio grupe Dhunseri) tvrdilo je i dostavilo dokaze da je jedna od dviju glavnih sirovina upotrijebljenih za proizvodnju PET-a u potpunosti uvezena i da su uvozne carine plaćene. Komisija je obavila provjeru kojom se dokazalo da je ta tvrdnja točna. Komisija je na temelju tih činjenica izračunala razinu subvencioniranja za pretjerani otpust. Društvo Reliance pozvano je da dostavi iste dokaze kao društvo IDIPL, no to nije učinilo. Stoga se pretjerani otpust za društvo Reliance sastojao od punog iznosa koje je društvo primilo od Vlade Indije. Budući da je razlika između tih dvaju proizvođača izvoznika stoga opravdana na temelju razlike u dostupnim činjenicama, ta je tvrdnja odbijena.

(73)

Društvo Reliance dalje je tvrdilo da je teret dokaza pogrešno primijenjen jer je njime navodno na proizvođača izvoznika pogrešno stavljen teret određivanja količine pretjeranog otpusta.

(74)

Komisija se s tim ne slaže. Podsjeća se da se ispitni postupak temelji na odgovorima na upitnik i posjetima radi provjere. Informacije povezane s razinom uvozne carine koju je predmetno društvo stvarno platilo (ili nije) činjenica je koju prijavljuje društvo. Društvo Reliance nije dostavilo te informacije u svojem odgovoru na upitnik iz uvodne izjave 19. u kojoj se zainteresirane strane pozivaju da dostave sve relevantne informacije u pogledu izračuna stope subvencioniranja. Komisija je zbog nedostatka informacija proaktivno prikupljala informacije na temelju kojih bi mogla utvrditi moguću razinu otpusta tijekom posjeta radi provjere na licu mjesta obavljenih u prosincu 2017. u društvu Reliance. Prvo je utvrđeno da društvo Reliance nije platilo uvozne carine za dvije glavne sirovine uključene u izvezeni PET, odnosno PTA i MEG. Komisija je zatim ispitala jesu li plaćene uvozne carine za sirovine upotrijebljene za proizvodnju PTA-a, MEG-a ili bilo koje sirovine na početku proizvodnog lanca za proizvodnju PTA-a ili MEG-a. Međutim, činilo se da društvo Reliance, koje je integrirano petrokemijsko društvo, uvozilo sirovu naftu i unutar društva proizvodilo sve međuproizvode koji su doveli do proizvodnje PET-a. Komisija je zatim utvrdila stopu uvozne carine primjenjivu na sirovu naftu i na temelju dokaznog materijala koje je društvo Reliance pružilo tijekom posjeta radi provjere ispostavilo se da je ona iznosila 0 %. Na temelju tih informacija izgledalo je da je cijeli iznos programa DDS činio pretjeran otpust. Društvo Reliance tijekom ostatka ispitnog postupka nije dostavilo brojčani podnesak koji se može provjeriti, a koji bi upućivao na suprotno. Društvo Reliance uopće nije dostavilo informacije na temelju kojih bi se mogao izračunati pretjerani otpust, iako je u više navrata pozvano da to učini. Ukratko, Komisija je proaktivno prikupljala informacije potrebne za izračun razine subvencioniranja programa DDS, a društvo Reliance unatoč brojnim pozivima nije dostavilo činjenične informacije da posjeduje i da bi moglo opravdati izračun razine pretjeranog otpusta nižeg od ukupnog iznosa programa DDS. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(75)

Društvo Reliance tvrdilo je da jedini poziv da dostavi informacije na temelju kojih bi se mogla utvrditi razina subvencioniranja za pretjerani otpust od Komisije dobilo u vrijeme objave. Međutim, Komisija primjećuje da je društvo Reliance tijekom posjeta radi provjere bilo pozvano da odgovori na upitnik i dostavi informacije o pretjeranom otpustu, kako je opisano u uvodnoj izjavi 74. Stoga je i ta tvrdnja odbijena.

(76)

Društvo Reliance navelo je da Komisija nije dostavila izvješće o provjeri i tvrdilo je da zbog toga nije moglo na odgovarajući način braniti svoje interese u pogledu programa DDS s obzirom na to da je Komisija preokrenula teret dokaza pri kvantificiranju iznosa koristi iz programa DDS.

(77)

Kako je prethodno objašnjeno, Komisija smatra da je teret dokazivanja da su plaćene uvozne carine za sirovine uključene u izvezene proizvode za koje je Vlada Indije izvršila povrat tih navodno plaćenih uvoznih carina na proizvođaču izvozniku. Teret je izračuna iznosa subvencioniranja na temelju dostupnih informacija na Komisiji. Komisija u tom pogledu navodi da su relevantni elementi upotrijebljeni za utvrđivanje stope subvencioniranja programa DDS na temelju metode objašnjene u uvodnoj izjavi 69. provjereni na temelju odgovora na upitnik društva Reliance. Provjera programa DDS provedena je istodobno kad i provjera programa MEIS jer su ta dva programa vrlo slična. Provjereno je nekoliko izvoznih računa i dokumenata povezanih s njima. Ti su podaci isto tako dostupni društvu Reliance u obliku dokaznih materijala o misiji. Komisija je tijekom posjeta radi provjere utvrdila da postoji nepodudarnost između vrijednosti izvoznih proizvoda koje je dostavilo društvo Reliance u okviru programa DDS i vrijednost izvoznih proizvoda u okviru programa MEIS. Društvo Reliance tu je nepodudarnost objasnilo u jednom od dokaznih materijala o misiji. Ipak, ta nepodudarnost nije utjecala na izračun iznosa subvencioniranja. Tijekom provjere nije utvrđena nijedna druga nepodudarnost povezana s dokumentima koje je društvo Reliance dostavilo u pogledu programa DDS. U skladu s tim sve informacije potrebne za ostvarivanje prava zainteresiranih strana na obranu u početnoj su fazi ispitnog postupka priopćene zainteresiranim stranama, uključujući društvo Reliance. Komisija stoga smatra da su se prava na obranu društva Reliance poštovala tijekom osnovnog ispitnog postupka. U uvodnoj izjavi 74. pokazuje se i da Komisija nije preokrenula teret dokaza te da je, upravo suprotno, proaktivno prikupljala informacije potrebne za izračun iznosa koristi iz programa DDS. Stoga se ta tvrdnja odbija.

(78)

Kako je prethodno objašnjeno, na sve uključene gospodarske subjekte primjenjivala su se ista pravila nakon što je provedena pažljiva ocjena njihova konkretnog činjeničnog stanja. Društvo IDIPL ponovno je tvrdilo da je tijekom RIPR-a društvu MPPL zaračunan „procijenjeni iznos carine”, koje je društvo MPPL i platilo svojem domaćem dobavljaču PTA-a i MEG-a u skladu s njihovim ugovornim obvezama. Društvo IDIPL tvrdilo je da bi „procijenjeni iznos carine” trebalo oduzeti od ukupnog iznosa koristi iz programa DDS. Društvo IDIPL navelo je i da se mehanizmom „procijenjenog iznosa carine”„donose odluke politike kako bi se prema kraju proizvodnog lanca uvele uvozne carine koje se naplaćuju dobavljaču sirovina”.

(79)

Komisija u pogledu te tvrdnje može potvrditi da se u komercijalnom ugovoru između društva MPPL i njegova dobavljača u formuli koja se upotrebljava za izračun cijene sirovina navodi element „procijenjenog iznosa carine”. Međutim, to samo po sebi nije dokaz da je domaći dobavljač stvarno platio carinu jer je ta formula rezultat komercijalnih pregovora u kojima se ne uzima nužno u obzir to jesu li carine stvarno plaćene. Društvo IDIPL u tom pogledu nije dostavilo dokaze da je sirovine koje je kupilo uvezao njihov dobavljač te, ako te sirovine jesu uvezene, da je plaćena carina. Zbog toga je ta tvrdnja odbijena.

(80)

Vlada Indije navela je da se programom DDS kako je predviđen Sporazumom o subvencijama i kompenzacijskim mjerama ne mora nužno omogućiti otpust/oslobođenje/odgoda uvoznih naknada plaćenih za uvoz ulaznih faktora, no može se omogućiti otpust neizravnih poreza. Vlada Indije na temelju toga tvrdila je da je Komisija napravila temeljnu pogrešku jer je program DDS ocijenila nedozvoljenim sustavom povrata carina na temelju činjenice da ga se može iskoristiti čak i ako uvozne carine nisu plaćene.

(81)

Komisija je u tom pogledu navela da Vlada Indije, iako navodi pravne argumente u pogledu otpusta neizravnih poreza, ne pruža dokaze da je neka od zainteresiranih strana te neizravne poreze stvarno platila ili trebala platiti za sirovine upotrijebljene u proizvodnji izvezenog PET-a te da za njih, ako su plaćeni, nije odobren povrat u okviru drugog poreznog mehanizma koji nije povezan s programom DDS. Nijedna zainteresirana strana tijekom ispitnog postupka nije dostavila informacije o neizravnim porezima povezanima s programom DDS koji bi utjecali na razinu pretjeranog otpusta, iako su u više navrata pozvane da to učine kako bi se omogućio izračun pretjeranog otpusta u okviru programa DDS. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(82)

Vlada Indije tvrdi i da se programom DDS predviđa da se mehanizmom provjere prati potrošnja ulaznih faktora u proizvodnji izvezenog proizvoda.

(83)

Vlada Indije u potvrdu te tvrdnje uputila je na određene odredbe Pravila za povrat carina i Priručnika za carine na temelju kojih se provode revizije i provjere, ali nije dokazala da se programom DDS uvodi sustav ili postupak kojim bi se potvrdilo koji se ulazni faktori upotrebljavaju u proizvodnji izvezenog proizvoda te u kojim iznosima, u smislu Priloga II. točke 4. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(84)

Potrebno je dodati i da nedostatak sustava ili postupka provjere u smislu Priloga II. točke 4. nije utjecao na utvrđivanje iznosa subvencije iz uvodne izjave 70. jer je Komisija pretjerani otpust izračunala na temelju informacija koje su joj dostavila društva iz ispitnog postupka. Vlada Indije tvrdila je da je Komisija obvezna biti proaktivna u pogledu izračuna pretjeranog otpusta.

(85)

U uvodnoj izjavi 74. vidljivo je da je Komisija proaktivno tražila informacije na temelju kojih bi se moglo odrediti je li dio iznosa programa DDS činio pretjerani otpust. Osim toga, iako je Vlada Indije pozvana da to učini, nije provela daljnje ispitivanje na temelju stvarnih transakcija predmetnih izvoznih proizvođača. Stoga ta tvrdnja nije relevantna.

(86)

Komisija je utvrdila da su predmetni proizvođači izvoznici dobili koncesije na temelju programa EPCGS, koje bi mogle biti dodijeljene proizvodu iz postupka revizije u razdoblju ispitnog postupka revizije.

(87)

Detaljni opis programa EPCGS nalazi se u poglavlju 5. dokumenta FTP 2015.–2020. i u poglavlju 5. dokumenta HOP I 2015.–2020.

(88)

Proizvođači izvoznici te trgovci izvoznici „povezani s” pomoćnim proizvođačima i pružateljima usluga ispunjavaju uvjete za tu mjeru.

(89)

Pod uvjetom da ima izvoznu obvezu društvo smije uvoziti osnovna sredstva (nova i rabljena osnovna sredstva do 10 godina starosti) po sniženoj stopi carine. Vlada Indije u tu svrhu izdaje dozvolu programa EPCGS nakon podnošenja zahtjeva i plaćanja pristojbe. Programom se predviđa snižena stopa uvozne carine koja se primjenjuje na sva osnovna sredstva koja se uvoze u okviru tog programa. Kako bi se ispunila izvozna obveza, uvezena osnovna sredstva moraju se iskoristiti za proizvodnju određene količine proizvoda predviđenih za izvoz tijekom određenog razdoblja. Prema dokumentu FTP 2015.–2020. osnovna sredstva u skladu su s programom EPCGS mogu izvoziti uz stopu carine od 0 %. Obveza izvoza koja odgovara šesterostrukom iznosu ušteđene pristojbe mora se ispuniti u roku od najviše šest godina.

(90)

Nositelj dozvole programa EPCGS može nabavljati osnovna sredstva i na domaćem tržištu. U tom slučaju domaći proizvođač osnovnih sredstava može iskoristiti mogućnost bescarinskog uvoza komponenata potrebnih za proizvodnju takvih osnovnih sredstava. Domaći proizvođač alternativno može zahtijevati olakšicu u obliku procijenjenog izvoza u pogledu opskrbe osnovnim sredstvima isporučenima nositelju dozvole u okviru programa EPCGS.

(91)

Programom EPCGS osiguravaju se subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe. Smanjenje carine financijski je doprinos Vlade Indije jer se tom povlasticom snižava njezin prihod od carina koji bi inače dospio na naplatu. Osim toga, izvoznik od nje ostvaruje korist jednaku iznosu smanjenja carine.

(92)

Nadalje, program EPCGS de iure ovisi o realizaciji izvoza s obzirom na to da se takve dozvole ne mogu dobiti bez preuzimanja obveze izvoza. Stoga se smatra specifičnom subvencijom i subvencijom protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere na temelju članka 4. stavka 4. prvog podstavka točke (a) osnovne uredbe.

(93)

Program EPCGS ne može se smatrati dopuštenim sustavom povrata carina ili sustavom zamjenskog povrata u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne uredbe. Osnovna sredstva nisu uključena u područje primjene tih dopuštenih sustava, kako se navodi u Prilogu I. točki (i) osnovne uredbe, jer se ne upotrebljavaju u proizvodnji izvoznih proizvoda.

(94)

Komisija je izračunala iznos subvencije u skladu s člankom 7. stavkom 3. osnovne uredbe na temelju neplaćenih carina na uvezena osnovna sredstva tijekom razdoblja koje odražava uobičajeno amortizacijsko razdoblje takvih osnovnih sredstava u predmetnoj industriji. Iznos subvencije za razdoblje ispitnog postupka revizije tada je izračunan dijeljenjem ukupnog iznosa neplaćenih carina vremenom amortizacije. Tako izračunani iznos, koji vrijedi za razdoblje ispitnog postupka revizije, prilagođen je dodavanjem kamata za to razdoblje kako bi se odrazila puna vrijednost koristi kroz vrijeme. Komercijalna kamatna stopa tijekom razdoblja ispitnog postupka u Indiji smatrala se prikladnom za tu svrhu.

(95)

Nijedan indijski proizvođač izvoznik nije zahtijevao da se naknade nastale za dobivanje subvencije oduzmu od ukupnog iznosa subvencije, na što imaju pravo u skladu s člankom 7. stavkom 1. točkom (a).

(96)

U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. osnovne uredbe Komisija je navedeni iznos subvencije dodijelila prema izvoznom prometu proizvoda iz postupka revizije tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije kao nazivnik jer subvencija ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena upućivanjem na proizvedene, prerađene, izvezene ili transportirane količine.

(97)

Na osnovi prethodno navedenog Komisija je utvrdila da su stope subvencije u pogledu tog programa tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije iznosile 0,11 % za grupu Dhunseri i 0,45 % za društvo Reliance.

(98)

Društvo IDIPL tvrdilo je da su postrojenje i strojevi uvezeni u okviru programa EPCGS upotrijebljeni za proizvodnju PET-a za domaću i izvoznu prodaju te je stoga tvrdilo da bi nazivnik u uvodnoj izjavi 96. trebala biti ukupna prodaja društva, a ne izvozni promet PET-a.

(99)

Komisija u tom pogledu napominje da, čak i da je ta nepotkrijepljena tvrdnja točna, budući da program EPCGS ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljen upućivanjem na proizvedene, prerađene, izvezene ili transportirane količine, članak 7. stavak 2. je primjenjiv, a nazivnik odabran u uvodnoj izjavi 96. je opravdan. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(100)

Utvrđeno je da su oba predmetna proizvođača izvoznika tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije ostvarila koristi na temelju programa MEIS.

(101)

Detaljni opis programa MEIS nalazi se u poglavlju 3. dokumenta FTP 2015.–2020. i poglavlju 3. dokumenta HOP I 2015.–2020.

(102)

Program MEIS stupio je na snagu 1. travnja 2015.

(103)

Svaki proizvođač izvoznik ili trgovac izvoznik ispunjuje uvjete za taj program.

(104)

Društva koja ispunjavaju uvjete mogu ostvariti koristi iz programa MEIS tako da određene proizvode izvoze u određene zemlje razvrstane u skupinu A („tradicionalna tržišta” koja uključuju sve države članice EU-a), skupinu B („tržišta u nastajanju i ciljna tržišta”) i skupinu C („ostala tržišta”). Zemlje razvrstane u pojedine skupine i popis proizvoda s odgovarajućim stopama naknade navedeni su u tablici 1. odnosno tablici 2. Dodatka 3.B dokumentu FTP 2015.–2020.

(105)

Korist se ostvaruje u obliku kredita za carine koji je jednak postotku vrijednosti FOB izvoza.

(106)

Kad se program MEIS počeo provoditi u travnju 2015. proizvod iz postupka revizije nije bio uključen u Dodatak 3.B i stoga nije ispunjavao uvjete za koristi iz programa MEIS. Međutim, Službenim priopćenjem br. 44/2015-2020 od 29. listopada 2015. izvoz PET-a u zemlje skupina A i B počeo je ispunjavati uvjete za koristi iz programa MEIS koje iznose 2 % vrijednosti FOB izvoza. Službenim priopćenjem br. 06/2015-2020 izvoz u zemlje skupine C 4. svibnja 2016. počeo je ispunjavati uvjete za istu korist od 2 %.

(107)

Određene vrste izvoza isključene su iz programa, na primjer izvoz uvezene ili pretovarene robe, procijenjeni izvoz, izvoz usluga i izvozni promet jedinica koje posluju u posebnim gospodarskim zonama/jedinicama koje posluju za izvoz.

(108)

Krediti za carine u okviru programa MEIS mogu se slobodno prenositi i vrijede u razdoblju od 18 mjeseci od dana izdavanja. Mogu se upotrijebiti za: i. plaćanje carina na uvoz ulaznih faktora ili robe, uključujući osnovna sredstva; ii. plaćanje trošarina na nabavu ulaznih faktora ili robe na domaćem tržištu, uključujući osnovna sredstva i njihovo plaćanje; iii. plaćanje poreza na usluge na nabavu usluga.

(109)

Zahtjev za ostvarivanje koristi u okviru programa MEIS mora se podnijeti na internetu na internetskim stranicama Glavne uprave za vanjsku trgovinu. Uz zahtjev na internetu moraju se priložiti i odgovarajući dokumenti (otpremnice, potvrde banke o realizaciji i dokaz o istovaru). Mjerodavno regionalno tijelo Vlade Indije nakon temeljite provjere dokumenata izdaje kredit za carine. Sve dok izvoznik dostavlja odgovarajuće dokumente regionalno tijelo ne može odlučivati o dodjeljivanju kredita za carine.

(110)

Programom MEIS predviđene su subvencije u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. i članka 3. stavka 2. osnovne uredbe. Kredit za carine u okviru programa MEIS financijski je doprinos Vlade Indije jer će se kredit na kraju upotrijebiti za nadoknađivanje uvoznih carina plaćenih za osnovna sredstva, smanjujući na taj način prihod Vlade Indije od pristojbi koje bi u suprotnom trebalo platiti. Osim toga, izvoznik koji ne podliježe plaćanju tih uvoznih carina ostvaruje korist od kredita za carine u okviru programa MEIS.

(111)

Nadalje, program MEIS de iure ovisi o realizaciji izvoza te se stoga smatra specifičnim i programom protiv kojeg se mogu uvesti kompenzacijske mjere na temelju članka 4. stavka 4. prvog podstavka točke (a) osnovne uredbe.

(112)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. i člankom 5. osnovne uredbe Komisija je izračunala iznos subvencija protiv kojih se može uvesti kompenzacijska mjera u pogledu koristi koju ostvaruje primatelj, za koju je utvrđeno da postoji tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije. U tom je smislu Komisija utvrdila da primatelj ostvaruje korist u vrijeme izvršavanja izvozne transakcije u okviru navedenog programa. Vlada Indije trenutačno izdaje kredit za carine koji proizvođač izvoznik knjiži kao potraživanje koje proizvođač izvoznik može nadoknaditi u svakom trenutku. Navedeno čini financijski doprinos u smislu članka 3. stavka 1. točke (a) podtočke ii. osnovne uredbe. Nakon što carinska tijela izdaju izvoznu otpremnicu, Vlada Indije više ne može odlučivati o dodjeljivanju subvencije. S obzirom na prethodno navedeno, Komisija smatra primjerenim ocijeniti korist u okviru programa MEIS kao zbroj iznosa zarađenih u izvoznim transakcijama obavljenima u okviru tog programa tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije.

(113)

U skladu s člankom 7. stavcima 2. i 3. osnovne uredbe Komisija je taj iznos subvencije (brojnik) dodijelila prema izvoznom prometu predmetnog proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije kao primjereni nazivnik jer subvencija ovisi o realizaciji izvoza i nije dodijeljena upućivanjem na proizvedene, prerađene, izvezene ili transportirane količine.

(114)

Na osnovi prethodno navedenog Komisija je utvrdila da su stope subvencije u pogledu tog programa tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije iznosile 1,90 % za grupu Dhunseri odnosno 1,93 % za društvo Reliance.

(115)

Vlada Indije tvrdila je da se za program MEIS ne mogu uvesti kompenzacijske mjere zbog sljedeća dva razloga: 1. program je u skladu s odredbama točaka (g) i (h) Priloga I. koje se čitaju zajedno s odredbama Priloga II. Sporazumu o subvencijama i kompenzacijskim mjerama i 2. otpisi pristojbi jesu „knjižna odobrenja” kojima se nositelju pruža korist samo u razdoblju u kojem se otpis upotrebljava za prebijanje uvoznih carina.

(116)

Vlada Indije nije dostavila nikakve dokaze u pogledu prvog razloga. Sama tvrdnja da je osnovni cilj programa MEIS pružiti pomoć izvoznicima da nadoknade infrastrukturne neučinkovitosti i povezane troškove/poreze te uspostaviti ravnopravne uvjete na tržištu nije dovoljna da bi se pokazalo da je program MEIS u skladu s odredbama točaka (g) i (h) Priloga I. koje se čitaju zajedno s odredbama Priloga II. Sporazumu o subvencijama i kompenzacijskim mjerama. Kad je riječ o drugom razlogu, podsjećamo da se, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 108., od trenutka kada Vlada Indije dostavi otpis pristojbi korisniku programa MEIS taj otpis može u bilo kojem trenutku upotrijebiti za prebijanje određenih pristojbi ili poreza ili preprodati drugom subjektu jer se otpisi pristojbi mogu slobodno prenositi. Stoga se smatra da Vlada Indije dodjeljuje korist korisniku programa MEIS u trenutku dostave otpisa pristojbi. Čini se da je takvo tumačenje uvedeno i u indijske računovodstvene standarde jer se, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 112., financijska vrijednost otpisa knjiži kao potraživanje čim Vlada Indije dostavi otpise, a ne u trenutku kada se stvarno upotrijebi za prebijanje pristojbe ili poreza. Stoga je ta tvrdnja odbijena.

(117)

Komisija je utvrdila da je jedno društvo iskoristilo predmetnu mjeru tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije. Međutim, ispitnim je postupkom utvrđeno da je ostvarena korist zanemariva i ta se mjera nije dodatno analizirala.

(118)

Komisija podsjeća na to da je Provedbenom uredbom (EU) 2015/1350 utvrđen iznos subvencioniranja od 3,2 % za društvo DPL i 6,2 % za društvo Reliance, što znači kompenzacijske pristojbe od 35,69 EUR po toni odnosno 69,39 EUR po toni.

(119)

Tijekom trenutačnih djelomičnih privremenih revizija Komisija je utvrdila da je iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, izraženih ad valorem, 2,3 % za grupu Dhunseri i 4 % za društvo Reliance. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama od 27. do 30., stope subvencije za grupu Dhunseri navedene u tablici u nastavku utvrđene su objedinjenjem podataka društava IDIPL i MPPL, dvaju proizvođača izvoznika PET-a u grupi tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije.

Tablica

Stope za pojedinačne subvencije protiv kojih su uvedene kompenzacijske mjere

(120)

Kompenzacijske mjere koje su trenutačno na snazi u obliku su specifičnih pristojbi. Stoga je Komisija na temelju stopa subvencije iz prethodne tablice utvrdila sljedeće specifične kompenzacijske pristojbe: 18,73 EUR po toni za grupu Dhunseri i 29,21 EUR po toni za društvo Reliance.

(121)

U skladu s prethodnom uvodnom izjavom 16. Komisija je ocijenila potrebu da izmijeni stopu pristojbe primjenjivu na „sva ostala društva” u Indiji, koja iznosi 69,40 EUR po toni. U tom se pogledu podsjeća na to da je najviša pristojba na snazi protiv indijskih proizvođača izvoznika od 74,60 EUR po toni uvedena za društvo Pearl Engineering Polymers Ltd, proizvođača koji nije predmet ovih revizija. Budući da se najviša pristojba ne mijenja ovim revizijama, nije opravdana izmjena stope pristojbe primjenjive na „sva ostala društva” u Indiji.

(122)

U skladu s člankom 19. stavkom 4. osnovne uredbe ispitano je jesu li se znatno promijenile okolnosti u pogledu subvencioniranja tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije i jesu li te promijenjene okolnosti trajne.

(123)

Komisija je utvrdila da su tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije predmetni proizvođači izvoznici nastavili ostvarivati koristi od subvencija Vlade Indije protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, iako su stope tih koristi bile različite.

(124)

Kad je riječ o društvu Reliance, najvažnije subvencije u pogledu stopa subvencioniranja tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije bile su one u okviru programa DDS i MEIS. Nema naznaka da će te subvencije u doglednoj budućnosti prestati postojati. Obje subvencije pružaju korist koja se izračunava kao točno utvrđen postotak vrijednosti izvoza FOB i nema naznaka ni da će se odgovarajuće stope subvencije u doglednoj budućnosti izmijeniti.

(125)

Kad je riječ o programu DDS, Vlada Indije stopu subvencioniranja izmijenila je nekoliko puta u proteklih sedam godina: s 5,5 % vrijednosti FOB 2011. smanjila se na 3,9 % 2012., 3,0 % 2013., 2,4 % 2014., 1,9 % 2015. i konačno 1,5 % tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije. Prema podacima internetskih stranica Središnjeg odbora za carine i trošarine (21) stopa se nakon toga nije mijenjala.

(126)

Kad je riječ o programu MEIS, stopa od 2 % vrijednosti FOB koja se u listopadu 2015. počela primjenjivati na PET, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 106., prema podacima internetskih stranica Glavne uprave za vanjsku trgovinu (22) otad se nije promijenila.

(127)

Kad je riječ o programu EPCGS, nakon razdoblja ispitnog postupka revizije ne očekuje se znatna promjena stope subvencioniranja jer (a) nije bilo naznaka važnog planiranog uvoza osnovnih sredstava i (b) svaka korist dodijeljena u okviru te subvencije raspoređena je tijekom velikog broja godina koji odgovara razdoblju amortizacije osnovnih sredstava (od 18 do 25 godina u Indiji).

(128)

Program AAS najviše je pridonio subvencioniranju društva Reliance tijekom posljednje privremene revizije navedene u uvodnoj izjavi 7, kako je zaključeno u Provedbenoj uredbi (EU) 2015/1350. Kako je opisano u prethodnoj uvodnoj izjavi 46., program AAS gotovo uopće nije iskorišten tijekom razdoblja ispitnog postupka trenutačne revizije jer je većina izvoza ostvarila koristi iz programa DDS, koji je međusobno isključiv s programom AAS. Program AAS i dalje je dostupan i ne može se isključiti mogućnost da će ga društvo Reliance ponovno početi upotrebljavati u budućnosti, ali time bi se automatski smanjile koristi ostvarene u okviru programa DDS jer svaka izvozna transakcija može ostvariti korist samo od jedne od dviju subvencija.

(129)

Kako je utvrđeno u uvodnim izjavama od 125. do 128., nisu pronađeni dokazi da će se programi protiv kojih su uvedene kompenzacijske mjere ukinuti niti da će se u budućnosti smanjiti ili povećati njihova razina subvencioniranja. Komisija je na temelju toga zaključila da su okolnosti koje su dovele do nove stope subvencioniranja društva Reliance trajne.

(130)

Tijekom razdoblja ispitnog postupka trenutačne privremene revizije društvo Reliance ostvarilo je koristi od niže razine subvencioniranja nego tijekom posljednje izvanredne revizije iz uvodne izjave 7., kako je zaključeno u Provedbenoj uredbi (EU) 2015/1350, jer su se utvrđene stope subvencioniranja smanjile sa 6,2 % na 4 %. Na temelju uvodne izjave 129. vjerojatno je i da će društvo Reliance nastaviti primati subvencije u iznosu manjem od onoga koji je utvrđen u Provedbenoj uredbi (EU) 2015/1350. Komisija je stoga zaključila da bi nastavak postojećih mjera doveo do razine pristojbi više od subvencije protiv koje se mogu uvesti kompenzacijske mjere i koja nanosi štetu. Stoga bi se razina mjera na snazi trebala izmijeniti kako bi se u njoj odražavalo novo stanje.

(131)

Kad je riječ o grupi Dhunseri, ispitnim je postupkom u uvodnim izjavama od 27. do 30. utvrđeno da se struktura grupe znatno promijenila. Najvažnija je promjena činjenica da je grupa tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije bila vlasnica dviju tvornica PET-a, za razliku od prethodne privremene revizije kada je bila vlasnica jedne. Reorganizacija provedena u kontekstu povezivanja s partnerskim društvom IVL uključivala je nekoliko pravnih koraka u razdoblju od gotovo dvije godine i najvjerojatnije je završena kad je Visoki sud u Kolkati u prosincu 2017. izrekao sankcije protiv te reorganizacije. Komisija zbog toga smatra da je promjena strukture trajna. Na temelju navedenog i prethodnih zaključaka o trenutačnoj (i nižoj) razini subvencioniranja utvrđenoj u ovim revizijama zaključeno je da bi mjere na snazi trebalo izmijeniti kako bi se u njima odražavalo novo stanje.

(132)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 120., izmijenjene mjere u obliku su specifičnih pristojbi. Stope specifičnih pristojbi izračunavaju se na temelju podataka povezanih s razdobljem ispitnog postupka revizije i stoga ostaju na istoj razini bez obzira na kretanje izvozne cijene.

(133)

Međutim, za razliku od subvencija kojima su se tijekom početnog ispitnog postupka ostvarili najveći iznosi subvencioniranja, na temelju dvaju glavnih programa subvencija (DDS i MEIS) tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije ostvaruju se financijske koristi koje su izravno proporcionalne izvoznoj cijeni. Te su dvije subvencije činile 97 % odnosno 89 % ukupnog iznosa subvencioniranja grupe Dhunseri i društva Reliance tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije. To znači da se iznos subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere automatski povećava u skladu s povećanjem izvozne cijene. Stoga se čini da se specifičnim pristojbama ne nadoknađuje na primjeren način stvarna stopa subvencioniranja od koje su dva proizvođača izvoznika ostvarila korist.

(134)

Na temelju toga Komisija zbog navedenih okolnosti smatra da, za razliku od početnog ispitnog postupka, specifične pristojbe možda više nisu najprimjereniji oblik mjera. Međutim, promjena oblika mjera ne može se predvidjeti u kontekstu trenutačnih privremenih revizija jer bi se takva promjena morala primijeniti na sve indijske proizvođače izvoznike, dok su trenutačne privremene revizije ograničene na utvrđivanje razine subvencioniranja samo dvaju proizvođača izvoznika. Komisija je stoga odlučila zadržati trenutačni oblik mjera.

(135)

Društvo IDIPL nakon objave je dostavilo ponudu za preuzimanje obveze u pogledu cijene. Ponuda je odbijena jer prirodom subvencioniranja nastaje situacija u kojoj bi se primjenom obveze minimalne uvozne cijene dovelo do povećanog subvencioniranja. Razlog je taj što razina subvencioniranja prema programima DDS i MEIS, koja zajedno čini 95 % subvencioniranja, ovisi o vrijednosti FOB proizvoda izvezenih prema tim programima. Nadalje, struktura grupe kojoj pripada IDIPL učinila bi učinkovito praćenje obveze nepraktičnim.

(136)

Ova je Uredba u skladu s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036,

(1)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2320/1997 (2) uvelo antidampinške pristojbe na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili nelegiranog čelika podrijetlom, među ostalim, iz Rusije. Odlukom Komisije 2000/70/EZ (3) prihvaćena je obveza od izvoznika iz Rusije. Vijeće je Uredbom (EZ) br. 348/2000 (4) uvelo antidampinške pristojbe na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Hrvatske i Ukrajine. Uredbom Vijeća (EZ) br. 1322/2004 (5) odlučeno je da se, kao mjera opreza u vezi s prošlim nekonkurentnim ponašanjem određenih proizvođača iz Unije (vidjeti uvodnu izjavu 9. navedene uredbe), ukinu mjere na snazi na uvoz iz, među ostalim, Rusije.

(2)

Nakon ispitnog postupka revizije provedenog u skladu s člankom 11. stavkom 3. osnovne uredbe Vijeće je Uredbom (EZ) br. 258/2005 (6) izmijenilo konačne mjere uvedene Uredbom (EZ) br. 348/2000, ukinulo mogućnost izuzeća od pristojbe predviđenog člankom 2. navedene uredbe i uvelo antidampinšku pristojbu od 38,8 % na uvoz iz Hrvatske i antidampinšku pristojbu od 64,1 % na uvoz iz Ukrajine, uz izuzetak uvoza društva Dnepropetrovsk Tube Works, koje je podlijegalo antidampinškoj pristojbi od 51,9 %.

(3)

Odlukom 2005/133/EZ (7) Komisija je djelomično suspendirala konačne mjere povezane s Hrvatskom i Ukrajinom na razdoblje od devet mjeseci s učinkom od 18. veljače 2005. Djelomično proširenje produljeno je za dodatno razdoblje od jedne godine Uredbom Vijeća (EZ) br. 1866/2005 (8).

(4)

Uredbom (EZ) br. 954/2006 (9) Vijeće je uvelo konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenih bešavnih cijevi podrijetlom, među ostalim, iz Hrvatske, Rusije i Ukrajine, ukinulo uredbe (EZ) br. 2320/97 i (EZ) br. 348/2000, prekinulo privremene revizije i revizije zbog predstojećeg isteka antidampinških mjera na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili nelegiranog čelika podrijetlom, među ostalim, iz Rusije i prekinulo privremene revizije antidampinških pristojbi na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili nelegiranog čelika podrijetlom, među ostalim, iz Hrvatske, Rusije i Ukrajine.

(5)

Presudom od 16. veljače 2012. u spojenim predmetima C-191/09 i C-200/09 P Vijeće i Komisija protiv Interpipe Niko Tube i Interpipe NTRP Sud je odbio žalbu Vijeća (10) na presudu Prvostupanjskog suda od 10. ožujka 2009., poništavajući time članak 1. Uredbe (EZ) br. 954/2006 u mjeri u kojoj se odnosi na dio antidampinške pristojbe utvrđene za proizvode koje proizvode društva Interpipe Nikopolsky Seamless Tubes Plant Niko Tube ZAT i Interpipe Nizhnedneprovsky Tube Rolling Plant VAT (zajedno „grupa Interpipe”) koja je bila viša od pristojbe koja bi bila primjenjiva da izvozna cijena nije bila prilagođena za proviziju u slučaju prodaje putem posrednika povezanog trgovca, društva Sepco SA (11). U skladu s člankom 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije Komisija je poduzela mjere potrebne za postupanje sukladno presudama i ponovno izračunala stopu antidampinške pristojbe za grupu Interpipe u skladu s uputama Prvostupanjskog suda i Suda. Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 540/2012 (12) ispravljeni su aspekti Uredbe (EZ) br. 954/2006 za koje je utvrđeno da su neusklađeni s osnovnom uredbom, i koji su time doveli do poništavanja dijelova te uredbe. Ta uredba nije utjecala na valjanost svih ostalih nalaza iz Uredbe (EZ) br. 954/2006. Nakon ponovnog izračuna utvrđeno je da antidampinška pristojba koja je trenutačno na snazi za grupu Interpipe iznosi 17,7 % za predmetni proizvod.

(6)

Vijeće je Uredbom (EU) br. 585/2012 (13) nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera uvelo konačne antidampinške pristojbe na uvoz određenih bešavnih cijevi podrijetlom iz Rusije i Ukrajine i prekinulo antidampinške mjere protiv uvoza određenih bešavnih cijevi od željeza ili nelegiranog čelika podrijetlom iz Hrvatske („prethodna revizija zbog predstojećeg isteka mjere”).

(7)

Nakon ispitnih postupaka u okviru djelomične privremene revizije u skladu s člankom 11. stavkom 3. osnovne uredbe Vijeće je Uredbom (EU) br. 795/2012 (14) odnosno Uredbom (EU) br. 1269/2012 (15) izmijenilo konačne mjere uvedene Uredbom (EU) br. 585/2012 u pogledu određenog broja ruskih i ukrajinskih proizvođača izvoznika.

(8)

Stopa antidampinških pristojbi koje su trenutačno na snazi iznosi 35,8 % za uvoz podrijetlom iz Rusije, uz izuzetak društava Joint Stock Company Chelyabinsk Tube Rolling Plant i Joint Stock Company Pervouralsky Novotrubny Works (24,1 %), OAO Volzhsky Pipe Plant, OAO Taganrog Metallurgical Works, OAO Sinarsky Pipe Plant i OAO Seversky Tube Works (28,7 %), te 25,7 % za uvoz podrijetlom iz Ukrajine, uz izuzetak društava OJSC Dnepropetrovsk Tube Works (12,3 %), LLC Interpipe Niko Tube i OJSC Nizhnedneprovsky Tube Rolling Plant (13,8 %).

(9)

Komisija je 4. srpnja 2017. najavila pokretanje revizije zbog predstojećeg isteka antidampinških mjera koje se primjenjuju na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom iz Rusije i Ukrajine u skladu s člankom 11. stavkom 2. osnovne uredbe objavom obavijesti u Službenom listu Europske unije („obavijest o pokretanju postupka”) (16).

(10)

Reviziju je nakon obrazloženog zahtjeva podnesenog 30. ožujka 2017. pokrenuo Odbor za obranu industrije bešavnih čeličnih cijevi Europske unije („podnositelj zahtjeva”) u ime proizvođača iz Unije koji čine više od 25 % ukupne proizvodnje određenih bešavnih cijevi u Uniji. Zahtjev se temeljio na činjenici da bi istekom mjera vjerojatno došlo do nastavka dampinga za Ukrajinu i ponavljanja dampinga za Rusiju te ponavljanja štete za industriju Unije.

(11)

Komisija je 7. svibnja 2018. pokrenula djelomičnu privremenu reviziju u pogledu uvoza određenih bešavnih cijevi od željeza ili čelika podrijetlom, među ostalim, iz Ukrajine u skladu s člankom 11. stavkom 3. osnovne uredbe (17). Djelomičnu privremenu reviziju zatražila je jedna grupa proizvođača izvoznika iz Ukrajine, grupa Interpipe, i ona je ograničena na preispitivanje dampinga u pogledu podnositelja zahtjeva.

(12)

Ispitnim postupkom u pogledu nastavka ili ponavljanja dampinga i štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2016. do 30. lipnja 2017. („razdoblje ispitnog postupka revizije” ili „RIPR”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu vjerojatnosti nastavka ili ponavljanja štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2014. do kraja RIPR-a („razmatrano razdoblje”).

(13)

Komisija je o pokretanju postupka revizije službeno obavijestila proizvođače izvoznike, uvoznike, poznate korisnike, predstavnike zemalja izvoznica, podnositelja zahtjeva i proizvođače iz Unije navedene u zahtjevu. Zainteresirane strane imale su mogućnost iznijeti svoje stavove u pisanom obliku i zatražiti saslušanje u roku koji je utvrđen u obavijesti o pokretanju postupka.

(14)

S obzirom na velik broj proizvođača izvoznika u Rusiji i Ukrajini i velik broj uvoznika u početku je u obavijesti o pokretanju postupka predviđen odabir uzorka proizvođača izvoznika i uvoznika u skladu s člankom 17. osnovne uredbe. Kako bi Komisija mogla odlučiti je li odabir uzorka zaista potreban i, ako jest, odabrati uzorak, od prethodno navedenih strana zatraženo je da se jave u roku od 15 dana od pokretanja postupka i Komisiji dostave podatke zatražene u obavijesti o pokretanju postupka.

(15)

U utvrđenom roku javili su se samo dva ruska proizvođača izvoznika (grupa TMK i grupa ChTPZ, „dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika”) i jedan ukrajinski proizvođač izvoznik („grupa Interpipe”). Stoga je odlučeno da se za proizvođače izvoznike neće provesti odabir uzorka.

(16)

Nijedan uvoznik nije dostavio podatke zatražene u obavijesti o pokretanju postupka niti naveo da je voljan surađivati s Komisijom. Međutim, četiri uvoznika podneske su dostavila nakon pokretanja postupka. Komisija je stoga odlučila da neće provesti odabir uzorka.

(17)

U obavijesti o pokretanju postupka Komisija je navela i da je odabrala privremeni uzorak proizvođača iz Unije u skladu s člankom 17. stavkom 1. osnovne uredbe. Podatke zatražene za odabir uzorka prije pokretanja postupka dostavilo je 12 proizvođača iz Unije, koji su naveli da su voljni surađivati s Komisijom. Na temelju toga Komisija je odabrala privremeni uzorak od tri proizvođača, za koja je utvrđeno da su reprezentativna za industriju Unije u smislu obujma proizvodnje i prodaje istovjetnog proizvoda u Uniji.

(18)

Zbog nedovoljne suradnje jednog od proizvođača iz Unije u uzorku i primjene odredaba članka 18. osnovne uredbe na to društvo Komisija je predmetnog proizvođača u privremenom uzorku zamijenila dvama drugim proizvođačima iz Unije. Stoga se konačni uzorak proizvođača iz Unije sastoji od društava Arcelor Mittal Tubular Products, Benteler Steel Tube GmbH, Dalmine S.p.A., i Zeleziarne Podbrezova a.s.

(19)

Upitnici su stoga poslani na adrese pet proizvođača iz Unije u uzorku (ukupno u početnom i konačnom uzorku), četiriju uvoznika, dviju grupa ruskih proizvođača izvoznika i grupe Interpipe.

(20)

Nijedna od dviju grupa ruskih proizvođača izvoznika nije dostavila odgovore na upitnik. Ruska su tijela obaviještena o nesuradnji i namjeri Komisije da primijeni članak 18. osnovne uredbe.

(21)

Oba su proizvođača ipak dostavila primjedbe kojima se osporava točnost zahtjeva i protivi nastavku mjera.

(22)

Odgovore na upitnike dostavili su pet proizvođača iz Unije i jedini ukrajinski proizvođač izvoznik koji je surađivao. Četiri uvoznika iz Unije nisu dostavila daljnje odgovore na upitnike.

(23)

Komisija je zatražila i provjerila sve podatke koje je smatrala potrebnima za utvrđivanje vjerojatnosti nastavka ili ponavljanja dampinga i nastale štete te interesa Unije. Posjeti radi provjere obavljeni su u prostorima sljedećih društava:

(24)

Komisija je 13. srpnja 2018. objavila bitne činjenice i razmatranja na temelju kojih je namjeravala uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz određenih bešavnih cijevi od željeza ili nelegiranog čelika podrijetlom iz Rusije i Ukrajine.

(25)

Primjedbe su dostavile dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika, grupa Interpipe, Misija Ukrajine pri Europskoj uniji i Stalna misija Ruske Federacije pri Europskoj uniji. Saslušanje dviju grupa ruskih proizvođača izvoznika i Stalne misije Ruske Federacije pri Europskoj uniji te službi Komisije održano je 8. kolovoza 2018. Istog dana održano je i saslušanje grupe Interpipe i službi Komisije. S obzirom na primjedbe grupe Interpipe tom su društvu dostavljene dvije dodatne objave u vezi s analizom u pogledu Ukrajine i određenih pitanja specifičnih za to društvo.

(26)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane razmotrene su i prema potrebi uzete u obzir.

(27)

Predmetni je proizvod jednak proizvodu iz prethodnog ispitnog postupka koji je doveo do uvođenja mjera koje su trenutačno na snazi, odnosno određene bešavne cijevi od željeza ili čelika, kružnog poprečnog presjeka, vanjskog promjera ne većeg od 406,4 mm s ekvivalentom ugljika (CEV) ne većim od 0,86 u skladu s formulom Međunarodnog instituta za zavarivanja (IIW) i kemijskom analizom (18), podrijetlom iz Rusije i Ukrajine („predmetni proizvod”), trenutačno razvrstane u oznake KN ex 7304 11 00, ex 7304 19 10, ex 7304 19 30, ex 7304 22 00, ex 7304 23 00, ex 7304 24 00, ex 7304 29 10, ex 7304 29 30, ex 7304 31 80, ex 7304 39 58, ex 7304 39 92, ex 7304 39 93, ex 7304 51 89, ex 7304 59 92 i ex 7304 59 93 (19) (oznake TARIC 7304110010, 7304191020, 7304193020, 7304220020, 7304230020, 7304240020, 7304291020, 7304293020, 7304318030, 7304395830, 7304399230, 7304399320, 7304518930, 7304599230 i 7304599320).

(28)

Predmetni proizvod ima širok raspon primjene, primjerice u cijevima za prijevoz tekućina, u graditeljstvu za pilone, za mehaničku uporabu, za plinske cijevi, kotlovske cijevi i „OCTG” cijevi (eng. oil and country tubular goods) za bušenje, zaštitu („casing”) i proizvodnju („tubing”) u naftnoj industriji.

(29)

Bešavne cijevi u trenutku isporuke korisnicima mogu imati vrlo različite oblike. Mogu biti, na primjer, galvanizirane, s navojima, isporučene kao „zelene” cijevi (tj. bez ikakve termičke obrade), s posebnim krajevima, različitih presjeka, izrezane po mjeri ili ne. Nema općih standardnih veličina cijevi, zbog čega se većina bešavnih cijevi izrađuje po narudžbi kupaca. Bešavne cijevi obično se povezuju zavarivanjem. Međutim, u posebnim slučajevima mogu se povezati vlastitim navojem ili se upotrebljavati pojedinačno, iako i dalje postoji mogućnost zavarivanja. Ispitni je postupak pokazao da sve bešavne cijevi imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva te iste osnovne namjene.

(30)

Kako je utvrđeno u prethodnom, kao i zadnjem ispitnom postupku, predmetni je ispitni postupak revizije zbog predstojećeg isteka mjera potvrdio da proizvod koji se izvozi iz Rusije i Ukrajine u Uniju, proizvod koji se proizvodi i prodaje na domaćim tržištima Rusije i Ukrajine te proizvod koji u Uniji proizvode i prodaju proizvođači iz Unije imaju ista osnovna fizička i tehnička svojstva te istu krajnju namjenu, zbog čega se smatraju istovjetnim proizvodima u smislu članka 1. stavka 4. osnovne uredbe.

(31)

U skladu s člankom 11. stavkom 2. osnovne uredbe Komisija je ispitala je li vjerojatno da će se damping nastaviti ili ponoviti nakon isteka mjera na snazi.

(32)

U skladu s člankom 11. stavkom 2. osnovne uredbe Komisija je prvo ispitala postoji li vjerojatnost da bi istek postojećih mjera doveo do nastavka ili ponavljanja dampinga iz Rusije.

(33)

Budući da nijedan ruski proizvođač izvoznik nije surađivao, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 20., Komisija je ukupnu analizu, uključujući i izračun dampinga, temeljila na raspoloživim podacima u skladu s člankom 18. osnovne uredbe.

(34)

Stoga je vjerojatnost nastavka ili ponavljanja dampinga ocijenjena upotrebom podataka iz zahtjeva za reviziju zbog predstojećeg isteka mjera u kombinaciji s drugim izvorima podataka, kao što su podaci prikupljeni na temelju članka 14. stavka 6. osnovne uredbe, podaci iz dostavljenih pisanih podnesaka, uključujući, među ostalim, statističke podatke Ruske savezne carinske službe (20) o ruskom izvozu, i statistički podaci sa specijaliziranog web-mjesta Metal Expert (21).

(35)

Zbog ruskih proizvođača koji nisu surađivali Komisija nije mogla usporediti uobičajenu vrijednost s izvoznom cijenom za svaku vrstu proizvoda. Stoga su i uobičajena vrijednost i izvozna cijena utvrđene na temelju prosječnih vrijednosti u skladu s člankom 18. osnovne uredbe.

(36)

Kako bi utvrdila uobičajenu vrijednost, Komisija je upotrijebila istu metodologiju kao onu koju je podnositelj zahtjeva primijenio u zahtjevu. Ta se metodologija temelji na ruskim podacima o domaćim cijenama dostupnima na web-mjestu Metal Expert. Komisija je stoga upotrijebila prosječne domaće cijene u Rusiji, odnosno cijene na razini franko tvornica navedene na web-mjestu Metal Expert za 12 mjeseci od srpnja 2016. do lipnja 2017.

(37)

Izvozne cijene u Uniju utvrđene su s pomoću Komisijine baze podataka koja se temelji na članku 14. stavku 6.

(38)

Uobičajena vrijednost i izvozna cijena uspoređene su na temelju cijena franko tvornica. Uobičajena vrijednost prilagođena je naviše u skladu s metodologijom koju je naveo podnositelj zahtjeva (22) i na temelju informacija dostupnih na web-mjestu Metal Expert. Izvozna cijena prilagođena je naniže na razinu franko tvornica. Zbog toga su troškovi dostave, osiguranje i provizija oduzeti na temelju informacija navedenih u zahtjevu.

(39)

Na temelju prethodno navedenog Komisija je izračunala da dampinška marža za ruski izvoz u Uniju iznosi oko 33 %. Međutim, razina uvoza tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije bila je relativno ograničena i činila je 0,6 % potrošnje u Uniji.

(40)

Dvije su grupe ruskih proizvođača izvoznika nakon objave zajedno dostavile primjedbe na Komisijin dokument o općoj objavi.

(41)

Oba su društva osporila zakonitost postojećih mjera. Prvo, tvrdila su da su početne mjere nezakonite jer je Komisija primijenila prilagodbu troškova na uobičajenu vrijednost na temelju članka 2. stavka 5. osnovne uredbe, koja bi navodno bila nezakonita na temelju sudske prakse Žalbenog tijela WTO-a (23). Drugo, tvrdila su da je pristup Komisije u revizijama zbog predstojećeg isteka mjera u skladu s kojim Komisija ne utvrđuje nalaze specifične za određena društva (24) u suprotnosti s tekstom i smislom osnovne uredbe i Antidampinškim sporazumom WTO-a.

(42)

Prva je tvrdnja odbijena jer se odnosi na izračun početne pristojbe koja nije obuhvaćena trenutačnim postupkom. Budući da ruski proizvođači izvoznici nisu surađivali, za potrebe ovog ispitnog postupka zbog predstojećeg isteka mjera morale su se upotrijebiti odredbe članka 18. Kad je riječ o drugoj tvrdnji, dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika nisu obrazložile zašto bi utvrđivanje na razini zemlje u kontekstu revizije zbog predstojećeg isteka mjera bilo nezakonito. Stoga je i ta tvrdnja odbačena.

(43)

Kad je riječ o posebnim aspektima ispitnog postupka, dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika prvo su osporile Komisijinu primjenu članka 18. osnovne uredbe te su tvrdile da je Komisija zanemarila podatke koje su one dostavile tijekom ispitnog postupka.

(44)

Kad je riječ o primjeni članka 18. osnovne uredbe, svi poznati ruski proizvođači izvoznici pozvani su da ispune upitnik namijenjen proizvođačima izvoznicima nakon pokretanja postupka (25). Osim toga, Stalnoj misiji Rusije pri Europskoj uniji dostavljeni su prazni upitnici i upućen joj je poziv da se obrati drugim ruskim proizvođačima (ili da Komisiju upozna s njima) koji u vrijeme pokretanja postupka možda nisu bili poznati Komisiji kako bi dobili priliku sudjelovati u ispitnom postupku.

(45)

Dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika koje su se javile obavijestile su Komisiju 21. kolovoza 2017. da su odlučile da neće u potpunosti surađivati u ispitnom postupku, navodeći da su odlučile da neće odgovoriti na upitnik i da će dobrovoljno ograničiti svoje sudjelovanje na dostavljanje samo određenih podataka (kao što su oni o proizvodnji i kapacitetu te izvoznim cijenama na tržišta trećih zemalja) i primjedbi na neke aspekte ispitnog postupka. Dvjema grupama ruskih proizvođača izvoznika ipak je dostavljen upitnik i pozvane su da ga ispune. U popratnom pismu uz taj poziv ruski proizvođači izvoznici nedvosmisleno su obaviješteni da će Komisija primijeniti članak 18. osnovne uredbe ako ne bude odgovora na upitnik. Nijedna grupa nije dostavila odgovore na upitnik.

(46)

S obzirom na to Komisija je 22. ožujka 2018. obavijestila ruska tijela o svojoj namjeri da primijeni članak 18. osnovne uredbe.

(47)

Međutim, Komisija je istaknula da tijekom saslušanja od 8. kolovoza 2018. nije zanemarila podatke koje su dostavile dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika, kako su one pogrešno tvrdile. Komisija je objasnila da je podatke koje su dostavile dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika u pogledu kapaciteta i proizvodnje zapravo unakrsno provjerila s javno dostupnim podacima, odnosno podacima s web-mjesta Metal Expert. Komisija je upotrijebila i statističke podatke o ruskom izvozu koje su joj dostavili proizvođači izvoznici, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 34. Stoga je odbačena tvrdnja da je Komisija zanemarila podatke koje su joj dostavile dvije grupe proizvođača izvoznika.

(48)

Dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika navele su i da su pozvale Komisiju da obavi posjete radi provjere ograničenih podataka koje su dostavile te da Komisija nije obavila takav posjet radi provjere.

(49)

U skladu s člankom 16. osnovne uredbe posjeti radi provjere trebali bi se obavljati ako Komisija to smatra prikladnim, a u slučaju izostanka točnog i pravodobnog odgovora Komisija može odabrati da neće obaviti takav posjet radi provjere. Na temelju toga i zbog izostanka primjerenog odgovora na upitnik u ovom slučaju Komisija je smatrala da ne bi trebala obaviti posjet radi provjere.

(50)

Kako je prethodno navedeno, utvrđeno je da je Rusija u razdoblju ispitnog postupka revizije nastavila s dampingom, ali razina uvoza tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije bila je relativno ograničena. Stoga je Komisija analizirala je li vjerojatno da će se damping nastaviti ili ponoviti ako se dopusti istek trenutačnih antidampinških mjera. Komisija je pritom ispitala proizvodni i rezervni kapacitet u Rusiji, privlačnost tržišta Unije i ponašanje ruskih izvoznika na drugim tržištima.

(51)

Nakon konačne objave dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika osporile su nalaze koje je utvrdila Komisija u pogledu rezervnog kapaciteta dostupnog u Rusiji. Konkretno, dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika tvrdile su da je Komisija precijenila rezervni kapacitet dostupan u Rusiji. Količina tog rezervnog kapaciteta utemeljena je na podacima iz istraživanja tržišta (Metal Expert) i procijenjena je na više od 550 000 tona.

(52)

Tijekom saslušanja od 8. kolovoza 2018. Komisija je objasnila podatke koje je upotrijebila za izračun brojčanih podataka navedenih u dokumentu o općoj objavi, tj. javno dostupne podatke (kako su uključeni u dokumentaciju) u vrijeme sastavljanja dokumenta o općoj objavi. Nakon zaprimljenih primjedbi i rasprava koje su održane na saslušanju Komisija je pozvala dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika da dostave najnovije i najdetaljnije podatke o proizvodnji i kapacitetu koji su im dostupni. Dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika navedene podatke (koje su preuzele s web-mjesta Metal Expert) dostavile su Komisiji 10. kolovoza 2018. Stoga je Komisija za izračun proizvodnog kapaciteta upotrijebila ažurirane podatke s web-mjesta Metal Expert, kako su ih dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika dostavile u podnesku od 10. kolovoza 2018.

(53)

Ažurirani brojčani podaci o rezervnom kapacitetu dobiveni na taj način upućivali su na to da je rezervni kapacitet u Rusiji u razdoblju ispitnog postupka revizije iznosio od 350 000 do 380 000 tona. Taj znatan višak kapaciteta čini više od 25 % potrošnje u Uniji.

(54)

Ispitnim postupkom potvrđeno je da je tržište Unije ruskim proizvođačima privlačno zbog razloga navedenih u nastavku.

(55)

Prvo, kad je riječ o veličini, tržište Unije (potrošnja od više od 1,3 milijuna tona u razdoblju ispitnog postupka revizije i 1,5 milijuna tona 2014.) može se smatrati jednim od najvećih svjetskih tržišta bešavnih cijevi.

(56)

Drugo, nakon što je na temelju odjeljka 232. SAD uveo mjere od 25 % na proizvode od čelika (26), što obuhvaća i predmetni proizvod, ruski bi izvoz na jedno od glavnih izvoznih tržišta mogao biti barem djelomično ograničen. Zbog toga bi tržište Unije postalo privlačnije, čime bi se stvorio rizik od mogućeg preusmjeravanja trgovine na Uniju.

(57)

Kad je riječ o cijenama, razina sniženja cijena u razdoblju ispitnog postupka revizije (vidjeti uvodnu izjavu 137. u nastavku) pokazuje da je prosječna cijena ruskog uvoza na tržište Unije niža od cijene proizvođača iz Unije pa je stoga vjerojatno da će se izvoz nastaviti povećavati ako se mjere stave izvan snage.

(58)

Zbog relativno niske razine uvoza u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije (8 663 tone) Komisija je analizirala i izvozne cijene iz Rusije na druga tržišta trećih zemalja tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije, kako su navedene u službenim statističkim podacima Ruske savezne carinske službe o ruskom izvozu, i te je razine cijena usporedila s uvoznim cijenama u Uniju. Navedena je analiza pokazala da Rusija na nekoliko svojih glavnih izvoznih tržišta proizvode prodaje po cijenama sličnim cijenama dampinškog izvoza na tržište Unije, a ponekad čak i po nižim cijenama.

(59)

S obzirom na nalaze utvrđene u uvodnim izjavama od 50. do 58. Komisija je zaključila da postoji velika vjerojatnost da bi se, ako se dopusti istek mjera, dampinški uvoz iz Rusije mogao ponoviti u velikom obujmu.

(60)

Grupe ruskih proizvođača izvoznika nakon konačne objave navele su da ne postoji vjerojatnost nastavka dampinga u slučaju stavljanja mjera izvan snage. Kao glavne elemente za osporavanje nalaza Komisije naveli su rezultate ruskog domaćeg tržišta bešavnih cijevi i stanje na drugim izvoznim tržištima. Osim toga, ruski proizvođači izvoznici tvrdili su da je Komisija zanemarila (javno dostupne) podatke koje su joj dostavili u pogledu razina cijena izvoza na druga tržišta trećih zemalja.

(61)

Ta je tvrdnja činjenično netočna. Komisija je na saslušanju od 8. kolovoza 2018. obavijestila ruske proizvođače izvoznike da je za svoju analizu uzela u obzir javno dostupne statističke podatke o ruskom izvozu koje su dostavile dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika (27). Komisija je na temelju tih podataka potvrdila da su cijene na nekoliko glavnih ruskih izvoznih tržišta, koja čine znatan udio ukupnog ruskog izvoza bešavnih cijevi, utvrđene na razinama nižima od ruskih izvoznih cijena u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije (28). Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(62)

Dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika tvrdile su da su zaključci Komisije o veličini tržišta Unije, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 55., „uvelike precijenjeni”. Osim toga, tvrdile su i da postoje druga tržišta koja su privlačnija od tržišta Unije.

(63)

Prvo, važnost tržišta Unije bila je posebno naglašena na saslušanju od 8. kolovoza 2018. kada su predstavnici najvećeg ruskog proizvođača priznali da je tržište Unije zaista jedno od glavnih tržišta za predmetni proizvod. Potrebno je naglasiti da Komisija nije zauzela stav o tome bi li mogla postojati druga tržišta koja su privlačnija od tržišta Unije. Komisija je zapravo utvrdila da je tržište Unije ruskim proizvođačima izvoznicima privlačno zbog razloga navedenih u uvodnim izjavama od 55. do 58.

(64)

Komisija je u tom pogledu uočila i nedosljednosti u opisnom dijelu podnesaka koje su dostavili ruski proizvođači izvoznici i stvarnih podataka sadržanih u tim podnescima. Konkretno, ruski proizvođači izvoznici naglasili su da se cijene za određene zemlje, kao što su Indija, Turska i Ujedinjeni Arapski Emirati, utvrđuju na razine „cijena veće od izvoznih cijena u Uniju” (29). Ta je tvrdnja činjenično netočna i u suprotnosti sa stvarnim brojkama koje su dostavile iste stranke (30), u kojima se jasno vidjeti da su u razdoblju ispitnog postupka revizije cijene izvoza u Uniju zapravo bile više (31). Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(65)

Dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika osporavale su i zaključke Komisije da bi nakon primjene mjera SAD-a na temelju odjeljka 232. postojao rizik preusmjeravanja trgovine te su uputile i na privremene nalaze Komisije o trenutačnom zaštitnom ispitnom postupku EU-a u pogledu određenih proizvoda od čelika, u kojem su bešavne cijevi privremeno izuzete od primjene mjera (32).

(66)

Kad je riječ o zaštitnom ispitnom postupku EU-a u pogledu čelika, postupak još traje i bešavne cijevi privremeno su izuzete od primjene mjera. Međutim, to privremeno izuzeće bešavnih cijevi od primjene privremenih zaštitnih mjera nije utemeljeno na izostanku preusmjeravanja trgovine (kako su ruski proizvođači izvoznici pogrešno tvrdili), nego na nepovećanju uvoza (33).

(67)

Kad je riječ o mogućem utjecaju mjera SAD-a na temelju odjeljka 232., Komisija smatra da se rizik od preusmjeravanja trgovine ne može isključiti i da bi takav rizik sigurno postao vjerojatniji ako se dopusti istek postojećih mjera. Potrebno je napomenuti da bi, ako se dopusti istek pristojbi, zbog pristojbe od 25 % u SAD-u u odnosu na pristojbu od 0 % u Uniji tržište Unije očito bilo privlačnije ruskim proizvođačima izvoznicima nego što je to slučaj u postojećim okolnostima, tj. u slučaju pristojbi koje su na snazi na obama tržištima. Stoga dosadašnja kretanja uvoza u SAD-u nisu dobar pokazatelj s obzirom na to da su mjere u Uniji i dalje na snazi te zbog činjenice da poticaj za prelazak na drugo tržište možda nije relevantan kao što bi bio u slučaju da nema mjera u Uniji.

(68)

Dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika tvrdile su i da su određena izuzeća od mjera SAD-a na temelju odjeljka 232. za određene ruske proizvođače izvoznike vrlo vjerojatna. Komisija je navela da se iz dokaza (34) koji su joj dostavljeni u tom pogledu ne može zaključiti da je vjerojatno da će određeni ruski proizvođač biti izuzet od primjene mjera. Stoga je Komisija zbog nedostatka konkretnih dokaza u tom pogledu odbacila navedenu tvrdnju.

(69)

Konačno, dvije grupe ruskih proizvođača izvoznika tvrdile su da s obzirom na ograničene količine izvezene u razdoblju ispitnog postupka revizije nije bilo vjerojatno da bi stavljanje mjera izvan snage dovelo do nastavka ili ponavljanja dampinga.

(70)

Komisija je uputila na svoje nalaze o vjerojatnosti nastavka ili ponavljanja dampinga kako su navedeni u uvodnim izjavama od 50. do 68. i naglasila da je analiza vjerojatnosti nastavka ili ponavljanja dampinga prognostičke prirode. Ta je tvrdnja stoga odbačena.

(71)

U Ukrajini postoje tri poznata proizvođača bešavnih cijevi. Jedan od njih, grupa Interpipe, surađivao je u ispitnom postupku. Grupa Interpipe daleko je najveći proizvođač u Ukrajini. Prema trgovinskim statističkim podacima izvoz bešavnih cijevi te grupe u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije činio je 87 % ukupnog uvoza iz Ukrajine u tom razdoblju (35) i iznosio 80 711 tona ili 6 % potrošnje u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije. Podaci koje je dostavila grupa Interpipe provjereni su na licu mjesta u Ukrajini te u prostorima povezanog trgovca u Švicarskoj i povezanog uvoznika u Njemačkoj. Komisija je nakon provjere ispravila određene podatke koje je na početku dostavila grupa Interpipe, većinom one povezane s prodajnim, općim i administrativnim troškovima te vrijednostima CIF.

(72)

Dva su proizvođača izvoznika u stopostotnom vlasništvu i pod nadzorom grupe Interpipe – LLC Interpipe Niko Tube („Niko Tube”) i OJSC Interpipe NTRP („NTRP”). U skladu s uobičajenom praksom Komisije, za ta dva proizvođača izvoznika izračunana je jedna zajednička dampinška marža. Iznos dampinga prvo je izračunan za svakog pojedinačnog proizvođača izvoznika, a zatim je na razini grupe Interpipe utvrđen ponderirani prosjek pojedinačnih dampinških marži.

(73)

Zbog znatnog izvoza grupe Interpipe u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije analiza nastavka dampinga tijekom tog razdoblja ponajprije se temeljila na provjerenim podacima koje je dostavila grupa Interpipe.

(74)

Komisija je najprije ispitala je li ukupni obujam domaće prodaje svakog proizvođača izvoznika koji surađuje bio reprezentativan u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća je prodaja reprezentativna ako ukupni obujam domaće prodaje istovjetnog proizvoda nezavisnim kupcima na domaćem tržištu po proizvođaču izvozniku čini najmanje 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje predmetnog proizvoda u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije. Na temelju toga ispitivanjem je utvrđeno da je prodaja istovjetnog proizvoda na domaćem tržištu bila reprezentativna za oba proizvođača izvoznika.

(75)

Komisija je naknadno utvrdila vrste proizvoda koje se prodaju na domaćem tržištu, a koje su identične ili usporedive s vrstama proizvoda koje grupa Interpipe prodaje za izvoz.

(76)

Komisija je zatim ispitala je li domaća prodaja grupe Interpipe za svaku vrstu proizvoda koja je identična ili usporediva s vrstom proizvoda koja se prodaje radi izvoza reprezentativna u skladu s člankom 2. stavkom 2. osnovne uredbe. Domaća prodaja vrste proizvoda reprezentativna je ako je ukupni obujam domaće prodaje te vrste proizvoda nezavisnim kupcima tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije činila najmanje 5 % ukupnog obujma izvozne prodaje identične ili usporedive vrste proizvoda. Komisija je utvrdila da je za većinu vrsta proizvoda domaća prodaja bila ostvarena u reprezentativnim količinama.

(77)

Komisija je zatim za svaku vrstu proizvoda definirala udio profitabilne prodaje nezavisnim kupcima na domaćem tržištu tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije kako bi odlučila hoće li za izračun uobičajene vrijednosti u skladu s člankom 2. stavkom 4. osnovne uredbe upotrijebiti stvarnu domaću prodaju.

(78)

Uobičajena vrijednost temelji se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda bez obzira na to je li ta prodaja profitabilna ili nije:

U ovom je slučaju uobičajena vrijednost ponderirani prosjek cijena ukupne domaće prodaje te vrste proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije.

(79)

Uobičajena vrijednost temeljila se na stvarnoj domaćoj cijeni po vrsti proizvoda isključivo profitabilne domaće prodaje predmetnih vrsta proizvoda tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije:

(80)

Ako nije bilo prodaje vrste istovjetnog proizvoda u uobičajenom tijeku trgovine ili ako se vrsta proizvoda nije prodavala u reprezentativnim količinama na domaćem tržištu, Komisija je izračunala uobičajenu vrijednost u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe.

(81)

Uobičajena vrijednost izračunana je dodavanjem sljedećih vrijednosti prosječnom trošku proizvodnje istovjetnog proizvoda svakog proizvođača izvoznika koji surađuje tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije:

(82)

Nakon konačne objave grupa Interpipe osporavala je neke od elemenata koje je Komisija upotrijebila za izračun uobičajene vrijednosti. Tvrdnje su se odnosile na sljedeća pitanja: i. izračun prodajnim, općih i administrativnih troškova između povezanih društava; ii. upotrebu financijskih troškova koji proizlaze iz [povjerljivo] (36); iii. gubitke/dobitke u pogledu deviznog tečaja koji proizlaze iz [povjerljivo]; iv. određene troškove kredita koji bi se trebali uzeti u obzir.

(83)

Kad je riječ o prvom elementu, Komisija je u drugoj dodatnoj objavi obavijestila grupu Interpipe o mogućem učinku na dampinšku maržu i naknadnim nalazima ako se tvrdnja prihvati. Komisija je u tu svrhu dostavila i privremeni izračun u kojem je upotrijebljen isti pristup kao i u prethodnoj reviziji zbog predstojećeg isteka mjera. Nakon analize svih elemenata Komisija je prihvatila tvrdnju grupe Interpipe u pogledu navedene stavke i stoga je dampinška marža smanjena u skladu s tim (vidjeti uvodnu izjavu 90. u nastavku). Komisija je odbila argumente pod ii. i iii. Zbog povjerljivosti podataka uključenih u analizu Komisija je grupi Interpipe na dan objave ove Uredbe dostavila zasebno objašnjenje.

(84)

Kad je riječ o tvrdnji da je troškove kredita trebalo uzeti u obzir u izračunu dampinga, Komisija je smatrala (kako je objasnila u posebnoj objavi od 13. srpnja 2018.) da društvo nije Komisiji dostavilo zatražene dokaze u prilog svojoj tvrdnji. Stoga je ta tvrdnja odbačena.

(85)

Proizvođači izvoznici predmetni su proizvod izvozili nezavisnim kupcima u Uniji preko niza povezanih društava koja djeluju kao trgovci i/ili uvoznici.

(86)

Kada je proizvođač izvoznik izvozio predmetni proizvod nezavisnim kupcima u Uniji preko povezanog društva koje djeluje kao trgovac (Interpipe Europe SA), izvozna cijena utvrđena je na temelju stvarno plaćenih ili plativih cijena za predmetni proizvod pri prodaji za izvoz u Uniju, u skladu s člankom 2. stavkom 8. osnovne uredbe.

(87)

Kad su proizvođači izvoznici predmetni proizvod izvozili u Uniju preko povezanog društva koje djeluje kao uvoznik (Interpipe Central Trade GmbH), izvozna cijena izračunana je na temelju cijene po kojoj je uvezeni proizvod prvi put preprodan nezavisnim kupcima u Uniji, u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe. Prilagodbe izvozne cijene u skladu s člankom 2. stavkom 9. osnovne uredbe provedene su na transakcijama koje se odnose na povezanog uvoznika u Njemačkoj. Prodajna cijena povezanog uvoznika nepovezanom kupcu vraćena je na cijenu franko tvornica oduzimanjem prodajnih, općih i administrativnih troškova povezanog uvoznika, razumnog iznosa dobiti i ostalih prilagodbi kada je to primjenjivo.

(88)

Nakon konačne objave grupa Interpipe tvrdila je da bi cijenu CIF društva Interpipe Europe trebalo revidirati zbog odstupanja između izračuna i opisnog objašnjenja u konačnoj objavi specifičnoj za društvo.

Komisija je doista primijetila da opisni dio specifične objave nije propisno odražavao način na koji je stvarno proveden izračun vrijednosti CIF. Komisija je stoga ispravila opisni dio specifične objave i potvrdila da je izračun napravljen na temelju nalaza kako je dogovoreno s društvom tijekom posjeta radi provjere.

(89)

Izvozne cijene grupe Interpipe u Uniju uspoređene su s uobičajenom vrijednošću domaće prodaje te grupe na razini franko tvornica. Kako bi se osigurala primjerena usporedba, u skladu s člankom 2. stavkom 10. osnovne uredbe uzete su u obzir razlike koje utječu na usporedivost cijena. U tom su pogledu oduzete prilagodbe troškova prijevoza i provizija koje utječu na uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu.

(90)

Na temelju navedenog dampinška marža utvrđena za grupu Interpipe tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije iznosila je 21,6 %. Budući da je grupa Interpipe najveći ukrajinski proizvođač i da je su njezini proizvodi činili većinu uvoza iz Ukrajine tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 71., Komisija je zaključila da je damping utvrđen za grupu Interpipe reprezentativan za Ukrajinu na razini zemlje.

(91)

Komisija je stoga utvrdila da se damping iz Ukrajine nastavio tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije.

(92)

Kako je prethodno navedeno, utvrđeno je da je Ukrajina nastavila damping u razdoblju ispitnog postupka revizije. Uvoz iz Ukrajine tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije dosegnuo je 80 711 tona, što čini udio od 6 % u tržištu Unije (37). Slijedom navedenih nalaza Komisija je analizirala je li vjerojatno da će se damping iz Ukrajine nastaviti ako se dopusti istek postojećih antidampinških mjera. Komisija je pritom ispitala proizvodni i rezervni kapacitet u Ukrajini, privlačnost tržišta Unije i ponašanje ukrajinskih izvoznika na drugim tržištima.

(93)

Rezervni kapacitet izračunan je na sljedeći način. Kad je riječ o grupi Interpipe, rezervni kapacitet mogao se utvrditi na temelju prijavljenih i propisno provjerenih podataka. Druga dva proizvođača predmetnog proizvoda u Ukrajini nisu dostavila odgovore na upitnik. Dostavila su samo određene podatke o svojoj proizvodnji i proizvodnom kapacitetu u pisanim podnescima. Ti su podaci analizirani i uspoređeni s izvorima za istraživanje tržišta, posebno s web-mjestom Metal Expert. U skladu s tim, procijenjeno je da dostupni rezervni kapacitet za Ukrajinu iznosi najmanje oko 500 000 tona, što je oko 40 % potrošnje u Uniji (38).

(94)

Nakon konačne objave grupa Interpipe osporavala je prethodno navedene brojke koje je Komisija navela u pogledu rezervnog kapaciteta, tvrdeći na početku da bi on trebao iznositi [80 000–100 000 tona]. Nakon zaprimljenih primjedbi Komisija je dostavila detaljna objašnjenja i pojašnjenja u svojoj prvoj dodatnoj objavi grupi Interpipe, na saslušanju s tim društvom te u drugoj dodatnoj objavi grupi Interpipe. U primjedbama na prvu dodatnu objavu i na saslušanju grupa Interpipe potvrdila je da se slaže s rezervnim kapacitetom koji je izračunala Komisija kad je riječ o grupi Interpipe, a ta je brojka bila znatno veća od one navedene u primjedbama grupe Interpipe na konačnu objavu. Ipak, grupa Interpipe nastavila je osporavati izračun kapaciteta u pogledu drugih dvaju proizvođača iz Ukrajine.

(95)

Komisija je u tom pogledu podsjetila grupu Interpipe na činjenicu da nijedno od dvaju društava nije u potpunosti surađivalo s Komisijom jer su dostavila samo određene podatke o proizvodnji i/ili proizvodnom kapacitetu. Podsjeća se i na to da je Komisija u svojoj analizi ipak uzela u obzir podatke koje su dostavile te stranke, iako je grupa Interpipe tvrdila suprotno. Zapravo, Komisija je podatke dostavljene u navedenim podnescima unakrsno provjerila s javno dostupnim podacima s web-mjesta Metal Expert.

(96)

Za jednu od tih stranaka podaci s web-mjesta Metal Expert bili su u skladu s tvrdnjom društva da je tijekom razmatranog razdoblja došlo do velikog smanjenja proizvodnog kapaciteta. Komisija se za izračun rezervnog kapaciteta tog društva stoga oslonila na smanjeni proizvodni kapacitet kako je naveden na web-mjestu Metal Expert. Ipak, nakon te dodatne objave grupa Interpipe nastavila je osporavati brojke o rezervnom kapacitetu utvrđene na taj način. Komisija je tu tvrdnju odbacila zbog razloga navedenih u nastavku.

(97)

Predmetno društvo u svojem podnesku uopće nije navelo brojke o proizvodnom kapacitetu. Navelo je samo da se „razina zaposlenosti smanjila” (smanjenje od 60 do 75 % radne snage) i da je proizvodnja iznosila [4 000–10 000] MT godišnje. Osim toga, grupa Interpipe u svojim primjedbama nakon dodatne objave uopće nije dostavila procjenu proizvodnog kapaciteta predmetnog društva.

(98)

Stoga iz podnesaka grupe Interpipe i predmetnog društva slijedi da Komisija uopće nije imala polazište za ocjenu proizvodnje i rezervnog kapaciteta za to društvo. Komisija je ipak zaključila da je tvrdnja predmetnog društva potkrijepljena javno dostupnim podacima jer je smanjeni proizvodni kapacitet bio vidljiv u brojkama s web-mjesta Metal Expert koje se odnose na proizvodni kapacitet. Komisija je zato odlučila izračunati njegov rezervni kapacitet na temelju podataka o proizvodnji koje je dostavilo predmetno društvo i podataka o proizvodnom kapacitetu objavljenih na web-mjestu Metal Expert.

(99)

Stoga je Komisija prihvatila tvrdnju da je društvo uvelike smanjilo svoj proizvodni kapacitet. Tvrdnja grupe Interpipe stoga je neutemeljena.

(100)

Kad je riječ o trećem proizvođaču, Komisija je primijetila znatna odstupanja između podataka koje je on dostavio i javno dostupnih podataka. Komisija se za izračun njegova rezervnog kapaciteta stoga oslonila na proizvodni kapacitet kako je naveden na web-mjestu Metal Expert. Grupa Interpipe tvrdila je da bi Komisija trebala donositi pretpostavke na temelju navodne provjere tog društva provedene u okviru drugog antidampinškog ispitnog postupka koji je proveden prije više od 10 godina. Komisija smatra da je upotreba novijih brojki primjereniji i pouzdaniji način dobivanja podataka o proizvodnom i rezervnom kapacitetu u okviru ovog ispitnog postupka.

(101)

Komisija u tom pogledu napominje da je predmetni proizvođač u nekoliko svojih podnesaka Komisiji (39) potvrdio da se broj uspostavljenih proizvodnih linija u proteklim godinama nije promijenio (iako se navodno neke od njih trenutačno ne upotrebljavaju). Zbog navedenih razloga i u izostanku odgovora na upitnik Komisija nije mogla provjeriti bi li na temelju tvrdnji društva bilo opravdano prihvaćanje njegove tvrdnje u pogledu smanjenih proizvodnih kapaciteta.

(102)

Nakon specifične dodatne objave grupa Interpipe dostavila je dokument za koji je smatrala da poništava navedeni izračun u pogledu drugih dvaju ukrajinskih proizvođača. Međutim, taj je dokument bio u suprotnosti s podacima iz istraživanja tržišta dostupnima Komisiji, kojima je zapravo potvrđen izračun Komisije. Ti podaci iz istraživanja tržišta pokazali su da je proizvodni kapacitet drugih dvaju ukrajinskih proizvođača izvoznika bio znatno veći od podataka u dokumentu koji je dostavila grupa Interpipe.

(103)

Stoga Komisija potvrđuje ono što je utvrdila u pogledu rezervnog kapaciteta u Ukrajini, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 93.

(104)

Ispitni postupak potvrdio je da je tržište Unije ukrajinskim proizvođačima izvoznicima privlačno i zbog razloga navedenih u nastavku.

(105)

Prvo, kad je riječ o veličini, tržište Unije (potrošnja od više od 1,3 milijuna tona u razdoblju ispitnog postupka revizije i 1,5 milijuna tona 2014.) može se smatrati jednim od najvećih svjetskih tržišta bešavnih cijevi.

(106)

Drugo, kad je riječ o cijenama, razina sniženja cijena u razdoblju ispitnog postupka revizije (vidjeti uvodnu izjavu 136. u nastavku) pokazuje da je prosječna razina cijena ukrajinskog uvoza na tržište Unije niža od razine proizvođača iz Unije pa je stoga vjerojatno da će se izvoz nastaviti povećavati ako se mjere stave izvan snage.

(107)

Treće, iako je na snazi antidampinška pristojba, Ukrajina proteklih godina stalno povećava svoju razinu uvoza (tržišni se udio s manje od 2 % 2012. povećao na 6 % tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije), što potvrđuje činjenicu da je tržište Unije unatoč pristojbama na snazi i dalje privlačno.

(108)

Četvrto, nakon što je na temelju odjeljka 232. SAD uveo mjere od 25 % na proizvode od čelika (40), što obuhvaća i predmetni proizvod, ukrajinski bi izvoz na jedno od glavnih izvoznih tržišta mogao biti barem djelomično ograničen. Zbog toga bi tržište Unije postalo privlačnije, čime bi se stvorio rizik od mogućeg preusmjeravanja trgovine na Uniju. To se mora razmotriti zajedno s drugim postojećim trgovinskim preprekama na tržištima trećih zemalja (vidjeti uvodnu izjavu 116. u nastavku).

(109)

Nakon konačne objave grupa Interpipe osporavala je nalaze Komisije o privlačnosti tržišta Unije.

(110)

Grupa Interpipe posebno je osporavala ocjenu Komisije u pogledu mogućeg utjecaja mjera SAD-a na temelju odjeljka 232. te sve većeg uvoza iz Ukrajine tijekom razmatranog razdoblja.

(111)

Kad je riječ o prvom od navedenog, grupa Interpipe osporavala je analizu Komisije u pogledu mogućeg utjecaja koji bi mjere SAD-a na temelju odjeljka 232. imale na tržište. Konkretnije, grupa Interpipe smatrala je da ne postoji rizik od preusmjeravanja trgovine na tržište Unije. Kad je riječ o bešavnim cijevima, grupa Interpipe istaknula je i privremene mjere Komisije u kontekstu zaštitnog ispitnog postupka u pogledu proizvoda od čelika.

(112)

Prvo, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 66., zaista je odlučeno da se bešavne cijevi izuzmu iz područja primjene privremenih mjera uvedenih u kontekstu zaštitnog ispitnog postupka. Međutim, to privremeno izuzeće nije utemeljeno na nepostojanju rizika od preusmjeravanja trgovine, nego na temelju toga da u razini uvoza tog proizvoda tijekom relevantnog razdoblja općenito nije zabilježeno povećanje.

(113)

Drugo, grupa Interpipe priznala je da se dio njezina izvoza u SAD odnosi na OCTG cijevi, ali i na cijevi za opću upotrebu te cijevi za prijevoz tekućina, što je vrsta cijevi koju uglavnom izvozi u Uniju. Grupa Interpipe tvrdila je i da se do svibnja 2018. (uključujući taj mjesec) razina izvoza u SAD povećala.

(114)

Komisija smatra da postoji rizik da bi se u slučaju isteka mjera barem dio količina koje se iz Ukrajine trenutačno izvoze u SAD mogao preusmjeriti u Uniju. Taj se rizik posebno odnosi na standardne bešavne cijevi. Potrebno je napomenuti da bi, ako se dopusti istek pristojbi, zbog pristojbe za „standardne bešavne cijevi” od 25 % u SAD-u u odnosu na pristojbu od 0 % u Uniji tržište Unije očito bilo privlačnije ukrajinskim proizvođačima izvoznicima nego što je to slučaj u trenutačnim okolnostima, tj. s pristojbama na snazi na obama tržištima. Stoga dosadašnja kretanja nisu dobar pokazatelj s obzirom na to da su mjere u Uniji i dalje na snazi i zbog činjenice da poticaj za prelazak na drugo tržište možda nije relevantan kao što bi bio u slučaju da nema mjera u Uniji. Osim toga, zbog činjenice da su u skladu s mjerama SAD-a na temelju odjeljka 232. neke zemlje i/ili određena društva već predmet izuzeća ukrajinskim bi proizvođačima bilo teže natjecati se na tržištu SAD-a (41).

(115)

Osim toga, Komisija smatra da se rizik od preusmjeravanja trgovine ne može isključiti i da bi takav rizik sigurno postao vjerojatniji ako se dopusti istek postojećih mjera.

(116)

Konačno, kad je riječ o Ukrajini, mjere SAD-a na temelju odjeljka 232. trebalo bi promotriti i u širem kontekstu, tj. u odnosu na brojne trgovinske prepreke koje su trenutačno uvedene za ukrajinske proizvođače bešavnih cijevi na nekim tržištima trećih zemalja, odnosno antidampinške mjere u Brazilu, Kanadi, Meksiku i Rusiji.

(117)

Stoga, s obzirom na sve navedeno, Komisija smatra da bi tržište Unije postalo još privlačnije bez antidampinške pristojbe te da bi se dampinški uvoz iz Ukrajine na tržište Unije vjerojatno povećao.

(118)

Grupa Interpipe iznijela je nekoliko tvrdnji povezanih s razvojem potrošnje na ukrajinskom tržištu i diversifikacijom svojih izvoznih tržišta. Prvo, grupa Interpipe tvrdila je da je razvoj njezine razine izvoza i tržišnog udjela slijedio razvoj potrošnje u Uniji ili na drugi način bio u skladu s njim te da razvoj uvoza i njezina tržišnog udjela ne može prouzročiti rizik za industriju Unije. Drugo, grupa Interpipe tvrdila je da s obzirom na dosad neviđen rast na ukrajinskom tržištu ne bi mogla povećati prodaju bešavnih cijevi u Uniju. Grupa Interpipe zaključila je da bi se rastom domaće potražnje mogao apsorbirati mogući višak proizvodnje u Ukrajini. Grupa Interpipe u istom je smislu istaknula raznolikiji portfelj izvoza kako bi osporila nalaz Komisije o vjerojatnosti nastavka dampinga. Komisija se na te tvrdnje osvrnula u drugoj dodatnoj objavi grupi Interpipe.

(119)

Komisija je razmotrila navedene tvrdnje, ali ih je osporila. Prvi dio navedene tvrdnje činjenično je netočan, a drugi je u suprotnosti s činjenicama utvrđenima u ovom ispitnom postupku.

(120)

Na primjer, u odnosu na prvi dio tvrdnje, ukrajinski se izvoz 2015. povećao za 20 %, dok se potrošnja u Uniji smanjila za 9 %. Osim toga, ukrajinski se tržišni udio u Uniji tijekom razmatranog razdoblja općenito povećao za 27 % (tržišni udio Ukrajine povećao za 1,3 postotna boda), dok se potrošnja u Uniji u istom razdoblju smanjila za 10 %.

(121)

Komisija je stoga potvrdila da se obujam ukrajinskog uvoza u Uniju tijekom razmatranog razdoblja znatno povećao (dosegnuo je tržišni udio od 6 %) u kontekstu smanjenja potrošnje i unatoč mjerama na snazi. Kako je utvrđeno u prethodnoj analizi vjerojatnosti nastavka dampinga, vjerojatno je da će se udio dampinškog uvoza iz Ukrajine dodatno povećati ako nema mjera. Tvrdnja grupe Interpipe stoga je odbačena.

(122)

Kad je riječ o drugom dijelu uvodne izjave 118., Komisija smatra da su činjenice nedvosmisleno pokazale različito kretanje ponašanja ukrajinskih proizvođača izvoznika na tržištu Unije u odnosu na predviđanja grupe Interpipe. Komisija nije osporavala kretanja domaće potrošnje i drugih izvoznih odredišta koja je opisala grupa Interpipe. Komisija je zapravo istaknula da su zaključci/predviđanja koje je grupa Interpipe izvela iz takvih kretanja (s obzirom na način na koji bi utjecali na pristup ukrajinskih proizvođača prema tržištu Unije) u suprotnosti s činjenicama; tj. povećanjem uvoza u Uniju čak i s antidampinškom pristojbom na snazi. Konačno, kad je riječ o tvrdnji o diversifikaciji izvoza, Komisija upućuje na prethodnu uvodnu izjavu 116., u kojoj je navedeno da je na nekim relevantnim tržištima trećih zemalja na snazi nekoliko trgovinskih ograničenja protiv Ukrajine. Zbog toga bi navodno povećanje izvoznih odredišta trebalo promatrati zajedno s prethodno navedenim trgovinskim ograničenjima na drugim tržištima.

(123)

Stoga je s obzirom na nalaze utvrđene u pogledu privlačnosti tržišta Unije, rezervnog kapaciteta i određenih trgovinskih ograničenja na nekim tržištima trećih zemalja navedena tvrdnja odbijena.

(124)

Konačno, grupa Interpipe osporavala je analizu Komisije u pogledu predstojećeg sporazuma o zajedničkom pothvatu s jednim od „ključnih proizvođača iz EU-a”. Komisija je svoju ocjenu u pogledu tog pitanja objasnila u drugoj dodatnoj objavi tom društvu. Prvo, na temelju informacija dostupnih Komisiji, nisu sva predmetna tijela za zaštitu tržišnog natjecanja odobrila predstojeći zajednički pothvat. Stoga se u ovoj fazi ne može zaključiti kakav bi utjecaj taj zajednički pothvat mogao imati na izvoz bešavnih cijevi iz grupe Interpipe u Uniju, ako bi ga uopće imao. Drugo, grupa Interpipe potvrdila je da zajednički pothvat još nije uspostavljen. Treće, Komisija upućuje na svoju ocjenu u drugoj dodatnoj objavi tom društvu, u kojoj je naglasila i činjenicu da joj je unatoč nekoliko zahtjeva odbijen pristup pojedinostima sporazuma o predmetnom zajedničkom pothvatu pa nije mogla ocijeniti utjecaj koji bi nastao zbog npr. moguće buduće proizvodnje. U skladu s tim do ovog trenutka nije mogla izvesti zaključke o utjecajima tog zajedničkog pothvata. Ipak, Komisija dodaje i da su tvrdnje u pogledu mogućeg utjecaja zajedničkog pothvata na tržište Unije i tvrdnje grupe Interpipe o vjerojatnosti nastavka dampinga u potpunoj suprotnosti jedna s drugom kad je riječ o sposobnosti (ili nedostatku sposobnosti) grupe Interpipe da poveća svoj izvoz na tržište Unije (42).

(125)

Kad je riječ o sljedećem: i. nastavku dampinga tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije iz obiju zemalja; ii. znatnim dostupnim rezervnim kapacitetima (zajedno više od 800 000 tona); i iii. privlačnosti tržišta Unije, Komisija je zaključila da postoji velika vjerojatnost da će se, ako se dopusti istek mjera, dampinški uvoz iz Ukrajine i Rusije nastaviti povećavati odnosno ponoviti u znatnom obujmu.

(126)

Tijekom razmatranog razdoblja istovjetni je proizvod proizvodilo 18 proizvođača u Uniji. Smatra se da oni čine industriju Unije u smislu članka 4. stavka 1. i članka 5. stavka 4. osnovne uredbe i u daljnjem će se tekstu navoditi kao „industrija Unije”.

(127)

Svi raspoloživi podaci o industriji Unije, kao što su podaci dostavljeni u zahtjevu, podaci prikupljeni od proizvođača iz Unije i podnositelja zahtjeva prije i nakon pokretanja postupka i odgovori proizvođača iz Unije u uzorku na upitnik, upotrijebljeni su kako bi se utvrdila ukupna proizvodnja u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije.

(128)

Na temelju toga ukupna proizvodnja u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije procijenjena je na oko 2,25 milijuna tona. Taj iznos uključuje proizvodnju svih proizvođača iz Unije, onih u uzorku i onih koji nisu odabrani u uzorak, izračunanu na temelju provjerenih podataka koje je dostavio podnositelj zahtjeva.

(129)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 17. i 18., konačni uzorak koji se sastojao od četiriju proizvođača odabran je iz 12 proizvođača iz Unije koji su dostavili informacije zatražene za odabir uzorka u fazi prije pokretanja postupka.

(130)

Četiri proizvođača iz Unije u uzorku činila su 30 % ukupne procijenjene proizvodnje u Uniji tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije i 37 % ukupne prodaje industrije Unije na tržištu Unije. Stoga se konačni uzorak smatra reprezentativnim za cijelu industriju Unije.

(131)

Potrošnja u Uniji utvrđena je na temelju obujma prodaje industrije Unije na tržištu Unije i ukupnog uvoza. Potrošnja u Uniji tijekom razmatranog razdoblja ukupno se smanjila za 10 %. Najnižu je razinu dosegnula 2016., kada se smanjila za 14 % u odnosu na 2014. U razdoblju ispitnog postupka revizije zabilježeno je umjereno povećanje potrošnje.

(132)

Tijekom razmatranog razdoblja utvrđeno je da se uvoz u Uniju iz Rusije i Ukrajine razvijao na sljedeći način s obzirom na obujam i tržišni udio:

(133)

Obujam uvoza iz obiju predmetnih zemalja u razmatranom se razdoblju povećao za 11 %, iako su na snazi bile antidampinške mjere. Povećanje se sastojalo samo od uvoza iz Ukrajine, čija se razina u razmatranom razdoblju povećala za 14 %, dok se razina uvoza iz Rusije smanjila za –14 %. Njihov se zajednički tržišni udio u istom razdoblju povećao za 23 %, isto tako zbog povećanja uvoza iz Ukrajine, čiji se tržišni udio tijekom razmatranog razdoblja povećao za 27 % i u razdoblju ispitnog postupka revizije dosegnuo 6 % potrošnje u Uniji, dok se tržišni udio Rusije smanjio za 4 % i činio 0,6 % potrošnje u Uniji u razdoblju ispitnog postupka revizije. Navedeno treba promatrati u kontekstu smanjenja potrošnje.

(134)

U tablici u nastavku prikazana je prosječna cijena uvoza iz Rusije i Ukrajine. Trebalo bi naglasiti da su prodajne cijene uvezenih proizvoda iz obiju predmetnih zemalja ne samo bile niže od prodajnih cijena industrije Unije tijekom razmatranog razdoblja, nego su i oštro padale tijekom tog razdoblja.

(135)

Budući da ruski proizvođači izvoznici nisu surađivali, sniženje cijena u pogledu uvoza iz Rusije moralo se utvrditi na temelju statističkih podataka o uvozu na razini oznake TARIC upotrebom informacija prikupljenih na temelju članka 14. stavka 6. osnovne uredbe. Sniženje cijena u pogledu uvoza iz Ukrajine utvrđeno je upotrebom izvoznih cijena ukrajinskog proizvođača izvoznika koji surađuje, bez antidampinške pristojbe. Uvozne cijene CIF prilagođene su naviše za troškove nakon uvoza. Prilagodba je iznosila oko 2 EUR po toni nakon nalaza prethodne revizije zbog predstojećeg isteka mjera. Zbog nedostatka suradnje nepovezanih uvoznika u trenutačnom postupku nije bilo osnove za ponovnu procjenu razine te prilagodbe. Prodajne cijene industrije Unije bile su one koje su društva u uzorku odredila za svoje nezavisne kupce, prilagođene naniže za troškove dostave, popuste i provizije na razinu franko tvornica.

(136)

U razdoblju ispitnog postupka revizije marža sniženja cijena za uvoz bešavnih cijevi za jedinog ukrajinskog proizvođača izvoznika koji je surađivao (koji čini oko 90 % obujma ukrajinskog izvoza u Uniju) iznosila je 28,9 %.

(137)

Kad je riječ o Rusiji, marža sniženja cijena od 20,3 % utvrđena je na temelju usporedbe prosječnih cijena. Osim toga, analiza ruskih izvoznih cijena na druga tržišta trećih zemalja pokazala je da Rusija prodaje proizvode na nekima od svojih glavnih izvoznih tržišta po cijenama sličnim onima u Uniji, a ponekad čak i po nižim cijenama, čime se dodatno potvrđuje zaključak da bi trenutačna razina ruskih cijena prouzročila sniženje prodajnih cijena industrije Unije na tržištu Unije.

(138)

Nakon konačne objave dva ruska proizvođača izvoznika tvrdila su da ta marža sniženja cijena nije reprezentativna jer se njihov izvoz u Uniju navodno sastojao od jeftinijih proizvoda, dok je u domaćoj prodaji industrije Unije postojao znatan udio skupljih proizvoda, odnosno OCTG cijevi. Ta su društva tvrdila da bi izračun sniženja cijena doveo do potpuno drukčije marže da se usporede cijene sličnih proizvoda.

(139)

U tom pogledu napominje se da Komisija nije mogla usporediti cijene za svaku vrstu proizvoda jer su predmetni ruski proizvođači izvoznici odlučili da neće surađivati u ispitnom postupku i nisu dostavili odgovore na upitnik na temelju kojih bi Komisija mogla provesti izračun sniženja cijena uzimajući u obzir navodno različit asortiman proizvoda ruskog izvoza i domaće prodaje industrije Unije.

(140)

Prema podacima Eurostata obujam uvoza bešavnih cijevi podrijetlom iz Narodne Republike Kine, kako je definiran člankom 1. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 926/2009 (43) tijekom razmatranog razdoblja smanjio se za 34 %.

(141)

Tržišni udio kineskog uvoza smanjio se s 5,7 % u 2014. na 4,2 % u RIPR-u.

(142)

Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 5. osnovne uredbe ispitala sve relevantne gospodarske čimbenike i pokazatelje koji imaju utjecaj na stanje industrije Unije.

(143)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 129., odabir uzorka proveden je radi utvrđivanja moguće štete koju je pretrpjela industrija Unije.

(144)

Za potrebe analize štete Komisija je razlikovala makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje štete. U tom je pogledu gospodarsko stanje industrije Unije procijenjeno na temelju (a) makroekonomskih pokazatelja, odnosno proizvodnje, proizvodnog kapaciteta, iskorištenosti kapaciteta, obujma prodaje, tržišnog udjela i rasta, zaposlenosti, produktivnosti, visine stvarne dampinške marže i oporavka od prethodnog dampinga, za koje su podaci prikupljeni na razini ukupne industrije Unije, te na temelju (b) mikroekonomskih pokazatelja, odnosno prosječnih jediničnih cijena, jediničnog troška, profitabilnosti, novčanog toka, ulaganja, povrata ulaganja i sposobnosti prikupljanja kapitala, zaliha i troškova rada, za koje su podaci prikupljeni na razini proizvođača iz Unije u uzorku.

(145)

Svi raspoloživi podaci o industriji Unije, uključujući podatke dostavljene u zahtjevu, podatke prikupljene od proizvođača iz Unije prije i nakon pokretanja ispitnog postupka i odgovore na upitnik proizvođača iz Unije u uzorku, upotrijebljeni su kako bi se utvrdili makroekonomski pokazatelji, a posebno podaci koji se odnose na proizvođače iz Unije koji nisu odabrani u uzorak.

(146)

Mikroekonomski pokazatelji utvrđeni su na temelju podataka koje su proizvođači iz Unije u uzorku dostavili u svojim odgovorima na upitnik.

(147)

Kretanja proizvodnje, proizvodnog kapaciteta i iskorištenosti kapaciteta u Uniji razvijala su se tijekom razmatranog razdoblja kako slijedi:

(148)

Obujam proizvodnje Unije smanjio se za 23 % tijekom razmatranog razdoblja. Uzimajući u obzir činjenicu da je tijekom tog razdoblja proizvodni kapacitet ostao gotovo nepromijenjen (uz blago smanjenje od 3 %), smanjenje proizvodnje dovelo je do znatnog smanjenja iskorištenosti kapaciteta od 14 postotnih bodova, sa 63 % 2014. na 49 % u razdoblju ispitnog postupka revizije. Iskorištenost kapaciteta dosegnula je rekordno niske razine 2015. (46 %) i 2016. (42 %). U razdoblju ispitnog postupka revizije povećala se proizvodnja, a time i stopa iskorištenosti kapaciteta, ali ta je stopa i dalje niža od 50 %.

(149)

Prodaja proizvođača iz Unije uključivala je prodaju preko povezanih društava za trgovinu. Ta je prodaja preko povezanih društava tijekom razmatranog razdoblja činila oko 17 % potrošnje u Uniji. Međutim, u mjeri u kojoj se taj obujam prodaje kasnije preprodaje nezavisnim kupcima na tržištu Unije, on se i dalje smatra dijelom prodaje za potrebe utvrđivanja kretanja u obujmu prodaje, tržišnom udjelu i rastu industrije Unije.

(150)

Obujam prodaje, tržišni udio i rast kretali su se tijekom razmatranog razdoblja kako slijedi:

(151)

Obujam prodaje industrije Unije smanjio se za 10 % tijekom razmatranog razdoblja. To je kretanje pratilo kretanje u potrošnji pa je industrija Unije tijekom cijelog razmatranog razdoblja uspjela zadržati tržišni udio od oko 81 %. Međutim, to je postignuto ozbiljnim smanjenjem prodajnih cijena i dovelo je do pogoršanja financijskih pokazatelja, kako je objašnjeno u nastavku.

(152)

U skladu sa smanjenjem proizvodnje i prodaje utvrđeno je da se od 2014. do razdoblja ispitnog postupka revizije smanjila i razina zaposlenosti u industriji Unije, i to za 18 %. Međutim, to smanjenje zaposlenosti nije dovelo do povećanja produktivnosti mjerene kao godišnja proizvodnja po zaposleniku jer je smanjenje obujma proizvodnje u razmatranom razdoblju bilo istaknutije od smanjenja zaposlenosti. Pokazatelj produktivnosti poboljšao se samo u razdoblju ispitnog postupka revizije, što je bilo povezano s povećanjem količine proizvodnje u usporedbi s 2016., dok je razina zaposlenosti nakon smanjenja iz 2015. ostala stabilna.

(153)

Dampinška je marža utvrđena za uvoz iz Ukrajine znatna (vidjeti prethodnu uvodnu izjavu 90.). Uzimajući u obzir prethodno razmatrani obujam, tržišni udio i cijene dampinškog uvoza iz Ukrajine, utjecaj stvarne dampinške marže na industriju Unije ne može se smatrati zanemarivim. Zbog kontinuiranog nepravednog određivanja cijena ukrajinskih izvoznika industrija Unije nije se mogla oporaviti od prethodnog dampinga.

(154)

Prosječne prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku naplaćene nepovezanim kupcima u Uniji od 2014. do razdoblja ispitnog postupka revizije smanjile su se za 19 %. To smanjenje cijena odraz je općeg silaznog kretanja troška glavnih sirovina, kao i pokušaja restrukturiranja troškova koji dovode do smanjenja troškova proizvođača iz Unije. Međutim, zbog daljnjeg snižavanja cijena za koje su u razmatranom razdoblju bili odgovorni ruski i ukrajinski izvoznici koji su neprekidno snižavali cijene industrije Unije, proizvođači iz Unije nisu mogli ostvariti korist od smanjenja troškova jer su, kako bi održali svoje tržišne udjele, morali smanjiti prodajne cijene više od dopuštenog smanjenja troškova.

(155)

U razmatranom razdoblju troškovi industrije Unije smanjili su se za 9 %, što je znatno manje u odnosu na smanjenje cijena. Zbog toga se u razmatranom razdoblju znatno smanjila profitabilnost industrije Unije.

(156)

Tijekom razmatranog razdoblja novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala proizvođača iz Unije razvijali su se kako slijedi:

(157)

Profitabilnost proizvođača iz Unije u uzorku iskazuje se kao neto dobit prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda nepovezanim kupcima u Uniji izražena kao postotak prometa od te prodaje. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 155., proizvođači iz Unije u uzorku bili su profitabilni 2014., ali od 2015. nadalje bilježe gubitke. Tijekom cijelog razmatranog razdoblja profitabilnost proizvođača iz Unije u uzorku smanjila se s dobiti od 6 % na gubitak od 6 %.

(158)

Novčani tok, odnosno sposobnost industrije da samostalno financira svoje djelatnosti, bio je pozitivan u razdoblju 2014.–2015., ali je zatim nakon silaznog kretanja profitabilnosti u 2016. i tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije postao negativan.

(159)

Proizvođači iz Unije i dalje su mogli ulagati tijekom cijelog razmatranog razdoblja, no kretanje profitabilnosti i novčanog toka negativno je utjecalo i na razinu ulaganja, koja se tijekom razmatranog razdoblja smanjila za 64 %. Osim toga, povrat ulaganja negativan je od 2015. nadalje i slijedi kretanje profitabilnosti.

(160)

S obzirom na prethodno navedeno, može se zaključiti da su financijski rezultati proizvođača iz Unije u uzorku bili negativni tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije.

(161)

Razina zaliha proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja smanjila se za 21 %. Međutim, udio zaliha u obujmu proizvodnje u razmatranom je razdoblju ostao stabilan (oko 3 %). Kretanja razine zaliha prate kretanja u području količine proizvodnje. Međutim u ovom se slučaju navedeni pokazatelj ne smatra jako relevantnim za ocjenu gospodarskog stanja proizvođača iz Unije jer se bešavne cijevi obično proizvode po narudžbi.

(162)

Prosječni troškovi rada proizvođača iz Unije blago su se smanjili tijekom razmatranog razdoblja, što je dio pokušaja industrije Unije da restrukturira svoje troškove. Taj je pokazatelj posebno bitan jer troškovi rada čine više od 25 % troškova proizvodnje bešavnih cijevi.

(163)

S obzirom na uvodne izjave od 131. do 162. zaključeno je da su proizvođači iz Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije bili u nepovoljnijoj situaciji u usporedbi s 2014. i da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. osnovne uredbe.

(164)

Ispitni postupak pokazao je da se većina pokazatelja štete pogoršala tijekom razmatranog razdoblja. Obujam prodaje smanjio se za 10 %, obujam proizvodnje za 23 %, a stopa iskorištenosti kapaciteta smanjila se sa 63 % na 49 %. Iako je industrija Unije uspjela održati razinu tržišnog udjela na oko 81 %, to je učinjeno na račun profitabilnosti; činjenica je da su se prodajne cijene u Uniji znatno smanjile (– 19 %). Unatoč nastojanjima da se troškovi proizvodnje smanje (smanjenje od 9 %), industrija Unije od 2015. bilježi gubitke. Od 2014. (dobit od 6,2 %) do razdoblja ispitnog postupka revizije (gubitak od 6,0 %) razina profitabilnosti smanjila se za 12,2 postotna boda. Financijski pokazatelji, kao što su novčani tok i povrat ulaganja, isto su se tako s pozitivne razine 2014. promijenili u negativne tijekom sljedećih godina i razdoblja ispitnog postupka revizije. U istom tom razdoblju razina ulaganja smanjila se za 64 %.

(165)

Nastavak štete rezultat je nekoliko čimbenika, kao što su smanjenje potrošnje u Uniji i pad izvozne prodaje. Međutim, osim toga cijene u Uniji smanjile su se zbog dampinškog uvoza. Ukrajina je obujam izvoza u Uniju povećala za 14 %, po niskim i dampinškim cijenama, te je tijekom razmatranog razdoblja povećala tržišni udio za 27 %. Jedini ukrajinski izvoznik snizio je cijene u Uniji za gotovo 30 %. U toj veoma kapitalno intenzivnoj industriji smanjenje obujma proizvodnje u kombinaciji sa smanjenjem cijena imalo je negativne učinke na profitabilnost.

(166)

Nakon konačne objave Vlada Ukrajine i dva ruska proizvođača izvoznika naveli su nekoliko čimbenika koji su se trebali uzeti u obzir kao drugi čimbenici u analizi uzročno-posljedične veze između štetne situacije za industriju Unije i uvoza iz predmetnih zemalja. Takvi su čimbenici navodno smanjenje potrošnje u Uniji, domaće tržišno natjecanje među proizvođačima iz Unije, nezadovoljavajući izvozni rezultati proizvođača iz Unije, višak kapaciteta i visoki fiksni troškovi društava iz Unije te uvoz iz Bjelarusa.

(167)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 165., nastavak štete proizlazi iz nekoliko čimbenika. Osim smanjenja potrošnje, smanjenja izvozne prodaje i dampinškog uvoza, drugi čimbenici nisu imali bitnu ulogu. Niska stopa iskorištenosti kapaciteta zapravo je odraz smanjenja proizvodnje, a ne viška kapaciteta, a općenito se smanjio i uvoz iz drugih trećih zemalja. Tržišni udjeli industrije Unije tijekom razdoblja ispitnog postupka revizije isto su tako ostali relativno stabilni. Tvrdnja o tržišnom natjecanju među proizvođačima iz Unije nije potkrijepljena. Oslanja se samo na činjenicu da je uzorak proizvođača iz Unije činio samo 30 % proizvodnje EU-a i da bi stoga trebalo ispitati tržišno natjecanje među proizvođačima iz uzorka i onima koji nisu bili odabrani u uzorak. Tu bi tvrdnju trebalo odbaciti jer je u suprotnosti s načelima primjene uzorkovanja. Komisija je zaista ispitala stanje svih proizvođača iz Unije, ali je zbog velikog broja proizvođača ispitivanje određenih čimbenika ograničila na uzorak koji je reprezentativan za cijelu industriju Unije. Stoga nije potrebno ispitivati utjecaj proizvođača koji nisu odabrani u uzorak na društva koja su odabrana u uzorak.

(168)

U svakom slučaju, kako je objašnjeno u nastavku, zaključci o šteti u ovom predmetu posebno su usmjereni na izglednu situaciju industrije Unije ako se mjere stave izvan snage.

(169)

Nakon konačne objave Vlada Ukrajine i jedan od ukrajinskih proizvođača izvoznika naveli su da je tržišni udio ukrajinskog izvoza u potrošnji u Uniji iznosio samo 6 % i da nije vjerojatno da će se u budućnosti povećati zbog domaće potrošnje u Ukrajini i znatne diversifikacije ukrajinskog izvoza koji se proširio na nova tržišta.

(170)

Kao odgovor na navedeno, trebalo bi naglasiti da zbog trenutačnog udjela od 6 % industrija Unije već trpi štetu, posebno ako se u obzir uzme znatno sniženje cijena. Trebalo bi naglasiti i da je do povećanja obujma ukrajinskog uvoza tijekom razmatranog razdoblja došlo unatoč antidampinškim pristojbama na snazi.

(171)

Jedan od ukrajinskih proizvođača izvoznika dodatno je tvrdio, a to je dijelom potvrđeno i u podnesku Vlade Ukrajine, da je Komisija u svojoj analizi vjerojatnosti ponavljanja štete trebala uzeti u obzir sporazum o zajedničkom pothvatu koji su potpisali predmetni ukrajinski proizvođač izvoznik i jedan od najvećih proizvođača predmetnog proizvoda iz Unije. Ukrajinski proizvođač smatra da će taj sporazum o zajedničkom pothvatu imati znatan utjecaj na obujam budućeg izvoza tog društva u EU, distribucijske kanale i određivanje cijena.

(172)

Komisija upućuje na svoj protuargument u prethodnoj uvodnoj izjavi 124.

(173)

Rusija je u EU izvozila tek male količine, ali utvrđeno je da su i te cijene snižavale cijene u Uniji. Prognostička analiza vjerojatnog obujma izvoza iz te zemlje ako se mjere stave izvan snage provedena je kako je opisano u uvodnim izjavama od 50. do 68. U toj je analizi otkriveno da bi se uvoz iz Rusije vjerojatno povećao na razine znatno više od onih postignutih u razdoblju ispitnog postupka revizije.

(174)

Kako je objašnjeno u prethodnim uvodnim izjavama 53. i 93., obje zemlje imaju znatan rezervni kapacitet i vjerojatno je da će zbog privlačnosti tržišta Unije u pogledu obujma i cijena povećati jeftini uvoz ako se mjere stave izvan snage. Privlačnost tržišta Unije, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 56. i 108., vjerojatno će se povećati zbog pristojbe od 25 % koju je SAD u ožujku 2018. uveo na uvoz proizvoda od čelika, uključujući bešavne cijevi. Tržište SAD-a jedno je od glavnih izvoznih tržišta za Rusiju i Ukrajinu, a barem dio proizvoda koji se više ne mogu prodavati u SAD-u vrlo će se vjerojatno usmjeriti na tržište Unije.

(175)

Industrija Unije i dalje je u ranjivu položaju, a situacija bi mogla postati još teža ako se mjere stave izvan snage. Jeftini ukrajinski dampinški uvoz nastavio bi se povećavati, a ruski dampinški uvoz vjerojatno bi se ponovio u znatnim količinama, zbog čega bi se cijene dodatno snizile i smanjila bi se prodaja na tržištu Unije.

(176)

U skladu s člankom 21. osnovne uredbe ispitano je bi li zadržavanje postojećih antidampinških mjera protiv Rusije i Ukrajine bilo protivno interesu Unije kao cjeline. Utvrđivanje interesa Unije temeljilo se na procjeni svih različitih uključenih interesa. Potrebno je podsjetiti na to da se u prethodnim ispitnim postupcima smatralo da donošenje mjera nije protivno interesu Unije. Nadalje, zbog činjenice da je ovaj ispitni postupak revizija, odnosno da se u njemu analizira stanje u kojem su antidampinške mjere već bile na snazi, može se izvršiti ocjena svakog nepotrebnog negativnog utjecaja trenutačnih antidampinških mjera na predmetne strane.

(177)

Na toj je osnovi ispitano postoje li, bez obzira na zaključke o vjerojatnosti nastavljanja ili ponavljanja štetnog dampinga, uvjerljivi razlozi koji bi doveli do zaključka da zadržavanje mjera protiv uvoza podrijetlom iz Rusije i Ukrajine u ovom konkretnom slučaju nije u interesu Unije.

(178)

Kad je riječ o interesu Unije, ako se mjere stave izvan snage, jasno je da bi se već sada krhko gospodarsko stanje industrije Unije, u kojoj trenutačno postoji 13 000 radnih mjesta povezanih s predmetnim proizvodom u sektoru industrije čelika, dodatno pogoršalo.

(179)

Uvoznici i korisnici nisu surađivali, iako su svi poznati uvoznici i korisnici (više od 70 društava) obaviješteni o pokretanju postupka i mogućnosti da surađuju kao zainteresirane strane.

(180)

Prema nalazima prethodne revizije zbog predstojećeg isteka mjera, uvoznici nabavljaju proizvode od različitih dobavljača iz brojnih zemalja, zbog čega je utjecaj nastavka mjera na uvoz iz Rusije i Ukrajine ograničen. Tada je utvrđeno i da su uvoznici uspjeli ostati profitabilni, iako su mjere bile na snazi nekoliko godina.

(181)

Kad je riječ o korisnicima, na temelju nalaza iz prethodne revizije zbog predstojećeg isteka mjera i dostupnih informacija čini se da je udio bešavnih cijevi u njihovim troškovima proizvodnje prilično nizak. Bešavne su cijevi općenito dio većih projekata (kotlovi, cjevovodi, graditeljstvo) i čine samo njihov ograničen dio. Stoga se ne očekuje da će mogući utjecaj nastavka mjera na korisnike biti znatan.

(182)

Zbog nesuradnje predmetnih društava ne postoje provjerljivi podaci i informacije koji pokazuju da se stanje općenito promijenilo.

(183)

S obzirom na prethodno navedeno zaključuje se da ne postoje uvjerljivi razlozi protiv zadržavanja trenutačnih antidampinških mjera.

(184)

Nakon konačne objave dva ruska proizvođača izvoznika tvrdila su da bi daljnja primjena mjera negativno utjecala na niz potrošača (korisnika) iz Unije te da bi ograničila tržišno natjecanje u Uniji. Stoga su predmetne zainteresirane strane pozvale Komisiju da razmotri produljenje mjera za razdoblje od najviše dvije godine.

(185)

Komisija je ispitala je li prijedlog ograničenog produljenja mjera u interesu Unije. U tom se pogledu podsjeća na činjenicu da je ispitivanje interesa Unije za potrebe antidampinških ispitnih postupaka postupovno vrlo ograničeno i zahtijeva odvagivanje predmetnih interesa, uključujući interese industrije Unije i korisnika i potrošača te ocjenu složenih pravnih, gospodarskih i političkih čimbenika (44). Komisija je podsjetila na to da je ocjena interesa Unije u pogledu industrije Unije pokazala da bi se stavljanjem mjera izvan snage dodatno pogoršalo već krhko gospodarsko stanje industrije Unije. Podsjetila je i na to da uvoznici i korisnici nisu surađivali, što znači da bi produljenje mjera koje su trenutačno na snazi negativno utjecalo na njih. U skladu s tim nisu zabilježeni dokazi na temelju kojih bi se moglo vidjeti da bi ograničenje primjene mjera na dvije godine bilo u većem interesu Unije nego primjena mjera tijekom punog razdoblja od pet godina predviđenog člankom 11. stavkom 2. osnovne uredbe. Na temelju toga Komisija je odbila argument koji su iznijela dva ruska proizvođača izvoznika.

(186)

Iz prethodno navedenog slijedi da bi, kao što je predviđeno člankom 11. stavkom 2. osnovne uredbe, antidampinške mjere koje se primjenjuju na uvoz bešavnih cijevi podrijetlom iz Rusije i Ukrajine trebalo zadržati.

(187)

Zainteresirane su strane obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih je Komisija namjeravala uvesti predmetne antidampinške mjere te su dobile mogućnost da dostave primjedbe. Zaprimljene primjedbe nisu bile takve naravi da mogu promijeniti navedene zaključke.

(188)

Odbor osnovan u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036 nije dostavio mišljenje,