2.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 112/1

(1)

Uredba (EZ) br. 91/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (3) značajno je izmijenjena nekoliko puta (4). S obzirom na daljnje izmjene tu bi uredbu radi jasnoće trebalo preinačiti.

(2)

Željeznice su važan dio prometnih mreža Unije.

(3)

Statistika o željezničkom prijevozu robe i putnika potrebna je kako bi se Komisiji omogućilo da nadzire i razvija zajedničku prometnu politiku, kao i elemente prometa u politikama koje se odnose na regije i transeuropske mreže.

(4)

Statistika o sigurnosti željeznice također je potrebna kako bi se Komisiji omogućilo da priprema i prati djelovanje Unije u području sigurnosti prometa. Agencija Europske unije za željeznice prikuplja podatke o nesrećama u skladu s Prilogom I. Direktivi 2004/49/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) u vezi sa zajedničkim sigurnosnim pokazateljima i zajedničkim metodama za izračunavanje troškova nesreća.

(5)

Statistika na razini Unije o željezničkom prometu također je potrebna kako bi se ispunile nadzorne zadaće utvrđene u članku 15. Direktive Europskog parlamenta i Vijeća 2012/34/EU (6).

(6)

Statistiku na razini Unije o svim vrstama prijevoza trebalo bi prikupljati u skladu sa zajedničkim konceptima i standardima, s ciljem postizanja najveće moguće usporedivosti vrsta prijevoza.

(7)

Važno je izbjeći udvostručavanje posla i optimizirati upotrebu postojećih informacija kojima se može koristiti u statističke svrhe. U tu svrhu i s ciljem pružanja lako dostupnih i korisnih informacija građanima Unije i ostalim dionicima u području sigurnosti željezničkog prijevoza i interoperabilnosti željezničkog sustava, uključujući željezničku infrastrukturu, trebalo bi uspostaviti odgovarajuće dogovore o suradnji u statističkim aktivnostima među službama Komisije i relevantnim tijelima, među ostalim na međunarodnoj razini.

(8)

Trebalo bi uspostaviti ravnotežu između potreba korisnika i opterećenja davatelja podataka pri proizvodnji europske statistike.

(9)

U svojem izvješću Europskom parlamentu i Vijeću o iskustvu stečenom pri primjeni Uredbe (EZ) br. 91/2003 Komisija se osvrnula na činjenicu da će dugoročan razvoj događaja vjerojatno dovesti do smanjenja ili pojednostavnjenja podataka već prikupljenih u skladu s tom uredbom te da je cilj smanjiti razdoblje dostave podataka za godišnje podatke o putnicima u željezničkom prijevozu. Komisija bi trebala nastaviti redovno izrađivati izvješća o provedbi ove Uredbe.

(10)

Istodobno postojanje željezničkih prijevoznika u privatnom i javnom vlasništvu koji djeluju na tržištu komercijalnog željezničkog prijevoza zahtijeva izričito specificiranje statističkih informacija koje bi trebali dostavljati svi željeznički prijevoznici i koje bi trebao diseminirati Eurostat.

(11)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno izradu zajedničkih statističkih standarda koji omogućavaju proizvodnju usklađenih podataka i koji se moraju provoditi u svakoj državi članici pod nadležnošću tijela i institucija zaduženih za proizvodnju službenih statistika, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog njegovog opsega i učinka on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(12)

Uredba (EZ) br. 223/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (7) određuje okvir za odredbe utvrđene u ovoj Uredbi.

(13)

Kako bi se uzeo u obzir razvoj događaja u državama članicama i, istodobno, očuvalo usklađeno prikupljanje podataka o željezničkom prijevozu diljem Unije te kako bi se održala visoka kvaliteta podataka koje dostavljaju države članice, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenama ove Uredbe radi prilagodbe tehničkih definicija i pružanja dodatnih tehničkih definicija. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenim u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016 (8). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koje se odnose na pripremu delegiranih akata.

(14)

Komisija bi trebala osigurati da se tim delegiranim aktima državama članicama ili davateljima podataka ne nametne značajno dodatno opterećenje.

(15)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji u vezi s određivanjem informacija koje se moraju dostaviti za izvješća o kvaliteti i usporedivosti rezultata, te u vezi s aranžmanima za diseminaciju tih rezultata od strane Komisije (Eurostat). Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(16)

Provedeno je savjetovanje s Odborom za Europski statistički sustav,

(a)

željezničke prijevoznike koji u potpunosti ili uglavnom djeluju u industrijskim i sličnim postrojenjima, uključujući luke;

(b)

željezničke prijevoznike koji uglavnom pružaju lokalne turističke usluge, poput sačuvanih povijesnih parnih željeznica.

(1)

„zemlja izvjestiteljica” znači država članica koja dostavlja podatke Eurostatu;

(2)

„nacionalna tijela” znači nacionalni zavodi za statistiku i druga tijela u svakoj državi članici zadužena za proizvodnju Europske statistike;

(3)

„željeznica” znači prometna mreža sastavljena od pruga koje koriste isključivo željeznička vozila;

(4)

„željezničko vozilo” znači pokretno sredstvo koje se kreće isključivo po tračnicama, a pokreće se na vlastiti pogon (vučna vozila) ili ga vuče neko drugo vozilo (putnički vagoni, priključni vagoni, zatvoreni teretni vagoni, teretni vagoni);

(5)

„željeznički prijevoznik” znači svaki javni ili privatni prijevoznik koji pruža usluge željezničkog prijevoza robe i/ili putnika. Isključeni su prijevoznici čije je jedino poslovanje pružanje usluga prijevoza putnika podzemnom željeznicom, tramvajem i/ili lakom željeznicom;

(6)

„željeznički prijevoz robe” znači prijevoz robe željezničkim vozilima između mjesta utovara i mjesta istovara;

(7)

„željeznički prijevoz putnika” znači prijevoz putnika željezničkim vozilima između mjesta ukrcaja i mjesta iskrcaja. Isključuje se prijevoz putnika podzemnom željeznicom, tramvajem i/ili lakom željeznicom;

(8)

„podzemna željeznica” (poznata i pod nazivom „gradska željeznica” ili „metro”) znači električna željeznica za prijevoz putnika s kapacitetom za velik opseg prometa, a karakterizira je isključivo pravo prolaska, vlakovi s više vagona, velika brzina i veliko ubrzanje, usavršena signalizacija, te nepostojanje željezničko-cestovnih prijelaza u razini kako bi se omogućila velika frekvencija vlakova i velika popunjenost perona. Za podzemnu željeznicu su također karakteristične gusto raspoređene postaje, što obično znači udaljenost od 700 do 1 200 m između pojedinih postaja. „Velika brzina” odnosi se na usporedbu s tramvajem i lakom željeznicom, što ovdje znači približno 30 do 40 km/h na manjim udaljenostima, a 40 do 70 km/h na većim udaljenostima;

(9)

„tramvaj (električni gradski vlak)” znači putničko cestovno vozilo koje može primiti na sjedećim mjestima više od devet osoba (uključujući vozača), spojeno na električne vodiče ili pokretano dizelskim motorom, a kreće se tračnicama;

(10)

„laka željeznica” znači željeznica za prijevoz putnika koja često koristi vozila na električni pogon koja se kreću na tračnicama pojedinačno ili u malim vlakovima na dvotračnoj pruzi. Obično je udaljenost između postaja/stajališta manja od 1 200 m. U usporedbi s podzemnom željeznicom, laka željeznica je lakše konstrukcije, namijenjena je za manji opseg prometa i obično se kreće manjom brzinom. Ponekad je teško točno razlikovati laku željeznicu od tramvaja; tramvaji obično nisu izdvojeni iz cestovnog prometa, dok laka željeznica može biti odvojena od drugih sustava;

(11)

„unutarnji prijevoz” znači željeznički prijevoz između dva mjesta (mjesto utovara/ukrcaja i mjesto istovara/iskrcaja), koja se nalaze u zemlji izvjestiteljici. Može uključivati tranzit kroz drugu zemlju;

(12)

„međunarodni prijevoz” znači željeznički prijevoz između mjesta (utovara/ukrcaja ili istovara/iskrcaja) u zemlji izvjestiteljici i mjesta (utovara/ukrcaja ili istovara/iskrcaja) u drugoj zemlji;

(13)

„tranzit” znači željeznički prijevoz kroz zemlju izvjestiteljicu između dva mjesta (mjesto utovara/ukrcaja i mjesto istovara/iskrcaja) izvan zemlje izvjestiteljice. Utovar/ukrcaj ili istovar/iskrcaj robe/putnika na granici zemlje izvjestiteljice sa/na neku drugu vrstu prijevoza ne smatra se tranzitom;

(14)

„putnik u željezničkom prijevozu” znači svaka osoba, osim članova osoblja vlaka, koja putuje željeznicom. Za statistiku nesreća, uključeni su putnici koji se pokušavaju ukrcati/iskrcati na/s vlaka u kretanju;

(15)

„broj putnika” znači broj putovanja putnika u željezničkom prijevozu, pri čemu se svako putovanje definira kao prijevoz od mjesta ukrcaja do mjesta iskrcaja, sa ili bez presjedanja s jednog željezničkog vozila na drugo. Ako se putnici koriste uslugama nekoliko željezničkih prijevoznika, po mogućnosti se ne računaju više od jedanput;

(16)

„putnički kilometar” znači mjerna jedinica koja predstavlja prijevoz jednog putnika željeznicom na udaljenosti od jednog kilometra. Uzima se obzir samo udaljenost na državnom području zemlje izvjestiteljice;

(17)

„težina” znači količina robe u tonama (1 000 kilograma). Težina koja se treba uzeti u obzir uključuje, osim težine robe koja se prevozi, i težinu ambalaže i taru težinu kontejnera, izmjenjivih sanduka, paleta, te cestovnih vozila koja se prevoze željezničkim kombiniranim prijevozom. Ako se roba prevozi korištenjem usluga više od jednog željezničkog prijevoznika, po mogućnosti se težina robe ne računa više od jedanput;

(18)

„tonski kilometar” znači mjerna jedinica za prijevoz robe koja predstavlja željeznički prijevoz jedne tone (1 000 kilograma) robe na udaljenosti od jednog kilometra. Uzima se u obzir samo udaljenost na državnom području zemlje izvjestiteljice;

(19)

„vlak” znači jedno ili više željezničkih vozila koje vuče jedna ili više lokomotiva ili pogonskih vučnih vozila ili jedno pogonsko vučno vozilo koje se kreće samostalno, pod određenim brojem ili posebnom oznakom, od početne određene točke do završne određene točke. Laka lokomotiva, odnosno lokomotiva koja se kreće samostalno, ne smatra se vlakom;

(20)

„vlak-km” znači mjerna jedinica koja predstavlja kretanje vlaka na udaljenosti od jednog kilometra. Korištena udaljenost je stvarno prijeđena udaljenost, ako postoji, inače se koristi standardna udaljenost između polazišta i odredišta na mreži. Uzima se u obzir samo udaljenost na državnom području zemlje izvjestiteljice;

(21)

„cjelovita vlakovna pošiljka” je svaka pošiljka koja sadržava jednu ili više vagonskih pošiljki koje prevozi istodobno isti pošiljatelj na istu postaju, a otprema se bez ikakve promjene u sastavu vlaka na adresu istog primatelja na istu odredišnu postaju;

(22)

„cjelovita vagonska pošiljka” znači svaka pošiljka robe za koju se zahtijeva isključivo korištenje vagona, neovisno o tome je li ukupni utovarni kapacitet iskorišten;

(23)

„TEU (Twenty-foot Equivalent Unit /dvadesetstopna ekvivalentna jedinica)” znači standardna jedinica koja se temelji na kontejneru ISO-a duljine 20 stopa (6,10 m), koja se koristi kao statistička mjera protoka prometa ili kapaciteta. Jedan standardni kontejner ISO-a serije 1 od 40' iznosi 2 TEU-a. Izmjenjivi sanduci ispod 20 stopa iznose 0,75 TEU-a, između 20 stopa i 40 stopa 1,5 TEU-a, a preko 40 stopa 2,25 TEU-a.

(a)

godišnja statistika o prijevozu robe – detajno izvješće (Prilog I.);

(b)

godišnja statistika o prijevozu putnika – detaljno izvješće (Prilog II.);

(c)

tromjesečna statistika o prijevozu robe i putnika (Prilog III.);

(d)

regionalna statistika o prijevozu robe i putnika (Prilog IV.);

(e)

statistika o prometnim tokovima u željezničkoj mreži (Prilog V.).

(a)

ukupan opseg prijevoza robe iznosi najmanje 200 000 000 tonskih kilometara ili najmanje 500 000 tona;

(b)

ukupan opseg prijevoza putnika iznosi najmanje 100 000 000 putničkih kilometara.

(a)

obavezno prikupljanje podataka;

(b)

administrativni podaci, uključujući podatke koje su prikupila regulatorna tijela, osobito željeznički teretni list ako je dostupan;

(c)

postupci statističkog procjenjivanja;

(d)

podaci dobiveni od stručnih organizacija u željezničkom sektoru;

(e)

ad hoc studije.

(a)

ocjenjuju koristi za Uniju, države članice te pružatelje i korisnike statističkih informacija, od proizvedene statistike u odnosu na njezine troškove;

(b)

ocjenjuje kvaliteta dostavljenih podataka, upotrijebljenih metoda za prikupljanje podataka i kvalitete proizvedene statistike.

2.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 112/19

(1)

Tarife koje se primjenjuju na prekogranične pakete i druge poštanske pošiljke pošiljatelja koji šalju male količine, posebno malih i srednjih poduzeća (MSP-ovi) te pojedinaca, još su relativno visoke. To ima izravan negativan učinak na korisnike koji traže usluge prekogranične dostave paketa, posebno u kontekstu e-trgovine.

(2)

U članku 14. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) ističe se mjesto koje usluge od općeg gospodarskog interesa, kao što su poštanske usluge, zauzimaju u zajedničkim vrijednostima Unije kao i njihova uloga u promicanju socijalne i teritorijalne kohezije. U njemu se navodi da je potrebno voditi računa da se takve usluge pružaju na temelju načela i uvjeta koji im omogućavaju ispunjavanje njihovih zadataka.

(3)

Protokolom br. 26 o uslugama od općeg interesa, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji (UEU) i UFEU-u, dodatno se ističe da zajedničke vrijednosti Unije u pogledu usluga od općeg gospodarskog interesa u smislu članka 14. UFEU-a uključuju razlike između potreba i sklonosti korisnika koje bi mogle proizlaziti iz različitih geografskih, socijalnih ili kulturnih okolnosti kao i visoku razinu kvalitete, sigurnosti i financijske dostupnosti, jednak tretman i promicanje univerzalnog pristupa i pravâ korisnikâ.

(4)

Člankom 169. stavkom 1. i člankom 169. stavkom 2. točkom (a) UFEU-a predviđa se da Unija treba, mjerama usvojenim na temelju članka 114. UFEU-a, doprinositi ostvarivanju visoke razine zaštite potrošača.

(5)

Postoje temeljne razlike između država članica u pogledu nadležnosti dodijeljenih nacionalnim regulatornim tijelima u vezi s nadzorom tržišta i regulatornim nadzorom pružatelja usluga dostave paketa. Neka tijela mogu, na primjer, uspješno zahtijevati relevantne informacije o cijenama od dobavljača. Postojanje takvi razlika potvrđeno je u zajedničkom mišljenju Tijela europskih regulatora za elektroničke komunikacije i Skupine europskih regulatora za poštanske usluge, koji su zaključili da su nacionalnim regulatornim tijelima potrebne odgovarajuće regulatorne ovlasti za intervenciju i da se čini da takve ovlasti ne postoje u svim državama članicama. Zbog tih razlika nastaju dodatna administrativna opterećenja i troškovi usklađivanja za pružatelje usluga dostave paketa koji posluju preko granica. Te razlike stoga čine prepreku prekograničnom pružanju usluga dostave paketa i tako izravno utječu na funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(6)

Zbog međunarodne prirode sektora poštanskih usluga i paketa, daljnji razvoj europskih i međunarodnih tehničkih standarda važan je za dobrobit korisnika i okoliša kao i u smislu proširenja tržišnih mogućnosti za poduzeća. Nadalje, pri prekograničnom slanju, primanju ili vraćanju paketa korisnici često prijavljuju probleme s kvalitetom usluge. Stoga su jednako potrebna daljnja poboljšanja kako standarda kvalitete usluga tako i interoperabilnosti prekogranične dostave paketa. Oboma im i dalje treba davati prednost u skladu s Direktivom 97/67/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3), u okviru Europskog odbora za normizaciju (CEN) i na druge načine. Potreban je i veći napredak u pogledu učinkovitosti usluga, pri čemu bi posebno trebalo uzeti u obzir interese korisnika.

(7)

Normizacija poštanskih usluga i poboljšanje kvalitete usluga kao mjera potpore Direktivi 97/67/EZ strateški je prioritet Unije kojeg bi trebalo dalje nastaviti ostvarivati. Tehnička normizacija neophodna je za promicanje interoperabilnosti nacionalnih mreža i za postojanje učinkovite univerzalne usluge. Komisija je u kolovozu 2016. godine CEN-u podnijela četvrti zahtjev za normizaciju radi uspostave programa rada i izrade završnog izvješća u kolovozu 2020. godine (4). Tim programom rada trebalo bi se osobito uzeti u obzir interese korisnika i ekološke aspekte te učinkovitost, a trebalo bi doprinijeti promicanju stvaranja jedinstvenog digitalnog tržišta za Uniju.

(8)

Tržište prekogranične dostave paketa raznoliko je, složeno i konkurentno, a različiti pružatelji nude različite usluge i cijene ovisno o težini, veličini i obliku paketa te o njegovu odredištu, značajkama dodane vrijednosti, poput sustavâ praćenja paketa, i broju poslanih paketa. U nekoliko država članica pružatelji univerzalne usluge nemaju većinski udio na tržištu usluga dostave paketa. Zbog te je raznolikosti potrošačima i korisnicima teško uspoređivati usluge dostave paketa različitih pružatelja u pogledu kvalitete i cijene jer često nisu svjesni toga da se nude različite mogućnosti dostave paketa za slične usluge u prekograničnoj trgovini na internetu. Pristup relevantnim informacijama trebao bi se olakšati prvenstveno MSP-ovima i pojedinačnim korisnicima. Osim toga, mali i srednji trgovci navode probleme s dostavom kao prepreku s kojom se susreću u prekograničnoj prodaji.

(9)

U cilju unaprjeđenja usluga prekogranične dostave paketa, posebno za pojedince i mikro i mala poduzeća, uključujući one u udaljenim ili rijetko naseljenim područjima, te za osobe s invaliditetom ili osobe smanjene pokretljivosti nužno je poboljšati pristup i transparentnost javnih popisa tarifa za ograničen skup usluga prekogranične dostave paketa. Većom transparentnošću prekograničnih cijena i njihovom boljom usporedivošću diljem Unije trebalo bi se potaknuti smanjenje neopravdanih razlika u tarifama, uključujući, prema potrebi, neopravdanih razlika između domaćih i prekograničnih tarifa.

(10)

Usluge pojedinačnih paketa dio su univerzalne usluge u svakoj državi članici te su također usluge koje najčešće koriste pojedinci i mala poduzeća. Za daljnji razvoj e-trgovine potrebno je poboljšati transparentnost i pristupačnost jedinstvenih tarifa.

(11)

Mnoga trgovačka društva koja prodaju, koja su prodavala ili su pokušala prodavati na internetu smatraju problemom visoke troškove dostave zajedno sa skupim postupkom za podnošenje pritužbi te jamstvima. Potrebno je daljnje djelovanje osobito kako bi se osiguralo da MSP-ovi i pojedinci u udaljenim područjima mogu u potpunosti koristiti usluge neometane prekogranične dostave paketa kojoj imaju pristup te da se osigura da te usluge budu cjenovno pristupačne.

(12)

Pojam „pružatelji univerzalne usluge” odnosi se na poštanske operatore koji pružaju univerzalnu poštansku uslugu ili dio te usluge unutar određene države članice. Pružatelji univerzalne usluge koji posluju u više država članica trebali bi se smatrati pružateljima univerzalne usluge samo u državi članici (ili više njih) u kojoj pružaju univerzalnu poštansku uslugu.

(13)

Poštanske usluge trenutačno su uređene Direktivom 97/67/EZ. Tom se Direktivom utvrđuju zajednička pravila kojima se uređuje pružanje poštanskih usluga i univerzalnih poštanskih usluga unutar Unije. Ona je u prvom redu, ali ne isključivo, usmjerena na nacionalne univerzalne usluge i njome nije obuhvaćen regulatorni nadzor pružatelja usluga dostave paketa. Nacionalna regulatorna tijela, koja imenuju države članice, osiguravaju usklađenost s minimalnim zahtjevima za pružanje univerzalne usluge koji su utvrđeni u toj Direktivi. Ovom se Uredbom stoga nadopunjuju, u pogledu usluga prekogranične dostave paketa, pravila iz Direktive 97/67/EZ. Ovom se Uredbom ne dovode u pitanje prava i jamstva utvrđena Direktivom 97/67/EZ, što se posebno odnosi na stalno pružanje univerzalnih poštanskih usluga korisnicima.

(14)

Ovom se Uredbom ne mijenja definicija poštanske pošiljke iz članka 2. točke 6. Direktive 97/67/EZ niti, na njoj utemeljenih, definicija nacionalnog prava.

(15)

Procjenjuje se da je težina 80 % adresiranih paketa povezanih s e-trgovinom danas manja od dva kilograma i da se oni često obrađuju u okviru toka poštanskih pošiljki. Međutim, nedostaju informacije o težini paketa koji se dostavljaju na drugi način. Važno je da se ova Uredba primjenjuje na te lakše pošiljke.

(16)

U svrhu provedbe ove Uredbe važno je dati jasne definicije paketa, usluge dostave paketa i pružatelja usluge dostave paketa te precizirati koje su poštanske pošiljke obuhvaćene tim definicijama. Pretpostavlja se da poštanske pošiljke deblje od 20 mm sadrže robu, osim pismovnih pošiljaka, bez obzira obrađuje li ih ili ne pružatelj univerzalne usluge. Poštanske pošiljke koje se sastoje samo od pismovnih pošiljaka ne bi trebale biti obuhvaćene opsegom usluga dostave paketa. Stoga bi ovom Uredbom, u skladu s dosljednom praksom, trebali biti obuhvaćeni paketi koji sadrže robu s komercijalnom vrijednošću ili bez nje, težine do 31,5 kg jer težim pošiljkama ne može rukovati prosječna osoba bez pomoći strojeva, a ta je aktivnost dio sektora teretnog prijevoza i sektora za logistiku.

(17)

Pružatelji usluga dostave paketa koji se služe alternativnim poslovnim modelima, na primjer onima koji se oslanjaju na ekonomiju suradnje i na platforme za e-trgovinu, trebali bi podlijegati ovoj Uredbi ako osiguravaju barem jedan od koraka u poštanskom lancu dostave. Prijam, usmjeravanje i uručenje, uključujući usluge preuzimanja, trebali bi se smatrati uslugama dostave paketa, među ostalim i kada ih pružaju pružatelji hitnih i kurirskih usluga kao i pošiljatelji konsolidirane pošte, u skladu sa sadašnjom praksom. Sam prijevoz, koji se ne obavlja u vezi s nekim od tih koraka ne bi trebao biti obuhvaćen područjem primjene usluga dostave paketa, uključujući kada su za njega zaduženi podugovaratelji bilo u okviru alternativnih poslovnih modela bilo izvan njih, jer bi se u tom slučaju trebalo pretpostaviti da ta aktivnost spada u sektor prijevoza, osim ako predmetno poduzeće ili jedno od njegovih društava kćeri ili povezanih poduzeća nije na neki drugi način obuhvaćeno područjem primjene ove Uredbe.

(18)

Ova se Uredba ne bi trebala primjenjivati na poduzeća s poslovnim nastanom u samo jednoj državi članici koja imaju samo domaće interne dostavne mreže za izvršavanje narudžaba robe koju su sama prodala u okviru kupoprodajnog ugovora u smislu članka 2. točke 5. Direktive br. 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5). Poduzeća koja se služe i domaćim internim dostavnim mrežama za dostavu robe koju prodaju treće strane trebala bi podlijegati ovoj Uredbi.

(19)

Trebalo bi definirati minimalne povjerljive informacije koje treba proslijediti nacionalnim regulatornim tijelima i postupci koje ta tijela trebaju poduzimati kako bi se zajamčila usklađenost s komercijalnom prirodom nacionalnih operatora kao i osigurati sigurni kanali za prosljeđivanje tih informacija.

(20)

Nužno je da nacionalna regulatorna tijela u statističke svrhe imaju znanje i informacije o pružateljima usluga dostave paketa koji su aktivni na tržištu na temelju odgovarajućih postupaka odobrenja ili drugih pravnih zahtjeva. Zbog radno intenzivne prirode sektora te kako bi se ograničilo administrativno opterećenje pružatelja usluge dostave malih paketa koji su aktivni samo na nacionalnom ili regionalnom tržištu, trebalo bi primijeniti prag niži od 50 osoba na temelju broja osoba koje su za pružatelja usluge radile u prethodnoj kalendarskoj godini i koje su sudjelovale u pružanju usluga dostave paketa u državi članici u kojoj pružatelj ima poslovni nastan, osim ako taj pružatelj ima poslovni nastan u više država članica. Taj je prag u skladu s Preporukom Komisije 2003/361/EZ (6), odražava radno intenzivnu prirodu sektora i obuhvaća većinu tržišta dostave paketa, posebno u zemljama s niskim razinama protoka paketa. Taj prag trebao bi u prvom redu obuhvaćati osobe koje sudjeluju u pružanju usluga dostave paketa, kao što su zaposlenici koji rade na puno radno vrijeme, zaposlenici na nepuno radno vrijeme, zaposlenici na određeno vrijeme i samozaposleni radnici koji rade za pružatelja usluge dostave paketa. Raščlamba broja zaposlenika prema radnom statusu trebala bi biti usklađena s nacionalnim pravom dotične države članice. U određenim slučajevima, uzimajući u obzir posebnosti dotične države članice, nacionalno regulatorno tijelo trebalo bi moći smanjiti prag na 25 osoba ili zatražiti od pružatelja usluga prekogranične dostave paketa da pragom obuhvati zaposlenike koji rade na puno radno vrijeme, na nepuno radno vrijeme, na određeno vrijeme te samozaposlene radnike koji rade za podugovaratelje, kako bi se povećala transparentnost prekograničnih tarifa i tržišta u cjelini.

(21)

Svako prosljeđivanje nacionalnom regulatornom tijelu informacija o broju osoba koje rade za pružatelja usluge dostave paketa trebalo bi biti u skladu s utvrđenom praksom izvješćivanja poduzeća koja se odnosi na statističke podatke. To je važno kako bi se osigurala usporedivost podataka, a administrativno opterećenje pružateljâ istodobno ostalo minimalno.

(22)

Mjesto poslovnog nastana pružatelja utvrđuje se u skladu sa sudskom praksom Suda Europske unije. Ako pružatelj usluga ima nekoliko poslovnih nastana, važno je odrediti poslovni nastan iz kojeg se pruža dotična usluga.

(23)

Pri dostavljanju informacija nacionalnom regulatornom tijelu u karakteristike usluga dostave paketa trebalo bi uključiti korake u poštanskom lancu dostave (prijam, usmjeravanje, prijevoz i uručenje) koje poduzima taj pružatelj; podatak o tome je li usluga obuhvaćena područjem primjene obveze pružanja univerzalne usluge; koliko je teritorijalno područje primjene usluge (regionalno, domaće, prekogranično) i podatak o tome nudi li se dodana vrijednost.

(24)

Popis poštanskih pošiljaka koje podliježu mjerama transparentnosti cijena trebao bi biti ograničen kako bi se olakšala usporedivost i na najmanju moguću mjeru svela administrativna opterećenja za pružatelje usluga prekogranične dostave paketa i nacionalna regulatorna tijela. Usluge standardne i preporučene pošte trebale bi biti uključene s obzirom na to da čine temelj obveze pružanja univerzalne usluge i s obzirom na važnost funkcije praćenja za e-trgovinu, cijene praćenja i cijene preporučenih paketa također bi trebale biti uključene, bez obzira na to jesu li dio obveze pružanja univerzalne usluge, kako bi se osigurala usporedivost diljem Unije. Naglasak bi trebao biti na paketima manje težine, koje čine većinu poštanskih pošiljaka koje dostavljaju pružatelji usluga dostave paketa, te na cijenama za poštanske pošiljke deblje od 20 mm koje se obrađuju kao pisma. Trebale bi biti obuhvaćene samo jedinstvene tarife jer su to cijene koje plaćaju najmanji pošiljatelji. Dotične poštanske pošiljke trebale bi biti jasno utvrđene u Prilogu ovoj Uredbi. Ovom Uredbom ne obvezuje se pružatelje usluga prekogranične dostave paketa da nude sve poštanske pošiljke navedene u Prilogu. Da bi se osigurala točnost informacija o tarifama, trebali bi ih pružati sami pružatelji usluga prekogranične dostave paketa. Te bi tarife Komisija trebala objaviti na posebnoj internetskoj stranici neutralnog i nekomercijalnog karaktera.

(25)

Kada nacionalna regulatorna tijela objektivno ocjenjuju prekogranične tarife za koje smatraju da je potrebna ocjena, trebali bi se ravnati prema elementima kao što su domaće i sve ostale relevantne tarife za usporedive usluge dostave paketa u polaznoj državi članici i odredišnoj državi članici; svaka primjena ujednačene tarife na dvije ili više država članica; bilateralne količine, posebni troškovi prijevoza ili rukovanja; drugi relevantni troškovi i standardi kvalitete usluge; te, ako je to moguće, bez nerazmjernog opterećenja, vjerojatni utjecaj prekograničnih tarifa koje se primjenjuju na pojedince i mala i srednja poduzeća, uključujući i one koji se nalaze u udaljenim ili rijetko naseljenim područjima, te na pojedinačne korisnike s invaliditetom ili smanjenom pokretljivošću. Ti zajednički elementi mogu se dopuniti drugim elementima koji su posebno važni za objašnjenje predmetnih tarifa, na primjer informacijom primjenjuje li se na tarife posebna regulacija cijena u skladu s nacionalnim zakonodavstvom ili jesu li u skladu s relevantnim primjenjivim pravom utvrđene zlouporabe dominantnog položaja na tržištu. Osim toga, kako bi se smanjilo administrativno opterećenje za nacionalna regulatorna tijela i pružatelje usluga dostave paketa koji podliježu obvezi pružanja univerzalne usluge te u skladu s načelom proporcionalnosti, nacionalna regulatorna tijela pri određivanju koje je prekogranične tarife potrebno ocijeniti mogu svoje određenje temeljiti na objektivnom mehanizmu filtriranja prije ocjene.

(26)

Ujednačene tarife za prekogranične dostave u dvije ili više država članica mogu biti važne radi zaštite regionalne i društvene kohezije. U tom kontekstu treba razmotriti potrebu za promicanjem e-trgovine te pružiti nove mogućnosti za sudjelovanje udaljenih i rijetko naseljenih područja u internetskoj trgovini te poticanje gospodarstva u tim regijama.

(27)

Značajne razlike između domaćih i prekograničnih tarifa za usluge dostave paketa trebale bi biti opravdane na temelju objektivnih kriterija, poput posebnih troškova prijevoza ili rukovanja ili drugih relevantnih troškova. Može se pokazati nužnim da nacionalno regulatorno tijelo prikupi dokaze potrebne za ocjenu. Te bi dokaze, zajedno sa svim obrazloženjima tarifa u okviru ocjene trebalo, na zahtjev, dostaviti nacionalnom regulatornom tijelu.

(28)

Kako bi se osigurala transparentnost diljem Unije, Komisija bi trebala objaviti inačicu ocjene svakog pojedinog nacionalnoga regulatornog tijela koja neće biti povjerljiva.

(29)

Kako bi se ograničilo administrativno opterećenje, pružatelji usluga dostave paketa, nacionalna regulatorna tijela i Komisija trebali bi podatke prenositi elektronički te bi posebice trebali omogućiti uporabu e-potpisa, kako je predviđeno Uredbom (EU) br. 910/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (7).

(30)

Budući da se tržišta usluga dostave paketa brzo mijenjaju, Komisija bi trebala ponovno ocijeniti učinkovitost i djelotvornost ove Uredbe, uzimajući u obzir razvoj događaja u e-trgovini, i dostaviti redovito izvješće Europskom parlamentu i Vijeću. To bi izvješće trebalo biti popraćeno, prema potrebi, zakonodavnim prijedlozima za preispitivanje za Europski parlament i Vijeće. To bi izvješće trebalo sastaviti nakon savjetovanja sa svim odgovarajućim dionicima, uključujući Europski odbor za socijalni dijalog u poštanskom sektoru.

(31)

Komisija bi trebala kao temelj uzeti vrijedan doprinos Skupine europskih regulatora za poštanske usluge, sastavljene od predstavnika nacionalnih regulatornih tijela.

(32)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti za utvrđivanje načina na koji će pružatelji usluga dostave paketa podnositi informacije nacionalnim regulatornim tijelima trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(33)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata posebno u Povelji Europske unije o temeljnim pravima i trebala bi se provoditi u skladu s tim pravima i načelima.

(34)

Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (9) i Direktiva (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (10) primjenjuju se na obradu osobnih podataka u okviru ove Uredbe.

(35)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju zbog kršenja odredaba ove Uredbe i trebale bi osigurati njihovu provedbu. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće.

(36)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, uspostavu regulatornih načela i pravila nužnih za poboljšanje regulatornog nadzora, za poboljšanje transparentnosti tarifa i uspostavu određenih načela u pogledu usluga prekogranične dostave paketa kojima bi se trebalo podupirati tržišno natjecanje, s krajnjim ciljem poticanja veće pristupačnosti za korisnike usluga prekogranične dostave paketa, a time i većeg povjerenja potrošača u prekograničnu e-trgovinu ne mogu dostatno ostvariti države članice nego se zbog svog opsega i učinaka oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva,

(a)

regulatornim nadzorom povezanim s uslugama dostave paketa;

(b)

transparentnošću tarifa i ocjenjivanjem tarifa za određene usluge prekogranične dostave paketa kako bi se utvrdile one koje su neopravdano visoke;

(c)

informacijama za potrošače koje trgovci stavljaju na raspolaganje, a tiču se usluga prekogranične dostave paketa.

1.

„paket” znači poštanska pošiljka s robom komercijalne ili nekomercijalne naravi, koja nije pismovna pošiljka i koja ne teži više od 31,5 kg;

2.

„usluge dostave paketa” znači usluge koje uključuju prijam, usmjeravanje, prijevoz i uručenje paketa;

3.

„pružatelj usluge dostave paketa” znači poduzeće koje pruža jednu ili više usluga dostave paketa; uz izuzetak poduzeća s nastanom u samo jednoj državi članici koja samo pružaju usluge domaće dostave paketa u okviru kupoprodajnog ugovora te u okviru tog ugovora osobno dostavljaju ugovorenu robu korisniku;

4.

„podugovaratelj” znači poduzeće koje osigurava prijam, usmjeravanje, prijevoz ili uručenje paketa za pružatelja usluge dostave paketa;

(a)

svoje ime, pravni status i oblik, broj upisa u registar trgovačkih društava ili sličan registar, PDV identifikacijski broj, adresu svog poslovnog nastana i kontakt podatke osobe za kontakt;

(b)

značajke i, gdje je to moguće, podroban opis usluga dostave paketa koje nudi;

(c)

svoje opće uvjete usluga dostave paketa, uključujući pojedinosti o postupcima za podnošenje pritužbi za korisnike i sva potencijalna ograničenja odgovornosti.

(a)

godišnji promet u pogledu usluga dostave paketa za prethodnu kalendarsku godinu u državi članici u kojoj ima poslovni nastan podijeljen prema uslugama koje se odnose na domaću, dolaznu i odlaznu prekograničnu dostavu paketa;

(b)

broj osoba koje rade za njega a koje su u prethodnoj kalendarskoj godini sudjelovale u pružanju usluga dostave paketa u državi članici u kojoj ima poslovni nastan, uključujući raščlambu u kojoj se vidjeti broj osoba prema vrsti radnog statusa zaposlenika, posebno broj osoba zaposlenih na puno radno vrijeme, na nepuno radno vrijeme, privremeno zaposlenih radnika i samozaposlenih radnika;

(c)

broj paketa obrađenih u prethodnoj kalendarskoj godini u državi članici u kojoj ima poslovni nastan podijeljen na domaće, dolazne i odlazne prekogranične pakete;

(d)

imena podugovaratelja zajedno sa svim informacijama koje imaju o tipu i funkcioniranju podugovorenih usluga dostave paketa;

(e)

ako je moguće, svaki javno dostupan cjenik za usluge dostave paketa na snazi 1. siječnja svake kalendarske godine.

(a)

domaće i sve druge relevantne tarife za usporedive usluge dostave paketa u polaznoj državi članici i odredišnoj državi članici;

(b)

svaku primjenu ujednačene tarife na dvije ili više država članica;

(c)

bilateralne količine, posebne troškove prijevoza ili rukovanja, druge relevantne troškove i standarde kvalitete usluge;

(d)

moguć utjecaj prekograničnih tarifa koje se primjenjuju na pojedinačne korisnike i mala i srednja poduzeća, uključujući i one u udaljenim ili rijetko naseljenim područjima, te na pojedinačne korisnike s invaliditetom ili smanjenom pokretljivošću, ako je to moguće, bez nametanja nerazmjernog opterećenja.

(a)

činjenicu podliježu li tarife posebnoj regulaciji cijena u skladu s nacionalnim zakonodavstvom;

(b)

zlouporabe dominantnog položaja na tržištu utvrđene u skladu s relevantnim primjenjivim pravom.

(a)

doprinos ove Uredbe poboljšanju usluga prekogranične dostave paketa, među ostalim pristupačnost za MSP-ove i pojedinačne korisnike, posebno za one koji se nalaze u udaljenim ili rijetko naseljenim područjima te povećanje transparentnosti tarifa prekogranične dostave paketa;

(b)

utjecaj ove Uredbe na razine prekogranične dostave paketa i e-trgovinu, uključujući podatke o naknadama za dostavu;

(c)

mjeru u kojoj su nacionalna regulatorna tijela imala poteškoća s primjenom ove Uredbe, uključujući kvantitativnu analizu administrativnih posljedica;

(d)

napredak postignut u pogledu drugih inicijativa za dovršenje jedinstvenog tržišta usluga dostave paketa, posebno napredak u području zaštite potrošača i razvoja normi.

2.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 112/29

(1)

U Bijeloj knjizi od 28. ožujka 2011., naslovljenoj „Plan za jedinstveni europski prometni prostor – Ususret konkurentnom prometnom sustavu u kojem se učinkovito gospodari resursima”, Komisija utvrđuje cilj „nulta vizija” prema kojem bi se Unija do 2050. trebala približiti nultoj stopi smrtno stradalih u cestovnom prometu.

(2)

Komisija je u svojoj komunikaciji o smjeru politike u području sigurnosti prometa na cestama za razdoblje 2011.–2020., naslovljenoj „Ususret sigurnom europskom cestovnom prostoru: smjer politike u području sigurnosti prometa na cestama za razdoblje 2011.–2020.”, predložila cilj daljnjeg smanjenja za polovicu ukupnog broja smrtno stradalih na cestama u Uniji do 2020., počevši od 2010. Kako bi postigla taj cilj Komisija je utvrdila sedam strateških ciljeva, uključujući poboljšanje edukacije i osposobljavanja sudionika u cestovnom prometu i zaštitu ranjivih sudionika u cestovnom prometu.

(3)

Na sastanku održanom 23. i 24. listopada 2014. Europsko vijeće podržalo je obvezujući cilj smanjenja domaćih emisija stakleničkih plinova u cjelokupnom gospodarstvu od najmanje 40 % do 2030. u odnosu na 1990. Taj će cilj smanjenja emisija pomoći u postizanju dugoročnih ciljeva Pariškog sporazuma te bi svi gospodarski sektori trebali pridonijeti njegovu ostvarivanju. Prometni sektor iziskuje sveobuhvatan pristup promicanju smanjenja emisija i energetske učinkovitosti. Trebalo bi postići napredak prema mobilnosti s niskim razinama emisija, između ostalog i s pomoću istraživanja te primjene tehnoloških dostignuća koja su već raspoloživa. Potrebno je odgovarajuće osposobljavanje vozača kako bi vozili na što učinkovitiji način.

(4)

Pri procjeni provedbe Direktive 2003/59/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) Komisija je uočila niz nedostataka. Glavni uočeni nedostaci bili su poteškoće povezane s tumačenjem izuzeća i pravna nesigurnost pri tumačenju izuzeća; sadržaj osposobljavanja za koji je utvrđeno da je tek djelomično relevantan za potrebe vozača; poteškoće za vozače pri ishođenju uzajamnog priznavanja osposobljavanja koje je u potpunosti ili djelomično završeno u drugoj državi članici te nedosljednosti u pogledu zahtjeva u vezi s najnižom starosnom dobi između direktiva 2003/59/EZ i 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(5)

Kako bi se poboljšala pravna jasnoća u Direktivi 2003/59/EZ, trebalo bi ukloniti ili izmijeniti sva upućivanja na akte Unije koji su stavljeni izvan snage ili su zamijenjeni.

(6)

Kako bi se osigurala sigurnost i dosljednost s drugim aktima Unije, trebalo bi provesti niz promjena u odnosu na izuzeća iz Direktive 2003/59/EZ, uzimajući u obzir slična izuzeća na temelju Uredbe (EZ) 561/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Neka od tih izuzeća odnose se na situacije kada upravljanje vozilom nije vozačeva glavna djelatnost i kada bi zahtijevanje usklađivanja sa zahtjevima Direktive 2003/59/EZ predstavljalo nerazmjerno opterećenje za vozače. U načelu, upravljanje vozilom ne smatra se vozačevom glavnom djelatnošću kada ono čini manje od 30 % radnog vremena unutar mjesec dana.

(7)

Ako se upravljanje vozilom odvija rijetko, u ruralnim područjima i ako vozilom upravljaju vozači koji obavljaju prijevoz za vlastite potrebe poduzeća, trebalo bi primjenjivati izuzeća pod uvjetom da je sigurnost prometa na cestama i dalje osigurana. Zbog različitih uvjeta u ruralnim područjima Unije u geografskom i klimatskom pogledu te u pogledu gustoće naseljenosti, države članice trebale bi imati diskrecijsko pravo pri određivanju može li se takvo upravljanje vozilom smatrati povremenim i utječe li takvo izuzeće na sigurnost prometa na cestama: primjerice s obzirom na vrstu ceste, opseg prometa ili prisutnost ranjivih sudionika u cestovnom prometu.

(8)

S obzirom na to da se udaljenosti koje osobe zaposlene u poljoprivredi, hortikuluri, šumarstvu, ratarstvu i ribarstvu, koje su izuzete od ove Direktive, moraju prijeći u sklopu svojeg posla razlikuju diljem Unije, trebalo bi prepustiti državama članicama da u svojem nacionalnom pravu utvrde najveće dopuštene udaljenosti na koje se primjenjuju izuzeća, izračunane od mjesta na kojem se nalazi poduzeće.

(9)

Od onih vozača koji su izuzeti od obveze stjecanja početne kvalifikacije trebalo bi ipak zahtijevati da, neovisno o tome što se i dalje koriste tim izuzećem, obave periodično osposobljavanje kako bi osigurali ažurnost svojeg znanja o pitanjima koja su ključna za njihov rad.

(10)

Države članice trebale bi u suradnji s Komisijom elektroničkim putem razmjenjivati informacije o svjedodžbama o stručnoj osposobljenosti („SSO”). Trebale bi razviti potrebnu elektroničku platformu vodeći računa o analizi troškova i koristi koju je provela Komisija, uključujući mogućnost proširenja mreže EU za vozačke dozvole uspostavljene Direktivom 2006/126/EZ. Uz druge koristi, to će omogućiti državama članicama da lako pristupaju informacijama o završenom osposobljavanju koje nije dokumentirano u vozačkoj dozvoli vozača. Važno je da države članice i Komisija ulože napore u daljnji razvoj te funkcije s ciljem ostvarivanja pristupa u stvarnom vremenu tijekom provjera na cesti.

(11)

Uzimajući u obzir razvoj na području osposobljavanja i edukacije te s ciljem povećanja doprinosa Direktive 2003/59/EZ sigurnosti prometa na cestama i relevantnosti osposobljavanja za vozače, u tečajevima osposobljavanja trebalo bi pojačati predmete koji se odnose na sigurnost prometa na cestama, kao što su uočavanje opasnosti; zaštita ranjivih sudionika u cestovnom prometu, a posebno pješaka, biciklista i osoba s ograničenom pokretljivošću; učinkovita vožnja u smislu potrošnje goriva; vožnja u ekstremnim vremenskim uvjetima i izvanredni prijevozi. U tom kontekstu tečajevi bi također trebali obuhvaćati inteligentne prometne sustave te bi se trebali razvijati kako bi ostali ukorak s tehnološkim promjenama.

(12)

Državama članicama trebalo bi dati jasnu mogućnost da unaprijede i moderniziraju prakse osposobljavanja primjenom alata informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT), kao što su e-učenje i kombinirano učenje, tijekom dijela osposobljavanja, pri čemu istodobno osiguravaju kvalitetu osposobljavanja. Pri unaprjeđivanju i modernizaciji prakse osposobljavanja s pomoću alata ICT-a važno je voditi računa o činjenici da pojedine specifične teme, na primjer postavljanje lanaca za snijeg ili osiguravanje tereta ili pak drugi elementi osposobljavanja za koje je važan praktični aspekt, zahtijevaju praktično osposobljavanje te ih se ne može na odgovarajući način obuhvatiti tim alatima za učenje. Praktično osposobljavanje moglo bi se sastojati od upravljanja vozilom, ali ne nužno. Znatan dio osposobljavanja koje se zahtijeva u skladu s ovom Direktivom trebao bi se provoditi u odobrenom centru za osposobljavanje.

(13)

Kako bi se osigurala dosljednost između različitih oblika osposobljavanja koji se zahtijevaju na temelju prava Unije, države članice trebale bi imati mogućnost kombiniranja različitih vrsta relevantnog osposobljavanja: primjerice, trebale bi moći kombinirati osposobljavanje o prijevozu opasnih tvari, o podizanju svijesti o invaliditetu ili o prijevozu životinja, s osposobljavanjem predviđenim u Direktivi 2003/59/EZ.

(14)

Kako bi se spriječilo da se različitim praksama koje države članice primjenjuju ometa uzajamno priznavanje i ograničava pravo vozača na obavljanje periodičnog osposobljavanja u državi članici u kojoj rade, tijela države članice trebala bi, u slučaju da se završeno osposobljavanje ne može unijeti u vozačku dozvolu, biti dužna izdati vozačku karticu o kvalifikacijama, u obliku koji je propisan standardnim obrascima, kojom će se osigurati uzajamno priznavanje za svakog vozača koji ispunjava zahtjeve Direktive 2003/59/EZ.

(15)

Upotreba potvrda za vozače kao dokaza o usklađenosti vozača iz trećih zemalja sa zahtjevima u pogledu osposobljavanja mogla bi predstavljati prepreku za vozače kada prijevoznik vrati potvrdu tijelima koja su je izdala, posebno kada se ti vozači žele zaposliti u drugoj državi članici. Kako bi se izbjegle situacije u kojima vozači u takvim okolnostima moraju ponoviti osposobljavanje pri novom zapošljavanju, države članice trebale bi poticati suradnju i razmjenu informacija o kvalifikacijama vozača.

(16)

Kako bi se omogućio nesmetan prijelaz, valjane potvrde za vozače i valjane vozačke kartice o kvalifikacijama izdane u skladu s pravilima koja su se primjenjivala prije početka primjene odredbi izmijenjenih ovom Direktivom trebale bi se priznavati tijekom razdoblja do datuma njihova isteka. Navedenim izmjenama ne proglašava se nevažećim osposobljavanje koje je obavljeno prije početka primjene tih izmjena, kao ni vozačke dozvole koje su radi potvrđivanja takvog osposobljavanja izdane prije početka primjene tih izmjena.

(17)

Kako bi se pružila pravna jasnoća i osigurali usklađeni zahtjevi u pogledu najniže starosne dobi za potrebe utvrđene u Direktivi 2003/59/EZ, trebalo bi u Direktivi 2006/126/EZ predvidjeti jasno odstupanje kojim se propisuje da se vozačke dozvole mogu izdati kada se dosegne najniža starosna dob predviđena u Direktivi 2003/59/EZ. Ovo pojašnjenje odnosi se na opću najnižu starosnu dob za vozače određenih kategorija vozila koji posjeduju SSO i ne utječe na postojeće mogućnosti za smanjenje takvih zahtjeva u pogledu najniže starosne dobi ili za predviđanje izuzećâ od takvih zahtjeva.

(18)

Izmjene Direktive 2006/126/EZ trebalo bi ograničiti na one koje su u izravnoj vezi s revizijom Direktive 2003/59/EZ i olakšavanjem upotrebe vozila s pogonom na alternativna goriva. Temeljitija analiza provedbe i primjene Direktive 2006/126/EZ, uključujući razgraničenje između određenih kategorija vozila, čini se poželjnom te bi je trebalo uključiti u eventualnu buduću reviziju Direktive 2006/126/EZ.

(19)

Kako bi se doprinijelo smanjenju emisija stakleničkih plinova i poboljšanju kvalitete zraka olakšavanjem upotrebe vozila s pogonom na alternativna goriva, države članice trebale bi dobiti mogućnost na svojem državnom području dopustiti osobama koje posjeduju vozačku dozvolu B kategorije upravljanje određenim vrstama vozila s pogonom na alternativna goriva čija je najveća dopuštena masa veća od 3 500 kg, ali nije veća od 4 250 kg. Ta mogućnost da se premaši masa od 3 500 kg trebala bi biti uvjetovana time da dopuštena dodatna masa proizlazi isključivo iz prekoračenja mase uvjetovanog alternativnim pogonskim sustavom te bi trebala biti podložna ograničenjima i uvjetima čija je svrha izbjegavanje štetnih posljedica na sigurnost prometa na cestama.

(20)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, odnosno unaprjeđenje standarda koji se primjenjuje diljem Unije za početnu kvalifikaciju i periodično osposobljavanje vozača određenih cestovnih vozila za prijevoz robe ili putnika, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekogranične prirode cestovnog prometa i pitanja koja se trebaju riješiti ovom Direktivom on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(21)

Direktive 2003/59/EZ i 2006/126/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Područje primjene

Ova se Direktiva primjenjuje na vožnju koju obavljaju:

dalje u tekstu ‚vozači’, koji obavljaju cestovni prijevoz na javnim cestama unutar Unije i pritom upravljaju:

Za potrebe ove Direktive upućivanja na kategorije vozačkih dozvola koje sadržavaju znak plus („+”) čitaju se u skladu s korelacijskom tablicom iz Priloga III.

(*1)  Direktiva 2006/126/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o vozačkim dozvolama (SL L 403, 30.12.2006., str. 18.).”;"

2.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Izuzeća

1.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na vozače vozila:

U pogledu točke (f) ovog stavka, ova Direktiva ne primjenjuje se na osobe koje žele ishoditi vozačku dozvolu ili SSO u skladu s člankom 6. i člankom 8. stavkom 1. kada te osobe tijekom učenja kroz rad obavljaju dodatno vozačko osposobljavanje, pod uvjetom da su te osobe u pratnji druge osobe koja posjeduje SSO ili instruktora vožnje, za kategoriju vozila koje se upotrebljava u svrhu utvrđenu u toj točki.

2.   Ova Direktiva ne primjenjuje se ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

3.   Ova Direktiva ne primjenjuje se na vozače vozila koja upotrebljavaju ili bez vozača unajmljuju poljoprivredna, hortikulturna, šumarska, ratarska ili ribarska poduzeća za prijevoz robe, kao dio vlastite poduzetničke djelatnosti, osim ako je upravljanje tim vozilom dio vozačeve glavne djelatnosti ili ako se tijekom vožnje premaši u nacionalnom pravu utvrđena udaljenost od mjesta na kojem se nalazi poduzeće koje vozilo ima u vlasništvu, najmu ili zakupu.”;

3.

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

Periodično osposobljavanje

Periodično osposobljavanje sastoji se od osposobljavanja koje imateljima SSO-a omogućuje ažuriranje znanja ključnih za njihov rad, s posebnim naglaskom na sigurnost prometa na cestama, zdravlje i sigurnost na radu te smanjenje utjecaja vožnje na okoliš.

Navedeno osposobljavanje organiziraju odobreni centri za osposobljavanje u skladu s odjeljkom 5. Priloga I. Osposobljavanje se sastoji od nastave u učionici, praktičnog osposobljavanja i, po mogućnosti, osposobljavanja s pomoću alata informacijske i komunikacijske tehnologije (ICT) ili visokokvalitetnih simulatora. Ako se vozač zaposli u drugom poduzeću, već obavljeno periodično osposobljavanje mora se uzeti u obzir.

Periodično osposobljavanje osmišljeno je na način da se njime produbljuju i revidiraju neki od predmeta navedenih u odjeljku 1. Priloga I. Ono mora obuhvaćati niz predmeta te uvijek mora uključivati najmanje jedan predmet koji se odnosi na sigurnost prometa na cestama. Predmetima osposobljavanja moraju se uzimati u obzir promjene u relevantnom zakonodavstvu i tehnologiji te, u najvećoj mogućoj mjeri, posebne potrebe vozača u pogledu osposobljavanja.”;

4.

U članku 9. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Vozači iz članka 1. točke (a) ove Direktive stječu početnu kvalifikaciju iz članka 5. ove Direktive u državi članici u kojoj imaju uobičajeno boravište, kako je definirano u članku 12. Direktive 2006/126/EZ.”;

5.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

Oznaka Unije

1.   Na temelju SSO-a kojim se potvrđuje početna kvalifikacija i SSO-a kojim se potvrđuje periodično osposobljavanje, nadležna tijela država članica, uzimajući u obzir odredbe članka 5. stavaka 2. i 3. ove Direktive i članka 8. ove Direktive, navode usklađenu oznaku ‚95’ Unije, predviđenu u Prilogu I. Direktivi 2006/126/EZ, pored odgovarajućih kategorija dozvola:

Ako nadležna tijela države članice u kojoj je ishođen SSO ne mogu u vozačkoj dozvoli navesti oznaku Unije, ona vozaču izdaju vozačku karticu o kvalifikacijama.

Vozačke kartice o kvalifikacijama koje su izdale države članice uzajamno se priznaju. Prilikom izdavanja kartice nadležna tijela provjeravaju valjanost vozačke dozvole s obzirom na kategoriju dotičnog vozila.

2.   Vozaču iz članka 1. točke (b) koji upravlja vozilom namijenjenim za cestovni prijevoz robe također se dopušta da kvalifikaciju i osposobljavanje predviđene u ovoj Direktivi dokaže putem potvrde za vozače predviđene u Uredbi (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (*2) pod uvjetom da se na njoj nalazi oznaka „95” Unije. Za potrebe ove Direktive država članica izdavateljica navodi oznaku „95” Unije u odjeljku za napomene u potvrdi ako je dotični vozač ispunio zahtjeve u vezi s kvalifikacijom i osposobljavanjem predviđene u ovoj Direktivi.

3.   Potvrde za vozače koje ne nose oznaku „95” Unije i koje su izdane prije 23. svibnja 2020. u skladu s člankom 5. Uredbe (EZ) br. 1072/2009, a posebno njegovim stavkom 7., s ciljem potvrđivanja usklađenosti sa zahtjevima u pogledu osposobljavanja na temelju ove Direktive, prihvaćaju se kao dokaz o kvalifikacijama do datuma njihova isteka.

(*2)  Uredba (EZ) br. 1072/2009 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. listopada 2009. o zajedničkim pravilima za pristup tržištu međunarodnog cestovnog prijevoza tereta (SL L 300, 14.11.2009., str. 72.).”."

6.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 10.a

Mreža za izvršavanje

1.   Za potrebe izvršavanja države članice razmjenjuju informacije o izdanim ili povučenim SSO-ima. U tu svrhu države članice u suradnji s Komisijom razvijaju elektroničku mrežu ili rade na proširenju postojeće mreže, vodeći računa o Komisijinoj ocjeni najisplativije opcije.

2.   Mreža može sadržavati informacije zabilježene u SSO-ima kao i informacije o administrativnim postupcima povezanima s SSO-ima.

3.   Države članice osiguravaju da se obrada podataka provodi isključivo za potrebe provjere usklađenosti s ovom Direktivom, a posebno sa zahtjevima u pogledu osposobljavanja utvrđenima u ovoj Direktivi, u skladu s Uredbom (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (*3).

4.   Pristup mreži mora biti zaštićen. Države članice mogu odobriti pristup samo nadležnim tijelima koja su odgovorna za provedbu ove Direktive i nadzor nad usklađenosti s njome.

(*3)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).”."

7.

Prilozi I. i II. mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Direktivi.

1.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

2.

U članku 6. stavku 4. dodaje se sljedeća točka:

(*5)  Direktiva Vijeća 96/53/EZ od 25. srpnja 1996. o utvrđivanju najvećih dopuštenih dimenzija u unutarnjem i međunarodnom prometu te najveće dopuštene mase u međunarodnom prometu za određena cestovna vozila koja prometuju unutar Zajednice (SL L 235, 17.9.1996., str. 59.).”."

3.

Članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

Uzajamna pomoć

1.   Države članice pomažu jedna drugoj u provedbi ove Direktive i razmjenjuju podatke o dozvolama koje su izdale, zamijenile, nadomjestile, obnovile ili povukle. One se koriste mrežom EU-a za vozačke dozvole, osnovanom za te svrhe, jednom kada ta mreža bude u upotrebi.

2.   Ta mreža može se upotrebljavati i za razmjenu informacija o vozačkim dozvolama za potrebe kontrole predviđene u zakonodavstvu Unije.

3.   Države članice osiguravaju da se obrada osobnih podataka iz ove Direktive provodi isključivo za potrebe provedbe ove Direktive i direktiva 2003/59/EZ i (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća (*6). Svaka obrada osobnih podataka koja se provodi u okviru ove Direktive mora biti u skladu s uredbama (EU) 2016/679 (*7) i (EZ) br. 45/2001 (*8) Europskog parlamenta i Vijeća.

4.   Pristup mreži mora biti zaštićen. Države članice mogu odobriti pristup samo nadležnim tijelima koja su odgovorna za provedbu ove Direktive i direktiva 2003/59/EZ i (EU) 2015/413, te praćenje usklađenosti s njima.

(*6)  Direktiva (EU) 2015/413 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2015. o olakšavanju prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama (SL L 68, 13.3.2015., str. 9.).;"

(*7)  Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (Opća uredba o zaštiti podataka) (SL L 119, 4.5.2016., str. 1.).;"

(*8)  Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).”."

2.5.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 112/42

(1)

U potrazi za zaposlenjem ili pri donošenju odluka o učenju, studiranju ili radu pojedincima su potrebni pristup informacijama i profesionalno usmjeravanje o tome koje su im mogućnosti dostupne, o načinima na koje mogu procijeniti svoje vještine i o načinima na koje mogu predstaviti informacije o svojim vještinama i kvalifikacijama.

(2)

Razlike u definicijama, formatima dokumenata, jezicima te metodama procjene i vrednovanja velik su izazov za pojedince, poslodavce i nadležna tijela i organe. Do tih izazova uglavnom dolazi kad pojedinci prelaze iz zemlje u zemlju, uključujući treće zemlje, ali i kad traže novo radno mjesto, počinju učiti ili upravljati svojom karijerom. Za rješavanje tih izazova važne su jasne i široko dostupne informacije, zajednička vizija te poboljšana transparentnost vještina i kvalifikacija.

(3)

U Novom programu vještina za Europu, koji je Komisija usvojila 10. lipnja 2016., pozivaju se države članice, socijalni partneri, industrija i ostali dionici da zajedno rade na deset mjera za poboljšanje kvalitete i relevantnosti stjecanja vještina, za povećanje vidljivosti i usporedivosti vještina te poboljšanje informacija o vještinama, a posebno informacija potrebnih radi boljeg izbora zanimanja. Revizija okvira Europass predložena je kao jedna od deset mjera koje tvore ključan put prema postizanju i podržavanju tih ciljeva.

(4)

Odlukom br. 2241/2004/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) uspostavljen je okvir za rješavanje izazova povezanih s traženjem zaposlenja, započinjanjem učenja i upravljanjem karijerom. Cilj Odluke bilo je postizanje bolje transparentnosti kvalifikacija i kompetencija putem portfelja dokumenata nazvanog „Europass”, kojim se pojedinci mogu dobrovoljno služiti. Tom odlukom uspostavljena su i nacionalna tijela, poznata kao nacionalni centri Europass, radi provedbe okvira Europass.

(5)

Radi postizanja svog glavnog cilja okvir Europass usmjeren je na alate za dokumentiranje vještina i kvalifikacija. Ti se alati naširoko primjenjuju putem Europass informacijskog sustava na internetu.

(6)

Nacionalni centri Europass pružaju podršku korisnicima i promiču dokumentiranje vještina i kvalifikacija. Mreža Euroguidance, kojom se promiče europska dimenzija u profesionalnom usmjeravanju i koja pruža visokokvalitetne informacije o cjeloživotnom profesionalnom usmjeravanju i transnacionalnoj mobilnosti u svrhu učenja, također je doprinijela razvoju pružanja informacija o alatima Unije za vještine i kvalifikacije. Nacionalne koordinacijske točke za Europski kvalifikacijski okvir podupiru nacionalna tijela u povezivanju nacionalnih kvalifikacijskih okvira i sustava s Europskim kvalifikacijskim okvirom („EQF”) te su usredotočene na približavanje EQF-a pojedincima i organizacijama. Trebalo bi osigurati potporu tim nacionalnim službama, i njihovu bolju koordinaciju, kako bi se povećao njihov utjecaj, uz istodobno poštovanje raznolikosti nacionalnih sustava.

(7)

U svojem izvješću Europskom parlamentu i Vijeću od 19. prosinca 2013. o evaluaciji Europassa Komisija je zaključila da misija nacionalnih centara za Europass za podizanje razine osviještenosti o Europassu i pružanje potrebnih informacija zainteresiranim stranama čini zadovoljavajući model provedbe Europassa. Međutim, Komisija je također zaključila da većina alata Europassa i dalje ne dopire do svih potencijalnih korisnika i nema jednak doseg u geografskom pogledu i u pogledu dobnih skupina te da bi se boljom koordinacijom i integracijom usluga za potporu profesionalnom usmjeravanju i mobilnosti unutar okvira Europass omogućilo obuhvaćanjevećeg broja potencijalnih korisnika.

(8)

Dokazi pokazuju da se Europassom koriste društvene skupine s visokom razinom digitalne pismenosti, dok skupine u nepovoljnijem položaju, kao što su osobe s nižom razinom obrazovanja, starije osobe ili dugotrajno nezaposlene osobe, često nisu svjesne postojanja Europassa i njegovih alata i stoga od njega ne mogu imati koristi.

(9)

Portfelj Europass jedan je u nizu alata i instrumenata uspostavljenih na razini Unije radi unaprjeđenja transparentnosti i razumijevanja vještina i kvalifikacija.

(10)

Portfelj Europass sastoji se od pet obrazaca dokumenata. Obrascem za životopis Europass omogućuje se pojedincima da sastave svoj životopis u standardiziranom formatu. Od 2004., kada je nastao životopis Europass, na internetu je izrađeno više od 100 milijuna životopisa Europass. Dvama obrascima za dodatke ispravama o kvalifikacijama, odnosno dodatkom diplomi Europass i dodatkom svjedodžbi Europass, pružaju se informacije o sadržaju i ishodima učenja povezanima s kvalifikacijom, kao i o obrazovnom sustavu zemlje koja izdaje tu kvalifikaciju. Jezična putovnica Europass upotrebljava se za opisivanje jezičnih vještina. U obrascu dokumenta o mobilnosti Europass opisuju se vještine stečene u inozemstvu tijekom iskustva mobilnosti za potrebe učenja ili rada.

(11)

Preporukom Vijeća od 22. svibnja 2017. (4) pružen je zajednički referentni okvir za pomoć pojedincima i organizacijama pri usporedbi različitih sustava kvalifikacija i razina kvalifikacija u tim sustavima.

(12)

Preporukom Vijeća od 20. prosinca 2012. (5) države članice pozvane su da do 2018., u skladu s nacionalnim okolnostima i osobitostima te na način koji smatraju prikladnim uspostave mehanizme za vrednovanje neformalnog i informalnog učenja, kojima će se pojedincima omogućiti vrednovanje njihova znanja, vještina i kompetencija koje su stekli u okviru neformalnog i informalnog učenja te priznavanje cjelovitih kvalifikacija ili, kada je to primjenjivo, djelomičnih kvalifikacija.

(13)

U Rezoluciji Vijeća od 28. svibnja 2004. o jačanju politika, sustava i praksi u području cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja istaknuti su ključni ciljevi politike cjeloživotnog profesionalnog usmjeravanja za sve građane Unije. U Rezoluciji Vijeća od 21. studenoga 2008. (6) ističe se važnost profesionalnog usmjeravanja za cjeloživotno učenje.

(14)

Portal o mogućnostima učenja i kvalifikacijama u Europi omogućuje pristup informacijama o mogućnostima učenja i kvalifikacijama koje nude različiti obrazovni sustavi u Europi te o usporedbi nacionalnih okvira kvalifikacija s pomoću EQF-a.

(15)

Europska panorama vještina izvor je informacija o vještinama za različita zanimanja i pojedinačne industrije, uključujući potražnju i ponudu na nacionalnoj razini.

(16)

Analiza slobodnih radnih mjesta i drugih trendova na tržištu rada široko je prihvaćen način prikupljanja informacija o vještinama kako bi se shvatili nedostatci i manjak vještina te neusklađenosti u pogledu kvalifikacija.

(17)

Višejezična Europska klasifikacija vještina, kompetencija, kvalifikacija i zanimanja („ESCO”), koju je Komisija razvila i koju redovito ažurira u bliskoj suradnji s državama članicama i dionicima, namijenjena je promicanju transparentnosti vještina i kvalifikacija za obrazovanje i osposobljavanje, kao i za potrebe zaposlenja. Nakon odgovarajućih ispitivanja i uzimajući u obzir stajališta država članica, Komisija bi se mogla koristiti ESCO-om u okviru Europassa; države članice koriste se ESCO-om na dobrovoljnoj osnovi, nakon što provedu ispitivanja i evaluacije.

(18)

Europska mreža službi za zapošljavanje („EURES”) uspostavljena Uredbom (EU) 2016/589 Europskog parlamenta i Vijeća (7) kooperativna je mreža za razmjenu informacija i olakšavanje interakcije između tražitelja zaposlenja i poslodavaca. Njome se omogućuje besplatna pomoć tražiteljima zaposlenja koji žele odseliti u drugu zemlju te se pomaže poslodavcima koji žele zaposliti radnike iz drugih zemalja. Sinergijama i suradnjom između portalâ Europass i EURES mogao bi se ojačati učinak obiju usluga.

(19)

Postupcima na tržištu rada poput objave slobodnih radnih mjesta, prijava za radna mjesta, procjene vještina i zapošljavanja sve se više upravlja na internetu s pomoću alata u okviru kojih se upotrebljavaju društveni mediji, velike količine podataka i druge tehnologije. Odabir kandidata obavlja se s pomoću alata i postupaka kojima se pretražuju informacije o vještinama i kvalifikacijama stečenima u okviru formalnog, informalnog i neformalnog obrazovanja.

(20)

Formalno, neformalno i informalno učenje također se trenutno provodi u novim oblicima i okruženjima, a nude ih različiti pružatelji tih usluga, posebno upotrebom digitalnih tehnologija i platformi, učenja na daljinu, e-učenja, uzajamnog učenja te masovnih otvorenih internetskih tečajeva i otvorenih obrazovnih sadržaja. Nadalje, vještine, iskustva i postignuća u učenju priznaju se u različitim oblicima, primjerice u obliku otvorenih digitalnih znački. Digitalne tehnologije upotrebljavaju se i za vještine koje se stječu neformalnim učenjem kao što su rad s mladima i volonterski rad.

(21)

Za potrebe ove Odluke, vještine se razmatraju u širokom smislu i obuhvaćaju sve što osoba zna, razumije i zna raditi. Vještine se odnose na različite vrste ishoda učenja, uključujući znanje i kompetencije, kao i mogućnost primjene znanja te korištenje znanja i iskustva radi ispunjavanja zadaća i rješavanja problema. Uz priznatu važnost stručnih vještina, prepoznato je da transverzalne ili „meke” vještine, kao što su kritičko razmišljanje, timski rad, rješavanje problema, kreativnost i digitalne ili jezične vještine, imaju sve veću važnost i da su one bitni preduvjeti za osobno i profesionalno ispunjenje te se mogu primijeniti u različitim područjima. Pojedincima bi mogli biti korisni alati i profesionalno usmjeravanje u pogledu procjene i opisivanja tih i drugih vještina.

(22)

Tradicionalno, pojedinci informacije o stečenim vještinama i kvalifikacijama predstavljaju u životopisu i pratećim dokumentima poput potvrda ili diploma. Sada su dostupni novi alati kojima se može olakšati predstavljanje vještina i kvalifikacija upotrebom različitih internetskih i digitalnih formata. Ti novi alati mogu podržavati i samoprocjenu vlastitih vještina stečenih u različitim okruženjima.

(23)

Okvirom Europass trebalo bi se odgovoriti na trenutačne i buduće potrebe. Korisnicima su potrebni alati za dokumentiranje njihovih vještina i kvalifikacija. Osim toga, alati za procjenu vještina i samoprocjenu vještina, kao i pristup relevantnim informacijama, uključujući informacije o mogućnostima vrednovanja i profesionalnom usmjeravanju, mogu biti korisni za donošenje odluka o zapošljavanju i mogućnostima učenja.

(24)

Unijine alate za vještine i kvalifikacije trebalo bi prilagoditi promjenjivim praksama i tehnološkom napretku kako bi korisnicima ostali relevantni i korisni. To bi trebalo postići, među ostalim, stvaranjem inovativnih značajki kao što su interaktivni alati, uređivanje i izrada dokumenata, nastojanjem osiguravanja sveobuhvatnijih, djelotvornijih i učinkovitijih alata, kao i pojednostavljenjem te većom tehničkom interoperabilnošću i sinergijama između povezanih alata, uključujući one koje su razvile treće strane, te uzimanjem u obzir posebnih potreba osoba s invaliditetom. Osim toga, kao prilog provjeri digitalnih dokumenata u vezi s vještinama i kvalifikacijama mogle bi se koristiti mjere autentifikacije.

(25)

Okvir Europass uspostavljen Odlukom br. 2241/2004/EZ stoga bi trebalo zamijeniti novim okvirom kako bi se uzele u obzir novonastale potrebe.

(26)

Novi okvir Europass trebao bi odgovarati potrebama i očekivanjima svih pojedinačnih krajnjih korisnika, kao što su oni koji stječu znanja i tražitelji zaposlenja, uključujući nezaposlene osobe i radnike, kao i svih drugih relevantnih dionika poput poslodavaca (osobito malih i srednjih poduzeća), gospodarskih komora, organizacija civilnog društva, volontera, savjetnika za profesionalno usmjeravanje, javnih službi za zapošljavanje, socijalnih partnera, pružatelja usluga obrazovanja i osposobljavanja, organizacija mladih, pružatelja rada s mladima, nacionalnih nadležnih tijela te tvoraca politika. Njime bi se u obzir trebale uzeti i potrebe državljana trećih zemalja koji dolaze u Uniju ili borave u Uniji, kako bi se podržala njihova integracija.

(27)

Okvir Europass trebao bi se razviti kako bi se omogućilo opisivanje različitih oblika učenja i vještina, a posebno onih stečenih neformalnim i informalnim učenjem.

(28)

Okvir Europass trebalo bi razviti s pomoću pristupa usmjerenog na korisnika, koji je utemeljen na povratnim informacijama, i prikupljanjem zahtjeva, među ostalim provođenjem anketa i ispitivanja, uz posvećivanje pozornosti konkretnim postojećim i budućim potrebama ciljnih skupina u sklopu Europassa. Značajke Europassa trebale bi posebno odražavati činjenicu da su se države članice i Unija obvezale na to da će osobama s invaliditetom osigurati jednak pristup tržištu rada te informacijskim i komunikacijskim tehnologijama i sustavima. Alati Europassa trebali bi biti uočljivi, operabilni, razumljivi i stabilni kako bi bili dostupniji korisnicima, a naročito osobama s invaliditetom.

(29)

Okvir Europassa trebalo bi ažurirati i mijenjati u suradnji s relevantnim dionicima kao što su službe za zapošljavanje, savjetnici za profesionalno usmjeravanje, pružatelji usluga obrazovanja i osposobljavanja, socijalni partneri poput sindikata i udruga poslodavaca, te u potpunosti u skladu s aktualnom političkom suradnjom, kao što je Bolonjski proces u Europskom prostoru visokog obrazovanja. Konstruktivna suradnja između Komisije, država članica i dionika ključna je za uspješan razvoj i provedbu okvira Europass.

(30)

Na obradu osobnih podataka koji se pohranjuju i obrađuju u skladu s ovom Odlukom trebali bi se primjenjivati relevantno pravo Unije u području zaštite osobnih podataka i nacionalne provedbene mjere. Korisnici bi trebali moći ograničiti pristup svojim osobnim podatcima.

(31)

Sudjelovanje u okviru trebalo bi biti otvoreno članicama Europskoga gospodarskog prostora koje nisu države članice EU-a, zemljama pristupnicama, državama kandidatkinjama i potencijalnim državama kandidatkinjama za pristupanje Uniji na temelju njihova dugoročnog interesa i suradnje s Unijom u tom području. Sudjelovanje bi trebalo biti u skladu s odgovarajućim odredbama instrumenata kojima se uređuju odnosi Unije i tih zemalja. Informacije o vještinama i kvalifikacijama pružene putem okvira Europass trebale bi dolaziti iz većeg broja zemalja i obrazovnih sustava, a ne samo iz zemalja sudionica, i odražavati migracijska kretanja iz drugih dijelova svijeta i u druge dijelove svijeta.

(32)

Komisija bi trebala osigurati dosljednu provedbu i praćenje ove Odluke u okviru savjetodavne skupine za Europass sastavljene od predstavnika država članica i relevantnih dionika. Savjetodavna skupina trebala bi ponajprije razviti strateški pristup provedbi i budućem razvoju Europassa te pružati savjete o razvoju internetskih alata, među ostalim i s pomoću ispitivanja, te o informacijama koje se pružaju putem internetske platforme Europass, prema potrebi u suradnji s drugim skupinama.

(33)

Sufinanciranje radi provedbe ove Odluke osigurava se, među ostalim, programom Unije Erasmus+, kako je uspostavljen Uredbom (EU) br. 1288/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8). Odbor koji je osnovan u skladu s tom uredbom uključen je u strateške rasprave o napretku provedbe Europassa i o budućem razvoju situacije.

(34)

S obzirom na to da cilj ove Odluke, odnosno uspostavu sveobuhvatnog i interoperabilnog okvira alata i informacija, osobito za potrebe mobilnosti u transnacionalnom zapošljavanju i učenju, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog učinka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Odluka ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(35)

Obveze te administrativno i financijsko opterećenje država članica općenito trebaju biti uravnoteženi s obzirom na troškove i koristi.

(36)

Aktivnosti koje se izvršavaju u kontekstu ove Odluke trebale bi imati stručnu potporu agencija Unije, posebno Europskog centra za razvoj strukovnog obrazovanja, u okviru njihovih područja nadležnosti.

(37)

Stoga bi Odluku br. 2241/2004/EZ trebalo staviti izvan snage. Tim stavljanjem izvan snage ne bi se smjeli dovesti u pitanje valjanost ili status prethodno izdanih dokumenata Europass. Svi utvrđeni obrasci dokumenata Europass trebali bi se zadržati unutar novog okvira sve dok se ne provedu potrebne izmjene ili ažuriranja u skladu s ovom Odlukom. Kako bi se osigurao nesmetan prijelaz na internetsku platformu Europass, internetski informacijski sustav Europass uspostavljen Odlukom br. 2241/2004/EZ trebao bi nastaviti s radom sve dok internetska platforma Europass ne bude pokrenuta i operativna,

(a)

pojedinačnim krajnjim korisnicima, kao što su oni koji stječu znanja, tražitelji zaposlenja, radnici i volonteri; te

(b)

relevantnim dionicima, kao što su pružatelji usluga obrazovanja i osposobljavanja, savjetnici za profesionalno usmjeravanje, poslodavci, javne službe za zapošljavanje, socijalni partneri, pružatelji rada s mladima, organizacije mladih i tvorci politika.

(a)

„dodatak svjedodžbi” znači dokument koji se prilaže svjedodžbi o strukovnom obrazovanju i osposobljavanju ili ispravi o stručnoj kvalifikaciji, a izdaju ga nadležna tijela ili organi da bi se trećim osobama – osobito u drugoj zemlji – olakšalo razumijevanje ishoda učenja koje je nositelj kvalifikacije stekao, kao i vrste, razine, konteksta, sadržaja i statusa završenog obrazovanja i osposobljavanja te stečenih vještina;

(b)

„dodatak diplomi” znači dokument koji se prilaže ispravi o završenom studiju, a izdaju ga nadležna tijela ili organi da bi se trećim osobama – osobito u drugoj zemlji – olakšalo razumijevanje ishoda učenja koje je nositelj kvalifikacije stekao, kao i vrste, razine, konteksta, sadržaja i statusa završenog obrazovanja i osposobljavanja te stečenih vještina;

(c)

„dopunske isprave Europass” znači niz dokumenata, kao što su dodatci diplomi i dodatci svjedodžbi, a izdaju ih nadležna tijela ili organi;

(d)

„profesionalno usmjeravanje” znači kontinuirani proces kojim se pojedincima omogućava da utvrde svoje sposobnosti, vještine i interese s pomoću niza individualnih i grupnih aktivnosti, da donose odluke u području obrazovanja, osposobljavanja i zanimanja te da upravljaju svojim vlastitim životnim putovima u učenju, poslu i drugim okruženjima u kojima se te sposobnosti i vještine uče ili koriste;

(e)

„europska dimenzija profesionalnog usmjeravanja” znači suradnja i podrška na razini Unije s ciljem jačanja politika, sustava i praksi za profesionalno usmjeravanje unutar Unije;

(f)

„kvalifikacija” znači formalni ishod postupka ocjenjivanja i vrednovanja koji se stječe nakon odluke nadležnog tijela ili organa da je pojedinac ostvario ishode učenja koji odgovaraju određenom standardu;

(g)

„procjena vještina” znači postupak ili metoda, za evaluaciju, mjerenje i opis, s pomoću samoprocjene ili procjene koju potvrđuje treća strana, ili obojeg, vještina pojedinaca, stečenih u okviru formalnog, neformalnog ili informalnog učenja;

(h)

„samoprocjena vještina” znači postupak u okviru kojeg pojedinci sustavno procjenjuju vlastite vještine upućivanjem na utvrđene opise vještina;

(i)

„informacije o vještinama” znači dostupna kvantitativna ili kvalitativna analiza ukupnih podataka o vještinama iz postojećih izvora u odnosu na tržište rada i odgovarajuće mogućnosti učenja u okviru sustava obrazovanja i osposobljavanja, koja može doprinijeti profesionalnom usmjeravanju i savjetovanju, postupcima zapošljavanja te izboru obrazovanja, osposobljavanja i profesionalnog razvoja;

(j)

„usluge autentifikacije” znači tehnički procesi, kao što su elektronički potpisi i autentifikacija internetskih stranica, koji omogućavaju korisnicima da potvrde informacije, poput svog identiteta, s pomoću Europassa;

(k)

„tehnička interoperabilnost” znači sposobnost sustava informacijske i komunikacijske tehnologije za interakciju u svrhu omogućivanja dijeljenja informacija, postignutog dogovorom svih strana i vlasnika informacija;

(l)

„vrednovanje” znači postupak kojim nadležno tijelo ili organ potvrđuje da je pojedinac postigao ishode učenja, uključujući one stečene u okruženju neformalnog i informalnog učenja, u odnosu na odgovarajući standard, a koji se sastoji od četiriju odvojenih faza, i to identifikacije, dokumentiranja, ocjenjivanja i potvrđivanja rezultata ocjenjivanja dodjeljivanjem cjelovitih kvalifikacija, bodova ili djelomičnih kvalifikacija, kada je to primjereno i u skladu s nacionalnim okolnostima;

(m)

„otvoreni standardi” znači tehnički standardi koji su razvijeni u procesu suradnje te su objavljeni za besplatno korištenje svim zainteresiranim stranama;

(n)

„internetska platforma” znači internetska aplikacija kojom se krajnjim korisnicima pružaju informacije i alati te im se omogućuje da izvrše određene zadatke na internetu;

(o)

„osobni podatci” znači svaka informacija koja se odnosi na identificiranu fizičku osobu ili fizičku osobu koju se može identificirati.

(a)

dokumentiranje i opisivanje osobnih podataka u različitim formatima, uključujući obrasce za životopise;

(b)

dokumentiranje i opisivanje vještina i kvalifikacija stečenih u okviru radnog iskustva i iskustva učenja, uključujući mobilnost i volonterski rad;

(c)

procjenu vještina i samoprocjenu vještina;

(d)

dokumentiranje ishoda učenja u okviru kvalifikacija, uključujući obrasce dopunskih isprava Europass iz članka 5.;

(a)

mogućnostima učenja;

(b)

kvalifikacijama i kvalifikacijskim okvirima ili sustavima;

(c)

mogućnostima za vrednovanje neformalnog i informalnog učenja;

(d)

praksama i relevantnom zakonodavstvu u pogledu priznavanja u različitim zemljama, uključujući i treće zemlje;

(e)

uslugama kojima se pruža profesionalno usmjeravanje za transnacionalnu mobilnost u svrhu učenja i upravljanje karijerom;

(f)

informacijama o vještinama prikupljenima u okviru aktivnosti na razini Unije i rada agencija Unije unutar njihova područja nadležnosti;

(g)

informacijama o vještinama i kvalifikacijama koje bi mogle biti relevantne za posebne potrebe državljana trećih zemalja koji dolaze u Uniju ili borave u Uniji kako bi se podržala njihova integracija.

(a)

osigurava dostupnost i visoku kvalitetu informacija na razini Unije ili poveznice na takve dostupne informacije, kako je navedeno u članku 3. stavku 2.;

(b)

razvija, ispituje i po potrebi ažurira internetsku platformu Europass, uključujući otvorene standarde, u skladu s potrebama korisnika i tehnološkim napretkom te u skladu s promjenama na tržištima rada i u pružanju obrazovanja i osposobljavanja;

(c)

prati i po potrebi primjenjuje najnovija tehnološka otkrića koja mogu poboljšati pristupačnost Europassa starijim osobama i osobama s invaliditetom;

(d)

osigurava da se svakim razvojem ili ažuriranjem internetske platforme Europass, uključujući otvorene standarde, podržava dosljednost informacija i pokazuje jasna dodana vrijednost;

(e)

osigurava da su svi internetski alati, a posebno alati za procjenu i samoprocjenu, u potpunosti ispitani i da je zajamčena njihova kvaliteta; i

(f)

osigurava kvalitetu i prati učinkovitost internetske platforme Europass, uključujući i internetske alate, u skladu s potrebama korisnika.

(a)

osigurava aktivno sudjelovanje i uključenost država članica u strateško planiranje, uključujući utvrđivanje strateških ciljeva i upravljanje njima, jamčenje kvalitete i financiranje, te uzima u obzir njihova stajališta;

(b)

osigurava aktivno sudjelovanje i uključenost država članica u razvoj, ispitivanje, ažuriranje i evaluaciju internetske platforme Europass, uključujući otvorene standarde, te uzima u obzir njihova stajališta;

(c)

osigurava da su relevantni dionici na razini Unije uključeni u provedbu i evaluaciju ove Odluke;

(d)

organizira aktivnosti učenja i razmjene primjera najbolje prakse među državama članicama i prema potrebi olakšava uzajamno savjetovanje na zahtjev država članica; i

(e)

osigurava da se na razini Unije provode djelotvorne i odgovarajuće aktivnosti promicanja, profesionalnog usmjeravanja i obavješćivanja kako bi se doprlo do relevantnih korisnika i dionika, uključujući osobe s invaliditetom.

(a)

koordiniraju aktivnosti povezane s provedbom internetskih alata Europass;

(b)

promiču upotrebu Europassa, jačaju razinu osviještenosti o njemu te povećavaju njegovu vidljivost;

(c)

promiču i pružaju informacije o uslugama kojima se pruža profesionalno usmjeravanje za transnacionalnu mobilnost u svrhu učenja i upravljanje karijerom, uključujući prema potrebi usluge individualnog profesionalnog usmjeravanja;

(d)

u okviru internetske platforme Europass stavljaju na raspolaganje informacije o mogućnostima učenja, kvalifikacijama i praksama priznavanja, među ostalim i putem poveznica na relevantne nacionalne internetske stranice;

(e)

uključuje dionike iz svih relevantnih sektora u aktivnosti za koje su nadležni i promiče suradnju između javnih i privatnih dionika.