1.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 317/1

(1)

Nakon što je zaprimila pritužbu Komisija je 23. lipnja 2010. talijanska tijela obavijestila o svojoj odluci o pokretanju službenog istražnog postupka u skladu s člankom 108. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”), u vezi s dokapitalizacijama koje je između 2002. i 2010. provela SEA S.p.A. (dalje u tekstu „SEA”), upravitelj zračnih luka Milano Malpensa i Milano Linate u državnom vlasništvu, u pogledu svojeg društva kćeri SEA Handling S.p.A. (dalje u tekstu „SEAH”), pružatelja zemaljskih usluga u tim zračnim lukama.

(2)

Tijekom tog razdoblja SEA je gotovo u potpunosti bila u vlasništvu javnih tijela, odnosno općine Milano (84,56 %) i pokrajine Milano (14,56 %) te manjih dioničara (0,88 %). U prosincu 2011. 29,75 % kapitala društva SEA prodano je privatnom fondu F2i (Fondi italiani per le infrastrutture). Krajem 2012. F2i je povećao svoj udjel u društvu SEA na 44,31 %. U trenutku zatvaranja službenog istražnog postupka ovom Odlukom SEA je u 54,81-postotnom vlasništvu općine Milano, 44,31-postotnom vlasništvu fonda F2i i 0,88-postotnom vlasništvu drugih dioničara.

(3)

Komisija je 19. prosinca 2012. donijela odluku C(2012) 9448, ispravljenu odlukom C(2013)1668 od 22. ožujka 2013. (dalje u tekstu „odluka o povratu”), o potpori koju je SEA dodijelila svojem društvu kćeri SEAH u razdoblju 2002.–2010. Komisija je zaključila da sve dokapitalizacije koje je SEA provela u korist svojeg društva kćeri čine nezakonitu državnu potporu. Komisija je zaključila i da se, iako bi se SEAH mogao smatrati poduzetnikom u poteškoćama, te dokapitalizacije ne mogu proglasiti spojivima s unutarnjim tržištem u skladu sa Smjernicama EU-a o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama (2).

(4)

Stoga je Italija bila dužna poduzeti sve potrebne mjere u skladu s važećim nacionalnim propisima kako bi od SEAH-a ishodila povrat nespojive državne potpore u iznosu od oko 359,644 milijuna EUR plus kamate na povrat.

(5)

Italija, SEAH i općina Milano podnijeli su Općem sudu tužbe za poništenje odluke o povratu 4. ožujka 2013., 15. ožujka 2013. odnosno 18. ožujka 2013. (predmeti T-125/13, T-152/13 i T-167/13). Predmeti T-125/13, T-152/13 i T-167/13 su u tijeku.

(6)

SEAH i općina Milano podnijeli su 18. ožujka 2013. i 21. ožujka 2013. zahtjeve za obustavu primjene odluke o povratu (predmeti T-152/13 R i T-167/13 R). Upravni sud Lombardije („TAR Lombardia”) naložio je 21. svibnja 2013. obustavu provedbe odluke o povratu. Državno vijeće („CdS”) poništilo je 25. rujna 2013. rješenje suda TAR Lombardia. Zahtjev za obustavu podnesen Općem sudu povučen je u lipnju 2013. (3).

(7)

U okviru neslužbenog postupka prije podnošenja prijave Italija se 27. studenoga 2013. savjetovala s Komisijom o sljedećim projektima: prvo, o planu društva SEA za likvidaciju SEAH-a; drugo, o namjeri društva SEA da osnuje novo društvo kćer za zemaljske usluge u milanskim zračnim lukama, odnosno Airport Handling S.p.A. (dalje u tekstu „Airport Handling”) te da u njega unese početni kapital. U tom postupku prije podnošenja prijave Italija je od Komisije zahtijevala da potvrdi:

(8)

Dopisom od 9. srpnja 2014. Komisija je obavijestila Italiju da je odlučila pokrenuti postupak iz članka 108. stavka 2. Ugovora u pogledu osnivanja društva Airport Handling koje je poduzela SEA („odluka o pokretanju postupka iz 2014.”). Tim je postupkom Komisija pozvala Italiju da u roku od jednog mjeseca od primitka tog dopisa dostavi sve informacije koje bi mogle biti korisne za ocjenu pitanja prijenosa obveze povrata sa SEAH-a na Airport Handling te moguće potpore sadržane u dokapitalizaciji društva Airport Handling koju je provela SEA.

(9)

Italija, SEA i Airport Handling podnijeli su Općem sudu 19. rujna 2014. tužbe za poništenje odluke o pokretanju postupka iz 2014. (predmeti T-673/14, T-674/14 i T-688/14). Opći sud (četvrto vijeće) odbio je tužbu u predmetu T-673/14 rješenjem od 8. prosinca 2015.; tužbe u predmetima T-674/14 i T-688/14 povučene su 14. odnosno 15. srpnja 2015.

(10)

SEA i Airport Handling podnijeli su 23. rujna 2014. i 25. rujna 2014. prijedloge za određivanje privremenih mjera obustave primjene Komisijine odluke o pokretanju postupka iz 2014. (predmeti T-674/14 R i T-688/14 R). Predsjednik Općeg suda naložio je 29. rujna 2014. obustavu objave odluke o pokretanju postupka iz 2014. u Službenom listu Europske unije. Predsjednik Općeg suda odbio je 28. studenoga 2014. prijedloge društava SEA i Airport Handling za određivanje privremenih mjera i opozvao prethodnu privremenu mjeru kojom se Komisiji nalaže da ne objavljuje odluku o pokretanju postupka iz 2014. (4).

(11)

Odluka od pokretanju postupka iz 2014. objavljena je 6. veljače 2015. u Službenom listu Europske unije  (5) te je Komisija time zainteresirane strane pozvala da podnesu svoje primjedbe o mjerama koje su predmet istražnog postupka.

(12)

Italija je dopisom od 9. rujna 2014. uputila svoje primjedbe o odluci o pokretanju postupka iz 2014.

(13)

Komisija je zaprimila primjedbe četiriju zainteresiranih strana. Te je primjedbe proslijedila Italiji i dala joj priliku da dostavi odgovor. Italija je dopisom od 26. svibnja 2015. Komisiju obavijestila o svojim opažanjima u pogledu navedenih primjedbi.

(14)

Komisija je 20. svibnja 2015. od Italije zatražila da dostavi dodatne informacije. Italija je odgovorila dopisima od 19. i 22. lipnja 2015. te 2. srpnja 2015.

(15)

Sastanci između službi Komisije i predstavnika talijanskih tijela te subjekta Milan Airport Handling Trust održani su 30. siječnja 2015., 7. svibnja 2015. i 15. rujna 2015. Nakon tih sastanaka Trust je Komisiji dostavio nekoliko podnesaka od 6. veljače 2015., 8. lipnja 2015., 13. kolovoza 2015. i 23. rujna 2015. kojima u osnovi obavješćuje Komisiju o stanju postupka prodaje manjinskog udjela u društvu Airport Handling. Priroda i zadaća Trusta objasnit će se u odjeljku 2.3. u nastavku.

(16)

Dopisom od 23. listopada 2015. Komisija je od Italije zatražila da dostavi dodatne informacije. Italija je odgovorila dopisom od 10. studenoga 2015.

(17)

Službe Komisije, talijanska tijela, Milan Airport Handling Trust i društvo D’Nata koje se pripremalo za stjecanje udjela u temeljnom kapitalu društva Airport Handling održali su sastanak 25. studenoga 2015.

(18)

Dopisom od 16. prosinca 2015. Italija je obavijestila Komisiju o planovima za djelomičnu izmjenu opsega gospodarskih djelatnosti društva Airport Handling.

(19)

Italija je u dopisu od 18. prosinca 2015. predstavila sažetak glavnih elemenata koje je dostavila tijekom postupka. Komisija je odgovorila dopisom od 19. siječnja 2016.

(20)

Dopisima od 29. siječnja i 15. veljače 2016. Italija je Komisiji dostavila najnovije informacije o postupku privatizacije društva Airport Handling.

(21)

Dvije su mjere predmet istražnog postupka. Prvo, osnivanje društva Airport Handling u kombinaciji s likvidacijom SEAH-a. Komisija je ocijenila dovodi li ta mjera do gospodarskog kontinuiteta između tih dvaju društava i do prijenosa obveze povrata sa SEAH-a na Airport Handling. Drugo, unos kapitala javnog matičnog društva SEA u Airport Handling. Komisija je ocijenila je li ta mjera poduzeta po tržišnim uvjetima. U nastavku se navodi opis okolnosti tih transakcija.

(22)

U razdoblju u kojem su mjere koje su predmet istražnog postupka poduzete grupa SEA (SEA i SEAH), SEAH i Airport Handling sklopili su sporazume sa sindikatima koji zastupaju zaposlenike SEAH-a u kontekstu dobrovoljne likvidacije SEAH-a koju je pokrenula SEA. Ukupni cilj tih sporazuma bio je zaštiti radna mjesta svih zaposlenika SEAH-a te osigurati daljnje održivo pružanje zemaljskih usluga u grupi SEA. Sklopljeni su sljedeći sporazumi.

(23)

Nakon što je SEA odlučila da je SEAH potrebno likvidirati kako bi se ispunili zahtjevi iz odluke o povratu, grupa SEA sklopila je 4. studenoga 2013. sindikalni sporazum kako bi se riješilo pitanje viška radnika SEAH-a. Tim je sporazumom predviđen plan za poticanje dobrovoljnog raskida radnog odnosa za sve zaposlenike SEAH-a koji se treba provesti u okviru kolektivnih otpuštanja i osnivanja novog društva kćeri koje je u potpunosti u vlasništvu društva SEA i u kojem bi se zaposlio dio radne snage SEAH-a.

(24)

U tom je sporazumu određen „nacrt nagodbe” te je propisano da je „Provedbeni sporazum” nužan za utvrđivanje pravila za nove ugovorne uvjete te novu strukturu rada za zaposlenike društva Airport Handling jer je zbog Komisijina uvjeta diskontinuiteta nužno iznova sklopiti radne odnose. Nadalje, u skladu sa sporazumom taj Provedbeni sporazum mogao bi se sklopiti tek nakon dovršetka „komercijalnih pregovora između društva Airport Handling i prijevoznika koji posluju u zračnim lukama Linate i Malpensa, u kontekstu slobodnog tržišnog natjecanja” (6). Ukratko, Provedbeni sporazum morao se temeljiti na sljedećim načelima:

(25)

SEAH je 22. travnja 2014. pokrenuo program mobilnosti za otpuštene radnike (Collocamento in mobilità), program socijalne zaštite koji je Italija uspostavila uglavnom u svrhu pružanja potpore zaposlenicima društava u poteškoćama tijekom razdoblja nezaposlenosti (7). U to je vrijeme SEAH imao 2214 zaposlenika, odnosno 1980 zaposlenika zaposlenih na puno radno vrijeme.

(26)

Airport Handling imao je 31. svibnja 2015. […] (*1) zaposlenika ([…] (*1) u ekvivalentu punog radnog vremena, „EPRV”), od kojih su […] (*1) zaposlenika ([…] (*1) EPRV) bila nekadašnji zaposlenici SEAH-a.

(27)

SEAH i sindikati potpisali su 4. lipnja 2014. Provedbeni sporazum usmjeren na provedbu odredbi nacrta nagodbe opisanog u prethodnoj uvodnoj izjavi 24.

(28)

U tom je sporazumu utvrđeno da je SEA sporazumna, prvo, da se zaposlenici SEAH-a zaposle u društvu Airport Handling u mjeri i prema profilima radnih mjesta koja su potrebna društvu Airport Handling i, drugo, da se pokrenu pregovori sa sindikalnim organizacijama u pogledu kriterija odabira zaposlenika. U sporazumu se ističe i da će se svaki novi ugovor o radu s društvom Airport Handling nužno smatrati raskidom s formalnim i materijalnim sadržajem ugovora o radu sa SEAH-om.

(29)

U skladu s tim sporazumom SEAH je dokazao da može osigurati program financijskih poticaja za radnike koji do 30. lipnja 2014. pristanu na mjere otkazivanja ugovora o radu.

(30)

Uz to, Airport Handling sklopio je sporazum sa sindikalnim organizacijama 4. lipnja 2014. U tom je sporazumu određen broj zaposlenika s ugovorima na neodređeno koji su društvu Airport Handling potrebni 1. srpnja 2014. Dodatno je određeno da je Airport Handling suglasan najprije ponovno zaposliti bivše zaposlenike SEAH-a.

(31)

U tom se sporazumu navodi pretpostavljena potražnja društva Airport Handling za radnom snagom izražena u EPRV-u. U tom se kontekstu u sporazumu naglašava da ti pokazatelji mogu podlijegati promjenama u smislu ukupnog broja i/ili varijabli izraženih u sporazumu. Zaposlenici su procijenjeni kako slijedi: […] (*1) stalnog osoblja zaduženog za poslovanje u EPRV-u; […] (*1) administrativnog osoblja u EPRV-u; […] (*1) osoblja na određeno vrijeme za sezonske aktivnosti u EPRV-u. U sporazumu se propisuje da će se, kako bi zadovoljio tu potražnju, Airport Handling najprije obratiti osobama koje su trenutačno zaposlene u SEAH-u. Sporazumom su predviđeni i postupak zapošljavanja, pravni i financijski sadržaj ugovora o radu, politika skrbi za zaposlenike i organizacija rada. Iz odredbi sporazuma može se zaključiti da će se bivši zaposlenici SEAH-a zaposliti na temelju novih ugovora sa znatno drukčijim ekonomskim uvjetima.

(32)

Uvjeti rada utvrđeni u tom sporazumu razlikuju se od uvjeta koje SEAH primjenjuje na svoje zaposlenike. Posebno:

(33)

Prema mišljenju Italije kao rezultat toga:

(34)

Izvanredna glavna skupština SEAH-a odobrila je 9. lipnja 2014. likvidaciju društva te pokretanje dobrovoljne likvidacije, pri čemu je 1. srpnja 2014. određen kao datum od kojeg likvidacija ima učinak (8).

(35)

Likvidatora se imenovalo i zadužilo za prodaju imovine društva, isplatu vjerovnika te izradu završne likvidacijske bilance i izvješća.

(36)

Sindikalne organizacije uvjetovale su stupanje na snagu sporazuma od 4. lipnja 2014. pozitivnim rezultatom referenduma među zaposlenicima SEAH-a. Taj je referendum održan između 11. i 13. lipnja 2014. Tim je referendumom odbijen sporazum od 4. lipnja 2014.

(37)

Stoga je Glavna skupština SEAH-a 1. srpnja 2014. odlučila rok za prestanak djelatnosti SEAH-a produljiti do 31. kolovoza 2014., čime je likvidatora (koji je svoju ulogu preuzeo 1. srpnja 2014.) ovlastila da privremeno upravlja društvom do tog datuma te da po isteku tog roka nastavi s prodajom imovine SEAH-a i prekidom djelatnosti.

(38)

Kako bi riješile problem negativnog rezultata referenduma 14. lipnja 2014., sindikalne organizacije predložile su 4. srpnja 2014. određena pojašnjenja točaka propisanih sporazumom od 4. lipnja 2014., kao što su ravnomjerna raspodjela dodatnih radnih dana tijekom godine, upućivanje na „učinkovitost radnog vremena” kao na radno vrijeme od najmanje 7,5 sati dnevno, 5 dana u tjednu i mogućnost prema kojoj radnici mogu, između dviju opcija, odabrati kako će raditi tijekom određenih praznika koji se više ne plaćaju na temelju novog sporazuma. Airport Handling podržao je te prijedloge 7. srpnja 2014. Airport Handling potpisao je 15. srpnja 2014. novi dopunski sporazum kojim je potvrđena valjanost sporazuma od 4. lipnja 2014. i u koji su uključena pojašnjenja koja su zatražile sindikalne organizacije. Međutim, tim novim sporazumom nisu uvedene nikakve znatne izmjene u usporedbi s prethodno odbijenim sporazumom od 4. lipnja 2014.

(39)

U kolovozu 2014. SEAH je nastavio otpuštati sve svoje zaposlenike. Istodobno je Airport Handling započeo sa zapošljavanjem bivših zaposlenika SEAH-a koje je smatrao potrebnima za svoje djelatnosti. Airport Handling obratio se i društvu Adecco, pružatelju usluga u području privremenog zapošljavanja, radi pronalaska privremenih radnika.

(40)

SEAH je prestao poslovati 1. rujna 2014. Tog je dana Airport Handling počeo poslovati u milanskim zračnim lukama. Airport Handling imao je 1. rujna 2014. […] (*1) zaposlenika ([…] (*1) u EPRV-u), čime je ondje bilo zaposleno […] (*1) % osoba koje su bile zaposlene u SEAH-u 22. travnja 2014., odnosno dana kad je SEAH pokrenuo postupak kolektivnog otpuštanja svojih zaposlenika. Uz to, Airport Handling imao je […] (*1) privremenih radnika ([…] (*1) u EPRV-u) […] (*1).

(41)

Dopisom od 22. travnja 2014. SEAH je zračne prijevoznike, dobavljače i druge zainteresirane strane obavijestio da će 1. srpnja 2014. prestati poslovati i da će, stoga, tog dana prestati pružati zemaljske usluge u milanskim zračnim lukama.

(42)

Nakon te komunikacije deset zračnih prijevoznika odlučilo je zemaljske usluge u milanskim zračnim lukama povjeriti drugim pružateljima tih usluga, a ne SEAH-u i društvu Airport Handling.

(43)

Istodobno je 19 zračnih prijevoznika na temelju otvorenih natječaja odabralo Airport Handling kao pružatelja zemaljskih usluga u milanskim zračnim lukama. Drugi su zračni prijevoznici Airport Handling odabrali na temelju postupaka natjecateljskog dijaloga. Prema mišljenju Italije odabir pružatelja usluga obično se temelji na ocjeni određenih čimbenika, kao što su cijena, financijska stabilnost pružatelja, raspoloživost učinkovite opreme, postojanje mreže, prethodno poslovanje, iskustvo i kompetencije upravitelja.

(44)

Airport Handling osnovan je 9. rujna 2013. kao društvo s ograničenom odgovornošću s temeljnim kapitalom od 10 000 EUR.

(45)

Upravni odbor društva SEA odlučio je 10. ožujka 2014. povećati kapital društva Airport Handling za najviše 2,5 milijuna EUR kako bi ono moglo ispuniti uvjete za certifikaciju pružatelja zemaljskih usluga koju provodi Nacionalno tijelo za civilno zrakoplovstvo (ENAC). U skladu s nacionalnim pravilima koja su na snazi ENAC dodjeljuje licencije pružateljima zemaljskih usluga koji ispunjuju sljedeće uvjete (9):

(46)

Upravni odbor društva SEA donio je 30. lipnja 2014. odluku o osnivanju subjekta Milan Airport Handling Trust („Trust”) i povećanju kapitala društva Airport Handling za najviše 25 milijuna EUR.

(47)

Trust je osnovan 30. lipnja 2014., a ugovor o trustu je potpisan istog dana. U skladu sa svojim dokumentom o osnivanju Trust: i. djeluje kao jedini član društva Airport Handling do prodaje manjinskog udjela u društvu i ii. osigurava da poslovanje društva Airport Handling nema elemenata gospodarskog kontinuiteta s društvom SEA Handling.

(48)

U skladu s tim ugovorom o trustu Trust je osnovan u posebne svrhe:

(49)

U ugovoru u trustu se navodi da u provedbi te misije Trust ima ovlast:

(50)

Konkretno, u skladu s ugovorom o trustu, upravitelj provjerava jesu li od osnivanja društva Airport Handling doneseni pravni akti koji dovode do prijenosa pokretne i nepokretne imovine, ugovora sa zračnim prijevoznicima i/ili pružateljima zemaljskih usluga, prava intelektualnog vlasništva ili jednostranih preuzetih obveza s ekonomskim učincima (stvarnim ili uz osobna jamstva) SEAH-a na Airport Handling, osim onih koji su navedeni u ugovoru o trustu.

(51)

U tom se smislu iz opsega kontrole upravitelja u ugovoru o trustu isključuje:

(52)

Uz to, u ugovoru o trustu se navodi da je upravitelj obvezan provjeriti:

(53)

Međutim, u skladu s ugovorom o trustu upravitelj ne mora provjeriti ili ocijeniti okolnosti:

(54)

U pogledu ulaska trećih ulagača u Airport Handling u ugovoru o trustu se navodi da početnu fazu postupka otvaranja kapitala društva Airport Handling „prihvatljivim članovima društva” (odnosno fizičkim i pravnim osobama ili subjektima koji, ako imaju boravište ili sjedište u Italiji, ne ispunjuju uvjete kao javna tijela ili društva pod kontrolom Italije, osim društava koja kotiraju na burzi) treba voditi SEA i da bi trebala završiti do 28. veljače 2015.

(55)

U ugovoru o trustu se propisuje da će, ako SEA do 1. ožujka 2015. još uvijek bude član društva Airport Handling s udjelom većim od […] (*1) %, upravitelj početi tražiti ulagače koji moraju ispunjivati uvjete koje mu je SEA prethodno dostavila u okviru dokumenta koji se mora prijaviti pravniku koji djeluje kao zastupnik Trusta, podložno pravovremenoj reviziji društva SEA. U svim ostalim slučajevima upravitelj ne smije otuđiti udjel u društvu Airport Handling bez pristanka društva SEA.

(56)

U ugovoru o trustu se, nadalje, propisuje da će nakon prodaje […] (*1) % udjela društva SEA u društvu Airport Handling SEA tražiti privatne ulagače koji žele preuzeti dodatne udjele u kapitalu društva Airport Handling, uzimajući u obzir socijalna pitanja i obvezu društva SEA da nastaviti osiguravati pružanje zemaljskih usluga u milanskim zračnim lukama.

(57)

Upravni odbor društva Airport Handling odobrio je Dodatak ugovoru o trustu 26. kolovoza 2014. U Dodatku je utvrđeno da će Airport Handling izdati 20 000 participacijskih vlasničkih instrumenata – SFP-ova (strumenti finanziari partecipativi) u skladu s člankom 2346. stavkom 6. talijanskog Građanskog zakonika (10), uz nominalnu vrijednost svakog instrumenta od 1 000 EUR, što će predložiti SEA. Dodatak je potpisan sljedećeg dana.

(58)

Skupština društva Airport Handling (11) odlučila je 27. kolovoza 2014. povećati kapital društva Airport Handling s 1,3 milijuna EUR na 5 milijuna EUR, koje je upisala i uplatila SEA.

(59)

Istog je dana SEA prenijela cijeli udjel u društvu Airport Handling na Trust i imenovala upravitelja, odnosno Crowe Horwath Trustee Services („upravitelj”) za upravljanje društvom Airport Handling.

(60)

Upravitelj je 27. kolovoza 2014. imenovao novi Upravni odbor društva Airport Handling. SEA […] (*1) viših rukovoditelja […] (*1), od pet, […] (*1). Prema mišljenju Italije obojica obavljaju svoje aktivnosti u isključivom interesu društva Airport Handling na temelju ugovora o upućivanju iz matičnog društva SEA.

(61)

Međutim, 27. kolovoza 2014., nakon prijenosa udjela društva SEA u Trust, Skupština društva Airport Handling (12) donijela je odluku o preoblikovanju društva Airport Handling iz društva s ograničenom odgovornošću (S.R.L) u dioničko društvo (S.p.A) i izdavanju 20 000 SFP-ova koji su društvu SEA ponuđeni za upis po pojedinačnoj cijeni od 1 000 EUR. SEA je upisala i uplatila SFP-ove sljedećeg dana, čime je povećala kapital društva Airport Handling na ukupno 25 milijuna EUR (5 milijuna EUR temeljnog kapitala i 20 milijuna EUR u obliku SFP-ova).

(62)

Likvidator je 12. studenoga 2014. izdao poziv za iskaz interesa za kupnju imovine SEAH-a; poziv je objavljen u Dodatku Službenom listu Europske unije:

„Italija – Milano: prodaja opreme koja, samo informativno, sadržava: utovarivače tereta, transportere, platforme za dizanje, viličara, mobilne/pokretne trake, vučne stepenice/vučne stepenice za BAE, električna/dizel/hibridna vučna vozila, bačve, elektroagregate, rashladne jedinice, kompresore, transportna kolica 2014/5 218-385934 – Poziv za iskaz interesa” (13). Za potrebe poziva za iskaz interesa imovina je grupirana u devet lotova.

(63)

SEAH je angažirao Istituto del Marchio di Qualità S.p.A. („IMQ”) da utvrdi ukupnu vrijednost imovine SEAH-a te da na temelju toga odredi najamninu za SEAH-ovu opremu za pružanje zemaljskih usluga te cijenu za prodaju te imovine. IMQ je dostavio dva izvješća: 25. lipnja 2014. o najamnini; 16. listopada 2014. o podjeli imovine u lotove za prodaju. Prema mišljenju IMQ-a procijenjena vrijednost imovine smatra se vjerojatnom tržišnom vrijednosti koju bi imovina sličnih tehničkih karakteristika, performansi, stanja u pogledu popravaka i skladištenja, korištenja i starosti imala u novčanom smislu.

(64)

Određeno je da se ponude za devet lotova za prodaju mogu podnijeti do zaključno 26. siječnja 2015.

(65)

IMQ je predložio najamninu za SEAH-ovu opremu za pružanje zemaljskih usluga u iznosu od […] (*1) EUR za šest mjeseci ([…] (*1) EUR godišnje).

(66)

SEAH i Airport Handling sklopili su 1. rujna 2014. ugovor o najmu prema kojem će Airport Handling unajmljivati SEAH-ovu opremu za pružanje zemaljskih usluga po cijeni od […] (*1) EUR, tj. za iznos koji je predložio IMQ. Ugovor o najmu istjecao je 31. kolovoza 2015.

(67)

Kako bi potvrdili točnost postupka vrednovanja koji je proveo IMQ, Airport Handling i SEAH angažirali su 1. rujna 2014. drugog neovisnog stručnjaka, Ernst & Young financial-business Advisors SpA („E&Y”), da ponovno procijeni razinu najamnine. U tom su kontekstu SEAH i Airport Handling ugovorom dogovorili da će se, ako se u okviru drugog vrednovanja zaključi da tržišna vrijednost odstupa za najmanje […] (*1) % od razine koju je odredio IMQ, ugovorna naknada odgovarajuće prilagoditi s retroaktivnim učinkom.

(68)

E&Y je 15. listopada 2014. dostavio izvješće i tržišnu cijenu za najam SEAH-ove imovine odredio na […] (*1) EUR godišnje. Airport Handling i SEAH dogovorili su 25. listopada 2014. proširenje analize koju je proveo E&Y te su potonjem povjerili zadaću analiziranja stvarnih operativnih uvjeta i fizičkog stanja imovine (E&Y je svoju ocjenu prvotno temeljio na fizičkoj provjeri uzoraka). Tom se analizom pokazalo da se niz strojeva i opreme ne može upotrebljavati, uzimajući u obzir kratko trajanje najma i visoke troškove potrebnih popravaka zbog zastarjelosti brojnih dijelova opreme. Prema mišljenju predstavnika Trusta na dan kad su podnijeli svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka iz 2014. SEAH i Airport Handling razmatrali su rješenje kojim bi izbjegli parnicu. Stoga je najamnina retroaktivno prilagođena na […] (*1) EUR godišnje.

(69)

Upravni odbor društva Airport Handling donio je 26. studenoga 2014. odluku o pokretanju javnog natječaja za kupnju nove opreme na tržištu. Kao rezultat tog natječajnog postupka 11. veljače 2015. Airport Handling zamijenio je otprilike […] (*1) % svoje opreme imovinom kupljenom na tržištu, po cijeni od otprilike […] (*1) EUR. Prema mišljenju talijanskih tijela Airport Handling tu je nabavu financirao isključivo vlastitim sredstvima.

(70)

Natječaj za prodaju SEAH-ove imovine proglašen je neuspješnim 9. veljače 2015. jer nijedan ponuditelj nije iskazao interes za kupnju nijednog lota.

(71)

SEAH je 26. veljače 2015. zaprimio prvu obavijest društva Airport Handling u kojoj je potonji iskazao interes za kupnju šest od devet ponuđenih lotova. Airport Handling je 3. lipnja 2015. produljio svoju obavijest o interesu. […] (*1) prodano je 18. rujna 2015. društvu Airport Handling po cijeni navedenoj u početnom natječajnom postupku, odnosno […] (*1) EUR.

(72)

Kako je utvrđeno u ugovoru o trustu, upravitelj je pokrenuo postupak prodaje manjinskog udjela u kapitalu društva Airport Handling.

(73)

U tu je svrhu upravitelj 27. siječnja 2015. talijansku podružnicu banke BNP Paribas imenovao financijskim savjetnikom za prodaju „najmanje 30 %” temeljnog kapitala društva Airport Handling trećim ulagačima. Talijanska tijela istaknula su da je BNP Paribas u svojstvu financijskog savjetnika potpuno neovisno organizirao postupak prodaje. BNP Paribas predvidio je sljedeće faze prodaje: 1. preliminarni pregled; 2. organizaciju transakcije; 3. zatvaranje transakcije.

(74)

Pet je zainteresiranih ulagača dostavilo neobvezujuće ponude za kupnju […] (*1)–[…] (*1)-postotnog udjela u društvu Airport Handling: […] (*1),[…] (*1),[…] (*1),[…] (*1) i […] (*1).

(75)

U skladu s nacrtom kupoprodajnog ugovora, koji je dostavila Italija, kako bi se ulagaču omogućila operativna kontrola nad društvom Airport Handling, upravitelj se za cijelo razdoblje do isteka roka mirovanja (14) obvezuje ulagaču dodijeliti pravo imenovanja većine, tj. trojice od pet članova, Upravnog odbora, među kojima je glavni izvršni direktor društva, dok će predsjednika Upravnog odbora imenovati glavna skupština.

(76)

Upravitelj je 21. rujna 2015. potpisao obvezujući Okvirni sporazum o ulaganju s društvom D’Nata, za prodaju […] (*1) % dionica društva Airport Handling. U skladu s tim sporazumom primjenjuju se sljedeći uvjeti.

(77)

Početno ulaganje: nakon što tijela za nadzor spajanja odobre stjecanje, D’Nata stječe […] (*1) % dionica društva Airport Handling s pravom na imenovanje većine Upravnog odbora i glavnog izvršnog direktora. Cilj je tog uvjeta društvu D’Nata stvarno omogućiti kontrolni udjel, iako je manjinski dioničar.

(78)

Dodatno ulaganje: U okviru opcije kupnje D’Nata ima pravo steći dodatni udjel od […] (*1) % u društvu Airport Handling. U posebnoj „opciji prodaje u okviru državne potpore” propisano je da će D’Nata imati pravo prodati svoj udjel od […] (*1) % po prilagođenoj početnoj kupovnoj cijeni ako Komisija donese negativnu odluku ili ako 18 mjeseci nakon dovršetka početnog ulaganja postupak u pogledu državne potpore još uvijek bude u tijeku.

(79)

Talijansko tijelo nadležno za tržišno natjecanje, Autorità Garante della Concorrenza e del Mercato, odobrilo je 8. veljače 2016. stjecanje isključive kontrole društva D’Nata nad društvom Airport Handling na temelju talijanskog zakona o kontroli spajanja. Upravitelj je obavijestio Komisiju da će nakon tog odobrenja nastaviti sa zaključivanjem ulaganja s društvom D’Nata 8. ožujka 2016.

(80)

Tijekom faze preliminarne istrage Italija je dostavila poslovni plan društva Airport Handling od 14. studenoga 2013. za razdoblje 2014.–2017. („poslovni plan iz studenoga 2013.”) kako bi dokazala da je ulaganje društva SEA u kapital društva Airport Handling bilo u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu. Glavni elementi tog plana sažeti su u nastavku.

(81)

Poslovni plan usmjeren je na usluge prihvata i otpreme zrakoplova (15) te putnika (16), što predstavlja glavni dio poslovanja društva Airport Handling. Očekivalo se da će ukupan tržišni udjel društva u zračnim lukama Malpensa i Linate biti [50 – 70] (*1) % odnosno [50 – 70] (*1) % u drugoj polovini 2014. te da će se do 2017. povećati na [60 – 80] (*1) % odnosno [60 – 80] (*1) %.

(82)

U projekcijama izrađenima u planu opisuje se povećanje operativnih prihoda na temelju prognoziranog povećanja tržišnog udjela. Pretpostavljeno je da će se ukupni prihodi povećati s […] (*1) EUR za drugu polovinu 2014. na […] (*1) EUR u 2017., na temelju pretpostavke o godišnjem povećanju putničkog prometa od […] (*1) do […] (*1) % u razdoblju 2014.–2017.

(83)

Projicirano je da će se prosječan broj zaposlenika povećati s […] (*1) EPRV-a u 2014. na […] (*1) EPRV-a u 2017. zbog povećanja broja ugovora na određeno vrijeme. Procijenjeno je da će troškovi rada činiti oko […] (*1) % ukupnih operativnih troškova. Prema tome, SEA će u referentnom razdoblju povećati produktivnost za 12 % s pomoću triju glavnih pokretača:

(84)

Očekivalo se da će početni troškovi za ponovno pregovaranje o ugovorima s klijentima i dobavljačima, sporazume sa zaposlenicima, zapošljavanje, izradu organizacijskih/administrativnih/operativnih postupaka, pravne troškove, bankovne naknade, konzultantske usluge i kupnju manjih stavki i ostale robe iznositi […] (*1) EUR.

(85)

Procijenjeno je da će operativni troškovi za pokretanje poslovanja, tj. kapitalni rashodi koji su potrebni kako bi Airport Handling mogao poslovati iznositi […] (*1) EUR za novu opremu. Međutim, za potrebe poslovnog plana iz studenoga 2013. pretpostavljeno je da će Airport Handling steći rabljenu opremu za pružanje zemaljskih usluga u vrijednosti od […] (*1) EUR.

(86)

Za pokriće izdataka za sve procijenjene troškove pokretanja poslovanja u poslovnom planu zahtijeva se povećanje kapitala od […] (*1) EUR u […] (*1).

(87)

Kasnije tijekom istražnog postupka Italija je dostavila revidirani poslovni plan za razdoblje 2014.– 2017. od 6. kolovoza 2014. („poslovni plan iz kolovoza 2014.”), kako ga je odobrio Odbor društva Airport Handling 26. kolovoza 2014. U skladu s informacijama koje je dostavila Italija ta je revizija finalizirana već u srpnju 2014. Glavne pretpostavke iz tog plana sažete su u nastavku.

(88)

Tržišni udjel: u pogledu […] (*1) u poslovnom planu iz kolovoza 2014. pretpostavlja se nešto niži rast nego u prethodnom planu, uz tržišni udjel od [70 – 80] (*1) % u […] (*1), na temelju ažuriranih prognoza razina prometa […] (*1) i […] (*1).

(89)

Cijene: jedinične cijene (po kretanju zrakoplova) više su od cijena pretpostavljenih u poslovnom planu iz studenoga 2013. te su u nominalnom smislu ostale nepromijenjene tijekom cijelog razdoblja 2014.–2017.

(90)

Troškovi osoblja: procijenjeni troškovi osoblja u poslovnom planu iz kolovoza 2014. nešto su viši od troškova pretpostavljenih u poslovnom planu iz studenoga 2013. i iznose između […] (*1) % i […] (*1) % operativnih troškova. To je povećanje posljedica […] (*1).

(91)

Ostali troškovi koji su uzeti u obzir odnosili su se na vanjske troškove, amortizaciju i rezerviranja, koji su zajedno činili oko […] (*1) % ukupnih operativnih troškova, te regulirane troškove (oko […] (*1) %) usluga koje SEA pruža društvu Airport Handling za upotrebu zajedničke dijeljene infrastrukture zračne luke (odnosno […] (*1)). U poslovnom planu iz kolovoza 2014. procijenjeno je da će trebati uložiti […] (*1) EUR u kupnju opreme, od čega […] (*1) % za kupnju nove opreme i […] (*1) % za kupnju rabljenih vozila na tržištu. Te su se brojke temeljile na ponudama potencijalnih dobavljača koje je Airport Handling zaprimio u ožujku 2014.

(92)

Kao i u poslovnom planu iz studenoga 2013., u poslovnom planu iz kolovoza 2014. prikazano je smanjenje operativnih troškova u usporedbi sa strukturom troškova SEAH-a, koje se ostvaruje prije svega povećanjem djelotvornosti i smanjenjem broja osoblja.

(93)

Airport Handling angažirao je Boston Consulting Group za preliminarnu neovisnu ocjenu poslovnog plana za razdoblje 2014.–2017. („Izvješće BCG-a”). BCG je svoje izvješće dostavio 14. listopada 2014.

(94)

Izvješće BCG-a temelji se na poslovnom planu odobrenom 26. kolovoza 2014., poslovnom planu sastavljenom u studenome 2013., na vlastitom iskustvu i stručnom znanju BCG-a o sektoru te na javnim podatcima o kretanjima na tržištu i glavnim pružateljima zemaljskih usluga.

(95)

Ukratko, BCG je ocijenio sljedeće pretpostavke na kojima se temelji poslovni plan: izglede u pogledu prihoda (na temelju pretpostavljenog potencijala za rast prometa i pretpostavljenog rasta obujma prometa koji pokriva Airport Handling); troškove osoblja (na temelju troškova po EPRV-u; pretpostavljenog povećanja produktivnosti); planirana ulaganja (ukupan iznos u […] (*1) EUR).

(96)

BCG je sažeo svoje nalaze kako slijedi.

(97)

Načelno se čini da su pretpostavke u pogledu obujma prometa na razini društva SEA održive i u skladu s rezerviranjima glavnih organizacija, posebno IATA-e i Eurocontrola. Međutim, BCG je napomenuo da namjera zadržavanja stalne kombinacije prijevoznika, koju čine niskotarifni prijevoznici („LCC-ovi”) te takozvani tradicionalni zračni prijevoznici, ne bi bila u skladu s povijesnim razvojem kombinacije prijevoznika na terminalu Malpensa, gdje bi se u protekle četiri godine udio LCC-ova povećao za […] (*1) postotnih bodova. Nadalje, nova nacionalna uredba (Decreto Linate) mogla bi dovesti to premještaja nekih prijevoznika s terminala Malpensa na Linate.

(98)

Čini se da je pretpostavka u pogledu mogućeg razvoja obujma prometa koji pokriva Airport Handling u velikoj mjeri ostvariva jer bi se, prvo, sporazumima potpisanima s novim prijevoznicima na dan kad je BCG izradio izvješće osigurao tržišni udjel od [60 – 70] (*1) %; drugo, ciljni tržišni udjel od [70 – 80] (*1) % za 2017. bio bi održiv s obzirom na trenutačnu dinamiku tržišnog natjecanja u sektoru te na povijesni tržišni udjel SEAH-a od [70 – 80] (*1) %.

(99)

Prema mišljenju BCG-a činilo se da se pretpostavke o prihodima iz usluga pruženih upravitelju zračne luke općenito nastoje ostvariti u pregovorima s društvom SEA koji su u tijeku. Međutim, BCG nije mogao ocijeniti očekivane prihode u posljednjoj godini plana (2017.) zbog preuzetog dvogodišnjeg ugovora.

(100)

Pretpostavke u pogledu povećanja prosječnog jediničnog troška osoblja od […] (*1) % godišnje u razdoblju od 2014. do 2017. uglavnom bi bile u skladu sa sporazumom koji su u listopadu 2014. potpisali Talijansko udruženje upravitelja zračnih luka, Assaeroporti, i sindikati.

(101)

Čini se da će povećanje produktivnosti resursa od […] (*1) % uglavnom biti održivo jer je, prvo, povećanje produktivnosti od […] (*1) % već ostvareno u trenutku pisanja izvješća i, drugo, jer se preostalih […] (*1) % čini razumnim s obzirom na trenutačne organizacijske poluge i tehničku fazu provedbe.

(102)

BCG je utvrdio i da se čini kako je proračun za ulaganja od […] (*1) EUR uvelike u skladu s nabavom nove flote koju uglavnom čine nova vozila (95 %), kako je vidljivo iz detaljnih nabavnih vrijednosti navedenih u ponudama koje je Airport Handling zaprimio u ožujku 2014.

(103)

BCG je, ukratko, utvrdio da se čini kako je profitna marža predviđena u poslovnom planu do 2017. ([…] (*1) %, […] (*1) EUR) uglavnom u skladu s prosječnom profitabilnosti značajnog uzorka drugih europskih društava koja posluju u privatnom i javnom sektoru ili nešto niža od nje (na temelju usporedbe s društvima Portway, Acciona, Aviapartner, Fraport i ATA-Handling). Međutim, BCG je istaknuo da bi stvaran razvoj kombinacije prometa te mogući utjecaji nove uredbe koja se odnosi na Linate (Decreto Linate) mogli dovesti do smanjenja prometa u zračnoj luci Malpensa.

(104)

SEA je angažirala Brattle Group da analizira dokapitalizaciju društva Airport Handling koju je provela SEA, a posebno da analizira je li ulaganje u skladu načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu. Brattle je svoje izvješće dostavio 30. ožujka 2015.

(105)

U skladu s izvješćem grupe Brattle analiza se temelji na informacijama koje su društvu SEA bile poznate u trenutku donošenja odluke o ulaganju u Airport Handling te na javnim podatcima o konkurentskom položaju društva SEA. U skladu s izvješćem grupe Brattle pretpostavke u poslovnom planu iz studenoga 2013. najrelevantnije su za test ulagača u tržišnom gospodarstvu jer one čine osnovu na temelju koje je SEA izvršila ulaganje (17).

(106)

U skladu s izvješćem grupe Brattle sumnja koju je Komisija izrazila u odluci o pokretanju postupka iz 2014., odnosno da je poslovni plan društva Airport Handling preoptimističan, može se otkloniti s obzirom na to da su ključne pretpostavke poslovnog plana ostvarene u praksi. Konkretno, tržišni udjel društva Airport Handling u 2014. premašio je prognoze iz poslovnog plana iz studenoga 2013.

(107)

U skladu s izvješćem grupe Brattle jedinične cijene (cijene koje je Airport Handling naplatio za svako kretanje zrakoplova) prikazane u poslovnom planu iz kolovoza 2014. temelje se na ugovorima koji su već potpisani sa zračnim prijevoznicima te u prosjeku iznose […] (*1) EUR, što je više od cijene pretpostavljene u poslovnom planu iz studenoga 2013., koja je iznosila od […] (*1) EUR u 2014. do […] (*1) EUR u 2017. To je stručnjake dovelo do sljedećih zaključaka. Prvo, tržišne cijene u poslovnom planu iz kolovoza 2014. bliže su stvarno ostvarenom procesu jer su se temeljile na potpisanim ugovorima. Drugo, u poslovnom planu iz studenoga 2013., na kojem je SEA temeljila svoju odluku o ulaganju, tržišna cijena koju bi Airport Handling mogao naplatiti zapravo je podcijenjena. Treće, time se potvrđuje da tržišne cijene u poslovnom planu iz studenoga 2013. nisu samo razumne, nego su de facto preniske.

(108)

Konačno, stručnjaci su napomenuli da su tržišne cijene koje je Airport Handling pregovorima dogovorio sa zračnim prijevoznicima bile niže od cijena koje je SEAH stvarno naplaćivao.

(109)

Stručnjaci se slažu da se početni tržišni udjel društva Airport Handling, kako je predviđen u poslovnom planu iz studenoga 2013., može činiti visokim za novog sudionika na tržištu. Međutim, pretpostavljaju da bi ulagač u tržišnom gospodarstvu znao da bi gašenje SEAH-a dovelo do neobične situacije u kojoj bi velik broj ugovora o pružanju zemaljskih usluga u zračnim lukama društva SEA bio „svima na raspolaganju”. Stručnjaci zaključuju da bi, stoga, Airport Handling iskoristio tu situaciju jednako kao što bi to učinili i ostali subjekti koji posluju u milanskim zračnim lukama. Uz to, u skladu s tim izvješćem očekivani tržišni udjel društva Airport Handling bio bi uobičajen za velike talijanske zračne luke u kojima najveći pružatelj zemaljskih usluga obično drži tržišni udjel od oko 70 %. Uz to, stručnjaci su utvrdili da je Airport Handling jedini pružatelj zemaljskih usluga s dovoljno imovine i opreme da bi jamčio punu uslugu 24 sata, što bi bila ključna prednost u odnosu na konkurente.

(110)

Stručnjaci su utvrdili i da su niži troškovi osoblja jedan od ključnih razloga zbog kojeg se očekuje da će Airport Handling biti profitabilan iako je SEAH bilježio gubitke. Stručnjaci su smatrali da je ta pretpostavka razumna jer je Airport Handling pregovarao o novim ugovorima o radu, pri čemu su zaposlenici pristali raditi dodatnih 20 dana godišnje u odnosu na prethodne ugovore sa SEAH-om.

(111)

Nadalje, u skladu s izvješćem grupe Brattle, iako su u poslovnom planu iz studenoga 2013. troškovi rada neznatno podcijenjeni, u poslovnom planu iz kolovoza 2014. prikazani su troškovi od […] (*1) EUR/sat izraženi u EPRV-u, […] (*1).

(112)

Prema mišljenju stručnjaka pri ulaganju u Airport Handling ulagač u tržišnom gospodarstvu očekivao bi stopu povrata (unutarnju stopu povrata – IRR) koja je jednaka ponderiranom prosječnom trošku kapitala (WACC) ili veća od njega, u skladu sa standardnom financijskom teorijom. U tom je slučaju na temelju izračuna potvrđeno da je u svim scenarijima očekivani IRR projekta viši od WACC-a i da bi, stoga, privatni ulagač očekivao da će ostvariti dobit od svojeg ulaganja u Airport Handling.

(113)

Konzultant je napomenuo i da je, kad je SEA donijela odluku o osnivanju društva Airport Handling 2013., fond s privatnom ponudom F2i bio vlasnik 44,31 % društva. F2i imenuje dva člana Upravnog odbora društva SEA te, u skladu s izvješćem grupe Brattle, nijedan član Odbora nije glasovao protiv prijedloga društva SEA za ulaganje u Airport Handling, čime se dokazuje da se očekivalo da će ulaganje biti profitabilno i da je, stoga, u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu.

(114)

Nadalje, u skladu s izvješćem grupe Brattle ulagač u tržišnom gospodarstvu smatrao bi da je relativno mala vjerojatnost da će Komisija utvrditi gospodarski kontinuitet između SEAH-a i društva Airport Handling te da će, stoga, od potonjeg zatražiti da vrati potporu koja je u odluci o povratu utvrđena kao nespojiva. Razlog je tome činjenica da je SEA osnivanjem Trusta poduzela mjere kako bi zaštitila Airport Handling i spriječila gospodarski kontinuitet. U skladu s financijskim procjenama grupe Brattle u pogledu poslovnog plana iz studenoga 2013. dok god je vjerojatnost utvrđivanja gospodarskog kontinuiteta manja od […] (*1) % (uzimajući u obzir procjenu troška kapitala koju je predložila SEA) ili manja od […] (*1) % (uzimajući u obzir procjenu troška kapitala koju je predložio Brattle), tada je ulaganje društva SEA u AH u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu. Brattle je smatrao razumnim pretpostavku da bi, uzimajući u obzir kontekst i posebno prijavu Komisiji, ulagač u tržišnom gospodarstvu smatrao da je ta vjerojatnost manja od […] (*1) % i da bi, stoga, uložio u Airport Handling isključivo iz ekonomskih razloga.

(115)

Italija je predložila dodatno smanjenje opsega djelatnosti koje Airport Handling trenutačno obavlja u usporedbi s onima koje je prije obavljao SEAH. Posebno u pogledu […] (*1).

(116)

SEA trenutačno pruža […] (*1), u skladu s novim i drukčijim sporazumom koji istječe 31. prosinca 2018.

(117)

SEA je izjavila da je spremna, najkasnije do 31. prosinca 2016., raskinuti sporazum o […] (*1), čime će ga oduzeti društvu Airport Handling, te da će zaposliti i oko […] (*1) zaposlenika društva Airport Handling koji trenutačno […] (*1). Kao rezultat te promjene promet društva Airport Handling, koji u prvoj godini poslovanja iznosi […] (*1) EUR, smanjio bi se za oko […] (*1) EUR.

(118)

U odluci o pokretanju postupka iz 2014. Komisija je zauzela preliminarno stajalište da su ovom predmetu kriteriji koje je Sud odredio kako bi utvrdio može li za povrat potpore biti odgovoran poduzetnik koji nije prvotni korisnik potpore uglavnom ispunjeni. Konkretno:

(119)

Komisija je, stoga, preliminarno zaključila da se osnivanjem novog društva očito želi postići i potaknuti izbjegavanje obveze povrata potpore te da je Airport Handling sljednik SEAH-a. Na temelju toga Komisija je zauzela preliminarno stajalište da se Airport Handling može smatrati odgovornim za povrat potpore koja je ranije odobrena SEAH-u i koja je u odluci o povratu iz 2012. utvrđena kao nespojiva.

(120)

Komisija je zauzela preliminarno stajalište da se odluke društva SEA o osnivanju društva Airport Handling i njegovoj dokapitalizaciji mogu pripisati državi. Prvo, Komisija je primijetila da općina Milano drži većinski udjel od 54,81 % u društvu SEA i da bi, stoga, trebalo smatrati da država ima utjecaj na postupke donošenja odluka u društvu SEA te da je uključena u odluke koje donosi to društvo. Drugo, Komisija je uputila na određene izjave predstavnika talijanskih tijela o tom pitanju zbog kojih se čini da su osnivanje društva Airport Handling organizirala ta talijanska tijela, posebno kako bi zaštitila zaposlenike u milanskim zračnim lukama.

(121)

Uz to, s obzirom na to da se činilo da je SEA pod kontrolom talijanskih tijela, Komisija je donijela preliminarni zaključak da je dokapitalizacija, koju je financirala SEA, uključivala državna sredstva.

(122)

Komisija je zauzela i preliminarno stajalište da SEA nije djelovala kao ulagač u tržišnom gospodarstvu kad je dokapitalizirala Airport Handling.

(123)

Prvo, Komisija je izrazila sumnju da bi privatni ulagač osigurao kapital društvu Airport Handling u trenutku u kojem je to učinila SEA jer su službe Komisije talijanska tijela već obavijestile da bi namjeravano osnivanje novog pružatelja zemaljskih usluga vjerojatno dovelo do gospodarskog kontinuiteta i time obveze novog društva da vrati potporu za koju je u odluci o povratu iz 2012. utvrđeno da je nespojiva. Međutim, u poslovnom planu iz studenoga 2013. u obzir nije uzet rizik prijenosa obveze povrata sa SEAH-a na Airport Handling.

(124)

Drugo, Komisija je izrazila sumnju u to je li poslovni plan na kojem se temelji odluka društva SEA o ulaganju u Airport Handling zasnovan na solidnim pretpostavkama.

(125)

Komisija je, stoga, smatrala da se čini kako se ulaganje društva SEA od 25 milijuna EUR u Airport Handling ne temelji na ekonomskim ocjenama koje se mogu usporediti s onima koje bi, u relevantnim okolnostima, razuman privatni ulagač u sličnoj situaciji izvršio prije tih ulaganja kako bi odredio buduću profitabilnost. Na temelju toga Komisija je zauzela preliminarno stajalište da dokapitalizacija od 25 milijuna EUR čini državnu potporu u korist društva Airport Handling.

(126)

Italija je podsjetila da je prema ustaljenoj sudskoj praksi cilj povrata nezakonite i nespojive državne potpore ukloniti narušavanje tržišnog natjecanja prouzročeno konkurentskom prednosti koja je dodijeljena tom nezakonitom potporom. Stoga, nezakonitu potporu koja nije spojiva s unutarnjim tržištem mora vratiti onaj poduzetnik koji je u stvarnosti od nje ostvario korist. Obveza povrata može se proširiti na društva koja nisu prvotni korisnici potpore samo ako su ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti:

(127)

Prema mišljenju Italije u ovom se predmetu prijenos konkurentske prednosti povezane s potporom koja je dodijeljena SEAH-u odmah može isključiti.

(128)

Konkretno, Italija napominje da je Komisija u uvodnim izjavama 219. i dalje svoje odluke o povratu utvrdila da navodna prednost dodijeljena SEAH-u odgovara nadoknadi gubitaka SEAH-a zabilježenih u razdoblju 2002.–2010. Kako je Komisija navela, ti su gubitci nastali zbog visokih troškova osoblja koji čine znatan udjel u strukturi troškova pružatelja zemaljskih usluga. Budući da su dokapitalizacije koje Komisija smatra državnom pomoći prije svega služile za pokriće gubitaka nastalih zbog prekomjernih troškova osoblja SEAH-a, Italija smatra da bi se konkurentska prednost koju je SEAH ostvario ipso facto uklonila njegovom likvidacijom i izlaskom s tržišta.

(129)

Italija je napomenula i da čak i ako bi se dio, iako mali, konkurentske prednosti povezane s potporom dodijeljenom SEAH-u mogao povezati s imovinom tog društva, tj. imovinom koju je SEAH upotrebljavao za pružanje zemaljskih usluga u milanskim zračnim lukama, ta se imovina ipak neće prenijeti sa SEAH-a na Airport Handling. Naprotiv, potonji će je privremeno unajmiti po tržišnim uvjetima do njezine prodaje na otvorenom tržištu.

(130)

Italija je, nadalje, napomenula da se, čak i ako je konkurentska prednost stvarno prenesena sa SEAH-a na Airport Handling, u ovom predmetu ne može utvrditi da Airport Handling de facto nastavlja gospodarsku djelatnost SEAH-a.

(131)

Prvo, nijedan ugovor o radu, de facto ili de jure, nije prenesen sa SEAH-a na Airport Handling. Prema mišljenju Italije u društvu Airport Handling zaposleno je, po znatno drukčijim uvjetima, samo osoblje koje je strogo nužno za pružanje zemaljskih usluga. Uz to, na nove ugovore o radu primjenjuje se drukčiji režim (odjeljak o pružateljima zemaljskih usluga umjesto odjeljka o upraviteljima zračnih luka) iz nacionalnog kolektivnog ugovora o radu (Contratto Collettivo Nazionale di Lavoro (CCNL)) i drukčije udruženje zaposlenika (Assohandlers umjesto Assoaeroporti). Na temelju toga Italija je istaknula da će Airport Handling ostvariti smanjenje troškova osoblja, uz znatno povećanje produktivnosti.

(132)

Italija je dodala i da Komisijina tvrdnja iz odluke o pokretanju postupka iz 2014. da su bivšim zaposlenicima SEAH-a zajamčena prava stečena u okviru prethodnih ugovora sa SEAH-a nije potkrijepljena činjeničnim dokazima. Prema mišljenju Italije u sporazumu od 4. studenoga 2013. nisu predviđena nikakva jamstva u korist bivših zaposlenika SEAH-a u pogledu stečenih prava te je jasno utvrđeno da se novi ugovori o radu trebaju temeljiti na novim uvjetima.

(133)

Na Airport Handling neće se prenositi ni ugovori između SEAH-a i zračnih prijevoznika koji posluju u milanskim zračnim lukama. Italija je navela da je nakon raskida ugovora između SEAH-a i zračnih prijevoznika Airport Handling iznova pregovarao o ugovorima sa zračnim prijevoznicima koji posluju u milanskim zračnim lukama. Uz to, prema mišljenju Italije, SEA i Airport Handling nisu pokrenuli zajedničke marketinške napore u tu svrhu, što je suprotno Komisijinim tvrdnjama iz odluke o pokretanju postupka iz 2014., koja, prema mišljenju Italije, nije potkrijepljena nikakvim činjeničnim dokazima. U svakom slučaju ta okolnost ne bi bila relevantna za ocjenu gospodarskog kontinuiteta između SEAH-a i društva Airport Handling. U tom je pogledu Italija podsjetila da se trenutačan portfelj klijenata društva Airport Handling razlikuje od klijenata SEAH-a. Naime, Airport Handling sklopio je određene ugovore sa zračnim prijevoznicima koji prethodno nisu bili klijenti SEAH-a, ali istodobno nije uspio zadržati neke od bivših klijenata SEAH-a.

(134)

Italija je tvrdila da se činjenica da je u poslovnom planu društva Airport Handling predviđen tržišni udjel od […] (*1), kao takva, ne može smatrati dokazom gospodarskog kontinuiteta. Taj bi se tržišni udjel trebao ocijeniti u odnosu na cilj društva Airport Handling, odnosno ostvarivanje održivosti u srednjoročnom razdoblju.

(135)

Italija je navela i da Airport Handling nije uključen u postupak prodaje imovine SEAH-a te da, stoga, nije došlo do prijenosa imovine između tih dvaju društava. Nadalje, Italija smatra da sama činjenica da se imovina korisnika potpore iznajmljuje trećem poduzetniku ne može biti dovoljan dokaz da je potonji ostvario konkurentsku prednost povezanu s tom potporom. Prema mišljenju Italije, kako bi to predstavljalo kontinuitet, ta se imovina mora iznajmiti po cijeni nižoj od tržišne cijene. Međutim, u ovom je predmetu cijenu najma odredilo neovisno društvo (IMQ).

(136)

Italija je podsjetila i da se vlasnička struktura društva SEA znatno razlikuje od razdoblja kad je navodna potpora dodijeljena SEAH-u. Dok je u razdoblju 2002.–2010. SEA bila u potpunosti u vlasništvu države, trenutačno privatni ulagač F2i drži 44,31 % njezina kapitala.

(137)

Nadalje, Italija smatra da je osnivanje Trusta dodatno jamstvo diskontinuiteta između SEAH-a i društva Airport Handling. Naime, kako je utvrđeno u ugovoru o trustu, djelatnosti upravitelja trebale bi biti ključne u postizanju sljedećih ciljeva:

(138)

Kao rezultat prijenosa 100-postotnog udjela društva SEA u društvu Airport Handling na Trust upravitelj je upisan u registar trgovačkih društava kao jedini dioničar društva. U tom svojstvu upravitelj ima punu i stvarnu kontrolu nad udjelom društva SEA u društvu Airport Handling.

(139)

Kao jedini dioničar društva Airport Handling upravitelj, među ostalim, mora:

(140)

Italija smatra da se na temelju statusa društva SEA kao javnog poduzetnika ne može zaključiti da njegova sredstva ispunjuju uvjete za državna sredstva u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. U tom je pogledu Italija podsjetila da SEA ne posjeduje financijska sredstva društva Airport Handling niti ima kontrolu nad njima jer njezinim udjelom u društvu Airport Handling upravlja neovisno tijelo, Trust, potpuno neovisno od društva SEA.

(141)

SEA stoga ne bi mogla izvršavati uobičajene ovlasti većinskog dioničara, odnosno, među ostalim, ovlast imenovanja članova upravljačkih tijela društva kćeri i, stoga, imati odlučujuću ulogu u upravljanju društvom.

(142)

Prema mišljenju Italije Komisija ne može donijeti zaključak o pripisivosti osporavane mjere državi samo na temelju činjenice da je izrazito nevjerojatno da bi se te mjere poduzele bez uplitanja države. Prema mišljenju Italije Komisija je obvezna zadovoljiti visok standard dokaza. Predmetne mjere mogu se smatrati pripisivima državi samo u mjeri u kojoj je javni dioničar društva SEA imao ključnu ulogu u donošenju odluke o dokapitalizaciji u korist društva Airport Handling. U tom smislu Italija smatra da je važno napomenuti da se u članku 15. statuta društva SEA, među ostalim, navodi da za povećanje kapitala društava kćeri mora glasovati najmanje šest od sedam članova, za što je potreban pristanak upravitelja koje je imenovao privatni dioničar F2i. Stoga, bez obzira na vlasništvo društva SEA nad većinskim udjelom, javni dioničar ne može valjano razmatrati dokapitalizaciju bez traženja pristanka (ili odlučujućeg glasa) direktora koje je imenovao taj privatni dioničar.

(143)

Nadalje, Italija je navela da su izjave kao što su izjave ministra za infrastrukturu i promet kojima je umirivao zaposlenike, a koje je Komisija citirala u odluci o pokretanju postupka, u potpunosti u skladu s europskom i talijanskom praksom te da se, stoga, ne mogu upotrijebiti kao dokaz pripisivosti te mjere državi. Predmetne izjave moraju se smatrati političkim izjavama kojima je cilj umanjiti negativne učinke nezaposlenosti.

(144)

Na temelju toga Italija smatra da se ulaganje društva SEA u Airport Handling ne može pripisati državi i da ne uključuje državna sredstva te da, stoga, ne čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(145)

Italija je podsjetila da je privatni dioničar unio kapital razmjeran udjelu kapitala koji drži SEA, odnosno 44,31 %. Prema mišljenju Italije udio privatnog ulagača F2i ima stvaran ekonomski učinak i značajan je. U tom pogledu Italija smatra da je važno napomenuti da se, u skladu s Komisijinom praksom, privatno ulaganje od oko jedne trećine ukupnog ulaganja smatralo značajnim. Prema mišljenju Italije to je samo po sebi dovoljno da se isključi definiranje te dokapitalizacije kao državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(146)

Drugo, Italija je navela da je poslovni plan društva Airport Handling ocijenio neovisni stručnjak koji je zaključio da je ulaganje društva SEA opravdano s isključivo ekonomskog stajališta i da je, stoga, u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu.

(147)

Na temelju toga Italija smatra da je ulaganje društva SEA u Airport Handling izvršeno u okolnostima koje bi bile prihvatljive privatnom ulagaču koji posluje u uobičajenim tržišnim uvjetima i da, stoga, mjera ne čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(148)

SEAH (u likvidaciji), Milan Airport Handling Trust i Airport Handling, SEA i zainteresirana strana koja je zatražila anonimnost dostavili su primjedbe Komisiji.

(149)

Prema mišljenju predstavnika Trusta od početka svojeg poslovanja Airport Handling temeljio je svoj poslovni model na ekonomskoj logici koja se razlikuje od one SEAH-a te mu je cilj bio poslovati na tržištu samostalno i ostvariti održivost bez intervencija svojeg dioničara u smislu unosa kapitala.

(150)

Konkretno, Airport Handling uvijek je smatrao da bi se u njegovu poslovnom modelu radna snaga organizirana prema kriterijima djelotvornosti i relevantnosti trebala mijenjati. Prema mišljenju predstavnika Trusta za zemaljske usluge uobičajeni su vrhunci potrebe za radnom snagom u određenom razdoblju tijekom godine (npr. ljeti). Kako bi se zadovoljile te brze promjene potražnje, pružatelj usluga mora fleksibilno reagirati zapošljavanjem osoblja na određeno vrijeme za ta razdoblja kad je zapošljavanje opravdano s obzirom na potrebni obujam posla.

(151)

Dok je SEAH uglavnom koristio […] (*1) ([…] (*1)), Airport Handling usvojio je pristup koji se temelji na […] (*1) (npr. […] (*1)). Iako bi za to trebale složenije aktivnosti obuke, upravljanja i koordinacije, to bi, s druge strane, dovelo do veće fleksibilnosti i, stoga, do pada operativnih troškova. Prema mišljenju predstavnika Trusta time je omogućeno […] (*1) (31. prosinca 2014. Airport Handling imao je […] (*1)).

(152)

Trust je naveo da nije bilo prijenosa ugovora o radu između SEAH-a i društva Airport Handling, što se dokazuje sljedećim okolnostima:

(153)

Uz to, Trust je podsjetio na snažno protivljenje i vrlo teške odnose sa sindikalnim organizacijama u lipnju 2014. Prema mišljenju predstavnika Trusta očito je da, da su se u društvu Airport Handling doista ponovno zaposlili bivši zaposlenici SEAH-a na temelju istih uvjeta, ti zaposlenici ne bi imali razloga za pritužbe. Naprotiv, snažan otpor sindikata sporazumu iz lipnja 2014. dokaz je da su radnici u potpunosti bili svjesni da su se njihovi uvjeti zapošljavanja pogoršali.

(154)

Prvo, Trust je naveo da se ugovori sa zračnim prijevoznicima po svojoj prirodi ne mogu prenijeti na treće strane. U članku 3.2. Standardnog sporazuma o zemaljskim uslugama izričito se navodi da, osim u iznimnim slučajevima koji će se dogovoriti s društvima za zemaljske usluge, prijevoznik ne može prenijeti zadaće na treće strane na temelju ugovora:

„Prijevoznik ne smije imenovati nijednu drugu osobu, društvo ili organizaciju za pružanje usluga koje je društvo za zemaljske usluge suglasno izvršiti na temelju ovog Sporazuma, osim u posebnim slučajevima koje će strane zajedno dogovoriti”.

(155)

Trust je dostavio nekoliko izjava zračnih prijevoznika koji nisu proveli natječajni postupak u smislu postupaka javne nabave kako bi odabrali Airport Handling kao pružatelja zemaljskih usluga. Ti su zračni prijevoznici naveli da je Airport Handling neovisno o tome izabran na temelju natjecateljskog postupka koji se temelji na uspoređivanju s drugim pružateljima zemaljskih usluga.

(156)

Uz to, Trust je podsjetio da trajanje sporazuma o pružanju zemaljskih usluga određuje zračni prijevoznik i da je često predviđena mogućnost potonjeg da se povuče uz otkazni rok. Na primjer, u standardnom ugovoru IATA-e navodi se da svaka strana može raskinuti ugovor uz otkazni rok od 60 dana. Stoga ugovor sa zračnim prijevoznikom nije nužno dugotrajni ugovor na temelju kojeg se pružatelj zemaljskih usluga može zaštititi od konkurencije. De facto, zračni prijevoznici mogu se povući iz ugovora ako dobiju bolje uvjete od drugih pružatelja usluga.

(157)

Prema mišljenju predstavnika Trusta SEAH je izašao s tržišta te je Airport Handling pregovarao o novim ugovorima sa zračnim prijevoznicima. Potonji su društvu Airport Handling i drugim kontaktiranim pružateljima usluga predložili drukčije, povoljnije, uvjete od onih koje su dobili od SEAH-a. Prema mišljenju predstavnika Trusta prilično je uobičajeno da zračni prijevoznik odluči raskinuti ugovor kad dobije povoljnije uvjete od drugih konkurentskih pružatelja zemaljskih usluga ili da prijeti raskidom ugovora ako trenutačni pružatelj zemaljskih usluga ne želi poboljšati svoju ponudu u usporedbi s ponudom drugih pružatelja.

(158)

Airport Handling počeo je poslovati u milanskim zračnim lukama 1. rujna 2014. nakon što je udjel društva SEA prenesen na Trust. Iako je Airport Handling prvotno obavijestio ENAC i zračne prijevoznike da će početi poslovati 1. srpnja 2014., zbog kašnjenja u prijenosu dionica na Trust i poteškoća sa sindikatima to je pokretanje poslovanja dodatno odgođeno za 1. rujna 2014.

(159)

Airport Handling sklopio je 28. veljače 2015. ugovore s […] (*1) zračnih prijevoznika, […] (*1) koji posluju u zračnoj luci Linate i […] (*1) koji posluju u zračnoj luci Malpensa. Trust je, nadalje, naveo da Airport Handling nije sklopio ugovore sa svim zračnim prijevoznicima koji su prethodno imali ugovorni odnos sa SEAH-om. Točnije, […] (*1).

(160)

Prema mišljenju predstavnika Trusta ugovori koje je Airport Handling potpisao sa zračnim prijevoznicima razlikuju se od ugovora sa SEAH-om:

(161)

Konkretno, prema mišljenju predstavnika Trusta […] (*1) prijevoznika je od društva Airport Handling u okviru pregovora o novom ugovoru za pružanje zemaljskih usluga dobilo […] (*1). Istodobno su […] (*1) prijevoznici ugovorili […] (*1) sa SEAH-om.

(162)

Trust je naveo i da će neki od najvažnijih ugovora s prijevoznicima ([…] (*1)) isteći kako slijedi:

(163)

Kao i Italija, i Trust smatra da su svi zajednički marketinški napori koje su uložili SEA/SEAH i Airport Handling, ako se ti napori mogu dokazati, nevažni za ocjenu gospodarskog kontinuiteta.

(164)

Uz to, Trust smatra da činjenica da je SEA možda javno i/ili u komunikaciji s prijevoznicima izjavila da grupa namjerava nastaviti poslovati u području zemaljskih usluga nije relevantna za potrebe istražnog postupka s obzirom na to da su osnivanje i kapitalizacija društva Airport Handling Komisiji bili poznati od 2013.

(165)

Prema mišljenju predstavnika Trusta činjenica da Airport Handling može steći znatnu prisutnost na tržištu zemaljskih usluga u milanskim zračnim lukama nije rezultat prijenosa imovine sa SEAH-a na Airport Handling, nego posebnog konteksta milanskih zračnih luka i poslovnih modela različitih pružatelja zemaljskih usluga.

(166)

Trust smatra da je činjenica da neko društvo izlazi s tržišta i da drugi subjekt (bez obzira na to je li riječ o novom sudioniku na tržištu ili već postojećem subjektu) stječe slične tržišne udjele redovita pojava na tržištu i da je rezultat unakrsne elastičnosti konkurentskih poduzetnika. Na hipotetskom tržištu sa samo dva poduzetnika A i B vjerojatno je da će se, ako društvo A propadne, njegovi klijenti i tržišni udjel prenijeti na poduzetnika B, bez ikakvih pravnih ili činjeničnih poveznica između tih dvaju poduzetnika. U slučaju milanskih zračnih luka točno je da posluje više od dvaju pružatelja zemaljskih usluga, ali su se, prema mišljenju predstavnika Trusta, samo dva pružatelja u svojem poslovnom modelu usmjerila na milanske zračne luke. Slični tržišni udjeli mogli bi se, prema mišljenju predstavnika Trusta, opravdati upućivanjem na činjenicu da je Airport Handling jedini pružatelj usluga koji je svoju djelatnost u milanskim zračnim lukama organizirao kao čvorišni pružatelj usluga kako bi u velikom dijelu zadovoljio potražnju prijevoznika i pružao visokokvalitetne usluge.

(167)

Trust smatra da je Komisijino obrazloženje kružno: ili je tržišni udjel koji Airport Handling treba ostvariti u milanskim zračnim lukama, kako je procijenjeno u poslovnom planu, nerealan i stoga bi dokapitalizacija društva Airport Handling činila državnu potporu ili je tržišni udjel de facto realan, ali je u tom slučaju činjenica da bi Airport Handling mogao ostvariti taj tržišni udjel relevantna za pitanje gospodarskog kontinuiteta.

(168)

Trust naglašava da je natječaj za prodaju SEAH-ove imovine proglašen neuspješnim jer nijedan ponuditelj nije iskazao interes za kupnju lotova ponuđenih za prodaju.

(169)

Prema mišljenju društva Airport Handling glavni je razlog za to činjenica da je SEAH-ova imovina zastarjela i da se, stoga, ne čini privlačnom na tržištu. Naime, Trust je naveo da je od […] (*1) najvrjednijih komponenti (tj. […] (*1)), samo oko […] (*1) imovine SEAH kupljeno nakon 31. prosinca 2006. Većina imovine stara je preko 15 godina zbog čega je vrlo teško dobiti zamjenske dijelove i time osigurati potrebne razine usluge.

(170)

Trust je podsjetio i da Airport Handling nije dostavio ponudu u natječaju za prodaju SEAH-ove imovine. Međutim, smatra da njegovo stjecanje imovine ne bi bilo dokaz gospodarskog kontinuiteta sa SEAH-om.

(171)

Trust je naveo i da Airport Handling trenutačno upotrebljava SEAH-ovu imovinu na temelju bilateralnog ugovora potpisanog 1. rujna 2014. Prema mišljenju predstavnika Trusta ugovor je dogovoren u nepristranim pregovorima između SEAH-a i upravitelja u razdoblju od datuma osnivanja Trusta (30. lipnja 2014.) do datuma stvarnog prijenosa udjela društva SEA u društvu Airport Handling na Trust (27. kolovoza 2014.).

(172)

Upravitelj je u ugovor unio znatne izmjene, kao što su sljedeće:

(173)

Trust je podsjetio da je najamnina određena na temelju neovisnih vrednovanja različitih stručnjaka i da, stoga, odgovara tržišnoj cijeni.

(174)

Trust je naveo i da je Airport Handling već uspostavio postupke za kupnju, od trećih strana, znatnog udjela imovine ([…] (*1) %) potrebne za poslovanje kako bi po isteku ugovora o najmu zamijenio imovinu koju je unajmio od SEAH-a. U tom kontekstu:

(175)

Prema mišljenju predstavnika Trusta zaključak da je osnivanje novog društva kćeri društva SEA za zemaljske usluge usmjereno na izbjegavanje naloga o povratu jednako je izjavi da bi se negativnom odlukom o državnoj potpori korisnika navodne potpore spriječilo da ponovno pokrene poslovanje po novim uvjetima.

(176)

Trust ističe da su 1. kolovoza 2014. upravitelj i SEA sklopili Protokol na temelju kojeg upravitelj može početi obavljati određene funkcije vođenja i praćenja poslovanja društva Airport Handling u srpnju i kolovozu 2014.

(177)

U toj fazi, uz mjere poduzete nakon savjetovanja sa SEAH-om u pogledu najma SEAH-ove imovine i izvješća stručnjaka, upravitelj je od društva SEA zatražio i dobio financijska sredstva potrebna kako bi svoj posao obavljao potpuno neovisno od potonjeg. Uz to, upravitelj je od društva SEA zatražio da ponovno utvrdi ugovore o pružanju usluga s društvom Airport Handling, odredio je novog pravnog savjetnika društva Airport Handling i zatražio izmjene statuta društva Airport Handling kako bi osigurao punu autonomiju društva.

(178)

Nakon prijenosa udjela društva SEA na Trust upravitelj je 27. kolovoza 2014. imenovao novi Upravni odbor.

(179)

Upravitelj je osigurao i da Odbor učini sljedeće:

(180)

Nadalje, upravitelj je poduzeo mjere kako bi osigurao gospodarski diskontinuitet. Ukratko, ti postupci uključuju:

(181)

Trust je naveo da su ti unutarnji postupci objašnjeni tijekom dviju edukacija za više i srednje rukovoditelje društva Airport Handling.

(182)

Prema mišljenju predstavnika Trusta u razdoblju od lipnja do kolovoza 2014. talijanska tijela nisu izvršavala izravan utjecaj na društvo SEA i njegovu odluku o ulaganju u društvo Airport Handling. Nikad nije bilo nikakvih izravnih ili neizravnih naznaka koje bi dovele i do najmanje sumnje da je odluka o osnivanju i/ili kapitalizaciji društva Airport Handling ovisila o talijanskim tijelima.

(183)

Prema mišljenju predstavnika Trusta ne postoji kontinuitet između SEAH-a i društva Airport Handling te bi, stoga, svaki privatni ulagač uzeo u obzir krhkost Komisijine ocjene iz odluke o pokretanju postupka iz 2014. te ona ne bi utjecala na njegovu odluku o ulaganju u društvo Airport Handling.

(184)

Trust je pojasnio da je poslovni plan iz studenoga 2013. koji je Komisiji prvotno predstavljen u međuvremenu poboljšan. Stoga se odluka o kapitalizaciji društva Airport Handling temeljila na poslovnom planu iz kolovoza 2014. koji je Upravni odbor društva Airport Handling donio 26. kolovoza 2014.

(185)

Nakon prijenosa udjela društva SEA na Trust upravitelj je nastavio s provjerom vjerodostojnosti poslovnog plana društva Airport Handling. Prema izjavi predstavnika Trusta novoizabrani Odbor društva Airport Handling najprije je ispitao je li poslovni plan od 6. kolovoza 2014. pouzdan te je tu zadaću povjerio grupi Boston Consulting Group („BCG”).

(186)

BCG je o svojim nalazima Airport Handling izvijestio 14. listopada 2014. BCG je zaključio da je cilj poslovnog plana, tj. EBIT u 2017. od […] (*1) EUR, uz maržu od […] (*1) %, razuman i da je razina odstupanja uglavnom u skladu s prosječnom profitabilnosti značajnog uzorka drugih europskih društava koja posluju u sektoru zemaljskih usluga ili nešto niža od nje. BCG je potvrdio i valjanost poslovnog plana iz studenoga 2013.

(187)

Prema mišljenju predstavnika Trusta Airport Handling je odlučan ostvariti najveću moguću djelotvornost s pomoću […] (*1). U skladu s poslovnim planom od 6. kolovoza 2014. očekuje se da će se u društvu Airport Handling zaposliti […] (*1). To će se ostvariti usklađivanjem koordinacijskih struktura i uvođenjem nove učinkovite opreme i računalnih sustava za upravljanje osobljem, zahvaljujući kojima Airport Handling neće morati zamijeniti osoblje koje odlazi iz društva.

(188)

Prema mišljenju predstavnika Trusta još veći stupanj djelotvornosti proizići će iz sljedećih mjera:

(189)

Prema mišljenju predstavnika Trusta na temelju rezultata ostvarenih u društvu Airport Handling u prvim mjesecima poslovanja Komisija će moći ex post provjeriti opravdanost pretpostavki iz poslovnog plana. Trust je uputio na rezultate prva četiri mjeseca poslovanja, iz kojih je vidljivo […] (*1) EBIT od […] (*1) EUR i […] (*1) od […] (*1) EUR u usporedbi s prognozama iz poslovnog plana od 6. kolovoza 2014. To je pozitivno kretanje bilo rezultat […] (*1) prihoda ([…] (*1) EUR) i […] (*1) troškova ([…] (*1) EUR).

(190)

SEAH smatra da je oprema za pružanje zemaljskih usluga imala knjigovodstvenu vrijednost od […] (*1) EUR prije pokretanja likvidacije SEAH-a. Prosječna starost te imovine bila je […] (*1). Od otprilike […] (*1) stavki veće vrijednosti […] (*1) opreme, osim […] (*1)), samo je […] (*1) stečeno nakon 31. prosinca 2006.

(191)

Kad je pokrenuta likvidacija SEAH-a, jedina druga imovina društva sastojala se od obrtnog kapitala povezanog s poslovanjem prekinutim 1. rujna 2014. Uz to, bili su prisutni određeni […] (*1). Te su pozicije u međuvremenu likvidirane. Stoga, prema mišljenju SEAH-a, kako bi financirao troškove likvidacije i sva preostala dugovanja, likvidator može računati samo na prodaju opreme za pružanje zemaljskih usluga.

(192)

Jedna od glavnih zadaća likvidatora bila je provesti otvoren, javan i nediskriminirajući natječajni postupak za prodaju imovine SEAH-a koji je već pokrenut prije pokretanja likvidacije tog društva.

(193)

SEAH je izjavio da je imovina podijeljena u devet grupa koje su uključivale komplementarnu imovinu različite vrijednosti i funkcionalne autonomije. Cilj je bio zajamčiti velik broj ponuditelja u natječaju. Podjelom imovine u grupe namjeravalo se odgovoriti na zahtjeve tržišta koji su utvrđeni na temelju poslovanja većih pružatelja zemaljskih usluga u talijanskim zračnim lukama. Na temelju dostupnih informacija vidljivo je da je postupak prodaje bio ograničen na pružatelje zemaljskih usluga, upravitelje zračnih luka, zračne prijevoznike, proizvođače vrste opreme koja se prodavala, preprodavače i društva za leasing. Nadalje, utvrđen je određeni minimalni potrebni solventni kapital koji se posebno odnosi na i. promet od najmanje 1 milijuna EUR po grupi imovine za koju se namjerava dostaviti ponuda; ii. neto imovinu od najmanje 1 milijun EUR ili 2 milijuna EUR ako potencijalni kupci dostavljaju ponude za više od jedne grupe; iii. omjer duga i ukupne imovine koji ne smije biti veći od 3. U pozivu za dostavu ponuda nisu utvrđeni nikakvi kriteriji odabira, osim prethodno navedenih obveznih uvjeta.

(194)

SEAH napominje da nijedan potencijalni ponuditelj nije izrazio interes za stjecanje te imovine. Jedine zahtjeve za dostavu informacija podnijele su strane izvan okvira postupka koje su bile zainteresirane za stjecanje samo određene imovine, no po cijenama koje su znatno niže od cijena koje su odredili neovisni stručnjaci. SEAH je naveo i da je Airport Handling izrazio interes za stjecanje predmetne imovine, ali nije dostavio ponudu. Komisija napominje da su talijanska tijela već 27. studenoga 2013., kad su se s Komisijom savjetovala o planu društva SEA da likvidira SEAH, osnuje Airport Handling i osigura mu kapital, izjavila da Airport Handling neće sudjelovati u postupku prodaje i da, stoga, u tom postupku neće dostaviti nikakvu ponudu.

(195)

Nakon neuspješnog pokušaja prodaje imovine SEAH-a likvidator je nastavio kontaktirati s glavnim upraviteljima u sektoru kako bi raspravio mogućnost prodaje te imovine i uvjete koji bi se mogli primjenjivati na tu prodaju.

(196)

SEAH je podsjetio da je prije pokretanja likvidacije SEAH-a njegov Upravni odbor odabrao IMQ kao neovisnog stručnjaka kojem je povjerio vrednovanje imovine. To je vrednovanje dostavljeno 25. lipnja 2014. te je predložena godišnja najamnina od […] (*1) EUR, za koju se smatralo da je u skladu s tržišnim uvjetima. SEAH je 1. rujna 2014. društvu E&Y povjerio drugo vrednovanje imovine. Na zahtjev upravitelja SEAH i upravitelj zajedno su angažirali E&Y da dostavi to drugo vrednovanje. E&Y je zatim predložio godišnju najamninu od 1,4 milijuna EUR.

(197)

SEAH je dodao da Airport Handling imovinu SEAH-a trenutačno upotrebljava na temelju ugovora o najmu te da je odgovoran za njezino održavanje (troškovi održavanja procijenjeni su na […] (*1) EUR godišnje).

(198)

SEAH je izjavio da je ugovor o najmu prije sklapanja bio predmet intenzivnih pregovora između strana, bez uplitanja društva SEA. SEAH je naveo da je sklapanje ugovora o najmu obvezan uvjet za održavanje vrijednosti imovine s obzirom na to da se prestala upotrebljavati. Bez ugovora o najmu s društvom Airport Handling SEAH bi morao ukloniti opremu iz prostora zračne luke, što bi dovelo do znatnih troškova prijevoza i održavanja.

(199)

SEAH je naveo i da je, uzimajući u obzir istek ugovora o najmu 31. kolovoza 2015., likvidator razmatrao opcije raspolaganja imovinom. SEAH ističe da bi se prodajom imovine društvu Airport Handling, nakon što se otklone Komisijine sumnje o gospodarskom kontinuitetu, omogućilo SEAH-u da maksimizira vrijednost te imovine u postupku likvidacije.

(200)

Prema mišljenju društva SEA sudska praksa navedena u odluci o pokretanju postupka iz 2014. znatno se razlikuje od ovog predmeta.

(201)

Prvo, ta se sudska praksa isključivo odnosi na situacije koje odlikuje prisutnost prijenosa imovine s korisnika potpore na novoosnovano društvo. Ta se sudska praksa, u biti, odnosi na slučajeve u kojima je poduzetnik koji je ostvario korist od nespojive državne potpore i koji tu prednost nije mogao vratiti osnovao novog poduzetnika kojem je prenio dio svojih djelatnosti. Drugo, u svim slučajevima koje je navela Komisija, prijenos između korisnika i novog poduzetnika odnosio se na imovinu znatne vrijednosti (djelatnosti, objekti, roba, nekretnine, žigovi, prava industrijskog vlasništva).

(202)

Prema mišljenju društva SEA značajke ovog slučaja dovode do zaključka da Airport Handling nije mogao nastaviti ostvarivati konkurentsku prednost povezanu s navodnom potporom koju je primilo društvo SEAH s obzirom na to da nije preuzeo nikakvu imovinu od društva SEAH. Naprotiv, navodna konkurentska prednost dodijeljena društvu SEAH prestala bi s likvidacijom društva i stoga se ne bi mogla prenijeti.

(203)

Društvo SEA podsjeća da je u odluci o povratu iz 2012. Komisija zaključila da navodna konkurentska prednost dodijeljena SEAH-u odgovara financiranju gubitaka koji su nastali za društvo uglavnom kao posljedica visokih troškova osoblja. Podsjećajući da troškovi osoblja uvelike utječu na strukturu troškova pružatelja zemaljskih usluga i čine između 65 % i 80 % ukupnih troškova, SEA ističe da se, za razliku od slučajeva koje je navela Komisija, ovaj slučaj ne odnosi ni na prijenos dionica ili imovine potrebne za obavljanje (odnosno za nastavak) djelatnosti SEAH-a ni na poslovanje čiji je cilj zaštititi imovinu korisnika i time izbjeći nalog za povrat.

(204)

Prema mišljenju društva SEA potrebno je napomenuti da, s obzirom na to da je prednost koja je proizašla iz navodne državne potpore koju je primio SEAH bila upotrijebljena za pokrivanje gubitaka nastalih zbog prekomjernih troškova rada, ta je prednost u konačnici prestala sa stečajem društva i otpuštanjem radnika. Prema mišljenju društva SEA činjenica da su se u društvu Airport Handling bivši zaposlenici SEAH-a naknadno zaposlili prema formalno i materijalno drukčijim uvjetima ne može bitno utjecati na taj zaključak.

(205)

Društvo SEA dodaje da, čak i da je prihvaćeno da nepostojanje prijenosa imovine sa SEAH-a na Airport Handling nije dostatno da bi se zaključilo o nepostojanju gospodarskog kontinuiteta, za okolnosti transakcije na kojoj se temelji osnivanje društva Airport Handling, kao cjeline, ne može se smatrati da imaju učinak izbjegavanja naloga za povrat.

(206)

Prema mišljenju društva SEA odluka o osnivanju novog društva za zemaljske usluge koje na tržištu posluje prema uvjetima tržišnog natjecanja s drugim pružateljima usluga temelji se na ekonomskoj logici i opravdana je modelom upravljanja koji se znatno razlikuje od modela upravljanja prethodnog upravitelja SEAH-a ([…] (*1)) radi postizanja cilja održive profitabilnosti u srednjoročnom i dugoročnom razdoblju.

(207)

SEA navodi da je najavom SEAH-a da će društvo prestati poslovati u milanskim zračnim lukama i pokretanjem likvidacije SEAH-a stvoreno stvarno tržišno natjecanje u kojem su zračni prijevoznici koji su poslovali u milanskim zračnim lukama mogli odabrati pružatelja zemaljskih usluga na temelju komparativne ocjene ponuda koje su dostavili razni pružatelji usluga.

(208)

Prema mišljenju društva SEA upravo je nakon tog postupka nadmetanja Airport Handling uspješno sklopio ugovore sa zračnim prijevoznicima potpuno neovisno od društva SEA. Naime, neki prijevoznici, bivši klijenti SEAH-a, odlučili su ne koristiti se uslugama društva Airport Handling, a Airport Handling sklopio je ugovore s prijevoznicima koje prethodno nije opsluživao SEAH.

(209)

Uz to, prema mišljenju društva SEA, u smislu direktiva Vijeća 78/660/EEZ (18) i 83/349/EEZ (19) o konsolidiranim financijskim izvještajima koje su u talijansko zakonodavstvo prenesene Zakonodavnim dekretom br. 127 od 9. travnja 1991., s obzirom na to da SEA nije imala moć kontrole i upravljanja nad društvom Airport Handling nakon prijenosa udjela na Trust, Airport Handling više nije dio grupe SEA za računovodstvene potrebe i stoga njegov proračun nije konsolidiran s proračunom društva SEA.

(210)

Nadalje, kako bi ubrzali ulazak trećih osoba u kapital društva Airport Handling, SEA i upravitelj potpisali su 26. siječnja 2015.„provedbena pravila na temelju članka 20. Ugovora o trustu” u cilju dodjele upravitelju odgovornosti za skrb o trećem ulagaču. Upravitelj i SEA odlučili su imenovati BNP Paribas neovisnim savjetnikom u tu svrhu.

(211)

BNP Paribas pružio je potporu društvu Airport Handling pri izradi ponude za prodaju dionica, kontaktirao je s nekoliko ulagača koji su bili potencijalno zainteresirani za ulazak u kapital društva Airport Handling i održao je sastanke s potencijalnim ulagačima.

(212)

SEA je dodala da će, kad privatni ulagač stekne najmanje 30 % društva Airport Handling, razmotriti traženje zainteresiranih ulagača za preuzimanje većinskog udjela u društvu.

(213)

SEA smatra da činjenica da je Airport Handling javni poduzetnik nije dostatna da bi se zaključilo da su njegova sredstva državna sredstva u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Uz to, nakon osnivanja Trusta SEA ne kontrolira financijska sredstva društva Airport Handling; stoga se ne može tvrditi da su ona državna sredstva u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(214)

U tom pogledu SEA dodaje:

(215)

SEA ističe da je od trenutka prijenosa upravitelj, jedini dioničar društva Airport Handling, imao neprekinutu kontrolu nad njegovim financijskim sredstvima.

(216)

Prema mišljenju društva SEA prethodno navedenim dokazuje se da javni dioničar društva SEA (općina Milano) ne može, izravno ili neizravno, utjecati na upotrebu financijskih instrumenata u odnosu na društvo Airport Handling i da će tijekom trajanja Trusta ta sredstva kontrolirati upravitelj. U svakom slučaju, kao rezultat osnivanja Trusta, SEA je izgubila ovlast imenovanja članova Upravnog odbora društva Airport Handling.

(217)

Komisija je zaprimila primjedbe zainteresirane strane koja je zatražila da se njezin identitet i njezine primjedbe ne objave trećim stranama.

(218)

Italija je dala svoje primjedbe na opažanja koja su u okviru istrage dostavili Trust i SEA.

(219)

Italija je u potpunosti podržala opažanja koja su dostavile prethodno navedene zainteresirane strane te je istaknula da su one, s jedne strane, dokazale nepostojanje bilo kakvog uplitanja talijanskih nadležnih tijela u poslovanje društva SEA i njegove odluke o ulaganju u Airport Handling, i, s druge strane, da Airport Handling nije nastavio obavljati gospodarsku djelatnost SEAH-a.

(220)

U ovom je predmetu Komisija morala ocijeniti dva različita pitanja: prvo, mogući prijenos obveze povrata koja proizlazi iz odluke o povratu s društva SEA Handling na Airport Handling, drugo, moguću potporu sadržanu u dokapitalizaciji društva Airport Handling od 25 milijuna EUR koju je provela SEA.

(221)

Na temelju ustaljene sudske prakse nezakonitu potporu koja nije spojiva s unutarnjim tržištem mora vratiti onaj poduzetnik koji je u stvarnosti od nje ostvario korist (20).

(222)

U slučaju korisnika državne potpore u stečaju obveza povrata može se ispuniti unosom obveze s naslova povrata potpore u popis obveza, pod uvjetom da korisnik potpore izađe s tržišta (21). Sud je smatrao da „ako je poduzeće koje je primilo nezakonitu potporu u stečaju te je osnovano društvo kako bi se nastavio dio djelatnosti tog poduzeća u stečaju, nastavkom te djelatnosti moglo bi se, ako dotična potpora nije u potpunosti vraćena, nastaviti narušavanje tržišnog natjecanja do kojeg je došlo zbog konkurentske prednosti koju je to društvo uživalo na tržištu u odnosu na svoje konkurente. U skladu s time, ako takvo novoosnovano društvo zadrži tu prednost, od njega se može tražiti povrat predmetne potpore. To je osobito slučaj kada se utvrdi da to društvo zadržava stvarno uživanje konkurentske prednosti povezane s korištenjem tih potpora, osobito kada ono stekne imovinu društva u likvidaciji a da pritom ne plati kao protučinidbu cijenu u skladu s tržišnim uvjetima ili kada se utvrdi da je učinak osnivanja takvog društva zaobilaženje obveze povrata navedenih potpora (22).”

(223)

U kontekstu prijenosa imovine s korisnika potpore na drugo društvo koje nastavlja obavljati djelatnosti korisnika potpore Sud je potvrdio da se sljedeći čimbenici mogu uzeti u obzir za ocjenu gospodarskog kontinuiteta između dvaju društava (23): opseg prijenosa (imovina i obveze, preuzimanje radne snage, vezana imovina itd.); cijena prijenosa; identitet dioničara ili vlasnika poduzeća stjecatelja i izvornog poduzeća; trenutak obavljanja prijenosa (nakon početka istražnog postupka, pokretanja postupka ili donošenja konačne odluke); i, na kraju, ekonomska logika transakcije.

(224)

Prema sudskoj praksi prethodno navedeni čimbenici mogu se uzeti u obzir u različitoj mjeri, u skladu s posebnostima predmetnog slučaja (24). Iz toga slijedi da Komisija nije obvezna uzeti u obzir sve te čimbenike, kako se dokazuje upotrebom izraza „mogu se uzeti u obzir” (25).

(225)

Kako bi se odlučilo postoji li gospodarski kontinuitet društava SEAH i Airport Handling i može li se potonje društvo smatrati odgovornim za povrat nespojive potpore dodijeljene SEAH-u, Komisija je primijenila prethodno navedene pokazatelje na određene okolnosti ovog predmeta.

(226)

Nakon pokretanja likvidacije SEAH-a, brojni njegovi bivši zaposlenici zaposleni su u društvu Airport Handling, pri čemu su na početku činili većinu radne snage potonjeg društva. Stoga je važno analizirati je li ta situacija pokazatelj izbjegavanja odluke o povratu. U tu bi svrhu trebalo ocijeniti je li se postupak koji je doveo do navedenog ishoda sastojao od prijenosa radne snage SEAH-a na društvo Airport Handling i jesu li pritom očuvane njegove temeljne značajke. Navedeno je još važnije jer je za društvo za pružanje zemaljskih usluga radna snaga primarno sredstvo potrebno za rad (26).

(227)

Prema mišljenju Italije ne postoji kontinuitet radne snage između SEAH-a i društva Airport Handling jer je SEAH raskinuo ugovore o radu te se osoblje u društvo Airport Handling zaposlilo na temelju novih ugovora koji su se temeljili na materijalno drukčijim uvjetima. To su stajalište podržali Airport Handling i SEA.

(228)

Prema mišljenju Italije sporazum koji su SEA, SEAH i sindikati potpisali 4. studenoga 2013. ne bi se trebao tumačiti kao da su njime bivšim zaposlenicima SEAH-a bila zajamčena prava koja su oni stekli na temelju prethodni ugovora sa SEAH-om. Taj je sporazum, u biti, programski dokument koji je naknadno zamijenjen sporazumima potpisanima 4. lipnja 2014. Iz teksta tih sporazuma očito je da bivšim zaposlenicima SEAH-a nisu bila zajamčena prethodno stečena prava, nego da su u društvu Airport Handling ponovno zaposleni prema novim uvjetima.

(229)

Na temelju informacija pribavljenih tijekom službenog istražnog postupka Komisija je ocijenila i. postupak u kojem je znatan dio radne snage SEAH-a ponovno zaposlen u društvu Airport Handling, ii. i sindikalne sporazume o ponovnom zapošljavanju radne snage SEAH-a.

(230)

Prvo, u pogledu postupka potrebno je odmah napomenuti da nije bilo prijenosa de jure ugovora o radu sa SEAH-a na Airport Handling. Ugovori sa SEAH-om pravno su raskinuti i sklopljeni su novi ugovori s društvom Airport Handling. Nadalje, ugovori o radu nisu ni automatski ni globalno preneseni sa SEAH-a na Airport Handling. De facto, nije bilo nikakvog prijenosa ugovora o radu. Upravo suprotno, prethodno društvo raskinulo je ugovore o radu prije nego što je dio radnika u potonjem društvu ponovno zaposlen pod drukčijim uvjetima.

(231)

Drugo, u pogledu opsega prijenosa potrebno je napomenuti sljedeće: Kad je SEAH 22. travnja 2014. pokrenuo program mobilnosti za otpuštene radnike, njegova je radna snaga bila […] (*1), odnosno jednaka […] (*1) EPRV-ova. Na temelju dostupnih podataka vidljivo je da je 31. svibnja 2015., devet mjeseci od početka poslovanja, društvo Airport Handling imalo […] (*1) zaposlenika, od kojih je […] (*1) bilo prethodno zaposleno u SEAH-u. Stoga je Airport Handling do tog trenutka preuzeo oko […] (*1) % SEAH-ovih zaposlenika. Prijenos, stoga, nije bio ni približno potpun. Međutim, potrebno je napomenuti i da se radna snaga društva Airport Handling, barem u ranoj fazi nakon početka poslovanja, sastojala gotovo isključivo od bivšeg osoblja SEAH-a.

(232)

Treće, u pogledu materijalnih uvjeta ponovnog zapošljavanja Komisija napominje da su se ugovori koje je Airport Handling potpisao s bivšim SEAH-ovim zaposlenicima formalno i materijalno razlikovali od prethodnih ugovora sa SEAH-om, posebno u primjeni različitih uvjeta kako slijedi:

(233)

Konačno, i okolnostima u kojima su uključene strane u ovom predmetu pregovarale o uvjetima zapošljavanja i u konačnici se usuglasile upućuje se na to da su se uvjeti zapošljavanja materijalno promijenili: SEA, SEAH i Airport Handling zasebno su pregovarali sa sindikatima i postigli su s njima zasebne dogovore. Društvu Airport Handling i sindikatima trebalo je više od osam mjeseci za postizanje dogovora o uvjetima postupka zapošljavanja, pravnom i financijskom sadržaju ugovora o radu, politici skrbi i organizaciji rada. Prema mišljenju predstavnika Trusta SEAH-ovi su se radnici na početku protivili promjenama na koje su sindikati koji su predstavljali radnike pristali u sporazumu iz lipnja 2014. Radnici su te promjene odbili na referendumu. Prema dokumentaciji koju je dostavio Trust sindikati su zatim pristali na nove uvjete zapošljavanja tek nakon što je Airport Handling prihvatio da će unijeti određena pojašnjenja u navedeni sporazum. Komisija napominje da je Airport Handling zasebno pregovarao sa sindikatima i da je unatoč početnim neslaganjima uspio provesti prethodno opisane promjene. Kao što je opisano u prethodnoj uvodnoj izjavi 38., sporazum između društva Airport Handling i sindikata od 4. lipnja 2014. nije bitno promijenjen nakon što su ga sindikati odbili na referendumu na kojem su zahtijevali određena pojašnjenja sporazuma.

(234)

S obzirom na prethodna razmatranja, stvarni prijenos radne snage nije bio potpun niti je podrazumijevao ikakvo preslikavanje sadržaja uvjeta zapošljavanja koji su bili mjerodavni na temelju ugovora sa SEAH-om.

(235)

Na taj nalaz ne utječu sporazumi između društva SEA, SEAH odnosno Airport Handling te sindikata u pogledu radne snage. Naime, u predmetu sporazuma nije navedeno ni da će radna snaga u potpunosti biti prenesena sa SEAH-a na Airport Handling ni da će mjerodavni uvjeti iz SEAH-ova ugovora o radu nastaviti vrijediti. Komisija posebno napominje da prema početnom nacrtu nagodbe društva SEA i sindikata od 4. studenoga 2013. cilj budućeg provedbenog sporazuma mora biti zaštita radnih mjesta svih zaposlenika SEAH-a (27). U sporazumu je nabrojeno nekoliko mjera za postizanje tog cilja, u biti svi mehanizmi dostupni u okviru relevantnog zakonodavstva o zapošljavanju i kolektivnih ugovora, kao što su mreže za socijalnu pomoć i dobrovoljni odlasci zaposlenika, što treba primijeniti i u okviru grupe SEA, te rješenja koja uključuju premještaj zaposlenika unutar te grupe. Stoga je taj sporazum doista podrazumijevao ponovnu dodjelu radnih mjesta unutar grupe SEA kao cjeline (28), ali ne samo društvu Airport Handling i samo kao jednu od mjera. Nadalje, ti sporazumi nisu sklopljeni s društvom Airport Handling koje je sa zaposlenicima sklopilo zasebne sporazume. Stoga strane nisu unaprijed odredile broj radnih mjesta preraspodijeljenih društvu Airport Handling, nego je on utvrđen u skladu s potrebama društva za zaposlenicima nakon sklapanja ugovora sa zračnim prijevoznicima.

(236)

Nadalje, Komisija napominje da postoje naznake da je Airport Handling bio obvezan zaposliti bivše zaposlenike SEAH-a, neovisno o tome je su li tu obvezu nametnula javna tijela ili SEA, njegovo matično društvo.

(237)

Zaključno, u pogledu opsega prijenosa radne snage Komisija smatra da se okolnostima prima facie upućuje na izraženiji element gospodarskog kontinuiteta zbog ponovnog zapošljavanja znatnog dijela SEAH-ove radne snage u društvu Airport Handling. Međutim, potrebno je uzeti u obzir činjenice u pogledu ponovnog zapošljavanja, posebno raskida svih ugovora i sklapanja novih s novim ugovornim uvjetima. Komisija, stoga, zaključuje da se prijenos radne snage ne može tumačiti kao snažna naznaka gospodarskog kontinuiteta između SEAH-a i društva Airport Handling.

(238)

U svojoj odluci o pokretanju postupka iz 2014. Komisija je zauzela preliminarno stajalište da bi se očekivani tržišni udjeli društva Airport Handling za prvih šest mjeseci poslovanja mogli smatrati realnima zbog preuzimanja poslovanja koje je prethodno obavljao SEAH.

(239)

Tijekom istražnog postupka Italija, SEA i Airport Handling tvrdili su da su se ta očekivanja temeljila na poslovnom planu društva Airport Handling iz kolovoza 2014. Bila su moguća zahvaljujući znatnim smanjenima operativnih troškova koja su ostvarena zbog djelotvornosti radne snage i smanjenja osoblja.

(240)

Nadalje, Airport Handling je iznova pregovarao o ugovorima sa zračnim prijevoznicima koji posluju u milanskim zračnim lukama. Italija je smatrala da se ti ugovoru nisu mogli zakonski prenijeti sa SEAH-a na Airport Handling. O njima se moralo iznova pregovarati u konkurenciji s ostalim pružateljima usluga koji posluju u milanskim zračnim lukama.

(241)

Naime, kako je prethodno opisano u uvodnim izjavama 133. i 208. portfelj klijenata društva Airport Handling razlikuje se od SEAH-ova. Kad je SEAH izašao s tržišta, niz njegovih klijenata odlučio je zemaljske usluge povjeriti drugim subjektima, a ne društvu Airport Handling. S druge strane, Airport Handling uspio je privući klijente koji prije nisu bili klijenti SEAH-a.

(242)

Kako bi dodatno dokazala činjenicu da novi ugovori koje je Airport Handling sklopio sa zračnim prijevoznicima nisu bili samo predmet novih pregovora, nego da su u njima predviđeni materijalno drukčiji ugovorni uvjeti, Italija je dostavila informacije iz kojih je vidljivo da su određeni zračni prijevoznici koji su prije bili klijenti SEAH-a (kao što je […] (*1)) uspjeli dobiti znatno povoljnije uvjete od društva Airport Handling, nego od SEAH-a. Konkretno, tijekom pregovora s društvom Airport Handling, […] (*1) zatražio je da […] (*1). Kao rezultat […] (*1) dobio je […] (*1)  (29).

(243)

Tijekom istražnog postupka Italija je objasnila da SEA zračnim prijevoznicima koji posluju u milanskim zračnim lukama nije uvjetovala popuste na naknade zračne luke njihovim sklapanjem ugovora o pružanju zemaljskih usluga s društvom Airport Handling. Na temelju primjedbi zaprimljenih tijekom istražnog postupka ne postoje dokumenti na temelju kojih se može dokazati da je SEA stvarno tako postupala kako bi zračne prijevoznike koji posluju u milanskim zračnim lukama potaknula da sklope nove ugovore o pružanju zemaljskih usluga s društvom Airport Handling.

(244)

U odluci o pokretanju postupka iz 2014. Komisija je izrazila sumnju u to hoće li se sa zračnim prijevoznicima ponovno pregovarati o ugovorima. U tom je kontekstu Komisija uputila na informacije iz kojih se može zaključiti da su SEA i Airport Handling, čak i prije isteka tih ugovora, ulagali zajedničke marketinške napore kako bi zračne prijevoznike koji posluju u zračnoj luci uvjerili da će SEA nastaviti obavljati poslove zemaljskih usluga. Međutim, tijekom službenog istražnog postupka nisu dobiveni nikakvi činjenični podatci da su SEA i Airport Handling u okviru zajedničkih marketinških napora organizirali samo promjenu izvođača, a da pritom zračnim prijevoznicima, kao naručiteljima, nisu ostavili prostora za ponovno pregovaranje o ugovornim uvjetima. Konkretno, Komisija nije dobila nikakve dokaze da je SEA ili Airport Handling mogao stvarno otežavati pokušaje bivših klijenata SEAH-a da dobiju povoljnije uvjete od drugih pružatelja zemaljskih usluga.

(245)

Komisija je ocijenila je li Airport Handling, kad je pripremao pokretanje poslovanja, de facto bio u situaciji novog sudionika na tržištu ili je, naprotiv, ostvario koristi od SEAH-ova tržišnog položaja i kontakata s klijentima kako bi osigurao kontinuitet poslovanja. U specifičnim okolnostima ovog predmeta, da nakon izlaska SEAH-a s tržišta njegovi klijenti nisu mogli pregovarati o novim ugovorima s drugim pružateljima zemaljskih usluga osim društvom Airport Handling, to bi bio pokazatelj izbjegavanja odluke o povratu jer bi to bio prijenos klijenata sa SEAH-a na Airport Handling.

(246)

U tom su pogledu važne sljedeće činjenice: U poslovnom planu društva Airport Handling nisu uzeti u obzir drugi scenariji s manjim tržišnim udjelima. To bi moglo značiti da je Airport Handling bio uvjeren da će preuzeti bazu klijenata SEAH-a uz relativno visok stupanj vjerojatnosti te je, stoga, možda mogao očekivati da će ostvariti koristi od nekadašnjeg SEAH-ova tržišnog položaja i kontakata s klijentima kako bi privukao njegove klijente i odgovarajuće kontakte, a da se pritom ne mora suočiti s konkurencijom drugih društava za zemaljske usluge kako bi dobio te ugovore.

(247)

Međutim, iz određenih formalnih i materijalnih čimbenika vidljivo je da to nije bio slučaj.

(248)

Prvo, u pogledu oblika prijenosa ugovori o pružanju usluga nisu se mogli zakonski prenijeti sa SEAH-a na Airport Handling. Stoga su zračni prijevoznici mogli odabrati drugog pružatelja, a ne Airport Handling, čim su njihovi ugovori sa SEAH-om raskinuti, kako je opisano u uvodnoj izjavi 43. ove odluke.

(249)

Drugo, iz dostupnih informacija može se zaključiti da su klijenti mogli pristupiti drugim pružateljima usluga kad ih je SEAH obavijestio da će prekinuti poslovanje. Naime, činjenica da je niz klijenata otišao dokaz je da je takva prilika postojala. Najvažnije, SEAH nije imao nikakve pravne osnove da jednostrano prenese ugovore na treće strane, osim u iznimnim situacijama. Međutim, u skladu s informacijama koje su dostavila talijanska tijela klauzula o iznimnim situacijama nije aktivirana. Talijanska tijela dostavila su pregled baze klijenata društva Airport Handling od 14. veljače 2014. iz kojeg je vidljivo da je od 68 bivših klijenata SEAH-a […] (*1) prešlo drugim pružateljima zemaljskih usluga, da je od […] (*1) tadašnjih klijenata društva Airport Handling jedan prešao od konkurenta, tri su bili novi u zračnoj luci i […] (*1) su bili bivši klijenti SEAH-a. […] (*1) od tih […] (*1) bivših klijenata SEAH-a pregovorima je dogovorilo nove ugovore po povoljnijim uvjetima, u kojima su propisane niže cijene (13 klijenata), izmjena portfelja usluga ([…] (*1) klijenata) ili čak njihova kombinacija ([…] (*1) klijenata). Stoga je samo 20 klijenata sklopilo ugovore o pružanju usluga kojima se, u biti, propisuju isti uvjeti kao u prethodnim ugovorima sa SEAH-om. Cijene su snižene od […] (*1) do […] (*1) % u usporedbi s cijenama koje su prethodno dogovorene sa SEAH-om.

(250)

S obzirom na prethodno navedeno i kad se sve zajedno uzme u obzir, Komisija nije utvrdila naznake izbjegavanja odluke o povratu (i stoga gospodarskog kontinuiteta) u postupku koji je doveo Airport Handling do sklapanja sporazuma s nizom bivših klijenata SEAH-a. Naime, činilo se da je Airport Handling bio izložen stvarnoj konkurenciji kad je pregovarao s prijevoznicima koji posluju u milanskim zračnim lukama te stoga postoje naznake da je tržišno natjecanje među pružateljima usluga u milanskim zračnim lukama stvarno bilo otvoreno kad je SEAH planirao izlazak s tržišta.

(251)

Kao treću točku u analizi opsega prijenosa Komisija je ocijenila opseg prijenosa imovine.

(252)

Komisija napominje da je, kad je pokretao poslovanje, Airport Handling cjelokupnu opremu za pružanje zemaljskih usluga nabavio od SEAH-a u okviru najma. Pet mjeseci kasnije počeo je postupno zamjenjivati tu opremu imovinom koju je kupio na tržištu te je konačno, u rujnu 2015., kupio […] (*1) od […] (*1) lotova imovine od SEAH-a.

(253)

Točnije, Airport Handling počeo je pružati zemaljske usluge upotrebom SEAH-ove imovine na temelju ugovora o najmu. Taj je ugovor trebao isteći 31. kolovoza 2015. Prije isteka ugovora o najmu Airport Handling izrazio je interes za stjecanje […] (*1) od […] (*1) lotova iz natječaja, odnosno lotove br. […] (*1). Airport Handling je naveo da, iako je realno oko jedne trećine opreme za pružanje zemaljskih usluga u vlasništvu SEAH-a koja je iznajmljena društvu Airport Handling zastarjelo, Airport Handling bio je spreman steći oko […] (*1) % te opreme (što bi društvu Airport Handling bilo dovoljno za poslovanje), uzimajući u obzir da je Airport Handling u međuvremenu na tržištu dobio znatnu zalihu rezervnih dijelova koji su se mogli upotrijebiti za zamjenu nekih dijelova najstarije SEAH-ove opreme.

(254)

Iz dostupne dokumentacije može se zaključiti da su pregovori o prodaji između društva Airport Handling i SEAH-a započeli kad je dopisom od 3. lipnja 2015. Airport Handling dostavio sljedeće prijedloge:

(255)

Istog su dana te strane održale sastanak. Dopisom od 10. lipnja 2015. likvidator SEAH-a odgovorio je na prijedloge društva Airport Handling na način koji se sažet u nastavku:

(256)

Talijanska tijela navela su da su se pregovori nastavili još do rujna 2015., kad je SEAH pristao na plaćanje kupovne cijene […] (*1) za prodaju […] (*1) lotova, […] (*1). Kupovna cijena iznosila je […] (*1) EUR, odnosno bila je jednaka cijeni koja je prvotno navedena u neuspješnom natječajnom postupku. Početni najam iznimno je produljen do […] (*1) za […] (*1) stavki opreme i uz plaćanje ukupnog najma od […] (*1) EUR, odnosno uz naknadu koja se temeljila na vrijednosti pripisanoj tim stavkama u prethodno navedenim neovisnim ocjenama. Airport Handling vratio je tih […] (*1) stavki SEAH-u […] (*1).

(257)

Airport Handling naveo je da je kupnja ipak bila ekonomski opravdana, posebno zbog sljedećih razloga:

(258)

U međuvremenu je Airport Handling pokrenuo natječajni postupak za kupnju nove opreme na tržištu koji je trajao od studenoga 2014. do siječnja 2015. Talijanska tijela navela su da je vrijednost opreme kupljene u okviru tog prvog natječajnog postupka otprilike […] (*1) EUR.

(259)

Komisija je ocijenila je li usporedba vrijednosti i komada opreme koju je Airport Handling kupio na tržištu s vrijednosti i brojem stavki koje je unajmio i zatim kupio od SEAH-a pouzdan pokazatelj gospodarskog kontinuiteta. U pogledu usporedivosti tih vrsta opreme Komisija je utvrdila sljedeće:

(260)

Na temelju toga Komisija zaključuje da se u ovom predmetu usporedba vrijednosti i komada nove opreme s vrijednosti unajmljene i kupljene opreme ne može upotrijebiti kao pokazatelj gospodarskog kontinuiteta.

(261)

U tom je kontekstu Komisija ocijenila važnost te imovine (alata za rad) kao proizvodnog čimbenika u društvu u ovom predmetu u odnosu na rad kao proizvodni čimbenik te u odnosu na promet SEAH-a i društva Airport Handling.

(262)

U pogledu važnosti imovine u odnosu na rad u bilanci SEAH-a prije likvidacije vrijednost radnih alata iznosila je oko […] (*1) EUR. S druge strane, 2015. Airport Handling imao je u vlasništvu kapitalnu imovinu od […] (*1) EUR (30). Za razliku od toga, troškovi rada društva Airport Handling iznosili su […] (*1) EUR u godini od rujna 2014. do kolovoza 2015., u skladu s operativnim izvješćem za to razdoblje (31).

(263)

Vrijednost imovine isto je tako manje važna u usporedbi s prometom. Iz operativnog izvješća društva Airport Handling za razdoblje od rujna 2014. do kolovoza 2015. vidljiv je promet od […] (*1) EUR. Stoga se čini da je predmetna imovina manje važan proizvodni čimbenik od rada. Uz to, njezina je vrijednost vrlo skromna u usporedbi s prometom ostvarenim od rada i imovine. Naprotiv, iz informacija dobivenih tijekom službenog istražnog postupka vidljivo je da su poslovni modeli SEAH-a i društva Airport Handling bili izrazito usmjereni na rad, a ne na imovinu.

(264)

Stoga Komisija zaključuje da, iako je Airport Handling prvotno svu svoju opremu nabavio od SEAH-a, to se samo po sebi ne može smatrati pokazateljem gospodarskog kontinuiteta jer u području zemaljskih usluga imovina kao proizvodni čimbenik ima tek manju važnost.

(265)

Ocjena pitanja u kojoj mjeri opseg prijenosa može biti pokazatelj gospodarskog kontinuiteta između SEAH-a i društva Airport Handling dovodi do sljedećih naznaka:

(266)

Prvo, nije bilo prijenosa portfelja klijenata sa SEAH-a na Airport Handling. Upravo suprotno, likvidacijom SEAH-a raskinuti su svi ugovori te je Airport Handling morao ponovno steći ugovore, pri čemu je mogao privući neke prethodne klijente SEAH-a i neke nove klijente, a neki su se klijenti odlučili za njegove konkurente. O ugovornim uvjetima pregovaralo se neovisno od prethodnih uvjeta iz sporazumā sa SEAH-om. U tom je pogledu Airport Handling bio u jednakom položaju u kojem bi bio svaki drugi konkurent ili novi sudionik na tržištu. Komisija smatra da je činjenica da nije bilo prijenosa portfelja klijenata snažan pokazatelj nepostojanja gospodarskog kontinuiteta.

(267)

Drugo, početna radna snaga društva Airport Handling u cijelosti je zaposlena iz SEAH-a, ali na temelju novih ugovora i s novim ugovornim uvjetima. Nije bilo skupnog prijenosa ugovora o radu, automatskog prijenosa tih ugovora ni preslikavanja njihovih uvjeta zapošljavanja.

(268)

Treće, iako je točno da je Airport Handling na početku unajmio cjelokupnu opremu SEAH-a za pružanje zemaljskih usluga, na kraju je, nakon isteka najma, preuzeo samo dio SEAH-ove imovine jer je u međuvremenu počeo kupovati opremu od trećih strana. Nadalje, iz dostupnih informacija može se zaključiti da u pružanju zemaljskih usluga imovina čini samo manji dio proizvodne imovine i da nije odlučujuća za strukturu troškova i djelotvornost društva Airport Handling.

(269)

Općenito, gledajući sa stajališta opsega prijenosa, Komisija smatra da ukupne okolnosti povezane s osnivanjem društva Airport Handling neposredno prije likvidacije SEAH-a nisu dovoljan pokazatelj da je između tih društava postojao gospodarski kontinuitet u cilju izbjegavanja odluke o povratu.

(270)

Prema sudskoj praksi prijenos imovine po cijeni nižoj od tržišne isto bi tako bio pokazatelj gospodarskog kontinuiteta između društva u likvidaciji koje treba vratiti državnu potporu i novoosnovanog društva.

(271)

U kontekstu stečajnog postupka do izbjegavanja negativne odluke o državnoj potpori prijenosom imovine može doći:

(272)

Suprotno tome, Komisija smatra da prijenos, ili najam, imovine s nesolventnog društva koje je primilo nespojivu potporu na novo društvo nije pokazatelj izbjegavanja odluke o povratu:

(273)

U ovom predmetu:

(274)

Nakon neuspješnog natječajnog postupka oprema za pružanje zemaljskih usluga iznajmljena je društvu Airport Handling na temelju ugovora o najmu koji je prvotno trebao isteći 31. kolovoza 2015.

(275)

Prema sudskoj praksi sama činjenica da je društvo u određenom razdoblju unajmilo cijelu imovinu ili njezin dio od nesolventnog društva ne znači nužno da je novo društvo ostvarilo konkurentsku prednost povezanu s potporom koja je prethodno odobrena najmodavcu (33). Činjenica da korisnik potpore imovinu iznajmljuje društvu koje obavlja sličnu djelatnost nije pokazatelj gospodarskog kontinuiteta ako se u cijeni najma odražava tržišna cijena. Međutim, ako je cijena najma koju je novo društvo platilo korisniku potpore bila niža od tržišne cijene, to bi mogla biti naznaka gospodarskog kontinuiteta jer bi se moglo reći da je prednost korisniku dodijeljena nezakonitom i nespojivom potporom u cijelosti ili djelomično prenesena na novo društvo u obliku cijene koja je niža od tržišne vrijednosti.

(276)

Na temelju dostupnih informacija može se zaključiti da su SEAH i upravitelj nepristrano pregovarali o ugovoru o najmu. Nadalje, najamnina je određena na temelju dvaju kasnijih vanjskih vrednovanja. Kako bi potvrdili osnovanost prvog vrednovanja, u kojem je određena godišnja najamnina od […] (*1) EUR, SEAH i Airport Handling zajednički su angažirali E&Y da ponovno procijeni najamninu. U okviru tog drugog vrednovanja najprije je preporučena najamnina od […] (*1) EUR, što je […] (*1) EUR. Zatim su, nakon što su se SEAH i Airport Handling dogovorili o proširenju tog drugog vrednovanja kako bi se uključile nove informacije prikupljene u izvješćima o isporuci opreme, stručnjaci utvrdili da niz strojeva i opreme nije prikladan za upotrebu te su revidirali svoju početnu procjenu […] (*1) na […] (*1) EUR. Na temelju drugog izvješća o ocjeni SEAH i Airport Handling dogovorili su sniženje godišnjeg iznosa najma na […] (*1) EUR.

(277)

Zaključno, na temelju dostupnih informacija može se zaključiti da su SEAH i Airport Handling nepristrano pregovarali i da su se oslanjali na izvješća stručnjaka o vrijednosti predmetne imovine. Činjenicom da je drugo vrednovanje revidirano na zajednički zahtjev obiju strana upućuje se na to da su obje strane namjeravale cijenu najma u najvećoj mogućoj mjeri uskladiti s tržišnim uvjetima i unaprijed isključiti svaku moguću sumnju u dosluh. Stoga Komisija smatra da je dogovorena najamnina najmanje jednaka tržišnoj cijeni.

(278)

Airport Handling kupio je imovinu nakon neuspješnog natječajnog postupka i nakon isteka ugovora o najmu. Komisija je ocijenila je li Airport Handling tom transakcijom ostvario prednost koja proizlazi iz prethodne nezakonite potpore dodijeljene SEAH-u. Ta ocjena započinje pretpostavkom da je prednost isključena ako kupovna cijena od […] (*1) EUR odgovara barem tržišnoj cijeni.

(279)

Poziv za iskaz interesa za imovinu SEAH-a objavljen je 12. studenoga 2014. u Dodatku Službenom listu Europske unije. S obzirom na velik broj stavki likvidator je, uz pomoć neovisnog konzultantskog društva IMQ, odlučio te stavke podijeliti u devet lotova. Prema mišljenju SEAH-a to je učinjeno kako bi se izbjegla nedjelotvornost zbog pretjerane fragmentacije. Kako bi se privuklo što više ponuditelja, svaki je lot definiran kao samostalna kombinacija imovine, uključujući stavke koje su komplementarne i različitih vrijednosti. Vanjski stručnjak odredio je minimalnu cijenu za svaki lot.

(280)

Postupak prodaje bio je ograničen na pružatelje zemaljskih usluga, upravitelje zračnih luka, zračne prijevoznike, proizvođače vrste opreme koja se prodavala, preprodavače i društva za leasing koji ispunjuju određene kriterije u pogledu minimalnog solventnog kapitala.

(281)

Italija je navela da tijekom natječaja nije zaprimljen nijedan službeni iskaz interesa. SEAH je zaprimio samo neslužbene upite trećih strana koje su namjeravale ispitati mogućnost stjecanja samo određene imovine, no po nižim cijenama od onih koje su navedene u natječaju. Ti su upiti dostavljeni Komisiji tijekom istražnog postupka.

(282)

Italija je navela da je nakon negativnog ishoda natječaja likvidator SEAH-a pokušao potaknuti interes potencijalnih kupaca SEAH-ove imovine kontaktiranjem s određenim subjektima koji posluju u sektoru zemaljskih usluga i subjektima koji su neslužbeno iskazali interes tijekom natječajnog postupka te dopuštanjem pristupa sobi s podatcima kako bi se svim zainteresiranim subjektima omogućio pregled imovine na licu mjesta.

(283)

Kao rezultat toga, zaprimljene su neke obavijesti o interesu za kupnju SEAH-ove opreme, ali još uvijek po cijenama nižima od cijena navedenih u natječaju. Na kraju je jedini vjerodostojni zainteresirani kupac SEAH-ove opreme bio Airport Handling.

(284)

Komisija je ocijenila je li u predmetnom natječajnom postupku tržište stvarno uzeto u obzir tako da se neuspjeh postupka može smatrati naznakom da tržište nije zainteresirano za kupnju SEAH-ove imovine. Komisija smatra da je natječajni postupak stvarno otvoren tržištu i usmjeren na maksimiziranje prihoda ako je postupak otvoren, transparentan, nediskriminirajući i bezuvjetan.

(285)

U pogledu otvorenosti predmetnog postupka Komisija napominje da je prodaja objavljena u Dodatku Službenom listu EU-a i da je on, stoga, bio dostupan široj javnosti.

(286)

Međutim, postupak je bio ograničen na određene vrste kupaca, točnije pružatelje zemaljskih usluga, upravitelje zračnih luka, zračne prijevoznike, proizvođače, preprodavače i društva za leasing koji ispunjuju određene kriterije u pogledu minimalnog solventnog kapitala (prethodna uvodna izjava 193.).

(287)

Nadalje, talijanska tijela nisu iznijela valjane razloge za ograničavanje raspona potencijalnih kupaca a priori. Stoga natječajni postupak nije bio u potpunosti otvoren jer se kriterijima prihvatljivosti možda ograničio natječajni postupak tako da javni vlasnik nije mogao biti siguran da je primio ekonomski najpovoljniju ponudu.

(288)

Međutim, u praksi Komisija zauzima stajalište da ne postoje naznake da bi natječaj bio uspješan da nije bio ograničen na pružatelje zemaljskih usluga ili slične subjekte. To je potkrijepljeno činjenicom da se ni neslužbenim pokušajima privlačenja ponuditelja izvan opsega natječajnog postupka nisu uspjele dobiti ponude s traženim cijenama.

(289)

Likvidator SEAH-a zaprimio je niz iskaza interesa za kupnju SEAH-ove imovine po cijenama koje su bile niže od cijena navedenih u natječajnom postupku. To je dostatan pokazatelj da sudionici na tržištu izvan ograničenog kruga prvotno prihvatljivih ponuditelja nisu bili spremni platiti cijenu koju je tražio SEAH.

(290)

Prethodno opisanim ishodom postupka prodaje i pregovora između SEAH-a kao prodavatelja i društva Airport Handling kao kupca upućuje se na to da je početna tražena cijena bila viša od cijene koju su sudionici na tržištu bili spremni platiti. Konkretno, likvidator SEAH-a kao prodavatelj pregovarao je nepristrano kako bi dobio najveću moguću ekonomsku korist od prodaje predmetne imovine. Iz dokumentacije koju su dostavila talijanska tijela vidljivo je da je ponuda društva Airport Handling doista bila ekonomski najpovoljnija ponuda koju je zaprimio SEAH. S druge strane, Airport Handling imao je ekonomske razloge za stjecanje imovine iako mu je SEAH odbio odobriti popust ili povoljnije uvjete plaćanja. Kupovna cijena može se smatrati najmanje tržišnom cijenom. Stoga ne postoje naznake da je kupnjom dijela SEAH-ove imovine Airport Handling stekao prednost koja bi proizlazila iz prethodne nezakonite potpore odobrene SEAH-u.

(291)

S obzirom na prethodno navedeno Komisija zaključuje da se na temelju okolnosti najma i kasnije prodaje stvarno može isključiti prijenos gospodarske koristi sa SEAH-a na Airport Handling. Stoga se cijena najma i kupovna cijena u ovom predmetu ne mogu smatrati pokazateljem gospodarskog kontinuiteta.

(292)

U odluci o pokretanju postupka iz 2014. Komisija je primijetila da se Italija obvezala prepustiti upravljanje društvom Airport Handling neovisnom upravitelju u razdoblju od tri godine (34). Nadalje, Italije je predložila ulagačima otvoriti 20 % temeljnog kapitala društva Airport Handling. Komisija je zatim utvrdila, prvo, da će poslovanje u području zemaljskih usluga imati istog vlasnika, društvo SEA, i, drugo, da prijedlog Italije da ponudi 20 % kapitala novog pružatelja zemaljskih usluga nije bio dovoljan da bi se zajamčio diskontinuitet od SEAH-a jer je, prvo, prijedlog ograničen samo na manjinski udjel i, drugo, jer u tom pogledu nisu pružena nikakva jamstva. Osim toga, to otvaranje kapitalne strukture dogodilo bi se tek nakon što Airport Handling uđe na tržište.

(293)

Tijekom istražnog postupka Italija je tvrdila da će se osnivanjem Trusta jamčiti nepostojanje kontinuiteta između SEAH-a i društva Airport Handling. Upravitelj bi trebao osigurati neovisno upravljanje udjelom društva SEA u društvu Airport Handling tako što će preuzeti isključivu kontrolu nad društvom i time osigurati nepostojanje protoka interesa i/ili informacija između društva Airport Handling i grupe SEA.

(294)

Komisija je ocijenila kronološke i materijalne karakteristike identiteta vlasnika u ovom predmetu.

(295)

Prvo, u pogledu kronologije Komisija napominje da je SEA osnovala Airport Handling 9. rujna 2013. Trust je osnovan 30. lipnja 2014.; Ugovor o trustu potpisan je istog dana. Komisija napominje da je Trust tek kasnije preuzeo stvarno upravljanje društvom Airport Handling, odnosno 27. kolovoza 2014., kad je SEA cijeli udjel u društvu Airport Handling prenijela na Trust i imenovala upravitelja. Potonji je zatim imenovao novi Upravni odbor društva Airport Handling. Airport Handling započeo je poslovanje nekoliko dana kasnije, odnosno 1. rujna 2014. Međutim, Komisija napominje da je u skladu s dostupnim informacijama društvo već obavljalo gospodarske djelatnosti ponudom svojih usluga na tržištu prije tog datuma, čini se već u travnju 2014., jer je niz ugovora o pružanju usluga već […] (*1) bio sklopljen (35). Tada je, međutim, Airport Handling bio u potpunosti u vlasništvu i pod kontrolom društva SEA.

(296)

Drugo, u pogledu materijalnih karakteristika prijenosa vlasništva i kontrole na Trust Komisija je ocijenila je li činjenica da je Airport Handling nedugo prije nego što je započeo poslovanje privremeno bio pod upravom upravitelja dovoljna da se isključi da je SEA mogla ostvarivati prava na upravljanje društvom Airport Handling time što je smjela jednostrano donositi komercijalne odluke. U tom pogledu Komisija napominje sljedeće.

(297)

U skladu s Ugovorom o trustu aktivnost upravitelja ovisi o određenim materijalnim ograničenjima, odnosno upravitelj nije obvezan istražiti:

(298)

Uz to, iako bi na temelju Ugovora o trustu upravljanje društvom Airport Handling trebalo biti odvojeno od SEAH-a, društvom Airport Handling upravlja nekadašnji voditelj Odjela razvoja poslovanja u zrakoplovstvu društva SEA.

(299)

Naime, Komisija napominje da je SEA dva viša rukovoditelja uputila u AH. Obojica trenutačno drže više upravljačke funkcije u društvu Airport Handling. Prema mišljenju Italije više neće postojati hijerarhijski odnos između društva SEA i tih rukovoditelja te potonji neće obavljati nikakve aktivnosti u korist društva SEA. Uz to, njihovu naknadu neovisno će određivati Airport Handling.

(300)

Prema mišljenju Italije odluka društva SEA o upućivanju tih rukovoditelja u Airport Handling donesena je s obzirom na prijedlog Italije da se trećim stranama otvori kapital društva Airport Handling. U tu je svrhu bilo potrebno, s jedne strane, osigurati da je uprava društva Airport Handling u potpunosti kvalificirana i, s druge strane, da su uvjeti zapošljavanja rukovoditelja fleksibilni. De facto, Italija je pojasnila da je Airport Handling s društvom SEA potpisao ugovore o upućivanju za […] (*1) zaposlenika.

(301)

Zaključno, Komisija smatra da se na temelju kronoloških i materijalnih okolnosti tog povjeravanja upravljanja potvrđuje da je SEA tijekom cijele faze osnivanja društva Airport Handling i pokretanja gospodarskih djelatnosti imala kontrolu nad društvom s obzirom na to da je, iako u promjenjivom opsegu, stalno imala znatan utjecaj nad njegovim svakodnevnim upravljanjem.

(302)

Komisija je uzela u obzir prethodno opisani Okvirni sporazum o ulaganju od 21. rujna 2015., između upravitelja i privatnog subjekta na tržištu D’Nata, u pogledu prodaje udjela od […] (*1) % u društvu Airport Handling, u kombinaciji s pravom na imenovanje većine upravnog odbora i glavnog izvršnog direktora društva Airport Handling te u pogledu opcije za stjecanje dodatnog udjela od […] (*1) % u društvu Airport Handling.

(303)

D’Nata će imati stvarnu kontrolu nad društvom Airport Handling kad imenuje većinu upravnog odbora i glavnog izvršnog direktora društva Airport Handling. Nadalje, na temelju dostupnih informacija o natječajnom postupku koji je privatna banka organizirala neovisno od društva SEA i upravitelja potvrđuje se da je D’Nata stekao udjel u društvu Airport Handling po tržišnoj cijeni. Konačno, na temelju dostupnih informacija potvrđuje se da D’Nata nije istovjetan društvu SEA niti je na drugi način povezan s njim.

(304)

Neovisno o tome, prijenos kontrole nad društvom Airport Handling s društva SEA i upravitelja na društvo D’Nata izvršen je više od dvije godine nakon što je SEA osnovala Airport Handling i više od jedne godine nakon što je to društvo počelo poslovati.

(305)

Stoga Komisija ne može samo na temelju kriterija u pogledu identiteta dioničara zaključiti da ne postoji gospodarski kontinuitet. Neovisno o tome, Komisija je ocijenila taj kriterij zajedno s drugim relevantnim kriterijima kako bi zaključila može li se utvrditi nepostojanje gospodarskog kontinuiteta.

(306)

Likvidacija SEAH-a 1. srpnja 2014. i osnivanje društva Airport Handling 9. rujna 2013. provedeni su nakon što je Komisija 12. prosinca 2012. donijela odluku o povratu. Društvo u likvidaciji osiguravalo je zemaljske usluge dok Airport Handling nije pokrenuo poslovanje 1. rujna 2014.

(307)

Stoga bi slijed događaja prima facie mogao biti naznaka da je postupak koji je završio osnivanjem društva Airport Handling imao učinak izbjegavanja odluke o povratu koja je donesena prije nego što je taj postupak proveden. Međutim, Komisija podsjeća da se prema sudskoj praksi od Komisije ne zahtijeva da ispita, posebno uzimajući u obzir ostale kriterije, ali i izvan njihova okvira, vrijeme u kojem je izvršen prijenos imovine, što je jedan od čimbenika koji se „može” uzeti u obzir kao bi se uklonio gospodarski kontinuitet između tih dvaju subjekata (36).

(308)

Na temelju dostupnih informacija potvrđuje se da je Airport Handling, u biti, nastavio obavljati iste poslovne djelatnosti kao SEAH, odnosno zemaljske usluge u zračnim lukama Linate i Malpensa.

(309)

U tom pogledu Komisija upućuje na sudsku praksu prema kojoj sama činjenica da stjecatelj de facto nastavlja poslovanje poduzetnika koji je obvezan vratiti potporu ne znači nužno da je prvi poduzetnik ostvario konkurentsku prednost povezanu s potporom koja je dodijeljena potonjem. U specifičnom predmetu na koji se upućuje prvi poduzetnik unajmio je postrojenje po tržišnoj cijeni od poduzetnika koji je potporu primio gotovo tri godine prije osnivanja prvog poduzetnika (37). Komisija podsjeća da je u ovom predmetu Airport Handling unajmio, a zatim kupio, SEAH-ovu imovinu po cijeni koja se najmanje može smatrati tržišnom cijenom i da je nezakonita potpora koju SEAH treba vratiti dodijeljena u razdoblju 2002.–2010., tj. tri godine prije osnivanja društva Airport Handling i četiri godine prije nego što je Airport Handling započeo svoju gospodarsku djelatnost.

(310)

Točnije, u pogledu ekonomske logike transakcije Komisija napominje sljedeće.

(311)

Kako je prethodno opisano u točkama 2.6.1. i 2.6.2., poslovni plan društva Airport Handling razlikuje se od SEAH-ova u nizu točaka, posebno:

(312)

Stoga je Airport Handling vodio svoje poslovanje po drukčijim uvjetima od SEAH-a i na temelju vlastitog poslovnog plana. Nadalje, talijanska tijela nisu od društva Airport Handling zahtijevala da slijedi specifični poslovni model, da zadrži određeni opseg aktivnosti ili da preuzme specifičnu opremu ili zaposlenike.

(313)

Komisija smatra da su u ovom predmetu sadržani elementi na temelju kojih bi se mogao utvrditi gospodarski kontinuitet i elementi na temelju kojih bi se mogao donijeti suprotan nalaz.

(314)

Među elementima u potporu nalazu o gospodarskom kontinuitetu Komisija je utvrdila činjenicu da je nekadašnji vlasnik SEAH-a osnovao Airport Handling, društvo koje pruža iste usluge kao SEAH, čiju su početnu radnu snagu gotovo isključivo činili bivši zaposlenici SEAH-a i koje je preuzelo velik dio njegove imovine, i to sve nakon što je Komisija donijela odluku o povratu.

(315)

Međutim, nizom drugih čimbenika upućuje se na to da Airport Handling nije osnovan radi izbjegavanja obveze, nego kao stvarno novo društvo. Najuvjerljiviji je element u tom pogledu činjenica da je bilo potrebno ponovno izgraditi portfelj klijenata kontaktiranjem sa zračnim prijevoznicima i dostavljanjem ponuda neovisnih o prethodnim ugovorima sa SEAH-om te sklapanjem s njima novih sporazuma s novim uvjetima. Stoga je Airport Handling morao iznova steći svoje klijente i tržišne udjele kao što bi to morao učiniti i svaki konkurent ili novi sudionik na tržištu. Budući da je portfelj klijenata temelj poslovanja u području zemaljskih usluga, Komisija tom elementu pridaje veliku važnost.

(316)

U pogledu imovine preuzete od SEAH-a Airport Handling platio je najmanje tržišnu cijenu za najam imovine te je za kupnju dijela imovine platio cijenu koja je najmanje bila jednaka cijeni koju bi sudionici na tržištu bili spremni platiti.

(317)

Nadalje, nije bilo skupnog prijenosa zaposlenika. Airport Handling sklopio je nove ugovore po novim uvjetima. Svaki konkurent ili novi sudionik na tržištu mogao bi jednako tako zaposliti bivše zaposlenike SEAH-a koji su se samo činili najprimjerenijom ciljnom skupinom za nova zapošljavanja. Prenesen je samo dio imovine; uz to, ona predstavlja samo manji dio ukupnog proizvodnog čimbenika u sektoru zemaljskih usluga.

(318)

U pogledu ekonomske logike poslovanja Airport Handling svoje poslovanje vodi po drukčijim uvjetima od SEAH-a i na temelju vlastitog poslovnog plana. Nadalje, talijanska tijela nisu od društva Airport Handling zahtijevala da slijedi specifični poslovni model, da zadrži određeni opseg aktivnosti ili da preuzme specifičnu opremu ili zaposlenike.

(319)

U tom kontekstu Komisija smatra da, uzimajući sve u obzir, ne postoji gospodarski kontinuitet između SEAH-a i društva Airport Handling te da se osnivanje potonjeg ne može smatrati izbjegavanjem odluke o povratu. Stoga se Airport Handling ne može smatrati odgovornim za povrat potpore za koju je u odluci o povratu utvrđeno da nije spojiva s unutarnjim tržištem.

(320)

U skladu s člankom 107. stavkom 1. Ugovora, „svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama”.

(321)

Kriteriji utvrđeni u članku 107. stavku 1. Ugovora kumulativni su. Stoga, kako bi se odlučilo smatraju li se mjere državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, svi prethodno navedeni uvjeti moraju biti ispunjeni. Drugim riječima:

(322)

Italija smatra da je dokapitalizacija društva Airport Handling koju je provela SEA u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu i da mu time nije dodijeljena nikakva prednost te da, stoga, mjera ne čini državnu potporu. Iako je SEAH od 2000. stalno bilježio gubitke, bilo bi legitimno pretpostaviti da bi, s druge strane, poslovanje društva Airport Handling dovelo do dostatnog povrata kako bi dokapitalizacija bila profitabilna, posebno s obzirom na mjere utvrđene u poslovnom planu društva Airport Handling za razdoblje 2014.–2017. Pri donošenja odluke o dokapitalizaciji društva Airport Handling SEA bi, stoga, djelovala kao razborit ulagač na tržištu.

(323)

Za potrebe ocjenjivanja načela ulagača u tržišnom gospodarstvu nužno je odrediti bi li se, u okolnostima koje su slične onima u kojima je donesena mjera koja se ocjenjuje, hipotetski ulagač u tržišnom gospodarstvu, vođen izgledima za profitabilnost, a ne ciljevima javnih politika, slično ponašao. Kako bi se ispitalo je li država usvojila ponašanje razboritog ulagača koji posluje u tržišnom gospodarstvu ili nije, nužno je razmotriti kontekst razdoblja tijekom kojeg su poduzete mjere financijske potpore radi procjene ekonomske opravdanosti ponašanja države te se, dakle, suzdržati od procjena na temelju kasnijih okolnosti (38).

(324)

Stoga se obrazloženje javnog ulaganja u okviru tržišnoga gospodarstva mora ocijeniti uzimajući u obzir dostupne informacije i predvidljive promjene u trenutku ulaganja (39).

(325)

Tijekom istražnog postupka Italija je objasnila da se odluka o ulaganju u Airport Handling temeljila na poslovnom planu od 6. kolovoza 2014. Međutim, Komisija primjećuje da je taj poslovni plan donesen tek nakon konačne odluke o povećanju kapitala društva do 25 milijuna EUR koja je donesena 30. lipnja 2014. Komisija smatra da se početna odluka o osnivanju društva Airport Handling i ulaganju 25 milijuna EUR morala donijeti najkasnije prije osnivanja društva 9. rujna 2013. Poslovni plan dostupan Komisiji koji je najbliži tom datumu jest poslovni plan od 14. studenoga 2013. Komisija primjećuje i da je u tom poslovnom planu već pretpostavljeno ulaganje od 25 milijuna EUR. Stoga Komisija smatra da je poslovni plan iz studenoga 2013. relevantan za ispitivanje načela ulagača u tržišnom gospodarstvu.

(326)

U odluci o pokretanju postupka iz 2014. Komisija je izrazila sumnju u to je li SEA djelovala kao ulagač u tržišnom gospodarstvu. Prvo, jer SEA nije uzela u obzir rizik da bi Airport Handling mogao biti odgovoran za povrat potpore koja nije spojiva s unutarnjim tržištem i koja je prethodno odobrena SEAH-u nakon Komisijina nalaza o gospodarskom kontinuitetu. Drugo, Komisija je izrazila sumnju u to je li poslovni plan na kojem se temelji odluka društva SEA o ulaganju u Airport Handling zasnovan na uvjerljivim pretpostavkama. Konačno, Komisija mora ocijeniti je li odluka o ulaganju u Airport Handling donesena u tržišnim uvjetima. Drugim riječima, Komisija mora ocijeniti bi li ulagač mogao očekivati razuman povrat uzimajući u obzir predvidljive rizike povezane s ulaganjem.

(327)

U pogledu prve sumnje Komisija primjećuje da je SEA bila svjesna rizika utvrđivanja gospodarskog kontinuiteta i da je poduzela mjere ublažavanja rizika.

(328)

SEA je bila svjesna tog rizika, kako je vidljivo iz dokumenata koji su Komisiji dostavljeni u okviru postupka prije podnošenja prijave iz studenoga 2013. Rizik da bi se zbog gospodarskoga kontinuiteta odgovornost mogla prenijeti sa SEAH-a na Airport Handling bio je pravni rizik. Percepcija i ponderiranje rizika te odgovarajuće mjere ublažavanja rizika ovise o pravnim pretpostavkama iznesenima u trenutku ulaganja.

(329)

Iz dostupnih informacija vidljivo je da je SEA razmotrila sljedeće mjere ublažavanja rizika povezane s radnom snagom. U sporazumu između društva SEA i sindikata od 4. studenoga 2013. SEA je izjavila da je „temeljna važnost pripisana uvjetu ‚diskontinuiteta’ koji mora biti dio svih alternativnih rješenja za plaćanje u novcu, kao jamstvo da se obveza povrata potpore ne može proširiti na treće strane.” Tijekom pregovora o djelomičnom prijenosu radne snage sa SEAH-a na Airport Handling struktura rada i određeni uvjeti zapošljavanja bitno su izmijenjeni kako je detaljno opisano u prethodnim uvodnim izjavama 232. – 234. Primjenjiva načela utvrđena su u prethodno opisanom Provedbenom sporazumu sa sindikatima od 4. lipnja 2014. i već su najavljena u sindikalnom sporazumu od 13. studenoga 2013. te, stoga, prije provedbe dviju najvećih dokapitalizacija od 10. ožujka i 30. lipnja 2014. (prethodne uvodne izjave 45. i 46.).

(330)

SEA je uspostavila sljedeće mjere ublažavanja rizika kako bi osigurala diskontinuitet od prijenosa imovine SEAH-a. Prvo, upravitelj je isključio Airport Handling iz postupka javnog natječaja za prodaju imovine. Drugo, Airport Handling unajmio je imovinu od SEAH-a uz tržišnu najamninu koja je određena u dvama izvješćima neovisnih stručnjaka.

(331)

SEA je poduzela mjere kako bi osigurala diskontinuitet društva Airport Handling od SEAH-a i u pogledu baze klijenata. Klijenti SEAH-a unaprijed su obaviješteni o likvidaciji društva. Novi ugovori o pružanju usluga s novim financijskim uvjetima potpisani su sa zračnim prijevoznicima koji su Airport Handling odabrali kao svojeg pružatelja usluga.

(332)

SEA je osnovala Trust kao dodatnu mjeru ublažavanja rizika. Kako je objašnjeno u prethodnom odjeljku 2.3., glavna je svrha Trusta djelovati u svojstvu jedinog dioničara društva Airport Handling te osigurati da Airport Handling posluje u uvjetima gospodarskog diskontinuiteta sa SEAH-om.

(333)

Komisija primjećuje da se rizik koji proizlazi iz moguće buduće obveze povrata potpore ne spominje u poslovnom planu društva Airport Handling iz studenoga 2013. U tom pogledu Komisija napominje da je SEA taj poslovni plan izradila za vlastite potrebe. Kao matično društvo etabliranog sudionika na tržištu zemaljskih usluga i očito svjesna rizika koji proizlaze iz različitih čimbenika kontinuiteta, SEA je mogla donijeti informirane odluke o ulaganju bez izričitog spominjanja tog rizika u tom poslovnom planu. Uz to, konačna odluka o povećanju kapitala do najviše 25 milijuna EUR donesena je tek nakon što su osigurane mjere ublažavanja rizika. Nadalje, u prethodno opisanoj vanjskoj ocjeni poslovnog plana iz studenoga 2013. (prethodna uvodna izjava 114.) potvrđuje se da bi razuman ulagač ocijenio da je vjerojatnost gospodarskog kontinuiteta i, time, obveze povrata potpore manja od […] (*1) % te bi, stoga, utvrdio da je ekonomski razumno ulagati u AH.

(334)

U pogledu druge sumnje, odnosno oslanja li se poslovni plan na kojem se temelji odluka društva SEA da uloži u Airport Handling na dovoljno uvjerljive pretpostavke, Komisija iznosi sljedeća opažanja.

(335)

Prognoze zračnog prometa u milanskim zračnim lukama, u kombinaciji s tržišnim udjelima društva Airport Handling, odlučujući su čimbenik u poslovnom planu tog društva. Kako su potvrdili vanjski stručnjaci (BCG) koji su ocijenili poslovne planove društva Airport Handling, prognoze prometa tog društva u skladu su s prognozama koje su izdali IATA i Eurocontrol. Komisija ta tijela smatra pouzdanim izvorima podataka za izradu prognoza prometa u sektoru zrakoplovstva. U pogledu primjene tih prognoza na zračnu luku Malpensa Komisija napominje da, u skladu s izvješćem BCG-a, namjera društva Airport Handling da zadrži stalnu kombinaciju prijevoznika u toj zračnoj luci ne bi bila u skladu s povijesnim razvojem i da bi nova uredba mogla dovesti do premještanja nekih prijevoznika u zračnu luku Linate.

(336)

U skladu s poslovnim planom iz studenoga 2013. troškovi osoblja u prosjeku čine […] (*1) % operativnih troškova u razdoblju 2014.–2017.

(337)

Komisija je ocijenila uvjerljivost pretpostavki na kojima se temelji ta značajna troškovna stavka.

(338)

Prvo, Komisija napominje da je u kontekstu izvješća grupe Brattle postotak troškova osoblja u ukupnim operativnim troškovima koje je prognozirao Airport Handling uglavnom u skladu sa strukturom troškova europskog sektora zemaljskih usluga u kojem troškovi osoblja u ukupnim operativnim troškovima čine 65 % – 80 %. U tom se izvješću upućuje na podatke navedene u Komisijinoj procjeni učinaka uz njezin prijedlog nove uredbe o zemaljskim uslugama (40).

(339)

Drugo, na temelju informacija koje je dostavila Italija Komisija napominje da se čini da prosječni troškovi osoblja društva Airport Handling po satu izraženi u EPRV-u iznose […] (*1). Prosječni troškovi osoblja po satu u poslovnom planu iz studenoga 2013. iznose […] (*1) EUR te […] (*1) EUR u poslovnom planu iz kolovoza 2014., što je […] (*1) od prosječnih troškova po satu koje je SEAH platio 2013. u iznosu od oko […] (*1) EUR (41). U izvješću grupe Brattle potvrđuje se da je Airport Handling u stvarnosti dosegao te troškove rada te se, stoga, zaključuje da poslovni plan nije bio preoptimističan.

(340)

Komisija zaključuje da se pretpostavljeno smanjenje troškova rada ne čini nerealnim s obzirom na uobičajenu strukturu troškova u tom sektoru.

(341)

Komisija je izrazila zabrinutost u pogledu pretpostavki o relativno velikom tržišnom udjelu iz poslovnog plana društva Airport Handling iz studenoga 2013. Tržišni udjel za usluge prihvata i otpreme zrakoplova predviđen je na [60 – 70] (*1) % u 2014. i povećava se na [70 – 80] (*1) % u 2017. Tržišni udjel za usluge prihvata i opreme putnika predviđen je na [60 – 70] (*1) % u 2014. i povećava se na [60 – 70] (*1) % u 2017.

(342)

U 2013. ukupni tržišni udjel SEAH-a iznosio je [70 – 80] (*1) % (42). Komisija primjećuje da je očekivani tržišni udjel društva Airport Handling manji od tržišnog udjela SEAH-a. Stoga se nije očekivalo da će Airport Handling preuzeti sve ugovore SEAH-a. Određeno smanjenje tržišnog udjela novog društva de facto je uzeto u obzir.

(343)

Strategija društva Airport Handling uključuje ponudu više razine raspoloživosti u usporedbi s drugim pružateljima zemaljskih usluga u zračnim lukama Linate i Malpensa. U njoj se jamči 24-satna usluga tako da se zemaljske usluge pružaju čak i ako zrakoplov kasni. To je konkurentska prednost koja može biti posebno korisna za zračne prijevoznike sa znatnim operacija i čestim letovima u milanskim zračnim lukama, kao što su Alitalia i EasyJet. Ti zračni prijevoznici obično radije zadržavaju dobavljača koji im može pružiti te usluge. Time se razumno može objasniti zašto je Airport Handling mogao očekivati relativno visok tržišni udjel od pokretanja svojeg poslovanja.

(344)

Komisija primjećuje i da je, kako se napominje u izvješću grupe Brattle, na temelju podataka iz 2013., očekivani tržišni udjel društva Airport Handling bio niži u usporedbi s udjelom procijenjenim za veće pružatelje zemaljskih usluga u drugim talijanskim zračnim lukama: i. Bergamo (78,23 %), ii. Cagliari (75,61 %), iii. Catania (77,18 %), iv. Palermo (75,85 %), v. Torino (68,8 %).

(345)

Nadalje, Komisija napominje da je tržišni udjel društva Airport Handling ostvaren 2014. de facto veći od udjela predviđenog u poslovnom planu iz studenoga 2013. Taj se veliki tržišni udjel uglavnom može objasniti činjenicom da je Airport Handling uspio potpisati ugovore s […] (*1). Oni zajedno čine znatan udjel prometa u tim dvjema zračnim lukama, odnosno […] (*1) % zračnog prometa u luci Linate i […] (*1) % u luci Malpensa.

(346)

Zaključno, Komisija ne sumnja u uvjerljivost pretpostavki društva Airport Handling o tržišnom udjelu. Prvo, temelje se na konkurentskim prednostima koje nudi Airport Handling. Drugo, čini se da su pretpostavke konzervativne u usporedbi s tržišnim udjelima sličnih društava za zemaljske usluge u zračnim lukama u vrijeme sastavljanja poslovnog plana. Komisija napominje i da su se te pretpostavke ostvarile u praksi.

(347)

U poslovnom planu iz studenoga 2013. očekuju se […] (*1) EBIT i […] (*1) dobit prije oporezivanja od druge godine poslovanja. EBIT i dobit nakon oporezivanja […] (*1). U poslovnom planu iz studenoga 2013. nisu prikazane uobičajene mjere profitabilnosti, kao što su, na primjer, unutarnja stopa povrata (IRR) i neto sadašnja vrijednost (NPV). Međutim, u izvješće grupe Brattle ti su izračuni prikazani na temelju podataka iz poslovnog plana.

(348)

Kako bi uložio u Airport Handling razuman privatni ulagač mora očekivati povrat koji je jednak njegovu oportunitetnom trošku kapitala, ili veći od njega, a koji se može približno odrediti prema ponderiranom prosječnom trošku kapitala (WACC).

(349)

U izvješću grupe Brattle izračunava se IRR vlasničkog kapitala od ulaganja u Airport Handling te provjerava je li jednak njegovu WACC-u ili veći od njega. U izvješću se upotrebljavaju dvije alternativne vrijednosti WACC-a. Prva je […] (*1) %, koja je, prema izvješću, WACC bez efekta duga nakon oporezivanja, koji se upotrebljava u poslovnom planu (43). Druga je […] (*1) % te se u izvješću izračunava kao donje ograničenje oportunitetnog troška kapitala. Ovisno o konačnoj vrijednosti ulaganja u izvješću grupe Brattle procjenjuje se očekivani povrat vlasničkog kapitala od ulaganja u Airport Handling u rasponu od […] (*1) % do […] (*1) %. U izračunima je vidljivo da u svim scenarijima očekivani IRR prelazi oportunitetni trošak kapitala i da je, stoga, ulaganje profitabilno.

(350)

Komisija primjećuje da je poslovnim planom obuhvaćeno relativno kratko razdoblje (2014.–2017.). Zbog toga poslovni plan može ovisiti o promjenama temeljnih pretpostavki. Međutim, to je razdoblje potrebno razmotriti u kontekstu sljedećih činjenica. Prvo, poslovni plan sastavljen je za upravitelja zračne luke, društvo SEA, koje je godinama bilo vlasnik društva kćeri za pružanje zemaljskih usluga u zračnim lukama. Drugo, restrukturiranje je već u tijeku te je u SEAH-u već ostvareno znatno povećanje produktivnosti. Stoga se ne čini nerazumnim ograničiti opseg poslovnog plana na najmanje moguće razdoblje koje je potrebno iskusnom ulagaču kao što je SEA.

(351)

Komisija napominje da su se neke ključne pretpostavke iz poslovnog plana iz studenoga 2013. u velikoj mjeri ostvarile, posebno u smislu profitabilnosti i tržišnih udjela. Airport Handling bio je profitabilan već u prvoj godini poslovanja. U skladu s računom dobiti i gubitka za razdoblje od rujna 2014. do kolovoza 2015. društvo je ostvarilo EBIT od […] (*1) EUR.

(352)

Zaključno, Komisija smatra da je, na temelju pretpostavki o razvoju troškova rada i tržišnog udjela koje se ne čine nerazumnima, iz poslovnog plana vidljiv dostatno velik povrat kapitala za društvo SEA za dokapitalizaciju od 25 milijuna EUR.

(353)

Komisija zaključuje da je SEA poduzela dostatne mjere kako bi ograničila rizik od utvrđivanja gospodarskog kontinuiteta. Poslovni plan temeljio se na pretpostavkama koje bi razumni privatni ulagač, koji ima znatno iskustvu u sektoru pružanja zemaljskih usluga u zračnim lukama i koji nastoji restrukturirati društvo, smatrao uvjerljivima i dostatnima za utvrđivanje buduće profitabilnosti društva Airport Handling. Stoga ulaganje društva SEA u Airport Handling ne čini nikakvu prednost koju Airport Handling ne bi mogao dobiti u uobičajenim tržišnim uvjetima.

(354)

Ulaganje ne sadržava nikakvu prednost koju Airport Handling ne bi mogao dobiti u uobičajenim tržišnim uvjetima. Stoga jedan od kumulativnih uvjeta iz članka 107. stavka 1. UFEU-a nije ispunjen. Posljedično, ulaganje ne čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

1.12.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 317/45

(1)

Komisija je, na temelju novinskih članaka i neformalnih kontakata s mađarskim tijelima, 13. ožujka 2014. pokrenula prethodni istražni postupak u pogledu moguće državne potpore u postupku izgradnje nuklearne elektrane Paks II („Paks II”) pod brojem predmeta SA.38454 (2014/CP).

(2)

Nakon nekoliko razmjena informacija i službenih sastanaka mađarska tijela prijavila su mjeru 22. svibnja 2015. radi pravne sigurnosti navodeći da predmetni projekt ne uključuje državnu potporu u smislu članka 107. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”).

(3)

Dopisom od 22. svibnja 2015. Mađarska je Komisiji prijavila mjeru koja se sastoji od financijskog doprinosa za izgradnju dva nova nuklearna reaktora na lokaciji Paks.

(4)

Komisija je dopisom od 23. studenoga 2015. obavijestila Mađarsku da je u odnosu na tu mjeru odlučila pokrenuti postupak iz članka 108. stavka 2. UFEU-a. („odluka o pokretanju postupka”). Odluka Komisije objavljena je u Službenom listu Europske unije  (2). Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe.

(5)

Mađarska je svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka podnijela 29. siječnja 2016.

(6)

Komisija je zaprimila primjedbe zainteresiranih strana. Proslijedila ih je Mađarskoj, koja je imala priliku dostaviti svoj odgovor. Ona je svoje primjedbe dostavila dopisom od 7. travnja 2016.

(7)

Mađarska je dostavila dodatne informacije 21. travnja, 27. svibnja, 9. lipnja, 16. lipnja i 28. srpnja 2016., 16. siječnja 2017. i 20. veljače 2017.

(8)

Mađarska tijela dostavila su 12. rujna 2016. dokument kojim se odriču prava donošenja odluke na svojem jeziku i pristaju na donošenje odluke na engleskom jeziku kao izvornom jeziku.

(9)

Mjera se sastoji od izgradnje dvaju novih nuklearnih reaktora (jedinice 5 i 6) u Mađarskoj čija se izgradnja u cijelosti financira iz mađarskog državnog proračuna u korist subjekta Paks II (MVM Paks II Nuclear Power Plant Development Private Company Limited by Shares) koji će biti vlasnik novih reaktora i njima upravljati.

(10)

Ruska Federacija i Mađarska sklopile su 14. siječnja 2014. međuvladin sporazum (IGA) o nuklearnom programu (3). U skladu s međuvladinim sporazumom dvije zemlje surađivat će na održavanju i daljnjem razvoju postojeće nuklearne elektrane Paks (Paks). Ta suradnja uključuje projektiranje, izgradnju, stavljanje u pogon i izvan pogona dva nova reaktora 5 i 6 tipa VVER (tlačni vodni reaktor) s instaliranim kapacitetom svakog reaktora od najmanje 1 000 MW (4), uz postojeće reaktore 1 – 4. Radom jedinica 5 i 6 trebao bi se nadoknaditi gubitak kapaciteta nakon stavljanja izvan pogona jedinica 1 – 4 (ukupno 2 000 MW). Mađarska je izjavila da će jedinice 1 – 4 ostati u pogonu do kraja 2032., 2034., 2036., odnosno 2037. i ne predviđa se daljnje produljenje njihova radnog vijeka.

(11)

U skladu s međuvladinim sporazumom (5) Rusija i Mađarska imenovale bi jednu iskusnu državnu organizaciju koja je pod kontrolom države i koja bi bila financijski i tehnički odgovorna za izvršavanje svojih obveza ugovaratelja/vlasnika u pogledu projekta.

(12)

Rusija je za izgradnju novih reaktora (jedinica 5 i 6) odredila dioničko društvo Nizhny Novgorod Engineering Company Atomenergoproekt (JSC NIAEP), a Mađarska je vlasnikom i operaterom dvaju reaktora imenovala društvo MVM Paks II Nuclear Power Plant Development Private Company Limited by Shares  (1) („Paks II”).

(13)

Dok su u međuvladinom sporazumu propisana opća prava i obveze za nuklearnu suradnju između dvije zemlje, detaljna provedba međuvladinog sporazuma uredit će se sljedećim posebnim sporazumima koji se nazivaju „provedbeni sporazumi” (6):

(14)

Društva JSC NIAEP i Paks II sklopila su 9. prosinca 2014. ugovor o EPC-u u kojem je propisano da se predviđa da će dvije nove jedinice 5 i 6 početi s radom 2025., odnosno 2026.

(15)

Neovisno o tomu, Rusija se obvezala Mađarskoj osigurati državni kredit za financiranje izgradnje nuklearne elektrane Paks II. Kredit je uređen međuvladinim sporazumom o financiranju (međuvladin sporazum o financiranju) (7) i njime se predviđa obnovljivi kredit u iznosu od 10 milijardi EUR koji će se upotrijebiti isključivo za projektiranje, izgradnju i stavljanje u pogon reaktora 5 i 6 na lokaciji Paks II. Mađarska će obnovljivi kredit upotrijebiti za izravno financiranje ulaganja u nuklearnu elektranu Paks II koja su nužna za projektiranje, izgradnju i stavljanje u pogon dva nova reaktora 5 i 6, kako je predviđeno u međuvladinom sporazumu o financiranju. U skladu s međuvladinim sporazumom o financiranju Mađarska će iz vlastitog proračuna osigurati dodatni iznos od do 2,5 milijardi EUR za financiranje ulaganja u nuklearnu elektranu Paks II.

(16)

Mađarska nakon izgradnje reaktora 5 i 6 ne planira društvu Paks II pružiti dodatnu financijsku potporu, osim potpore za ulaganja opisane u uvodnoj izjavi 15. Novi reaktori radit će pod tržišnim uvjetima bez fiksnog iznosa prihoda ili zajamčene cijene. Mađarska smatra da u ovoj fazi neće biti nužno izravno zaduživanje društva Paks II.

(17)

Kako je objašnjeno u odluci o pokretanju postupka, nuklearna elektrana Paks jedina je nuklearna elektrana u Mađarskoj. Ona je u vlasništvu društva Magyar Villamos Művek Zártkörűen Működő Részvénytársaság („grupa MVM”) (8) koje je proizvođač i pružatelj električne energije u 100 %-tnom državnom vlasništvu. Četiri reaktora te elektrane imaju ukupni kapacitet od 2 000 MW i svaki je trenutačno opremljen ruskom tehnologijom (VVER-440/V213). Ti će se reaktori postupno staviti izvan pogona do 2037. [vidjeti uvodnu izjavu 10.].

(18)

Proizvodnja električne energije iz nuklearnih izvora ima stratešku ulogu u mađarskoj kombinaciji izvora energije jer postojeća četiri reaktora nuklearne elektrane Paks proizvode otprilike 50 % ukupno domaće proizvedene električne energije (9).

(19)

U skladu s ciljevima

Vlada je zatražila od grupe MVM da istraži alternative proširenju proizvodnje električne energije u nuklearnim elektranama. Grupa MVM izradila je studiju o izvedivosti u kojoj je istražila mogućnost provedbe i financiranja nove nuklearne elektrane koja bi se mogla ugraditi u elektroenergetski sustav i kojom bi se moglo upravljati na ekonomičan, siguran i ekološki način. Na temelju studije o izvedivosti koju je 2008. predstavila skupina MVM, vlada je projekt predložila mađarskom parlamentu koji se suglasio s početkom priprema za izgradnju novih nuklearnih reaktora na lokaciji Paks (10). To je potkrijepljeno izračunima u skladu s kojima se predviđa stavljanje izvan pogona 6 000 MW od 8 – 9 000 MW bruto ugrađenog kapaciteta do 2025. zbog zatvaranja zastarjelih elektrana. Te su elektrane trebale biti djelomično zamijenjene proširenjem elektrane Paks.

(20)

Nacionalna energetska strategija do 2030. provedena je 2011. (11) Ta je strategija usmjerena na scenarij nuklearna energija – ugljen – zeleno za Mađarsku. Mađarski operater prijenosnog sustava („TSO”), MAVIR, predviđa da će Mađarskoj, zbog buduće potražnje i stavljanja izvan pogona postojećeg proizvodnog kapaciteta, do 2026. trebati najmanje 5,3 GW novog proizvodnog kapaciteta, a do 2031. malo više od 7 GW (12). MAVIR predviđa i da će se od 2025. do 2030. staviti izvan pogona gotovo sav instalirani kapacitet za proizvodnju na temelju ugljena, a da će se instalirani kapacitet mađarskih postrojenja za proizvodnju plina smanjiti za približno 1 GW, kako je prikazano u tablici 1. koju je Mađarska dostavila 16. siječnja 2017. Mađarska je objasnila da se u studiji MAVIR-a pri predviđanju potrebnih 7 GW novog kapaciteta ne uzima u obzir uvoz ili novi instalirani kapacitet.

Tablica 1.

Očekivano stavljanje izvan pogona domaćeg instaliranog kapaciteta do 2031.

(21)

Mađarska i Rusija potpisale su međuvladin sporazum s ciljem razvoja novih kapaciteta na lokaciji Paks. Mađarska je objasnila da bi zadržavanjem nuklearne proizvodnje u kombinaciji izvora energije mogla riješiti potrebu za zamjenom kapaciteta stavljenog izvan pogona, za razvojem novog kapaciteta i za ostvarivanjem cilja Mađarske u pogledu klimatskih ciljeva Unije (posebno onih povezanih s predviđenim smanjenjem emisija CO2).

(22)

Novi reaktori br. 5 i 6. u nuklearnoj elektrani Paks II bit će opremljeni tehnologijom VVER 1 200 (V491) i bit će napredniji reaktori generacije III+. Mađarska objašnjava da će se tehničkim specifikacijama jedinica koje će se staviti u pogon u nuklearnoj elektrani Paks II ostvariti znatne prednosti u odnosu na postojeće jedinice nuklearne elektrane Paks, na primjer veća učinkovitost, ekonomičniji rad te napredna sigurnosna obilježja.

(23)

Povrh znatno većeg instaliranog kapaciteta tehnologije VVER 1 200 (V491) postoji i znatna razlika u predviđenom radnom vijeku (60 godina za jedinice tehnologije VVER 1 200 u odnosu na 30 godina za postojeće jedinice elektrane Paks) i većoj prilagodljivosti, čime se omogućuje prilagodba kapaciteta svake jedinice ovisno o potražnji na mreži unutar određenog dometa.

(24)

Smanjenje količine goriva koja je potrebna novim jedinicama također je posljedica tehnološkog razvoja posljednjih godina. Umjesto u postojećem dvanaestomjesečnom ciklusu goriva, nove jedinice mogu raditi u ciklusu od 18 mjeseci. To znači da će nove jedinice tijekom godine trebati manje puta gasiti radi unosa goriva te će postrojenje u prosjeku svake godine moći raditi dulje i ne gubiti na vremenu proizvodnje.

(25)

U tehničkim specifikacijama navedeno je i da će gustoća energije, koju će osigurati novi gorivni sklopovi, biti znatno veća od postojećih gorivnih sklopova. To znači da se može postići veća proizvodnja po jediničnoj masi gorivnog materijala, čime se može poboljšati učinkovitost postrojenja.

(26)

Kako je objašnjeno u odjeljku 2.3. odluke o pokretanju postupka, korisnik mjere je društvo Paks II koje je trenutačno u vlasništvu mađarske države. Dioničarska prava ostvaruje ured predsjednika vlade. Jedinice 5 i 6 koje je platila mađarska vlada bit će u vlasništvu društva Paks II koje će njima upravljati.

(27)

U uvodnoj izjavi 19. odluke o pokretanju postupka objašnjava se kako su dionice u Paksu II koje su izvorno bile u vlasništvu grupe MVM prenesene na mađarsku državu (13). Prema informacijama koje je Mađarska dostavila 30. siječnja 2016., kupovna cijena prijenosa iznosila je 10 156 milijardi HUF, što je otprilike 33 milijuna EUR.

(28)

Na temelju međuvladinog sporazuma (14) Rusija je Mađarskoj odobrila državni kredit u obliku obnovljivog kredita u iznosu od 10 milijardi EUR za financiranje razvoja nuklearnih reaktora 5 i 6 u nuklearnoj elektrani Paks. Na kredit se obračunava kamatna stopa od 3,95 % do 4,95 % (15). Kredit je namijenjen za projektiranje, izgradnju i stavljanje u pogon novih reaktora.

(29)

U skladu s međuvladinim sporazumom o financiranju Mađarska mora kredit upotrijebiti za financiranje 80 % vrijednosti ugovora o EPC-u za izvršenje radova i pružanje usluga te za isporuku opreme, a preostalih 20 % ugovora o EPC-u platit će Mađarska [vidjeti uvodnu izjavu 15.]. Mađarska kredit mora iskoristiti do 2025.

(30)

Ona ga mora otplatiti u roku od 21 godine od 15. ožujka ili 15. rujna nakon datuma stavljanja u pogon oba nova nuklearna reaktora 5 i 6, a najkasnije 15. ožujka 2026. (16).

(31)

Plaćanja u skladu s međuvladinim sporazumom o financiranju mogu se vršiti samo na zahtjev Ministarstva gospodarstva Mađarske nakon što Ministarstvo financija Rusije izda obavijest o odobrenju.

(32)

U skladu s ugovorom o EPC-u društvo JSC NIAEP mora dva reaktora isporučiti do dogovorenih datuma te za dogovorenu paušalnu cijenu ([…] (*1) milijardi EUR) kako je navedeno u detaljnim tehničkim specifikacijama. Svaki prethodno nedefinirani trošak smatra se uključenim u ovu cijenu […] (17).

(33)

Ugovorom je predviđeno plaćanje ugovorne kazne (18) u određenim okolnostima […].

(34)

[…]

(35)

[…]

(36)

Mađarska je izvorno predvidjela da će Paks II ostati društvo kći u 100 %-tnom vlasništvu društva MVM Hungarian Electricity Ltd., čiji su vlasnici mađarska država i općine. Od studenoga 2014. društvo Paks II više nije društvo kći društva MVM Hungarian Electricity Ltd. ni dio grupe MVM već je društvo koje je u 100 %-tnom državnom vlasništvu i trenutačno nema nikakav pravni odnos s grupom MVM.

(37)

Kada je riječ o djelatnosti društva Paks II, posebno o prodaji električne energije, Mađarska je izjavila da ne postoji poseban ugovor o kupnji energije sa zasebnim dobavljačem te da se u ovoj fazi ne predviđa sklapanje takvog ugovora. Mađarska tijela predviđaju da će se električna energija koju proizvodi nuklearna elektrana Paks II prodavati na tržištu i potrošačima električne energije u skladu s uobičajenom tržišnom praksom prodajnih ugovora za energiju baznog opterećenja. Mađarska tijela tvrde da bi Paks II, kao proizvođač energije za bazno opterećenje za predviđeno dugo razdoblje rada, prihvaćao slične cijene koje primjenjuju proizvođači nuklearne energije u Europi.

(38)

Društvo Paks II bit će vlasnik nuklearne elektrane Paks II i, tijekom faze izgradnje dvaju reaktora, potpuno će ga financirati mađarska država vlasničkim kapitalom. Mađarska tijela smatraju da u ovoj fazi neće biti nužno zaduživanje društva Paks II.

(39)

Mađarska neće sredstva potrebna za kupovnu cijenu za nuklearnu elektranu Paks II uplatiti na račune društva Paks II. Najveći dio sredstava držat će Ruska banka za razvoj i vanjske poslove (Vnesheconombank). Za svaku dovršenu fazu razvoja društvo Paks II podnijet će banci Vnesheconombank zahtjev da plati 80 % dospjelog iznosa izravno društvu JSC NIAEP. Isto će tako Mađarskoj agenciji za upravljanje državnim dugom podnijeti zahtjev za plaćanje preostalih 20 %.

(40)

Preostali financijski zahtjevi društva Paks II tijekom faze izgradnje osigurat će se sredstvima iz mađarskog državnog proračuna. Tijekom faze izgradnje izvorno će se izdvojiti do […] milijardi EUR (razlika između 12,5 milijardi EUR određenih za nuklearni projekt u međuvladinom sporazumu i stvarne kupovne cijene nuklearne elektrane Paks II koja iznosi […] milijardi EUR). Mađarska smatra da je to najveći iznos državnih sredstava koji se može upotrijebiti za izgradnju nuklearne elektrane Paks II bez daljnjih procjena. Međutim, ako bude potrebno više sredstava, Mađarska tvrdi da će uložiti više ako svojom procjenom u tome trenutku utvrdi da je to ekonomski razumno učiniti.

(41)

Mađarska tvrdi da je analizom osjetljivosti u pogledu mogućih dodatnih troškova društva Paks II tijekom faze izgradnje utvrđeno da bi se troškovi morali pomnožiti s 10 da bi se očekivana unutarnja stopa povrata smanjila za 1 %. Mađarska stoga očekuje da će utjecaj povećanja troškova biti neznatan.

(42)

Trenutačna struktura mađarskog tržišta električne energije stvorena je 1995. kada je privatizirana većina velikih elektrana, pružatelja komunalnih usluga i distributera. Država i dalje ima vladajući položaj u tom sektoru preko državnog vertikalno integriranog pružatelja električne energije društva grupa MVM.

(43)

U studiji na koju je MAVIR uputio u uvodnoj izjavi 20. objašnjava se da se od 2014. ukupna domaća potrošnja povećala za 2,7 % te je 2015. iznosila je 43,75 TWh. Domaćom proizvodnjom pokrivalo se 30,06 TWh te potrošnje, odnosno 68,72 % ukupne potrošnje električne energije (vidjeti grafikon 2.). Uvozilo se 13,69 TWh, odnosno 31,28 % ukupne potrošnje. Državno poduzeće grupa MVM imalo je kao proizvođač energije znatnu prisutnost na tržištu zbog svojeg vlasništva nad glavnim proizvođačem energije, nuklearnom elektranom Paks koja je 2015. osigurala 52,67 % električne energije proizvedene na domaćem tržištu, kako je prikazano na grafikonu 1. Elektrana Mátra na lignit u većinskom je vlasništvu društva RWE Power AG (50,92 %), a grupa MVM vlasnik je 26,15 % njegovih dionica. Dodatne veće (többi nagyerőmű) i manje (kiserőművek) elektrane imaju skromnu ulogu u ukupnoj strukturi proizvodnje električne energije na mađarskom tržištu. Nadalje, vertikalno integriran veleprodajni dio grupe MVM, MVM Partner, ima vladajući položaj na veleprodajnom tržištu električne energije (19).

Grafikon 1.

Sastav ukupne potrošnje električne energije u Mađarskoj 2015.

Grafikon 2.

Bruto domaća proizvodnja električne energije u Mađarskoj 2015.

(44)

U Mađarskoj se većina uobičajenih veleprodajnih transakcija obavlja sklapanjem bilateralnih sporazuma o kupovini energije (PPA) kojima proizvođači pristaju veleprodajnim trgovcima prodati minimalni unaprijed utvrđeni obujam, a trgovci su dužni kupiti minimalni obujam. PPA-ovi se većinom sklapaju u skladu s normama Federacije europskih trgovaca energijom.

(45)

Društvo Hungarian Power Exchange Company Ltd. (HUPX) počelo je s radom u srpnju 2010. kao društvo kći operatora prijenosnog sustava, MAVIR. Ono nudi trgovanje za sljedeći dan i fizičko buduće trgovanje. Trgovanje za sljedeći dan počinje u 11 sati ujutro svaki dan na temelju ponuda koje se podnose za svaki sat sljedećeg dana. Trgovina se zaključuje najkasnije u 11:40 ujutro. Fizičko buduće trgovanje može se obavljati četiri tjedna unaprijed, tri mjeseca unaprijed, četiri tromjesečja unaprijed i tri godine unaprijed. Za takve transakcije određuju se posebni datumi trgovanja kada se u određenim vremenskim razmacima podnose ponude. Od ožujka 2016. na dnevnom tržištu HUPX može se trgovati 15-minutnim proizvodima i jednosatnim blokovima. Povrh organiziranih tržišta za sljedeći dan i dnevnih tržišta, HUPX ima sporazume o suradnji s dvama brokerskim društvima koja pružaju usluge OTC ponuda za burzovni kliring za zajedničke klijente.

(46)

Povrh aukcija kapaciteta za sljedeći dan koje HUPX ne organizira, električnom energijom trguje se na burzama u EU-u ili OTC platformama te izravnim bilateralnim sporazumima [vidjeti uvodnu izjavu 44.].

(47)

Kako je prikazano na grafikonu 1. u uvodnoj izjavi 43. Mađarska je neto uvoznik električne energije koja uvozom pokriva otprilike 30 % mađarske potrošnje električne energije. Na grafikonu 3. prikazano je da je Mađarska imala najveće veleprodajne cijene električne energije u cijeloj međusobno povezanoj regiji u susjedstvu zemlje (tj. isključujući Poljsku ili Sloveniju).

Grafikon 3.

Mjesečne prosječne cijene baznog opterećenja za sljedeći dan u regiji CEE-a (uključujući Mađarsku) i Njemačkoj (2010. – 2016.)

(48)

Iz kratkoročnih projekcija cijena za bazno opterećenje u regiji razvidan je isti trend, odnosno da će mađarske cijene za bazno opterećenje biti najviše u regiji (vidjeti grafikon 4.).

Grafikon 4.

Cijene regionalnih terminskih ugovora za bazno opterećenje za razdoblje od siječnja do lipnja 2017.

(49)

Zemlja je dobro međusobno povezana sa susjednim zemljama – kapacitet međusobnog povezivanja za električnu energiju iznosio je 2014. 30 %, što je više od cilja za 2020 (21). Češko-slovačko-mađarsko-rumunjsko tržište potpuno je spojeno 2014. i to je pridonijelo povećanju likvidnosti HUPX-a i smanjenju nestabilnosti cijena. Na grafikonu 5. sažeti su podaci o burzi energije sa susjednim zemljama 2014.

Grafikon 5.

Burza električne energije između mađarske i susjednih zemalja

(50)

Prema studiji iz uvodne izjave 20. koju je objavio MAVIR (22), gotovo sav kapacitet proizvodnje elektrana na ugljen stavit će se izvan pogona od 2025. do 2030., a instalirani mađarski kapacitet plinskih elektrana smanjit će se za 1 GW. U usporedbi s procjenama rasta vršne potražnje očekuje se da će se raspoloživi proizvodni kapacitet domaćih proizvođača električne energije smanjiti ispod vršnog opterećenja do 2021. Zbog toga TSO procjenjuje da će na mađarskom tržištu do 2026. biti potrebno najmanje 5,3 GW dodatnog novog kapaciteta za proizvodnju električne energije, a do kraja predviđenog razdoblja 2031. malo više od 7 GW. To je prikazano na grafikonu 6. u nastavku na kojem je prikazano da će biti potrebna znatna količina instaliranog kapaciteta povrh rastućeg vršnog opterećenja. Mađarska je u svojem podnesku od 16. siječnja 2017. objasnila da mora osigurati određenu razinu preostalog kapaciteta u skladu sa standardnom industrijskom praksom operatera prijenosnih sustava ENTSO-E. Preostali kapacitet razlika je između domaćeg pouzdanog raspoloživog kapaciteta uvećanog za nacionalni proizvodni kapacitet i vršno opterećenje i pričuvu sustavnih usluga. Preostali kapacitet dio je nacionalnog proizvodnog kapaciteta preostalog u sustavu za pokrivanje planiranog izvoza, neočekivanih promjena opterećenja, pričuve za sustavne usluge i neplaniranih prekida na referentnoj točki.

Grafikon 6.

Dodatni zahtjev za kapacitetom na mađarskom tržištu električne energije

(51)

Mađarska navodi da unatoč tvrdnjama o relativno velikim zahtjevima za novim proizvodnim kapacitetom, podaci Platts Powervision pokazuju da se gradi relativno malo novog kapaciteta, kako je prikazano u tablici 2. Mađarska tvrdi i da je, prema podacima Platta, postrojenje za proizvodnju energije iz otpada kapaciteta 44 MW jedina elektrana koja se trenutačno gradi u Mađarskoj. Mađarska dalje objašnjava da, iako ulagač planira izgraditi veća postrojenja (plinske elektrane), nijedan od tih projekata nije potvrđen jer ulagači još nisu imali znatne nepovratne troškove, na primjer troškove gradnje, što bi pokazalo njihovu opredijeljenost za stvarnu provedbu projekta.

Tablica 2.

Novi kapacitet koji će se graditi na mađarskom tržištu električne energije

(52)

Mađarska je u svibnju 2015. obavijestila Komisiju o svojim planovima da uloži u izgradnju dva nova nuklearna reaktora na lokaciji Paks radi pravne sigurnosti i tvrdila je da mjera ne uključuje državnu potporu jer država djeluje kao ulagač na tržištu koji traži razumnu dobit. U odluci o pokretanju postupka Komisija je izrazila zabrinutost da bi mjera mogla podrazumijevati državnu potporu u smislu članka 107. UFEU-a na temelju informacija koje su bile dostupne u toj fazi. Komisija je posebno izrazila ozbiljne dvojbe u pogledu toga pruža li se mjerom selektivna prednost društvu Paks II jer Mađarska tijekom faze prijave nije prigovorila na postojanje drugih elemenata državne potpore.

(53)

Dvojba se temeljila na rezultatu testa načela ulagača u tržišnom gospodarstvu („MEIP”) kojim se ocjenjuje bi li ulagač u tržišnom gospodarstvu u trenutku donošenja odluke o javnom ulaganju uložio u projekt pod istim uvjetima kao i javni ulagač (23). Test ulagača u tržišnom gospodarstvu priznaje se i u sudskoj praksi (24).

(54)

U formalnim okvirima testom ulagača u tržišnom gospodarstvu nastojalo se opravdati bi li očekivana unutarnja stopa povrata („IRR”) na ulaganje bila viša od tržišne referentne vrijednosti ponderiranog prosječnog troška kapitala („WACC”) za projekt koji je predmet ulaganja (25). Iako je Mađarska procijenila da je unutarnja stopa povrata projekta veća od tržišne referentne vrijednosti ponderiranog prosječnog troška kapitala, Komisija je izrazila dvojbe u pogledu toga treba li ponderirani prosječni trošak kapitala smatrati višim.

(55)

S obzirom na dvojbe u pogledu postojanja državne potpore, Komisija je dalje ispitala mogu li se moguće mjere državne potpore smatrati spojivima s unutarnjim tržištem. Međutim, budući da su mađarska tijela smatrala da mjera ne uključuje državnu potporu, mađarska tijela nisu, u preliminarnoj fazi, dostavila razloge zašto bi mjera bila spojiva s unutarnjim tržištem. Komisija je također izrazila dvojbe da mjera nije obuhvaćena područjem primjene Komunikacije Komisije – Smjernice o državnim potporama za zaštitu okoliša i energiju za razdoblje 2014.–2020. (26) jer tim Smjernicama nisu obuhvaćene mjere u području nuklearne energije i radioaktivnog otpada. Iako je Komisija zaključila da se na procjenu prijavljene mjere ne primjenjuju nijedne druge Smjernice, ona je zaključila da mjeru može proglasiti izravno spojivom u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU-a ako se njome želi ostvariti cilj od zajedničkog interesa, ako je ona nužna i razmjerna i ako su pozitivni učinci ostvarivanja zajedničkog cilja veći od negativnih učinaka na tržišno natjecanje i trgovinu.

(56)

Komisija je dvojila može li se mjera smatrati proporcionalnom, odnosno, je li ograničena na najmanju razinu potpore ulaganjima koja je nužna za uspješnu izgradnju dodatnih jedinica za proizvodnju energije u cilju ostvarivanja zajedničkog cilja. Korisnik bi dobio imovinu za proizvodnju, a ne bi morao snositi nikakav poseban rizik povezan s troškovima refinanciranja koji bi snosili drugi tržišni subjekti. Komisiji nisu dostavljeni dokazi o tome kako bi Mađarska spriječila takve prekomjerne naknade.

(57)

Komisija je naglasila da mađarsko tržište proizvodnje električne energije obilježava relativno visoka koncentracija tržišta na kojem postojeća nuklearna elektrana Paks osigurava otprilike 50 % domaće proizvodnje. Bez novih kapaciteta proizvodnjom električne energije u elektranama Paks i Paks II vjerojatno bi se osigurao još veći dio opskrbe tržišta, a to bi moglo narušiti tržišno natjecanje na mađarskom tržištu električne energije. Mađarska nije Komisiji dostavila detaljne dokaze o tome kako će osigurati neprekinuti neovisan rad postojeće i nove imovine za proizvodnju.

(58)

Naposljetku, Komisija je napomenula da se, zbog posebnosti mađarskog tržišta električne energije, radom nuklearne elektrane Paks II može uzrokovati i rizik likvidnosti na veleprodajnom tržištu jer će se ograničiti broja ponuda za opskrbu koje su dostupne na tržištu. Ovisno o načinu prodaje električne energije proizvedene u novim reaktorima na tržištu, to bi moglo znatno utjecati na likvidnost, mogle bi nastati prepreke ulasku te bi se moglo smanjiti tržišno natjecanje na različitim razinama tržišta. Mađarska nije dostavila detaljno objašnjenje o tome kako će društvo Paks II trgovati električnom energijom i kako će se osigurati likvidnost tržišta.

(59)

Komisija je stoga izrazila sumnju da bi mjera mogla činiti državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(60)

Komisija, bez dostatnih dokaza, nije mogla doći ni do zaključaka o spojivosti takve mjere s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. točke (c). Nadalje, zbog sumnji koje je izrazila u odluci o pokretanju postupka i budući da Mađarska u to vrijeme nije dostavila argumente o spojivosti, Komisija je ispitala niz pitanja povezanih s narušavanjem tržišnog natjecanja i mogućnosti da se društvu Paks II možda isplaćuje prekomjerna naknada.

(61)

Kada je riječ o sumnjama u pogledu razmjernosti koje su navedene u prethodnoj uvodnoj izjavi 56., Komisija je ispitala može li društvo Paks II, zahvaljujući potpori, dobit koju ne isplaćuje državi u obliku dividendi ponovno uložiti u izgradnju ili kupnju dodatnih proizvodnih kapaciteta i tako ojačati svoj položaj na tržištu.

(62)

U pogledu sumnji u proporcionalnost koje su navedene u uvodnoj izjavi 56. Komisija je istražila i politiku Mađarske u pogledu planiranih dividendi, posebno bi li tražila dividende (po vlastitom nahođenju ovisno o dobiti društva Paks II) ili bi dobit prepustila društvu Paks II. Komisiju je zabrinjavalo to da bi društvo Paks II moglo iskoristiti svoju dobit za ponovno ulaganje u izgradnju ili kupnju dodatnih proizvodnih kapaciteta i tako dodatno narušiti tržišno natjecanje.

(63)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 57., zbog relativno visoke razine koncentracije na mađarskom tržištu proizvodnje električne energije i budući da postojeća nuklearna elektrana Paks (grupa MVM) osigurava 50 % domaće proizvodnje, Komisiju je zabrinjavalo to mogu li nuklearne elektrane Paks i Paks II biti odvojene i smatrati se neovisnima i nepovezanima. Činjenica da je elektrana Paks II trenutačno pravno neovisna od grupe MVM Komisiji nije bila dovoljna jer ona tijekom faze prijave nije dobila informacije o tome hoće li nuklearne elektrane Paks NPP i Paks II nastaviti raditi potpuno odvojeno u pravnom i strukturnom smislu. Takva su pojašnjenja bila nužna kako bi se smanjio rizik od daljnjeg povećanja koncentracije tržišta.

(64)

Nadalje, kako je objašnjeno u odjeljku 2.6., najčešće transakcije u mađarskom sektoru veleprodaje električne energije sklapaju se bilateralnim PPA-ovima i mađarska burza energije („HUPX”) još nije potaknula primjerenu razinu likvidnosti. Budući da se mađarska prijava nije odnosila na očekivane metode prodaje električne energije iz nuklearne elektrane Paks II, Komisija je ispitala učinak elektrane Paks II na trenutačne razine likvidnosti Mađarske u sektoru veleprodaje energije.

(65)

Uzimajući u obzir sumnje u likvidnost tržišta navedene u uvodnoj izjavi 58., Komisija je željela osigurati dostupnost velikog broja ponuda za opskrbu na tržištu, posebno u svjetlu vladajućeg položaja MVM Partnera na veleprodajnom tržištu električne energije (27). Komisija je bila zabrinuta da bi to moglo znatno utjecati na razine likvidnosti te da bi se troškovi konkurenata na kraju proizvodnog lanca mogli povećati ograničavanjem njihova konkurentnog pristupa važnim sirovinama (ograničavanje pristupa sirovinama). To bi se moglo dogoditi ako bi se električna energija koju proizvodi nuklearna elektrana Paks II prodavala samo nekim dobavljačima temeljem dugoročnih ugovora, čime bi se tržišna snaga društva Paks II prenijela s tržišta proizvodnje na maloprodajno tržište.

(66)

Komisija je stoga tražila dodatne informacije o strategiji društva Paks II za trgovanje proizvedenom energijom, s posebnim naglaskom na tome postupa li ono neovisno i ravnopravno nudeći svoju električnu energiju na burzi ili nekoj drugoj transparentnoj platformi za trgovanje.

(67)

Mađarska u svojoj prijavi tvrdi da ulaganje ne čini državnu potporu u smislu članka 107. UFEU-a jer se njime društvu Paks II ne osigurava gospodarska prednost. Mađarska potkrjepljuje tu tvrdnju ističući da je ulaganje u nuklearnu elektranu Paks II u skladu s testom ulagača u tržišnom gospodarstvu [vidjeti uvodne izjave 53. i 54.].

(68)

Mađarska posebno tvrdi da je test ulagača u tržišnom gospodarstvu ispunjen na dva načina (28). Prvo, utvrđeno je da je WACC projekta niži od njegove unutarnje stope povrata. Drugo, tvrdi se da je ujednačeni trošak električne energije („LCOE”) dovoljno nizak da nuklearna tehnologija može biti konkurentna drugim tehnologijama proizvodnje te da može ponuditi razumne povrate po prevladavajućim cijenama električne energije (29).

(69)

Mađarska je dostavila sljedeće studije i popratne dokumente kako bi potkrijepila svoje mišljenje:

(70)

Nadalje, mađarska Vlada podnijela je i financijski model na temelju kojeg su izračunani podaci o unutarnjoj stopi povrata za projekt. Komisiji su podnesene dvije verzije modela:

(71)

Svi dokumenti iz uvodne izjave 69., osim Dodatnih pojašnjenja, odnose se na temu izračuna WACC-a i unutarnje stope povrata, ali s različitom razinom pojedinosti. Unutarnja stopa povrata projekta izračunava se uporabom financijskog modela (31). O LCOE pristupu razmatra se u gospodarskoj studiji i u „Dodatnim pojašnjenjima” [vidjeti uvodnu izjavu 69.].

(72)

Kada je riječ o analizi koju je provela Mađarska, dokumenti navedeni u uvodnim izjavama 69.(c)-69.(f) uključuju različita ažuriranja podataka ponesenih u studiji o MEIP-u te u gospodarskoj studiji. Neke novosti uvedene su nakon potpisivanja ugovora o EPC-u 9. prosinca 2014., odnosno početne odluke o ulaganju.

(73)

U odluci o pokretanju postupka podrobno je ocijenjeno mišljenje Mađarske o svakom ključnom pitanju kako je navedeno u njezinim podnescima do datuma odluke o pokretanju postupka (32). U preostalom dijelu ovog odjeljka daje se pregled mišljenja Mađarske o ključnim pitanjima koja su se javila nakon objave odluke o pokretanju postupka. Pitanja primjene WACC-a i unutarnje stope povrata te LCOE-a prikazat će se zasebno.

(74)

U svojem odgovoru na odluku o pokretanju postupka Mađarska je ponovila svoj procijenjeni raspon WACC-a od 6,2 % do 7,7 % koji je spomenula u prethodnim dopisima. Ona je ponovila i svoje prethodne argumente iz dopisa objašnjenja i napomenula je da Komisija nije ocijenila te argumente u Odluci o pokretanju postupka.

(75)

U ovom odjeljku preispituje se mišljenje Mađarske o izračunu unutarnje stope povrata (IRR). Ona je upotrijebila Financijski model za izračun budućeg toka novca za projekt i utvrđivanje njegove unutarnje stope povrata. Glavni elementi Financijskog modela sljedeći su:

(76)

Predviđene cijene kojima se koristila mađarska Vlada preispitane su u odluci o pokretanju postupka. Mađarska je u svojem odgovoru na odluku o pokretanju postupka prigovorila da se Komisija za izračun unutarnje stope povrata projekta koristila samo jednom krivuljom za predviđanje cijena (na temelju Svjetskog energetskog pregleda Međunarodne agencije za energiju iz 2014. (IEA WEO 2014.) (33). Posebno je istaknula da bi se za procjenu unutarnje stope povrata trebale upotrijebiti sve predviđene cijene dostavljene u okviru gospodarske studije.

(77)

Operativne pretpostavke za Financijski model i izračune unutarnje stope povrata dostavio je tehnički tim društva Paks II. Iako izvorno nisu dostavljene pojedinosti kojima bi se mogle opravdati te operativne pretpostavke, Mađarska je naknadno, u svojim odgovorima na zahtjeve za informacije koje joj je dostavila Komisija, dostavila informacije na kojima je temeljila te pretpostavke. Najvažniji podnesak u tom pogledu jesu Dodatna pojašnjenja podnesena na zahtjev za informacije nakon odluke o pokretanju postupka i primjedaba treće strane.

(78)

U odgovoru na odluku o pokretanju postupka Mađarska je ponovila rezultate svojih prethodnih izračuna unutarnje stope povrata projekta od 8,6 % do 12,0 %.

(79)

Mađarska je u odgovoru na odluku o pokretanju postupka prigovorila na procjenu Komisije o učinku kašnjenja na unutarnju stopu povrata projekta (smanjenje od 0,9 % za kašnjenje od 5 godina). Taj podatak izračunan je pod pretpostavkom kašnjenja tijekom operativnog razdoblja. Međutim, Mađarska je tvrdila da bi se zbog kašnjenja tijekom razdoblja izgradnje mogla povećati unutarnja stopa povrata projekta, ako bi se javila kašnjenja i u nastanku troškova.

(80)

U ovom odjeljku preispituje se mišljenje Mađarske o LCOE-u za društvo Paks II (34).

(81)

Mađarska je u Gospodarskoj studiji tvrdila da je LCOE društva Paks II dostatno nizak da bi ono moglo konkurirati drugim tehnologijama proizvodnje. U studiji su posebno prikazane tri procjene LCOE-a u pogledu nuklearnog projekta u Mađarskoj. Prva procjena od 70 EUR/MWh temeljila se na diskontnoj stopi od 7 % (gornja granica procijenjenog WACC-a predstavljena u istoj Gospodarskoj studiji) i uzeta je iz zajedničke publikacije OECD/IEA/NEA iz 2015. „Predviđeni troškovi proizvodnje električne energije” („Studija OECD-a/IEA-e/NEA-e iz 2015.”) (35). Druga procjena LCOE-a od 50 – 63 EUR/MWh temeljila se na studiji Aszodi et al. (2014.) u kojoj se upotrebljava diskontna stopa koja se temelji na kamatnoj stopi ruskog kredita u rasponu od 4 – 5 % (36). Treća procjena LCOE-a od 58 – 120 EUR/MWh (stvarne cijene iz 2013.) izračunana je analizom referentnih vrijednosti na temelju podataka koje su objavile različite međunarodne agencije na temelju čega se dobiva mogući raspon LCOE-a (37). Zaključak je studije da LCOE za mađarsku nuklearnu elektranu iznosi od 50,5 – 57,4/MWh (stvarne cijene iz 2013.), a dvije krajnje vrijednosti izračunane su uzimanjem kamatne stope koja je jednaka dvjema krajnjim točkama raspona WACC-a (6,2 % i 7,0 %) navedenima u istoj Gospodarskoj studiji (38). U odnosu na buduće cijene električne energije iz iste Gospodarske studije može se tvrditi da je projekt mađarske nuklearne elektrane profitabilan i stoga Mađarska tvrdi da bi privatni ulagač mogao smatrati razumnim provesti projekt.

(82)

U odgovoru na pitanje Komisije o tome kako se raspon LCOE-a od 50,5 – 57,4 EUR/MWh u zaključku Gospodarske studije može uskladiti s rasponom od 89 – 94 EUR/MWh utvrđenom u studiji OECD-a/IEA-e/NEA-e, Mađarska je objasnila u „Dodatnim pojašnjenjima” da je razlika nastala zbog uporabe različitih pretpostavki u Gospodarskoj studiji i studiji OECD-a/IEA-e/NEA-e, na primjer, razlike u pretpostavljenom čimbeniku kapaciteta (85 % u odnosu na 92 %) za nuklearne elektrane i u datumima stavljanja u pogon (2020. u odnosu na 2025.).

(83)

Iako je Mađarska u svojem odgovoru na odluku o pokretanju postupka istaknula da mjera ne uključuje državnu potporu, ona je dostavila primjedbe kako bi uklonila zabrinutost u pogledu moguće spojivosti mjere s unutarnjim tržištem koju je Komisija izrazila u odluci o pokretanju postupka, za slučaj da Komisija zaključi da je postojala državna potpora.

(84)

U svojem odgovoru na odluku o pokretanju postupka Mađarska je navela nekoliko razmatranja o politici koja je smatrala relevantnim za definiranje cilja od zajedničkog interesa na temelju sljedećeg:

(85)

Mađarska je istaknula da, na temelju članka 194. stavka 2. UFEU-a, svaka država članica ima suvereno pravo odabrati svoju kombinaciju izvora energije i upućuje na svoju Nacionalnu energetsku strategiju do 2030. [vidjeti uvodnu izjavu 20.] u kojoj je navedeno da je srednjoročna strategija države put nuklearna energija – ugljen – obnovljiva energija.

(86)

Mađarska upućuje i na članak 2. točku (c) Ugovora o Euroatomu u kojem je navedeno da će Zajednica Euratom olakšati ulaganja i osigurati uspostavu osnovnih postrojenja koja su nužna za razvoj nuklearne energije u Zajednici Euratom. Mađarska ističe da se odredbe Ugovora o Euratomu, koje su obvezujuće za svaku državu potpisnicu, smatraju zajedničkim ciljem Unije.

(87)

Mađarska dalje objašnjava da TSO predviđa rast potražnje za električnom energijom od približno 4 % do 2030., poglavito zbog predložene elektrifikacije mađarskog prijevoznog sustava, industrije i sustava grijanja. U istoj studiji TSO-a zaključeno je da mnoge postojeće starije elektrane na ugljen i plinske elektrane postaju zastarjele i da se očekuje da će do 2030. biti zatvorene. Studijom je navedeno i da se očekuje da će u tom roku vrlo mali broj novih postavljenih kapaciteta početi s radom. To će dovesti do predviđenog smanjenja postojećeg kapaciteta za 32 %, a Mađarska tvrdi da će izgradnja nuklearne elektrane Paks II biti ciljani odgovor na tu predviđenu prazninu u budućem proizvodnom kapacitetu.

(88)

Nadalje, Mađarska ističe da je njezina ovisnost o uvezenom plinu veća od prosjeka EU-28. Mađarska uvozi više od 95 % plina koji se koristi u toj zemlji i to najviše iz Rusije. Ona tvrdi da bi se bez udjela nuklearne energije u kombinaciji izvora energije znatno povećala ovisnost Mađarske o nafti ili plinu. To bi se posebno dogodilo nakon stavljanja izvan pogona postojećih reaktora nuklearne elektrane Paks kada bi druge dodatne jedinice za proizvodnju energije morale upotrebljavati ta goriva kako bi se prevladao budući manjak u ukupnom nacionalnom instaliranom kapacitetu opisan u uvodnoj izjavi 50. Mađarska stoga smatra da bi se mjerom pridonijelo različitosti izvora energije u kombinaciji izvora energije i sigurnosti opskrbe energijom te zemlje.

(89)

Mađarska tvrdi da će se projektom pridonijeti ciljevima Unije za 2020. u pogledu smanjenja emisija stakleničkih plinova jer se nuklearna fizija smatra izvorom energije s niskim emisijama ugljika. Mađarske vlasti tvrde da zemlja zbog svojeg topografskog i zemljopisnog smještaja ne može upotrebljavati odobalna postrojenja vjetroelektrana ili hidroelektrana. Preostale mogućnosti proizvodnje električne energije iz obnovljivih izvora uključuju vjetar, sunce i biomasu, ali primjena takvih tehnologija ne bi bila dovoljna za pokrivanje predviđene praznine u budućem kapacitetu navedenom u uvodnoj izjavi 50. bez predviđene dodatne proizvodnje nuklearne energije. Mađarska stoga tvrdi da se projektom ostvaruje cilj smanjenja emisija ugljika.

(90)

Mađarska tijela tvrde da će projekt (tijekom i nakon izgradnje) dovesti do otvaranja velikog broja novih radnih mjesta. To bi bilo posebno važno zbog zemljopisnog položaja nuklearne elektrane Paks II koja se nalazi u regiji NUTS II i čiji je BDP niži od 45 % prosjeka EU-a po glavi stanovnika. Mađarska stoga smatra da bi se provedbom projekta ostvario cilj rasta i otvaranja velikog broja radnih mjesta u više sektora.

(91)

Naposljetku, Mađarska tvrdi da će se ulaganjima u nove kapacitete za proizvodnju nuklearne energije izravno utjecati na smanjenje cijena električne energije za industriju i potrošače, a to je u skladu s ciljem EU-a u pogledu pristupačnosti usluga. Mađarska tvrdi da u korist argumenta ekonomičnosti ide i činjenica da se nuklearnoj elektrani Paks II tijekom rada neće pružati potpora.

(92)

Mađarska objašnjava da je, s obzirom na sve veći manjak u proizvodnji s kojim se suočava, potrebna velika količina ulaganja u proizvodni kapacitet te da su potrebna ulaganja veća od onih koja su trenutačno prisutna u projektima koji su trenutačno u izgradnji ili se razvijaju.

(93)

Mađarska je iz tih razloga angažirala trgovačko društvo Nera Economic Consulting da analizira razvoj tržišta električne energije u Mađarskoj i susjednim zemljama i odgovarajuću definiciju tržišta za projekt Paks II kada postane operativan („Studija društva NERA”). U studiji je navedeno da bi, s obzirom na uvjete na mađarskom tržištu, izgradnja novih reaktora 5 i 6 u nuklearnoj elektrani Paks II bila tržišno povoljnija od ulaganja u druge načine proizvodnje energije, kao što bi bio sličan kapacitet koji bi se mogao osigurati plinskim turbinama otvorenog ciklusa („OCGT”) i CCGT-ovima. Mađarska zaključuje da stoga ne postoji druga činjenična situacija koja je u skladu s ciljevima politike.

(94)

Mađarska ponavlja da očekuje da će ostvariti potpuni povrat ulaganja u nuklearnu elektranu Paks II zbog povećanja vrijednosti kapitala i dividendi.

(95)

Nadalje, iako je i dalje tvrdila da projekt neće uključivati državnu potporu i da je u skladu s MEIP-om, Mađarska je u svojem dopisu od 28. srpnja 2016. dostavila dodatne informacije kao odgovor na pitanja iz odjeljka 3.3.6. odluke o pokretanju postupka u pogledu proporcionalnosti, za slučaj da Komisija zaključi da prijavljeni projekt uključuje državnu potporu.

(96)

Mađarska je u svojem dopisu izjavila da će društvo Paks II upotrebljavati svu dobit ostvarenu radom reaktora 5 i 6 samo u sljedeće svrhe:

(97)

Mađarska je potvrdila i da će se društvo Paks II suzdržati od (ponovnog) ulaganja u proširenje vlastita kapaciteta ili produženje radnog vijeka i od postavljanja dodatnih proizvodnih kapaciteta, osim reaktora 5 i 6. Dođe li do takvih novih ulaganja, Mađarska će ih prijaviti Komisiji i tražiti posebno odobrenje za pružanje državne potpore.

(98)

Mađarska tijela tvrdila su da će eventualno narušavanje tržišnog natjecanja biti ograničenog trajanja tijekom razdoblja preklapanja stavljanja izvan pogona postojećih reaktora nuklearne elektrane Paks i puštanja u rad dva nova reaktora nuklearne elektrane Paks II. Mađarska smatra da nije razumno pretpostaviti da bi radni vijek nuklearne elektrane Paks mogao prekoračiti 50 godina pa bi stoga razdoblje preklapanja bilo vrlo kratko.

(99)

Nadalje, Mađarska smatra da je razdoblje preklapanja nužno i razumno s obzirom na potrebu da nuklearna elektrana Paks II bude spremna za rad u trenutku kada se nuklearna elektrana Paks približi kraju svojeg produljenog radnog vijeka te da bi u izgradnji i stavljanju u pogon nuklearne elektrane Paks II moglo biti kašnjenja zbog tehničke složenosti stavljanja u pogon nove nuklearne elektrane i čimbenika koji su izvan kontrole stranaka (npr. izmjene zakonodavstva, sigurnosni zahtjevi, regulatorno okruženje). Mađarska je tvrdila i da izgradnja nekih jedinica opremljenih tehnologijom VVER generacije III i III+ kasni ili se predviđa da će kasniti u odnosu na planirano vrijeme izgradnje nuklearne elektrane Paks II, kako je prikazano u tablici 3. u nastavku.

Tablica 3.

Akumulirana kašnjenja u izgradnji jedinica VVER generacije III i III+

(100)

Nadalje, Mađarska ističe da su nuklearna elektrana Paks i dva nova reaktora nuklearne elektrane Paks II u vlasništvu različitih subjekata i da njima upravljaju različiti subjekti te da grupa MVM nije ni na koji način povezana s projektom Paks II ni s nuklearnom elektranom Paks II. Ona također tvrdi da bi se, u slučaju razmatranja koncentracije između društva Paks II i grupe MVM, na tu koncentraciju primjenjivala pravila o kontroli koncentracija.

(101)

Mađarska tvrdi da se tržišna neovisnost dvaju trgovačkih društava ne može dovesti u pitanje zbog činjenice da su oba trgovačka društva u državnom vlasništvu. Naprotiv, trgovačka društva dokazano su neovisna jedno o drugome ako svako trgovačko društvo ima neovisne ovlasti donošenja odluka.

(102)

Mađarska tvrdi da su grupa MVM i društvo Paks II neovisni i nepovezani iz sljedećih razloga:

(103)

Mađarska kritizira zaključke Komisije u odluci o pokretanju postupka u pogledu izračuna tržišnog udjela grupe MVM na mađarskom tržištu opskrbe električnom energijom. Mađarska tvrdi da se tržišni udio nije ispitivao u odnosu na druge proizvođače prisutne na mađarskom tržištu te da je tržišni udio grupe MVM izračunan samo s obzirom na domaću proizvodnju električne energije i ne uključuje uvoz.

(104)

Na temelju Studije društva NERA Mađarska tvrdi da se moguća narušavanja tržišnog natjecanja moraju tumačiti u kontekstu tržišta koje je veće od mađarske države. U studiji društva NERA uzimaju se u obzir sljedeće ulazne informacije za procjenu tržišta:

(105)

Tvrdnja da je tržište koje treba procijeniti veće od Mađarske temelji se na činjenici da je uvoz električne energije iz susjednih zemalja činio 31,4 % potrošnje električne energije u Mađarskoj 2014. Mađarska tvrdi i da će se taj visok stupanj međusobne povezanosti sa susjednim zemljama dodatno povećati zbog novih interkonektora koji će od 2016. do 2021. biti pušteni u rad između Slovačke (2×400 kV i 1×400 kV) i Slovenije (1×400 kV). Mađarska je u svojem dopisu od 16. siječnja 2017. navela više pojedinosti o budućim projektima prekograničnih prijenosnih vodova prema kojima će se do 2029. izgraditi još jedan interkonektor od 2×400 kV sa Slovačkom, a do 2030. jedan od 1×400 kV s Rumunjskom. Očekivani ukupni kapaciteti za međusobno povezivanje za uvoz i izvoz prikazani su u tablicama 4. i 5.