19.6.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 156/1

(1)

U svojim zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030. Europsko vijeće podržalo je obvezujući cilj domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu do 2030. za najmanje 40 % u odnosu na 1990., a taj je cilj ponovno potvrđen u zaključcima Europskog vijeća od 17. i 18. ožujka 2016.

(2)

U zaključcima Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014. navodi se da bi Unija cilj smanjenja emisija od najmanje 40 % trebala zajednički ostvariti na troškovno najisplativiji način, pri čemu smanjenja u EU sustavu trgovanja emisijama, utvrđenom u Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), i u sektorima izvan sustava trgovanja emisijama do 2030. iznose 43 % odnosno 30 % u usporedbi s 2005., uz raspodjelu tereta na temelju relativnog BDP-a po stanovniku.

(3)

Ova Uredba dio je provedbe obveza Unije iz Pariškog sporazuma (5), donesenog u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime („UNFCCC”). Pariški sporazum sklopljen je u ime Unije 5. listopada 2016. Odlukom Vijeća (EU) 2016/1841 (6). Obveza Unije koja se odnosi na smanjenja emisija u cijelom gospodarstvu sadržana je u planiranom nacionalno utvrđenom doprinosu koji su s obzirom na Pariški sporazum Unija i njezine države članice 6. ožujka 2015. podnijele Tajništvu UNFCCC-a. Pariški sporazum stupio je na snagu 4. studenoga 2016. Unija bi u skladu s Pariškim sporazumom trebala nastaviti smanjivati svoje emisije stakleničkih plinova i povećati uklanjanja.

(4)

Pariškim sporazumom utvrđuje se, među ostalim, dugoročni cilj u skladu s nastojanjima da se povećanje globalne temperature zadrži na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te da se ulažu napori u njegovo zadržavanje na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Šume, poljoprivredna zemljišta i močvarna zemljišta odigrat će središnju ulogu u postizanju tog cilja. U Pariškom sporazumu stranke također prepoznaju apsolutan prioritet očuvanja sigurnosti opskrbe hranom i iskorjenjivanja gladi u kontekstu održivog razvoja i nastojanja usmjerenih na iskorjenjivanje siromaštva te posebne slabosti sustavâ za proizvodnju hrane u odnosu na negativne učinke klimatskih promjena, jačajući time otpornost na klimatske promjene i razvoj s niskim emisijama stakleničkih plinova na način kojim se ne ugrožava proizvodnja hrane. Kako bi se ispunili ciljevi Pariškog sporazuma, stranke bi trebale povećati svoje zajedničke napore. Stranke bi trebale pripremati, priopćavati i održavati uzastopne nacionalno utvrđene doprinose. Pariškim sporazumom zamjenjuje se pristup iz Kyotskog protokola iz 1997. koji se neće nastaviti nakon 2020. Pariškim sporazumom također se želi uspostaviti ravnoteža između antropogenih emisija iz izvora i uklanjanja stakleničkih plinova ponorima u drugoj polovici ovog stoljeća, a stranke se pozivaju da poduzmu mjere za očuvanje i poboljšanje, prema potrebi, ponora i spremnika stakleničkih plinova, uključujući šume.

(5)

Sektor korištenja zemljišta, prenamjene zemljišta i šumarstva („LULUCF”) ima potencijal za pružanje dugoročnih klimatskih koristi i tako može doprinijeti postizanju cilja Unije za smanjenje emisija stakleničkih plinova, kao i dugoročnih klimatskih ciljeva iz Pariškog sporazuma. Sektor LULUCF pruža i biomaterijale kojima se mogu zamijeniti fosilni ili ugljikom bogati materijali i stoga ima važnu ulogu u prijelazu na gospodarstvo s niskim emisijama stakleničkih plinova. Budući da su uklanjanja putem sektora LULUCF reverzibilna, trebalo bi ih smatrati posebnim stupom u okviru klimatske politike Unije.

(6)

Europsko vijeće zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. izjavilo je da bi trebalo priznati višestruke ciljeve poljoprivrednog sektora i sektora korištenja zemljišta s obzirom na njihov niži potencijal za ublažavanje, kao i potrebu da se osigura usklađenost između ciljeva Unije u pogledu sigurnosti opskrbe hranom i klimatskih promjena. Europsko vijeće pozvalo je Komisiju da razmotri koji su najbolji načini za poticanje održivog povećanja proizvodnje hrane optimizirajući doprinos tog sektora ublažavanju učinka i sekvestraciji stakleničkih plinova, uključujući pošumljavanjem, te da uspostavi politiku o tome kako uključiti sektor LULUCF u okvir ublažavanja učinka stakleničkih plinova do 2030. čim to tehnički uvjeti dopuste, a svakako prije 2020.

(7)

Postupcima održivog upravljanja u sektoru LULUCF može se doprinijeti ublažavanju klimatskih promjena na nekoliko načina, osobito smanjenjem emisija, te održavanjem i povećavanjem ponora i zaliha ugljika. Za učinkovitost mjera koje su posebno usmjerene na sekvestraciju ugljika ključna je dugoročna stabilnost i prilagodljivost spremnika ugljika. Osim toga, postupcima održivog upravljanja može se održati produktivnost, sposobnost regeneracije i vitalnost sektora LULUCF te tako promicati gospodarski i socijalni razvoj smanjujući ugljični i ekološki otisak tog sektora.

(8)

Razvojem održivih i inovativnih praksi i tehnologija, uključujući agroekologiju i agrošumarstvo, može se osnažiti ulogu sektora LULUCF u odnosu na ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima, kao i ojačati produktivnost i otpornost tog sektora. Budući da sektor LULUCF ima duge vremenske okvire za povrat ulaganja, dugoročne su strategije važne za jačanje financiranja istraživanja u području razvoja održivih i inovativnih praksi i tehnologija te ulaganja u njih. Ulaganjima u preventivne mjere, kao što su postupci održivog upravljanja, mogu se smanjiti rizici povezani s prirodnim nepogodama.

(9)

Europsko vijeće u svojim zaključcima od 22. i 23. lipnja 2017. ponovno je istaknulo da su Unija i njezine države članice predane Programu održivog razvoja do 2030., čiji je cilj, među ostalim, osigurati da upravljanje šumama bude održivo.

(10)

Mjere za smanjenje krčenja i uništavanja šuma te promicanje održivog upravljanja šumama važne su u zemljama u razvoju. U tom kontekstu Vijeće je u svojim zaključcima od 21. listopada 2009. i 14. listopada 2010. podsjetilo na ciljeve Unije da se bruto vrijednosti krčenja tropskih šuma do 2020. smanji za barem 50 % u odnosu na trenutačne razine i zaustavi globalno smanjenje šumskih površina najkasnije do 2030.

(11)

Odlukom br. 529/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (7) utvrđena su pravila za obračun primjenjiva na emisije i uklanjanja iz sektora LULUCF, čime se doprinijelo razvoju politika koje vode prema uključivanju sektora LULUCF u obvezu smanjenja emisija Unije. Ova bi se Uredba trebala temeljiti na postojećim pravilima za obračun te bi se njome ta pravila trebala ažurirati i poboljšati za razdoblje od 2021. do 2030. Njome bi trebalo utvrditi obveze država članica u pogledu provedbe tih pravila za obračun te bi trebalo također zahtijevati od država članica da osiguraju da cjelokupni sektor LULUCF ne proizvodi neto emisije i da doprinosi cilju dugoročnog poboljšanja ponorâ. Njome ne bi trebalo utvrđivati nikakve obveze u pogledu obračunavanja ili izvješćivanja za privatne stranke, uključujući poljoprivrednike i šumare.

(12)

Sektor LULUCF, uključujući poljoprivredno zemljište, ima izravan i znatan učinak na biološku raznolikost i usluge ekosustava. Stoga je važan cilj politika koje se odnose na taj sektor da zajamče usklađenost s ciljevima strategije Unije za biološku raznolikost. U tom bi sektoru trebalo poduzeti mjere za provedbu i potporu u odnosu i na ublažavanje klimatskih promjena i na prilagodbu njima. Također bi trebalo osigurati usklađenost zajedničke poljoprivredne politike i ove Uredbe. Svi sektori trebaju dati svoj ravnopravan doprinos u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova.

(13)

Močvarna zemljišta djelotvorni su ekosustavi za skladištenje ugljika. Stoga bi se zaštitom i obnovom močvarnih zemljišta mogle smanjiti emisije stakleničkih plinova u sektoru LULUCF. U tom bi kontekstu trebalo voditi računa o pročišćenoj verziji Smjernica iz 2006. Međuvladina panela o klimatskim promjenama („IPCC”) za nacionalne inventare stakleničkih plinova u vezi s močvarnim zemljištima.

(14)

Kako bi se osigurao doprinos sektora LULUCF postizanju cilja Unije za smanjenje emisija od najmanje 40 % i dugoročnog cilja iz Pariškog sporazuma, potreban je pouzdan obračunski sustav. Kako bi se dobili točni izračuni emisija i uklanjanja u skladu sa smjernicama IPCC-a za nacionalne inventare stakleničkih plinova iz 2006. („smjernice IPCC-a”), trebalo bi upotrebljavati godišnje prijavljene vrijednosti u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8) za kategorije korištenja zemljišta i prenamjenu kategorija zemljišta, čime se pojednostavnjuju pristupi koji su se primjenjivali u skladu s UNFCCC-om i Kyotskim protokolom. Zemljište koje se prenamijeni u drugu kategoriju korištenja zemljišta trebalo bi smatrati zemljištem u postupku prijelaza prema toj kategoriji u zadanoj vrijednosti od 20 godina prema smjernicama IPCC-a. Države članice trebale bi moći odstupati od te zadane vrijednosti samo za pošumljena zemljišta i samo u ograničenim okolnostima za koja postoji opravdanje u smjernicama IPCC-a. Promjene smjernica IPCC-a usvojene na Konferenciji stranaka UNFCCC-a ili Konferenciji stranaka koja služi kao sastanak stranaka Pariškog sporazuma trebalo bi na odgovarajući način prikazati u zahtjevima u pogledu izvješćivanja iz ove Uredbe.

(15)

U međunarodno dogovorenim smjernicama IPCC-a navodi se da se emisije od izgaranja biomase mogu smatrati jednakima nuli u energetskom sektoru pod uvjetom da se takve emisije obračunavaju u sektoru LULUCF. Budući da se emisije od izgaranja biomase u Uniji trenutačno smatraju jednakima nuli u skladu s člankom 38. Uredbe Komisije (EU) br. 601/2012 (9) i odredbama iz Uredbe (EU) br. 525/2013, usklađenost sa smjernicama IPCC-a bila bi stoga osigurana samo ako se takve emisije precizno odražavaju u ovoj Uredbi.

(16)

Emisije i uklanjanja iz šumskog zemljišta ovise o nizu prirodnih okolnosti, dinamičnim značajkama šuma povezanima sa starošću, kao i o prošlim i sadašnjim praksama gospodarenja koje se znatno razlikuju među državama članicama. Upotrebom bazne godine ne bi bilo moguće prikazivanje tih čimbenika i posljedičnih cikličnih utjecaja na emisije i uklanjanja ili njihove međugodišnje varijacije. Umjesto toga odgovarajućim bi pravilima za obračun trebalo utvrditi upotrebu referentnih razina za isključivanje učinaka prirodnih značajki i značajki specifičnih za određenu zemlju. Kako bi se zadržali ili ojačali dugoročni ponori ugljika, u referentnim razinama za šume u obzir bi trebalo uzeti svaku neuravnoteženu starosnu strukturu šuma, a budući intenzitet gospodarenja šumama ne bi bez opravdanja trebalo ograničiti. S obzirom na posebnu povijesnu situaciju Hrvatske, u njezinoj referentnoj razini za šume moglo bi se uzeti u obzir i okupaciju njezina državnog područja, rat i poslijeratne okolnosti koje su imale utjecaja na gospodarenje šumama tijekom referentnog razdoblja. Odgovarajućim pravilima za obračun uzimaju se u obzir načela održivog gospodarenja šumama kako su usvojena na ministarskim konferencijama o zaštiti šuma u Europi („Forest Europe”).

(17)

Države članice podnose Komisiji nacionalne računske planove za šumarstvo, uključujući i predložene referentne razine za šume. U nedostatku međunarodnog preispitivanja u okviru UNFCCC-a ili Kyotskog protokola trebalo bi uspostaviti postupak preispitivanja kojim bi se osigurala transparentnost i poboljšala kvaliteta obračuna u toj kategoriji šumskog zemljišta kojim se gospodari.

(18)

Kada procjenjuje nacionalne računske planove za šumarstvo, uključujući u njima predložene referentne razine za šume, Komisija bi trebala polaziti od dobre prakse i iskustva iz stručnih pregleda u okviru UNFCCC-a, među ostalim u pogledu sudjelovanja stručnjaka iz država članica. Komisija bi trebala osigurati da stručnjaci iz država članica budu uključeni u tehničku procjenu toga jesu li predložene referentne razine za šume određene u skladu s kriterijima i zahtjevima utvrđenima u ovoj Uredbi. Rezultate tehničke procjene trebalo bi proslijediti Stalnom odboru za šumarstvo uspostavljenom Odlukom Vijeća 89/367/EEZ (10) radi obavijesti. Komisija bi se također trebala savjetovati s dionicima i civilnim društvom. Nacionalni računski planovi za šumarstvo trebala bi se objaviti u skladu s relevantnim zakonodavstvom.

(19)

Povećanom održivom upotrebom drvnih proizvoda na temelju učinka zamjene mogu se znatno ograničiti emisije u atmosferu i povećati uklanjanja stakleničkih plinova iz atmosfere. Pravilima za obračun trebalo bi osigurati da države članice u svojim LULUCF obračunima točno i transparentno prikažu promjene u spremniku ugljika drvnih proizvoda kada do njih dođe kako bi se prepoznala i potaknula povećana upotreba drvnih proizvoda s dugim životnim ciklusom. Komisija bi trebala pružiti smjernice o pitanjima koja se odnose na metodologiju u vezi s obračunom za drvne proizvode.

(20)

Prirodne nepogode, poput požara, najezde insekata i bolesti, ekstremnih meteoroloških pojava i geoloških poremećaja, koje su izvan kontrole država članica te one na njih ne mogu znatno utjecati, mogu izazvati privremene emisije stakleničkih plinova u sektoru LULUCF ili izazvati reverziju prethodnih uklanjanja. Budući da takva reverzija može biti i posljedica odluka u gospodarenju, poput odluka o sječi ili sadnji drveća, ovom bi se Uredbom trebalo osigurati da se u obračunima za sektor LULUCF uvijek točno prikazuju reverzije uklanjanja izazvane ljudskim djelovanjem. Nadalje, ovom bi Uredbom državama članicama trebalo osigurati ograničenu mogućnost da iz svojih obračuna za LULUCF isključe emisije nastale zbog nepogoda na koje ne mogu utjecati. Međutim, način na koji države članice primjenjuju te odredbe ne bi trebao dovesti do neopravdano nižeg obračunavanja.

(21)

Ovisno o nacionalnim prioritetima, države članice trebale bi moći odabrati odgovarajuće nacionalne politike za ostvarivanje svojih obveza u pogledu sektora LULUCF, uključujući mogućnost postizanja ravnoteže između emisija iz jedne kategorije zemljišta i uklanjanja iz druge kategorije zemljišta. Osim toga, u razdoblju od 2021. do 2030. trebale bi moći kumulirati neto uklanjanja. Prijenosi prema drugim državama članicama trebali bi i dalje biti dostupni kao dodatna mogućnost, a države članice trebale bi moći upotrebljavati godišnje emisijske kvote utvrđene ne temelju Uredbe (EU) 2018/842 Europskog parlamenta i Vijeća (11) kako bi se postigla usklađenost s ovom Uredbom. Upotrebom fleksibilnih mogućnosti utvrđenih u ovoj Uredbi neće se ugroziti ukupna razina ambicije Unijinih ciljeva u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova.

(22)

Šume kojima se gospodari na održiv način obično su ponori, čime se doprinosi ublažavanju klimatskih promjena. U referentnom razdoblju od 2000. do 2009. prijavljena prosječna uklanjanja ponorima sa šumskog zemljišta za cijelu je Uniju iznosio 372 milijuna tona ekvivalenta CO2 godišnje. Države članice trebale bi osigurati da se ponori i spremnici, uključujući šume, prema potrebi čuvaju i poboljšavaju s ciljem ostvarenja svrhe Pariškog sporazuma i ispunjenja ambicioznih ciljeva Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova do 2050.

(23)

Uklanjanja iz šumskog zemljišta kojim se gospodari trebala bi se obračunavati na temelju buduće referentne razine za šume. Predviđena buduća uklanjanja ponorima trebala bi se temeljiti na ekstrapolaciji praksi gospodarenja šumama i intenzitetu iz referentnog razdoblja. Smanjenje ponora u odnosu na referentnu razinu trebalo bi se računati kao emisije. Trebalo bi uzeti u obzir specifične nacionalne okolnosti i prakse, poput intenziteta sječe koji je niži od uobičajenog ili starenja šuma tijekom referentnog razdoblja.

(24)

Državama članicama trebalo bi pružiti određenu fleksibilnost kako bi privremeno povećali svoj intenzitet sječe, u skladu s praksama održivog gospodarenja šumama koje su sukladne s ciljem utvrđenim u Pariškom sporazumu, pod uvjetom da ukupne emisije unutar Unije ne premaše uklanjanja u cjelokupnom sektoru LULUCF. Na temelju takve fleksibilnosti svim bi državama članicama trebala biti dodijeljena osnovna količina kompenzacije izračunana na temelju faktora izraženog u obliku postotka njihova prijavljenog ponora u razdoblju od 2000. do 2009. kako bi nadoknadile svoje obračunane emisije sa šumskog zemljišta kojim se gospodari. Trebalo bi osigurati da se državama članicama naknada može pružiti samo do razine do koje njihove šume više ne predstavljaju ponore.

(25)

Države članice s vrlo visokom šumskom pokrivenošću u odnosu na prosjek Unije, a posebno manje države članice s vrlo visokom šumskom pokrivenošću, za postizanje ravnoteže emisija u drugim obračunskim kategorijama zemljišta više od drugih država članica ovise o šumskom zemljištu kojim se gospodari te bi stoga bile pogođenije i imale bi ograničen potencijal za povećanje svoje šumske pokrivenosti. Kompenzacijski faktor bi se, stoga, na temelju šumske pokrivenosti i kopnene površine trebao povećati kako bi se državama članicama s vrlo malom kopnenom površinom i vrlo visokom šumskom pokrivenošću u odnosu na prosjek Unije dodijelio najviši kompenzacijski faktor za referentno razdoblje.

(26)

U svojim zaključcima od 9. ožujka 2012. Vijeće je priznalo posebnosti zemalja bogatih šumama. Te se posebnosti osobito odnose na ograničene mogućnosti u pogledu postizanja ravnoteže emisija s uklanjanjima. S obzirom na to da je država članica najbogatija šumama i uzimajući u obzir njezine posebne geografske karakteristike, Finska se suočava s posebnim poteškoćama u tom pogledu. Finskoj bi stoga trebalo odobriti ograničenu dodatnu naknadu.

(27)

Radi praćenja napretka država članica u ispunjenju obveza u skladu s ovom Uredbom i radi osiguravanja transparentnosti, točnosti, dosljednosti, potpunosti i usporedivosti informacija o emisijama i uklanjanjima, države članice trebale bi Komisiji dostaviti odgovarajuće podatke iz inventara stakleničkih plinova u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 te bi provjere usklađenosti iz ove Uredbe te podatke trebale uzimati u obzir. Ako država članica u pogledu šumskog zemljišta kojim se gospodari namjerava primijeniti fleksibilnost određenu u ovoj Uredbi, u izvješće o usklađenosti trebala bi uključiti količinu naknade koju namjerava iskoristiti.

(28)

Europska agencija za okoliš trebala bi, prema potrebi i u skladu sa svojim godišnjim programom rada, pomagati Komisiji sa sustavom godišnjeg izvješćivanja o emisijama i uklanjanjima stakleničkih plinova, procjenom informacija o politikama i mjerama te nacionalnim projekcijama, ocjenjivanjem planiranih dodatnih politika i mjera te provjerama usklađenosti koje Komisija provodi u skladu s ovom Uredbom.

(29)

Kako bi se osiguralo primjereno obračunavanje transakcija u skladu s ovom Uredbom, uključujući iskorištavanje fleksibilnih mogućnosti i praćenje usklađenosti, kao i promicanje povećane upotrebe drvnih proizvoda s dugim životnim ciklusom, Komisiji bi u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u pogledu tehničke prilagodbe definicija, uključujući minimalne vrijednosti za definiciju šuma, popisâ stakleničkih plinova i spremnikâ ugljika, utvrđivanja referentnih razina država članica za razdoblja od 2021. do 2025. odnosno od 2026. do 2030., dodavanja novih kategorija drvnih proizvoda, revizije metodologije i zahtjeva u pogledu informacija o prirodnim nepogodama kako bi se odrazile promjene u smjernicama IPCC-a, te obračunavanja transakcija pomoću registra Unije. Potrebne odredbe povezane s obračunavanjem transakcija trebale bi biti sadržane u jedinstvenom instrumentu u kojem su objedinjene odredbe o obračunu iz Uredbe (EU) br. 525/2013, Uredbe (EU) 2018/842, ove Uredbe i Direktive 2003/87/EZ. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva (12) od 13. travnja 2016. Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(30)

Komisija bi u sklopu redovitog izvješćivanja u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 također trebala ocijeniti ishod pospješujućeg dijaloga u 2018. u okviru UNFCCC-a („dijalog Talanoa”). Ovu bi Uredbu trebalo preispitati 2024. i svakih pet godina nakon toga kako bi se procijenilo njezino cjelokupno funkcioniranje. Pri preispitivanju bi, među ostalim, trebalo voditi računa o rezultatima dijaloga Talanoa i globalnog pregleda stanja na temelju Pariškog sporazuma. Okvir za razdoblje nakon 2030. trebao bi biti u skladu s dugoročnim ciljevima i obvezama iz Pariškog sporazuma.

(31)

Kako bi se osiguralo postojanje učinkovitog, transparentnog i isplativog izvješćivanja te verifikacije emisija i uklanjanja stakleničkih plinova te izvješćivanja svih drugih podataka potrebnih za procjenu usklađenosti zemalja članica s njihovim obvezama, u Uredbu (EU) br. 525/2013 trebalo bi uključiti zahtjeve za izvješćivanje.

(32)

Kako bi se olakšalo prikupljanje podataka i poboljšanje metodologija, korištenje zemljišta trebalo bi popisati te o njemu izvijestiti upotrebom geografskog praćenja svih kopnenih površina u skladu s nacionalnim i Unijinim sustavima za prikupljanje podataka. Trebalo bi što bolje iskoristiti postojeće programe i istraživanja Unije i država članica za prikupljanje podataka, uključujući LUCAS (Land Use/Cover Area frame Survey), Europski program za promatranje Zemlje Copernicus i europski navigacijski satelitski sustav Galileo za prikupljanje podataka. Upravljanje podacima, uključujući razmjenu podataka radi izvješćivanja, ponovne upotrebe i širenja, trebalo bi biti usklađeno sa zahtjevima iz Direktive br. 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(33)

Uredbu (EU) br. 525/2013 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(34)

Odluka br. 529/2013/EU i dalje bi se trebala primjenjivati na obveze u pogledu obračunavanja i izvješćivanja za obračunsko razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2020. Ova bi se Uredba trebala primjenjivati za obračunska razdoblja od 1. siječnja 2021.

(35)

Odluku br. 529/2013/EU trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(36)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, osobito utvrđivanje obveza država članica za sektor LULUCF kako bi se ispunio cilj Unije u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova za razdoblje od 2021. do 2030., države članice ne mogu dostatno ostvariti, nego se oni zbog svojeg opsega i učinaka na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(a)

u razdobljima od 2021. do 2025. i od 2026. do 2030.:

i.   „pošumljeno zemljište”: korištenje zemljišta prijavljenog kao zemljište pod usjevima, travnjak, močvarno zemljište, naselje ili drugo zemljište koji su pretvoreni u šumsko zemljište;

ii.   „iskrčeno zemljište”: korištenje zemljišta prijavljenog kao šumsko zemljište pretvoreno u zemljište pod usjevima, travnjak, močvarno zemljište, naselje ili drugo zemljište;

iii.   „zemljište pod usjevima kojim se gospodari”: korištenje zemljišta prijavljenog kao:

iv.   „travnjak kojim se gospodari”: korištenje zemljišta prijavljenog kao:

v.   šumsko zemljište kojim se gospodari: korištenje zemljišta prijavljenog kao šumsko zemljište koje ostaje šumsko zemljište.

(b)

od 2026.: „močvarno zemljište kojim se gospodari”: korištenje zemljišta prijavljenog ka:

1.

„ponor” znači svaki postupak, djelatnost ili mehanizam kojim se iz atmosfere uklanja staklenički plin, aerosol ili prethodnik stakleničkog plina;

2.

„izvor” znači svaki postupak, djelatnost ili mehanizam kojim se u atmosferu ispušta staklenički plin, aerosol ili prethodnik stakleničkog plina;

3.

„spremnik ugljika” znači cijela biogeokemijska značajka ili sustav na državnom području države članice ili njihov dio, u kojem se pohranjuje ugljik, svaki prethodnik stakleničkog plina koji sadrži ugljik ili svaki staklenički plin koji sadrži ugljik;

4.

„zaliha ugljika” znači masa ugljika pohranjena u spremniku ugljika;

5.

„drvni proizvod” znači svaki proizvod sječe drva koji je napustio lokaciju sječe;

6.

„šuma” znači zemljište određeno minimalnim vrijednostima za površinu zemljišta, lisnati šumski pokrov ili odgovarajući stupanj gustoće te potencijalnu visinu drveća u zrelosti na mjestu rasta drveća, kako je određeno za svaku državu članicu u Prilogu II. Uključuje površine s drvećem, među ostalim grupe mladog, prirodno rastućeg drveća, ili plantaže koje tek trebaju dosegnuti minimalne vrijednosti lisnatog šumskog pokrova ili odgovarajućeg stupnja gustoće ili minimalnu visinu drveća, kako je utvrđeno u Prilogu II., uključujući svaku površinu koja inače čini dio šumskog zemljišta, ali na kojoj privremeno nema drveća uslijed ljudskog djelovanja, poput sječe, ili prirodnih uzroka, ali za koju se može očekivati da ponovno postane šuma;

7.

„referentna razina za šume” znači procjena, izražena u tonama ekvivalenta CO2 godišnje, prosječnih godišnjih neto emisija ili uklanjanja iz šumskog zemljišta kojim se gospodari na državnom području države članice u razdoblju od 2021. do 2025. i od 2026. do 2030. na temelju kriterija utvrđenih ovom Uredbom;

8.

„vrijednost vremena poluraspada” znači broj godina potrebnih da se količina ugljika pohranjena u kategoriji drvnih proizvoda smanji na polovicu svoje početne vrijednosti;

9.

„prirodne nepogode” znači svaki neantropogeni događaj ili okolnost koja izaziva znatne emisije u šumama i čija je pojava izvan kontrole određene države članice, a čije učinke država članica objektivno nije u mogućnosti znatno ograničiti, čak i nakon njihove pojave, na emisije;

10.

„trenutačna oksidacija” znači metoda obračunavanja pri kojoj se pretpostavlja da se cijela količina ugljika pohranjenog u drvnim proizvodima ispušta u atmosferu u trenutku sječe.

(a)

močvarno zemljište koje ostaje močvarno zemljište,

(b)

naselje ili drugo zemljište, pretvoreno u močvarno zemljište, ili

(c)

močvarno zemljište pretvoreno u naselje ili drugo zemljište.

(a)

papir;

(b)

drvene ploče;

(c)

piljeno drvo.

(a)

Komisiji dostavlja informacije o pozadinskoj razini za obračunske kategorije zemljišta iz stavka 1. te podacima i metodama upotrijebljenima u skladu s Prilogom VI.; i

(b)

isključuje iz obračuna do 2030. sva kasnija uklanjanja na zemljištu pogođenom prirodnim nepogodama.

(a)

opće fleksibilne mogućnosti navedene u članku 12.; i

(b)

s ciljem osiguravanja usklađenosti s obvezom iz članka 4., fleksibilnu mogućnost za šumsko zemljište kojim se gospodari navedenu u članku 13.

(a)

država članica uključila je u svoju strategiju podnesenu u skladu s člankom 4. Uredbe (EU) br. 525/2013 postojeće ili planirane konkretne mjere za osiguravanje očuvanja ili poboljšanja, prema potrebi, šumskih ponora i spremnika; i

(b)

ukupne emisije unutar Unije ne premašuju ukupna uklanjanja u obračunskim kategorijama zemljišta iz članka 2. ove Uredbe za razdoblje u kojem država članica namjerava iskoristiti naknadu. Prilikom procjene premašuju li ukupne emisije u Uniji ukupna uklanjanja, Komisija osigurava da države članice izbjegavaju dvostruko obračunavanje, osobito pri izvršavanju fleksibilnih mogućnosti utvrđenih u ovoj Uredbi i Uredbi (EU) 2018/842.

(a)

ponore obračunane kao emisije na temelju njihove referentne razine za šume; i

(b)

najveći iznos naknade za tu državu članicu iz Priloga VII. za razdoblje od 2021. do 2030.

1.

u članku 7. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 13. stavku 1. točki (c) dodaje se sljedeća podtočka:

3.

u članak 14. stavak 1. umeće se sljedeća točka:

4.

umeće se sljedeći Prilog:

1.

članak 3. stavak 2. prvi podstavak briše se;

2.

članak 6. stavak 4. briše se.

19.6.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 156/26

(1)

U svojim zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. o okviru klimatske i energetske politike do 2030. Europsko vijeće podržalo je obvezujući cilj domaćeg smanjenja emisija stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu do 2030. za najmanje 40 % u odnosu na 1990., a taj je cilj ponovno potvrđen u zaključcima Europskog vijeća od 17. i 18. ožujka 2016.

(2)

U zaključcima Europskog vijeća od 23. i 24. listopada 2014. navodi se da bi Unija cilj smanjenja emisija od najmanje 40 % trebala zajednički ostvariti na troškovno najučinkovitiji način, uz smanjenja u sustavu trgovanja emisijama Europske unije („EU sustav trgovanja emisijama”), utvrđenom u Direktivi 2003/87/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), i sektorima izvan sustava trgovanja emisijama do 2030. u iznosu od 43 % odnosno 30 % u odnosu na 2005. Svi sektori gospodarstva trebali bi doprinijeti postizanju tih smanjenja emisija stakleničkih plinova te bi sve države članice trebale sudjelovati u tom naporu, održavajući pritom ravnotežu između pravednosti i solidarnosti. Metodologija utvrđivanja nacionalnih ciljeva smanjenja za sektore izvan sustava trgovanja emisijama, sa svim elementima primjenjenima u Odluci br. 406/2009/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), trebala bi se nastaviti primjenjivati do 2030., pri čemu se napori raspoređuju na temelju relativnog bruto domaćeg proizvoda (BDP) po stanovniku. Sve države članice trebale bi doprinositi ukupnom smanjenju u Uniji u 2030., s rasponom ciljeva od 0 % do – 40 % u odnosu na 2005. Nacionalne ciljeve unutar skupine država članica s BDP-om po stanovniku iznad prosjeka Unije trebalo bi razmjerno prilagoditi kako bi odražavali troškovnu učinkovitost na pravedan i uravnotežen način. Postizanje tih smanjenja emisija stakleničkih plinova trebalo bi potaknuti učinkovitost i inovativnost u gospodarstvu Unije te bi njime osobito trebalo promicati poboljšanja, prije svega u zgradarstvu, poljoprivredi, gospodarenju otpadom i prometu, u mjeri u kojoj su obuhvaćeni ovom Uredbom.

(3)

Ova Uredba dio je provedbe doprinosa Unije u skladu s Pariškim sporazumom (6), donesenim u sklopu Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o promjeni klime („UNFCCC”). Pariški sporazum sklopljen je u ime Unije 5. listopada 2016. Odlukom Vijeća (EU) 2016/1841 (7). Obveza Unije koja se odnosi na smanjenja emisija stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu navedena je u planiranom nacionalno utvrđenom doprinosu koji su s obzirom na Pariški sporazum Unija i njezine države članice 6. ožujka 2015. podnijele Tajništvu UNFCC-a. Pariški sporazum stupio je na snagu 4. studenoga 2016. i njime se zamjenjuje pristup iz Kyotskog protokola iz 1997. koji se neće nastaviti nakon 2020.

(4)

Pariškim sporazumom utvrđuje se, među ostalim, dugoročni cilj u skladu s nastojanjima da se povećanje globalne temperature zadrži na razini koja je znatno niža od 2 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju te da se ulažu napori u njegovo zadržavanje na 1,5 °C iznad razine u predindustrijskom razdoblju. Također se naglašava važnost prilagodbe negativnim utjecajima klimatskih promjena i usklađivanja financijskih tokova s nastojanjima usmjerenima na niske emisije stakleničkih plinova i razvoj otporan na klimatske promjene. Pariškim sporazumom također se želi uspostaviti ravnoteža između antropogenih emisija po izvorima i uklanjanja stakleničkih plinova s pomoću ponora u drugoj polovini ovog stoljeća, a stranke se pozivaju da poduzmu mjere za očuvanje i poboljšanje, prema potrebi, ponora i spremnika stakleničkih plinova, uključujući šume.

(5)

Europsko vijeće je u svojim zaključcima od 29. i 30. listopada 2009. podržalo cilj Unije, u kontekstu potrebnih smanjenja koja prema Međuvladinom panelu o klimatskim promjenama (IPCC) moraju provesti razvijene zemlje u cjelini, za smanjenje emisija stakleničkih plinova za 80 - 95 % do 2050. u odnosu na razine iz 1990. godine.

(6)

Nacionalno utvrđeni doprinosi stranaka Pariškog sporazuma trebaju odražavati njihove najviše moguće ciljeve i predstavljati napredak tijekom vremena. Uz to, stranke Pariškog sporazuma trebale bi nastojati izraditi dugoročne strategije za razvoj koje su usmjerene na niske razine emisija stakleničkih plinova i obavijestiti o tim strategijama, imajući na umu ciljeve Pariškog sporazuma. U zaključcima Vijeća od 13. listopada 2017. prepoznaje se važnost dugoročnih ciljeva i ciklusa preispitivanja svakih pet godina u provedbi Pariškog sporazuma te se ističe važnost dugoročnih strategija razvoja usmjerenih na niske razine emisija stakleničkih plinova kao političkog instrumenta za razvoj pouzdanih načina i dugoročnih promjena politika nužnih za postizanje ciljeva Pariškog sporazuma.

(7)

Za prijelaz na čistu energiju potrebne su promjene u načinu ulaganja te poticaji u cjelokupnom spektru politika. Ključni je prioritet Unije stvaranje otporne energetske unije kako bi se građanima osigurala sigurna, održiva, konkurentna i pristupačna energija. Da bi se to postiglo, potrebno je nastaviti s ambicioznim mjerama u području klime u okviru ove Uredbe i napredovati u drugim aspektima energetske unije, kako je utvrđeno u komunikaciji Komisije od 25. veljače 2015. pod naslovom „Okvirna strategija za otpornu energetsku uniju s naprednom klimatskom politikom”.

(8)

Nizom mjera Unije povećava se sposobnost država članica da ispune svoje klimatske obveze i one su ključne za postizanje potrebnih smanjenja emisija stakleničkih plinova u sektorima obuhvaćenima ovom Uredbom. Te mjere uključuju zakonodavstvo o fluoriranim stakleničkim plinovima, smanjenju CO2 iz cestovnih vozila, energetskim svojstvima zgrada, obnovljivoj energiji, energetskoj učinkovitosti i kružnom gospodarstvu, kao i instrumente financiranja Unije za ulaganja povezana s klimom.

(9)

U zaključcima Europskog vijeća od 19. i 20. ožujka 2015. navodi se da je Unija predana stvaranju energetske unije s klimatskom politikom usmjerenom prema budućnosti na temelju okvirne strategije Komisije s pet dimenzija koje su usko povezane i međusobno se osnažuju. Smanjenje potražnje za energijom jedna je od pet dimenzija te strategije energetske unije. Poboljšanjem energetske učinkovitosti mogu se postići znatna smanjenja emisija stakleničkih plinova. Njime se također mogu ostvariti koristi za okoliš i zdravlje, poboljšati energetska sigurnost, smanjiti troškovi energije u kućanstvima i poduzećima, pomoći u ublažavanju energetskog siromaštva te postići veća zaposlenost i ekonomska aktivnost cjelokupnoga gospodarstva. Mjere kojima se doprinosi povećanoj primjeni tehnologija koje štede energiju u zgradama, industriji i prometu mogle bi biti troškovno učinkovit način na koji se državama članicama pomaže u postizanju njihovih ciljeva u okviru ove Uredbe.

(10)

Uvođenjem i razvojem održivih i inovativnih praksi i tehnologija može se osnažiti uloga poljoprivrednog sektora u odnosu na ublažavanje klimatskih promjena i prilagodbu njima, posebno smanjenjem emisija stakleničkih plinova i održavanjem i povećavanjem ponora i zaliha ugljika. Da bi se smanjio ugljični i ekološki otisak poljoprivrednog sektora, zadržavajući istodobno njegovu produktivnost, sposobnost obnove i vitalnost, važno je pospješiti mjere ublažavanja klimatskih promjena i prilagodbe njima te financiranje istraživanja u području razvoja održivih i inovativnih praksi i tehnologija te ulaganja u njih.

(11)

Poljoprivredni sektor ima izravan i znatan učinak na biološku raznolikost i ekosustave. Stoga je važno osigurati usklađenost između cilja ove Uredbe i drugih politika i ciljeva Unije poput zajedničke poljoprivredne politike i ciljeva povezanih sa strategijom za biološku raznolikost, strategijom za šumarstvo i strategijom za kružno gospodarstvo.

(12)

Sektor prometa odgovoran je za gotovo četvrtinu emisija stakleničkih plinova u Uniji. Stoga je važno smanjiti emisije stakleničkih plinova i rizike povezane s ovisnošću o fosilnom gorivu u sektoru prometa sveobuhvatnim pristupom za promidžbu smanjenja emisija stakleničkih plinova i energetske učinkovitosti u prometu, za prijevoz na električni pogon, za promjenu načina prijevoza, kada je to održivije, i za održive, obnovljive izvore energije u prometu, također i nakon 2020. Prijelaz prema mobilnosti s niskom razinom emisija kao dio općenitijeg prijelaza na sigurno i održivo gospodarstvo s niskim emisijama ugljika može se olakšati uvođenjem povoljnih uvjeta i snažnih poticaja, kao i dugoročnim strategijama kojima se mogu povećati ulaganja.

(13)

Učinak Unijinih i nacionalnih politika i mjera za provođenje ove Uredbe trebalo bi ocijeniti u skladu s obvezama o praćenju i izvješćivanju iz Uredbe (EU) br. 525/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(14)

Ne dovodeći u pitanje nadležnost proračunskog tijela, metodologiju uključivanja provođenu u višegodišnjem financijskom okviru za razdoblje 2014. – 2020. trebalo bi, prema potrebi, nastaviti i poboljšati kako bi se odgovorilo na izazove i potrebe za ulaganjem povezane s mjerama u području klime od 2021. nadalje. Financiranje Unije trebalo bi biti usklađeno s ciljevima okvira klimatske i energetske politike Unije do 2030. te dugoročnim ciljevima izraženima u Pariškom sporazumu kako bi se osigurala učinkovitost javne potrošnje. Komisija bi trebala pripremiti izvješće o učinku financijskih sredstava Unije koja su dodijeljena iz proračuna Unije ili na neki drugi način u skladu s pravom Unije o emisijama stakleničkih plinova u sektorima obuhvaćenima ovom Uredbom ili Direktivom 2003/87/EZ.

(15)

Ovom Uredbom trebale bi se obuhvatiti emisije stakleničkih plinova iz kategorija izvora prema IPCC-u koje uključuju energiju, industrijske procese i upotrebu proizvoda, poljoprivredu i otpad, kako je utvrđeno na temelju Uredbe (EU) br. 525/2013, osim emisija stakleničkih plinova iz djelatnosti navedenih u Prilogu I. Direktivi 2003/87/EZ.

(16)

Podaci koji se trenutačno bilježe u nacionalnim inventarima stakleničkih plinova te nacionalnim registrima i registru Unije nisu dostatni da bi se na razini država članica utvrdile nacionalne emisije CO2 iz civilnog zračnog prometa koje nisu obuhvaćene Direktivom 2003/87/EZ. Pri donošenju obveza izvješćivanja Unija ne bi trebala državama članicama ni malim i srednjim poduzećima (MSP-i) nametati opterećenja nerazmjerna postavljenim ciljevima. Emisije CO2 iz letova koje nisu obuhvaćene Direktivom 2003/87/EZ predstavljaju samo vrlo mali dio ukupnih emisija stakleničkih plinova te bi uspostava sustava izvješćivanja o tim emisijama stvorila nepotrebno opterećenje s obzirom na postojeće zahtjeve za širi sektor u skladu s Direktivom 2003/87/EZ. Stoga bi emisije CO2 iz kategorije izvora prema IPCC-u „1.A.3.A civilni zračni promet” za potrebe ove Uredbe trebalo smatrati jednakima nuli.

(17)

Smanjenje emisija stakleničkih plinova svake države članice do 2030. trebalo bi utvrditi s obzirom na razinu njihovih preispitanih emisija stakleničkih plinova iz 2005. obuhvaćenih ovom Uredbom, isključujući verificirane emisije stakleničkih plinova iz postrojenja koja su bila u pogonu 2005., a u EU sustav trgovanja emisijama uključena su tek nakon 2005. Godišnje emisijske kvote za razdoblje od 2021. do 2030. trebalo bi odrediti na temelju podataka koje podnesu države članice i preispita Komisija.

(18)

Pristup obvezujućih godišnjih nacionalnih ograničenja iz Odluke br. 406/2009/EZ trebao bi se nastaviti od 2021. do 2030. Pravila kojima se utvrđuju godišnje emisijske kvote za svaku državu članicu kako je utvrđeno ovom Uredbom trebala bi slijediti istu metodologiju kao za države članice s negativnim ograničenjima iz te odluke, ali se početak putanje računa od pete dvanaestine razdoblja između 2019. i 2020. ili od 2020. na temelju prosječnih emisija stakleničkih plinova od 2016. do 2018., a završetak putanje jest ograničenje za 2030. za svaku državu članicu. Kako bi se osigurali odgovarajući doprinosi za postizanje cilja Unije o smanjenju emisija stakleničkih plinova za razdoblje od 2021. do 2030., datum početka putanje za svaku državu članicu trebao bi se odrediti na temelju toga koji datum znači nižu emisijsku kvotu. Prilagodbu godišnje emisijske kvote u 2021. trebalo bi predvidjeti za države članice koje imaju i pozitivno ograničenje u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ i povećanje godišnjih emisijskih kvota od 2017. do 2020. utvrđeno u skladu s Odlukom Komisije 2013/162/EU (9) i Provedbenom odlukom Komisije 2013/634/EU (10), kako bi se odrazio kapacitet za povećanje emisija stakleničkih plinova tijekom tih godina.

Za određene države članice trebalo bi predvidjeti dodatnu prilagodbu kako bi se uzela u obzir njihova iznimna situacija u kojoj imaju i pozitivno ograničenje u skladu s Odlukom br. 406/2009/EZ te ili najniže emisije stakleničkih plinova po stanovniku u skladu s tom odlukom ili najniži udio emisija stakleničkih plinova iz sektora koji nisu obuhvaćeni tom odlukom, u usporedbi s njihovim ukupnim emisijama stakleničkih plinova. Tom dodatnom prilagodbom trebao bi obuhvatiti samo dio smanjenja emisija stakleničkih plinova potrebnih u razdoblju od 2021. do 2029. kako bi se zadržali poticaji za dodatna smanjenja emisija stakleničkih plinova te kako se ne bi utjecalo na postizanje cilja za 2030., uzimajući u obzir korištenje drugim prilagodbama i fleksibilnim mogućnostima utvrđenima ovom Uredbom.

(19)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu odredaba ove Uredbe o utvrđivanju godišnjih emisijskih kvota za države članice provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(20)

U svojim zaključcima od 23. i 24. listopada 2014. Europsko vijeće navelo je da bi dostupnost i upotrebu postojećih instrumenata fleksibilnosti u sektorima izvan sustava trgovanja emisijama trebalo znatno povećati kako bi se osigurala troškovna učinkovitost zajedničkih nastojanja Unije i konvergencija emisija stakleničkih plinova po stanovniku do 2030. Kao način povećanja opće troškovne učinkovitosti ukupnih smanjenja, države članice trebale bi moći pohraniti ili posuditi dio svojih godišnjih emisijskih kvota. Također bi trebale moći prenijeti dio svoje godišnje emisijske kvote na druge države članice. Trebalo bi osigurati transparentnost takvih prijenosa te bi ih trebalo provoditi na način koji odgovara objema stranama, među ostalim putem dražbe, preko tržišnih posrednika koji djeluju u okviru agencija ili putem bilateralnih sporazuma. Svaki takav prijenos mogao bi proizići iz projekta ili programa za ublažavanje emisija stakleničkih plinova koji se provodi u državi članici prodavateljici, a koji financira država članica primateljica. Osim toga, države članice trebale bi imati mogućnost poticati osnivanje javno-privatnih partnerstava za projekte u okviru članka 24.a stavka 1. Direktive 2003/87/EZ.

(21)

Trebalo bi osmisliti jednokratnu fleksibilnu mogućnost kako bi se olakšalo postizanje ciljeva za države članice s nacionalnim ciljevima smanjenja znatno iznad prosjeka Unije i njihova potencijala troškovno učinkovitog smanjenja, kao i za države članice koje u 2013. industrijskim postrojenjima nisu besplatno dodijelile emisijske jedinice iz EU sustava trgovanja emisijama. Kako bi se očuvao cilj rezerve za stabilnost tržišta uspostavljene Odlukom (EU) 2015/1814 Europskog parlamenta i Vijeća (12) za rješavanje strukturnih neravnoteža između ponude i potražnje u EU sustavu trgovanja emisijama, emisijske jedinice iz EU sustava trgovanja emisijama koje su uzete u obzir za jednokratnu fleksibilnu mogućnost trebalo bi smatrati emisijskim jedinicama iz EU sustava trgovanja emisijama koje su u optjecaju pri utvrđivanju ukupnog broja emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama koje su u optjecaju za određenu godinu. Komisija bi trebala u okviru svojeg prvog preispitivanja na temelju te odluke razmotriti hoće li nastaviti s takvim obračunavanjem kao emisijske jedinice iz EU sustava trgovanja emisijama koje su u optjecaju.

(22)

Uredbom (EU) 2018/841 Europskog parlamenta i Vijeća (13) utvrđuju se pravila za obračun emisija stakleničkih plinova i uklanjanja povezanih s korištenjem zemljišta, prenamjenom zemljišta i šumarstvom („LULUCF”). Djelatnosti obuhvaćene područjem primjene te uredbe ne bi trebale biti obuhvaćene ovom Uredbom. Međutim, iako na ishod za okoliš u skladu s ovom Uredbom u smislu razina ostvarenog smanjenja emisija stakleničkih plinova utječe uzimanje u obzir količine do zbroja ukupnih neto uklanjanja i ukupnih neto emisija iz pošumljenog zemljišta, iskrčenog zemljišta, zemljišta pod usjevima kojim se gospodari, travnjaka kojim se gospodari i, pod određenim uvjetima, šumskog zemljišta kojim se gospodari te, u slučajevima kada je to Uredbom (EU) 2018/841 utvrđeno kao obveza, močvarnog zemljišta kojim se gospodari, kako su definirani u toj uredbi, fleksibilnu mogućnost iz LULUCF-a u najvećoj količini od 280 milijuna tona ekvivalenta CO2 tih uklanjanja podijeljenu među državama članicama trebalo bi uključiti u ovu Uredbu kao dodatnu mogućnost za ispunjavanje obveza država članica kada im je to potrebno. Tim ukupnim iznosom i njegovom raspodjelom među državama članicama trebalo bi uzeti u obzir niži potencijal za ublažavanje u sektoru poljoprivrede i korištenja zemljišta te primjeren doprinos tog sektora smanjivanju i sekvestraciji emisija stakleničkih plinova. Uz to, dobrovoljno uklanjanje godišnjih emisijskih kvota u skladu s ovom Uredbom trebalo bi omogućiti da se ti iznosi uzimaju u obzir pri ocjeni usklađenosti država članica sa zahtjevima utvrđenima Uredbom (EU) 2018/841.

(23)

Komisija je 30. studenoga 2016. predstavila Prijedlog uredbe Europskog parlamenta i Vijeća o upravljanju energetskom unijom („prijedlog o upravljanju”) kojom se od država članica zahtijeva da pripreme integrirane nacionalne energetske i klimatske planove u kontekstu strateškog planiranja energetske i klimatske politike za svih pet ključnih dimenzija energetske unije. Prema prijedlogu o upravljanju nacionalni planovi koji obuhvaćaju razdoblje od 2021. do 2030. trebaju imati ključnu ulogu u planiranju usklađenosti država članica s ovom Uredbom i Uredbom (EU) 2018/841. Države članice u tu svrhu trebaju ustanoviti politike i mjere radi ispunjavanja svojih obveza iz ove Uredbe i Uredbe (EU) 2018/841 imajući u vidu dugoročni cilj o postizanju ravnoteže između emisija stakleničkih plinova i uklanjanja u skladu s Pariškim sporazumom. Tim se planovima također treba utvrditi procjena učinaka planiranih politika i mjera za ispunjavanje ciljeva. Prema prijedlogu o upravljanju, u svojim preporukama o nacrtu nacionalnih planova Komisija bi trebala moći navesti primjerenost razine ambicije i daljnje provedbe politika i mjera. Pri sastavljanju tih planova trebalo bi uzeti u obzir moguću primjenu fleksibilne mogućnosti iz LULUCF-a u svrhu usklađenosti s ovom Uredbom.

(24)

Europska agencija za okoliš nastoji podržati održivi razvoj i pomoći u ostvarenju znatna i mjerljiva poboljšanja okoliša pružajući pravodobne, ciljane, relevantne i pouzdane informacije oblikovateljima politika, javnim ustanovama i javnosti. Europska agencija za okoliš prema potrebi bi trebala pomagati Komisiji u skladu s godišnjim programom rada te agencije.

(25)

Sve prilagodbe područja primjene, kako je utvrđeno u člancima 11., 24., 24.a i 27. Direktive 2003/87/EZ, trebale bi biti popraćene odgovarajućom prilagodbom najveće količine emisija stakleničkih plinova obuhvaćenih ovom Uredbom. Stoga bi države članice koje u svoje obveze na temelju ove Uredbe uključe dodatne emisije stakleničkih plinova iz postrojenja koja su prethodno bila obuhvaćena Direktivom 2003/87/EZ trebale provesti dodatne politike i mjere u sektorima obuhvaćenima ovom Uredbom kako bi smanjile te emisije stakleničkih plinova.

(26)

Kao priznanje prethodnih napora koje su od 2013. poduzimale države članice čiji je BDP po stanovniku u 2013. bio niži od prosjeka Unije, primjereno je uspostaviti ograničenu sigurnosnu rezervu posebne namjene koja odgovara količini do 105 milijuna tona ekvivalenta CO2, uz održavanje okolišnog integriteta ove Uredbe kao i poticaja aktivnostima država članica kojima se prelaze minimalni doprinosi u okviru ove Uredbe. Sigurnosna rezerva trebala bi koristiti državama članicama čiji je BDP po stanovniku u 2013. bio ispod prosjeka Unije, čije emisije stakleničkih plinova ostaju ispod njihovih godišnjih emisijskih kvota u razdoblju od 2013. do 2020. i koje imaju probleme s postizanjem vlastitog cilja emisija stakleničkih plinova za 2030. unatoč korištenju drugim fleksibilnim mogućnostima predviđenima ovom Uredbom. Sigurnosna rezerva u tom iznosu pokrila bi značajan dio predviđenog skupnog deficita država članica koje ispunjavaju uvjete u razdoblju od 2021. do 2030, bez dodatnih politika, uz održavanje poticaja za dodatne aktivnosti. Sigurnosna rezerva trebala bi biti dostupna tim državama članicama 2032. pod određenim uvjetima i ako se njezinim korištenjem ne ugrožava postizanje cilja Unije o smanjenju emisija stakleničkih plinova za 30 % u 2030. godine u sektorima obuhvaćenima ovom Uredbom.

(27)

Kako bi se odrazila kretanja u okviru Uredbe (EU) 2018/841 te kako bi se osiguralo točno obračunavanje u skladu s ovom Uredbom, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s odobravanjem upotrebe obračunskih kategorija zemljišta „šumsko zemljište kojim se gospodari” i „močvarno zemljište kojim se gospodari” u skladu s fleksibilnom mogućnošću iz LULUCF-a te u vezi s obračunavanjem transakcija u skladu s ovom Uredbom, uključujući upotrebu fleksibilnih mogućnosti, primjenu provjera usklađenosti i uredno funkcioniranje sigurnosne rezerve, putem registra uspostavljenog u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 525/2013 („registar Unije”). Informacije u vezi s obračunavanjem u skladu s ovom Uredbom trebale bi biti dostupne javnosti. Potrebne odredbe u vezi s obračunavanjem transakcija trebale bi biti sadržane u jedinstvenom instrumentu kojim bi se objedinile odredbe o obračunavanju iz Uredbe (EU) br. 525/2013, Uredbe (EU) 2018/841, ove Uredbe i Direktive 2003/87/EZ. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (14). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(28)

Ovu bi Uredbu trebalo preispitati 2024. i svakih pet godina nakon toga kako bi se procijenilo njezino cjelokupno funkcioniranje, a osobito u vezi s potrebom za oštrijim politikama i mjerama Unije. Pri preispitivanju trebalo bi uzeti u obzir, među ostalim, razvoj nacionalnih okolnosti i rezultate pospješujućeg dijaloga iz 2018. u okviru UNFCCC-a („dijalog Talanoa”) i globalnog pregleda stanja u skladu s Pariškim sporazumom. U okviru preispitivanja također bi trebalo razmotriti i ravnotežu između ponude i potražnje za godišnjim emisijskim kvotama kako bi se osigurala prikladnost obveza utvrđenih ovom Uredbom. Osim toga, Komisija bi, u sklopu redovitog izvješćivanja u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013, do 31. listopada 2019. trebala ocijeniti ishod dijaloga Talanoa. Preispitivanje za razdoblje nakon 2030. trebalo bi biti u skladu s dugoročnim ciljevima i obvezama utvrđenima Pariškim sporazumom te bi u tu svrhu trebalo odražavati napredak tijekom vremena.

(29)

Kako bi se osiguralo učinkovito, transparentno i troškovno učinkovito izvješćivanje i verifikacija emisija stakleničkih plinova te drugih informacija potrebnih za procjenu napretka država članica u pogledu godišnjih emisijskih kvota, zahtjevi u pogledu godišnjeg izvješćivanja i ocjenjivanja na temelju ove Uredbe trebali bi se uključiti u relevantne članke Uredbe (EU) br. 525/2013. Tom uredbom trebalo bi osigurati i da se napredak država članica u smanjenju emisija stakleničkih plinova nastavi ocjenjivati svake godine, uzimajući u obzir napredak u politikama i mjerama Unije te informacije iz država članica. Svake dvije godine ocjena bi trebala sadržavati predviđeni napredak Unije u ispunjavanju ciljeva smanjenja emisija te napredak država članica u ispunjavanju njihovih obveza. Međutim, primjena umanjenja trebala bi se uzimati u obzir samo svakih pet godina kako bi se mogao razmotriti mogući doprinos pošumljenog zemljišta, iskrčenog zemljišta, zemljišta pod usjevima kojim se gospodari i travnjaka kojim se gospodari u skladu s Uredbom (EU) 2018/841. Time se ne dovodi u pitanje dužnost Komisije da osigura usklađenost s obvezama država članica koje proizlaze iz ove Uredbe ni ovlast Komisije da u tu svrhu pokrene postupak zbog povrede.

(30)

Uredbu (EU) br. 525/2013 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(31)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, osobito utvrđivanje obveza država članica u pogledu njihovih minimalnih doprinosa za razdoblje od 2021. do 2030. ispunjenju cilja Unije o smanjenju njezinih emisija stakleničkih plinova te doprinošenje postizanju ciljeva Pariškog sporazuma, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svojeg opsega i učinka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(32)

Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje stroži nacionalni ciljevi,

1.

„emisije stakleničkih plinova” znači emisije izražene u tonama ekvivalenta CO2 ugljikova dioksida (CO2), metana (CH4), didušikova oksida (N2O), fluorougljikovodika (HFC), perfluorougljika (PFC), dušikova trifluorida (NF3) i sumporova heksafluorida (SF6) utvrđene u skladu s Uredbom (EU) br. 525/2013 i obuhvaćene područjem primjene ove Uredbe;

2.

„godišnje emisijske kvote” znači najveće dopuštene emisije stakleničkih plinova za svaku godinu od 2021. do 2030. utvrđene u skladu s člankom 4. stavkom 3. i člankom 10.;

3.

„emisijska jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama” znači „emisijska jedinica” kako je definirana u članku 3. točki (a) Direktive 2003/87/EZ.

(a)

za 2021., taj višak svoje godišnje emisijske kvote pohraniti za sljedeće godine do 2030.; i

(b)

za godine od 2022. do 2029., višak svoje godišnje emisijske kvote do razine od 30 % svojih godišnjih emisijskih kvota do te godine pohraniti za sljedeće godine do 2030.

(a)

kumulativna količina koja se uzima u obzir za tu državu članicu za sve godine u razdoblju od 2021. do 2030. ne premašuje najviši iznos ukupnih neto uklanjanja utvrđen za tu državu članicu u Prilogu III. ovoj Uredbi;

(b)

takva količina prelazi zahtjeve za tu državu članicu na temelju članka 4. Uredbe (EU) 2018/841;

(c)

država članica nije od drugih država članica dobila više neto uklanjanja na temelju Uredbe (EU) 2018/841 nego što ih je prenijela;

(d)

država članica usklađena je s Uredbom (EU) 2018/841; i

(e)

država članica podnijela je opis predviđene upotrebe fleksibilne mogućnosti koja je raspoloživa u skladu s ovim stavkom na temelju članka 7. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 525/2013.

(a)

odrazio doprinos obračunske kategorije zemljišta „šumsko zemljište kojim se gospodari”, pritom poštujući najviši iznos ukupnih neto uklanjanja za svaku državu članicu iz Priloga III. ovoj Uredbi, kada se delegirani akti kojima se utvrđuju referentne razine za šume donose na temelju članka 8. stavka 8. ili 9. Uredbe (EU) 2018/841; i

(b)

odrazio doprinos obračunske kategorije zemljišta „močvarno zemljište kojim se gospodari”, pritom poštujući najviši iznos ukupnih neto uklanjanja za svaku državu članicu iz Priloga III. ovoj Uredbi, kada su sve države članice dužne obračunati tu kategoriju na temelju Uredbe (EU) 2018/841.

(a)

dodatne mjere koje država članica provodi kako bi domaćim politikama i mjerama te provedbom mjera Unije ispunila svoje posebne obveze na temelju članka 4. ove Uredbe;

(b)

strogi raspored provedbe takvih mjera kojim se omogućuje ocjena godišnjeg napretka provedbe.

(a)

iznosu emisija stakleničkih plinova države članice za sljedeću godinu dodaje se količina koja je jednaka iznosu viška emisija stakleničkih plinova u tonama ekvivalenta CO2 pomnoženom s koeficijentom 1,08, u skladu s mjerama donesenima na temelju članka 12.; i

(b)

državi članici privremeno se zabranjuje da bilo koji dio svoje godišnje emisijske kvote prenese drugoj državi članici dok se ne uskladi s člankom 4.

(a)

prilagodbe broja emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama izdanih u skladu s člankom 11. Direktive 2003/87/EZ koje su ishod promjena izvora obuhvaćenih tom direktivom, u skladu s odlukama Komisije, donesenima na temelju te direktive, o konačnom odobrenju nacionalnih planova dodjele za razdoblje od 2008. do 2012.;

(b)

prilagodbe broja emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama odnosno jedinica emisija izdanih na temelju članaka 24. i 24.a Direktive 2003/87/EZ u odnosu na smanjenja emisija stakleničkih plinova u državi članici; i

(c)

prilagodbe broja emisijskih jedinica iz EU sustava trgovanja emisijama koje se odnose na emisije stakleničkih plinova iz postrojenja isključenih iz EU sustava trgovanja emisijama u skladu s člankom 27. Direktive 2003/87/EZ, tijekom njihova isključenja.

(a)

njezin je BDP po stanovniku prema tržišnim cijenama 2013., kako je objavio Eurostat u travnju 2016., bio ispod prosjeka Unije;

(b)

njezine kumulativne emisije stakleničkih plinova za godine od 2013. do 2020. u sektorima obuhvaćenima ovom Uredbom manje su od njezinih kumulativnih godišnjih emisijskih kvota za godine od 2013. do 2020.; i

(c)

njezine emisije stakleničkih plinova premašuju njezine godišnje emisijske kvote u razdoblju od 2026. do 2030., iako:

(a)

godišnjih emisijskih kvota;

(b)

fleksibilnih mogućnosti korištenih u skladu s člancima 5., 6. i 7.;

(c)

provjera usklađenosti u skladu s člankom 9.;

(d)

prilagodbi u skladu s člankom 10.; i

(e)

sigurnosne rezerve u skladu s člankom 11.

1.

u članku 7. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

2.

u članku 13. stavku 1. točki (c) dodaje se sljedeća podtočka:

3.

u članku 14. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

4.

u članku 21. stavku 1. dodaje se sljedeća točka:

19.6.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 156/43

(1)

Direktiva (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (4) glavni je pravni instrument u sprečavanju korištenja financijskog sustava Unije u svrhu pranja novca i financiranja terorizma. Tom se direktivom, čiji je rok za prenošenje 26. lipnja 2017., uspostavlja učinkovit i sveobuhvatan pravni okvir za rješavanje pitanja prikupljanja novca ili imovine u terorističke svrhe tako što se od država članica zahtijeva da prepoznaju, razumiju i smanje rizike povezane s pranjem novca i financiranjem terorizma.

(2)

Nedavni teroristički napadi razotkrili su pojavu novih trendova, osobito u vezi s načinom na koji terorističke skupine financiraju i provode svoje operacije. Određene usluge moderne tehnologije postaju sve popularnije kao alternativni financijski sustavi koji tako ostaju izvan područja primjene prava Unije ili se koriste izuzećima od zakonskih obveza, što bi moglo više ne biti opravdano. Kako bi se držao korak s trendovima koji se mijenjaju, trebale bi se poduzeti dodatne mjere radi osiguranja veće transparentnosti financijskih transakcija, korporativnih i drugih pravnih subjekata, kao i trustova i pravnih aranžmana koji imaju strukturu ili funkcije slične trustu („slični pravni aranžmani”), s ciljem poboljšanja postojećeg preventivnog okvira i djelotvornije borbe protiv financiranja terorizma. Važno je napomenuti da bi mjere koje se poduzimaju trebale biti razmjerne rizicima.

(3)

Ujedinjeni narodi (UN), Interpol i Europol izvješćuju o sve većoj povezanosti organiziranog kriminala i terorizma. Povezanost organiziranog kriminala i terorizma te veze između kriminalnih i terorističkih skupina predstavljaju sve veću sigurnosnu prijetnju Uniji. Sprečavanje korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma sastavni je dio svake strategije za rješavanje te prijetnje.

(4)

Iako je posljednjih nekoliko godina došlo do značajnih poboljšanja u donošenju i provedbi standarda Stručne skupine za financijsko djelovanje (FATF) i podršci koju države članice pružaju radu Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj u području transparentnosti, jasna je potreba za daljnjim povećanjem sveukupne transparentnosti gospodarskog i financijskog okruženja u Uniji. Sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma ne može biti djelotvorno ako okruženje nije nepovoljno za kriminalce koji utočište za svoja financijska sredstva traže putem netransparentnih struktura. Integritet financijskog sustava Unije ovisi o transparentnosti korporativnih i drugih pravnih subjekata, trustova i sličnih pravnih aranžmana. Cilj ove Direktive jest ne samo otkriti i istražiti pranje novca, već i spriječiti da do njega dođe. Poboljšanje transparentnosti moglo bi imati snažan odvraćajući učinak.

(5)

Budući da bi se trebalo nastaviti s ostvarivanjem ciljeva Direktive (EU) 2015/849 i da bi sve njezine izmjene trebale biti u skladu s postojećim djelovanjem Unije u području suzbijanja terorizma i njegova financiranja, takve izmjene trebalo bi provesti vodeći računa o temeljnom pravu na zaštitu osobnih podataka te poštovanju i primjeni načela proporcionalnosti. U Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija naslovljenoj „Europski program sigurnosti” ističe se da su potrebne mjere za suočavanje s financiranjem terorizma na djelotvorniji i sveobuhvatniji način, naglašavajući da se infiltriranošću na financijska tržišta omogućuje financiranje terorizma. U zaključcima Europskog vijeća od 17. i 18. prosinca 2015. također je naglašena potreba za brzim nastavkom djelovanja protiv financiranja terorizma u svim područjima.

(6)

U Komunikaciji Komisije Europskom parlamentu i Vijeću naslovljenoj „Akcijski plan za jačanje borbe protiv financiranja terorizma” naglašava se potreba za prilagođavanjem novim prijetnjama i izmjenom Direktive (EU) 2015/849 na odgovarajući način.

(7)

Mjere Unije trebale bi isto tako točno odražavati trendove i obveze preuzete na međunarodnoj razini. Stoga bi trebalo uzeti u obzir Rezoluciju Vijeća sigurnosti UN-a (RVSUN) 2195(2014) o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti te RVSUN-ove 2199(2015) i 2253(2015) o prijetnjama međunarodnom miru i sigurnosti uzrokovanima terorističkim djelima. Navedeni RVSUN-ovi bave se vezama između terorizma i transnacionalnog organiziranog kriminala, sprečavanjem terorističkih skupina u ostvarivanju pristupa međunarodnim financijskim institucijama odnosno širenjem okvira za sankcije kako bi se obuhvatila Islamska država Iraka i Levanta.

(8)

Pružatelji usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta (tj. kovanica i novčanica koje su određene kao zakonsko sredstvo plaćanja te elektroničkog novca, neke zemlje, i prihvaćeni kao sredstvo razmjene u zemlji izdavateljici), kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika nemaju nikakvu obvezu u okviru Unije za identifikaciju sumnjivih aktivnosti. Stoga terorističke skupine mogu imati mogućnost prenositi novac u financijski sustav Unije ili unutar mreža virtualnih valuta prikrivanjem prijenosâ ili iskorištavanjem određene razine anonimnosti na tim platformama. Stoga je od ključne važnosti proširiti područje primjene Direktive (EU) 2015/849 kako bi se uključili pružatelji usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta kao i pružatelji skrbničke usluge novčanika. U svrhu sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma (SPNFT) nadležna tijela trebala bi preko obveznika moći pratiti korištenje virtualnim valutama. Tim bi se praćenjem omogućio uravnotežen i proporcionalan pristup kojim se štiti tehnički napredak i visoka razina transparentnosti postignuta u području alternativnih financija i socijalnog poduzetništva.

(9)

Anonimnošću virtualnih valuta omogućuje se njihova potencijalna zlouporaba u kriminalne svrhe. Uključivanjem pružatelja usluga razmjene virtualnih valuta i fiducijarnih valuta i pružatelja skrbničke usluge novčanika neće se u potpunosti riješiti pitanje anonimnosti povezane s transakcijama u virtualnim valutama jer će velik dio okruženja virtualnih valuta ostati anoniman zbog toga što korisnici mogu obavljati transakcije i bez takvih pružatelja. Radi suzbijanja rizika povezanih s anonimnošću, nacionalne financijsko-obavještajne jedinice (FOJ-evi) trebale bi biti u stanju pribaviti informacije na temelju kojih će moći povezati adrese virtualne valute s identitetom vlasnika virtualne valute. Osim toga, trebalo bi dodatno procijeniti mogućnost da se korisnicima dopusti da se sami prijave imenovanim tijelima na dobrovoljnoj osnovi.

(10)

Virtualne valute ne bi trebalo miješati s elektroničkim novcem kako je definiran u članku 2. točki 2. Direktive 2009/110/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5), sa širim konceptom „novčanih sredstava” kako su definirana u članku 4. točki 25. Direktive (EU) 2015/2366 Europskog parlamenta i Vijeća (6), ni s novčanom vrijednošću pohranjenom u instrumentima koji su izuzeti, kako je određeno u članku 3. točkama (k) i (l) Direktive (EU) 2015/2366, ni s valutama elektroničkih igara (in-game currencies), koje se mogu koristiti isključivo unutar okruženja pojedine igre. Iako se virtualne valute često mogu koristiti kao sredstva plaćanja, mogle bi se koristiti i u druge svrhe te imati širu primjenu kao sredstva razmjene, ulaganja, kao proizvodi koji služe čuvanju vrijednosti ili u online kasinima. Cilj ove Direktive jest obuhvatiti sve potencijalne oblike korištenja virtualnim valutama.

(11)

Lokalne valute, poznate i kao dopunske valute, koje se koriste u vrlo ograničenim mrežama, poput gradske ili regionalne mreže, i među malim brojem korisnika, ne bi trebalo smatrati virtualnim valutama.

(12)

Poslovni odnosi ili transakcije koji uključuju visokorizične treće zemlje trebali bi biti ograničeni kada su utvrđene značajne slabosti u režimu SPNFT-a dotičnih trećih zemalja, osim ako se primjenjuju odgovarajuće dodatne mjere ublažavanja ili protumjere. Kada se bave s takvim slučajevima visokog rizika i s takvim poslovnim odnosima ili transakcijama, države članice trebale bi zahtijevati od obveznika primjenu pojačanih mjera dubinske analize stranke radi upravljanja tim rizicima i njihova ublažavanja. Svaka država članica stoga na nacionalnoj razini određuje vrstu pojačanih mjera dubinske analize stranke koje treba poduzeti u odnosu na visokorizične treće zemlje. Takvim razlikama u pristupima između država članica stvaraju se slabe točke u upravljanju poslovnim odnosima koji uključuju visokorizične treće zemlje kako ih je odredila Komisija. Važno je poboljšati djelotvornost popisa visokorizičnih trećih zemalja koji je utvrdila Komisija osiguravanjem usklađenog postupanja prema tim zemljama na razini Unije. Taj usklađeni pristup trebao bi prvenstveno biti usmjeren na pojačane mjere dubinske analize stranke ako se takve mjere ne zahtijevaju već u skladu s nacionalnim pravom. Državama članicama trebalo bi biti dopušteno da, u skladu s međunarodnim obvezama, od obveznika zahtijevaju, kada je to primjenjivo, primjenu dodatnih mjera ublažavanja kojima se dopunjuju pojačane mjere dubinske analize stranke, u skladu s pristupom utemeljenim na riziku te uzimajući u obzir posebne okolnosti poslovnih odnosa ili transakcija. Međunarodne organizacije i stručnjaci zaduženi za određivanje standarda nadležni u području sprečavanja pranja novca i suzbijanja financiranja terorizma mogu pozvati na primjenu prikladnih protumjera za zaštitu međunarodnog financijskog sustava od postojećih i značajnih rizika povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma koji dolaze iz određenih zemalja. Osim toga, države članice trebale bi zahtijevati od obveznika primjenu dodatnih mjera ublažavanja u pogledu visokorizičnih trećih zemalja kako ih je odredila Komisija uzimanjem u obzir pozivâ na protumjere i preporuka, poput onih kakve je izrazio FATF, te obveza koje proizlaze iz međunarodnih sporazuma.

(13)

S obzirom na tendenciju promjene prirode prijetnji povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma i osjetljivosti na njih, Unija bi trebala usvojiti integrirani pristup u odnosu na usklađenost nacionalnih režima SPNFT-a sa zahtjevima na razini Unije, uzimanjem u obzir procjene djelotvornosti tih nacionalnih režima. U svrhu praćenja pravilnog prenošenja zahtjeva Unije u nacionalne režime SPNFT-a, djelotvorne provedbe tih zahtjeva i sposobnosti tih režima za postizanje djelotvornog preventivnog okvira, Komisija bi svoju procjenu trebala temeljiti na nacionalnim režimima SPNFT-a, pri čemu se ne bi smjele dovoditi u pitanje procjene koje provode međunarodne organizacije i stručnjaci zaduženi za određivanje standarda nadležni u području sprečavanja pranja novca i suzbijanja financiranja terorizma, poput FATF-a ili Odbora stručnjaka za procjenu mjera protiv pranja novca i financiranja terorizma.

(14)

Kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima koje se koriste za opće namjene upotrebljavaju se u legitimne svrhe i predstavljaju instrument kojim se doprinosi socijalnoj i financijskoj uključenosti. Međutim, anonimne kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima lako je upotrebljavati za financiranje terorističkih napada i logistike. Stoga je ključno da se teroristima uskrati to sredstvo financiranja njihovih operacija daljnjim snižavanjem gornjih granica i najvećih iznosa unutar kojih se obveznicima dopušta da ne primjenjuju određene mjere dubinske analize stranke predviđene Direktivom (EU) 2015/849. Stoga, uzimajući u obzir potrebe potrošača za upotrebom instrumenata s unaprijed uplaćenim sredstvima koji se koriste za opće namjene i ne sprječavajući upotrebu takvih instrumenata za promicanje socijalne i financijske uključenosti, ključno je sniziti postojeće pragove za anonimne kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima koje se koriste za opće namjene te identificirati stranku u slučaju platnih transakcija s udaljenosti u kojima iznos transakcije prelazi 50 EUR.

(15)

Dok je upotreba anonimnih kartica s unaprijed uplaćenim sredstvima izdanih u Uniji u načelu ograničena samo na područje Unije, to nije uvijek slučaj sa sličnim karticama izdanima u trećim zemljama. Stoga je važno osigurati da se anonimne kartice s unaprijed uplaćenim sredstvima izdane izvan Unije mogu upotrebljavati unutar Unije samo u slučajevima kada se za njih može smatrati da su u skladu sa zahtjevima koji su jednakovrijedni onima utvrđenima u pravu Unije. To bi se pravilo trebalo donijeti uz potpuno poštovanje obveza Unije u području međunarodne trgovine, osobito odredaba Općeg sporazuma o trgovini uslugama.

(16)

FOJ-evi imaju važnu ulogu u utvrđivanju financijskih operacija terorističkih mreža, posebice na prekograničnoj razini, i u otkrivanju osoba koje ih financijski podržavaju. Financijski obavještajni podatci mogli bi biti od presudne važnosti za otkrivanje potpomaganja kaznenih djela terorizma te mreža i planova terorističkih organizacija. Zbog nepostojanja obvezujućih međunarodnih standarda, među FOJ-evima i dalje postoje znatne razlike s obzirom na njihove funkcije, nadležnosti i ovlasti. Države članice trebale bi nastojati osigurati učinkovitiji i usklađeniji pristup financijskim istragama povezanima s terorizmom, između ostalog i onima koje se odnose na zlouporabu virtualnih valuta. Postojeće razlike ipak ne bi smjele utjecati na aktivnost nekog FOJ-a, a pogotovo ne na njegovu sposobnost izrade preventivnih analiza kao potpore svim tijelima zaduženima za obavještajne, istražne i pravosudne aktivnosti te međunarodnoj suradnji. U izvršavanju svojih zadaća FOJ-evi bi trebali imati pristup informacijama i moći ih razmjenjivati bez prepreka, uključujući putem primjerene suradnje s tijelima za izvršavanje zakonodavstva. U svim slučajevima u kojima postoje sumnje na kriminal, a posebice u slučajevima povezanima s financiranjem terorizma, informacije bi trebale teći izravno i brzo bez nepotrebnih odgoda. Stoga je ključno da se dodatno pojačaju djelotvornost i učinkovitost FOJ-eva tako što će se razjasniti ovlasti FOJ-eva i suradnja među njima.

(17)

FOJ-evi bi trebali moći od svakog obveznika pribaviti sve potrebne informacije povezane sa svojim funkcijama. Njihov neometan pristup informacijama ključan je za osiguravanje ispravnog praćenja novčanih tokova i otkrivanja nezakonitih mreža i tokova u ranoj fazi. Potreba FOJ-eva za pribavljanjem dodatnih informacija od obveznika na temelju sumnje na pranje novca ili financiranje terorizma mogla bi biti prouzročena prethodnom prijavom sumnjive transakcije koja je podnesena FOJ-u, ali bi mogla biti prouzročena i drugim sredstvima poput vlastite analize FOJ-a, podataka dobivenih od nadležnih tijela ili informacija koje posjeduje drugi FOJ. FOJ-evi bi stoga, u kontekstu svojih funkcija, trebali moći pribaviti informacije od svakog obveznika, čak i ako prethodna prijava nije podnesena. Time nisu obuhvaćeni neselektivni zahtjevi za informacije upućeni obveznicima u kontekstu analize koju provodi FOJ, već samo zahtjevi za informacije koji se temelje na dostatno definiranim uvjetima. FOJ bi trebao također moći pribaviti takve informacije na zahtjev drugog FOJ-a iz Unije i razmijeniti ih s FOJ-em koji ih je zatražio.

(18)

Svrha FOJ-a jest da prikuplja i analizira informacije koje zaprimi s ciljem utvrđivanja veza između sumnjivih transakcija i povezane kriminalne aktivnosti radi sprečavanja i borbe protiv pranja novca i financiranja terorizma te da distribuira rezultate svojih analiza, kao i dodatne informacije, nadležnim tijelima u slučaju kada postoje razlozi za sumnju na pranje novca, povezana predikatna kaznena djela ili financiranje terorizma. FOJ se ne bi trebao suzdržavati od razmjene informacija s drugim FOJ-em niti odbiti razmjenu informacija s drugim FOJ-em, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev, zbog razloga poput nepostojanja utvrđivanja povezanog predikatnog kaznenog djela, zbog obilježja nacionalnih kaznenih zakona i razlika u definicijama povezanih predikatnih kaznenih djela ili nepostojanja upućivanja na određena povezana predikatna kaznena djela. Slično tome, FOJ bi trebao dati svoju prethodnu suglasnost drugom FOJ-u za prosljeđivanje informacija nadležnim tijelima, bez obzira na vrstu mogućeg povezanog predikatnog kaznenog djela kako bi omogućio djelotvorno izvršavanje funkcije distribucije informacija. FOJ-evi su prijavili poteškoće u razmjeni informacija zbog razlika u nacionalnim definicijama određenih povezanih predikatnih kaznenih djela, kao što su porezna kaznena djela, koje nisu usklađene pravom Unije. Takvim razlikama ne bi se smjeli ometati uzajamna razmjena, distribucija i korištenje tih informacija kako je definirano ovom Direktivom. FOJ-evi bi trebali žurno, konstruktivno i djelotvorno u najširem mogućem smislu osigurati međunarodnu suradnju s FOJ-evima trećih zemalja u vezi s pranjem novca, povezanim predikatnim kaznenim djelima i financiranjem terorizma u skladu s preporukama FATF-a i načelima skupine Egmont za razmjenu informacija između financijsko-obavještajnih jedinica.

(19)

Bonitetne informacije koje se odnose na kreditne i financijske institucije, kao što su informacije koje se odnose na prikladnost i primjerenost direktora i dioničara, mehanizme unutarnje kontrole, upravljanje ili sukladnost i upravljanje rizicima, često su nužne za odgovarajući nadzor nad takvim institucijama u okviru SPNFT-a. Slično tome, informacije o SPNFT-u također su važne za bonitetni nadzor nad takvim institucijama. Stoga razmjena povjerljivih informacija i suradnja između tijela nadležnih za SPNFT koja nadziru kreditne i financijske institucije i bonitetnih nadzornika ne bi smjela biti ometana zbog pravne nesigurnosti koja bi mogla nastati kao posljedica nepostojanja izričitih odredaba u tom području. Pojašnjenje pravnog okvira još je važnije jer je bonitetni nadzor u nizu slučajeva povjeren nadzornicima koji nisu uključeni u SPNFT, kao što je Europska središnja banka (ESB).

(20)

Odgođenim pristupom FOJ-eva i drugih nadležnih tijela informacijama o identitetu imateljâ bankovnih računa, računa za plaćanja i korisnikâ sefova, osobito onih bankovnih računa, onih računa za plaćanja i onih sefova koji su anonimni, ometa se otkrivanje prijenosâ novčanih sredstava povezanih s terorizmom. Nacionalni podatci kojima se omogućuje utvrđivanje bankovnih računa i računa za plaćanja te sefova koji pripadaju jednoj osobi fragmentirani su i stoga nisu pravodobno dostupni FOJ-evima i ostalim nadležnim tijelima. Stoga je od ključne važnosti u svim državama članicama uspostaviti centralizirane automatizirane mehanizme, poput registra ili sustava za dohvat podataka, kao učinkovito sredstvo s pomoću kojeg će se pravodobno ostvariti pristup informacijama o identitetu imateljâ bankovnih računa i računa za plaćanja i korisnikâ sefova, njihovih opunomoćenih imatelja odnosno korisnika te stvarnih vlasnika. Prilikom primjene odredaba o pristupu prikladno je koristiti se već postojećim mehanizmima, pod uvjetom da nacionalni FOJ-evi mogu ostvariti pristup podatcima za koje su podnijeli upite, odmah i u nefiltriranom obliku. Države članice trebale bi razmotriti ubacivanje u takve mehanizme drugih informacija koje su potrebne i razmjerne za djelotvorno ublažavanje rizika povezanih s pranjem novca i financiranjem terorizma. FOJ-evi i nadležna tijela koja nisu tijela zadužena za progon trebali bi osigurati potpunu povjerljivost u odnosu na takve upite i zahtjeve za povezane informacije.

(21)

Kako bi se poštovale privatnost i zaštita osobnih podataka, u centraliziranim automatiziranim mehanizmima za bankovne račune i račune za plaćanja, kao što su registri i sustavi za dohvat podataka, trebalo bi čuvati minimalnu količinu podataka potrebnih za provedbu istraga SPNFT-a. Države članice trebale bi moći utvrditi koji podatci su korisni i razmjerni za prikupljanje, uzimajući u obzir uspostavljene sustave i pravne tradicije, kako bi omogućile smislenu identifikaciju stvarnih vlasnika. Prilikom prenošenja odredaba koje se odnose na te mehanizme države članice trebale bi utvrditi razdoblja čuvanja koja su jednaka razdoblju čuvanja dokumentacije i informacija pribavljenih u okviru primjene mjera dubinske analize stranke. Države članice trebale bi moći zakonima, na općoj osnovi, produljiti razdoblje čuvanja, a da za to nisu potrebne odluke u pojedinačnim slučajevima. Dodatno razdoblje čuvanja ne bi smjelo prelaziti dodatnih pet godina. Tim se razdobljem ne bi smjela dovoditi u pitanje mogućnost da se nacionalnim pravom uspostave drugi zahtjevi u vezi s čuvanjem podataka kojima bi se dopustile odluke u pojedinačnim slučajevima kako bi se olakšali kazneni ili upravni postupci. Pristup tim mehanizmima trebao bi se ostvarivati prema načelu „nužnog poznavanja”.

(22)

Točna identifikacija i provjera podataka fizičkih i pravnih osoba ključne su za borbu protiv pranja novca ili financiranja terorizma. Zahvaljujući najnovijim tehničkim trendovima u digitalizaciji transakcija i plaćanja moguća je sigurna daljinska ili elektronička identifikacija. Te načine identifikacije, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7), trebalo bi uzeti u obzir, posebice u vezi s prijavljenim sustavima elektroničke identifikacije i načinima osiguravanja prekograničnog pravnog priznavanja, koji nude alate visoke razine sigurnosti i služe kao mjerilo prema kojem se mogu provjeravati metode identifikacije uspostavljene na nacionalnoj razini. Osim toga, u obzir se mogu uzeti i drugi postupci sigurne daljinske ili elektroničke identifikacije koje je na nacionalnoj razini reguliralo, priznalo, odobrilo ili prihvatilo nadležno nacionalno tijelo. Prema potrebi, u postupku identifikacije također bi trebalo uzeti u obzir priznavanje elektroničkih dokumenata i usluga povjerenja kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 910/2014. Prilikom primjene ove Direktive trebalo bi uzeti u obzir načelo tehnološke neutralnosti.

(23)

Kako bi se identificirale politički izložene osobe u Uniji, države članice trebale bi sastaviti popise na kojima se navode specifične funkcije koje se, u skladu s nacionalnim zakonima i drugim propisima, smatraju istaknutim javnim funkcijama. Države članice trebale bi od svake međunarodne organizacije akreditirane na njihovim državnim područjima zahtijevati da izda i održava ažurnim popis istaknutih javnih funkcija u toj međunarodnoj organizaciji.

(24)

Pristup usvojen za preispitivanje postojećih stranaka u postojećem okviru temelji se na riziku. Međutim, s obzirom na veći rizik od pranja novca, financiranja terorizma i povezanih predikatnih kaznenih djela, koji su povezani s određenim posredničkim strukturama, taj bi pristup mogao onemogućiti pravodobno otkrivanje i procjenu rizikâ. Stoga je važno osigurati da se određene jasno definirane kategorije postojećih stranaka redovito prate.

(25)

Od država članica trenutačno se zahtijeva da osiguraju da korporativni i drugi pravni subjekti osnovani na njihovu državnom području pribave i čuvaju odgovarajuće, točne i ažurirane informacije o njihovu stvarnom vlasništvu. Potreba za točnim i ažuriranim informacijama o stvarnom vlasniku ključan je čimbenik za pronalazak kriminalaca koji bi u protivnome mogli sakriti svoj identitet iza strukture korporacije. Globalno povezani financijski sustav omogućuje skrivanje i prebacivanje novčanih sredstava po cijelom svijetu, a osobe koje se bave pranjem novca i financiranjem terorizma te drugi kriminalci sve se više koriste tom mogućnošću.

(26)

Trebalo bi razjasniti koji je specifični čimbenik za određivanje koja je država članica odgovorna za praćenje i registraciju informacija o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana. Zbog razlika u pravnim sustavima država članica, određeni trustovi i slični pravni aranžmani ne prate se niti su registrirani igdje u Uniji. Informacije o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana trebale bi se registrirati ondje gdje upravitelji trustova i osobe s jednakovrijednim položajem u sličnim pravnim aranžmanima imaju poslovni nastan odnosno boravište. Kako bi se osiguralo djelotvorno praćenje i registracija informacija o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana, potrebna je i suradnja među državama članicama. Međupovezivanjem registara država članica o stvarnim vlasnicima trustova i sličnih pravnih aranžmana navedene informacije učinile bi se pristupačnima te bi se jednako tako osiguralo izbjegavanje višestruke registracije istih trustova i sličnih pravnih aranžmana unutar Unije.

(27)

Pravila koja se primjenjuju na trustove i slične pravne aranžmane u pogledu pristupa informacijama koje se odnose na stvarno vlasništvo trebala bi biti usporediva s odgovarajućim pravilima koja se primjenjuju na korporativne i druge pravne subjekte. Zbog niza različitih vrsta trustova koji trenutačno postoje u Uniji kao i još veće raznolikosti sličnih pravnih aranžmana, države članice su te koje bi trebale donositi odluke o tome je li trust ili sličan pravni aranžman usporedivo sličan korporativnim i drugim pravnim subjektima. Cilj nacionalnog prava kojim se prenose te odredbe trebao bi biti sprečavanje korištenja trustova ili sličnih pravnih aranžmana u svrhu pranja novca, financiranja terorizma ili povezanih predikatnih kaznenih djela.

(28)

S obzirom na različita obilježja trustova i sličnih pravnih aranžmana, države članice trebale bi moći, u okviru nacionalnog prava i u skladu s pravilima o zaštiti podataka, odrediti razinu transparentnosti u pogledu trustova i sličnih pravnih aranžmana koji nisu usporedivi s korporativnim i drugim pravnim subjektima. Rizici od pranja novca i financiranja terorizma mogu se razlikovati, ovisno o obilježjima vrste trusta ili sličnog pravnog aranžmana, a svijest o tim rizicima može se tijekom vremena promijeniti, primjerice kao rezultat nacionalnih i nadnacionalnih procjena rizika. Zbog tog razloga države članice trebale bi moći predvidjeti mogućnost šireg pristupa informacijama o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana ako takav pristup predstavlja nužnu i proporcionalnu mjeru za ostvarivanje legitimnog cilja sprečavanja korištenja financijskog sustava u svrhu pranja novca ili financiranja terorizma. Pri određivanju razine transparentnosti informacija o stvarnom vlasništvu takvih trustova ili sličnih pravnih aranžmana, države članice trebale bi uzimati u obzir zaštitu temeljnih prava pojedinaca, a posebice prava na privatnost i zaštitu osobnih podataka. Pristup informacijama o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana trebalo bi odobriti svakoj osobi koja može dokazati legitimni interes. Pristup bi trebalo odobriti i svakoj osobi koja podnese pisani zahtjev u vezi s trustom ili sličnim pravnim aranžmanom koji drži ili ima u vlasništvu kontrolni udio u bilo kojem korporativnom ili drugom pravnom subjektu osnovanom izvan Unije, preko izravnog ili neizravnog vlasništva, između ostalog preko udjela dionica koje glase na donositelja ili preko kontrole drugim sredstvima. Kriteriji i uvjeti prema kojima se udovoljava zahtjevima za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana trebali bi biti dovoljno precizni i biti u skladu s ciljevima ove Direktive. Države članice trebale bi moći odbiti pisani zahtjev kada postoje opravdani razlozi za sumnju da pisani zahtjev nije u skladu s ciljevima ove Direktive.

(29)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost i jednaki uvjeti za sve, ključno je jasno odrediti za koje bi se pravne aranžmane s poslovnim nastanom u Uniji trebalo smatrati da su slični trustovima po svojim funkcijama ili strukturi. Stoga bi se od svake države članice trebalo zahtijevati da identificira trustove, ako su priznati nacionalnim pravom, i slične pravne aranžmane koji se mogu uspostaviti na temelju njezina nacionalnog pravnog okvira ili njezinih nacionalnih pravnih običaja i koji imaju strukturu ili funkcije slične trustovima, poput omogućavanja razdvajanja pravnog i stvarnog vlasništva imovine. Države članice trebale bi potom obavijestiti Komisiju o kategorijama, opisima obilježja, imenima i, kada je to primjenjivo, pravnoj osnovi tih trustova i sličnih pravnih aranžmana radi njihove objave u Službenom listu Europske unije kako bi se omogućila njihova identifikacija od strane drugih država članica. Trebalo bi uzeti u obzir da trustovi i slični pravni aranžmani mogu imati različita pravna obilježja diljem Unije. Ako su obilježja trusta ili sličnog pravnog aranžmana usporediva po strukturi ili funkcijama s obilježjima korporativnih i drugih pravnih subjekata, javni pristup informacijama o stvarnom vlasništvu pridonio bi borbi protiv zlouporabe trustova i sličnih pravnih aranžmana, slično načinu na koji javni pristup može pridonijeti sprečavanju zlouporabe korporativnih i drugih pravnih subjekata u svrhu pranja novca i financiranja terorizma.

(30)

Javnim pristupom informacijama o stvarnom vlasništvu civilnom se društvu, između ostalog tisku ili udrugama civilnog društva, omogućuje bolja kontrola nad informacijama te se njime pridonosi očuvanju povjerenja u integritet poslovnih transakcija i financijskog sustava. Njime se može doprinijeti suzbijanju zlouporabe korporativnih i drugih pravnih subjekata i pravnih aranžmana u svrhu pranju novca ili financiranju terorizma, i pomažući u istragama i utjecajem na ugled, s obzirom na to da je svatko tko bi mogao sudjelovati u transakcijama upoznat s identitetom stvarnih vlasnika. Njime se također olakšava pravodobna i učinkovita dostupnost informacija financijskim institucijama kao i tijelima, uključujući tijela trećih zemalja, koje sudjeluju u borbi protiv takvih kaznenih djela. Pristup tim informacijama pomogao bi i u istragama o pranju novca, povezanim predikatnim kaznenima djelima i financiranju terorizma.

(31)

Povjerenje investitora i javnosti u financijska tržišta velikim dijelom ovisi o postojanju preciznog režima otkrivanja kojim se osigurava transparentnost u pogledu stvarnog vlasništva i kontrolnih struktura trgovačkih društava. To posebice vrijedi za sustave korporativnog upravljanja koje karakterizira koncentrirano vlasništvo, kao što je to slučaj u Uniji. S jedne strane, veliki investitori s velikim pravima glasa i pravima u pogledu novčanih tokova mogu potaknuti dugoročni rast i uspjeh poduzećâ. S druge strane, međutim, stvarni vlasnici koji kontroliraju društvo i imaju veliku glasačku moć mogu biti potaknuti na preusmjeravanje imovine i prilika društva radi osobne koristi, a na trošak manjinskih investitora. Na potencijalno povećanje povjerenja u financijska tržišta trebalo bi gledati kao na pozitivnu nuspojavu, a ne kao na svrhu povećanja transparentnosti, koja je stvaranje okruženja za koje je manje vjerojatno da će biti korišteno u svrhu pranja novca i financiranja terorizma.

(32)

Povjerenje investitora i javnosti u financijska tržišta velikim dijelom ovisi o postojanju preciznog režima otkrivanja kojim se osigurava transparentnost u pogledu stvarnog vlasništva i kontrolnih struktura korporativnih i drugih pravnih subjekata kao i određenih vrsta trustova i sličnih pravnih aranžmana. Države članice trebale bi stoga omogućiti pristup informacijama o stvarnom vlasništvu na dovoljno usklađen i koordiniran način, uspostavljanjem jasnih pravila o pristupu javnosti, tako da treće osobe diljem Unije mogu sa sigurnošću utvrditi tko su stvarni vlasnici korporativnih i drugih pravnih subjekata kao i određenih vrsta trustova i sličnih pravnih aranžmana.

(33)

Države članice trebale bi stoga omogućiti pristup informacijama o stvarnom vlasništvu korporativnih i drugih pravnih subjekata na dovoljno usklađen i koordiniran način, putem središnjih registara u kojima su navedene informacije o stvarnom vlasništvu, uspostavljanjem jasnog pravila o javnom pristupu, tako da treće osobe diljem Unije mogu za sigurnošću utvrditi tko su stvarni vlasnici korporativnih i drugih pravnih subjekata. Od ključnog je značaja također uspostaviti dosljedan pravni okvir kojim se osigurava bolji pristup informacijama o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana, onda kada su registrirani u Uniji. Pravila koja se primjenjuju na trustove i slične pravne aranžmane u pogledu pristupa informacijama o stvarnom vlasništvu trebala bi biti usporediva s odgovarajućim pravilima koja se primjenjuju na korporativne i druge pravne subjekte.

(34)

U svim slučajevima, i u pogledu korporativnih i u pogledu drugih pravnih subjekata, kao i trustova i sličnih pravnih aranžmana, trebalo bi tražiti pravednu ravnotežu, posebice između interesa javnosti za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma i temeljnih prava ispitanika. Skup podataka koje treba učiniti dostupnima javnosti trebao bi biti ograničen, jasno i iscrpno definiran, i trebao bi biti općenite prirode, kako bi se što je više moguće umanjila potencijalna šteta za stvarne vlasnike. Istodobno, informacije dostupne javnosti ne bi se trebale značajno razlikovati od podataka koji se trenutačno prikupljaju. Kako bi se ograničilo miješanje u pravo na poštovanje njihova privatnog života općenito i na zaštitu njihovih osobnih podataka konkretno, te bi informacije u bitnome trebale biti povezane sa statusom stvarnih vlasnika korporativnih i drugih pravnih subjekata i trustova te sličnih pravnih aranžmana, i trebale bi se isključivo odnositi na područje gospodarske djelatnosti koju stvarni vlasnici obavljaju. U slučajevima u kojima je viši rukovoditelj identificiran kao stvarni vlasnik samo po svojoj službenoj dužnosti, a ne zbog svojeg vlasničkog udjela ili kontrole koju ima po nekoj drugoj osnovi, to bi trebalo biti jasno vidljivo u registrima. U pogledu informacija o stvarnim vlasnicima države članice mogu odrediti da se informacije o državljanstvu trebaju uključiti u središnji registar, posebice za stvarne vlasnike strance. Kako bi se olakšali postupci registracije i s obzirom na to da će velika većina stvarnih vlasnika biti državljani države koja održava središnji registar, države članice mogu pretpostaviti da stvarni vlasnik ima njihovo državljanstvo ako nije navedeno suprotno.

(35)

Pojačanom javnom kontrolom doprinijet će se sprečavanju zlouporabe pravnih subjekata i pravnih aranžmana, uključujući izbjegavanje poreza. Stoga je ključno da informacije o stvarnom vlasništvu ostanu dostupne putem nacionalnih registara i putem sustava međupovezivanja registara tijekom najmanje pet godina nakon što su razlozi za registriranje informacija o stvarnom vlasništvu trusta ili sličnog pravnog aranžmana prestali postojati. Međutim, države članice trebale bi moći zakonima predvidjeti obradu informacija o stvarnom vlasništvu, uključujući osobne podatke, u druge svrhe ako se takvom obradom postiže cilj od javnog interesa i ako ona predstavlja mjeru koja je nužna i proporcionalna u demokratskom društvu u odnosu na legitimni cilj koji se želi postići.

(36)

Nadalje, s ciljem osiguravanja proporcionalnog i uravnoteženog pristupa i kako bi se zajamčila prava na poštovanje privatnog života i zaštitu osobnih podataka, države članice trebale bi imati mogućnost predvidjeti izuzeća za otkrivanje, putem registara, informacija o stvarnom vlasništvu i za pristup tim informacijama, u iznimnim okolnostima, ako bi te informacije izložile stvarnog vlasnika neproporcionalnom riziku od prevare, otmice, ucjene, iznude, uznemiravanja, nasilja ili zastrašivanja. Države članice također bi trebale imati mogućnost zahtijevati internetsku registraciju kako bi se identificirala svaka osoba koja zatraži informacije iz registra kao i plaćanje naknade za pristup informacijama iz registra.

(37)

Za međupovezanost središnjih registara država članica u kojima se čuvaju informacije o stvarnom vlasništvu putem europske središnje platforme uspostavljene Direktivom (EU) 2017/1132 Europskog parlamenta i Vijeća (8) potrebna je koordinacija nacionalnih sustava koji imaju različite tehničke karakteristike. To zahtijeva donošenje tehničkih mjera i specifikacija kojima se moraju uzeti u obzir razlike među registrima. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti za rješavanje takvih tehničkih i operativnih pitanja. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9). U svakom slučaju trebalo bi osigurati uključenost država članica u funkcioniranje čitavog sustava redovnim dijalogom između Komisije i predstavnika država članica o pitanjima funkcioniranja sustava i o njegovu budućem razvoju.

(38)

Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (10) primjenjuje se na obradu osobnih podataka u okviru ove Direktive. Prema tome, fizičke osobe čiji se osobni podatci čuvaju u nacionalnim registrima u kojima su te osobe utvrđene kao stvarni vlasnici trebale bi biti obaviještene na odgovarajući način. Nadalje, dostupnima bi se trebali učiniti samo osobni podatci koji su ažurirani i koji se odnose na stvarne vlasnike, a korisnike bi trebalo informirati o njihovim pravima u skladu s postojećim pravnim okvirom Unije za zaštitu podataka, kako je utvrđen u Uredbi (EU) 2016/679 i Direktivi (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (11), te o postupcima koji se primjenjuju na ostvarivanje tih prava. Osim toga, kako bi se spriječila zlouporaba informacija sadržanih u registrima i uspostavila ravnoteža pravâ stvarnih vlasnika, države članice mogle bi smatrati primjerenim da razmotre mogućnost da informacije koje se odnose na osobu koja je podnijela zahtjev i pravnu osnovu njezina zahtjeva učine dostupnima stvarnom vlasniku.

(39)

Ako bi prijavljivanje neusklađenosti od strane FOJ-eva i nadležnih tijela ugrozilo istragu koja je u tijeku, FOJ-evi ili nadležna tijela trebali bi odgoditi prijavljivanje neusklađenosti do trenutka u kojem razlozi za neprijavljivanje prestanu postojati. Nadalje, FOJ-evi i nadležna tijela ne bi trebali prijavljivati neusklađenosti ako bi to bilo protivno odredbama nacionalnog prava o povjerljivosti ili bi predstavljalo kazneno djelo otkrivanja informacija kojim se ugrožava postupanje.

(40)

Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje zaštita osobnih podataka koje obrađuju nadležna tijela u skladu s Direktivom (EU) 2016/680.

(41)

Pristup informacijama i definicija legitimnog interesa trebali bi biti uređeni pravom države članice u kojoj upravitelj trusta ili osoba s jednakovrijednim položajem u sličnom pravnom aranžmanu ima poslovni nastan ili boravište. Ako upravitelj trusta ili osoba s jednakovrijednim položajem u sličnom pravnom aranžmanu nema poslovni nastan ili boravište ni u jednoj od država članica, pristup informacijama i definicija legitimnog interesa trebali bi biti uređeni pravom države članice u kojoj su informacije o stvarnom vlasništvu trusta ili sličnog pravnog aranžmana registrirane u skladu s odredbama ove Direktive.

(42)

Države članice trebale bi u svojem nacionalnom pravu definirati legitimni interes, i kao opći koncept i kao kriterij za pristup informacijama o stvarnom vlasništvu. Tim se definicijama posebice ne bi trebao ograničavati koncept legitimnog interesa na slučajeve u kojima su u tijeku upravni ili sudski postupci i njima bi se trebalo omogućiti uzimanje u obzir preventivnog rada nevladinih organizacija i, kada je to prikladno, istraživačkih novinara u području suzbijanja pranja novca, financiranja terorizma i povezanih predikatnih kaznenih djela. Jednom kada se uspostavi međupovezanost registara stvarnog vlasništva država članica, i nacionalni i prekogranični pristup registru svake države članice trebalo bi odobravati na temelju definicije legitimnog interesa u onoj državi članici u kojoj su informacije o stvarnom vlasništvu trusta ili sličnog pravnog aranžmana registrirane u skladu s odredbama ove Direktive, a na temelju odluke koju su donijela relevantna tijela te države članice. U pogledu registara stvarnog vlasništva država članica također bi trebala postojati mogućnost za države članice da uspostave mehanizam za žalbe protiv odluka kojima se odobrava ili uskraćuje pristup informacijama o stvarnom vlasništvu. S ciljem osiguravanja dosljedne i učinkovite registracije i razmjene informacija, države članice trebale bi osigurati da njihovo tijelo zaduženo za registar uspostavljen za informacije o stvarnom vlasništvu trustova i sličnih pravnih aranžmana surađuje s ekvivalentnim tijelima u drugim državama članicama, dijeleći informacije o trustovima i sličnim pravnim aranžmanima koji su uređeni pravom jedne države članice, a kojima se upravlja u drugoj državi članici.

(43)

Prekogranični korespondentni odnosi s respondentnom institucijom treće zemlje karakterizirani su svojom neprekinutom, repetitivnom prirodom. U skladu s time, iako zahtijevaju donošenje pojačanih mjera dubinske analize stranaka u tom specifičnom kontekstu, države članice trebale bi uzeti u obzir da korespondentnim odnosima nisu obuhvaćene jednokratne transakcije ili puka razmjena funkcija slanja poruka. Nadalje, shvaćajući da sve prekogranične korespondentne bankovne usluge ne predstavljaju istu razinu rizika od pranja novca i financiranja terorizma, intenzitet mjera utvrđenih u ovoj Direktivi može se odrediti primjenom načelâ pristupa koji se temelji na riziku te se njime ne prejudicira razina rizika od pranja novca i financiranja terorizma koju predstavlja respondentna financijska institucija.

(44)

Važno je osigurati da obveznici na ispravan način primjenjuju pravila za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma. U tom bi kontekstu države članice trebale ojačati ulogu javnih tijela koja djeluju kao nadležna tijela s dodijeljenim odgovornostima za suzbijanje pranja novca i financiranja terorizma, uključujući FOJ-eve, tijela zadužena za istrage ili progon zbog pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela i financiranja terorizma te pronalaženje i pljenidbu ili zamrzavanje i oduzimanje imovine stečene kaznenim djelima, tijela koja zaprimaju izvješća o prekograničnom prijenosu valuta i instrumenata prenosivog vlasništva, te tijela kojima su dodijeljene odgovornosti nadzora ili praćenja, s ciljem osiguravanja usklađenosti obveznika s propisima. Države članice trebale bi ojačati ulogu drugih relevantnih tijela, između ostalog tijela za suzbijanje korupcije i poreznih tijela.

(45)

Države članice trebale bi osigurati djelotvoran i nepristran nadzor nad svim obveznicima koji bi, po mogućnosti, provodila javna tijela preko posebnog i neovisnog nacionalnog regulatora ili nadzornika.

(46)

Kriminalci prebacuju nezakonito stečene prihode preko brojnih financijskih posrednika kako bi izbjegli otkrivanje. Stoga je važno kreditnim i financijskim institucijama dopustiti razmjenu informacija ne samo između članica njihovih grupacija, nego i s drugim kreditnim i financijskim institucijama, vodeći računa o pravilima o zaštiti podataka kako su utvrđena u nacionalnom pravu.

(47)

Nadležna tijela koja nadziru usklađenost obveznika s ovom Direktivom trebala bi moći surađivati i razmjenjivati povjerljive informacije bez obzira na njihovu prirodu ili status. U tu bi svrhu takva nadležna tijela trebala imati odgovarajuću pravnu osnovu za razmjenu povjerljivih informacija, a suradnju između nadležnih nadzornih tijela za SPNFT i bonitetnih nadzornika ne bi trebalo nenamjerno ometati pravnom nesigurnošću koja može proizlaziti iz nedostatka izričitih odredaba u tom području. Nadzor djelotvorne provedbe grupne politike o SPNFT-u trebao bi se provoditi u skladu s načelima i modalitetima usklađenog nadzora kako je utvrđeno u relevantnom europskom sektorskom zakonodavstvu.

(48)

Razmjena informacija i pružanje pomoći među nadležnim tijelima država članica ključni su u svrhe ove Direktive. Posljedično, države članice ne bi smjele zabranjivati niti postavljati nerazumne ili nepotrebno restriktivne uvjete za tu razmjenu i pružanje pomoći.

(49)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (12), države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama za prenošenje priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava odnos između dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(50)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno zaštitu financijskog sustava putem prevencije, otkrivanja i istrage pranja novca i financiranja terorizma ne mogu dostatno ostvariti države članice, jer bi individualne mjere koje su države članice donijele kako bi zaštitile svoje financijske sustave mogle biti neusklađene s funkcioniranjem unutarnjeg tržišta i pravilima vladavine prava te javne politike Unije, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(51)

Ovom Direktivom poštuju se temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima („Povelja”), posebno pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života (članak 7. Povelje), pravo na zaštitu osobnih podataka (članak 8. Povelje) i sloboda poduzetništva (članak 16. Povelje).

(52)

Pri sastavljanju izvješća o evaluaciji provedbe ove Direktive Komisija bi trebala posvetiti dužnu pažnju poštovanju temeljnih prava i načela priznatih Poveljom.

(53)

S obzirom na potrebu za hitnom provedbom mjera donesenih s ciljem jačanja režima Unije uspostavljenog radi sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma, kao i na obveze koje su preuzele države članice u svrhu brzog prenošenja Direktive (EU) 2015/849, izmjene Direktive (EU) 2015/849 trebale bi biti prenesene do 10. siječnja 2020. Države članice trebale bi uspostaviti registre stvarnog vlasništva za korporativne i druge pravne subjekte do 10. siječnja 2020. te za trustove i slične pravne aranžmane do 10. ožujka 2020. Središnji registri trebali bi biti međusobno povezani putem europske središnje platforme do 10. ožujka 2021. Države članice trebale bi uspostaviti centralizirane automatizirane mehanizme koji omogućuju identifikaciju imateljâ bankovnih računa i računa za plaćanja te korisnikâ sefova do 10. rujna 2020.

(54)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (13) koji je dao mišljenje 2. veljače 2017. (14).

(55)

Direktivu (EU) 2015/849 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

članak 2. stavak 1. točka 3. mijenja se kako slijedi:

2.

članak 3. mijenja se kako slijedi:

3.

članak 6. mijenja se kako slijedi:

4.

članak 7. mijenja se kako slijedi:

5.

članak 9. mijenja se kako slijedi:

6.

u članku 10. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice zabranjuju svojim kreditnim institucijama i financijskim institucijama vođenje anonimnih računa, anonimnih štednih knjižica ili anonimnih sefova. Države članice u svakom slučaju zahtijevaju da se vlasnici i korisnici postojećih anonimnih računa, anonimnih štednih knjižica ili anonimnih sefova podvrgnu mjerama dubinske analize stranke najkasnije do 10. siječnja 2019., a u svakom slučaju prije upotrebe takvih računa, štednih knjižica ili sefova na bilo koji način.”;

7.

članak 12. mijenja se kako slijedi:

8.

članak 13. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

9.

članak 14. mijenja se kako slijedi:

10.

članak 18. mijenja se kako slijedi:

11.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 18.a

1.   U vezi s poslovnim odnosima ili transakcijama koji uključuju visokorizične treće zemlje utvrđene na temelju članka 9. stavka 2., države članice zahtijevaju od obveznika da primjenjuju sljedeće mjere dubinske analize stranke:

Države članice mogu zahtijevati od obveznika da, kada je to primjenjivo, osiguraju da se prvo plaćanje provede preko računa na ime stranke pri kreditnoj instituciji koja podliježe standardima dubinske analize stranaka koji nisu blaži od onih koji su utvrđeni u ovoj Direktivi.

2.   Uz mjere predviđene u stavku 1. i u skladu s međunarodnim obvezama Unije, države članice zahtijevaju od obveznika da primjenjuju, prema potrebi, jednu ili više dodatnih mjera ublažavanja na osobe i pravne subjekte koji obavljaju transakcije koje uključuju visokorizične treće zemlje utvrđene na temelju članka 9. stavka 2. Te mjere sastoje se od jedne ili više sljedećih radnji:

3.   Uz mjere predviđene u stavku 1., države članice primjenjuju, prema potrebi, jednu od ili nekoliko sljedećih mjera u pogledu visokorizičnih trećih zemalja utvrđenih na temelju članka 9. stavka 2., u skladu s međunarodnim obvezama Unije:

4.   Pri donošenju ili primjeni mjera utvrđenih u stavcima 2. i 3., države članice uzimaju u obzir, prema potrebi, relevantne evaluacije, procjene ili izvješća koje su sastavile međunarodne organizacije i stručnjaci zaduženi za određivanje standarda nadležni u području sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma u vezi s rizicima koje predstavljaju pojedinačne treće zemlje.

5.   Države članice obavješćuju Komisiju prije donošenja ili primjene mjera utvrđenih u stavcima 2. i 3.”;

12.

u članku 19. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

„U pogledu prekograničnih korespondentnih odnosa koji uključuju izvršavanje plaćanjâ s respondentnim institucijama iz trećih zemalja, države članice, uz mjere dubinske analize stranke utvrđene u članku 13., zahtijevaju od svojih kreditnih institucija i financijskih institucija da pri ulasku u poslovni odnos:”;

13.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 20.a

1.   Svaka država članica izdaje i održava ažurnim popis na kojem se navode točne funkcije koje se prema nacionalnim zakonima i drugim propisima smatraju istaknutim javnim funkcijama za potrebe članka 3. točke 9. Države članice od svake međunarodne organizacije akreditirane na njihovim državnim područjima zahtijevaju da izda i održava ažurnim popis istaknutih javnih funkcija u toj međunarodnoj organizaciji za potrebe članka 3. točke 9. Ti popisi šalju se Komisiji i mogu se objaviti.

2.   Komisija prikuplja i održava ažurnim popis točnih funkcija koje se smatraju istaknutim javnim funkcijama na razini institucija i tijela Unije. Taj popis uključuje i sve funkcije koje mogu biti povjerene predstavnicima trećih zemalja i međunarodnih tijela akreditiranima na razini Unije.

3.   Komisija na temelju popisa predviđenih u stavcima 1. i 2. ovog članka sastavlja jedinstven popis svih istaknutih javnih funkcija za potrebe članka 3. točke 9. Taj se jedinstveni popis objavljuje.

4.   Funkcije navedene na popisu iz stavka 3. ovog članka tretiraju se u skladu s uvjetima utvrđenima u članku 41. stavku 2.”;

14.

u članku 27. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice osiguravaju da obveznici kojima se stranka upućuje poduzmu odgovarajuće korake kako bi osigurali da treća osoba na zahtjev odmah dostavi relevantne preslike identifikacijskih podataka i podataka o provjeri, uključujući, ako su dostupni, podatke pribavljene sredstvima elektroničke identifikacije, relevantnim uslugama povjerenja kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 910/2014 ili bilo kojim drugim sigurnim, daljinskim ili elektroničkim postupkom identifikacije koji su regulirala, priznala, odobrila ili prihvatila relevantna nacionalna tijela.”;

15.

članak 30. mijenja se kako slijedi:

16.

članak 31. mijenja se kako slijedi:

17.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 31.a

Provedbeni akti

Ako je to potrebno, uz provedbene akte koje Komisija donosi u skladu s člankom 24. Direktive (EU) 2017/1132 te u skladu s područjem primjene članaka 30. i 31. ove Direktive, Komisija provedbenim aktima donosi tehničke specifikacije i postupke potrebne za ostvarivanje međupovezanosti središnjih registara država članica kako je navedeno u članku 30. stavku 10. i članku 31. stavku 9. s obzirom na:

Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 64.a stavka 2.

Komisija u svojim provedbenim aktima nastoji ponovno koristiti već uspješno isprobane tehnologije i postojeću praksu. Komisija osigurava da sustavi koje je potrebno razviti ne rezultiraju troškovima većima od onog što je neophodno za provedbu ove Direktive. U provedbenim aktima Komisije naglasak je na transparentnosti i razmjeni iskustava i informacija između Komisije i država članica.”;

18.

u članku 32. dodaje se sljedeći stavak:

„9.   Ne dovodeći u pitanje članak 34. stavak 2., u kontekstu svojih funkcija svaki FOJ može od bilo kojeg obveznika zatražiti i pribaviti informacije te ih koristiti u svrhu utvrđenu u stavku 1. ovog članka, čak i ako prethodna prijava nije podnesena na temelju članka 33. stavka 1. točke (a) ili članka 34. stavka 1.”;

19.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 32.a

1.   Države članice uspostavljaju centralizirane automatizirane mehanizme, poput središnjih registara ili središnjih elektroničkih sustava za dohvat podataka, kojima se omogućuje pravodobna identifikacija svih fizičkih ili pravnih osoba koje posjeduju ili kontroliraju račune za plaćanja i bankovne račune utvrđene pomoću IBAN-a kako je definirano Uredbom (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (*7) te sefove, koje vodi neka kreditna institucija na njihovu državnom području. Države članice obavješćuju Komisiju o obilježjima tih nacionalnih mehanizama.

2.   Države članice osiguravaju da informacije koje se čuvaju u centraliziranim mehanizmima iz stavka 1. ovog članka budu izravno dostupne nacionalnim FOJ-evima odmah i u nefiltriranom obliku. Te informacije moraju biti dostupne i nadležnim nacionalnim tijelima kako bi ona mogla ispuniti svoje obveze u skladu s ovom Direktivom. Države članice osiguravaju da svaki FOJ može bilo kojem drugom FOJ-u pravodobno staviti na raspolaganje, u skladu s člankom 53., informacije koje se čuvaju u centraliziranim mehanizmima iz stavka 1. ovog članka.

3.   Sljedećim informacijama mora se moći pristupiti i mora ih se moći pretraživati putem centraliziranih mehanizama iz stavka 1.:

—   za stranku koja je imatelj računa i svaku osobu koja tvrdi da djeluje u ime stranke: ime, dopunjeno ili ostalim identifikacijskim podatcima potrebnima na temelju nacionalnih odredaba kojima se prenosi članak 13. stavak 1. točka (a) ili jedinstvenim identifikacijskim brojem,

—   za stvarnog vlasnika stranke koja je imatelj računa: ime, dopunjeno ili ostalim identifikacijskim podatcima potrebnima na temelju nacionalnih odredaba kojima se prenosi članak 13. stavak 1. točka (b) ili jedinstvenim identifikacijskim brojem,

—   za banku ili račun za plaćanja: IBAN i datumi otvaranja i zatvaranja računa.;

—   za sef: ime unajmljivača, dopunjeno ili ostalim identifikacijskim podatcima potrebnima na temelju nacionalnih odredaba kojima se prenosi članak 13. stavak 1. ili jedinstvenim identifikacijskim brojem te trajanje najma.

4.   Države članice mogu zahtijevati da se ostalim informacijama koje se smatraju ključnima za FOJ-eve i nadležna tijela kako bi oni mogli ispunjavati svoje obveze u skladu s ovom Direktivom mora moći pristupiti i da ih se mora moći pretraživati putem centraliziranih mehanizama.

5.   Do 26. lipnja 2020. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojemu se procjenjuju uvjeti i tehničke specifikacije te postupci za osiguravanje sigurne i učinkovite međupovezanosti centraliziranih automatiziranih mehanizama. Prema potrebi to izvješće popraćeno je zakonodavnim prijedlogom.

(*7)  Uredba (EU) br. 260/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2012. o utvrđivanju tehničkih i poslovnih zahtjeva za kreditne transfere i izravna terećenja u eurima i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 924/2009 (SL L 94, 30.3.2012., str. 22.).”;"

20.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 32.b

1.   Države članice FOJ-evima i nadležnim tijelima osiguravaju pristup informacijama koje omogućuju pravodobnu identifikaciju svih fizičkih ili pravnih osoba koje su vlasnici nekretnina, između ostalog putem registara ili elektroničkih sustava za dohvat podataka ako su takvi registri ili sustavi dostupni.

2.   Do 31. prosinca 2020. Komisija podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću u kojemu se procjenjuju nužnost i proporcionalnost usklađivanja informacija sadržanih u registrima te se procjenjuje potreba za međusobnim povezivanjem tih registara. Prema potrebi to izvješće popraćeno je zakonodavnim prijedlogom.”;

21.

u članku 33. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

22.

u članku 34. dodaje se sljedeći stavak:

„3.   Samoregulatorna tijela koja su imenovale države članice objavljuju godišnje izvješće koje sadržava informacije o:

23.

članak 38. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 38.

1.   Države članice osiguravaju da se pojedince, uključujući zaposlenike i predstavnike obveznika, koji interno ili FOJ-u prijave sumnju na pranje novca ili financiranje terorizma pravno zaštiti od izloženosti prijetnjama, odmazdi ili zastrašivanju te posebno od izloženosti nepovoljnim ili diskriminatornim postupcima na radnom mjestu.

2.   Države članice osiguravaju da pojedinci koji su izloženi prijetnjama, odmazdi ili zastrašivanju odnosno nepovoljnim ili diskriminatornim postupcima na radnom mjestu zbog prijavljivanja sumnje na pranje novca ili financiranje terorizma interno ili FOJ-u imaju pravo na siguran način podnijeti pritužbu odgovarajućim nadležnim tijelima. Ne dovodeći u pitanje povjerljivost informacija koje je FOJ prikupio, države članice također osiguravaju da takvi pojedinci imaju pravo na djelotvoran pravni lijek za zaštitu svojih prava u skladu s ovim stavkom.”;

24.

u članku 39. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Zabranom utvrđenom u stavku 1. ovog članka ne sprečava se otkrivanje informacija među kreditnim institucijama i financijskim institucijama iz država članica, pod uvjetom da pripadaju istoj grupaciji, ili između tih subjekata i njihovih podružnica i društava kćeri u većinskom vlasništvu s poslovnim nastanom u trećim zemljama, pod uvjetom da te podružnice i ta društva kćeri u većinskom vlasništvu u potpunosti poštuju grupne politike i postupke, između ostalog postupke za razmjenu informacija unutar grupe, u skladu s člankom 45., te pod uvjetom da grupne politike i postupci udovoljavaju zahtjevima utvrđenima u ovoj Direktivi.”;

25.

u članku 40. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

26.

članak 43. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 43

Obrada osobnih podataka na temelju ove Direktive u svrhu sprečavanja pranja novca i financiranja terorizma kako je navedeno u članku 1. smatra se pitanjem od javnog interesa u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (*8).

(*8)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).”;"

27.

članak 44. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 44.

1.   U svrhu doprinošenja pripremi procjene rizika na temelju članka 7. države članice osiguravaju svoju sposobnost preispitivanja djelotvornosti svojih sustava za borbu protiv pranja novca ili financiranja terorizma vođenjem opsežne statistike o pitanjima koja su važna za djelotvornost takvih sustava.

2.   Statistika iz stavka 1. uključuje:

3.   Države članice osiguravaju da se svake godine objavi konsolidirani pregled njihovih statistika.

4.   Države članice svake godine Komisiji dostavljaju statističke podatke iz stavka 2. Komisija objavljuje godišnje izvješće u kojemu se sažimaju i objašnjavaju statistički podatci iz stavka 2. i koje se stavlja na raspolaganje na njezinoj internetskoj stranici.”;

28.

u članku 45. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Države članice i europska nadzorna tijela informiraju jedni druge o slučajevima u kojima se pravom treće zemlje ne dopušta provedba politika i postupaka koji se zahtijevaju u skladu sa stavkom 1. U takvim slučajevima može se poduzeti koordinirano djelovanje kako bi se došlo do rješenja. Prilikom procjenjivanja koje treće zemlje ne dopuštaju provedbu politika i postupaka koji se zahtijevaju u skladu sa stavkom 1. države članice i europska nadzorna tijela uzimaju u obzir sva pravna ograničenja koja bi mogla ometati pravilnu provedbu tih politika i postupaka, uključujući tajnost, zaštitu podataka i druga ograničenja kojima se ograničava razmjena informacija koje bi u tu svrhu mogle biti relevantne.”;

29.

u članku 47. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice osiguravaju da pružatelji usluga razmjene virtualnih i fiducijarnih valuta te pružatelji skrbničke usluge novčanika moraju biti registrirani, da ovlašteni mjenjači i pružatelji usluga unovčenja čekova te pružatelji usluga trusta i trgovačkih društava moraju imati dozvole za rad ili biti registrirani te da pružatelji usluga igara na sreću moraju biti pravno uređeni.”;

30.

članak 48. mijenja se kako slijedi:

31.

članak 49. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 49.

Države članice osiguravaju da oblikovatelji politika, FOJ-evi, nadzornici i druga nadležna tijela uključena u SPNFT, kao i porezna tijela i tijela za izvršavanje zakonodavstva, kada djeluju unutar područja primjene ove Direktive, imaju djelotvorne mehanizme koji im omogućuju suradnju i koordinaciju na nacionalnoj razini koja se tiče razvoja i provedbe politika i aktivnosti za borbu protiv pranja novca i financiranja terorizma, između ostalog radi ispunjavanja njihove obveze na temelju članka 7.”;

32.

u odjeljku 3. poglavlja VI. umeće se sljedeći pododjeljak:

„Pododjeljak II.a

Suradnja među nadležnim tijelima država članica

Članak 50.a

Države članice ne smiju zabraniti niti postavljati nerazumne ili neopravdano restriktivne uvjete za razmjenu informacija ili pomoć među nadležnim tijelima u svrhe ove Direktive. Države članice posebno osiguravaju da nadležna tijela ne odbiju zahtjev za pomoć zbog toga:

33.

članak 53. mijenja se kako slijedi:

34.

u članku 54. dodaje se sljedeći podstavak:

„Države članice osiguravaju da FOJ-evi imenuju barem jednu osobu za kontakt ili kontaktnu točku koja će biti odgovorna za zaprimanje zahtjeva za informacije od FOJ-eva iz drugih država članica.”;

35.

u članku 55. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Države članice osiguravaju da se prethodna suglasnost FOJ-a od kojeg su zatražene informacije, za distribuciju informacija nadležnim tijelima, dodijeli odmah i u najvećoj mogućoj mjeri, bez obzira na vrstu povezanih predikatnih kaznenih djela. FOJ od kojeg su zatražene informacije ne smije uskratiti svoju suglasnost za takvu distribuciju, osim ako bi to bilo izvan područja primjene njegovih odredaba o SPNFT-u ili bi moglo omesti istragu, ili na neki drugi način ne bi bilo u skladu s temeljnim načelima nacionalnog prava te države članice. Svako uskraćivanje dodjele suglasnosti mora se odgovarajuće obrazložiti. Te se iznimke moraju pobliže odrediti na način da se spriječe zlouporaba i nepotrebna ograničenja distribucije informacija nadležnim tijelima.”;

36.

članak 57. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 57.

Razlikama u nacionalnim pravima, između definicija predikatnih kaznenih djela, kako je navedeno u članku 3. točki 4., ne smije se ometati sposobnost FOJ-eva u pružanju pomoći drugom FOJ-u niti se njima smije ograničavati razmjenu, distribuciju i upotrebu informacija na temelju članaka 53., 54. i 55.”;

37.

u odjeljku 3. poglavlja VI. dodaje se sljedeći pododjeljak:

„Pododjeljak III.a

Suradnja između nadležnih tijela koja nadziru kreditne i financijske institucije i drugih tijela koja imaju obvezu čuvanja profesionalne tajne

Članak 57.a

1.   Države članice zahtijevaju da se obveza čuvanja profesionalne tajne primjenjuje na sve osobe koje rade ili su radile za nadležna tijela koja nadziru poštuju li kreditne i financijske institucije odredbe ove Direktive, kao i na revizore ili stručnjake koji djeluju u ime tih nadležnih tijela.

Ne dovodeći u pitanje slučajeve koji su obuhvaćeni kaznenim pravom, povjerljive informacije koje osobe iz prvog podstavka dobiju tijekom obavljanja svojih dužnosti u skladu s ovom Direktivom smiju se otkriti samo u sažetom ili općenitom obliku, na način da nije moguće identificirati pojedinačne kreditne i financijske institucije.

2.   Stavkom 1. ne sprečava se razmjena informacija među:

Do 10. siječnja 2019. nadležna tijela koja nadziru kreditne i financijske institucije u skladu s ovom Direktivom te ESB, kada djeluje na temelju članka 27. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i članka 56. prvog podstavka točke (g) Direktive 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*10), uz potporu europskih nadzornih tijela, sklapaju sporazum o praktičnim modalitetima razmjene informacija.

3.   Nadležna tijela koja nadziru kreditne i financijske institucije koje primaju povjerljive informacije kako je navedeno u stavku 1. koriste se tim informacijama samo:

4.   Države članice osiguravaju da nadležna tijela koja nadziru kreditne i financijske institucije međusobno surađuju u najvećoj mogućoj mjeri u svrhe ove Direktive, bez obzira na njihovu prirodu ili status. Takva suradnja obuhvaća i sposobnost nadležnog tijela od kojeg je zatražena pomoć da u okviru svojih ovlasti provodi istraživanja u ime nadležnog tijela koje je pomoć zatražilo, a obuhvaća i naknadnu razmjenu informacija pribavljenih u okviru takvih istraživanja.

5.   Države članice mogu dozvoliti svojim nacionalnim nadležnim tijelima koja nadziru kreditne i financijske institucije sklapanje sporazuma o suradnji kojima se predviđa suradnja i razmjena povjerljivih informacija s nadležnim tijelima trećih zemalja koja su ekvivalentna tim nacionalnim nadležnim tijelima. Takvi se sporazumi o suradnji sklapaju na temelju uzajamnosti i samo ako otkrivene informacije podliježu jamstvu o zahtjevima u pogledu obveze čuvanja profesionalne tajne koje je barem jednakovrijedno onom iz stavka 1. Povjerljive informacije razmijenjene u skladu s tim sporazumima o suradnji koriste se u svrhu obavljanja nadzornih zadaća tih tijela.

Ako razmijenjene informacije potječu iz druge države članice, smiju se otkriti samo uz izričitu suglasnost nadležnog tijela koje je te informacije podijelilo te, ovisno o slučaju, isključivo u svrhe za koje je to tijelo dalo svoju suglasnost.

Članak 57.b

1.   Neovisno o članku 57.a stavcima 1. i 3. te ne dovodeći u pitanje članak 34. stavak 2., države članice mogu dozvoliti razmjenu informacija među nadležnim tijelima u istoj državi članici ili u različitim državama članicama, između nadležnih tijela i tijela kojima je povjeren nadzor subjekata financijskog sektora te fizičkih ili pravnih osoba koje obavljaju svoje profesionalne djelatnosti kako je navedeno u članku 2. stavku 1. točki 3. i tijela koja su na temelju zakona odgovorna za nadzor financijskih tržišta prilikom obavljanja njihovih nadzornih funkcija.

Primljene informacije u svakom slučaju podliježu zahtjevima u pogledu obveze čuvanja profesionalne tajne koji su barem jednakovrijedni onima iz članka 57.a stavka 1.

2.   Neovisno o članku 57.a stavcima 1. i 3., države članice mogu, na temelju odredaba utvrđenih u nacionalnom pravu, dozvoliti otkrivanje određenih informacija drugim nacionalnim tijelima koja su na temelju zakona odgovorna za nadzor financijskih tržišta ili koja imaju dodijeljene odgovornosti u području suzbijanja ili istraživanja pranja novca, povezanih predikatnih kaznenih djela ili financiranja terorizma.

Međutim, povjerljive informacije razmijenjene u skladu s ovim stavkom smiju se koristiti samo u svrhu obavljanja pravnih zadaća dotičnih tijela. Osobe koje imaju pristup takvim informacijama podliježu zahtjevima u pogledu obveze čuvanja profesionalne tajne koji su barem jednakovrijedni onima iz članka 57.a stavka 1.

3.   Države članice mogu dozvoliti da se određene informacije povezane s nadzorom nad kreditnim institucijama radi osiguravanja usklađenosti s ovom Direktivom otkriju parlamentarnim istražnim odborima, revizorskim sudovima i drugim subjektima zaduženima za istraživanja, u njihovoj državi članici, pod sljedećim uvjetima:

(*9)  Uredba Vijeća (EU) br. 1024/2013 od 15. listopada 2013. o dodjeli određenih zadaća Europskoj središnjoj banci u vezi s politikama bonitetnog nadzora kreditnih institucija (SL L 287, 29.10.2013., str. 63.)."

(*10)  Direktiva 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima, izmjeni Direktive 2002/87/EZ te stavljanju izvan snage direktiva 2006/48/EZ i 2006/49/EZ (SL L 176, 27.6.2013., str. 338.).”;"

38.

u članku 58. stavku 2. dodaje se sljedeći podstavak:

„Države članice osim toga osiguravaju da ako njihova nadležna tijela utvrde kršenja koja podliježu kaznenim sankcijama, ona o tome pravodobno obavijeste tijela za izvršavanja zakonodavstva.”;

39.

članak 61. mijenja se kako slijedi:

40.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 64.a

1.   Komisiji pomaže Odbor za sprečavanje pranja novca i financiranja terorizma („Odbor”) kako je naveden u članku 23. Uredbe (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća (*11). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 (*12).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*11)  Uredba (EU) 2015/847 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. svibnja 2015. o informacijama koje su priložene prijenosu novčanih sredstava i o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1781/2006 (SL L 141, 5.6.2015., str. 1.)."

(*12)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”;"

41.

članak 65. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 65.

1.   Do 11. siječnja 2022. te svake tri godine nakon toga Komisija sastavlja izvješće o provedbi ove Direktive i podnosi ga Europskom parlamentu i Vijeću.

To izvješće posebno uključuje:

Prvom izvješću, koje se treba objaviti do 11. siječnja 2022., prilažu se, ako je to potrebno, odgovarajući zakonodavni prijedlozi, uključujući, prema potrebi, one u vezi s virtualnim valutama, ovlaštenjima za uspostavu i održavanje središnje baze podataka dostupne FOJ-evima u kojoj se registriraju identiteti korisnika i adrese novčanika, kao i s obrascima za samoprijavljivanje za korisnike virtualnih valuta, te u vezi s poboljšanjem suradnje među uredima za povrat imovine u državama članicama i primjenom, na temelju procjene rizika, mjera iz članka 20. točke (b).

2.   Do 1. lipnja 2019. Komisija ocjenjuje okvir za suradnju FOJ-eva s trećim zemljama te prepreke i mogućnosti za poboljšanje suradnje među FOJ-evima u Uniji, uključujući mogućnost uspostave mehanizma za koordinaciju i potporu.

3.   Komisija, prema potrebi, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću radi ocjene potrebe i razmjernosti smanjenja postotka za utvrđivanje stvarnog vlasništva pravnih subjekata s obzirom na preporuke međunarodnih organizacija i stručnjaka zaduženih za određivanje standarda nadležnih u području sprečavanja pranja novca i borbe protiv financiranja terorizma koje su rezultat novih ocjena, te prema potrebi predstavlja zakonodavni prijedlog.”;

42.

u članku 67. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Države članice stavljaju na snagu zakone i druge propise koji su potrebi radi usklađivanja s ovom Direktivom do 26. lipnja 2017.

Države članice primjenjuju članak 12. stavak 3. od 10. srpnja 2020.

Države članice uspostavljaju registre iz članka 30. do 10. siječnja 2020. i registre iz članka 31. do 10. ožujka 2020. te centralizirane automatizirane mehanizme iz članka 32.a do 10. rujna 2020.

Komisija osigurava međupovezanost registara iz članaka 30. i 31. u suradnji s državama članicama do 10. ožujka 2021.

Države članice Komisiji odmah dostavljaju tekst mjera navedenih u ovom stavku.

Kada države članice donose te mjere, one sadržavaju upućivanje na ovu Direktivu ili se na nju upućuje prilikom njihove službene objave. Načine tog upućivanja određuju države članice.”;

43.

u Prilogu II. točki 3. uvodni dio zamjenjuje se sljedećim:

44.

Prilog III. mijenja se kako slijedi:

„iv.

tijela nadležnih za nadzor nad obveznicima navedenima u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (*13) radi usklađenosti s tom direktivom;

„(g)

tijela nadležnih za nadzor nad obveznicima navedenima u članku 2. stavku 1. točkama 1. i 2. Direktive (EU) 2015/849 Europskog parlamenta i Vijeća (*14) radi usklađenosti s tom direktivom.

19.6.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 156/75

(1)

Unija je predana razvoju održivog, konkurentnog, sigurnog i dekarboniziranog energetskog sustava. U energetskoj uniji i okviru energetske i klimatske politike do 2030. utvrđene su ambiciozne obveze Unije za dodatno smanjenje emisija stakleničkih plinova za najmanje 40 % do 2030. u usporedbi s 1990., za povećanje udjela obnovljive energije u potrošnji, za uštedu energije u skladu s razinom ambicioznosti Unije te za poboljšanje energetske sigurnosti, konkurentnosti i održivosti Europe.

(2)

Kako bi se ostvarili ti ciljevi, u preispitivanju zakonodavnih akata Unije iz područja energetske učinkovitosti za 2016. objedinjeni su nova procjena cilja energetske učinkovitosti Unije za 2030. kao što je to zatraženo u zaključcima Europskog vijeća iz 2014., preispitivanje temeljnih odredaba Direktive 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Direktive 2010/31/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) te jačanje financijskog okvira, što uključuje europske strukturne i investicijske fondove (ESIF) te Europski fond za strateška ulaganja (EFSU), kojima će se u konačnici poboljšati financijski uvjeti na tržištu za ulaganja u području energetske učinkovitosti.

(3)

Direktivom 2010/31/EU od Komisije se tražilo da provede preispitivanje do 1. siječnja 2017. u svjetlu iskustava stečenih i napretka ostvarenog tijekom primjene te Direktive te da prema potrebi podnese prijedloge.

(4)

Kako bi se pripremila za to preispitivanje, Komisija je poduzela niz koraka za prikupljanje dokaza o provedbi Direktive 2010/31/EU u državama članicama, usredotočujući se na ono što je dalo rezultate i ono što bi se moglo poboljšati.

(5)

Ishod preispitivanja i Komisijine procjene učinka upućuje na to da je nužan niz izmjena kako bi se ojačale trenutačne odredbe Direktive 2010/31/EU te kako bi se neki aspekti pojednostavnili.

(6)

Unija je predana razvoju održivog, konkurentnog, sigurnog i dekarboniziranog energetskog sustava do 2050. Kako bi se taj cilj ispunio, državama članicama i investitorima potrebne su mjere kojima se nastoji postići dugoročni cilj u vezi s emisijama stakleničkih plinova i kojima se dekarbonizira fond zgrada, koji je odgovoran za oko 36 % svih emisija CO2 u Uniji, do 2050. Države članice trebale bi nastojati postići troškovno učinkovitu ravnotežu između dekarbonizacije opskrbe energijom i smanjenja konačne potrošnje energije. U tu svrhu državama članicama i investitorima potrebna je jasna vizija koja će voditi njihove politike i odluke o ulaganjima, koja obuhvaća okvirne nacionalne relevantne ključne točke i mjere za postizanje energetske učinkovitosti kako bi se ostvarili kratkoročni (2030.), srednjoročni (2040.) i dugoročni (2050.) ciljevi. Imajući na umu te ciljeve i uzimajući u obzir ukupnu razinu ambicioznosti Unije u pogledu energetske učinkovitosti, od ključne je važnosti da države članice navedu očekivani rezultat svojih dugoročnih strategija obnove i prate kretanja utvrđivanjem domaćih pokazatelja napretka, podložnih nacionalnim okolnostima i kretanjima.

(7)

Pariškim sporazumom o klimatskim promjenama iz 2015., koji je uslijedio nakon 21. konferencije stranaka Okvirne konvencije Ujedinjenih naroda o klimatskim promjenama (COP 21), osnažuju se napori Unije usmjereni na dekarbonizaciju njezina fonda zgrada. Uzimajući u obzir da se gotovo 50 % konačne potrošnje energije u Uniji upotrebljava za grijanje i hlađenje, od čega 80 % u zgradama, postizanje energetskih i klimatskih ciljeva Unije povezano je s nastojanjima Unije da obnovi svoj fond zgrada stavljanjem prioriteta na energetsku učinkovitost, primjenom načela „energetska učinkovitost na prvom mjestu” i razmatranjem učinkovite upotrebe obnovljivih izvora energije.

(8)

Odredbe o dugoročnim strategijama obnove utvrđene u Direktivi 2012/27/EU trebalo bi premjestiti u Direktivu 2010/31/EU, u koju se koherentnije uklapaju. Države članice trebale bi moći upotrebljavati svoje dugoročne strategije obnove kako bi odgovorile na pitanja zaštite od požara i rizika povezanih s pojačanom seizmičkom aktivnošću koji utječu na energetske obnove i životni vijek zgrada.

(9)

Kako bi se postigao energetski visokoučinkovit i dekarboniziran fond zgrada i osiguralo da se dugoročnim strategijama obnove ostvari potreban napredak prema pretvorbi postojećih zgrada u zgrade gotovo nulte energije, osobito povećanjem dubinskih obnova, države članice trebale bi predvidjeti jasne smjernice i iznijeti mjerljiva, ciljane mjere te promicati jednak pristup financiranju, među ostalim za segmente nacionalnog fonda zgrada s najgorim svojstvima, za potrošače pogođene energetskim siromaštvom, za socijalno stanovanje te za kućanstva izložena dilemama suprotstavljenih interesa najmodavca i najmoprimca, uzimajući pritom u obzir priuštivost. Kako bi se dodatno poduprla potrebna poboljšanja u nacionalnom fondu prostora koji se iznajmljuju, države članice trebale bi za zgrade koje se iznajmljuju razmotriti mogućnost uvođenja ili daljnje primjene zahtjeva za određenu razinu energetskih svojstava, u skladu s energetskim certifikatima.

(10)

Prema Komisijinoj procjeni učinka prosječna stopa obnove trebala bi iznositi 3 % godišnje kako bi se na troškovno učinkovit način ostvarila razina ambicioznosti Unije u pogledu energetske učinkovitosti. Budući da se svakim povećanjem ušteda energije od 1 % smanjuje uvoz plina za 2,6 %, od velike je važnosti utvrditi jasnu razinu ambicioznosti u pogledu obnove postojećeg fonda zgrada. Slijedom toga, napori s ciljem povećanja energetskih svojstava zgrada aktivno bi doprinijeli energetskoj neovisnosti Unije, a k tome imaju velik potencijal za stvaranje radnih mjesta u Uniji, osobito u malim i srednjim poduzećima. U tom kontekstu, države članice trebale bi uzeti u obzir potrebu za uspostavom jasne veze između svojih dugoročnih strategija obnove i odgovarajućih inicijativa za promicanje razvoja vještina i obrazovanja u građevinskom sektoru i sektoru energetske učinkovitosti.

(11)

Trebalo bi uzeti u obzir potrebu ublažavanja energetskog siromaštva u skladu s kriterijima koje utvrđuju države članice. Pri opisivanju nacionalnih mjera kojima se doprinosi ublažavanju energetskog siromaštva, u svojim strategijama obnove države članice imaju pravo utvrditi mjere koje smatraju relevantnima.

(12)

U svojim dugoročnim strategijama obnove i planiranju mjera, države članice mogle bi se koristiti konceptima poput pokretačkih točaka, odnosno prikladnih trenutaka u životnom ciklusu zgrade, primjerice iz perspektive troškovne učinkovitosti ili ometanja, za potrebe provedbe energetskih obnova.

(13)

U smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije iz 2009. navodi se da u pogledu kvalitete zraka u unutarnjem prostoru, zgrade boljih energetskih svojstava pružaju veću udobnost i dobrobit stanarima te doprinose zdravlju. Toplinski mostovi, neodgovarajuća izolacija te neplanirani putovi kretanja zraka mogu dovesti do površinskih temperatura ispod točke rosišta zraka te do vlage. Stoga je ključno osigurati potpunu i homogenu izolaciju zgrade, uključujući balkone, otvore, krovove, zidove, vrata i podove, a posebnu pozornost trebalo bi obratiti na to da se spriječi pad temperature na bilo kojoj unutarnjoj površini zgrade ispod točke rosišta.

(14)

Države članice trebale bi podupirati unapređenja energetskih svojstava postojećih zgrada kojima se doprinosi postizanju zdravog unutarnjeg okruženja, među ostalim uklanjanjem azbesta i drugih štetnih tvari, sprečavanjem nezakonitog uklanjanja štetnih tvari i olakšavanjem poštovanja postojećih zakonodavnih akata kao što su direktive 2009/148/EZ (6) i (EU) 2016/2284 (7) Europskog parlamenta i Vijeća.

(15)

Važno je osigurati da mjere za poboljšanje energetskih svojstava zgrada ne budu usmjerene samo na ovojnicu zgrade, već da obuhvaćaju sve relevantne elemente i tehničke sustave u zgradi poput pasivnih elemenata koji su dijelovi pasivnih tehnika čiji je cilj smanjenje energetskih potreba za grijanje ili hlađenje i korištenja energije za rasvjetu i ventilaciju, čime se poboljšava toplinska i vizualna udobnost.

(16)

Financijski mehanizmi, poticaji i mobilizacija financijskih institucija za energetske obnove u zgradama trebali bi zauzimati središnje mjesto u nacionalnim dugoročnim strategijama obnove te bi ih države članice trebale aktivno promicati. Takve bi mjere trebale uključivati poticanje energetski učinkovitih hipoteka za certificirane energetske obnove zgrada, promicanje ulaganja javnih tijela u energetski učinkovit fond zgrada, na primjer putem javno-privatnih partnerstava ili dobrovoljnih ugovora o energetskom učinku, smanjivanje percipiranog rizika ulaganja, pružanje pristupačnih i transparentnih savjetodavnih alata i instrumenata za pomoć poput jedinstvenih kontaktnih točaka (one-stop-shops) u okviru kojih se pružaju integrirane usluge energetske obnove, kao i provedbu drugih mjera i inicijativa poput onih navedenih u inicijativi Komisije „Pametno financiranje za pametne zgrade”.

(17)

Rješenjima temeljenima na prirodi, kao što su dobro osmišljeno ulično zelenilo, zeleni krovovi i zidovi koji zgradama pružaju izolaciju i hlad, doprinosi se smanjenju potražnje za energijom jer se na taj način ograničava potreba za grijanjem i hlađenjem te se poboljšavaju energetska svojstva zgrade.

(18)

Trebalo bi poticati istraživanje i ispitivanje novih rješenja za poboljšanje energetskih svojstava povijesnih zgrada i lokacija, pritom jamčeći zaštitu i očuvanje kulturne baštine.

(19)

U pogledu novih zgrada i zgrada koje se podvrgavaju većoj rekonstrukciji, države članice trebale bi poticati visokoučinkovite alternativne sustave ako je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo, istodobno uzimajući u obzir pitanja u vezi sa zdravim unutarnjim klimatskim uvjetima, zaštitom od požara i rizicima povezanima s pojačanom seizmičkom aktivnošću, u skladu s domaćim sigurnosnim propisima.

(20)

Kako bi se ispunili ciljevi politike energetske učinkovitosti za zgrade, trebalo bi poboljšati transparentnost energetskih certifikata osiguravanjem dosljednog utvrđivanja i primjene svih potrebnih parametara za izračun, kako u pogledu certificiranja, tako i u pogledu minimalnih zahtjeva energetskih svojstava. Države članice trebale bi donijeti prikladne mjere kako bi se osiguralo, primjerice, da se učinak ugrađenih, zamijenjenih ili moderniziranih tehničkih sustava zgrade, kao što su sustavi za grijanje prostora, klimatizaciju ili grijanje vode, dokumentira u svrhu certificiranja zgrada i provjere usklađenosti.

(21)

Postavljanje uređaja za samoreguliranje u postojećim zgradama koji zasebno reguliraju temperaturu u svakoj sobi ili, u slučajevima u kojima je to opravdano, u određenoj grijanoj zoni samostalne uporabne cjeline zgrade trebalo bi razmotriti kada je to gospodarski izvedivo, primjerice ako trošak iznosi manje od 10 % ukupnih troškova zamijenjenih generatora topline.

(22)

Inovacije i nove tehnologije također omogućuju zgradama da potpomognu sveukupnu dekarbonizaciju gospodarstva, uključujući prometni sektor. Primjerice, zgradama se može poduprijeti razvoj potrebne infrastrukture za pametno punjenje električnih vozila i također osigurati temelje kako bi se u državama članicama, ako to odaberu, automobilski akumulatori mogli upotrebljavati kao izvor energije.

(23)

U kombinaciji s povećanim udjelom proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora električna vozila proizvode manje emisija ugljika što dovodi do bolje kvalitete zraka. Električna vozila važan su element u prelasku na čistu energiju na temelju mjera energetske učinkovitosti, alternativnih goriva, energije iz obnovljivih izvora i inovativnih rješenja za upravljanje energetskom fleksibilnošću. Građevinski propisi mogu se učinkovito iskoristiti za uvođenje ciljanih zahtjeva za potporu uspostavi infrastrukture za punjenje na parkiralištima u stambenim i nestambenim zgradama. Države članice trebale bi predvidjeti mjere za pojednostavnjenje uspostave infrastrukture za punjenje s ciljem traženja rješenja za prepreke kao što su suprotstavljeni interesi najmodavca i najmoprimca i administrativne komplikacije s kojima se pojedinačni vlasnici susreću pri pokušaju postavljanja mjesta za punjenje na svojim parkirnim mjestima.

(24)

Kanalskom infrastrukturom osiguravaju se pravi uvjeti za brzu uspostavu mjesta za punjenje ako i gdje su potrebni. Države članice trebale bi osigurati razvoj elektromobilnosti na uravnotežen i troškovno učinkovit način. Osobito, ako se odvija veća rekonstrukcija koja obuhvaća električnu infrastrukturu, trebalo bi uslijediti uvođenje odgovarajuće kanalske infrastrukture. U provedbi zahtjevâ za elektromobilnost u nacionalnom zakonodavstvu države članice trebale bi na odgovarajući način razmotriti moguće različite uvjete, kao što su vlasništvo nad zgradama i parkiralištima u njihovoj neposrednoj blizini, javna parkirališta kojima upravljaju privatni subjekti i zgrade mješovite namjene.

(25)

Lako dostupnom infrastrukturom pojedinačnim vlasnicima smanjit će se troškovi postavljanja mjesta za punjenje, a korisnicima električnih vozila osigurati pristup mjestima za punjenje. Utvrđivanje zahtjevâ za elektromobilnost na razini Unije u vezi s prethodnim opremanjem parkirnih mjesta i postavljanjem mjesta za punjenje učinkovit je način za promicanje električnih vozila u bliskoj budućnosti kojim se istodobno, srednjoročno i dugoročno omogućuje ostvarenje daljnjeg napretka uz smanjene troškove.

(26)

Države članice, pri utvrđivanju zahtjeva za postavljanje minimalnog broja mjesta za punjenje za nestambene zgrade s više od 20 parkirnih mjesta, koji se trebaju primjenjivati od 2025., trebale bi uzeti u obzir sve relevantne nacionalne, regionalne i lokalne uvjete, kao i moguće različite potrebe i okolnosti na temelju područja, tipologije zgrada, javnog prijevoza i drugih relevantnih kriterija radi osiguravanja proporcionalne i primjerene uspostave mjestâ za punjenje.

(27)

Međutim, neka posebno osjetljiva zemljopisna područja mogu se suočavati s posebnim poteškoćama u ispunjavanju zahtjeva o elektromobilnosti. To bi mogao biti slučaj kod najudaljenijih regija u smislu članka 349. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), zbog njihove udaljenosti, izoliranosti, male površine, nepovoljne topografije i klime, kao i kod mikro izoliranih sustava, čija bi se električna mreža možda trebala razviti kako bi se mogla nositi s daljnjom elektrifikacijom lokalnog prometa. U takvim slučajevima državama članicama trebalo bi dopustiti da ne primjenjuju zahtjeve o elektromobilnosti. Neovisno o tom odstupanju, elektrifikacija prometa može biti moćan alat za rješavanje problemâ kvalitete zraka ili sigurnosti opskrbe s kojima se te regije i sustavi često suočavaju.

(28)

Pri primjeni zahtjevâ u pogledu infrastrukture za elektromobilnost predviđenih u izmjenama Direktive 2010/31/EU utvrđenima u ovoj Direktivi države članice trebale bi razmotriti potrebu za sveobuhvatnim i koherentnim urbanističkim planiranjem, kao i promicanje alternativnih, sigurnih i održivih načina prijevoza i njihove popratne infrastrukture, primjerice s pomoću posebne infrastrukture za parkiranje električnih bicikala i vozila za osobe smanjenje pokretljivosti.

(29)

Agende jedinstvenog digitalnog tržišta i energetske unije trebale bi biti usklađene i služiti zajedničkim ciljevima. Digitalizacijom energetskog sustava energetsko se okruženje brzo mijenja, polazeći od integracije obnovljivih izvora energije pa do pametnih mreža i zgrada s podrškom za pametne tehnologije. U svrhu digitalizacije građevinskog sektora, za pametne domove i dobro povezane zajednice važni su Unijini ciljevi u pogledu povezivosti i razina ambicioznosti u vezi s uvođenjem komunikacijskih mreža velikog kapaciteta. Trebalo bi pružiti ciljane poticaje za promicanje sustava s podrškom za pametne tehnologije i digitalnih rješenja u izgrađenim zgradama. Time se pružaju nove mogućnosti za uštede energije pružanjem točnijih informacija potrošačima o njihovim obrascima potrošnje i omogućivanjem operatorima sustava da učinkovitije upravljaju mrežom.

(30)

Pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije trebalo bi upotrebljavati za mjerenje kapaciteta zgrada za upotrebu informacijskih i komunikacijskih tehnologija i elektroničkih sustava s ciljem prilagodbe upravljanja zgradama potrebama stanara i mreže te poboljšanja energetske učinkovitosti i sveukupnih energetskih svojstava zgrada. Primjenom pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije trebala bi se povećati svijest među vlasnicima zgrada i stanarima o vrijednosti tehnologija za automatizaciju zgrada i elektroničkog nadzora tehničkih sustava zgrade, a stanari bi se trebali uvjeriti u stvarne uštede koje se ostvaruju tim novim i poboljšanim funkcionalnostima. Upotreba sustava za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije trebala bi za države članice biti neobvezna.

(31)

Kako bi se Direktiva 2010/31/EU prilagodila tehničkom napretku, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi dopune te direktive utvrđivanjem definicije pokazatelja pripremljenosti za pametne tehnologije i metodologije za njegov izračun. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (8). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(32)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu Direktive 2010/31/EU, kako je izmijenjena ovom Direktivom, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti u vezi s modalitetima za provedbu neobveznog zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(33)

Kako bi se osiguralo da se financijske mjere koje se odnose na energetsku učinkovitost primjenjuju u obnovi zgrada na najbolji način, trebalo bi ih povezati s kvalitetom radova obnove s obzirom na ciljane ili ostvarene uštede energije. Te mjere trebale bi stoga biti povezane sa svojstvima opreme ili materijala koji se upotrebljavaju u obnovi, s razinom certifikacije ili kvalifikacije instalatera, s energetskim pregledom ili s poboljšanjem ostvarenim takvom obnovom, što bi trebalo procijeniti usporedbom energetskih certifikata izdanih prije i nakon obnove, upotrebom standardnih vrijednosti ili nekom drugom transparentnom i razmjernom metodom.

(34)

Postojeći neovisni sustavi kontrole energetskih certifikata mogu se upotrebljavati za provjeru usklađenosti te bi ih trebalo ojačati kako bi se osigurala dobra kvaliteta tih certifikata. Ako se neovisni sustav kontrole energetskih certifikata dopunjuje neobveznom bazom podataka, čime se nadilaze zahtjevi iz Direktive 2010/31/EU, kako je izmijenjena ovom Direktivom, ona se može upotrebljavati za provjeru usklađenosti i izradu statističkih podataka o regionalnim ili nacionalnim fondovima zgrada. Potrebni su podaci visoke kvalitete o fondu zgrada, a oni bi se mogli djelomično generirati iz baza podataka o energetskim certifikatima koje gotovo sve države članice trenutačno razvijaju te njima upravljaju.

(35)

Prema Komisijinoj procjeni učinka, odredbe u vezi s pregledima sustava grijanja i klimatizacije nisu učinkovite jer se njima u dostatnoj mjeri ne osiguravaju početna i trajna učinkovitost tih tehničkih sustava. Danas se nedovoljno razmatraju čak i jeftina tehnička rješenja za energetsku učinkovitost koja imaju vrlo kratko razdoblje povrata ulaganja, primjerice hidrauličko uravnoteživanje sustava grijanja i ugradnja ili zamjena termostatskih kontrolnih ventila. Odredbe o pregledima trebalo bi izmijeniti radi osiguravanja boljeg rezultata pregleda. Tim bi se izmjenama naglasak trebalo staviti na preglede sustava centralnog grijanja i sustava klimatizacije, među ostalim kada su ti sustavi u kombinaciji s ventilacijskim sustavima. Tim bi izmjenama trebalo isključiti male sustave grijanja poput električnih grijalica i peći na drva ako su ispod pragova za pregled u skladu s Direktivom 2010/31/EU kako je izmijenjena ovom Direktivom.

(36)

Pri provođenju pregleda i kako bi se postigla planirana poboljšanja energetskih svojstava zgrada u praksi, cilj bi trebao biti poboljšanje stvarne energetske učinkovitosti sustava grijanja, sustava klimatizacije i sustava ventilacije u stvarnim uvjetima upotrebe. Stvarna učinkovitost takvih sustava ovise o energiji koja se upotrebljava u dinamično promjenljivim tipičnim ili prosječnim uvjetima rada. U takvim uvjetima većinom je potreban samo dio nazivnog izlaznog kapaciteta pa bi stoga pregledi sustava grijanja, sustava klimatizacije i sustava ventilacije trebali uključivati procjenu relevantnih kapaciteta opreme za poboljšanje učinkovitosti sustava u različitim uvjetima, kao što su uvjeti djelomičnog opterećenja.

(37)

Automatizacija zgrada i elektronički nadzor tehničkih sustava zgrade pokazali su se kao učinkovita zamjena za preglede i to osobito kod velikih sustava te u njima leži veliki potencijal kada je riječ o troškovno učinkovitoj i znatnoj uštedi energije i za potrošače i za poduzeća. Ugradnju takve opreme trebalo bi smatrati troškovno najučinkovitijom alternativom pregledima u velikim nestambenim zgradama i višestambenim zgradama s više stanova koje su dovoljno velike da trošak ugradnje opreme bude isplativ za manje od tri godine jer se time omogućuje poduzimanje mjera na temelju dobivenih informacija, čime se s vremenom ostvaruju uštede energije. Kada je riječ o manjim postrojenjima, dokumentacijom o učinkovitosti sustava koju pripremaju instalateri trebalo bi poduprijeti provjeru usklađenosti s minimalnim zahtjevima utvrđenima za sve tehničke sustave zgrade.

(38)

Treba zadržati trenutačnu mogućnost za države članice da umjesto pregleda sustava grijanja, sustava klimatizacije, kombiniranog sustava grijanja i ventilacije te kombiniranog sustava klimatizacije i ventilacije odluče poduzeti mjere koje se temelje na pružanju savjeta, pod uvjetom da je podnošenjem izvješća Komisiji njihov ukupni učinak dokumentiran kao istovjetan učinku pregleda prije primjene tih mjera.

(39)

Provedba sustava redovitih pregleda sustava grijanja i klimatizacije na temelju Direktive 2010/31/EU uključivala je značajna administrativna i financijska ulaganja država članica i privatnog sektora, među ostalim za osposobljavanje i akreditaciju stručnjaka, osiguranje i kontrolu kvalitete te troškove pregleda. Države članice koje su donijele potrebne mjere za uspostavu redovitih pregleda i provele djelotvorne sustave pregleda mogu smatrati da je prikladno nastaviti upotrebljavati te sustave, među ostalim za manje sustave grijanja i klimatizacije. U takvim slučajevima ne bi trebala postojati obveza da države članice obavijeste Komisiju o tim strožim zahtjevima.

(40)

Ne dovodeći u pitanje mogućnost izbora država članica da primijene skup normi u vezi s energetskim svojstvima zgrada razvijenih na temelju mandata M/480 koji je Komisija dodijelila Europskom odboru za normizaciju (CEN), priznavanje i promicanje tih standarda u svim državama članicama pozitivno bi utjecalo na provedbu Direktive 2010/31/EU kako je izmijenjena ovom Direktivom.

(41)

U Preporuci Komisije (EU) 2016/1318 (10) o zgradama gotovo nulte energije opisano je kako bi se provedbom Direktive 2010/31/EU mogli istodobno osigurati pretvorba fonda zgrada i pomak k održivijoj opskrbi energijom, čime se također podržava strategija grijanja i hlađenja. Kako bi se osigurala primjerena provedba, trebalo bi ažurirati opći okvir za izračun energetskih svojstava zgrada i poticati poboljšanje svojstava ovojnice zgrada uz potporu rada CEN-a u okviru mandata M/480 koji mu je dodijelila Komisija. Države članice mogu odlučiti to još dopuniti pružanjem dodatnih brojčanih pokazatelja, na primjer za ukupno korištenje energije ili emisije stakleničkih plinova cijele zgrade.

(42)

Ovom Direktivom ne bi se trebalo sprečavati države članice u utvrđivanju ambicioznijih zahtjeva energetskih svojstava za zgrade ili za dijelove zgrada, pod uvjetom da su ti zahtjevi u skladu s pravom Unije. U skladu je s ciljevima direktiva 2010/31/EU i 2012/27/EU da se u određenim okolnostima tim zahtjevima može ograničiti ugradnja ili upotreba proizvoda koji podliježu drugim primjenjivim aktima zakonodavstva Unije o usklađivanju, pod uvjetom da se tim zahtjevima ne uzrokuje neopravdana tržišna prepreka.

(43)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest smanjenje energije potrebne da se zadovolje energetske potrebe povezane s uobičajenom upotrebom zgrada, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog potrebe da se zajamči dosljednost zajedničkih ciljeva, razumijevanja i političke aktivnosti on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(44)

U okviru ove Direktive u potpunosti se poštuju nacionalne posebnosti i razlike država članica te njihove nadležnosti u skladu s člankom 194. stavkom 2. UFEU-a. Nadalje, cilj je ove Direktive omogućiti razmjenu najboljih praksi kako bi se olakšao prijelaz na energetski visokoučinkovit fond zgrada u Uniji.

(45)

U skladu sa Zajedničkom političkom izjavom država članica i Komisije od 28. rujna 2011. o dokumentima s objašnjenjima (11) države članice obvezale su se da će u opravdanim slučajevima uz obavijest o svojim mjerama prenošenja priložiti jedan ili više dokumenata u kojima se objašnjava veza između sastavnih dijelova direktive i odgovarajućih dijelova nacionalnih instrumenata za prenošenje. U pogledu ove Direktive zakonodavac smatra opravdanim dostavljanje takvih dokumenata.

(46)

Direktive 2010/31/EU i 2012/27/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

članak 2. mijenja se kako slijedi:

2.

umeće se sljedeći članak:

„Članak 2.a

Dugoročna strategija obnove

1.   Svaka država članica utvrđuje dugoročnu strategiju obnove za podupiranje obnove nacionalnog fonda stambenih i nestambenih zgrada, javnih i privatnih, u energetski visokoučinkovit i dekarbonizan fond zgrada do 2050., olakšavajući troškovno učinkovitu pretvorbu postojećih zgrada u zgrade gotovo nulte energije. Svaka dugoročna strategija obnove podnosi se u skladu s primjenjivim obvezama planiranja i izvješćivanja te obuhvaća:

2.   Svaka država članica u okviru svoje dugoročne strategije obnove utvrđuje plan s mjerama i mjerljivim pokazateljima napretka utvrđenima na domaćoj razini s obzirom na dugoročni cilj smanjenja emisija stakleničkih plinova u Uniji za 80-95 % do 2050. u usporedbi s 1990., kako bi se osigurao energetski visokoučinkovit i dekarboniziran nacionalni fond zgrada i kako bi se olakšalo troškovno učinkovitu pretvorbu postojećih zgrada u zgrade gotovo nulte energije. Plan sadržava okvirne relevantne ključne točke za 2030., 2040. i 2050. te se u njemu navodi kako će se njima doprinijeti postizanju ciljeva Unije u pogledu energetske učinkovitosti u skladu s Direktivom 2012/27/EU.

3.   S ciljem potpore mobilizaciji ulaganja u obnovu koja je potrebna za postizanje ciljeva iz stavka 1. države članice olakšavaju pristup odgovarajućim mehanizmima za:

4.   Komisija prikuplja i prosljeđuje, barem javnim tijelima, najbolje prakse u pogledu uspješnih javnih i privatnih programa financiranja energetskih obnova te informacije o programima agregiranja malih projekata energetske obnove. Komisija utvrđuje i prosljeđuje najbolje prakse u pogledu financijskih poticaja za obnovu iz perspektive potrošača, uzimajući u obzir razlike među državama članicama u pogledu troškovne učinkovitosti.

5.   S ciljem potpore izradi svoje dugoročne strategije obnove svaka država članica provodi javno savjetovanje o svojoj dugoročnoj strategiji obnove prije nego što će je podnijeti Komisiji. Svaka država članica svojoj dugoročnoj strategiji obnove prilaže sažetak rezultata javnog savjetovanja.

Svaka država članica utvrđuje modalitete uključivog savjetovanja tijekom provedbe svoje dugoročne strategije obnove.

6.   Svaka država članica svojoj dugoročnoj strategiji obnove prilaže pojedinosti o provedbi svoje najnovije dugoročne strategije obnove, među ostalim o planiranim politikama i mjerama.

7.   Svaka država članica može upotrebljavati svoju dugoročnu strategiju obnove kako bi odgovorile na pitanja zaštite od požara i rizika povezanih s pojačanom seizmičkom aktivnošću koji utječu na energetske obnove i životni vijek zgrada.”;

3.

članak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 6.

Nove zgrade

1.   Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi osigurale da nove zgrade ispunjavaju minimalne zahtjeve energetskih svojstava utvrđene u skladu s člankom 4.

2.   Države članice osiguravaju da se prije početka gradnje novih zgrada uzme u obzir tehnička, okolišna i gospodarska izvedivost visokoučinkovitih alternativnih sustava, ako su oni dostupni.”;

4.

u članku 7. peti stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Države članice potiču, u slučaju zgrada koje se podvrgavaju većoj rekonstrukciji, visokoučinkovite alternativne sustave, u mjeri u kojoj je to tehnički, funkcionalno i gospodarski izvedivo te uzimaju u obzir pitanja zdravih unutarnjih klimatskih uvjeta, zaštite od požara i rizika povezanih s pojačanom seizmičkom aktivnosti.”;

5.

članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

Tehnički sustavi zgrade, elektromobilnost i pokazatelj pripremljenosti za pametne tehnologije

1.   Države članice s ciljem optimiziranja korištenja energije od strane tehničkih sustava zgrade postavljaju zahtjeve za sustave u pogledu ukupnih energetskih svojstava, ispravne ugradnje i odgovarajućeg dimenzioniranja, podešavanja i nadzora tehničkih sustava zgrade koji se ugrađuju u postojećim zgradama. Države članice mogu te zahtjeve za sustave primjenjivati i na nove zgrade.

Zahtjevi za sustave postavljaju se za nove tehničke sustave zgrade te za zamjenu i modernizaciju postojećih tehničkih sustava i primjenjuju se u mjeri u kojoj je to tehnički, gospodarski i funkcionalno izvedivo.

Države članice zahtijevaju da su nove zgrade, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo, opremljene uređajima za samoreguliranje koji zasebno reguliraju temperaturu u svakoj sobi ili, u slučajevima u kojima je to opravdano, u određenoj grijanoj zoni samostalne uporabne cjeline zgrade. U postojećim zgradama postavljanje takvih uređaja za samoreguliranje zahtijeva se kada se zamjenjuju generatori topline, ako je to tehnički i gospodarski izvedivo.

2.   U pogledu novih nestambenih zgrada i nestambenih zgrada koje se podvrgavaju većoj rekonstrukciji, s više od deset parkirnih mjesta, države članice osiguravaju postavljanje barem jednog mjesta za punjenje u smislu Direktive 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*3) i kanalske infrastrukture, to jest cijevi za električne kabele, za barem jedno od svakih pet parkirnih mjesta, kako bi se u kasnijoj fazi omogućilo postavljanje mjestâ za punjenje električnih vozila ako se:

Komisija do 1. siječnja 2023. izvješćuje Europski parlament i Vijeće o mogućem doprinosu politike Unije o zgradama promicanju elektromobilnosti i, prema potrebi, u tom smislu predlaže mjere.

3.   Države članice utvrđuju zahtjeve za postavljanje minimalnog broja mjesta za punjenje za sve nestambene zgrade s više od dvadeset parkirnih mjesta do 1. siječnja 2025.

4.   Države članice mogu odlučiti da neće utvrditi ili primjenjivati zahtjeve iz stavaka 2. i 3. na zgrade čiji su vlasnici ili korisnici mala i srednja poduzeća, kako su definirana u glavi I. Priloga Preporuci Komisije 2003/361/EZ (*4).

5.   U pogledu novih stambenih zgrada i stambenih zgrada koje se podvrgavaju većoj rekonstrukciji, s više od deset parkirnih mjesta, države članice osiguravaju postavljanje kanalske infrastrukture, to jest cijevi za električne kablove, za svako parkirno mjesto kako bi se u kasnijoj fazi omogućilo postavljanje mjestâ za punjenje električnih vozila ako se:

6.   Države članice mogu odlučiti da neće primjenjivati stavke 2., 3., i 5. na određene kategorije zgrada ako:

7.   Države članice predviđaju mjere za pojednostavnjenje uspostave mjesta za punjenje u novim i postojećim stambenim i nestambenim zgradama i usredotočuju se na moguće regulatorne prepreke, uključujući postupke za izdavanje dozvola i suglasnosti, ne dovodeći u pitanje pravo država članica u području vlasništva i najma nekretnina.

8.   Države članice razmatraju potrebu za koherentnim politikama u pogledu zgrada, održive i zelene mobilnosti i urbanističkog planiranja.

9.   Države članice osiguravaju da se pri ugradnji, zamjeni ili modernizaciji tehničkih sustava zgrade procijene ukupna energetska učinkovitost izmijenjenog dijela i, prema potrebi, cjelokupnog izmijenjenog sustava. Rezultati se dokumentiraju i predaju vlasniku zgrade kako bi ostali dostupni i kako bi se mogli upotrebljavati za provjeru usklađenosti s minimalnim zahtjevima utvrđenima u skladu sa stavkom 1. ovog članka i izdavanje energetskih certifikata. Ne dovodeći u pitanje članak 12., države članice odlučuju hoće li zahtijevati izdavanje novog energetskog certifikata.

10.   Komisija do 31. prosinca 2019. donosi delegirani akt u skladu s člankom 23. kojim se ova Direktiva dopunjuje uspostavljanjem neobveznog zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije. Ocjenjivanje se temelji na procjeni sposobnosti da se funkcioniranje zgrade ili samostalne uporabne cjeline zgrade prilagodi potrebama stanara i mreže, te da se poboljša njezina energetska učinkovitost i sveukupna energetska svojstva.

U skladu s Prilogom I.a, u okviru neobveznog zajedničkog sustava Unije za ocjenjivanje pripremljenosti zgrada za pametne tehnologije:

11.   Komisija do 31. prosinca 2019. i nakon savjetovanja s relevantnim dionicima donosi provedbeni akt s pojedinostima o tehničkim modalitetima za učinkovitu provedbu sustava iz stavka 10. ovog članka, što obuhvaća vremenski okvir za neobvezujuću probnu fazu na nacionalnoj razini i pojašnjenje komplementarnog odnosa tog sustava s energetskim certifikatima iz članka 11.

Taj provedbeni akt donosi se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 3.

(*3)  Direktiva 2014/94/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. o uspostavi infrastrukture za alternativna goriva (SL L 307, 28.10.2014., str. 1.)."

(*4)  Preporuka Komisije od 6. svibnja 2003. o definiciji mikropoduzeća, malih i srednjih poduzeća (SL L 124, 20.5.2003., str. 36.).”;"

6.

u članku 10. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Države članice povezuju svoje financijske mjere za poboljšanje energetske učinkovitosti u obnovi zgrada s ciljanim ili ostvarenim uštedama energije, određenima prema jednom od sljedećih kriterija ili više njih: