26.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 276/1

(1)

Vijeće je 10. srpnja 2014. donijelo Uredbu (EU) br. 747/2014.

(2)

Odbor Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, osnovan na temelju Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1591 (2005), 17. listopada 2017. ažurirao je podatke koji se odnose na jednu osobu koja podliježe mjerama ograničavanja.

(3)

Prilog I. Uredbi (EU) br. 747/2014 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

26.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 276/4

(1)

Kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da provode temeljitu procjenu u okviru postupka za izdavanje i odbijanje zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad investicijskim društvima, od podnositelja zahtjeva trebalo bi se zahtijevati da nadležnom tijelu dostavi precizne informacije u trenutku podnošenja prvobitnog zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad. Nadležno tijelo trebalo bi zadržati pravo zahtijevanja dodatnih informacija od podnositelja zahtijeva tijekom postupka procjene u skladu s kriterijima i rokovima utvrđenima u Direktivi 2014/65/EU.

(2)

Kako bi se osiguralo da se procjena nadležnog tijela temelji na točnim informacijama, bitno je da podnositelj zahtjeva dostavi preslike svojih osnivačkih dokumenata, uključujući ovjerenu presliku instrumenta o osnivanju, internih akata društva i statuta te presliku upisa trgovačkog društva u nacionalni registar trgovačkih društava.

(3)

Podnositelj zahtjeva trebao bi dostaviti informacije o izvorima raspoloživog kapitala, uključujući sredstva koja se upotrebljavaju za prijenos financijskih sredstava, pri prikupljanju kapitala kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da procijene jesu li ispunjeni svi relevantni zahtjevi u području financijskog kriminala.

(4)

Novoosnovani subjekti možda pri podnošenju zahtjeva mogu pružiti samo informacije o tome kako će se kapital prikupiti te o vrstama i iznosu kapitala koji će se prikupiti. Međutim, nadležnim tijelima trebalo bi dostaviti dokaz o uplaćenom dioničkom kapitalu i o drugim vrstama prikupljenog kapitala, zajedno s informacijama o izvorima kapitala, s obzirom na dobivanje odobrenja za rad, prije nego što se izda odobrenje za rad. Takav dokaz može uključivati preslike relevantnih kapitalnih instrumenata i odgovarajuća bankovna izvješća.

(5)

Kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da procjenjuju ugled svake osobe koja će voditi poslovanje investicijskog društva, namjeravanih dioničara i članova s kvalificiranim udjelima, važno je zahtijevati od podnositelja zahtjeva da dostavi informacije o tim osobama.

(6)

Kako bi se procijenilo iskustvo svake osobe koja će voditi poslovanje investicijskog društva, podnositelj zahtjeva trebao bi nadležnom tijelu dostaviti informacije o relevantnom obrazovanju i stručnom usavršavanju te profesionalnom iskustvu članova upravljačkog tijela i osoba koje stvarno vode poslovanje, kao i o povezanim ovlaštenjima i svim opunomoćenicima.

(7)

Podnositelj zahtjeva trebao bi nadležnim tijelima dostaviti financijske informacije koje se odnose na investicijsko društvo kako bi ona mogla procijeniti financijsku stabilnost tog investicijskog društva.

(8)

Budući da u vrijeme podnošenja zahtjeva novoosnovana poduzeća možda neće moći dostaviti informacije o revizorima; te bi podnositelji zahtjeva trebalo izuzeti iz obveze dostavljanja tih informacija nadležnom tijelu osim ako su revizori već imenovani.

(9)

Informacije koje su relevantne za procjenu organizacijske strukture investicijskog društva trebale bi uključivati pojedinosti o sustavu unutarnje kontrole, o mjerama za utvrđivanje sukoba interesa te o mjerama zaštite imovine klijenta kako bi se omogućilo nadležnom tijelu da procijeni hoće li to investicijsko društvo moći ispuniti svoje obveze na temelju članka 16. Direktive 2014/65/EU.

(10)

Nacionalna nadležna tijela mogu izdati odobrenje za rad investicijskom društvu koje je fizička osoba ili pravna osoba kojom upravlja samo jedna fizička osoba. Stoga je primjereno odrediti zahtjeve za izdavanje odobrenja za rad koji se primjenjuju na upravljanje investicijskim društvima koja su fizičke osobe ili pravne osobe kojima upravlja samo jedna fizička osoba.

(11)

Kako bi se osigurala pravna sigurnost, jasnoća i predvidivost s obzirom na postupak izdavanja odobrenja za rad, primjereno je da su kriteriji u odnosu na koje nadležna tijela procjenjuju prikladnost dioničara ili članova s kvalificiranim udjelima pri izdavanju odobrenja za rad investicijskom društvu oni isti kriteriji iz članka 13. Direktive 2014/65/EU za procjenu namjeravanog stjecanja. Nadležna tijela posebno procjenjuju prikladnost dioničara ili članova s kvalificiranim udjelima te financijsku stabilnost društva, uzimajući u obzir kriterije koji se odnose na ugled, iskustvo osoba koje vode poslovanje investicijskog društva te financijsku stabilnost društva.

(12)

Kako bi se utvrdile prepreke koje bi mogle sprečavati djelotvorno provođenje nadzornih funkcija, nadležna tijela bi trebala uzeti u obzir složenost i transparentnost strukture grupe investicijskog društva, geografsku lokaciju subjekata u grupi te aktivnosti koje obavljaju subjekti unutar grupe.

(13)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provode države članice u okviru primjene ove Uredbe.

(14)

Radi dosljednosti i kako bi se osiguralo nesmetano funkcioniranje financijskih tržišta, potrebno je da se odredbe utvrđene u ovoj Uredbi i povezane nacionalne odredbe kojima se prenosi Direktiva 2014/65/EU primjenjuju od istog datuma.

(15)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koje je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(16)

U skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog Parlament i Vijeća (3) ESMA je provela otvorena javna savjetovanja, analizirala moguće povezane troškove i koristi i zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. te Uredbe,

(a)

svoj naziv (uključujući svoj pravni naziv i svaki trgovački naziv kojim će se koristiti); pravnu strukturu (uključujući informacije o tome hoće li biti pravna osoba ili, ako to nacionalno zakonodavstvo dopušta, fizička osoba), adresu središnje uprave i, za postojeća društva, registriranog sjedišta; podatke za kontakt; svoj nacionalni identifikacijski broj, ako postoji, te:

(b)

popis investicijskih usluga i aktivnosti, pomoćnih usluga i financijskih instrumenata koji će se pružati te informacija o tome hoće li se držati financijski instrumenti i sredstva klijenata (i na privremenoj osnovi);

(c)

preslike osnivačkih dokumenata i dokaz o upisu u nacionalni registar trgovačkih društava, prema potrebi.

(a)

pojedinosti o upotrebi privatnih financijskih sredstava, uključujući podrijetlo i raspoloživost tih sredstava;

(b)

pojedinosti o pristupu izvorima kapitala i financijskim tržištima, uključujući pojedinosti o financijskim instrumentima koji su izdani ili koji će se izdati;

(c)

sve relevantne sporazume i ugovore koji se odnose na prikupljeni kapital;

(d)

informacije o upotrebi ili očekivanoj upotrebi pozajmljenih sredstava, uključujući naziv relevantnih zajmodavaca i pojedinosti o linijama koje su odobrene ili će se odobriti, uključujući dospijeća, uvjete, zaloge i jamstva, zajedno s informacijama o podrijetlu pozajmljenih sredstava (ili sredstava za koje se očekuje da će se pozajmiti) ako zajmodavac nije financijska institucija koja je pod nadzorom;

(e)

pojedinosti o sredstvima za prijenos financijskih sredstava društvu, uključujući mrežu kojom se koristi za prijenos takvih sredstava.

Za potrebe točke (b), informacije o vrsti prikupljenog kapitala odnose se, ovisno o slučaju, na vrste kapitala navedene u Uredbi (EU) br. 575/2013, posebno na to obuhvaća li kapital stavke redovnog osnovnog kapitala, stavke dodatnog osnovnog kapitala ili stavke dopunskog kapitala.

(a)

popis osoba s izravnim ili neizravnim kvalificiranim udjelom u investicijskom društvu te iznos tih udjela i, za neizravne udjele, naziv osobe putem koje se taj udjel drži, kao i naziv konačnog imatelja;

(b)

za osobe s kvalificiranim udjelom (izravnim ili neizravnim) u investicijskom društvu, dokumentaciju koja se traži od namjeravanih stjecatelja za stjecanje i povećanje kvalificiranih udjela u investicijskim društvima u skladu s člancima 3., 4. i 5. Delegirane uredbe Komisije (EU) 2017/1946 od 11. srpnja 2017. o dopuni direktiva 2004/39/EZ i 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu regulatornih tehničkih standarda za iscrpan popis informacija koje namjeravani stjecatelji moraju uključiti u obavijest o namjeravanom stjecanju kvalificiranog udjela u investicijskom društvu (4);

(c)

za dioničare poduzeća koji su članovi grupe, organigram grupe u kojem se navode glavne aktivnosti svakog društva unutar grupe, utvrđuju svi regulirani subjekti unutar grupe i nazivi svih relevantnih nadzornih tijela te odnos između financijskih subjekata grupe i ostalih nefinancijskih subjekata unutar grupe;

(d)

za potrebe točke (b), ako imatelj kvalificiranog udjela nije fizička osoba, dokumentacija se odnosi i na sve članove upravljačkog tijela i glavnog upravitelja ili na bilo koju drugu osobu koja izvršava jednakovrijedne dužnosti.

(a)

u pogledu članova upravljačkog tijela i osoba koje stvarno vode poslovanje te njihovih povezanih ovlaštenja i svih opunomoćenika:

Za potrebe podtočke ix. točke (a), financijski interesi uključuju interese kao što su kreditni poslovi, jamstva i zalozi, dok nefinancijski interesi mogu uključivati interese kao što su obiteljski ili bliski odnosi.

(b)

informacije o zaposlenicima tijela unutarnjeg rukovodstva i kontrole.

(a)

projekcije na pojedinačnoj razini i, prema potrebi, na konsolidiranoj i potkonsolidiranoj razini, uključujući:

(b)

za društva koja su već aktivna, zakonske financijske izvještaje, na pojedinačnoj razini i, prema potrebi, na konsolidiranoj i potkonsolidiranoj razini za posljednja tri financijska razdoblja, koja je odobrio vanjski revizor, ako su financijski izvještaji bili revidirani, uključujući:

(c)

analizu obuhvata konsolidiranog nadzora prema Uredbi (EU) br. 575/2013, uključujući podrobne informacije o tome koji će subjekti unutar grupe biti uključeni u obuhvat zahtjeva koji se odnose na konsolidirani nadzor nakon izdavanja odobrenja za rad i na kojim će se razinama unutar grupe ti zahtjevi primjenjivati u cijelosti ili na potkonsolidiranoj osnovi.

(a)

početni poslovni plan za sljedeće tri godine, uključujući informacije o planiranim uređenim i neuređenim aktivnostima, podrobne informacije o geografskoj raspodjeli i aktivnostima koje obavlja investicijsko društvo. Relevantne informacije u poslovnom planu uključuju:

(b)

pojedinosti o revizorima društva, ako su dostupni u trenutku podnošenja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad;

(c)

organizacijsku strukturu i sustave unutarnje kontrole društva, što obuhvaća:

(d)

informacije o statusu zahtjeva koji je podnijelo investicijsko društvo kako bi postalo član sustava matične države članice za naknadu štete investitorima ili dokaz o članstvu u sustavu za naknadu štete investitorima, ako postoji;

(e)

popis izdvojenih funkcija, usluga ili aktivnosti (ili onih koje se namjeravaju izdvojiti) te popis ugovora koji su sklopljeni ili predviđeni s vanjskim dobavljačima i resursa (posebno, ljudskih i tehničkih te sustava unutarnje kontrole) dodijeljenih kontroli izdvojenih funkcija, usluga ili aktivnosti;

(f)

mjere za utvrđivanje i sprečavanje ili upravljanje sukobima interesa koji nastaju za vrijeme pružanja investicijskih i pomoćnih usluga te opis mehanizama za upravljanje proizvodima;

(g)

opis sustava za praćenje aktivnosti društva, uključujući sustave za oporavak, ako su dostupni, i kontrole sustava i rizika ako se društvo želi baviti algoritamskim trgovanjem i/ili pružati izravan elektronički pristup;

(h)

informacije o sustavima usklađenosti, unutarnje kontrole i upravljanja rizicima (sustav za praćenje, unutarnje revizije i funkcije savjetovanja i pomoći).

(i)

pojedinosti o sustavima za procjenu i upravljanje rizicima pranja novca i financiranja terorizma;

(j)

planove za kontinuitet poslovanja, uključujući sustave i ljudske resurse (ključno osoblje);

(k)

upravljanje evidencijom, vođenje evidencije i politike o čuvanju podataka;

(l)

opis poslovnika društva.

(a)

nadležna tijela mogu lako i brzo stupiti u kontakt s fizičkom osobom;

(b)

fizička osoba dovoljno vremena posvećuje toj funkciji;

(c)

upravna tijela ili interni akti investicijskog društva ovlašćuju neku osobu da odmah zamijeni rukovoditelja i da izvršava sve njegove dužnosti, ako ih on sam ne može izvršavati;

(d)

osoba ovlaštena u skladu s prethodnom točkom ima dovoljno dobar ugled i dovoljno iskustva kako bi zamijenila rukovoditelja za vrijeme njegove odsutnosti ili dok se ne imenuje novi rukovoditelj, kako bi se osiguralo dobro i pažljivo upravljanje investicijskim društvom. Osoba koja je ovlaštena za investicijska društva koja su fizičke osobe može pomagati i upravitelju postupka zbog insolventnosti i relevantnim tijelima u likvidaciji društva. Ta osoba ima potrebnu raspoloživost za tu funkciju.

(a)

ugled i iskustvo svake osobe koja će voditi poslovanje investicijskog društva;

(b)

ugled namjeravanih dioničara i članova s kvalificiranim udjelima;

(c)

financijska stabilnost namjeravanih dioničara i članova s kvalificiranim udjelom, posebno s obzirom na vrstu poslovanja koje se obavlja i planira u investicijskom društvu;

(d)

hoće li investicijsko društvo moći ispunjavati i nastaviti ispunjavati bonitetne zahtjeve navedene u članku 15. Direktive 2014/65/EU i, prema potrebi, direktivama 2002/87/EZ (6) i 2013/36/EU (7) Europskog parlamenta i Vijeća te posebno ima li grupa čiji će dio postati strukturu koja omogućava djelotvoran nadzor i djelotvornu razmjenu informacija među nadležnim tijelima i određivanje podjele odgovornosti među nadležnim tijelima;

(e)

postoje li opravdani razlozi za sumnju da je u vezi s izdavanjem odobrenja za rad investicijskom društvu, u smislu članka 1. Direktive 2005/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (8), došlo do pranja novca ili financiranja terorizma ili pokušaja počinjenja tih aktivnosti, ili da bi izdavanje odobrenja za rad investicijskom društvu moglo povećati rizik od toga.

(a)

složena je i nije dovoljno transparentna;

(b)

ima geografsku lokaciju subjekata unutar grupe;

(c)

obuhvaća aktivnosti koje obavljaju subjekti unutar grupe, a koje bi mogle sprečavati nadležno tijelo u djelotvornoj procjeni prikladnosti dioničara ili članova s kvalificiranim udjelima ili utjecaja bliskih veza s investicijskim društvom.

26.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 276/12

(1)

Primjereno je odrediti uobičajene standardne obrasce, predloške i postupke kako bi se osigurala točna procjena obavijesti o namjeravanom stjecanju ili povećanjima kvalificiranih udjela u investicijskom društvu od strane nadležnih tijela država članica. U tim slučajevima, relevantna nadležna tijela trebala bi se međusobno savjetovati i razmjenjivati sve osnovne ili relevantne informacije.

(2)

Kako bi olakšala suradnju među njima i osigurala učinkovitost razmjene informacija, nadležna tijela imenovana u skladu s člankom 48. Direktive 2004/39/EZ trebala bi odrediti osobe za kontakt posebno u svrhu postupka savjetovanja iz članka 10. stavka 4. Direktive 2004/39/EZ te bi Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) trebalo održavati centralizirani popis tih osoba za kontakte.

(3)

Potrebno je uspostaviti savjetodavne postupke koji sadržavaju jasna vremenska ograničenja kako bi se osiguralo pravovremenu i učinkovitu suradnju među nadležnim tijelima. Jasan postupak suradnje trebao bi obuhvaćati preliminarnu obavijest koju tijelo koje podnosi zahtjev šalje tijelu kojem se zahtjev podnosi, kako bi ga se obavijestilo o procjeni koja je u tijeku.

(4)

Cilj bi postupaka također trebao biti osigurati da nadležna tijela surađuju i rade na poboljšanju postupka promicanjem razmjene povratnih informacija o kvaliteti i relevantnosti primljenih informacija.

(5)

Svaku razmjenu ili prijenos informacija među nadležnim i drugim tijelima ili osobama trebalo bi provesti u skladu s pravilima o osobnim podacima utvrđenima u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(6)

Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (4) primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju provodi ESMA na temelju ove Uredbe.

(7)

Ova Uredba temelji se na nacrtu provedbenih tehničkih standarda koji je ESMA dostavila Komisiji.

(8)

ESMA se nije javno savjetovala niti je analizirala moguće povezane troškove i koristi od uvođenja standardnih obrazaca, predložaka i postupaka za postupak savjetovanja između relevantnih nadležnih tijela, jer se to smatralo neproporcionalnim u odnosu na njihov opseg i učinak.

(9)

Direktiva 2014/65/EU stupila je na snagu 2. srpnja 2014. Člankom 12. stavkom 9. Direktive 2014/65/EU zamjenjuje se članak 10.a stavak 8. Direktive 2004/39/EZ i u njemu su sadržane ovlasti ESMA-e za izradu provedbenih tehničkih standarda koje su identične ovlastima predviđenima u članku 10.a stavku 8. Direktive 2004/39/EZ. Nadalje, sadržaj članka 10.b stavka 4. i članka 10. stavka 4. Direktive 2004/39/EZ identičan je sadržaju članka 13. stavka 4. te članka 11. stavka 2. Direktive 2014/65/EU. U skladu s člankom 94. stavkom 1. Direktive 2014/65/EU, Direktiva 2004/39/EZ stavit će se izvan snage s učinkom od 3. siječnja 2017. Donošenje nacrta tehničkih standarda od strane Komisije u skladu s člankom 10.a stavkom 8. Direktive 2004/39/EZ potrebno je razmotriti u skladu s člankom 12. stavkom 8. Direktive 2014/65/EU, a posljedica toga je da će se tehnički standard nastaviti primjenjivati nakon 3. siječnja 2018. bez potrebe za daljnjim izmjenama,

(a)

relevantne informacije zatražene u obavijesti o savjetovanju, uključujući bilo kakve stavove ili zadrške u pogledu stjecanja od strane namjeravanog stjecatelja;

(b)

bilo kakve druge nužne informacije koje mogu bitno utjecati na procjenu, na vlastitu inicijativu.

26.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 276/22

(1)

Primjereno je odrediti uobičajene standardne obrasce, predloške i postupke kako bi se osigurao jedinstveni mehanizam kojim bi nadležna tijela država članica učinkovito izvršavala svoje ovlasti u pogledu odobrenja društvima da pružaju investicijske usluge, obavljaju investicijske aktivnosti i, prema potrebi, pružaju pomoćne usluge.

(2)

Kako bi se pojednostavnila komunikacija između podnositelja zahtjeva za izdavanje odobrenja za rad kao investicijsko društvo u skladu s glavom II. Direktive 2014/65/EU i nadležnog tijela, nadležna bi tijela trebala odrediti posebnu kontaktnu točku za postupak podnošenja zahtjeva te bi informacije o kontaktnoj točki trebala objaviti na svojem web-mjestu.

(3)

Kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da procijene čine li promjene u upravljačkom tijelu društva rizik za učinkovito, dobro i razborito upravljanje društvom te da na primjeren način uzmu u obzir interese svojih klijenata i integritet tržišta, trebalo bi odrediti jasne rokove za podnošenje informacija o tim promjenama.

(4)

Društva bi ipak trebala biti oslobođena zahtjeva za podnošenje informacija o promjenama u upravljačkom tijelu prije nego što ta promjena stupi na snagu ako je promjena uzrokovana čimbenicima na koje društvo ne može utjecati, primjerice smrću člana upravljačkog tijela. U tom slučaju društvima bi trebalo omogućiti da nadležno tijelo obavijeste u roku od 10 radnih dana nakon promjene.

(5)

Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) primjenjuje se na obradu osobnih podataka koju države članice vrše u okviru primjene ove Uredbe.

(6)

Ova Uredba temelji se na nacrtu provedbenih tehničkih standarda koje je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA) dostavilo Komisiji.

(7)

ESMA je provela otvorena javna savjetovanja, analizirala moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3),

26.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 276/32

(1)

Od namjeravanog stjecatelja kvalificiranog udjela u investicijskom društvu trebalo bi u trenutku dostavljanja početne obavijesti zahtijevati iscrpan popis informacija kako bi se nadležnim tijelima omogućilo da obave procjenu namjeravanog stjecanja. Namjeravani stjecatelj trebao bi dostaviti informacije o svojem identitetu i osobama koje će voditi poslovanje, bez obzira na to jesu li fizičke ili pravne osobe, kako bi se nadležnom tijelu ciljnog subjekta omogućilo da procijeni ugled namjeravanog stjecatelja.

(2)

Ako je namjeravani stjecatelj pravna osoba, potrebne su i informacije o identitetu stvarnih vlasnika te ugledu i iskustvu osoba koje stvarno vode poslovanje namjeravanog stjecatelja. Slično tome, ako namjeravani stjecatelj ima strukturu trusta ili je planira imati, potrebno je da nadležno tijelo ciljnog subjekta dobije informacije o identitetu povjerenika koji će upravljati imovinom trusta i o identitetu stvarnih vlasnika te imovine kako bi moglo procijeniti ugled i iskustvo tih osoba.

(3)

Ako je namjeravani stjecatelj fizička osoba, potrebno je dobiti informacije i o namjeravanom stjecatelju i o društvu koje formalno vodi ili kontrolira namjeravani stjecatelj kako bi se nadležnom tijelu dostavile sve informacije koje su važne za procjenu ugleda. Ako je namjeravani stjecatelj pravna osoba, potrebno je dobiti informacije o svim osobama koje stvarno vode poslovanje namjeravanog stjecatelja, svim poduzećima pod kontrolom namjeravanog stjecatelja i svim dioničarima koji imaju znatan utjecaj na namjeravanog stjecatelja kako bi nadležno tijelo imalo sve informacije koje su važne za procjenu ugleda.

(4)

Informacije važne za procjenu ugleda trebale bi uključivati pojedinosti o prošlim ili sadašnjim kaznenim postupcima te građanskim ili upravnim predmetima. Slično tome, potrebno je dostaviti informacije o svim otvorenim istražnim radnjama i postupcima, sankcijama ili drugim izvršnim odlukama protiv namjeravanog stjecatelja te druge informacije, kao što je odbijanje registracije ili raskid ugovora o radu ili smjenjivanje s odgovornog položaja koje se smatra relevantnim za procjenu ugleda namjeravanog stjecatelja.

(5)

Namjeravani stjecatelj trebao bi dostaviti informacije o tome je li procjenu ugleda stjecatelja ili osobe koja vodi poslovanje kreditne institucije, društva za osiguranje ili reosiguranje, investicijskog društva ili drugog subjekta većprovelo neko drugo nadležno ili drugo tijelo te, ako jest, ishod te procjene kako bi se osiguralo da nadležno tijelo ciljnog subjekta pri procjeni namjeravanog stjecatelja valjano uzme u obzir ishod istražnih radnji koje vode druga tijela.

(6)

Financijske informacije o namjeravanom stjecatelju trebalo bi dostaviti kako bi se procijenila financijska stabilnost tog namjeravanog stjecatelja.

(7)

Informacije o financijskim i nefinancijskim interesima ili odnosima namjeravanog stjecatelja s dioničarima, direktorima ili članovima višeg rukovodstva ciljnog subjekta ili osobom koja ima pravo ostvariti glasačka prava u ciljnom subjektu, ili sa samim ciljnim subjektom ili njegovom grupom, trebalo bi dostaviti kako bi se nadležnom tijelu ciljnog subjekta omogućilo da procijeni hoće li postojanje mogućeg sukoba interesa utjecati na financijsku stabilnost namjeravanog stjecatelja.

(8)

Određene dodatne informacije, uključujući informacije o udjelima u vlasništvu ili planiranom vlasništvu, prije i nakon namjeravanog stjecanja, potrebne su ako je namjeravani stjecatelj pravna osoba kako bi se nadležnom tijelu ciljnog subjekta omogućio dovršetak procjene namjeravanog stjecanja jer u tim slučajevima uključene pravne strukture i strukture grupe mogu biti složene i za njih može biti potrebna detaljna provjera u pogledu ugleda, uske povezanosti, mogućeg djelovanja zajedno s drugim stranama i sposobnosti nadležnog tijela ciljnog subjekta da nastavi učinkovit nadzor nad ciljnim subjektom.

(9)

Ako je namjeravani stjecatelj subjekt koji je osnovan u trećoj zemlji ili je dio grupe osnovane izvan Unije, trebalo bi dostaviti dodatne informacije kako bi nadležno tijelo ciljnog subjekta moglo procijeniti postoje li prepreke učinkovitom nadzoru nad ciljnim subjektom zbog sustava u trećoj zemlji te kako bi moglo provjeriti ugled namjeravanog stjecatelja u toj trećoj zemlji.

(10)

Ako je namjeravani stjecatelj državni fond, namjeravani stjecatelj trebao bi dostaviti informacije kako bi se provjerili kontrolori fonda i njegova investicijska politika. To je nadležnom tijelu ciljnog subjekta bitno za procjenu ugleda i postojanja utjecaja na učinkovit nadzor ciljnog subjekta.

(11)

Trebalo bi zahtijevati konkretne informacije kojima se omogućuje procjena toga hoće li se namjeravanim stjecanjem utjecati na sposobnost nadležnog tijela ciljnog subjekta da provede učinkovit nadzor nad ciljnim subjektom. U to bi trebalo uključiti procjenu toga hoće li uska povezanost namjeravanog stjecatelja utjecati na sposobnost ciljnog subjekta da i dalje svojem nadzornom tijelu dostavlja pravovremene i točne informacije. Za pravne osobe potrebno je procijeniti i utjecaj namjeravanog stjecanja na konsolidirani nadzor nad ciljnim subjektom i grupom kojoj bi pripadao nakon stjecanja.

(12)

Namjeravani stjecatelj trebao bi dostaviti informacije o financiranju namjeravanog stjecanja, uključujući informacije o svim sredstvima i izvorima financiranja, te bi trebao moći dostaviti dokaze o podrijetlu svih sredstava i imovine kako bi nadležno tijelo ciljnog subjekta procijenilo postoji li rizik od pranja novca.

(13)

Namjeravani stjecatelji koji u ciljnom subjektu drže kvalificirani udjel od 20 % do 50 % trebali bi nadležnom tijelu ciljnog subjekta dostaviti informacije o strategiji kako bi se osigurala sveobuhvatna procjena namjeravanog stjecanja. Slično tome, namjeravani stjecatelji koji u ciljnom subjektu drže kvalificirani udjel manji od 20 %, ali ostvaruju istovjetan utjecaj nad njim na drugi način, primjerice na temelju odnosa između namjeravanog stjecatelja i postojećih dioničara, sporazuma među dioničarima, distribucije dionica, sudjelujućih udjela i glasačkih prava među dioničarima ili položaja namjeravanog stjecatelja u strukturi grupe ciljnog subjekta, trebali bi dostaviti te informacije kako bi se osigurao visok stupanj homogenosti u procjeni namjeravanog stjecanja.

(14)

Ako se namjerava promijeniti kontrola ciljnog subjekta, namjeravani stjecatelj trebao bi, u pravilu, dostaviti cjelokupni poslovni plan. Međutim, ako se ne namjerava promijeniti kontrola ciljnog subjekta, dovoljno je posjedovati određene informacije o budućoj strategiji subjekta i planovima namjeravanog stjecatelja u pogledu ciljnog subjekta kako bi se procijenilo hoće li se time utjecati na financijsku stabilnost namjeravanog stjecatelja.

(15)

Primjereno je da u određenim slučajevima namjeravani stjecatelj dostavi samo ograničene informacije. Konkretno, ako je nadležno tijelo ciljnog subjekta obavilo procjenu namjeravanog stjecatelja u prethodne dvije godine ili ako je ciljni subjekt malo investicijsko društvo, a namjeravani stjecatelj subjekt je koji ima odobrenje za rad i kojeg se nadzire u Uniji, nadležnom tijelu ciljnog subjekta trebalo bi dostaviti samo određene ograničene informacije.

(16)

Svaku razmjenu ili prijenos informacija među nadležnim i drugim tijelima ili osobama trebalo bi provesti u skladu s pravilima o osobnim podacima utvrđenima u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(17)

Na obradu osobnih podataka u Europskom nadzornom tijelu za vrijednosne papire (ESMA) primjenjuje se, u primjeni ove Uredbe, Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(18)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je ESMA dostavila Europskoj komisiji.

(19)

ESMA je provela otvoreno javno savjetovanje o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba, analizirala moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(20)

Direktiva 2014/65/EU stupila je na snagu 2. srpnja 2014. Člankom 12. stavkom 8. te Direktive zamjenjuje se članak 10.a stavak 8. Direktive 2004/39/EZ i u njemu su sadržane ovlasti ESMA-e za izradu regulatornih tehničkih standarda koje su identične ovlastima predviđenima u članku 10.a stavku 8. Direktive 2004/39/EZ. Nadalje, sadržaj članka 10.b stavka 4. i članka 10. stavka 4. Direktive 2004/39/EZ identičan je sadržaju članka 13. stavka 4. te članka 11. stavka 2. Direktive 2014/65/EU. U skladu s člankom 94. stavkom 1. Direktive 2014/65/EU, Direktiva 2004/39/EZ stavit će se izvan snage s učinkom od 3. siječnja 2018. Donošenje nacrta tehničkih standarda od strane Komisije u skladu s člankom 10.a stavkom 8. Direktive 2004/39/EZ potrebno je razmotriti u skladu s člankom 12. stavkom 8. Direktive 2014/65/EU, zbog čega će se tehnički standard nastaviti primjenjivati nakon 3. siječnja 2018. bez potrebe za daljnjim izmjenama,

(a)

osobne podatke, uključujući ime i prezime osobe, datum i mjesto njezina rođenja, adresu i podatke za kontakt te, ako postoji, nacionalni osobni identifikacijski broj;

(b)

detaljan životopis (ili jednakovrijedan dokument) u kojem su navedeni relevantno obrazovanje i osposobljavanje, prethodno profesionalno iskustvo i sve profesionalne aktivnosti ili druge relevantne funkcije koje trenutačno obavlja.

(a)

dokumente kojima se potvrđuju naziv poduzeća i registrirana adresa sjedišta poduzeća, uključujući poštansku adresu ako se razlikuje, podatke za kontakt i, ako postoji, njezin nacionalni identifikacijski broj;

(b)

registraciju pravnog oblika u skladu s mjerodavnim nacionalnim zakonodavstvom;

(c)

ažurirani pregled poduzetničkih djelatnosti pravne osobe;

(d)

cjelokupan popis osoba koje stvarno vode poslovanje, njihova imena, datum i mjesto rođenja, adresu, podatke za kontakt, njihove nacionalne identifikacijske brojeve ako postoje, detaljne životopise u kojima je navedeno relevantno obrazovanje i osposobljavanje, prethodno profesionalno iskustvo te njihove profesionalne aktivnosti ili druge relevantne funkcije koje trenutačno obavljaju;

(e)

identitet svih osoba koje bi se mogle smatrati stvarnim vlasnicima pravne osobe, njihova imena, datum i mjesto rođenja, adresu, podatke za kontakt i, ako postoje, njihove nacionalne identifikacijske brojeve.

(a)

identitet svih povjerenika koji upravljaju imovinom pod uvjetima iz ugovora o osnivanju trusta;

(b)

identitet svih osoba koje su stvarni vlasnici imovine trusta te njihove udjele u raspodjeli prihoda;

(c)

identitet svih osoba koje su osnivači trusta.

(a)

o namjeravanom stjecatelju i svim poduzećima koje namjeravani stjecatelj vodi ili kontrolira za zadnjih deset godina:

(b)

informacije o tome je li procjenu ugleda stjecatelja već provelo neko drugo nadležno tijelo, identitet tog tijela i dokaze o ishodu procjene;

(c)

informacije o trenutačnom financijskom položaju namjeravanog stjecatelja, uključujući pojedinosti o izvorima prihoda, imovini i obvezama, zalozima i jamstvima koji su odobreni ili primljeni;

(d)

opis poslovnih djelatnosti namjeravanog stjecatelja;

(e)

financijske informacije, uključujući ocjene kreditnog rejtinga i javno dostupna izvješća o poslovnim subjektima koje nadzire ili kojima upravlja namjeravani stjecatelj te, ako je primjenjivo, o namjeravanom stjecatelju;

(f)

opis financijskih i nefinancijskih interesa ili odnosa namjeravanog stjecatelja sa sljedećim subjektima:

(g)

informacije o svim ostalim interesima ili aktivnostima namjeravanog stjecatelja koje mogu biti u suprotnosti s onima ciljnog subjekta te moguća rješenja za rješavanje tih sukoba interesa.

(a)

informacije o namjeravanom stjecatelju, svim osobama koje stvarno vode poslovanje namjeravanog stjecatelja, svim poduzećima koje kontrolira namjeravani stjecatelj i svim dioničarima koji imaju znatan utjecaj na namjeravanog stjecatelja kako je utvrđeno u točki (e). Te informacije uključuju sljedeće:

(b)

informacije o tome je li procjenu ugleda stjecatelja ili osobe koja vodi poslovanje stjecatelja već provelo drugo nadležno tijelo, identitet tog tijela i dokaze o ishodu procjene;

(c)

opis financijskih i nefinancijskih interesa ili odnosa namjeravanog stjecatelja ili, ako je primjenjivo, grupe kojoj namjeravani stjecatelj pripada te osoba koje stvarno vode njegovo poslovanje sa sljedećim subjektima:

(d)

informacije o svim ostalim interesima ili aktivnostima namjeravanog stjecatelja koje mogu biti u suprotnosti s onima ciljnog subjekta te moguća rješenja za rješavanje tih sukoba interesa;

(e)

vlasničku strukturu namjeravanog stjecatelja s identitetom svih dioničara koji imaju znatan utjecaj i njihovim udjelima u kapitalu i glasačkim pravima, uključujući informacije o svim sporazumima među dioničarima;

(f)

ako je namjeravani stjecatelj dio grupe, kao društvo kći ili matično društvo, detaljan organigram cijele korporativne strukture i informacije o udjelu u kapitalu i glasačkim pravima dioničara sa znatnim utjecajem subjekata grupe te o aktivnostima koje subjekti unutar grupe trenutačno obavljaju;

(g)

ako je namjeravani stjecatelj dio grupe kao društvo kći ili matično društvo, informacije o odnosima između financijskih i nefinancijskih subjekata grupe;

(h)

identifikaciju svih kreditnih institucija, društava za osiguranje ili reosiguranje, subjekata za zajednička ulaganja i njihove uprave ili investicijskog društva unutar grupe te nazive relevantnih nadzornih tijela;

(i)

zakonske financijske izvještaje, na pojedinačnoj i, ako je dostupno, na konsolidiranoj i potkonsolidiranoj razini, za zadnja tri financijska razdoblja. Ako te financijske izvještaje revidiraju vanjski revizori, namjeravani stjecatelj dostavlja one koje je odobrio vanjski revizor. Zakonski financijski izvještaji uključuju:

(j)

ako su dostupne, informacije o kreditnom rejtingu namjeravanog stjecatelja i ukupnom rejtingu njegove grupe.

(a)

potvrdu o urednom poslovanju ili jednakovrijednu potvrdu koju su u pogledu namjeravanog stjecatelja izdala relevantna inozemna nadležna tijela;

(b)

izjavu relevantnih inozemnih nadležnih tijela o tome da ne postoje prepreke ili ograničenja u pogledu dostavljanja informacija potrebnih za nadzor ciljnog subjekta;

(c)

opće informacije o regulatornom sustavu te treće zemlje koji se primjenjuje na namjeravanog stjecatelja.

(a)

naziv ministarstva ili vladinog odjela nadležnog za određivanje investicijske politike fonda;

(b)

pojedinosti o investicijskoj politici i sva ograničenja ulaganja;

(c)

ime, prezime i funkciju osoba koje su odgovorne za donošenje odluka o ulaganju fonda, kao i pojedinosti o kvalificiranim udjelima ili utjecaju iz članka 11. stavka 2. koji utvrđeno ministarstvo ili vladin odjel ostvaruju na svakodnevno poslovanje fonda i ciljnog tijela.

(a)

osobne podatke, uključujući ime i prezime osobe, datum i mjesto njezina rođenja, adresu i podatke za kontakt te, ako postoji, nacionalni osobni identifikacijski broj;

(b)

radno mjesto na koje je osoba imenovana odnosno na koje će biti imenovana;

(c)

detaljan životopis u kojem je navedeno relevantno obrazovanje i stručno osposobljavanje, profesionalno iskustvo, uključujući nazive svih organizacija za koje je osoba radila te prirodu i trajanje njezinih funkcija, a posebno za sve aktivnosti u okviru tražene funkcije, te dokumentaciju koja se odnosi na iskustvo osobe, kao što je popis referentnih osoba, uključujući podatke za kontakt i preporuke. Za funkcije u zadnjih deset godina osoba u opisu tih aktivnosti navodi svoje delegirane ovlasti, interne ovlasti za donošenje odluka i područja djelovanja pod njezinom kontrolom. Ako životopis uključuje ostala relevantna iskustva, uključujući zastupanje rukovodećeg tijela, to se treba navesti;

(d)

informacije o sljedećemu:

(e)

informacije o tome je li procjenu ugleda osobe koja vodi poslovanje već provelo drugo nadležno tijelo, identitet tog tijela i dokaze o ishodu te procjene;

(f)

opis financijskih i nefinancijskih interesa ili odnosa osobe i bliskih rođaka te osobe s članovima rukovodećeg tijela i nositeljima ključnih funkcija u toj instituciji, matičnoj instituciji i društvima kćerima te s dioničarima;

(g)

najkraće vrijeme, u godinama i mjesecima, potrebno za obavljanje funkcija te osobe u ciljnom subjektu;

(h)

popis izvršnih i neizvršnih direktorskih funkcija koje ta osoba trenutačno ima.

(a)

identifikaciju ciljnog subjekta;

(b)

pojedinosti o planovima namjeravanog stjecatelja u pogledu namjeravanog stjecanja, uključujući strateško ulaganje ili ulaganje u portfelj;

(c)

informacije o dionicama ciljnog subjekta u vlasništvu ili planiranom vlasništvu namjeravanog stjecatelja prije i nakon namjeravanog stjecanja, uključujući:

(d)

opis svih mjera provedenih zajedno s drugim stranama, uključujući doprinos tih drugih strana financiranju namjeravanog stjecanja, način sudjelovanja u financijskim mehanizmima koji se odnose na namjeravano stjecanje i buduće organizacijske mehanizme namjeravanog stjecanja;

(e)

sadržaj sporazuma između planiranog dioničara i drugih dioničara u odnosu na ciljni subjekt;

(f)

namjeravanu cijenu stjecanja i kriterije primijenjene pri određivanju te cijene te, ako postoji razlika između tržišne vrijednosti i namjeravane cijene stjecanja, objašnjenje te razlike.

(a)

pojedinosti o upotrebi privatnih financijskih sredstava te podrijetlu i raspoloživosti sredstava, uključujući sve relevantne dokumente kojima se to potkrepljuje kako bi se nadzornom tijelu dostavili dokazi da se namjeravanim stjecanjem ne pokušava prati novac;

(b)

pojedinosti o načinu plaćanja namjeravanog stjecanja i mreži iskorištenoj za prijenos sredstava;

(c)

pojedinosti o pristupu izvorima kapitala i financijskim tržištima, uključujući pojedinosti o financijskim instrumentima koji će se izdati;

(d)

informacije o upotrebi pozajmljenih sredstava, uključujući naziv relevantnih zajmodavaca i pojedinosti o odobrenim kreditnim linijama, uključujući dospijeća, uvjete, zaloge i jamstva, kao i informacije o izvoru prihoda koji će se iskoristiti za otplatu tih zajmova te podrijetlo pozajmljenih sredstava ako zajmodavac nije financijska institucija koja je pod nadzorom;

(e)

informacije o svim financijskim dogovorima s drugim dioničarima ciljnog subjekta;

(f)

informacije o imovini namjeravanog stjecatelja ili ciljnog subjekta koja će se prodati u svrhu financiranja namjeravanog stjecanja, kao i uvjete prodaje, uključujući cijenu, procjenu vrijednosti i pojedinosti u pogledu njezinih karakteristika imovine te informacije o trenutku i načinu stjecanja imovine.

(a)

razdoblje u kojem namjeravani stjecatelj planira držati svoj udjel nakon namjeravanog stjecanja i svi planovi namjeravanog stjecatelja u pogledu povećanja, smanjenja ili zadržavanja razine svojeg udjela u predvidivoj budućnosti;

(b)

naznaku planova koje namjeravani stjecatelj ima za ciljni subjekt, uključujući informaciju o tome planira li provoditi bilo kakav oblik kontrole nad ciljnim subjektom te obrazloženje za takvo djelovanje;

(c)

informacije o financijskom položaju namjeravanog stjecatelja i njegovoj spremnosti na pružanje potpore ciljnom subjektu dodatnim vlastitim sredstvima ako su potrebna za razvoj njegovih djelatnosti ili u slučaju financijskih poteškoća.

(a)

sve informacije utvrđene u članku 10.;

(b)

pojedinosti o utjecaju koji namjeravani stjecatelj planira imati na financijski položaj ciljnog subjekta, uključujući politiku dividendi, strateški razvoj i raspodjelu resursa;

(c)

opis planova i očekivanja koje namjeravani stjecatelj ima u odnosu na ciljni subjekt u srednjoročnom razdoblju, u kojem su navedeni svi elementi iz članka 12. stavaka 2. i 3.

(a)

ukupni cilj namjeravanog stjecanja;

(b)

srednjoročne financijske ciljeve koji se mogu navesti u obliku povrata na kapital, omjera troškova i koristi, zarade po dionici ili na drugi primjereni način;

(c)

moguće preusmjeravanje djelatnosti, proizvoda, ciljanih klijenata i moguća preraspodjela financijskih sredstava ili resursa za koje se očekuje da će utjecati na ciljni subjekt;

(d)

opće postupke uključivanja i integriranja ciljnog subjekta u strukturu grupe namjeravanog stjecatelja, uključujući opis planiranih glavnih interakcija s ostalim društvima u grupi te opis politika kojima se uređuju odnosi unutar grupe.

(a)

projiciranu bilancu i račun dobiti i gubitka;

(b)

projicirane bonitetne kapitalne zahtjeve i stope solventnosti;

(c)

informacije o razini izloženosti rizicima, uključujući kreditni, tržišni i operativni rizik te ostale relevantne rizike;

(d)

projicirane transakcije unutar grupe.

(a)

sastav i dužnosti upravnog, rukovodećeg ili nadzornog tijela i glavnih odbora koje uspostavlja takvo tijelo koje donosi odluke, uključujući upravljački odbor, odbor za upravljanje rizicima, odbor za reviziju, odbor za naknade, uključujući informacije o osobama koje će se imenovati za vođenje poslovanja;

(b)

administrativne i računovodstvene postupke te unutarnje kontrole, uključujući promjene postupaka i sustava koji se odnose na računovodstvo, unutarnju reviziju, usklađenost s propisima o sprječavanju pranja novca i upravljanju rizicima te imenovanja ključnih funkcija unutarnjeg revizora, rukovoditelja zaduženog za praćenje usklađenosti i upravitelja rizicima;

(c)

ukupne sustave i organizaciju IT-a, uključujući sve promjene koje se odnose na politiku vanjskog obavljanja poslova IT-a, hodogram protoka podataka, unutarnji i vanjski softver koji se upotrebljava te temeljne postupke i alate za zaštitu podataka i sustava, kao što su sigurnosni sustavi i alati, planovi kontinuiteta poslovanja i revizorski tragovi;

(d)

politike kojima se uređuje vanjsko obavljanje poslova, uključujući informacije o predmetnim područjima, odabir pružatelja usluga te odnosna prava i obveze strana u ugovoru o vanjskom obavljanju poslova, kao što su mehanizmi revizije i kvaliteta usluge koja se očekuje od pružatelja;

(e)

sve ostale relevantne informacije koje se odnose na utjecaj stjecanja na korporativno upravljanje i opću organizacijsku strukturu ciljnog subjekta, uključujući sve izmjene u pogledu glasačkih prava dioničara.

(a)

ako je namjeravani stjecatelj fizička osoba:

(b)

ako je namjeravani stjecatelj pravna osoba:

(c)

ako je namjeravani stjecatelj trust:

(a)

ne drži imovinu svojih klijenata;

(b)

nije ovlašten za investicijske usluge i aktivnosti „Trgovanje za vlastiti račun” ili „Usluge provedbe ponude odnosno prodaje financijskih instrumenata uz obvezu otkupa” iz Priloga I. odjeljka A točaka 3. i 6. Direktive 2004/39/EZ;

(c)

ako je ovlašten za investicijske usluge „Upravljanja portfeljem” iz Priloga I. odjeljka A točke 4. Direktive 2004/39/EZ, vrijednost imovine kojom društvo upravlja manja je od 500 milijuna EUR.

26.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 276/44

(1)

Člankom 12. Sporazuma između Europske unije i Armenije o pojednostavnjenju izdavanja viza (1) („Sporazum”) osniva se Zajednički odbor („Zajednički odbor”). Navedenim se člankom posebno predviđa da Zajednički odbor prati provedbu Sporazuma.

(2)

Uredbom (EZ) br. 810/2009 Europskog parlamenta i Vijeća (2) predviđeni su postupci i uvjeti za izdavanje viza za tranzit kroz državno područje ili za planirani boravak na državnom području država članica koji ne prelazi 90 dana tijekom bilo kojeg razdoblja od 180 dana.

(3)

Zajedničke smjernice potrebne su kako bi se osiguralo da diplomatske misije i konzularni uredi država članica u potpunosti usklađeno provode Sporazum te kako bi se razjasnio odnos između odredaba Sporazuma i odredaba zakonodavstva stranaka Sporazuma koje se nastavljaju primjenjivati na pitanja povezana s vizama koja nisu obuhvaćena Sporazumom.

(4)

Primjereno je utvrditi stajalište koje treba zauzeti u ime Unije u okviru Zajedničkog odbora u odnosu na donošenje zajedničkih smjernica za provedbu Sporazuma.

(5)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Ujedinjena Kraljevina ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2000/365/EZ (3); Ujedinjena Kraljevina stoga ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(6)

Ova Odluka predstavlja razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u kojima Irska ne sudjeluje, u skladu s Odlukom Vijeća 2002/192/EZ (4); Irska stoga ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(7)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, priloženog Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

26.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 276/60

(1)

Vijeće je 10. srpnja 2014. donijelo Odluku 2014/450/ZVSP.

(2)

Odbor Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, osnovan na temelju Rezolucije Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 1591 (2005), 17. listopada 2017. ažurirao je podatke koji se odnose na jednu osobu koja podliježe mjerama ograničavanja.

(3)

Prilog Odluci 2014/450/ZVSP trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

26.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 276/62

(1)

Provedbenom odlukom 2014/715/EU (2) Komisija je utvrdila da je Šri Lanka treća zemlja za koju ona smatra da je nekooperativna treća zemlja u borbi protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova („ribolov NNN”), u skladu s člankom 31. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1005/2008. U toj Odluci Komisija je navela razloge zbog kojih smatra da ta zemlja nije ispunila obveze u pogledu poduzimanja mjera za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje ribolova NNN koje je u skladu s međunarodnim pravom obvezna ispunjavati kao država zastave, država luke, obalna država ili država trgovine.

(2)

Provedbenom odlukom (EU) 2015/200 (3) Vijeće je uvrstilo Šri Lanku na popis nekooperativnih zemalja utvrđen Provedbenom odlukom Vijeća 2014/170/EU (4).

(3)

Člankom 18. stavkom 1. točkom (g) Uredbe (EZ) br. 1005/2008 onemogućuje se uvoz u Uniju proizvoda ribarstva popraćenih certifikatom o ulovu koji su ovjerila nadležna tijela države zastave koja je utvrđena kao nekooperativna treća zemlja u borbi protiv ribolova NNN.

(4)

Nakon što je Šri Lanka utvrđena kao nekooperativna treća zemlja, ona je nastojala poduzeti konkretne mjere kako bi ispravila utvrđene nedostatke.

(5)

Na temelju informacija koje je dobila Komisija čini se da je Šri Lanka ispunila odgovarajuće obveze prema međunarodnom pravu i donijela odgovarajući pravni okvir za borbu protiv ribolova NNN. Uspostavila je odgovarajući i učinkovit program praćenja, kontrola i inspekcijskih pregleda uvođenjem očevidnika za bilježenje podataka o ulovu kao i radijskih pozivnih znakova za ribarska plovila te opremanjem cjelokupne flote za otvoreno more sustavom za praćenje plovila („VMS”). Uspostavila je i sustav sankcija s odvraćajućim učinkom, preispitala svoj pravni okvir u području ribarstva i osigurala pravilnu provedbu programa certificiranja ulova. Nadalje, Šri Lanka stalno poboljšava svoju usklađenost s preporukama i rezolucijama regionalnih organizacija za upravljanje ribarstvom („RFMO”), kao što su mjere kontrole države luke. Ona je prenijela pravila RFMO-a u pravo Šri Lanke i donijela vlastiti Nacionalni plan djelovanja protiv ribolova NNN, u skladu s Međunarodnim planom djelovanja Ujedinjenih naroda protiv nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.

(6)

Stoga se čini da je Šri Lanka ispunila odgovarajuće obveze prema međunarodnom pravu i da su mjere koje je Šri Lanka poduzela kao država zastave dovoljne kako bi se osiguralo poštovanje odredbi članaka 94., 117. i 118. Konvencije Ujedinjenih naroda o pravu mora i članaka 18., 19., 20. i 23. Sporazuma Ujedinjenih naroda o ribljim stokovima.

(7)

Stoga se može zaključiti da je situacija zbog koje je Šri Lanka utvrđena kao nekooperativna treća zemlja ispravljeno te da je ona poduzela konkretne mjere kojima se može postići trajno poboljšanje stanja.

(8)

Zbog toga je Vijeće donijelo Provedbenu odluku (EU) 2016/992 (5) kojom se Šri Lanka briše s popisa nekooperativnih trećih zemalja.

(9)

U tim okolnostima Provedbenu odluku 2014/715/EU potrebno je staviti izvan snage s učinkom od stupanja na snagu Provedbene odluke (EU) 2016/992.

(10)

Ovom Odlukom ne isključuje se mogući budući korak koji bi u skladu s Uredbom (EZ) br. 1005/2008 mogla poduzeti Unija ako Šri Lanka ne ispuni obveze u pogledu poduzimanja mjera za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje ribolova NNN koje je u skladu s međunarodnim pravom obvezna ispunjavati kao država zastave, država luke, obalna država ili država trgovine.

(11)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za ribarstvo i akvakulturu od 28. veljače 2017.,

26.10.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 276/64

(1)

Tijelo je 23. rujna 2013. zaprimilo pritužbu u kojoj se tvrdi da su bankama Íslandsbanki hf. („ISB”) i Arion Bank hf. („Arion”) dugoročnim kreditom Središnje banke Islanda („CBI”) s povoljnim kamatnim stopama dodijeljene protupravne državne potpore (1).

(2)

Tijelo je dopisom od 23. listopada 2013. poslalo zahtjev za informacije islandskim tijelima (2), a islandska su tijela odgovorila 17. siječnja 2014. (3). O predmetu se zatim raspravljalo na sastanku predstavnikâ Nadzornog tijela EFTA-e i islandskih tijela u svibnju 2014. u Reykjaviku. Nakon rasprava uslijedio je dopis od 5. lipnja 2014. (4) O predmetu se ponovno raspravljalo u veljači 2015. na sastanku predstavnikâ Nadzornog tijela EFTA-e i islandskih tijela, uključujući predstavnika CBI-ja, u Reykjaviku. Nakon rasprava uslijedio je dopis od 24. veljače 2015. (5) na koji su islandska tijela odgovorila 1. travnja 2015. (6).

(3)

Tijelo je Odlukom br. 208/15/COL od 20. svibnja 2015. pokrenulo formalni istražni postupak o navodnim protupravnim državnim potporama koje su ISB-u i Arionu dodijeljene ugovorima o konverziji kredita pod navodno povlaštenim uvjetima. Islandska su tijela dopisom od 28. kolovoza 2015. (7) dostavila primjedbe na odluku Tijela. Istog je dana Tijelo zaprimilo primjedbe banke Arion, jednog od dvaju navodnih korisnika potpore (8).

(4)

Odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka objavljena je 24. rujna 2015. u Službenom listu Europske unije i njegovu Dodatku o EGP-u (9). CBI je dopisom od 5. listopada 2015. dostavio primjedbe na odluku o pokretanju postupka (10).

(5)

Tijelo je dopisom od 14. lipnja 2016. zatražilo dodatne podatke od CBI-ja, ISB-a i Ariona (11). Islandska su tijela dopisom od 20. rujna 2016. dostavila tražene podatke (12).

(6)

Predmetne su mjere povezane s kreditima CBI-ja osiguranim kolateralima i vrijednosnim papirima. CBI kao središnja banka u ulozi zajmodavca u krajnjoj nuždi te u skladu s monetarnom politikom drugih središnjih banaka odobrava financijskim poduzećima instrumente kratkoročnog kreditiranja u obliku kredita osiguranih kolateralom u skladu s odredbama propisa CBI-ja koje se na njih odnose. Financijske institucije mogu zatražiti prekonoćne ili sedmodnevne kredite osigurane kolateralom koji CBI smatra prihvatljivim.

(7)

Takvo kreditiranje stalno se povećavalo tijekom 2007. i 2008. te je CBI postao važan izvor likvidnosti za financijska poduzeća. Odobravanje kredita osiguranih kolateralom doseglo je vrhunac 1. listopada 2008., neposredno prije kraha banaka, kada su krediti CBI-ja financijskim institucijama iznosili 520 milijardi ISK. Tako je CBI u vrijeme kraha triju komercijalnih banaka (Landsbankinn, Glitnir i Kaupthing) u listopadu 2008. imao znatna potraživanja od tih domaćih financijskih poduzeća, koja su bila osigurana raznim kolateralima. U to je vrijeme gotovo 42 % kolaterala kojima su bili osigurani krediti CBI-ja bilo u obliku vrijednosnih papira s jamstvom državne riznice ili vrijednosnih papira osiguranih imovinom, dok su oko 58 % temeljnih kolaterala činile obveznice u izdanju banaka Glitnir, Kaupthing i Landsbankinn. (13)

(8)

Nakon kraha banke Glitnir 2008. istekao je rok dospijeća i plaćanja potraživanja CBI-ja te je CBI postao vjerovnikom propale banke. Odlukom Financijskog nadzornog tijela („FME”) iz listopada 2008. u načelu su sva domaća imovina i obveze (osim neke isključene imovine i obveza) banke Glitnir preneseni na ISB, uključujući nepodmirene obveze banke Glitnir prema CBI-ju u iznosu od oko 55,6 milijardi ISK te, neizravno, vlasništvo nad temeljnim kolateralom (portfelj hipotekarnih kredita) (14).

(9)

Budući da se dug prema CBI-ju sastojao od kratkoročnih kolateraliziranih kredita, njegova trenutačna otplata mogla je ozbiljno utjecati na poziciju likvidnosti ISB-a i ugroziti restrukturiranje banke. Prema CBI-ju, druga je mogućnost bila da CBI naplati dug i pritom zadrži portfelj hipotekarnih kredita. S tim bi se okolnostima središnja banka teško nosila. S obzirom na financijsku krizu i vrlo mali broj potencijalnih kupaca na tržištu, u tom se trenutku nije ni razmatrala prodaja portfelja hipotekarnih kredita.

(10)

Kako bi izbjegao daljnji negativan utjecaj na svoju poziciju likvidnosti, ISB je nastojao ponovno pregovarati s CBI-jem o uvjetima duga u cilju njegove pretvorbe u dugoročni dug s razumnim planom otplate. Na temelju pregovora između ISB-a i CBI-ja 11. rujna 2009. postignut je dogovor prema kojem je ISB CBI-ju izdao obveznicu izvan programa u iznosu od 55,6 milijardi ISK. Obveznica je bila osigurana imovinom i s istim ili sličnim portfeljem hipotekarnih kredita kao i pokrivene obveznice koje je prethodno izdao Glitnir. Obveznica je bila prekomjerno kolateralizirana s omjerom kredita i kolaterala („LTV”) od 70 % (15). Rok dospijeća obveznice bio je deset godina uz kamatnu stopu od 4,5 % povezanu s indeksom potrošačkih cijena.

(11)

U listopadu 2008. bilo je jasno da se banka Kaupthing više ne može spasiti i stoga je FME preuzeo operacije banke. U skladu sa Zakonom br. 125/2008 o nadležnosti za isplate iz državne riznice zbog neuobičajenih financijskih tržišnih okolnosti itd. („Zakon o hitnim slučajevima”) donesenim 6. listopada 2008., FME je odlučio podijeliti Kaupthing na staru i novu banku. Nova banka, koja je naknadno postala banka Arion, u načelu je preuzela najveći dio imovine i obveza u tuzemstvu. Međutim, osigurane obveze prema CBI-ju i odgovarajući kolaterali, uključujući portfelj stambenih kredita, nisu preneseni (16). Stara je banka stavljena pod nadzor sanacijskog odbora, a zatim je proveden postupak njezine likvidacije u cilju konačnog prekida svih operacija.

(12)

Kaupthing, vlada i Arion 3. rujna 2009. postigli su dogovor o dokapitalizaciji banke Arion i osnovici za isplatu naknade banke Kaupthing banci Arion („Sporazum o dokapitalizaciji banke Kaupthing”). U skladu s tim dogovorom Kaupthing je mogao steći kontrolu nad bankom Arion uplatom novog temeljnog kapitala i to iz vlastite imovine stare banke (tj. imovine koja nije prenesena u skladu s odlukom FME-a kako je prethodno opisano).

(13)

Prije odluke Kaupthinga o mogućem stjecanju većinskog udjela u banci Arion, trebalo je postići dogovor s CBI-jem o namirenju nepodmirenih potraživanja s obzirom na to da je dio imovine koja mu je bila potrebna za uplatu novog temeljnog kapitala bio upotrijebljen kao kolateral za kredite koje je CBI odobrio banci Kaupthing, uključujući portfelj stambenih kredita. Stoga su Ministarstvo financija, CBI i Sanacijski odbor banke Kaupthing 30. studenoga 2009. sklopili ugovor o namirenju potraživanja CBI-ja od banke Kaupthing („ugovor o namiri”). Namirenje prekonoćnih kredita uređeno je člankom 3. ugovora o namiri te su se stranke dogovorile da će banka Arion preuzeti dug banke Kaupthing prema CBI-ju izdavanjem obveznice u iznosu od oko […] (*1) milijardi ISK, u posebnom obrascu priloženom ugovoru kao Dodatak II., a CBI je zauzvrat dodijelio banci Arion portfelj stambenih kredita.

(14)

Arion i CBI sklopili su 22. siječnja 2010. ugovor o kreditu, kojim su, prema CBI-ju i banci Arion, službeno dopunjeni članak 3. ugovora o namiri i ugovor o dokapitalizaciji, tj. nakon što su vjerovnici banke Kaupthing postali vlasnici banke Arion. Prethodno navedena obveznica zamijenjena je ugovorom o kreditu. U suštini, u ugovoru o kreditu navedeni su uvjeti obveznice, osim što je glavnica izražena u EUR, USD i CHF umjesto u ISK. Ta promjena valute bila je u skladu s uvjetima ugovora o namiri kojim je bilo predviđeno da bi Arion, ako je moguće, bez obzira na valutu glavnice, kamate i rate kredita trebao plaćati u inozemnim valutama. U ugovoru o namiri utvrđeno je i da Arion treba podnijeti pisani obrazloženi zahtjev CBI-ju ako ne bude mogao plaćati u inozemnim valutama nego u ISK.

(15)

Ugovorom o kreditu odobren je kredit na sedam godina, uz mogućnost produljenja dva puta po tri godine, u iznosu od […] milijuna EUR, […] milijuna USD i […] milijuna CHF. Arion je mogao izmijeniti kombinaciju valuta u kojima će otplatiti kredit. Ugovorena je kamata EURIBOR/LIBOR + 300 baznih bodova. Portfelj stambenih kredita banke Arion CBI-ju je poslužio kao kolateral.

(16)

Prema podnositelju pritužbe, ugovori o kreditu između ISB-a, Ariona i CBI-ja nisu ocijenjeni u odluci Tijela o odobravanju potpore za restrukturiranje ISB-ju i Arionu (17). S obzirom na to da u tim predmetima mjere nisu ocijenjene, podnositelj pritužbe smatra da je važno dobiti mišljenje Tijela o i. spojivosti tih dodatnih navodnih mjera potpore sa Sporazumom o EGP-u te ii. posljedicama činjenice da islandska tijela te mjere nisu prijavila.

(17)

Podnositelj pritužbe navodi da u vrijeme kad je CBI sklopio ugovore o kreditu s bankom Arion i ISB-om druge banke na Islandu nisu mogle dobiti takvo financiranje od CBI-ja ili druge državne agencije. Podnositelj pritužbe stoga tvrdi da je potpora bila selektivna jer je dodijeljena samo određenim financijskim institucijama koje su u tržišnoj utakmici na islandskom bankarskom tržištu. Prema podnositelju pritužbe, ISB-u je odobravanjem kredita dodijeljena potpora kako bi se izbjeglo da CBI naplati svoja potraživanja iz izdanja pokrivenih obveznica, a u slučaju banke Arion kredit je odobren kako bi se osigurala valutna uravnoteženost bilance banke. Podnositelj pritužbe tvrdi da su druge financijske institucije koje nisu primile takvu potporu bile prisiljene prodavati imovinu na tržištima koja su bila povoljna za kupce.

(18)

Prema podnositelju pritužbe, ISB i Arion stekli su ugovorima o kreditu jasnu prednost u obliku dugoročnog financiranja s povoljnim kamatnim stopama nižima od tržišnih stopa koja nije bila dostupna drugim sudionicima na tržištu. Prema podnositelju pritužbe, u tom turbulentnom razdoblju za financijska tržišta ni jedan privatni ulagač ne bi sklopio takav ugovor. Kako bi potkrijepio svoju tvrdnju da su kamatne stope u tom trenutku bile niže od tržišnih stopa, podnositelj pritužbe dostavio je razlike između kamatnih stopa iz ugovora o razmjeni na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza („CDS”) islandske vlade iz 2009. i kamatnih stopa iz 2009. na izdanje obveznica HFF150224 i HFF150434 islandskog fonda za financiranje stanogradnje („HFF”). Podnositelj pritužbe smatra da su mjere ojačale položaj ISB-a i Ariona na bankarskom tržištu te da su stoga utjecale na položaj drugih sudionika na tržištu.

(19)

Naposljetku, podnositelj pritužbe tvrdi da su planovi restrukturiranja ISB-a i Ariona, koje je provela islandska vlada i za koje je Tijelo utvrdilo da su potpore spojive s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 61. stavkom 3. točkom (b) Sporazuma o EGP-u, bili dostatni za uklanjanje poremećaja u islandskom gospodarstvu. Prema podnositelju pritužbe, dodatne mjere potpore koje su provedene prethodno navedenim ugovorima nisu bile potrebne, primjerene ni razmjerne za obnovu islandskog bankarskog sustava te stoga uključuju državne potpore koje nisu spojive s unutarnjim tržištem.

(20)

Tijelo je u Odluci br. 208/15/COL preliminarno ocijenilo bi li instrumenti kratkoročnog kreditiranja koje je CBI odobrio bankama Glitnir i Kaupthing te ugovori o kreditu sklopljeni između CBI-ja i banaka Arion i ISB mogli predstavljati državne potpore u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u i, ako bi, bi li se ta državna potpora mogla smatrati spojivom s funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u.

(21)

Tijelo je u pogledu CBI-jeva kratkoročnog kreditiranja banaka i drugih financijskih institucija kreditima osiguranim kolateralima utvrdilo da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u Smjernicama o bankarstvu (18) koji se odnose na pomoć za likvidnost i instrumente središnje banke. Stoga je Tijelo zaključilo da kratkoročni kreditni instrumenti koje je CBI osigurao bankama Glitnir i Kaupthing nisu uključivali državnu potporu.

(22)

Međutim, Tijelo je u pogledu ugovora o kreditu između CBI-ja te banaka Arion i ISB pod navodno povoljnim uvjetima došlo do preliminarnog zaključka da se ne bi moglo isključiti da ti krediti čine državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u. U Odluci br. 208/15/COL utvrđeni su sljedeći aspekti:

(23)

Tijelo tvrdi da se moraju osigurati dodatni dokazi kako bi se utvrdilo mogu li se uvjeti kreditiranja smatrati spojivima s funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u.

(24)

Stoga Tijelo nakon preliminarne ocjene nije moglo sa sigurnošću utvrditi predstavljaju li predmetne mjere, a posebno uvjeti kreditiranja, državnu potporu i, ako predstavljaju, mogu li se smatrati spojivima s funkcioniranjem Sporazuma o EGP-u.

(25)

CBI navodi da se Tijelo prethodno već bavilo pitanjima restrukturiranja islandskog financijskog sustava, njegove pravne osnove i načina na koji ga država provodi, i to među ostalim u odlukama o potpori za restrukturiranje banaka ISB i Arion. CBI smatra da u tom slučaju nije logično razmatrati mjere koje su predmet istražnog postupka izvan konteksta i ocjenjivati ih kao samostalan instrument.

(26)

CBI tvrdi da je nerealno očekivati da središnja banka aktivira instrumente osiguranja kao one u slučaju banaka Kaupthing (Arion) i ISB-a. Aktiviranjem takvog kolaterala CBI bi preuzeo ulogu komercijalne banke s jednim od najvećih portfelja stambenih kredita na Islandu. To ne bi bilo u skladu s njegovom funkcijom središnje banke. Postojao je i znatan rizik od destabilizacije operacija banaka Arion i ISB, čime bi se ugrozila financijska stabilnost. Tijelo mora imati na umu da CBI ima zakonsku obvezu promicanja financijske stabilnosti. Da je CBI naplatio potraživanje od ISB-a, likvidnost ISB-a bila bi preslaba za zdravo poslovanje banke, a CBI svoje potraživanje ne bi mogao naplatiti u cijelosti.

(27)

CBI napominje da se u bankarskim smjernicama nažalost ne navodi što se događa kada se potraživanja koja proizlaze iz operacija monetarne politike ne mogu naplatiti, a središnja banka mora poduzeti korake za naplatu potraživanja i preuzimanje imovine koja se drži kao kolateral. CBI tvrdi da bi konverziju potraživanja CBI-ja u ugovore o kreditu trebalo smatrati normalnim nastavkom provedbe vjerovničkih mjera za povećanje povrata potraživanja koji proizlazi iz instrumenata kratkoročnog kreditiranja, a ne dodjelom novih sredstava bankama Arion i ISB.

(28)

Kad je riječ o pitanju jesu li banke ugovorom o kreditu stekle prednost, CBI tvrdi da s obzirom na iznimne okolnosti koje su prevladavale na Islandu nakon kraha bankarskog sustava u listopadu 2008. početna kašnjenja u plaćanjima nisu obuhvaćala državne potpore. CBI smatra da se namirenje plaćanja s ISB-om u rujnu 2009. i s bankom Kaupthing u studenome 2009. ne može smatrati kašnjenjem jer je na Islandu bilo u tijeku sveobuhvatno restrukturiranje banaka uz pomoć MMF-a i postojao je visok stupanj nesigurnosti u pogledu vrednovanja imovine banaka.

(29)

CBI ističe da su očuvanje financijske stabilnosti i nadzor salda deviznog poslovanja kreditnih institucija njegova zakonska obveza te da je i rješavanje ozbiljnih problema koji su u tom trenutku postojali bilo njegova zakonska obveza. U tim je okolnostima sklapanje ugovora o kreditu bila najbolja racionalna gospodarska odluka. CBI ističe da ne samo da aktiviranje kolaterala ne bi bilo u skladu s funkcijom središnje banke, nego bi u konačnici CBI time osigurao povrat samo manjeg dijela kratkoročnog duga.

(30)

Nadalje, CBI smatra da su uvjeti ugovora o kreditu, tj. kamatne stope i kolaterali, bili povoljni za CBI. CBI upućuje na dostupne informacije o instrumentima izdanima u svijetu, ali i uvjete ugovora s drugim instrumentima koje su stranke sklopile u to vrijeme (Arion, ISB, CBI, druge nacionalne financijske institucije i država) (19). CBI stoga tvrdi da su uvjeti ugovorâ o kreditu u oba slučaja bili u potpunosti u skladu s tadašnjim tržišnim uvjetima, dakle i potpuno u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu.

(31)

Kad je riječ o pitanju jesu li ti ugovori o kreditu bili selektivni, CBI tvrdi da su se sva poduzeća u sličnom pravnom i činjeničnom položaju tretirala jednako. U tom pogledu CBI navodi da je ugovor o namiri kratkoročnog duga s CBI-jem sklopila i privatna islandska investicijska banka Straumur (20). CBI nadalje tvrdi da MP Bank nije bio u sličnom činjeničnom i pravnom položaju jer njegovi kratkoročni dugovi nisu bili osigurani imovinom sličnom portfelju stambenih kredita nego vrijednosnim papirima kao što su instrumenti državne riznice i slični sigurni instrumenti, odnosno imovina kojom se lako trguje, koja ima utvrđenu vrijednost i koja ne uključuje troškove niti troškove preuzimanja. Stoga CBI odbacuje tvrdnju da druge banke na Islandu nisu mogle dobiti takva sredstva od CBI-ja ili drugih državnih agencija.

(32)

Naposljetku, CBI napominje da Tijelo mora uzeti u obzir činjenicu da u vrijeme sklapanja ugovorâ o kreditu de facto nije bilo tržišnog natjecanja između islandskih financijskih poduzeća i drugih financijskih poduzeća u EGP-u. U studenome 2008. islandski je parlament donio Zakon br. 134/2008 o izmjeni Zakona br. 87/1992 o deviznom tečaju kojim su se uvela ograničenja prekograničnog kretanja kapitala i s time povezanih deviznih transakcija, čime je inozemnim financijskim subjektima onemogućeno tržišno natjecanje na islandskom tržištu (21). Stoga CBI tvrdi da se mjerama nije moglo narušiti tržišno natjecanje niti utjecati na trgovinu između ugovornih stranaka Sporazuma o EGP-u.

(33)

CBI na temelju prethodno navedenog tvrdi da sklapanje ugovorâ o kreditu ne predstavlja državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u.

(34)

Ako Tijelo ipak ustvrdi da mjere predstavljaju državnu potporu, CBI tvrdi da se mjere moraju smatrati spojivima sa Sporazumom o EGP-u na temelju njegova članka 61. stavka 3. točke (b) jer su bile sastavni dio mjera koje su bile potrebne, razmjerne i primjerene za otklanjanje ozbiljnog poremećaja u islandskom gospodarstvu te su stoga bile izravno povezane s mjerama potpore za restrukturiranje koje je Tijelo odobrilo u svojim odlukama o potpori za restrukturiranje banaka Arion i ISB.

(35)

I Arion tvrdi da se mjere koje su predmet istražnog postupka ne mogu razmatrati izvan konteksta niti ocjenjivati kao samostalan instrument. Arion navodi da je Tijelo u svojoj odluci o potpori za restrukturiranje banke Arion već ispitalo i odobrilo njezino restrukturiranje i dokapitalizaciju.

(36)

Arion napominje da je kredit u inozemnoj valuti umjesto u ISK bio u skladu s uvjetima ugovora o namiri kojim je predviđeno da bi Arion, ako je moguće, kamate i rate kredita trebao plaćati u inozemnim valutama i da je plaćanje u ISK bilo dopušteno samo u iznimnim okolnostima. Arion napominje i da je člankom 4. ugovora o namiri predviđeno da dužnik uz dopuštenje zajmodavca može izmijeniti valutu dijela ili cijelog iznosa duga.Stoga su uvjeti ugovora o kreditu u potpunosti u skladu s uvjetima ugovora o namiri. Arion ističe da je Tijelo odlukom o potpori za restrukturiranje banke Arion već preispitalo i odobrilo uvjete ugovora o namiri (22).

(37)

Arion tvrdi da je netočan navod Tijela u Odluci br. 208/15/COL da bi Arion bez portfelja stambenih kredita bio u nezavidnom položaju. Arion smatra da je portfelj stambenih kredita uistinu bio vrijedna imovina jer je uključivao kredite nekih ključnih Arionovih klijenata te da ga je Arion i servisirao. U skladu s ugovorom o namiri (a ne odlukom FME-a) Kaupthing je portfelj stambenih kredita mogao prenijeti na Arion u okviru njegove dokapitalizacije. Međutim, da ne postoji članak 3. ugovora o namiri (dakle i da nije došlo do prijenosa portfelja stambenih kredita), portfelj stambenih kredita nadomjestio bi se drugom imovinom kako bi se ispunile obveze u pogledu dokapitalizacije i restrukturiranja banke Arion.

(38)

Arion smatra da se položaj CBI-ja može ocijeniti kao položaj vjerovnika iz privatnog sektora koji prisilno naplaćuje potraživanja od banke Kaupthing, kako je detaljno navedeno u ugovoru o namiri, u skladu s primjenjivim propisima o postupcima likvidacije (23). Uvjeti dodjele portfelja stambenih kredita u skladu s ugovorom o namiri i uvjeti sklapanja ugovora o kreditu bili su potpuno u skladu s tada prevladavajućim tržišnim uvjetima. Prema tome, postupanje CBI-ja u skladu je s uvjetima testa privatnog vjerovnika. CBI stoga nije Arionu dao nikakvu prednost koja bi se na bilo koji način mogla smatrati državnom potporom.

(39)

Prema Arionu, kada se procjenjuje bi li hipotetski privatni vjerovnik sklopio takav ugovor o namiri i ugovor o kreditu, u obzir treba uzeti glavne točke koje se mogu sažeto iskazati na sljedeći način:

(40)

Budući da je Tijelo u odluci br. 208/15/COL navelo da je bilo teško utvrditi odgovarajuće referentne vrijednosti za kamatne stope tijekom financijske krize, Arion je dostavio informacije o pokrivenim obveznicama i nadređenim neosiguranim obveznicama koje su banke u Europi izdale tijekom predmetnog razdoblja. S obzirom na to da je kredit CBI-ja osiguran prije svega hipotekom, Arion tvrdi da se to može usporediti s pokrivenim obveznicama osiguranima hipotekom na stambene nekretnine koje su europske banke izdale tijekom 2009. Prema Arionu, dostavljeni podaci (24) upućuju na to da se razlika između kamatnih stopa koje su europske banke plaćale i kamatnih stopa za međubankovne pozajmice kretala u rasponu od 0,1 % do 1,90 % te da je medijan te razlike iznosio 0,72 %. Najvišu kamatnu stopu za pokrivene obveznice platili su Bank of Ireland u rujnu 2009. (1,9 % veća od kamatne stope za međubankovne pozajmice) te EBS Mortgage Finance iz Irske u studenome 2009.(1,75 % veća od kamatne stope za međubankovne pozajmice). Prema Arionu, teško je razumjeti kako se dužnički instrument osiguran hipotekom i drugom visokokvalitetnom imovinom s kamatnom stopom LIBOR od + 3,00 % može smatrati državnom potporom, dok su istodobno najveći troškovi financiranja europskih banaka s hipotekom kao instrumentom osiguranja bile kamatne stope za bankovne pozajmice od + 1,9 %.

(41)

Prema Arionu, razlika u uvjetima ugovora o kreditu u odnosu na uvjete ugovora o namiri koja se odnosi na glavnicu u EUR, USD i CHF, a ne u ISK, bila je povoljna za CBI. Arion napominje da su od urušavanja bankovnog sustava u jesen 2008. Islandu nametnuta stroža ograničenja prekograničnog kretanja kapitala i povezanih deviznih transakcija. Primjenom testa privatnog vjerovnika u tim okolnostima može se jedino zaključiti da bi privatni vjerovnik bio naklonjeniji stranim valutama nego ISK. Takva promjena valute bila bi stoga prednost samo za vjerovnika, a ne i za dužnika.

(42)

Arion je ugovor usporedio i s ugovorom o namiri („ugovor LBI”) koji su u prosincu 2009. sklopile „nova” Landsbankinn („NBI”) i „stara” Landsbankinn („LBI”). Ugovor LBI odnosi se na nadređene osigurane obveznice u EUR, GBP i USD u iznosu od 247 milijardi ISK u stranoj valuti koje je NBI izdao LBI-ju. Osim toga, početkom 2013. izdana je konvertibilna obveznica u vrijednosti 92 milijarde ISK u stranoj valuti. Te nadređene osigurane obveznice bile su naknada za imovinu i obveze koje su 9. listopada 2008. prenesene s LBI-ja, odlukom FME-a o prijenosu imovine i obveza LBI-ja na NBI. Te nadređene osigurane obveznice dospijevaju u listopadu 2018. bez obročnih plaćanja tijekom prvih pet godina. Kamatne su stope EURIBOR/LIBOR+175 baznih bodova za prvih pet godina te EURIBOR/LIBOR+290 baznih bodova za preostalih pet godina. Osigurane su skupovima kredita klijentima banke Landsbankinn (25).

(43)

Prema Arionu, uvjeti ugovora LBI mogu se smatrati izravno usporedivima s uvjetima ugovora o kreditu. Razlike se mogu sažeto iskazati na sljedeći način:

(44)

Prema Arionu, sve navedene razlike između tih dvaju slučajeva idu u prilog ugovoru o kreditu i CBI-ju, odnosno veća kamatna stopa, manji iznos glavnice te vrjedniji skup kolaterala, unatoč činjenici da je u ovom slučaju riječ o privatnom zajmodavcu. Navedeno upućuje na to da su uvjeti financiranja za Arion prema ugovoru o kreditu bili u skladu s tada prevladavajućim tržišnim uvjetima.

(45)

Ukratko, Arion stoga tvrdi da se sklapanje ugovora o kreditu između CBI-ja i Ariona ne može smatrati državnom potporom u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u.

(46)

Ako Tijelo unatoč prethodno iznesenim argumentima smatra da mjere čine državnu potporu, Arion tvrdi da su te mjere spojive sa Sporazumom o EGP-u na temelju njegova članka 61. stavka 3. točke (b).

(47)

Budući da su predmetne mjere neodvojive od konačne dokapitalizacije Ariona i plana restrukturiranja koji je Arion dostavio Nadzornom tijelu, Arion tvrdi da se te mjere ne mogu izdvojiti iz ukupne ocjene Nadzornog tijela u tom predmetu. One su stoga obuhvaćene odlukom Nadzornog tijela o potpori za restrukturiranje Ariona.

(48)

Arionovo je mišljenje da bi Nadzorno tijelo, ako smatra da je moguće ponovno razmatrati određeni dio transakcije koja je već bila predmet revizije i koju je Nadzorno tijelo odobrilo u odluci o potpori za restrukturiranje Ariona, trebalo razmotriti ukupno činjenično i pravno stanje. Ocjena Nadzornog tijela o spojivosti predmetnih mjera, a posebno o tome jesu li ispunjeni kriteriji iz primjenjivih smjernica o državnim potporama, trebala bi stoga biti usklađena s procjenom iz odluke o potpori za restrukturiranje Ariona.

(49)

ISB je dostavio informacije o uvjetima sličnih obveznica osiguranih imovinom u Europi u vrijeme sklapanja ugovora s CBI-jem. Prema ISB-u, sličnim obveznicama osiguranima imovinom u Europi se u to vrijeme trgovalo uz premiju od 40 – 80 baznih bodova na vrijednosne papire uz državno jamstvo. ISB je dostavio grafički prikaz podataka iz 2009. iz triju zemalja, Francuske, Njemačke i Španjolske, o razlici u prinosima na pokrivene obveznice i državne obveznice. Prema indeksima iBoxx (26), razlike između kamata za pokrivene obveznice ponderirani su prosjek svih nepodmirenih obveza koje proizlaze iz pokrivenih obveznica iz tih predmetnih država, s prosječnim trajanjem indeksa u rasponu od pet do sedam godina.

(50)

Kao što je vidljivo iz grafikona, razlika u kamatama bila je vrlo promjenjiva tijekom tog razdoblja i u Španjolskoj je trenutačno negativna. U 2009. ta se razlika u tim trima državama kretala u rasponu od 40 do 160 baznih bodova.

(51)

U poglavljima u nastavku Nadležno tijelo ocjenjuje uključuju li ugovori o kreditu koje je CBI sklopio s ISB-om i Arionom državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u.

(52)

U smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u mjera se smatra državnom potporom ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: i. mjeru dodjeljuje država ili se mjera dodjeljuje putem državnih sredstava; ii. mjerom se poduzetniku dodjeljuje gospodarska prednost; iii. mjera je selektivna te iv. mjerom se narušava tržišno natjecanje i ona utječe na trgovinsku razmjenu između ugovornih stranaka.

(53)

Na samom početku treba podsjetiti da za monetarnu politiku ne postoji opće izuzeće od primjene propisa o državnim potporama (27). Isključenje pomoći za likvidnost od primjene propisa o državnim potporama, kako je navedeno u prethodnoj točki (21) ograničeno je na mjere koje ispunjavaju uvjete nabrojane u točki 51. Smjernica Nadzornog tijela o bankarstvu iz 2008. i točki 62. Smjernica Nadzornog tijela o bankarstvu iz 2013. (28) To neznači da su sve mjere središnjih banaka isključene iz primjene propisa o državnim potporama. Nadzorno tijelo u ovom predmetu smatra da dugoročni krediti CBI-ja ne ispunjavaju uvjete iz prethodno navedenih točaka iz Smjernica o bankarstvu iz 2008. i 2013. jer su bili povezani s mjerama restrukturiranja tih dviju banaka. Nadzorno tijelo stoga te mjere mora ocijeniti na temelju uvjeta iz članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u.

(54)

U skladu s člankom 61. stavkom 1. Sporazuma o EGP-u mjera koju dodjeljuje država ili mjera koja se dodjeljuje putem državnih sredstava smatra se državnom potporom.

(55)

Za potrebe članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u država znači sva tijela državne uprave, od tijela središnje vlasti do gradske ili najniže upravne razine te javna poduzeća i tijela (29).

(56)

Mjere koje su predmet provjere dodijeljene su u obliku ugovora o kreditu između CBI-ja, Ariona i ISB-a pod navodno povoljnim uvjetima.

(57)

Da bi se utvrdilo obuhvaćaju li dugoročni krediti CBI-ja državna sredstva, potrebno je ocijeniti mogu li se mjere središnje banke pripisati državi. Središnje su banke obično neovisne o središnjoj državi. No neovisnost neke institucije javnog sektora nije relevantna (30). Štoviše, općenito se smatra da je središnjim bankama povjerena javna zadaća. Nadzorno tijelo napominje da u skladu s dobro utvrđenom sudskom praksom financijska potpora institucije koja obavlja poslove od javnog interesa može dovesti do dodjele državne potpore (31). Stoga se i potpora središnje banke može pripisati državi i stoga može biti državna potpora (32). U skladu sa Smjernicama o bankarstvu iz 2013. sredstva koja središnja banka odobri određenim kreditnim institucijama obično podrazumijevaju prijenos državnih sredstava (33).

(58)

Međutim, izuzmu li se te napomene, ostaje otvoreno pitanje je li predmetne ugovore o kreditu dodijelila država ili su oni dodijeljeni putem državnih sredstava s obzirom na to da se u sljedećem odjeljku zaključuje da se tim mjerama bankama ne dodjeljuje gospodarska prednost.

(59)

Da bi se mjera smatrala državnom potporom u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u, njome se poduzetniku mora dodijeliti neka prednost.

(60)

U smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u, prednost je svaka gospodarska pogodnost koju poduzetnik ne bi ostvario u uobičajenim tržišnim uvjetima te se on njome dovodi u povoljniji položaj od konkurenata. Relevantan je samo učinak mjere na poduzetnika, a ne uzrok ili cilj intervencije države (34). Mjera koja se smatra državnom potporom može biti u obliku pozitivne gospodarske prednosti ili smanjenja gospodarskog opterećenja. Potonje je široka kategorija kojom su obuhvaćene sve mjere kojima se smanjuju naknade koje se obično podmiruju iz poduzetnikova proračuna. Odgovor na pitanje može li se sklapanje ugovora o kreditu smatrati dodjelom prednosti ISB-u i Arionu u konačnici ovisi o tome bi li privatni vjerovnik, koji se veličinom može usporediti s tim tijelom javne vlasti i koji posluje u istim tržišnim uvjetima, mogao dobiti sličan kredit sličnih uvjeta.

(61)

Da bi se utvrdilo je li tijelo javne vlasti postupilo kao što bi postupio svaki subjekt u tržišnom gospodarstvu u sličnoj situaciji, u obzir se uzimaju samo koristi i obveze povezane s ulogom države ili tijela javne vlasti kaogospodarskog subjekta i pritom se isključuju one koje su povezane s njegovom ulogom tijela javne vlasti (35). Štoviše, da bi se utvrdilo je li intervencija države u skladu s tržišnim uvjetima, nužno ju je prethodno provjeriti samo na temelju informacija koje su bile dostupne u vrijeme donošenja odluke o intervenciji. Osim toga, u nedostatku specifičnih tržišnih informacija o određenoj transakciji s dužničkim instrumentom, usklađenost dužničkog instrumenta s tržišnim uvjetima može se utvrditi usporedbom s usporedivim tržišnim transakcijama, odnosno usporednom analizom.

(62)

Test privatnog vjerovnika, koji su izradili i usavršili sudovi Europske unije (36), služi da se utvrdi mogu li se uvjeti podmirenja potraživanja javnog vjerovnika s mogućim drugačijim rokovima otplate, smatrati državnom potporom. Kada je država u položaju u kojem kao vjerovnik, a ne kao ulagatelj ili nositelj projekta, pokušava u što većoj mjeri naplatiti nepodmireno dugovanje, samo ublaženo postupanje koje se ogleda u odgodi plaćanja nije dovoljna pretpostavka povoljnog postupanja u smislu državne potpore. U tim okolnostima, postupanje javnog vjerovnika uspoređuje se s postupanjem hipotetskog privatnog vjerovnika u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Ključno je pitanje bi li privatni vjerovnik u sličnim okolnostima na sličan način postupio prema dužniku.

(63)

Prije ocjenjivanja ugovora o kreditu postavlja se pitanje ima li početno kašnjenje plaćanja, koje je po svemu sudeći trajalo otprilike od listopada 2008. do kraja 2009., karakter državne potpore. Odluke tijela javne vlasti o dopuštanju zakašnjelih otplata kredita obično predstavljaju pogodnost za dužnika i imaju karakter državne potpore. Iako bi privremena odgoda plaćanja vjerojatno odgovarala postupanju privatnog vjerovnika i stoga ne bi imala karakter državne potpore, takvo postupanje koje je u početku u skladu s tržišnim uvjetima može u slučajevima dugotrajnih kašnjenja plaćanja postati državna potpora (37).

(64)

Sa stajališta privatnog vjerovnika, pokretanje postupka naplate dospjelog potraživanja razumljivo je samo po sebi. Isto vrijedi i ako je poduzetnik koji je dužnik u financijskim poteškoćama te u slučaju insolventnosti. Privatni vjerovnici u takvim okolnostima obično nevoljko pristaju na dodatnu odgodu plaćanja, osim ako ona nije u njihovu interesu. S druge strane, dužniku u financijskim poteškoćama novi se krediti odobravaju samo pod strožim uvjetima, npr. s višom kamatnom stopom ili uz više instrumenata osiguranja jer je otplata dovedena u pitanje. Iznimke mogu biti opravdane u pojedinačnim slučajevima u kojima se nepokretanje postupka naplate čini gospodarski primjerenijom alternativom. Tako bi bilo u slučaju nepokretanja postupka naplate zbog znatno boljih izgleda za naplatu znatno većeg dijela potraživanja u usporedbi s drugim mogućim rješenjima ili ako bi se na taj način izbjegli veći gubici. Održanje poslovanja dužnikova poduzeća može biti u interesu privatnog vjerovnika, umjesto likvidacije njegove imovine kojom se, u određenim okolnostima, naplati samo dio duga. Privatni vjerovnik koji pristane odustati od pokretanja postupka naplate svojeg potraživanja u cijelosti obično od dužnika zahtijeva dodatne instrumente osiguranja. Kada to nije moguće, na primjer u slučajevima dužnika u financijskim poteškoćama, privatni vjerovnik tražit će jamstva za naknadu u najvećem mogućem iznosu nakon poboljšanja financijskog stanja dužnika. S dužnikom koji ne dostavi dovoljne instrumente osiguranja ili ne preuzme odgovarajuće obveze, privatni vjerovnik obično ne bi pristao na sklapanje sporazuma o reprogramiranju duga niti bi dužniku odobrio dodatne kredite.

(65)

Kad je riječ o početnom kašnjenju plaćanja, CBI tvrdi da se dogovor o plaćanju s ISB-om iz rujna 2009. i s Kaupthingom iz studenoga 2009. ne može smatrati kašnjenjem i to zbog iznimnih okolnosti koje su na Islandu prevladavale nakon urušavanja bankovnog sustava u listopadu 2008. Tijekom razdoblja od urušavanja do namirenja potraživanja na Islandu se provodilo sveobuhvatno restrukturiranje banaka uz pomoć MMF-a, uz veliku nesigurnost u pogledu fer vrednovanja imovine banaka. Stoga je CBI-ju kao vjerovniku banaka trebalovremena za odgovarajuću ocjenu imovine koja je poslužila kao kolateral. Nadzorno je tijelo ocijenilo te argumente i smatra da je postupanje CBI-ja u pogledu početnog kašnjenja u skladu s testom privatnog vjerovnika.

(66)

Nadalje, Nadzorno tijelo treba ocijeniti bi li privatni vjerovnik sa sličnim kratkoročnim potraživanjima od banaka koje su u statusu neispunjavanja obveza pristao na prijenos portfelja stambenih kredita u prethodno utvrđenim uvjetima i bi li nakon toga s novim bankama sklopio ugovore o kreditu s istim uvjetima.

(67)

Nadzorno tijelo smatra da u situaciji u kojoj se CBI našao ujesen 2008., nakon propasti banaka Glitnir i Kaupthing, nije bilo realno očekivati naplatu kolaterala poput predmetnih u slučaju Ariona i ISB-a. Uzimajući u obzir da se poslovanje Ariona i ISB-a velikim dijelom odnosilo na kreditiranje klijenata, namirenje iz tih kolaterala ugrozilo bi financijsku stabilnost Ariona i ISB-a i odvelo ih u stečaj. Postupak naplate kolaterala uzrokovao bi i dodatne administrativne troškove za CBI. Štoviše, da su kreditni portfelji ponuđeni na prodaju, ni CBI ne bi mogao ponuditi jamstvo za prihvatljivu naplatu i vrlo je vjerojatno da ulagatelji s dovoljno kapitala ne bi ni bili spremni kupiti te portfelje s obzirom na tadašnje stanje islandskog tržišta. Stoga bi CBI namirenjem iz portfelja stambenih kredita, bilo pokretanjem postupka naplate kolaterala bilo u postupku stečaja, u konačnici naplatio manji iznos kratkoročnog duga.

(68)

CBI je stoga u toj situaciji odlučio sklopiti ugovore o kreditiranju kako bi osigurao naplatu svojih potraživanja u cijelosti, s kamatama i bez administrativnih troškova. Ugovori o kreditu sklopljeni su da bi se naplatio što veći iznos potraživanja.

(69)

Nadzorno tijelo na temelju tih elemenata smatra da je CBI sklapanjem ugovora o kreditu pokušao naplatiti što veći iznos svojih potraživanja.

(70)

Nadzorno tijelo mora ocijeniti bi li uvjeti ugovora o kreditu, a posebno primijenjene kamatne stope, bili dovoljno dobri za privatnog vjerovnika kako bi se ispunili zahtjevi testa privatnog vjerovnika.

(71)

Nadzorno tijelo navelo je u Odluci br. 208/15/COL da je bilo teško utvrditi odgovarajuće referentne vrijednosti za kamatne stope tijekom financijske krize. Zbog toga su ISB, Arion i CBI dostavili dodatne informacije i komentare.

(72)

ISB tvrdi da su kamatne stope u skladu s ondašnjim kamatnim stopama za slične obveznice osigurane imovinom. Obveznica ISB-a izdana je s rokom dospijeća od deset godina, kamatnom stopom od 4,5 % povezanom s indeksom potrošačkih cijena, vrlo visokog stupnja kolateralizacije s koeficijentom LTV od 70 %. Kamatna stopa utvrđena je na dan izdanja na razini od oko 50 baznih bodova uz obveznice Fonda za financiranje stanogradnje osigurane državnim jamstvom. Usporedbe radi, u to su vrijeme u Europi uobičajene stope za slične vrijednosne papire osigurane imovinom bile na razini 40 – 80 baznih bodova više od vrijednosnica osiguranih državnim jamstvom. ISB je dostavio i grafički prikaz razlika u kamatama u Francuskoj, Njemačkoj i Španjolskoj, koje su se u 2009. kretale u rasponu od 40 do 160 baznih bodova.

(73)

Slično i Arion tvrdi da je njegov ugovor o kreditu s CBI-jem sklopljen pod tržišnim uvjetima. Arion ga među ostalim uspoređuje s ugovorom koji su sklopili NBI i LBI. Oba su ugovora sklopljena otprilike u isto vrijeme, odnosno krajem 2009. i početkom 2010., i odnose se na sličan postupak naplate potraživanja. Usporedba upućuje na to da su uvjeti Arionova ugovora o kreditu bili stroži od uvjeta LBI-jeva ugovora, u kojem je sudjelovao privatni vjerovnik. Sve upućuje na to da su u LBI-jevu ugovoru kamatne stope bile niže, da je glavnica bila veća, da je vrijednost kolaterala bila manja i da su ti instrumenti bili u manjoj mjeri diversificirani nego u Arionovu ugovoru u kreditu.

(74)

Arion je dopisom od 31. ožujka 2015. (38) dostavio dodatne informacije o pokrivenim obveznicama i nadređenim neosiguranim obveznicama koje su europske banke izdale u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2010. S obzirom na to da je kredit CBI-ja osiguran prije svega hipotekom, Arion tvrdi da se može usporediti s pokrivenim obveznicama osiguranima hipotekom na stambene nekretnine koje su europske banke izdale tijekom2009. Kako je prethodno navedeno, prema podacima koje je Arion dostavio, razlikai zmeđu kamatnih stopa koje su europske banke plaćale i kamatnih stopa za međubankovne pozajmice kretala se u rasponu od 0,1 % do 1,90 % i pritom je medijan te razlike iznosio 0,72 %. Najvišu kamatnu stopu za pokrivene obveznice platili su Bank of Ireland u rujnu 2009. (1,9 % veća od kamatne stope za međubankovne pozajmice) te EBS Mortgage Finance iz Irske u studenome 2009. (1,75 % veća od kamatne stope za međubankovne pozajmice).

(75)

CBI tvrdi i da su uvjeti ugovora o kreditu, odnosno kamatne stope i instrumenti osiguranja, bili povoljni za CBI. CBI smatra da na to upućuju dostupne informacije o instrumentima izdanima u svijetu (prema prethodno navedenoj dokumentaciji koju je dostavio Arion), ali i uvjeti ugovora o drugim instrumentima koji su sklopljeni u to vrijeme, uključujući i LBI-jev ugovor.

(76)

Nadzorno tijelo napominje da su CBI i banke sklopili ugovore o kreditu s kamatnom stopom LIBOR + 3,00 % te da su oni bili osigurani hipotekom na nekretnine i drugom imovinom. Informacije koje su dostavili ISB i Arion upućuju na to da je ta kamatna stopa znatno viša od prosječnih kamatnih stopa za ugovore o usporedivim dužničkim instrumentima koji su sklopljeni u to vrijeme te da čak premašuje tadašnje najveće troškove financiranja u svim drugim europskim bankama s hipotekom kao instrumentom osiguranja (npr. Bank of Ireland, stope za međubankovne pozajmice +1,9 %). Nadzorno tijelo smatra da su informacije o usporedivim dužničkim instrumentima koje su dostavile banke pouzdane te da vjerno oslikavaju tržišne uvjete koji su postojali u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Štoviše, budući da su te kamatne stope dogovorile privatne stranke, Nadzorno tijelo smatra da su primjerenije referentne vrijednosti za utvrđivanje tržišnih kamatnih stopa u to vrijeme nego što su to kreditne marže na osnovi nastanka statusa neispunjavanja obveza na ugovore o razmjeni i kamatne stope na obveznice Fonda za financiranje stanogradnje koje je naveo podnositelj pritužbe.

(77)

Kad je riječ o ugovoru o kreditu sklopljenom s Arionom, Nadzorno tijelo napominje da je kredit bio u inozemnim valutama, a ne u ISK. Međutim, kako je Arion napomenuo, ta promjena valute bila je u skladu s uvjetima ugovora o namiri kojim je bilo predviđeno da Arion plati kamate i rate kredita u inozemnim valutama u mjeri u kojoj su banka i Arion, uz odobrenje zajmodavca, mogli mijenjati valutu dijela ili cijelog iznosa duga. Kao što je prethodno navedeno, Nadzorno je tijelo odlukom o potpori za restrukturiranje Ariona već preispitalo i odobrilo uvjete ugovora o namiri. Štoviše, kako je Arion naveo, zbog strogih ograničenja prekograničnog kretanja kapitala i s time povezanih deviznih transakcija nametnutih Islandu privatni bi vjerovnik najvjerojatnije dao prednost inozemnim valutama, a ne ISK. Takva promjena valute bila bi stoga prednost samo za vjerovnika, a ne i za dužnika.

(78)

Uzimajući u obzir tadašnje tržišne parametre i predočene dokaze, Nadzorno tijelo zaključuje da bi uvjeti kreditiranja općenito, a kamatne stope posebno, iz ugovora o kreditu bili jednako prihvatljivi privatnom vjerovniku koji bi se našao u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

(79)

U svjetlu navedenoga, Nadzorno tijelo zaključuje da ugovorima o kreditu sklopljenim između CBI-ja i ISB-a, odnosno Ariona, ni ISB-u ni Arionu nije dodijeljena gospodarska prednost.

(80)

Mjera se smatra državnom potporom u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u ako je selektivna i ako se njome narušava tržišno natjecanje te ako ona utječe na trgovinu između ugovornih stranaka. Međutim, s obzirom na to da je Nadzorno tijelo zaključilo da u predmetnom slučaju nije dodijeljena gospodarska prednost te da stoga nisu ispunjeni kumulativni uvjeti za postojanje državne potpore, Nadzorno tijelo u tom smislu ne mora provoditi dodatne ocjene.

(81)

Na temelju navedene ocjene, Nadzorno tijelo smatra da ugovori o kreditu koje je CBI sklopio s ISB-om i Arionom ne čine državnu potporu u smislu članka 61. stavka 1. Sporazuma o EGP-u.