20.12.2017

Službeni list Europske unije

L 341/1

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/2358

оd 21. rujna 2017.

o dopuni Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu zahtjeva za nadgledanje proizvoda i upravljanje njima za društva za osiguranje i distributere osiguranja

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (1), a posebno njezin članak 25. stavak 2.,

budući da:

(1)

Direktivom (EU) 2016/97 Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata za dodatno utvrđivanje zahtjeva za nadgledanje proizvoda i upravljanja njima utvrđenih člankom 25. te Direktive. Radi učinkovite zaštite potrošača, pravila o nadgledanju proizvoda i upravljanju njima trebala bi se dosljedno primjenjivati na sve nove proizvode osiguranja i na velike prilagodbe postojećih proizvoda osiguranja, bez obzira na vrstu proizvoda i zahtjeve koji se primjenjuju na prodajno mjesto. Oblikom uredbe osigurava se usklađen okvir za sve subjekte na tržištu i najbolje je moguće jamstvo jednakih pravila za sve, jednakih uvjeta tržišnog natjecanja i odgovarajućeg standarda zaštite potrošača.

(2)

U skladu sa zahtjevima Direktive (EU) 2016/97 mjere za nadgledanje proizvoda i upravljanje njima potrebno je odabrati te proporcionalno i primjereno primjenjivati ovisno o složenosti proizvoda i mjeri u kojoj je moguće prikupiti javno dostupne informacije, uzimajući u obzir svojstva proizvoda osiguranja i pripadajući rizik od štete za potrošača, karakteristike ciljnog tržišta i vrstu, opseg i složenost relevantnog poslovanja proizvođača ili distributera. Proporcionalnost znači da bi te mjere trebale biti relativno jednostavne u slučaju jasnih i jednostavnih proizvoda koji odgovaraju potrebama i karakteristikama masovnog maloprodajnog tržišta, uključujući postojeće proizvode neživotnog osiguranja s ograničenim i jasno razumljivim opsegom. S druge strane, kad je riječ o složenijim proizvodima s većim rizikom od štete za potrošača, uključujući investicijske proizvode osiguranja koji nisu obuhvaćeni člankom 30. stavkom 3. Direktive (EU) 2016/97, potrebne su preciznije mjere.

(3)

Za potrebe članka 25. stavka 1. Direktive (EU) 2016/97 posrednika u osiguranju potrebno je smatrati proizvođačem proizvoda osiguranja ako je iz cjelokupne analize njegova poslovanja na pojedinačnoj osnovi jasno da posrednik u osiguranju samostalno odlučuje o ključnim obilježjima i glavnim elementima proizvoda osiguranja, uključujući pokriće, cijenu, troškove, rizike, ciljno tržište ili prava u području naknade i jamstva. Poslovi koje uključuju isključivo prilagodbu postojećih proizvoda osiguranja, uključujući predmete u kojima posrednik može odabrati različite varijante proizvoda, različite ugovorne odredbe ili opcije ili može ugovoriti s potrošačem popust na premije ili naknade, ne bi se trebali smatrati proizvodnjom jer u takvim slučajevima glavne odluke o obliku i razvoju proizvoda donosi društvo za osiguranje, a ne posrednik.

(4)

Ako u oblikovanju i razvoju proizvoda osiguranja sudjeluju posrednik u osiguranju i društvo za osiguranje i oba o tome odlučuju, posrednik u osiguranju i društvo za osiguranje trebaju u pisanom sporazumu utvrditi pojedinosti svoje suradnje i svojih uloga kako bi nadležna tijela mogla nadzirati usklađenost s pravnim zahtjevima.

(5)

Utvrđivanje ciljnog tržišta koje obavlja proizvođač potrebno je shvatiti kao opis skupine potrošača sa zajedničkim karakteristikama na apstraktnoj i općenitoj razini kako bi se proizvođaču omogućilo da prilagodi obilježja proizvoda potrebama, karakteristikama i ciljevima te skupine potrošača. Taj postupak treba razlikovati od pojedinačne procjene na prodajnom mjestu radi utvrđivanja zadovoljava li proizvod osiguranja zahtjeve i potrebe te, ovisno o slučaju, je li investicijski proizvod osiguranja primjeren ili prikladan za pojedinačnog potrošača ili potencijalnog potrošača.

(6)

Razina granularnosti i kriteriji za određivanje ciljnog tržišta te utvrđivanje primjerene distribucijske strategije trebali bi biti relevantni za proizvod i omogućiti procjenu pripada li potrošač ciljnom tržištu. Kad je riječ o jednostavnijim, uobičajenijim proizvodima, ciljno tržište nije potrebno detaljno odrediti, a za složenije ili manje uobičajene proizvode ciljno tržište trebalo bi se detaljnije odrediti uzimajući u obzir veći rizik od štete za potrošača koji je povezan s tim proizvodima.

(7)	Kako bi se poboljšala zaštita potrošača, posebno u pogledu investicijskih proizvoda osiguranja, proizvođači bi trebali imati mogućnost odrediti posebne skupine potrošača za koje proizvod osiguranja najčešće nije prikladan.

(8)

U sklopu nadgledanja proizvoda i upravljanja njima proizvođači bi trebali obavljati i odgovarajuće testiranje proizvoda osiguranja, uključujući, ovisno o slučaju, a posebno u slučaju investicijskih proizvoda osiguranja, analize scenarija kako bi se osiguralo da proizvod tijekom cijelog trajanja ispunjava potrebe, ciljeve i karakteristike ciljnog tržišta. To bi trebalo posebno uključivati procjene učinkovitosti proizvoda i profila rizika/nagrade. Međutim, zahtjev za procjenu učinkovitosti proizvoda ne bi trebalo shvatiti kao uplitanje u slobodu proizvođača da određuje premije ili kao kontrolu cijena u bilo kojem obliku.

(9)

Kako bi potrošačima pružili odgovarajuće informacije i savjete, proizvođači bi trebali odabrati distributere osiguranja s potrebnim stručnim znanjem i kompetencijama za razumijevanje obilježja proizvoda osiguranja i identificiranog ciljnog tržišta. Zbog istog bi razloga trebali, u okviru važećeg nacionalnog prava kojim se uređuje njihov odnos s tim distributerima osiguranja, pratiti i redovno ispitivati je li proizvod osiguranja koji se distribuira u skladu s ciljevima njihovih mjera za nadgledanje proizvoda i upravljanje njima te u suprotnom poduzeti odgovarajuće korektivne mjere. Međutim, time ne bi trebalo sprečavati distributere osiguranja da distribuiraju proizvode osiguranja potrošačima koji ne pripadaju tom ciljnom tržištu, uz uvjet da pojedinačna procjena na prodajnom mjestu opravdava zaključak da ti proizvodi odgovaraju zahtjevima i potrebama tih potrošača te, ovisno o slučaju, da su investicijski proizvodi osiguranja primjereni i prikladni za potrošača.

(10)

Kako bi distributeri osiguranja mogli u potpunosti razumjeti proizvode koje namjeravaju distribuirati i obavljati djelatnosti distribucije u skladu s najboljim interesima svojih potrošača, posebno pružanjem stručnih savjeta, proizvođači bi im trebali dostaviti sve odgovarajuće informacije o tim proizvodima osiguranja, uključujući postupak odobravanja proizvoda, identificirano ciljno tržište i predloženu strategiju distribucije. S druge strane, distributeri osiguranja trebali bi primjenjivati mjere za učinkovito prikupljanje potrebnih informacija od proizvođača.

(11)

Za učinkovito funkcioniranje obveza u pogledu upravljanja proizvodima distributeri osiguranja moraju redovno obavještavati proizvođače o svojim iskustvima s proizvodima osiguranja. Stoga bi distributeri osiguranja trebali proizvođačima dostavljati potrebne podatke za preispitivanje proizvoda osiguranja i provjeravati jesu li oni i dalje u skladu s potrebama, karakteristikama i ciljevima ciljnog tržišta koje je proizvođač odredio.

(12)	Kako bi spriječili rizik od štete za potrošača, proizvođači i distributeri trebali bi poduzeti odgovarajuće mjere ako smatraju da proizvod nije ili više nije u skladu s interesima, ciljevima i karakteristikama identificiranog ciljnog tržišta.

(13)	Kako bi se nadležnim tijelima i društvima za osiguranje omogućilo prilagođavanje novim zahtjevima iz ove Uredbe, datum početka njezine primjene potrebno je uskladiti s datumom početka primjene nacionalnih mjera kojima se prenosi Direktiva (EU) 2016/97.

(14)	Od Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje osnovanog Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2) zatraženi su tehnički savjeti (3),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Predmet

Ovom Uredbom utvrđuju se pravila o održavanju, primjeni i preispitivanju mjera za nadgledanje proizvoda osiguranja i upravljanje njima te za velike prilagodbe postojećih proizvoda osiguranja prije njihova stavljanja na tržište ili distribuiranja potrošačima („postupak odobravanja proizvoda”) te pravila o mjerama za distribuciju tih proizvoda osiguranja.

Članak 2.

Područje primjene

Ova Uredba primjenjuje se na društva za osiguranje i posrednike u osiguranju koji su proizvođači proizvoda osiguranja koji se prodaju potrošačima („proizvođači”) te na distributere osiguranja koji pružaju savjete o proizvodima osiguranja koje ne proizvode ili ih preporučuju.

Članak 3.

Proizvodnja proizvoda osiguranja

1. Za potrebe članka 25. stavka 1. Direktive (EU) 2016/97 posrednici u osiguranju smatraju se proizvođačima ako je iz sveobuhvatne analize njihova poslovanja vidljivo da imaju ulogu u odlučivanju pri oblikovanju i razvoju proizvoda osiguranja za tržište.

2. Konkretno, pretpostavlja se da posrednici u osiguranju imaju ulogu u odlučivanju ako samostalno određuju ključna obilježja i glavne elemente proizvoda osiguranja, uključujući njegovo pokriće, cijenu, troškove, rizike, ciljno tržište i prava u području naknade i jamstva, koje društvo za osiguranje koje osigurava pokriće za taj proizvod osjetno ne mijenja.

3. Personalizacija i prilagodba postojećih proizvoda osiguranja u kontekstu djelatnosti distribucije osiguranja pojedinačnim potrošačima te sastavljanje posebno prilagođenih ugovora na zahtjev pojedinačnog potrošača, ne smatraju se proizvodnjom.

4. Društvo za osiguranje i posrednik u osiguranju koji su proizvođači u smislu članka 2. ove Delegirane uredbe sklapaju pisani sporazum kojim utvrđuju pojedinosti suradnje u svrhu ispunjavanja zahtjeva za proizvođače iz članka 25. stavka 1. Direktive (EU) 2016/97, postupke za usuglašavanje pri određivanju ciljnog tržišta i svoje uloge u postupku odobravanja proizvoda.

POGLAVLJE II.

ZAHTJEVI ZA UPRAVLJANJE PROIZVODIMA ZA PROIZVOĐAČE

Članak 4.

Postupak odobravanja proizvoda

1. Proizvođači održavaju, primjenjuju i preispituju postupak odobravanja novih proizvoda i velikih prilagodbi postojećih proizvoda osiguranja. Taj postupak sadržava mjere i postupke za oblikovanje, praćenje, preispitivanje i distribuciju proizvoda osiguranja te korektivne mjere za proizvode osiguranja koji su štetni za potrošače. Mjere i postupci proporcionalni su razini složenosti i pripadajućim rizicima proizvoda te vrsti, opsegu i složenosti relevantnog poslovanja proizvođača.

2. Postupak odobravanja proizvoda utvrđuje se pisanim dokumentom („politika nadgledanja proizvoda i upravljanja njima”) i dostupan je relevantnom osoblju.

3. Postupkom odobravanja proizvoda:

(a)

osigurava se da se pri oblikovanju proizvoda osiguranja u obzir uzimaju sljedeći kriteriji:

i.	proizvod uzima u obzir ciljeve, interese i karakteristike potrošača;

ii.	ne utječe negativno na potrošače;

iii.	sprečava ili ublažava štetu za potrošače;

(b)	pruža se potpora pravilnom upravljanju sukobima interesa.

4. Tijelo ili struktura proizvođača odgovorni za proizvodnju proizvoda osiguranja zadovoljavaju sve sljedeće uvjete:

(a)	odobravaju i u konačnici su odgovorni za uspostavu, provedbu i preispitivanje postupka odobravanja proizvoda;

(b)	stalno provjeravaju unutarnju usklađenost s tim postupkom.

5. Proizvođači koji trećoj strani povjeravaju oblikovanje proizvoda u svoje ime u potpunosti su odgovorni za usklađenost s postupkom odobravanja proizvoda.

6. Proizvođači redovno preispituju postupak odobravanja proizvoda kako bi osigurali da je postupak valjan i ažuriran. Proizvođači prema potrebi izmjenjuju postupak odobravanja proizvoda.

Članak 5.

Ciljno tržište

1. Postupkom odobravanja svakog proizvoda osiguranja određuju se ciljno tržište i skupina odgovarajućih potrošača. Ciljno tržište određuje se na dovoljno granularnoj razini, uzimajući u obzir karakteristike, profil rizika, složenosti i svojstva proizvoda osiguranja.

2. Proizvođači mogu, posebno u pogledu investicijskih proizvoda osiguranja, odrediti skupine potrošača čijim potrebama, karakteristikama i ciljevima proizvod osiguranja općenito ne odgovara.

3. Proizvođač oblikuje i stavlja na tržište isključivo proizvode osiguranja koji odgovaraju potrebama, karakteristikama i ciljevima potrošača na ciljnom tržištu. Pri procjeni odgovara li proizvod osiguranja ciljnom tržištu proizvođači uzimaju u obzir razinu informacija dostupnih potrošačima na ciljnom tržištu i njihovu financijsku pismenost.

4. Proizvođači osiguravaju da osoblje koje sudjeluje u oblikovanju i proizvodnju proizvoda osiguranja raspolaže potrebnim vještinama, stručnim znanjem i iskustvom za pravilno razumijevanje proizvoda osiguranja koji se prodaju i interese, ciljeve i karakteristike potrošača na ciljnom tržištu.

Članak 6.

Testiranje proizvoda

1. Proizvođači svoje proizvode osiguranja testiraju na odgovarajući način, uključujući, ovisno o slučaju, analize scenarija prije stavljanja proizvoda na tržište ili njegove velike prilagodbe ili u slučaju znatne promjene na ciljnom tržištu. Testiranjem proizvoda procjenjuje se ispunjava li proizvod osiguranja tijekom svojeg trajanja utvrđene potrebe, ciljeve i karakteristike ciljnog tržišta. Proizvođači testiraju svoje proizvode osiguranja u smislu kvalitete i, ovisno o vrsti i svojstvima proizvoda osiguranja i pripadajućim rizicima od štete za potrošače, količine.

2. Proizvođači ne stavljaju proizvode osiguranja na tržište ako je iz rezultata testiranja vidljivo da proizvodi ne ispunjavaju utvrđene potrebe, ciljeve i karakteristike ciljnog tržišta.

Članak 7.

Praćenje i preispitivanje proizvoda

1. Proizvođači stalno prate i redovno preispituju proizvode osiguranja koje su stavili na tržište kako bi utvrdili događaje koji bi mogli bitno utjecati na njihova glavna obilježja, pokriće rizika i jamstva. Procjenjuju odgovaraju li proizvodi osiguranja i dalje potrebama, karakteristikama i ciljevima identificiranog ciljnog tržišta te distribuiraju li se ti proizvodi na ciljnom tržištu ili su dostupni potrošačima izvan ciljnog tržišta.

2. Proizvođači određuju odgovarajuće intervale za redovno preispitivanje svojih proizvoda osiguranja uzimajući pritom u obzir njihovu veličinu, opseg, ugovorno trajanje i složenost, distribucijske kanale i sve relevantne vanjske čimbenike poput izmjena važećih pravnih pravila, tehnološkog napretka ili promjena na tržištu.

3. Proizvođači koji tijekom trajanja proizvoda osiguranja utvrde okolnosti u kojima on može negativno utjecati na potrošača poduzimaju odgovarajuće mjere za ublažavanje situacije i sprečavanje daljnje štete. Proizvođači bez odgađanja obavještavaju konkretne distributere osiguranja i potrošače o poduzetim korektivnim mjerama.

Članak 8.

Distribucijski kanali

1. Proizvođači pažljivo biraju distribucijske kanale koji su primjereni za ciljno tržište uzimajući pritom u obzir posebne karakteristike relevantnih proizvoda osiguranja.

2. Proizvođač dostavlja distributerima osiguranja sve odgovarajuće informacije o proizvodima osiguranja, identificiranom ciljnom tržištu i predloženoj strategiji distribucije, uključujući informacije o glavnim obilježjima i karakteristikama proizvoda osiguranja, njihovim rizicima i troškovima, uključujući implicitne troškove, i o svim okolnostima u kojima bi moglo doći do sukoba interesa na štetu potrošača. Te informacije moraju biti jasne, potpune i ažurirane.

3. Zahvaljujući informacijama iz stavka 2. distributeri osiguranja:

(a)	mogu razumjeti proizvode osiguranja;

(b)	mogu shvatiti identificirano ciljno tržište proizvoda osiguranja;

(c)	mogu identificirati sve potrošače čijim potrebama, karakteristikama i ciljevima proizvod osiguranja ne odgovara;

(d)	mogu obavljati djelatnosti distribucije relevantnih proizvoda osiguranja u skladu s najboljim interesima svojih potrošača kako je propisano člankom 17. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/97.

4. Proizvođači poduzimaju odgovarajuće korake kako bi pratili postupaju li distributeri osiguranja u skladu s ciljevima postupka odobrenja proizvoda proizvođača. Proizvođači redovno posebno provjeravaju distribuiraju li se proizvodi osiguranja na identificiranom ciljnom tržištu. Tom obvezom praćenja nisu obuhvaćeni opći regulatorni zahtjevi koje distributeri osiguranja moraju ispunjavati pri obavljanju djelatnosti distribucije osiguranja pojedinačnim potrošačima. Aktivnosti praćenja moraju biti razumne, uzimajući u obzir karakteristike i pravni okvir pojedinih distribucijskih kanala.

5. Ako smatraju da distribucija njihovih proizvoda osiguranja nije u skladu s ciljevima postupka odobravanja njihovih proizvoda, proizvođači poduzimaju odgovarajuće korektivne mjere.

Članak 9.

Dokumentacija

Relevantne mjere koje poduzimaju proizvođači u odnosu na postupak odobravanja proizvoda valjano se dokumentiraju, čuvaju za potrebe revizije i stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima na zahtjev.

POGLAVLJE III.

ZAHTJEVI ZA UPRAVLJANJE PROIZVODIMA ZA DISTRIBUTERE OSIGURANJA

Članak 10.

Mjere za distribuciju proizvoda

1. Distributeri osiguranja primjenjuju mjere za distribuciju proizvoda koje obuhvaćaju odgovarajuće korake i postupke kako bi od proizvođača pribavili sve odgovarajuće informacije o proizvodima osiguranja koje namjeravaju nuditi potrošačima i u potpunosti ih razumjeli, uzimajući u obzir razinu složenosti i pripadajuće rizike proizvoda te vrstu, opseg i složenost relevantnog poslovanja distributera.

Distributeri osiguranja utvrđuju mjere za distribuciju proizvoda pisanim dokumentom i stavljaju ih na raspolaganje relevantnom osoblju.

2. Mjere za distribuciju proizvoda osiguranja:

(a)	usmjerene su na sprečavanje i ublažavanje štete za potrošača;

(b)	pružaju potporu pravilnom upravljanju sukobima interesa;

(c)	osiguravaju da se ciljevi, interesi i karakteristike potrošača valjano uzimaju u obzir.

3. Mjerama za distribuciju proizvoda osigurava se da distributeri osiguranja pribave informacije koje proizvođači trebaju dostaviti na temelju članka 8. stavka 2.

4. Sve posebne strategije distribucije koje distributeri osiguranja uspostave ili primjenjuju u skladu su sa strategijom distribucije i ciljnim tržištem koje je utvrdio proizvođač.

5. Tijela ili strukture distributera osiguranja zaduženi za distribuciju osiguranja odobravaju i u konačnici su odgovorni za uspostavu, provedbu i preispitivanje mjera za distribuciju proizvoda i stalnu provjeru unutarnje usklađenosti s tim mjerama.

6. Distributeri osiguranja redovno preispituju mjere za distribuciju proizvoda kako bi osigurali da su one valjane i ažurirane. Distributeri osiguranja izmjenjuju mjere za distribuciju osiguranja prema potrebi. Distributeri osiguranja koji su uspostavili ili primjenjuju posebnu strategiju distribucije prema potrebi mijenjaju tu strategiju s obzirom na ishod preispitivanja mjera za distribuciju proizvoda. Pri preispitivanju mjera za distribuciju proizvoda distributeri osiguranja provjeravaju distribuiraju li se proizvodi osiguranja na identificiranom ciljnom tržištu.

Distributeri osiguranja određuju odgovarajuće intervale za redovno preispitivanje svojih mjera za distribuciju proizvoda, uzimajući pritom u obzir veličinu, opseg i složenost različitih proizvoda osiguranja.

Kako bi pružili potporu preispitivanjima proizvoda koje obavljaju proizvođači, distributeri osiguranja na zahtjev proizvođača dostavljaju relevantne informacije o prodaji, uključujući, ovisno o slučaju, informacije o redovnim preispitivanjima mjera za distribuciju proizvoda.

Članak 11.

Informiranje proizvođača

Distributeri osiguranja koji saznaju da proizvod osiguranja nije u skladu s interesima, ciljevima i karakteristikama njegova identificiranog ciljnog tržišta ili steknu saznanja o ostalim okolnostima u kojima proizvod negativno utječe na potrošača, bez odgađanja obavještavaju proizvođača i, ovisno o slučaju, mijenjaju svoju strategiju distribucije tog proizvoda.

Članak 12.

Dokumentacija

Relevantne mjere koje poduzimaju distributeri osiguranja u odnosu na svoje mjere za distribuciju proizvoda valjano se dokumentiraju, čuvaju za potrebe revizije i stavljaju na raspolaganje nadležnim tijelima na zahtjev.

POGLAVLJE IV.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 13.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 23. veljače 2018.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 21. rujna 2017.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) SL L 26, 2.2.2016., str. 19.

(2) Uredba (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju Europskog nadzornog tijela (Europsko nadzorno tijelo za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje), o izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i o stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/79/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 48.).

(3) Tehnički savjet o mogućim delegiranim aktima o Direktivi o distribuciji osiguranja, EIOPA-17/048 od 1. veljače 2017. dostupan je na poveznici: https://eiopa.europa.eu/Publications/Consultations/EIOPA%20Technical%20Advice%20on%20the%20IDD.pdf#search=Technical%20Advice%2017%2F048.

20.12.2017

Službeni list Europske unije

L 341/8

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/2359

оd 21. rujna 2017.

o dopuni Direktive (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu obveze informiranja i pravila poslovnog ponašanja koja se primjenjuju na distribuciju investicijskih proizvoda osiguranja

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Direktivu (EU) 2016/97 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. siječnja 2016. o distribuciji osiguranja (1), a posebno njezin članak 28. stavak 4., članak 29. stavak 4. i članak 30. stavak 6.,

budući da:

(1)	Direktivom (EU) 2016/97 predviđen je skup posebnih standarda za investicijske proizvode osiguranja, uz standarde poslovnog ponašanja utvrđene za sve proizvode osiguranja.

(2)

Direktivom (EU) 2016/97 Komisija se ovlašćuje za donošenje delegiranih akata za dodatno utvrđivanje kriterija i praktičnih pojedinosti za primjenu tog skupa pravila. Relevantna ovlaštenja odnose se na pravila o sukobima interesa, o poticajima i o procjeni primjerenosti i prikladnosti. Kako bi se osigurala dosljedna primjena odredbi donesenih na temelju tih ovlasti te kako bi se sudionicima na tržištu, nadležnim tijelima i ulagateljima omogućilo njihovo sveobuhvatno razumijevanje i jednostavan pristup tim odredbama, poželjno ih je uključiti u jedinstven pravni akt. Oblikom uredbe osigurava se usklađen okvir za sve subjekte na tržištu i on je najbolje moguće jamstvo jednakih pravila za sve, jednakih uvjeta tržišnog natjecanja i odgovarajućeg standarda zaštite potrošača.

(3)

Okolnosti i situacije koje je potrebno uzeti u obzir za potrebe utvrđivanja vrsta sukoba interesa koji mogu naštetiti interesima potrošača ili potencijalnih potrošača trebale bi uključivati slučajeve u kojima je vjerojatno da će posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje ostvariti financijsku dobit ili izbjeći financijski gubitak na štetu potrošača. Međutim, u takvim situacijama ne bi trebalo biti dovoljno što posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje može ostvariti korist ako to ne utječe negativno na potrošača, ili što potrošač prema kojem posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje ima obvezu može ostvariti dobit ili izbjeći gubitak, a da ne postoji odgovarajući mogući gubitak za nekog drugog takvog klijenta.

(4)

Kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje pri osiguranju odgovarajuće razine zaštite potrošača, organizacijske mjere i postupke za upravljanje sukobima interesa potrebno je pažljivo prilagoditi veličini i aktivnostima posrednika u osiguranju ili društvu za osiguranje i skupini kojoj pripadaju te riziku od nastanka štete za interese potrošača. Potrebno je utvrditi nepotpun popis mogućih mjera i postupaka kao smjernicu za posrednike u osiguranju i društva za osiguranje u pogledu mjera i postupaka koje bi u pravilu trebalo uzeti u obzir pri upravljanju sukobima interesa. Moguće je da predložene mjere i postupci nisu relevantni za sve posrednike u osiguranju i društva za osiguranje zbog različitih poslovnih modela. Pogotovo mogu biti neprikladni za male posrednike u osiguranju i njihov ograničen opseg poslovanja. U takvim bi slučajevima posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje trebali imati mogućnost donošenja primjerenijih alternativnih mjera i postupaka kako bi, s obzirom na vlastitu situaciju, osigurali obavljanje aktivnosti distribucije u skladu s najboljim interesom potrošača.

(5)

Iako se Direktivom (EU) 2016/97 zahtijeva objavljivanje konkretnih sukoba interesa, to bi trebalo biti krajnja mjera koja se primjenjuje samo ako organizacijske i administrativne mjere nisu dovoljne kako bi se u razumnoj mjeri osiguralo sprečavanje rizika od nastanka štete za interese potrošača s obzirom na to da zbog pretjeranog oslanjanja na objavljivanje može izostati učinkovita zaštita interesa potrošača. Objavljivanjem sukoba interesa posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje nisu izuzeti od obveze provođenja i održavanja organizacijskih i administrativnih mjera koje su najučinkovitije sredstvo sprečavanja nastanka štete za potrošače.

(6)

Kako bi se olakšala praktična provedba standarda utvrđenih Direktivom, potrebno je detaljnije utvrditi kriterije za procjenu poticaja koje daju ili primaju posrednici u osiguranju i društva za osiguranje. U tu je svrhu potrebno sastaviti nepotpun popis kriterija koji se smatraju relevantnima za procjenu mogućeg negativnog utjecaja na kvalitetu usluge koja se pruža potrošaču kao smjernica kako bi se osigurao odgovarajući standard zaštite potrošača.

(7)

Procjena primjerenosti utvrđena člankom 30. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/97 i procjena prikladnosti utvrđena člankom 30. stavkom 2. te Direktive imaju različito područje primjene u pogledu aktivnosti distribucije na koje se odnose te različite funkcije i karakteristike. Stoga je nužno jasno utvrditi standarde i zahtjeve koje je potrebno ispuniti pri prikupljanju informacija potrebnih za svaku procjenu i pri njihovom obavljanju. Potrebno je pojasniti i da se procjenama primjerenosti i prikladnosti ne dovodi u pitanje obveza posrednika u osiguranju i društava za osiguranje da prije sklapanja ugovora o osiguranju utvrde zahtjeve i potrebe određenog potrošača na temelju informacija koje su dobili od njega.

(8)

Procjenu primjerenosti potrebno je obaviti ne samo za preporuke za kupnju investicijskog proizvoda osiguranja, nego za sve osobne preporuke tijekom trajanja tog proizvoda jer se u tim situacijama mogu podrazumijevati savjeti o financijskim transakcijama koji bi se trebali temeljiti na pomnoj analizi znanja i iskustva te financijskoj situaciji pojedinačnog potrošača. Potreba za procjenom primjerenosti posebno je izražena u slučaju odluka o zamjeni odnosne ulagateljske imovine ili o držanju ili prodaji investicijskog proizvoda osiguranja.

(9)

Budući da tržišna izloženost investicijskog proizvoda osiguranja u velikoj mjeri ovisi o odabiru temeljne ulagateljske imovine, takav proizvod može biti neprimjeren za potrošača ili potencijalnog potrošača zbog rizika te imovine, vrste ili karakteristika proizvoda ili učestalosti zamjene odnosne ulagateljske imovine. Proizvod može biti neprimjeren i ako bi zbog njega portfelj odnosnih ulaganja postao neprimjeren.

(10)

Posrednici u osiguranju i društva za osiguranje trebali bi i dalje biti odgovorni za obavljanje procjena primjerenosti ako se usluge savjetovanja o investicijskim proizvodima osiguranja u cijelosti ili djelomično pružaju putem automatskog ili poluautomatskog sustava jer ti sustavi daju osobne preporuke za ulaganje koje bi se trebale temeljiti na procjeni primjerenosti.

(11)

Kako bi se osigurao odgovarajući standard usluge savjetovanja u pogledu dugoročnog razvoja proizvoda, posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje trebali bi u izjavi o primjerenosti navesti i potrošačima skrenuti pozornost na informacije o tome je li vjerojatno da će potrošač za preporučene investicijske proizvode osiguranja morati tražiti redovno preispitivanje njihovih mehanizama.

(12)

S obzirom na to da se procjena prikladnosti u načelu mora obaviti u svim slučajevima prodaje investicijskog proizvoda osiguranja bez usluge savjetovanja, posrednici u osiguranju i društva za osiguranje trebali bi obavljati takve procjene u svim situacijama u kojima potrošač, u skladu s važećim pravilima nacionalnog prava, zahtijeva prodaju bez usluge savjetovanja i u kojima nisu ispunjeni uvjeti iz članka 30. stavka 3. Direktive (EU) 2016/97. Kad je procjenu primjerenosti nemoguće obaviti zbog nedostatka potrebnih informacija o financijskoj situaciji potrošača i nemogućnosti utvrđivanja njegovih investicijskih ciljeva, potrošač može, u skladu s važećim pravilima nacionalnog prava, pristati na sklapanje ugovora kao prodaje bez usluge savjetovanja Međutim, kako bi se osiguralo da potrošač raspolaže potrebnim znanjem i iskustvom za razumijevanje mogućih rizika, u takvim je situacijama potrebna procjena prikladnosti, osim ako su ispunjeni uvjeti iz članka 30. stavka 3. Direktive (EU) 2016/97.

(13)

Za potrebe članka 30. stavka 3. točke (a) podtočke ii. Direktive (EU) 2016/97 potrebno je utvrditi kriterije za procjenu može li se investicijski proizvod osiguranja koji ne ispunjava uvjete iz članka 30. stavka 3. točke (a) podtočke i. Direktive (EU) 2016/97 ipak smatrati jednostavnim proizvodom. U tom kontekstu jamstva mogu imati važnu ulogu. Ako investicijski proizvod osiguranja uključuje jamstvo po dospijeću kojim je obuhvaćen najmanje ukupni iznos uplata potrošača, ne uključujući legitimne troškove, tim se jamstvom osjetno ograničava mjera u kojoj je potrošač izložen fluktuacijama na tržištu. Stoga bi takav proizvod, uz ispunjavanje dodatnih uvjeta, za potrebe članka 30. stavka 3. Direktive (EU) 2016/97 bilo opravdano smatrati jednostavnim proizvodom.

(14)

Svrha je Direktive (EU) 2016/97 minimalno usklađivanje te se njome ne bi trebalo priječiti državama članicama da zadrže ili uvedu strože odredbe u cilju zaštite potrošača, uz uvjet da su te odredbe u skladu s pravom Unije. Sve odredbe koje Komisija donese za potrebe dodatnog određivanja zahtjeva utvrđenih Direktivom (EU) 2016/97 trebale bi državama članicama omogućiti zadržavanje strožih odredbi u njihovim nacionalnim pravima.

(15)	Kako bi se nadležnim tijelima i društvima za osiguranje omogućilo prilagođavanje novim zahtjevima iz ove Uredbe, datum početka njezine primjene potrebno je uskladiti s datumom početka primjene nacionalnih mjera kojima se prenosi Direktiva (EU) 2016/97.

(16)	Od Europskog nadzornog tijela za osiguranje i strukovno mirovinsko osiguranje osnovanog Uredbom (EU) br. 1094/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (2) zatraženi su tehnički savjeti (3),

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

PODRUČJE PRIMJENE I DEFINICIJE

Članak 1.

Područje primjene

Ova Uredba primjenjuje se na distribuciju osiguranja u pogledu prodaje investicijskih proizvoda osiguranja koju obavljaju posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje.

Članak 2.

Definicije

Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:

„relevantna osoba” u odnosu na posrednika u osiguranju ili društvo za osiguranje znači sljedeće:

(a)	direktor, partner ili slično ili rukovoditelj posrednika ili društva, ovisno o slučaju;

(b)	zaposlenik posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje, kao i bilo koja druga fizička osoba čije su usluge stavljene na raspolaganje i pod kontrolu posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje i koja je uključena u distribuciju investicijskih proizvoda osiguranja;

(c)	fizička osoba koja je izravno uključena u pružanje usluga posredniku u osiguranju ili društvu za osiguranje na temelju sporazuma o izdvajanju poslovnih procesa, a u svrhu distribucije investicijskih proizvoda osiguranja od strane posrednika ili društva;

2.	„poticaj” znači naknada, provizija ili nenovčana korist koju daje posrednik ili društvo u vezi s distribucijom investicijskog proizvoda osiguranja bilo kojoj strani osim potrošača ili osobe koja djeluje u njegovo ime, ili prima od nje;

3.	„sustav poticaja” znači skup pravila kojima se uređuje plaćanje poticaja, uključujući uvjete za plaćanje poticaja.

POGLAVLJE II.

SUKOBI INTERESA I POTICAJI

Članak 3.

Utvrđivanje sukoba interesa

1. U skladu s člankom 28. Direktive (EU) 2016/97 za potrebe utvrđivanja vrsti sukoba interesa do kojih dolazi tijekom obavljanja aktivnosti distribucije osiguranja u pogledu prodaje investicijskih proizvoda osiguranja, a koji uključuje rizik od nastanka štete za interese potrošača, posrednici u osiguranju i društva za osiguranje procjenjuju imaju li oni, relevantna osoba ili bilo koja osoba koja je s njima izravno ili neizravno povezana putem kontrole, interes za ishod aktivnosti distribucije osiguranja koji ispunjava sljedeće kriterije:

(a)	ne podudara se s interesom za ishod aktivnosti distribucije osiguranja potrošača ili potencijalnog potrošača;

(b)	može utjecati na ishod aktivnosti distribucije osiguranja na štetu potrošača.

Posrednici u osiguranju i društva za osiguranje postupaju jednako pri utvrđivanju sukoba interesa između potrošača.

2. Za potrebe procjene u skladu sa stavkom 1. posrednici u osiguranju i društva za osiguranje uzimaju u obzir s pomoću minimalnih kriterija sljedeće situacije:

(a)	posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje, relevantna osoba ili bilo koja osoba koja je s njima izravno ili neizravno povezana putem kontrole vjerojatno će ostvariti financijsku dobit ili izbjeći financijski gubitak na moguću štetu potrošača;

(b)	posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje, relevantna osoba ili bilo koja osoba koja je s njima izravno ili neizravno povezana putem kontrole ima financijski ili drugi motiv da stavi interes drugog potrošača ili skupine potrošača ispred interesa potrošača;

(c)

posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje, relevantna osoba ili bilo koja osoba koja je s njima izravno ili neizravno povezana putem kontrole u velikoj je mjeri uključena u upravljanje investicijskim proizvodima osiguranja ili njihov razvoj, posebno ako ima utjecaja na određivanje cijene ili troškova distribucije tih proizvoda.

Članak 4.

Politika upravljanja sukobima interesa

1. Za potrebe članka 27. Direktive (EU) 2016/97 od posrednika u osiguranju i društva za osiguranje očekuje se uspostava, provedba i održavanje učinkovite politike upravljanja sukobima interesa utvrđene u pisanom obliku i primjerene veličini, organizaciji te vrsti, opsegu i složenosti njihova poslovanja.

Ako je posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje član grupe, politikom se vodi računa i o svim okolnostima o kojima posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje ima ili bi trebalo imati saznanja, a koje bi mogle dovesti do sukoba interesa zbog strukture i poslovnih aktivnosti drugih članova grupe.

2. Politika upravljanja sukobom interesa, uspostavljena u skladu sa stavkom 1., ima sljedeći sadržaj:

(a)	s obzirom na posebne poslove distribucije osiguranja, okolnosti koje predstavljaju ili koje mogu dovesti do sukoba interesa koji podrazumijeva rizik od nastanka štete za interese jednog potrošača ili više njih;

(b)	postupci koje je potrebno primjenjivati i mjere koje je potrebno donijeti za upravljanje sukobima interesa i sprečavanje nastanka štete za interese potrošača.

Članak 5.

Postupci i mjere na temelju politike upravljanja sukobima interesa

1. Postupci i mjere iz članka 4. stavka 2. točke (b) odgovaraju veličini i aktivnostima posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje i grupe čiji mogu biti članovi te riziku od nastanka štete za interese potrošača.

Postupci koje je potrebno primjenjivati i mjere koje je potrebno donijeti u skladu s člankom 4. stavkom 2. točkom (b) prema potrebi uključuju:

(a)	učinkovite postupke za sprečavanje ili kontrolu razmjene informacija između relevantnih osoba uključenih u aktivnosti koje uključuju rizik od sukoba interesa ako bi takva razmjena informacija mogla naštetiti interesima jednog potrošača ili više njih;

(b)

odvojen nadzor nad relevantnim osobama čije glavne funkcije uključuju obavljanje aktivnosti u ime potrošača ili pružanje usluga potrošačima čiji bi interesi mogli biti u sukobu ili koje na drugi način predstavljaju različite interese koji mogu biti u sukobu, uključujući i interese posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje;

(c)	uklanjanje izravne povezanosti između plaćanja, uključujući primitak od rada, relevantnim osobama koje se bave jednom aktivnošću i plaćanja, uključujući primitak od rada, drugim relevantnim osobama koje se uglavnom bave drugom aktivnošću ako u vezi s tim aktivnostima može nastati sukob interesa;

(d)

mjere kojima se bilo koja osoba sprečava ili ograničava da izvrši neprimjeren utjecaj na način na koji posrednik u osiguranju, društvo za osiguranje, njihovi rukovoditelji, zaposlenici ili osobe koje su s njima izravno ili neizravno povezane putem kontrole, obavljaju poslove distribucije osiguranja;

(e)	mjere za sprečavanje ili kontrolu istovremenog ili uzastopnog sudjelovanja relevantne osobe u različitim poslovima distribucije osiguranja ako takvo sudjelovanje može naštetiti ispravnom upravljanju sukobima interesa;

(f)	politiku u području poklona i koristi kojom se jasno određuje u kojim se okolnostima smiju davati ili primati pokloni i koristi i koraci koje je pritom potrebno poduzeti.

2. Ako mogu dokazati da mjere i postupci iz stavka 1. nisu prikladni da bi se osiguralo obavljanje poslova distribucije osiguranja u skladu s najboljim interesom potrošača i nisu pristrani zbog sukoba interesa posrednika u osiguranju, društva za osiguranje ili drugog potrošača, posrednici u osiguranju i društva za osiguranje donose prikladne alternativne mjere i postupke u tu svrhu.

Članak 6.

Objavljivanje

1. Posrednici u osiguranju i društva za osiguranje izbjegavaju prekomjerno oslanjanje na objavljivanje kako bi osigurali da je objavljivanje potrošačima, u skladu s člankom 28. stavkom 2. Direktive (EU) 2016/97, krajnja mjera koja se upotrebljava samo ako učinkovite organizacijske i administrativne mjere koje su posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje uspostavili radi sprečavanja sukoba interesa ili upravljanja njima u skladu s člankom 27. Direktive (EU) 2016/97 nisu dovoljne kako bi se u razumnoj mjeri osiguralo sprečavanje rizika od nastanka štete za interese potrošača.

2. Za potrebe otkrivanja sukoba interesa, posrednici u osiguranju i društva za osiguranje poduzimaju sljedeće:

(a)	opisuju konkretan sukob interesa;

(b)	objašnjavaju prirodu i izvore sukoba interesa;

(c)	objašnjavaju potrošačima rizike koji nastaju kao posljedica sukoba interesa i poduzete korake za njihovo ublažavanje;

(d)	jasno navode da organizacijske i administrativne mjere koje su posrednik u osiguranju ili društva za osiguranje uspostavili radi sprečavanja sukoba interesa ili upravljanja njime nisu dovoljne kako bi se u razumnoj mjeri osiguralo sprečavanje rizika od nastanka štete za interese potrošača.

Članak 7.

Preispitivanje i vođenje evidencije

1. Za potrebe članka 27. Direktive (EU) 2016/97 posrednici u osiguranju i društva za osiguranje procjenjuju i redovno preispituju, najmanje jednom godišnje, politiku upravljanja sukobima interesa uspostavljenu u skladu s člankom 4. i poduzimaju odgovarajuće mjere kako bi se uklonili eventualni nedostaci.

2. Posrednici u osiguranju i društva za osiguranje vode i redovno ažuriraju evidenciju situacija u kojima se sukob interesa koji uključuje rizik od nastanka štete za interese potrošača pojavio ili se, u slučaju usluge ili aktivnosti koja je u tijeku, može pojaviti.

Više rukovodstvo posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje prima redovno, a najmanje jednom godišnje, pisana izvješća o situacijama iz prvog podstavka.

Članak 8.

Procjena poticaja i sustava poticaja

1. Smatra se da poticaj ili sustav poticaja negativno utječe na kvalitetu usluge koja se pruža potrošaču ako njegova priroda i opseg predstavljaju motiv za obavljanje aktivnosti distribucije osiguranja na način koji nije u skladu s obvezom poštenog, pravednog i profesionalnog djelovanja u skladu s najboljim interesima potrošača.

2. Za potrebe procjene utječe li poticaj ili sustav poticaja negativno na kvalitetu usluge koja se pruža potrošaču posrednici u osiguranju i društva za osiguranje provode sveobuhvatnu analizu uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike koji mogu povećati ili umanjiti rizik od negativnog učinka na kvalitetu usluge koja se pruža potrošaču i sve organizacijske mjere koje poduzimaju posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje koji obavljaju aktivnosti distribucije osiguranja radi sprečavanja rizika od negativnog učinka.

Posebno uzimaju u obzir sljedeće kriterije:

(a)	može li poticaj ili sustav poticaja biti motiv posredniku u osiguranju ili društvu za osiguranje da potrošaču ponude ili preporuče određeni proizvod osiguranja ili uslugu unatoč činjenici da bi mogli ponuditi drugi proizvod osiguranja ili uslugu koji bi bolje zadovoljili potrebe potrošača;

(b)

je li poticaj ili sustav poticaja isključivo ili pretežno utemeljen na kvantitativnim komercijalnim kriterijima ili se njime uzimaju u obzir odgovarajući kvalitativni kriteriji koji odražavaju postupanje u skladu s važećim propisima, kvalitetu usluga koje se pružaju potrošačima i zadovoljstvo potrošača;

(c)	vrijednost plaćenih ili primljenih poticaja u odnosu na vrijednost proizvoda i pruženih usluga;

(d)	plaća li se poticaj u potpunosti ili uglavnom u trenutku sklapanja ugovora o osiguranju ili je njime obuhvaćeno cijelo trajanje ugovora;

(e)	postojanje odgovarajućeg mehanizma za povrat poticaja u slučaju isteka ili otkupa proizvoda u ranoj fazi ili u slučaju narušavanja interesa potrošača;

(f)	postojanje bilo kojeg oblika varijabilnog ili potencijalnog praga ili bilo koje druge vrste akceleratora vrijednosti koji se aktivira postizanjem cilja na temelju količine ili vrijednosti prodaje.

POGLAVLJE III.

PROCJENA PRIMJERENOSTI I PRIKLADNOSTI

ODJELJAK 1.

Procjena primjerenosti

Članak 9.

Informacije koje je potrebno prikupiti za potrebe procjene primjerenosti

1. Za potrebe pružanja savjeta o investicijskom proizvodu osiguranja u skladu s člankom 30. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/97 posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje određuju količinu informacija koje je potrebno prikupiti od potrošača ili potencijalnih potrošača ovisno o svim značajkama savjeta koje im je potrebno pružiti.

2. Ne dovodeći u pitanje činjenicu da, u skladu s člankom 20. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/97, svaki ponuđeni ugovor mora biti u skladu sa zahtjevima i potrebama potrošača, posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje prikupljaju od potrošača ili potencijalnih potrošača informacije koje su potrebne za razumijevanje ključnih činjenica o potrošaču ili potencijalnom potrošaču i stvaranje razumne osnove za utvrđivanje ispunjava li njihova preporuka potrošaču ili potencijalnom potrošaču sve sljedeće kriterije:

(a)	preporuka je u skladu s investicijskim ciljevima potrošača ili potencijalnog potrošača, uključujući prihvatljiv rizik za njega;

(b)	preporuka je u skladu s financijskom situacijom potrošača ili potencijalnog potrošača, uključujući njegovu sposobnost da podnese gubitke;

(c)	preporuka je takva da potrošač ili potencijalni potrošač raspolaže potrebnim znanjem i iskustvom u području ulaganja relevantnim za određenu vrstu proizvoda ili usluge.

3. Informacije o financijskoj situaciji potrošača ili potencijalnog potrošača, uključujući njegovu sposobnost da podnese gubitke, uključuje, ovisno o slučaju, informacije o izvoru i visini redovnog prihoda, imovini, uključujući likvidnu imovinu, ulaganjima, nekretninama i redovnim financijskim obvezama potrošača ili potencijalnog potrošača. Količina prikupljenih informacija odgovara određenoj vrsti proizvoda ili usluge koja se razmatra.

4. Informacije o investicijskim ciljevima potrošača ili potencijalnog potrošača, uključujući prihvatljiv rizik za njega, uključuju, ovisno o slučaju, informacije o vremenskom razdoblju tijekom kojeg potrošač ili potencijalni potrošač želi zadržati ulaganje, njegovoj spremnosti na preuzimanje rizika, njegovom profilu rizičnosti i svrsi ulaganja. Količina prikupljenih informacija odgovara određenoj vrsti proizvoda ili usluge koja se razmatra.

5. Ako ne prikupi informacije koje se traže na temelju članka 30. stavka 1. Direktive (EU) 2016/97, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje ne smije potrošaču ili potencijalnom potrošaču pružiti savjet o investicijskim proizvodima osiguranja.

6. Pri pružanju savjeta o investicijskom proizvodu osiguranja u skladu s člankom 30. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/97 posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje ne daje preporuku ako nijedan proizvod ne odgovara potrebama potrošača ili potencijalnog potrošača.

7. Pri pružanju savjeta koji uključuje zamjenu odnosne ulagateljske imovine, posrednici u osiguranju i društva za osiguranje prikupljaju i potrebne informacije o postojećoj odnosnoj ulagateljskoj imovini potrošača i preporučenoj novoj ulagateljskoj imovini i analiziraju očekivane troškove i koristi zamjene tako da mogu razumno dokazati da su očekivane koristi zamjene veće od troškova.

Članak 10.

Pouzdanost informacija

Posrednici u osiguranju i društva za osiguranje poduzimaju razumne korake kako bi osigurali pouzdanost informacija o potrošačima i potencijalnim potrošačima prikupljenima za potrebe procjene primjerenosti. Ti koraci uključuju, ali nisu ograničeni na, sljedeće:

(a)	osigurati da su potrošači svjesni važnosti dostavljanja točnih i ažuriranih informacija;

(b)

osigurati da su svi alati, kao što su alati za profiliranje kod procjene rizika ili alati za procjenu znanja i iskustva potrošača, koji se upotrebljavaju u postupku procjene primjerenosti svrsishodni i prikladno osmišljeni za potrošače te da su sva ograničenja utvrđena i prikladno ublažena tijekom postupka procjene primjerenosti;

(c)	osigurati da su pitanja iz postupka lako razumljiva potrošačima i da se njima može točno shvatiti koji su ciljevi i potrebe potrošača i informacije potrebne za provedbu procjene primjerenosti;

(d)	prema potrebi poduzeti korake za osiguranje dosljednosti informacija o potrošaču, poput provjere ima li očitih netočnih podataka u informacijama koje je potrošač dostavio.

Članak 11.

Komunikacija s potrošačima o procjeni primjerenosti

Posrednici u osiguranju i društva za osiguranje moraju biti nedvosmisleni i jasni kad je riječ o njihovim odgovornostima u postupku procjene primjerenosti investicijskih proizvoda osiguranja u skladu s člankom 30. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/97. Posrednici u osiguranju i društva za osiguranje jasno i jednostavno obavještavaju potrošače o tome da se primjerenost procjenjuje kako bi mogli djelovati u najboljem interesu potrošača.

Članak 12.

Pružanje savjeta putem automatskog sustava

Obveza posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje da obavi procjenu primjerenosti u skladu s člankom 30. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/97 nije umanjena činjenicom da se savjeti o investicijskim proizvodima osiguranja u cijelosti ili djelomično pružaju putem automatskog ili poluautomatskog sustava.

Članak 13.

Grupno osiguranje

Kad je riječ o grupnom osiguranju, posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje uspostavlja i provodi politiku o predmetu procjene primjerenosti ako se ugovor o osiguranju sklapa u ime skupine članova u kojoj pojedini član ne može donijeti samostalnu odluku o učlanjenju. U toj su politici navedena i pravila za obavljanje procjene u praksi, uključujući osobe od kojih se prikupljaju informacije o znanju i iskustvu, financijskoj situaciji i investicijskim ciljevima.

Posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje evidentira politiku uspostavljenu u skladu s prvim stavkom.

Članak 14.

Izjava o primjerenosti

1. Pri pružanju savjeta o primjerenosti investicijskog proizvoda osiguranja u skladu s člankom 30. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/97 posrednici u osiguranju i društva za osiguranje potrošaču dostavljaju izjavu o primjerenosti koja sadržava:

(a)	sažetak pruženih savjeta;

(b)

razlog zašto je preporuka primjerena potrošaču, a posebno zašto je ona u skladu sa sljedećim:

i.	investicijskim ciljevima potrošača, uključujući prihvatljiv rizik za njega;

ii.	financijskom situacijom potrošača, uključujući njegovu sposobnost da podnese gubitke;

iii.	znanjem i iskustvom potrošača.

2. Posrednici u osiguranju i društva za osiguranje u izjavi o primjerenosti navode i potrošačima skreću pozornost na informacije o tome je li vjerojatno da će potrošač za preporučene investicijske proizvode osiguranja morati tražiti redovno preispitivanje njihovih mehanizama.

3. Ako posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje obavijesti potrošača da će provoditi periodičnu procjenu primjerenosti, izjave nakon uspostave početne usluge mogu obuhvaćati samo izmjene uključenih usluga ili odnosne ulagateljske imovine i/ili okolnosti potrošača bez ponavljanja svih pojedinosti iz prve izjave.

4. Posrednici u osiguranju i društva za osiguranje koji obavljaju periodičnu procjenu primjerenosti najmanje jednom godišnje preispituju primjerenost preporučenih investicijskih proizvoda osiguranja u skladu s najboljim interesima svojih potrošača. Učestalost procjene povećava se ovisno o karakteristikama potrošača, poput prihvatljivog rizika za njega i prirode preporučenog investicijskog proizvoda osiguranja.

ODJELJAK 2.

Procjena prikladnosti

Članak 15.

Postupak procjene

Ne dovodeći u pitanje činjenicu da, u skladu s člankom 20. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/97, svaki ponuđeni ugovor mora biti u skladu sa zahtjevima i potrebama potrošača, posrednici u osiguranju ili društva za osiguranje utvrđuju raspolaže li potrošač potrebnim znanjem i iskustvom kako bi razumio rizike povezane s ponuđenim ili zatraženim proizvodom kad procjenjuju jesu li usluga ili proizvod osiguranja koji se distribuiraju u skladu s člankom 30. stavkom 2. Direktive (EU) 2016/97 prikladni za potrošača.

Članak 16.

Jednostavni investicijski proizvodi osiguranja

Investicijski proizvod osiguranja smatra se jednostavnim za potrebe članka 30. stavka 3. točke (a) podtočke ii. Direktive (EU) 2016/97 ako ispunjava sve sljedeće kriterije:

(a)	uključuje ugovorom zajamčenu minimalnu vrijednost po dospijeću koja je jednaka najmanje ukupnom iznosu uplata potrošača nakon odbitka legitimnih troškova;

(b)	ne sadržava klauzulu, uvjet ili aktivacijski mehanizam kojim se društvu za osiguranje dopušta temeljita izmjena prirode, rizika ili profila isplate investicijskog proizvoda osiguranja;

(c)	pruža mogućnosti otkupa ili drugog načina realizacije investicijskog proizvoda osiguranja po vrijednosti koja je dostupna potrošaču;

(d)	ne uključuje eksplicitne ili implicitne naknade čiji je učinak takav da je, iako postoje tehničke mogućnosti, posljedica otkupa ili drugog načina realizacije investicijskog proizvoda osiguranja nerazumna šteta za potrošača jer su naknade neproporcionalne trošku društva za osiguranje;

(e)	ni u kojem drugom smislu nema strukturu koja potrošačima otežava razumijevanje potencijalnih rizika.

ODJELJAK 3.

Zajedničke odredbe za procjenu primjerenosti i prikladnosti

Članak 17.

Informacije koje je potrebno prikupiti od potrošača

1. Za potrebe članka 30. stavaka 1. i 2. Direktive (EU) 2016/97 potrebne informacije o znanju i iskustvu potrošača ili potencijalnog potrošača u relevantnom području ulaganja koje posrednici u osiguranju i društva za osiguranje trebaju prikupiti uključuju, ovisno o slučaju i u mjeri u kojoj je to prikladno s obzirom na značajke potrošača, prirodu i vrstu proizvoda ili usluge koji se nude ili zahtijevaju, uključujući njihovu složenost i povezane rizike, sljedeće:

(a)	vrstu usluge, transakcije, investicijskog proizvoda osiguranja ili financijskog instrumenta koje su poznate potrošaču ili potencijalnom potrošaču;

(b)	vrstu, broj, vrijednost i učestalost transakcija potrošača ili potencijalnog potrošača s investicijskim proizvodima osiguranja ili financijskim instrumentima te razdoblje u kojem su transakcije izvršene;

(c)	stupanj obrazovanja i profesiju ili relevantnu prethodnu profesiju potrošača ili potencijalnog potrošača.

2. Posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje ne smije odvraćati potrošača ili potencijalnog potrošača od dostavljanja informacija koje se zahtijevaju za potrebe članka 30. stavaka 1. i 2. Direktive (EU) 2016/97.

3. Ako su informacije koje se zahtijevaju za potrebe članka 30. stavaka 1. ili 2. Direktive (EU) 2016/97 već prikupljene u skladu s člankom 20. iste Direktive, posrednici u osiguranju i društva za osiguranje neće tražiti od potrošača da ih ponovno dostave.

4. Posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje ima pravo osloniti se na informacije koje su mu dostavili potrošači ili potencijalni potrošači, osim ako je svjesno ili bi trebalo biti svjesno da su te informacije očito zastarjele, netočne ili nepotpune.

Članak 18.

Periodično izvješće

1. Ne dovodeći u pitanje članak 185. Direktive 2009/138/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje mora potrošaču dostaviti periodično izvješće o pruženim uslugama i transakcijama u njegovo ime na trajnom mediju.

2. Periodično izvješće koje se zahtijeva na temelju stavka 1. sadržava korektan i uravnotežen pregled usluga pruženih potrošaču i transakcija izvršenih u njegovo ime tijekom izvještajnog razdoblja te, ovisno o slučaju, ukupne troškove usluga i transakcija te vrijednost sve odnosne ulagateljske imovine.

3. Periodično izvješće iz stavka 1. dostavlja se najmanje jednom godišnje.

Članak 19.

Čuvanje evidencije

1. Ne dovodeći u pitanje primjenu Uredbe (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (5) posrednici u osiguranju i društva za osiguranje vode evidenciju o procjeni primjerenosti ili prikladnosti koja je obavljena u skladu s člankom 30. stavcima 1. i 2. Direktive (EU) 2016/97. Evidencija sadržava podatke prikupljene od potrošača i sve dokumente koji su usuglašeni s njim, uključujući dokumente kojima se utvrđuju prava strana i ostali uvjeti prema kojima će posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje pružati usluge potrošaču. Evidencija se čuva najmanje tijekom trajanja odnosa između posrednika u osiguranju ili društva za osiguranje i potrošača.

2. U slučaju procjene primjerenosti obavljene u skladu s člankom 30. stavkom 1. Direktive (EU) 2016/97 evidencija sadržava i sljedeće:

(a)	rezultat procjene primjerenosti;

(b)	preporuku potrošaču i izjavu dostavljenu u skladu s člankom 14. stavkom 1. ove Uredbe;

(c)	sve izmjene procjene primjerenosti koje je izvršio posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje, posebno u smislu prihvatljivog rizika za potrošača;

(d)	sve izmjene odnosne ulagateljske imovine.

3. U slučaju procjene prikladnosti obavljene u skladu s člankom 30. stavkom 2. Direktive (EU) 2016/97 evidencija sadržava i sljedeće:

(a)	rezultat procjene prikladnosti;

(b)

sva upozorenja upućena potrošaču ako je investicijski proizvod osiguranja procijenjen kao potencijalno neprikladan za potrošača, navod je li potrošač zatražio nastavak sklapanja ugovora unatoč upozorenju te, ovisno o slučaju, je li posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje prihvatilo zahtjev potrošača za nastavak sklapanja ugovora;

(c)

sva upozorenja upućena potrošaču ako potrošač nije dostavio dovoljno informacija zahvaljujući kojima bi posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje mogli procijeniti prikladnost investicijskog proizvoda osiguranja, navod je li potrošač zatražio nastavak sklapanja ugovora unatoč upozorenju te, ovisno o slučaju, je li posrednik u osiguranju ili društvo za osiguranje prihvatilo zahtjev potrošača za nastavak sklapanja ugovora.

4. Evidencija se čuva na mediju koji omogućuje pohranu informacija tako da su one dostupne nadležnom tijelu za buduću upotrebu. Nadležno tijelo može lako pristupiti informacijama i jasno i precizno rekonstruirati sve elemente te lako utvrditi sve izmjene, ispravke ili ostale dopune, te sadržaj evidencije prije izmjena.