9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 36/1

(1)

Jedan od ciljeva Uredbe (EU) br. 1380/2013 postupno je napuštanje prakse odbacivanja ulova u svim vrstama ribolova Unije uvođenjem obveze iskrcavanja ulova za vrste koje podliježu ograničenjima ulova.

(2)

Člankom 15. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Komisiji su dodijeljene ovlasti da s pomoću delegiranog akta donese planove za odbačeni ulov za razdoblje od najviše tri godine koje je moguće jedanput obnoviti na temelju zajedničkih preporuka koje su izradile države članice nakon savjetovanja s relevantnim savjetodavnim vijećima.

(3)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1394/2014 (2) utvrđen je plan za odbačeni ulov za ribolov određenih pelagijskih vrsta u jugozapadnim vodama kako bi se olakšala provedba obveze iskrcavanja s pomoću određenih mehanizama fleksibilnosti.

(4)

U skladu s člankom 15. stavkom 5. točkom (c) podtočkom ii., tim su planom za odbačeni ulov predviđena, među ostalim, određena izuzeća od obveze iskrcavanja svih ulova zbog nerazmjernih troškova postupanja s neželjenim ulovom za one ribolovne alate kod kojih neželjeni ulov po ribolovnom alatu ne prelazi određeni postotak ukupnog godišnjeg ulova tim alatom („izuzeća de minimis”).

(5)

U skladu s člankom 5. Delegirane uredbe (EU) br. 1394/2014 plan za odbačeni ulov prestaje važiti 31. prosinca 2017.

(6)

Belgija, Francuska, Nizozemska, Portugal i Španjolska imaju izravan upravljački interes u ribarstvu u jugozapadnim vodama. Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim vijećem za jugozapadne vode i Savjetodavnim vijećem za ribolov pelagijskih vrsta te su države članice 2. lipnja 2017. Komisiji dostavile zajedničku preporuku.

(7)

U zajedničkoj preporuci predlaže se da se produži trajanje izuzeća de minimis uspostavljenih planom za odbačeni ulov na sljedećim revidiranim razinama odbacivanja ulova:

(8)

Kako bi se opravdala predložena izuzeća de minimis, države članice dostavile su dokaze o nerazmjernim troškovima postupanja s neželjenim ulovom u relevantnim vrstama ribolova. Dokaze je preispitala stručna radna skupina Znanstvenog, tehničkog i gospodarskog odbora za ribarstvo (STECF) koja je zaključila da su u zajedničkim preporukama sadržani obrazloženi argumenti povezani s nerazmjernim troškovima postupanja s neželjenim ulovom, što je u nekim slučajevima potvrđeno i kvalitativnom procjenom troškova. U svjetlu prethodno navedenoga i u nedostatku drugačijih znanstvenih informacija primjereno je produljiti trajanje izuzeća de minimis u skladu s postocima predloženima u zajedničkoj preporuci i na razinama koje ne premašuju dopuštene u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013.

(9)

Člankom 2. Delegirane uredbe (EU) br. 1394/2014 predviđa se izuzeće na temelju stope preživljavanja za inćuna, šaruna, čileanskog šnjura i skušu ulovljene u artizanalnom ribolovu okružujućim mrežama plivaricama, a člankom 4. te Uredbe posebna minimalna referentna veličina za očuvanje inćuna. Te je mjere pozitivno ocijenio STECF 2014. Komisija smatra da dokazi na kojima se ta ocjena temeljila i dalje vrijede za sljedeće tri godine. Stoga je primjereno proširiti primjenu tih mjera do 2020.

(10)

Delegiranu uredbu (EU) br. 1394/2014 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(11)

Budući da mjere predviđene ovom Uredbom izravno utječu na gospodarske aktivnosti povezane s ribolovnom sezonom plovila Unije i na njezino planiranje, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu neposredno nakon objave. S obzirom na to da plan za odbačeni ulov utvrđen Delegiranom uredbom (EU) 1394/2014 prestaje važiti 31. prosinca 2017., ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2018.,

(1)

Članak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 3.

Izuzeća de minimis

Odstupajući od članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013, smiju se odbaciti sljedeće količine:

(2)

U članku 5. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Primjenjuje se od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2020.”

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 36/4

(1)

Cilj Uredbe (EU) br. 1380/2013 postupno je napuštanje prakse odbacivanja ulova u svim vrstama ribolova Unije uvođenjem obveze iskrcavanja ulova za vrste koje podliježu ograničenjima ulova.

(2)

Člankom 15. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Komisiji su dodijeljene ovlasti za donošenje planova za odbačeni ulov s pomoću delegiranog akta za razdoblje od najviše tri godine, uz mogućnost jednog produljenja, na temelju zajedničkih preporuka koje izrađuju države članice uz savjetovanje s relevantnim savjetodavnim vijećima.

(3)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1395/2014 (2) uspostavljen je plan za odbačeni ulov za ribolov određenih malih pelagijskih vrsta i ribolov u industrijske svrhe u Sjevernome moru kako bi se s pomoću određenih mehanizama fleksibilnosti olakšala provedba obveze iskrcavanja.

(4)

U skladu s člankom 15. stavkom 5. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1380/2013, ako se na temelju znanstvenih dokaza utvrdi da bi povećanja selektivnosti bilo vrlo teško postići ili ako rukovanje neželjenim ulovom podrazumijeva nerazmjerne troškove, mogu se utvrditi izuzeća od obveze iskrcavanja cjelokupnog ulova (izuzeća de minimis).

(5)

Belgija, Danska, Francuska, Njemačka, Nizozemska, Švedska i Ujedinjena Kraljevina imaju izravan upravljački interes u ribarstvu u Sjevernome moru. Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim vijećem za Sjeverno more i Savjetodavnim vijećem za ribolov pelagijskih vrsta te su države članice 31. svibnja 2017. Komisiji dostavile zajedničku preporuku.

(6)

U zajedničkoj preporuci predlaže se da se za 2018., 2019. i 2020. utvrdi izuzeće de minimis za najviše 1 % ukupnog godišnjeg ulova skuše, šaruna, haringe i pišmolja u ribolovu malih pelagijskih vrsta koji se obavlja pelagijskim koćaricama (OTM i PTM) ukupne dužine do 25 m kojima se ciljano love skuša, šarun i haringa u zonama ICES-a IV.b i IV.c južno od 54° sjeverno.

(7)

Države članice dostavile su znanstvene dokaze da rukovanje neželjenim ulovom u predmetnim vrstama ribolova podrazumijeva nerazmjerne troškove. Te je dokaze preispitao Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF). STECF je zaključio da bi to izuzeće de minimis moglo potaknuti predmetne flote da prilagode svoje postupanje i nastave tražiti nove načine za poboljšanje selektivnosti. Stoga se predloženo izuzeće smije uvrstiti u Delegiranu uredbu (EU) br. 1395/2014.

(8)

Trajanje plana za odbačeni ulov stoga bi trebalo produljiti do 31. prosinca 2020.

(9)

Članak 2. Delegirane uredbe (EU) br. 1395/2014 odnosi se na izuzeće na temelju stope preživljavanja za skušu i za haringu ulovljene u ribolovu okružujućim mrežama plivaricama, članak 4. odnosi se na dokumentaciju o ulovima, a članak 4.a odnosi se na tehničke mjere za ribolov papaline. Mjeru o izuzeću na temelju stope preživljavanja pozitivno je ocijenio STECF 2014., a tehničke mjere za ribolov papaline pozitivno je ocijenilo Međunarodno vijeće za istraživanje mora (ICES) 2017. Komisija smatra da će dokazi na kojima se temelji ta ocjena biti valjani i sljedeće tri godine. Stoga je primjereno primjenu tih mjera produljiti do 2020.

(10)

Delegiranu uredbu (EU) br. 1395/2014 i njezin prilog trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(11)

Budući da mjere predviđene ovom Uredbom izravno utječu na gospodarske aktivnosti povezane sa sezonom ribolova plovila Unije i na njezino planiranje, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu neposredno nakon objave. S obzirom na to da plan za odbačeni ulov uspostavljen Delegiranom uredbom (EU) br. 1395/2014 prestaje važiti 31. prosinca 2017., ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2018.

1.

U članku 3. naslov se zamjenjuje sljedećim: „Izuzeće de minimis u 2015. i 2016.”.

2.

Umeće se sljedeći članak 3.a:

„Članak 3.a

Izuzeće de minimis u 2018., 2019. i 2020.

Odstupajući od članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013, u 2018., 2019. i 2020. smije se odbaciti najviše 1 % ukupnog godišnjeg ulova skuše, šaruna, haringe i pišmolja u ribolovu pelagijskih vrsta koji se obavlja pelagijskim koćaricama ukupne dužine do 25 metara s pomoću pelagijskih povlačnih mreža (OTM/PTM) kojima se ciljano love skuša, šarun i haringa u zonama ICES-a IV.b i IV.c južno od 54° sjeverno.”.

3.

U članku 5. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Primjenjuje se od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2020.”.

4.

Prilog se zamjenjuje tekstom iz Priloga ovoj Uredbi.

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 36/8

(1)

Cilj Uredbe (EU) br. 1380/2013 postupno je napuštanje prakse odbacivanja ulova u svim vrstama ribolova Unije uvođenjem obveze iskrcavanja ulova za vrste koje podliježu ograničenjima ulova.

(2)

Člankom 15. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Komisiji su dodijeljene ovlasti za donošenje planova za odbačeni ulov s pomoću delegiranog akta za razdoblje od najviše tri godine, uz mogućnost jednog produljenja, na temelju zajedničkih preporuka koje izrađuju države članice uz savjetovanje s relevantnim savjetodavnim vijećima.

(3)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1393/2014 (2) uspostavljen je plan za odbačeni ulov za ribolov određenih pelagijskih vrsta u sjeverozapadnim vodama kako bi se s pomoću određenih mehanizama fleksibilnosti olakšala provedba obveze iskrcavanja.

(4)

Belgija, Francuska, Irska, Nizozemska, Španjolska i Ujedinjena Kraljevina imaju izravan upravljački interes u ribarstvu u sjeverozapadnim vodama. Nakon savjetovanja sa Savjetodavnim vijećem za sjeverozapadne vode i Savjetodavnim vijećem za ribolov pelagijskih vrsta te su države članice 31. svibnja 2017. Komisiji dostavile zajedničku preporuku.

(5)

U skladu s člankom 15. stavkom 5. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1380/2013 mogu se utvrditi izuzeća od obveze iskrcavanja cjelokupnog ulova za vrste za koje znanstveni dokazi pokazuju visoke stope preživljavanja („izuzeća na temelju stope preživljavanja”).

(6)

U zajedničkoj preporuci predlaže se da se 2019. i 2020. uz određene uvjete primjenjuje izuzeće na temelju stope preživljavanja na skušu i haringu ulovljene malim okružujućim mrežama kojima se ciljano love vrste na koje se ne primjenjuju kvote u zonama ICES-a VII.e i VII.f. Dokaze koje su dostavile države članice kako bi opravdale to izuzeće preispitao je Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF). STECF je zaključio da su dokazi kojima se podupire predloženo izuzeće slični dokazima kojima su opravdana druga izuzeća koja su uvrštena u prošli plan za odbačeni ulov te da ih je STECF već ocijenio. U skladu s člankom 15. stavkom 5. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1380/2013, ako se na temelju znanstvenih dokaza utvrdi da bi povećanja selektivnosti bilo vrlo teško postići ili ako rukovanje neželjenim ulovom podrazumijeva nerazmjerne troškove, mogu se utvrditi i izuzeća od obveze iskrcavanja cjelokupnog ulova (izuzeća de minimis).

(7)

U zajedničkoj preporuci predlaže se izuzeće de minimis za najviše 6 % u 2018. te 5 % u 2019. i 2020. ukupnog godišnjeg ulova ugotice pučinke (Micromesistius poutassou) u industrijskom ribolovu pelagijskim koćaricama kojima se ciljano lovi ta vrsta u zonama ICES-a V.b, VI. i VII. i na kojima se ta vrsta obrađuje radi dobivanja osnove surimija. Predmetne države članice dostavile su dokaze da se povećana selektivnost ne može ostvariti te da su troškovi za rukovanje neželjenim ulovom nerazmjerni. STECF je preispitao predloženo izuzeće i zaključio da je ono dovoljno opravdano. Stoga se predloženo izuzeće smije uvrstiti u Delegiranu uredbu (EU) br. 1393/2014.

(8)

U zajedničkoj preporuci predlaže se primjena izuzeća de minimis za najviše 6 % u 2018. te 5 % u 2019. i 2020. ukupnog godišnjeg ulova bijele tune (Thunnus alalunga) u usmjerenom ribolovu bijele tune s pomoću pelagijskih povlačnih mreža koje se povlače dvama brodovima (PTM) u zoni ICES-a VII. Države članice dostavile su dokaze da su troškovi za skladištenje neželjenog ulova i rukovanje njime na moru i na kopnu nerazmjerni. Dokaze koje su dostavile države članice preispitao je STECF. STECF je u svojoj ocjeni naveo da postoji rizik od povećanja vrijednosti ulova. U tom kontekstu trebalo bi istaknuti da se, u skladu s člankom 19.a stavkom 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 850/1998 (3), zabrana odbacivanja ulova ne primjenjuje na ulove vrsta koje su u skladu s člankom 15. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1380/2013 izuzete od primjene obveze iskrcavanja. Stoga se predloženo izuzeće smije uvrstiti u Delegiranu uredbu (EU) br. 1393/2014.

(9)

U zajedničkoj preporuci predlaže se da se 2018., 2019. i 2020. primjenjuje izuzeće de minimis za najviše 1 % ukupnog godišnjeg ulova skuše (Scomber scombrus), šaruna (Trachurus ssp.), haringe (Clupea harengus) i pišmolja (Merlangius Merlangus) u ribolovu malih pelagijskih vrsta koji se obavlja pelagijskim koćaricama (OTM i PTM) ukupne dužine do 25 m kojima se ciljano love skuša, šarun i haringa u zoni ICES-a VII.d. STECF je preispitao znanstvene dokaze koje su dostavile države članice kako bi poduprle predloženo izuzeće. STECF je zaključio da bi to izuzeće de minimis moglo potaknuti predmetne flote da prilagode svoje postupanje i nastave tražiti nove načine za poboljšanje selektivnosti. Stoga se predmetno izuzeće smije uvrstiti u Delegiranu uredbu (EU) br. 1393/2014.

(10)

Trajanje plana za odbačeni ulov stoga bi trebalo produljiti do 31. prosinca 2020.

(11)

Članak 2. Delegirane uredbe (EU) br. 1393/2014 odnosi se na izuzeće na temelju stope preživljavanja za skušu i za haringu ulovljene u ribolovu okružujućim mrežama plivaricama. Tu je mjeru STECF pozitivno ocijenio 2014. Komisija smatra da će dokazi na kojima se temelji ta ocjena biti valjani i sljedeće tri godine. Stoga je primjereno primjenu te mjere produljiti do 2020.

(12)

Delegiranu uredbu (EU) br. 1393/2014 i njezin prilog trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(13)

Budući da mjere predviđene ovom Uredbom izravno utječu na gospodarske aktivnosti povezane sa sezonom ribolova plovila Unije i na njezino planiranje, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu neposredno nakon objave. S obzirom na to da plan za odbačeni ulov uspostavljen Delegiranom uredbom (EU) br. 1393/2014 prestaje važiti 31. prosinca 2017., ova bi se Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2018.,

1.

u članku 2. dodaje se sljedeći stavak 6.:

„6.   Odstupajući od članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013, obveza iskrcavanja ne primjenjuje se 2019. i 2020. na ulov skuše i haringe ostvaren u ribolovu malim okružujućim mrežama kojima se ciljano love pelagijske vrste na koje se ne primjenjuju kvote u zonama ICES-a VII.e i VII.f, ako se zahtjevi iz stavaka od 1. do 5. ovog članka te iz članka 4. ove Uredbe ispune mutatis mutandis.”;

2.

u članku 3. naslov se zamjenjuje sljedećim: „Izuzeća de minimis u 2015., 2016. i 2017.”;

3.

umeće se sljedeći članak 3.a:

„Članak 3.a

Izuzeća de minimis u 2018., 2019. i 2020.

Odstupajući od članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013, smiju se odbaciti sljedeće količine:

4.

u članku 5. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Primjenjuje se od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2020.”;

5.

Prilog se zamjenjuje tekstom iz Priloga ovoj Uredbi.

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 36/13

(1)

U cilju zaštite juvenilnih igluna, točkama 15. i 17. Preporuke 16-05 Međunarodne komisije za zaštitu atlantskih tuna (ICCAT) predviđa se najmanja dopuštena veličina za iglune ulovljene u Sredozemnome moru. Ulov i usputni ulov igluna ispod te najmanje dopuštene veličine, uključujući u sportskom i rekreacijskom ribolovu, ne smiju se zadržavati na ribarskom plovilu, prekrcavati, prevoziti, skladištiti, iskrcavati, prodavati, izlagati ili nuditi na prodaju.

(2)

Nadalje, u skladu s točkom 17. Preporuke ICCAT-a 16-05 plovila koja aktivno love iglune moraju odbaciti slučajni ulov igluna ispod najmanje dopuštene veličine koji premašuje 5 % njihova ukupnog ulova igluna.

(3)

U pogledu sportskog i rekreacijskog ribolova, točkama 23. i 26. Preporuke ICCAT-a 16-05 utvrđeno je da bi trebalo biti zabranjeno loviti, zadržavati na plovilu, prekrcavati ili iskrcavati više od jednog sredozemnog igluna po plovilu na dan. Trebalo bi uvesti potrebne korake kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri osiguralo puštanje sredozemnih igluna koji su ulovljeni živi tijekom sportskog i rekreacijskog ribolova, posebno onih juvenilnih.

(4)

Točkom 30. Preporuke ICCAT-a 16-05 utvrđeno je da plovila koja nemaju odobrenje za aktivni ribolov sredozemnog igluna na plovilu smiju držati ulove igluna koji ne premašuju najveće ograničenje usputnog ulova po plovilu i po ribolovnoj operaciji. Države članice trebale bi utvrditi ograničenje usputnog ulova u okviru svojih godišnjih planova ribolova i o tome obavijestiti Komisiju. Plovila koja nemaju odobrenje za aktivni ribolov sredozemnog igluna ne bi smjela zadržavati na plovilu usputni ulov sredozemnog igluna koji premašuje ograničenja utvrđena u nacionalnim godišnjim planovima ribolova.

(5)

Kako bi se osigurala dosljednost između Preporuke ICCAT-a 16-05 i prava Europske unije, obveza iskrcavanja iz članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013 ne bi se trebala primjenjivati na plovila Unije koja sudjeluju u ribolovu sredozemnog igluna.

(6)

Delegiranu Uredbu Komisije (EZ) 2015/98 (2) trebalo bi izmijeniti kako bi se uključile nove odredbe u kojima se odražavaju uvjeti ribolova utvrđeni Preporukom ICCAT-a 16-05.

(7)

U skladu s rokom utvrđenim u članku 15. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013 ova bi Uredba trebala stupiti na snagu odmah nakon njezine objave,

1.

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

2.

Novi članak 5.a umeće se kako slijedi:

„Članak 5.a

Sredozemni iglun

1.   Odstupajući od članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013, zabranjuje se ciljano loviti, zadržavati na plovilu, prekrcavati, iskrcavati, prevoziti, skladištiti, prodavati, izlagati ili nuditi na prodaju ulov i usputni ulov igluna (Xiphias gladius), uključujući u okviru rekreacijskog i sportskog ribolova:

2.   Neovisno o stavku 1., ulovna plovila koja aktivno love igluna mogu zadržavati na plovilu, prekrcavati, prebacivati, iskrcavati, prevoziti, skladištiti, prodavati, izlagati ili nuditi na prodaju slučajne ulove igluna ispod najmanje dopuštene veličine, pod uvjetom da ti ulovi ne premašuju 5 % njihova ukupnog ulova igluna po masi ili broju komada.

3.   Odstupajući od članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013, ulovna plovila koja igluna ne love aktivno ne smiju zadržavati na plovilu iglune u količini koja po masi ili broju komada premašuje ograničenje usputnog ulova koje su za ukupni ulov na plovilu države članice utvrdile u svojim godišnjim planovima ribolova.

4.   Odstupajući od članka 15. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1380/2013, u okviru sportskog i rekreacijskog ribolova zabranjuje se loviti, zadržavati na plovilu, prekrcavati ili iskrcavati više od jednog igluna po plovilu na dan. Države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi se osiguralo i olakšalo oslobađanje igluna koji su ulovljeni živi u okviru sportskog i rekreacijskog ribolova.”

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 36/15

(1)

Uredbom (EZ) br. 882/2004 utvrđene su opće zadaće i zahtjevi za referentne laboratorije Europske unije („referentni laboratoriji EU-a”) za hranu i hranu za životinje te za zdravlje životinja. U skladu s tom Uredbom referentni laboratoriji EU-a odgovorni su, posebno, za davanje nacionalnim referentnim laboratorijima podataka o analitičkim metodama i za koordinaciju primjene tih metoda. Referentni laboratoriji EU-a za hranu i hranu za životinje navedeni su u dijelu I. Priloga VII. toj Uredbi. U području zagađivača u hrani i hrani za životinje, određeni su referentni laboratorij EU-a za teške metale u hrani za životinje i hrani, referentni laboratorij EU-a za mikotoksine, referentni laboratorij EU-a za policiklične aromatske ugljikovodike (PAH) i referentni laboratorij EU-a za dioksine i PCB-e u hrani za životinje i hrani.

(2)

Referentni laboratorij EU-a za teške metale u hrani za životinje i hrani, referentni laboratorij EU-a za policiklične aromatske ugljikovodike (PAH) i referentni laboratorij EU-a za mikotoksine u hrani za životinje i hrani trenutačno se, a od 2006., nalaze u Zajedničkom istraživačkom centru (JRC) Europske komisije, koji je obavijestio Glavnu upravu za zdravlje i sigurnost hrane da se od 1. siječnja 2018. ti referentni laboratoriji EU-a više neće ondje nalaziti.

(3)

U tim područjima učinkovitost službenih kontrola i drugih kontrolnih aktivnosti ovisi o kvaliteti, ujednačenosti i pouzdanosti metoda analize i rezultata analize koje provode službeni laboratoriji te postoji stalna potreba promicanja ujednačene prakse u uporabi analitičkih metoda. Potrebno je zadržati referentne laboratorije EU-a u tim područjima i stoga treba odrediti nove. Osim toga, budući da su još 2006. utvrđeni novi prioriteti u području metala, dušičnih spojeva, procesnih zagađivača i biljnih toksina, potrebno je proširiti opseg aktivnosti i zadataka novih referentnih laboratorija EU-a koji će biti određeni.

(4)

Opseg aktivnosti i zadaća trenutačnog referentnog laboratorija EU-a za teške metale u hrani za životinje i hrani trebalo bi stoga proširiti na sve metale i dušične spojeve u hrani za životinje i hrani, trenutačnog referentnog laboratorija EU-a za policiklične aromatske ugljikovodike (PAH) na sve procesne zagađivače te trenutačnog referentnog laboratorija EU-a za mikotoksine u hrani za životinje i hrani na mikotoksine i biljne toksine u hrani za životinje i hrani.

(5)

Stoga je Komisija 23. siječnja 2017. pokrenula poziv za podnošenje prijava za odabir i određivanje referentnog laboratorija EU-a za navedena područja. Odabrani laboratorij, National Food Institute, Technical University of Denmark (Danska) trebalo bi odrediti kao referentni laboratorij EU-a za metale i dušične spojeve u hrani za životinje i hrani, laboratorij National Food Institute, Technical University of Denmark (Danska) kao referentni laboratorij EU-a za procesne zagađivače te laboratorij RIKILT (Stichting Wageningen Research) (Nizozemska) kao referentni laboratorij EU-a za mikotoksine i biljne toksine u hrani za životinje i hrani.

(6)

S obzirom na sve veću važnost kloriranih postojanih zagađivača, osim PCB-a i dioksina, bromiranih postojanih zagađivača i fluoriranih postojanih zagađivača za sigurnost hrane za životinje i hrane, također je primjereno proširiti opseg djelovanja referentnog laboratorija EU-a za dioksine i PCB-e u hrani za životinje i hrani na sve halogenirane postojane organske onečišćujuće tvari u hrani za životinje i hrani. Stoga bi referentni laboratorij EU-a za dioksine i PCB-e u hrani za životinje i hrani trebalo preimenovati u referentni laboratorij EU-a za halogenirane postojane organske onečišćujuće tvari u hrani za životinje i hrani, kako bi se odrazila ta proširenja opsega djelovanja.

(7)

Dio I. Priloga VII. Uredbi (EZ) br. 882/2004 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 36/18

(1)

Direktivom Vijeća 92/65/EEZ (2) predviđa se alternativni sustav karanteni za bjesnoću za ulaz određenih domaćih mesojeda u države članice. U skladu člankom 16. drugim stavkom te direktive navedeni sustav u slučaju uvoza pasa, mačaka i pitomih vretica iz određenih trećih zemalja zahtijeva provjere učinkovitosti cijepljenja tih životinja titracijom antitijela.

(2)

Te se provjere zahtijevaju i u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 576/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) u slučaju nekomercijalnog premještanja pasa, mačaka i pitomih vretica iz određenih trećih zemalja.

(3)

Odlukom 2000/258/EZ „Agence française de sécurité sanitaire des aliments” (AFSSA), Nancy, Francuska, određena je kao poseban institut odgovoran za utvrđivanje kriterija za standardizaciju seroloških testova u svrhu praćenja učinkovitosti cjepiva protiv bjesnoće. AFSSA je sada sastavni dio agencije „Agence nationale de sécurité sanitaire de l'alimentation, de l'environnement et du travail” (ANSES) u Francuskoj.

(4)

Odlukom 2000/258/EZ među ostalim se predviđa da ANSES ocjenjuje laboratorije u trećim zemljama koji su podnijeli zahtjev da im se odobri provođenje seroloških testova u svrhu praćenja učinkovitosti cjepiva protiv bjesnoće.

(5)

Nadležno tijelo Brazila podnijelo je zahtjev za odobrenje laboratorija „TECSA LABORATÓRIOS LTDA” u Belo Horizonteu, za koji je ANSES 23. listopada 2017. izradio i Komisiji dostavio povoljno izvješće o ocjeni.

(6)

Odobrenje dodijeljeno 31. siječnja 2006. u skladu s Odlukom 2000/258/EZ laboratoriju „Instituto Pasteur” u São Paulu, Brazil, povučeno je u skladu s Odlukom Komisije 2010/436/EU (4) na temelju nepovoljnog izvješća o ocjeni od 30. rujna 2011., koje je ANSES izradio za taj laboratorij i dostavio Komisiji.

(7)

Nadležno tijelo Brazila podnijelo je zahtjev za ponovno odobrenje laboratorija „Instituto Pasteur” u São Paulu, za koji je ANSES 23. listopada 2017. izradio i Komisiji dostavio povoljno izvješće o ocjeni.

(8)

Nadležno tijelo Ruske Federacije podnijelo je zahtjev za odobrenje laboratorija „NoviStem LLC” u Moskvi i „Institute of Veterinary Medicine Biotechnology LLC (IBVM)” u Volginskiju, za koje je ANSES 23. listopada 2017. izradio i Komisiji dostavio povoljno izvješće o ocjeni.

(9)

Stoga bi laboratorije „TECSA LABORATÓRIOS LTDA” u Belo Horizonteu, „Instituto Pasteur” u São Paulu, „NoviStem LLC” u Moskvi i „Institute of Veterinary Medicine Biotechnology LLC (IBVM)” u Volginskiju trebalo ovlastiti za provođenje seroloških testova u svrhu praćenja učinkovitosti cjepiva protiv bjesnoće kod pasa, mačaka i pitomih vretica.

(10)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

(a)

(b)

(c)

(d)

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 36/20

(1)

Provedbenom odlukom Komisije (EU, Euratom) 2016/2366 (2) utvrđuju se postupci za prosljeđivanje informacija država članica Komisiji u okviru sustava vlastitih sredstava.

(2)

Trebalo bi uspostaviti modele za mjesečne prijenose izvadaka iz računa „A” i „B” kako bi se moglo izvještavati na strukturiran način. Potrebno je pojasniti da „naplaćeni iznosi” odražavaju ispunjavanje financijskih obveza država članica da stave na raspolaganje tradicionalna vlastita sredstva, a ne samo plaćanja koja su države članice primile od gospodarskih subjekata koji duguju carinske pristojbe. „Naplaćeni iznosi” trebali bi stoga izričito uključivati iznose koji se stavljaju na raspolaganje proračunu Unije zato što se njihovo nenaplaćivanje od dužnika može pripisati državama članicama zbog administrativnih pogrešaka ili njihova nedostatka dužne pažnje pri naplati. U izvacima bi trebalo navesti dodatne informacije radi veće jasnoće i transparentnosti.

(3)

Svi iznosi stavljeni na raspolaganje kao tradicionalna vlastita sredstva na računima Komisije u skladu s člankom 9. Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014 trebali bi se uvesti u izvatke iz računa i njihove priloge. Kako bi se osiguralo evidentiranje svih iznosa, čak i onih koji su stavljeni na raspolaganje izvan roka utvrđenog u članku 10. stavku 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014, trebalo bi unijeti dodatne informacije u naknadne priloge izvacima iz računa „A”.

(4)

Izvješće iz članka 13. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014 trebalo bi sadržavati sve činjenice potrebne za cjelovito ispitivanje razloga zbog kojih država članica nije stavila na raspolaganje iznose koji se smatraju ili su proglašeni nenaplativima, a premašuju 100 000 EUR, uključujući mjere koje je država članica poduzela za osiguravanje naplate. Izvješća podnesena na temelju Provedbene odluke (EU, Euratom) 2016/2366 ponekad nisu iscrpna i iz tog se razloga predmetnoj državi članici trebaju uputiti zahtjevi za dodatne informacije. Stoga je nužno u postojeće obrasce unijeti dodatne elemente i pojašnjenja, kao što su dodatni podaci o nastalom dugu i događajima koji su doveli do utvrđivanja prava, o uzajamnoj pomoći te o postupku plaćanja i naplate.

(5)

Potrebno je uzeti u obzir izmjene Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014 uvedene Uredbom Vijeća (EU, Euratom) 2016/804 (3), koja se primjenjuje od 1. listopada 2016., u pogledu mogućeg oslobođenja od obveze stavljanja na raspolaganje proračunu Unije onih dostupnih iznosa tradicionalnih vlastitih sredstava koji se pokažu nenaplativima zbog odgođenog knjiženja na račune ili odgođene obavijesti o carinskim dugovima kako se ne bi ugrozile kaznene istrage koje utječu na financijske interese Unije.

(6)

Potrebno je predvidjeti prijelazno razdoblje kako bi se državama članicama dalo vremena za prilagodbu na promjene u obrascima za izvješćivanje u skladu s člankom 6. stavkom 4. i člankom 13. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 609/2014.

(7)

Zbog jasnoće i pravne sigurnosti Provedbenu odluku (EU, Euratom) 2016/2366 trebalo bi staviti izvan snage,

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 36/33

(1)

Provedbenom odlukom Komisije (EU, Euratom) 2016/2365 (2) utvrđuju se postupci za prosljeđivanje informacija država članica Komisiji u okviru sustava vlastitih sredstava.

(2)

Slučajeve prijevare i nepravilnosti treba navesti na strukturiran način, uz navođenje informacija o rizicima. Isti obrazac za prijevare i nepravilnosti već se upotrebljava za ažuriranje prethodno prijavljenih slučajeva. Stoga je Prilog II. Provedbenoj odluci (EU, Euratom) 2016/2365 zastario.

(3)

Potrebno je predvidjeti prijelazno razdoblje kako bi se državama članicama dalo vremena za prilagodbu na promjene u obrascima za izvješćivanje u skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 608/2014.

(4)

Zbog jasnoće i pravne sigurnosti Provedbenu odluku (EU, Euratom) 2016/2365 trebalo bi staviti izvan snage,

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 36/38

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 36/38

9.2.2018   

HR

Službeni list Europske unije

L 36/39