7.10.2017

Službeni list Europske unije

L 259/2

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/1798

оd 2. lipnja 2017.

o dopuni Uredbe (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na posebne zahtjeve u pogledu sastojaka i informacija za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 12. lipnja 2013. o hrani za dojenčad i malu djecu, hrani za posebne medicinske potrebe i zamjeni za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 92/52/EEZ, direktiva Komisije 96/8/EZ, 1999/21/EZ, 2006/125/EZ i 2006/141/EZ, Direktive 2009/39/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 41/2009 i (EZ) br. 953/2009 (1), a posebno njezin članak 11. stavak 1. točke (a), (c) i (d),

budući da:

(1)	Uredbom Komisije 96/8/EZ (2) utvrđena su usklađena pravila o hrani namijenjenoj smanjenju tjelesne težine pri energetski ograničenim dijetama i obuhvaćeni su proizvodi definirani u Uredbi (EU) br. 609/2013 kao proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti.

(2)

Uredbom (EU) br. 609/2013 stavljena je izvan snage Direktiva 96/8/EZ i utvrđeni opći zahtjevi u pogledu sastojaka i informacija za različite kategorije hrane, uključujući proizvode koji su definirani kao zamjena za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti. Kako bi Komisija mogla ispuniti obvezu donošenja posebnih propisa u pogledu sastojaka i informacija za proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti, potrebno je daljnje mjere temeljiti na odredbama Direktive 96/8/EZ jer je tim odredbama na zadovoljavajući način osigurano slobodno kretanje hrane koja se predstavlja kao zamjena za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti, a ujedno je zajamčena visoka razina zaštite javnog zdravlja.

(3)

Zamjena za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti složen je proizvod koji je posebno oblikovan za odrasle osobe koje su pretile ili imaju prekomjernu tjelesnu težinu i namjeravaju smanjiti tjelesnu težinu. Osnovni sastav proizvoda za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti mora zadovoljavati dnevne prehrambene potrebe zdravih odraslih osoba koje su pretile ili imaju prekomjernu tjelesnu težinu u okviru energetski ograničenih dijeta namijenjenih smanjenju tjelesne težine, kako je utvrđeno općeprihvaćenim znanstvenim podacima.

(4)

Kako bi se zajamčila sigurnost i primjerenost proizvoda za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti, trebalo bi utvrditi detaljne zahtjeve u pogledu njihova sastava, uključujući zahtjeve u pogledu energetske vrijednosti te sadržaja makronutrijenata i mikronutrijenata. Ti bi se zahtjevi trebali temeljiti na najnovijim znanstvenim savjetima Europske agencije za sigurnost hrane (dalje u tekstu: „Agencija”) (3) na tu temu.

(5)

Kako bi se osigurale inovacije i razvoj proizvoda, trebalo bi omogućiti da se u proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti dobrovoljno dodaju sastojci, uz obraćanje posebne pozornosti na prehrambena vlakna, koji nisu obuhvaćeni posebnim zahtjevima ove Uredbe. Svi sastojci koji se upotrebljavaju u proizvodnji proizvoda za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti trebali bi biti primjereni za zdrave odrasle osobe koje su pretile ili imaju prekomjernu tjelesnu težinu, a njihovu je primjerenost, prema potrebi, trebalo dokazati odgovarajućim istraživanjima. Za dokazivanje te primjerenosti odgovorni su subjekti u poslovanju s hranom, a primjerenost u svakom slučaju zasebno razmatraju nacionalna nadležna tijela.

(6)

Proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti moraju biti u skladu s Uredbom (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Kako bi se u obzir uzela specifična priroda proizvoda za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti, trebalo bi, prema potrebi, utvrditi dodatke tim općim pravilima i iznimke od njih.

(7)

Nužno je navesti nutritivnu deklaraciju proizvoda za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti kako bi se zajamčilo da je na primjereni način upotrebljavaju zdrave odrasle osobe koje su pretile ili imaju prekomjernu tjelesnu težinu koje konzumiraju tu hranu i zdravstveni stručnjaci koji u određenim slučajevima mogu dati savjete o njezinoj primjerenosti. Stoga bi u cilju pružanja potpunijih informacija nutritivna deklaracija trebala sadržavati više podataka nego što je propisano Uredbom (EU) br. 1169/2011. Osim toga, navođenje nutritivne deklaracije moralo bi biti obvezno za sve proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti, bez obzira na veličinu ambalaže ili spremnika, te se stoga ne bi trebala primjenjivati iznimka predviđena u točki 18. Priloga V. Uredbi (EU) br. 1169/2011.

(8)

Kako bi pružila odgovarajuće informacije i olakšala uspoređivanje proizvoda, nutritivna deklaracija proizvoda za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti trebala bi biti izražena po obroku i/ili jedinici konzumacije te u odnosu na ukupni dnevni obrok. Te bi informacije usto trebale upućivati na proizvod koji je spreman za konzumaciju nakon pripreme u skladu s uputama proizvođača.

(9)

U članku 30. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1169/2011 naveden je ograničen broj hranjivih tvari koje se mogu dobrovoljno navesti na nutritivnoj deklaraciji hrane. U Prilogu Uredbi (EU) br. 609/2013 navodi se niz tvari koje se mogu dodati proizvodima za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti, od kojih neki nisu obuhvaćeni člankom 30. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1169/2011. Kako bi se osigurala pravna jasnoća, trebalo bi eksplicitno utvrditi da se na nutritivnoj deklaraciji proizvoda za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti smiju navesti te tvari. Osim toga, u određenim bi slučajevima detaljnije informacije o ugljikohidratima i mastima u proizvodu mogle biti korisne potrošačima i zdravstvenim stručnjacima. Subjektima u poslovanju s hranom stoga bi se trebalo dopustiti da dobrovoljno navedu te informacije.

(10)

Zdrave odrasle osobe koje su pretile ili imaju prekomjernu tjelesnu težinu mogu imati drugačije prehrambene potrebe od opće populacije. Osim toga, zamjena za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti hrana je koja u potpunosti zamjenjuje ukupan dnevni unos hrane. Iz tih razloga, navođenjem nutritivnih informacija o energetskoj vrijednosti i količini hranjivih tvari u proizvodima za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti u obliku postotka vrijednosti dnevnog preporučenog unosa utvrđenog za opću populaciju u Uredbi (EU) br. 1169/2011 obmanulo bi se potrošače i stoga se ono ne bi smjelo dopustiti.

(11)	Izjave u vezi s „vrlo niskim” ili „niskim” kalorijskim vrijednostima proizvoda za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti mogu potrošačima pružiti korisne informacije. Stoga je potrebno utvrditi pravila u pogledu takvih dobrovoljnih izjava.

(12)

Prehrambene i zdravstvene tvrdnje promotivni su alati koje subjekti u poslovanju s hranom dobrovoljno upotrebljavaju u poslovnoj komunikaciji u skladu s pravilima iz Uredbe (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (5). S obzirom na posebnu ulogu proizvoda za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti u prehrani osoba koje ih konzumiraju, za te se proizvode ne bi smjelo dopustiti navođenje prehrambenih i zdravstvenih tvrdnji. No, uzimajući u obzir činjenicu da informacije o prisutnosti prehrambenih vlakana u proizvodima za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti mogu potrošačima biti korisne, trebalo bi donijeti odredbu kojom se uz određene uvjete dopušta navođenje prehrambenih tvrdnji o dodatku prehrambenih vlakana.

(13)

Direktivom 96/8/EZ propisano je da se prehrambena vlakna dodaju proizvodima za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti. Zbog nepostojanja znanstvenih dokaza Agencija u svojem posljednjem mišljenju nije mogla utvrditi minimalni sadržaj prehrambenih vlakana. Iz tih je razloga potrebno zadržati minimalnu količinu prehrambenih vlakana propisanu Direktivom 96/8/EZ ako ih se dodaje proizvodima za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti.

(14)

U članku 17. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (6) od država članica se zahtijeva da izvršavaju propise o hrani te prate i provjeravaju ispunjavaju li subjekti u poslovanju s hranom i hranom za životinje zahtjeve u svim fazama proizvodnje, prerade i distribucije. U tom kontekstu, kako bi se olakšao učinkovit službeni nadzor hrane za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti, subjekti u poslovanju s hranom koji na tržište stavljaju takve proizvode trebali bi nadležnim nacionalnim tijelima dostaviti model korištene oznake i sve relevantne informacije koje nadležna tijela smatraju potrebnima za provjeru usklađenosti s ovom Uredbom, osim ako države članice imaju drugačiji učinkovit sustav nadzora.

(15)	Kako bi se subjektima u poslovanju s hranom omogućila prilagodba novim zahtjevima koja može uključivati tehničku prilagodbu postupka proizvodnje predmetnih proizvoda, ova bi se Uredba trebala primjenjivati od datuma pet godina nakon njezina stupanja na snagu,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju sljedeći posebni zahtjevi u pogledu proizvoda za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti:

(a)	zahtjevi u pogledu sastojaka;

(b)	zahtjevi u pogledu označivanja, predstavljanja i oglašavanja;

(c)	zahtjevi za obavješćivanje radi stavljanja proizvoda na tržište.

Članak 2.

Stavljanje na tržište

1. Naziv proizvoda pod kojim se prodaje hrana obuhvaćena člankom 2. stavkom 2. točkom (h) Uredbe (EU) br. 609/2013 jest „zamjena za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti”.

2. Proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti smiju se stavljati na tržište samo ako su u skladu s ovom Uredbom.

Članak 3.

Zahtjevi u pogledu sastojaka

1. Proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti moraju biti u skladu sa zahtjevima u pogledu sastojaka utvrđenima u Prilogu I., uzimajući u obzir specifikacije u Prilogu II.

2. Zahtjevi u pogledu sastojaka utvrđeni u Prilogu I. primjenjuju se na hranu koja je spremna za konzumaciju i stavljena na tržište kao takva ili nakon pripreme u skladu s uputama proizvođača.

3. Proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti smiju sadržavati druge sastojke osim tvari navedenih u Prilogu I. samo ako je njihova primjerenost utvrđena općeprihvaćenim znanstvenim podacima.

Članak 4.

Posebni zahtjevi u pogledu informacija o hrani

1. Uz obvezne podatke navedene u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1169/2011, dodatni obvezni podaci za proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti jesu sljedeći:

(a)	izjava da je proizvod namijenjen samo zdravim odraslim osobama koje su pretile ili imaju prekomjernu tjelesnu težinu i namjeravaju smanjiti tjelesnu težinu;

(b)	izjava da bez stručnog medicinskog mišljenja proizvod ne bi trebale upotrebljavati trudnice ili dojilje, adolescenti ili osobe koji imaju zdravstvenih problema;

(c)	izjava o važnosti dovoljnog dnevnog unosa tekućine;

(d)	izjava da proizvod pruža odgovarajuće dnevne količine svih osnovnih hranjivih tvari ako se upotrebljava u skladu s uputama za uporabu;

(e)	izjava da bez stručnog medicinskog mišljenja zdrave odrasle osobe koje su pretile ili imaju prekomjernu tjelesnu težinu proizvod ne bi trebale upotrebljavati duže od osam tjedana ili u više kraćih razdoblja;

(f)	upute za pravilnu pripremu, prema potrebi, i izjava o važnosti pridržavanja tih uputa;

(g)	ako proizvod, ako se upotrebljava prema uputama proizvođača, pruža dnevni unos veći od 20 g poliola dnevno, izjava da ta hrana može imati laksativni učinak;

(h)	ako proizvodu nisu dodana prehrambena vlakna, izjava da se mora zatražiti stručno medicinsko mišljenje u pogledu mogućnosti da se proizvodu dodaju prehrambena vlakna.

2. Ako se nalaze na ambalaži ili na njoj pričvršćenoj oznaci, obvezni podaci navedeni u stavku 1. navode se na način da ispunjavaju zahtjeve utvrđene u članku 13. stavcima 2. i 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011.

3. Pri označivanju, predstavljanju i oglašavanju proizvoda za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti ni na koji se način ne smije upućivati na brzinu ili količinu smanjenja tjelesne težine koje može biti posljedica njezine uporabe.

Članak 5.

Posebni zahtjevi u pogledu nutritivne deklaracije

1. Osim informacija iz članka 30. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1169/2011, na obveznoj nutritivnoj deklaraciji za proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti navodi se količina svih mineralnih tvari i svih vitamina navedenih u Prilogu I. ovoj Uredbi koji su prisutni u proizvodu.

Obvezna nutritivna deklaracija za proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti uključuje i količinu prisutnog kolina te, ako su dodana, prehrambenih vlakana.

2. Uz podatke iz članka 30. stavka 2. točaka (a) do (e) Uredbe (EU) br. 1169/2011, sadržaju obvezne nutritivne deklaracije za proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti može se dodati sljedeće:

(a)	količine sastavnih dijelova masti i ugljikohidrata;

(b)	količine bilo koje tvari navedene u Prilogu Uredbi (EU) br. 609/2013, ako navođenje tih tvari nije obuhvaćeno stavkom 1. ovog članka;

(c)	količina bilo koje tvari dodane proizvodu na temelju članka 3. stavka 3.

3. Odstupajući od članka 30. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1169/2011, informacije navedene na obveznoj nutritivnoj deklaraciji za proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti ne navode se ponovno na oznaci.

4. Nutritivna deklaracija obvezna je za sve proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti, bez obzira na veličinu najveće površine ambalaže ili spremnika.

5. Sve hranjive tvari obuhvaćene nutritivnom deklaracijom za proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti moraju ispunjavati zahtjeve iz članaka 31. do 35. Uredbe (EU) br. 1169/2011.

6. Odstupajući od članka 31. stavka 3., članka 32. stavka 2. i članka 33. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1169/2011, energetska vrijednost i količine hranjivih tvari u proizvodima za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti izražavaju se u odnosu na ukupni dnevni obrok i po obroku i/ili jedinici konzumacije hrane spremne za uporabu nakon pripreme u skladu s uputama proizvođača. Ako je potrebno, podaci se usto mogu navesti i za 100 g ili 100 ml hrane kako se prodaje.

7. Odstupajući od članka 32. stavaka 3. i 4. Uredbe (EU) br. 1169/2011, energetska vrijednost i količina hranjivih tvari u proizvodima za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti ne izražavaju se u obliku postotka preporučenih unosa iz Priloga XIII. toj uredbi.

8. Podaci navedeni na nutritivnoj deklaraciji za proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti koji nisu navedeni u Prilogu XV. Uredbi (EU) br. 1169/2011 navode se nakon najrelevantnijeg unosa u tom prilogu kojem pripadaju ili čiji su sastavni dio.

Podaci koji nisu navedeni u Prilogu XV. Uredbi (EU) br. 1169/2011, a koji ne pripadaju ili nisu sastavni dijelovi ni jednog unosa iz tog priloga, navode se na nutritivnoj deklaraciji nakon posljednjeg unosa u tom prilogu.

Količina natrija navodi se zajedno s ostalim mineralima i može se ponoviti uz oznaku sadržaja soli kako slijedi: „Sol: X g (od čega natrij: Y mg)”.

9. Izjava „prehrana s vrlo niskim unosom kalorija” smije se koristiti za proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti uz uvjet da je sadržaj energije proizvoda manji od 3 360 kJ na dan (800 kcal na dan).

10. Izjava „prehrana s niskim unosom kalorija” smije se koristiti za proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti uz uvjet da je sadržaj energije proizvoda između 3 360 kJ na dan (800 kcal na dan) i 5 040 kJ na dan (1 200 kcal na dan).

Članak 6.

Prehrambene i zdravstvene tvrdnje

1. Prehrambene i zdravstvene tvrdnje ne navode se na proizvodima za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti.

2. Odstupajući od stavka 1., prehrambena tvrdnja „dodana vlakna” smije se koristiti za proizvode za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti uz uvjet da sadržaj prehrambenih vlakana u proizvodu nije manji od 10 g.

Članak 7.

Obavješćivanje

Kad se proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti stavljaju na tržište, subjekti u poslovanju s hranom obavješćuju nadležno tijelo svake države članice u kojoj je predmetni proizvod stavljen na tržište o informacijama na oznaci tako da mu pošalju model oznake koja se upotrebljava na proizvodu te o svim ostalim informacijama koje nadležno tijelo može razumno zatražiti radi utvrđivanja usklađenosti s ovom Uredbom, osim ako država članica izuzme subjekt u poslovanju s hranom od te obveze u okviru nacionalnog sustava kojim se jamči učinkovit nadzor nad predmetnim proizvodom.

Članak 8.

Upućivanja na Direktivu 96/8/EZ

Upućivanja na Direktivu 96/8/EZ u drugim aktima tumače se kao upućivanja na ovu Uredbu.

Članak 9.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Počinje se primjenjivati 27. listopada 2022.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 2. lipnja 2017.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) SL L 181, 29.6.2013., str. 35.

(2) Direktiva Komisije 96/8/EZ od 26. veljače 1996. o hrani namijenjenoj smanjenju tjelesne težine pri energetski ograničenim dijetama (SL L 55, 6.3.1996., str. 22.).

(3) Znanstveni odbor EFSA-e za dijetetske proizvode, prehranu i alergije, 2015. Znanstveno mišljenje o osnovnom sastavu zamjene za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti, EFSA Journal 2015;13(1):3957 i Znanstveni odbor EFSA-e za dijetetske proizvode, prehranu i alergije, 2016. Znanstveno mišljenje o referentnim prehrambenim vrijednostima za unos kolina, EFSA Journal 2016;14(8):4484.

(4) Uredba (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o informiranju potrošača o hrani, izmjeni uredbi (EZ) br. 1924/2006 i (EZ) br. 1925/2006 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Komisije 87/250/EEZ, Direktive Vijeća 90/496/EEZ, Direktive Komisije 1999/10/EZ, Direktive 2000/13/EZ Europskog parlamenta i Vijeća, direktiva Komisije 2002/67/EZ i 2008/5/EZ i Uredbe Komisije (EZ) br. 608/2004 (SL L 304, 22.11.2011., str. 18.).

(5) Uredba (EZ) br. 1924/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. prosinca 2006. o prehrambenim i zdravstvenim tvrdnjama koje se navode na hrani (SL L 404, 30.12.2006., str. 9.).

(6) Uredba (EZ) br. 178/2002 Europskog parlamenta i Vijeća od 28. siječnja 2002. o utvrđivanju općih načela i uvjeta zakona o hrani, osnivanju Europske agencije za sigurnost hrane te utvrđivanju postupaka u područjima sigurnosti hrane (SL L 31, 1.2.2002., str. 1.).

PRILOG I.

Zahtjevi u pogledu sastojaka iz članka 3.

1. ENERGIJA

Energija koju pružaju proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti ne smije biti manja od 2 510 kJ (600 kcal) i ne smije premašivati 5 020 kJ (1 200 kcal) za ukupni dnevni obrok.

2. BJELANČEVINE

2.1. Količina bjelančevina koje sadržavaju proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti ne smije biti manja od 75 g i ne smije premašivati 105 g za ukupni dnevni obrok.

2.2. Za potrebe točke 2.1. „bjelančevina” se tumači kao bjelančevina čiji stupanj probavljivosti proteina temeljen na aminokiselinskom omjeru (Protein Digestibility-Corrected Amino Acid Score) iznosi 1,0 u usporedbi s referentnom bjelančevinom utvrđenom u Prilogu II.

2.3. Dodavanje aminokiselina dopušteno je isključivo za poboljšanje hranjive vrijednosti bjelančevina koje sadržavaju proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti i samo u količinama koje su potrebne za tu namjenu.

3. KOLIN

Količina kolina koji sadržavaju proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti ne smije biti manja od 400 mg za ukupni dnevni obrok.

4. MASTI

4.1. Linolna kiselina

Količina linolne kiseline koju sadržavaju proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti ne smije biti manja od 11 g za ukupni dnevni obrok.

4.2. Alfa-linolenska kiselina

Količina alfa-linolenske kiseline koju sadržavaju proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti ne smije biti manja od 1,4 g za ukupni dnevni obrok.

5. UGLJIKOHIDRATI

Količina ugljikohidrata koje sadržavaju proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti ne smije biti manja od 30 g za ukupni dnevni obrok.

6. VITAMINI I MINERALI

Proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti moraju sadržavati najmanje one količine vitamina i minerala koje su navedene u tablici 1. za ukupni dnevni obrok.

Proizvodi za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti ne smiju sadržavati više od 250 mg magnezija za ukupni dnevni obrok.

Tablica 1.

Vitamin A	(μg RE (1))	700
Vitamin D	(μg)	10
Vitamin E (2)	(mg)	10
Vitamin C	(mg)	110
Vitamin K	(μg)	70
Tiamin	(mg)	0,8
Riboflavin	(mg)	1,6
Niacin	(mg-NE (3))	17
Vitamin B6	(mg)	1,6
Folat	(μg-DFE (4))	330
Vitamin B12	(μg)	3
Biotin	(μg)	40
Pantotenska kiselina	(mg)	5
Kalcij	(mg)	950
Fosfor	(mg)	730
Kalij	(g)	3,1
Željezo	(mg)	9
Cink	(mg)	9,4
Bakar	(mg)	1,1
Jod	(μg)	150
Molibden	(μg)	65
Selen	(μg)	70
Natrij	(mg)	575
Magnezij	(mg)	150
Mangan	(mg)	3
Klorid	(mg)	830

(1) Ekvivalenti retinola.

(2) Aktivnost vitamina E u obliku RRR-α-tokoferola.

(3) Ekvivalenti niacina.

(4) Ekvivalenti prehrambenog folata: 1 μg DFE = 1 μg folat iz hrane = 0,6 μg folne kiseline iz zamjene za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti.

PRILOG II.

Pregled potreba za aminokiselinama (1)

	g/100 g bjelančevina
Cistin + metionin	2,2
Histidin	1,5
Izoleucin	3,0
Leucin	5,9
Lizin	4,5
Fenilalanin + tirozin	3,8
Treonin	2,3
Triptofan	0,6
Valin	3,9

(1) Svjetska zdravstvena organizacija/Organizacija Ujedinjenih naroda za hranu i poljoprivredu/Sveučilište Ujedinjenih naroda), 2007. Potrebe za bjelančevinama i aminokiselinama u ljudskoj prehrani. Izvješće sa zajedničkog stručnog savjetovanja WHO-a/FAO-a/UNU-a. (Tehničko izvješće WHO-a br. 935, 284 str.).

7.10.2017

Službeni list Europske unije

L 259/11

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/1799

оd 12. lipnja 2017.

o dopuni Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu izuzeća određenih središnjih banaka trećih zemalja od zahtjeva za transparentnost prije i poslije trgovanja pri provedbi monetarne politike, devizne politike i politike financijske stabilnosti

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištima financijskih instrumenata i izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (1), a posebno njezin članak 1. stavak 9.,

budući da:

(1)

Transakcije u kojima su članovi Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) druge ugovorne strane izuzete su od zahtjeva za transparentnost trgovanja u skladu s člankom 1. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 600/2014 ako se te transakcije provode u svrhu monetarne politike, devizne politike i politike financijske stabilnosti.

(2)

Takvo izuzeće iz područja primjene Uredbe (EU) br. 600/2014 može se u skladu s člankom 1. stavkom 9. Uredbe (EU) br. 600/2014 proširiti na središnje banke trećih zemalja koje ispunjavaju relevantne zahtjeve i na Banku za međunarodne namire, koja se za potrebe ovog izuzeća smatra sličnom središnjoj banci treće zemlje na temelju članka 1. stavka 9. Uredbe (EU) br. 600/2014. Komisija je u tu svrhu izradila i Europskom parlamentu i Vijeću podnijela izvješće u kojem je ocijenila međunarodni tretman središnjih banaka u trećim zemljama. Izvješće sadržava analizu tretmana središnjih banaka, među ostalim i članova ESSB-a, u pravnom okviru trećih zemalja i mogući utjecaj Unijinih regulatornih zahtjeva za objavu na transakcije središnjih banaka trećih zemalja. U izvješću je na temelju te analize zaključeno da je od obveze u pogledu transparentnosti trgovanja iz Uredbe (EU) br. 600/2014 potrebno izuzeti neke središnje banke trećih zemalja i da je stoga izuzeće primjereno proširiti na središnje banke tih trećih zemalja.

(3)	Popis izuzetih središnjih banaka trećih zemalja utvrđen u ovoj Uredbi trebalo bi prema potrebi preispitati, među ostalim i radi proširenja izuzeća, ako je potrebno, na druge središnje banke trećih zemalja koje još nisu uvrštene na popis ili uklanjanja takvih javnih subjekata s popisa.

(4)	Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stručne skupine Europskog odbora za vrijednosne papire,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Izuzete središnje banke trećih zemalja

(članak 1. stavak 9. Uredbe (EU) br. 600/2014)

Članak 1. stavak 6. i članak 1. stavak 7. Uredbe (EU) br. 600/2014 primjenjuju se na Banku za međunarodne namire i središnje banke trećih zemalja navedene u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 12. lipnja 2017.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) SL L 173, 12.6.2014., str. 84.

PRILOG

Australija:

—	Središnja banka Australije;

Brazil:

—	Središnja banka Brazila;

Kanada:

—	Središnja banka Kanade;

Posebno upravno područje Hong Kong:

—	Monetarno tijelo Hong Konga;

Indija:

—	Središnja banka Indije;

Japan:

—	Središnja banka Japana;

Meksiko:

—	Središnja banka Meksika;

Republika Koreja:

—	Središnja banka Koreje;

Singapur:

—	Monetarno tijelo Singapura;

10.

Švicarska:

—	Švicarska narodna banka;

11.

Turska:

—	Središnja banka Republike Turske;

12.

Sjedinjene Američke Države:

—	Sustav federalnih rezervi;

13.	Banka za međunarodne namire.

7.10.2017

Službeni list Europske unije

L 259/14

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) 2017/1800

оd 29. lipnja 2017.

o izmjeni Delegirane uredbe (EU) br. 151/2013 o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 4. srpnja 2012. o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj strani i trgovinskom repozitoriju (1), a posebno njezin članak 81. stavak 5.,

budući da:

(1)

Primjenom Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 151/2013 (2) utvrđeno je da zbog nepostojanja posebnih standarda za pristup podacima te za agregiranje i usporedbu podataka nastaju strukturni nedostatci. Nedostatak standardiziranih podataka, jednoobrazne funkcionalnosti i standardiziranog formata poruke ometao je izravan i trenutačan pristup i time sprječavao subjekte iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 da učinkovito procjenjuju sistemski rizik i izvršavaju svoje odgovornosti i mandate.

(2)

Kako bi se te prepreke uklonile, potrebno je Delegiranu uredbu (EU) br. 151/2013 izmijeniti dodatnim preciziranjem operativnih standarda potrebnih radi agregiranja i usporedbe podataka među trgovinskim repozitorijima kako bi se subjektima iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 omogućio pristup informacijama potrebnima za izvršavanje njihovih odgovornosti i mandata.

(3)

Kako bi se omogućila učinkovita i djelotvorna usporedba i agregiranje podataka među trgovinskim repozitorijima, trebalo bi za pristup podacima i komuniciranje između subjekata iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 i trgovinskih repozitorija upotrebljavati predloške u formatu XML i XML poruke izrađene u skladu s metodologijom ISO 20022. Time ne bi trebalo isključiti mogućnost međusobnog dogovora trgovinskih repozitorija i odgovarajućih subjekata da pristup i komuniciranje osiguraju i s pomoću drugog formata, osim XML-a.

(4)

Predlošci u formatu XML trebali bi se upotrebljavati tako da se odgovarajućim subjektima podaci dostavljaju na način kojim se olakšava njihovo agregiranje, a XML poruke trebale bi se upotrebljavati radi racionalizacije postupka razmjene podataka između trgovinskih repozitorija i odgovarajućih subjekata. Delegiranom uredbom (EU) br. 151/2013 ne isključuje se dodatna odvojena upotreba predložaka koji nisu u formatu XML, primjerice datoteka u formatu csv (vrijednosti odvojene zarezom) ili tekstualnih datoteka (txt), u mjeri u kojoj odgovarajućim subjektima omogućuju izvršavanje njihovih odgovornosti i mandata. Stoga bi trgovinskim repozitorijima trebalo dopustiti da te formate i dalje upotrebljavaju uz predloške u formatu XML, ali nikada kao njihovu zamjenu. Predlošci u formatu XML i XML poruke u skladu s metodologijom ISO 20022 trebali bi se upotrebljavati barem za sva izlazna izvješća i razmjene kako bi se osigurala usporedivost i agregiranje podataka među trgovinskim repozitorijima.

(5)

Subjekti iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 mogu, na temelju članka 28. Uredbe (EU) br. 1095/2010 (3), ESMA-i delegirati svoje zadaće i odgovornosti, uključujući pristup podacima dostavljenima trgovinskim repozitorijima. Takvo delegiranje ni na koji način ne bi trebalo utjecati na obvezu trgovinskih repozitorija da subjektima iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 odobre izravan i trenutačan pristup tim podacima.

(6)

Kako bi se osigurala povjerljivost, sve vrste razmjene podataka između trgovinskih repozitorija i odgovarajućih subjekata trebale bi se izvršavati sigurnom komunikacijom između uređaja i primjenom protokola za enkripciju podataka. Kako bi se osigurali minimalni zajednički standardi, između trgovinskih repozitorija i subjekata iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 trebalo bi upotrebljavati protokol prijenosa datoteka SSH (SFTP). Time ne bi trebalo isključiti mogućnost međusobnog dogovora trgovinskih repozitorija i odgovarajućih subjekata o uspostavi sigurne komunikacije između uređaja s pomoću dodatnog kanala različitog od SFTP-a. Stoga bi trgovinskim repozitorijima trebalo dopustiti da i dalje upotrebljavaju druge sigurne komunikacije između uređaja uz SFTP, ali nikada kao njegovu zamjenu.

(7)	Podaci o najnovijem stanju trgovanja ugovorima o izvedenicama s otvorenim pozicijama bitni su za praćenje financijske stabilnosti i sistemskog rizika. Stoga bi odgovarajući subjekti trebali imati pristup tim podacima.

(8)

Nužno je olakšati izravan i trenutačan pristup određenim skupovima podataka i stoga uspostaviti skup ad-hoc zahtjeva koji se mogu kombinirati te upućuju na stranke u trgovanju, gospodarske uvjete, klasifikaciju i identifikaciju ugovora o izvedenicama, vremenski okvir izvršenja, izvješćivanje i dospijeće te događaje povezane sa poslovanjem i životnim ciklusom.

(9)

Trebalo bi uskladiti rokove do kojih su trgovinski repozitoriji dužni dostaviti podatke odgovarajućim subjektima kako bi se poboljšao izravan i trenutačan pristup podacima trgovinskih repozitorija te odgovarajućim subjektima i trgovinskim repozitorijima omogućilo bolje planiranje njihovih internih postupaka obrade podataka.

(10)	Stoga bi Delegiranu uredbu (EU) br. 151/2013 trebalo izmijeniti radi dodatnog preciziranja i poboljšanja operativnog okvira za pristupanje, agregiranje i usporedbu podataka među trgovinskim repozitorijima.

(11)	Primjenu odredaba utvrđenih u ovoj Delegiranoj uredbi trebalo bi odgoditi kako bi trgovinski repozitoriji svoje sustave mogli prilagoditi zahtjevima utvrđenima u ovoj Delegiranoj uredbi.

(12)	Ova Uredba temelji se na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koje je Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala dostavilo Komisiji.

(13)

ESMA je u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 1095/2010 provela otvorena javna savjetovanja o nacrtu regulatornih tehničkih standarda na kojem se temelji ova Uredba i analizirala moguće povezane troškove i koristi. Ta su javna savjetovanja ESMA-i omogućila da prikupi mišljenja odgovarajućih nadležnih tijela i članova Europskog sustava središnjih banaka (ESSB), koje je predstavio ESB. Nadalje, ESMA je zatražila mišljenje Interesne skupine za vrijednosne papire i tržišta kapitala osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Izmjene Delegirane uredbe (EU) br. 151/2013

1. Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Trgovinski repozitorij subjektima iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 osigurava izravan i trenutačan pristup podacima o ugovorima o izvedenicama u skladu s člancima 2. i 3. ove Uredbe, uključujući i slučajeve delegiranja na temelju članka 28. Uredbe (EU) br. 1095/2010.

Za potrebe prvog podstavka, trgovinski repozitoriji upotrebljavaju format XML i predložak izrađen u skladu s metodologijom ISO 20022. Na temelju dogovora s predmetnim subjektom trgovinski repozitorij može osigurati pristup podacima o ugovorima o izvedenicama i u drugom formatu o kojem su se međusobno dogovorili.”;

(b)	stavak 2. briše se.

2. U članku 5. dodaju se sljedeći stavci 3. do 9.:

„3. Trgovinski repozitorij uspostavlja i održava potrebne tehničke aranžmane kojima subjektima iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 omogućuje spajanje sigurnim sučeljem između uređaja radi podnošenja zahtjevā za podatke i primanja podataka.

Za potrebe prvog podstavka, trgovinski repozitoriji upotrebljavaju protokol prijenosa datoteka SSH. Trgovinski repozitorij za komuniciranje putem tog sučelja upotrebljava standardizirane XML poruke izrađene u skladu s metodologijom ISO 20022. Na temelju dogovora s predmetnim subjektom trgovinski repozitorij može osigurati vezu i drugim protokolom o kojem su se međusobno dogovorili.

2.4. U skladu s člancima 2. i 3. ove Uredbe, trgovinski repozitorij subjektima iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 osigurava pristup sljedećim informacijama:

(a)	svim izvješćima o ugovorima o izvedenicama;

(b)	podacima o najnovijem stanju trgovanja ugovorima o izvedenicama koji nisu dospjeli ili za koje se ne moraju podnositi izvješća s vrstom izmjene ‚E’, ‚C’, ‚P’ ili ‚Z’ kako se navodi u polju 93 u Tablici 2. Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 1247/2012 (*1).

5. Trgovinski repozitorij uspostavlja i održava potrebne tehničke aranžmane kojima subjektima iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 omogućuje uspostavu unaprijed definiranih periodičnih zahtjeva za pristup podacima o ugovorima o izvedenicama, kako je utvrđeno stavkom 4., koji su potrebni za izvršavanje njihovih odgovornosti i mandata.

2.6. Trgovinski repozitorij subjektima iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 na zahtjev osigurava pristup podacima o ugovorima o izvedenicama u bilo kojoj kombinaciji sljedećih polja kako se navode u Prilogu Provedbenoj uredbi (EU) br. 1247/2012:

(a)	vremenski žig izvješćivanja;

(b)	identifikacijska oznaka izvještajne druge ugovorne strane;

(c)	identifikacijska oznaka druge ugovorne strane;

(d)	korporativni sektor izvještajne druge ugovorne strane;

(e)	vrsta izvještajne druge ugovorne strane;

(f)	identifikacijska oznaka brokera;

(g)	identifikacijska oznaka subjekta koji podnosi izvješće;

(h)	identifikacijska oznaka korisnika;

(i)	razred imovine;

(j)	klasifikacija proizvoda;

(k)	identifikacija proizvoda;

(l)	identifikacija odnosnog instrumenta;

(m)	mjesto izvršenja;

(n)	vremenski žig izvršenja;

(o)	datum dospijeća;

(p)	datum prekida trgovanja;

(q)	središnja druga ugovorna strana; i

(r)	vrsta izmjene.

2.7. Trgovinski repozitorij uspostavlja i održava tehnički kapacitet pružanja izravnog i trenutačnog pristupa podacima o ugovorima o izvedenicama koji su subjektima iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 potrebni za izvršavanje njihovih odgovornosti i mandata. Taj pristup osigurava se na sljedeći način:

(a)

ako subjekt iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 zatraži pristup podacima o važećim ugovorima o izvedenicama ili o ugovorima o izvedenicama koji su dospjeli ili za koje su izvješća s vrstom izmjene ‚E’, ‚C’, ‚Z’ ili ‚P’ kako se navodi u polju 93 u Tablici 2. Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 1247/2012 podnesena najviše godinu dana prije datuma podnošenja zahtjeva, trgovinski repozitorij taj zahtjev izvršava najkasnije do 12:00 po koordiniranom svjetskom vremenu prvog kalendarskog dana od dana podnošenja zahtjeva.

(b)

ako subjekt iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 zatraži pristup podacima o ugovorima o izvedenicama koji su dospjeli ili za koje su izvješća s vrstom izmjene ‚E’, ‚C’, ‚Z’ ili ‚P’ kako se navodi u polju 93 u Tablici 2. Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 1247/2012 podnesena prije više od godine dana od datuma podnošenja zahtjeva, trgovinski repozitorij taj zahtjev izvršava najkasnije tri radna dana od dana podnošenja zahtjeva.

(c)

ako se zahtjev za pristupanje podacima koji je podnio subjekt iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012 odnosi na ugovore o izvedenicama koji su obuhvaćeni točkama (a) i (b), trgovinski repozitorij dostavlja podatke o tim ugovorima o izvedenicama najkasnije tri radna dana od dana podnošenja tog zahtjeva.

8. Trgovinski repozitorij potvrđuje primitak i provjerava točnost i potpunost svih zahtjeva za pristup podacima koje su podnijeli subjekti iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012. On predmetne subjekte obavještava o rezultatima navedenih provjera najkasnije šezdeset minuta od podnošenja zahtjeva.

9. Trgovinski repozitorij upotrebljava protokole za elektroničko potpisivanje i enkripciju podataka kako bi osigurao povjerljivost, cjelovitost i zaštitu podataka koji su stavljeni na raspolaganje subjektima iz članka 81. stavka 3. Uredbe (EU) br. 648/2012.

Članak 2.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Primjenjuje se od 1. studenoga 2017.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. lipnja 2017.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER

(1) SL L 201, 27.7.2012., str. 1.

(2) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 151/2013 od 19. prosinca 2012. o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o OTC izvedenicama, središnjoj drugoj ugovornoj stranci i trgovinskom repozitoriju, u vezi s regulatornim tehničkim standardima kojima se određuju podaci koje trgovinski repozitoriji moraju objavljivati i stavljati na raspolaganje te operativnim standardima za agregiranje, usporedbu i pristup podacima (SL L 52, 23.2.2013., str. 33.)

(3) Uredba (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. studenoga 2010. o osnivanju europskog nadzornog tijela (Europskog nadzornog tijela za vrijednosne papire i tržišta kapitala), izmjeni Odluke br. 716/2009/EZ i stavljanju izvan snage Odluke Komisije 2009/77/EZ (SL L 331, 15.12.2010., str. 84.).

7.10.2017

Službeni list Europske unije

L 259/21

PREPORUKA KOMISIJE (EU) 2017/1803

оd 3. listopada 2017.

o poboljšanju zakonitih putova za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2017) 6504)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 292.,

budući da:

(1)

Preseljenje je važan alat za zaštitu prisilno raseljenih osoba i jasan dokaz globalne solidarnosti s trećim zemljama jer im se olakšava pritisak zbog dolaska velikog broja osoba koje bježe od rata ili progona. Budući da se opasni i nezakoniti migracijski tokovi zamjenjuju sigurnim i zakonitim putovima, preseljenjem se pomaže u spašavanju života, doprinosi smanjenju nezakonitih migracija i upravljanju migracijskim pritiskom te slabljenju krijumčarskih mreža. Stoga je preseljenje i važan element sveobuhvatne EU-ove migracijske politike i politike azila.

(2)

Tijekom krize na Sredozemlju u rujnu 2015. institucije Unije odmah su reagirale na hitnu situaciju prouzročenu iznimno velikim migracijskim tokovima u toj regiji i pozvale na donošenje kratkoročnih i dugoročnih mjera, koje su obuhvaćale uređivanje migracijskih tokova izvan EU-a, osiguravanje djelotvorne kontrole naših vanjskih granica, jačanje EU-ove politike vraćanja, istodobnu reformu zajedničkog europskog sustava azila (CEAS), kao i omogućivanje boljih načina za siguran i zakonit dolazak u EU.

(3)

Kao dio hitnih mjera te s ciljem sveobuhvatnog rješavanja migracijske krize i iskazivanja solidarnosti s trećim zemljama koje su najviše pogođene globalnom izbjegličkom krizom, Komisija je 8. lipnja 2015. preporučila europski program preseljenja 20 000 osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita u roku od dvije godine (1). Države članice i zemlje koje sudjeluju u Dublinskom sustavu dogovorile su se 20. srpnja 2015. da će preseliti 22 504 osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita iz zemalja Bliskog istoka, Roga Afrike i sjeverne Afrike (2).

(4)

Kako bi razbili mreže krijumčara migranata i migrantima ponudili alternativu kojom ne bi ugrožavali vlastite živote, EU i Turska odlučili su 18. ožujka 2016. prekinuti nekontrolirani priljev migranata koji je stvorio humanitarnu krizu, a složili su se i o nizu mjera, među ostalim o preseljenju Sirijaca kojima je potrebna međunarodna zaštita u države članice.

(5)

Nakon Izjave EU-a i Turske Vijeće je izmijenilo Odluku Vijeća (EU) 2015/1601 (3) kako bi se državama članicama omogućilo da u okviru nacionalnih ili multilateralnih programa ispune svoje obveze u pogledu premještanja 54 000 podnositelja zahtjeva preseljenjem, humanitarnim prihvatom ili drugim oblicima zakonitog prihvata Sirijaca koji se nalaze u Turskoj i kojima je potrebna međunarodna zaštita.

(6)

U Deklaraciji iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima od 19. rujna 2016., koju su donijele sve 193 države članice Ujedinjenih naroda, poziva se na pravedniju raspodjelu opterećenja i odgovornosti za pružanje podrške svjetskim izbjeglicama i njihov prihvat. Države članice Ujedinjenih naroda izrazile su namjeru proširivanja broja i vrsta zakonitih putova koji su izbjeglicama na raspolaganju kad je riječ o prihvatu ili preseljenju u treće zemlje (4).

(7)	U okviru programa dogovorenog 20. srpnja 2015. i Izjave EU-a i Turske do 20. rujna 2017. preseljeno je više od 23 000 osoba. Države članice preselile su dodatne osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita u okviru nacionalnih programa.

(8)

Samo tijekom 2016. države članice preselile su 14 205 izbjeglica, što je znatno povećanje u usporedbi s 8 155 osoba koje su preseljene tijekom 2015., 6 550 tijekom 2014. i između 4 000 i 5 000 osoba godišnje od 2010. do 2013. To povećanje naglašava dodanu vrijednost i potencijal u području preseljenja koje imaju suradnja i koordinacija na razini EU-a. Isto tako, to je povećanje pokazatelj važnosti odgovarajućeg financiranja iz proračuna EU-a namijenjenog preseljenju, s obzirom na to da je za razdoblje od 2014. do 2017. u tu svrhu dodijeljeno 293,3 milijuna EUR.

(9)

Države članice koje još nisu ispunile obveze preuzete u okviru trenutačnih programa trebale bi to učiniti bez odgađanja. Obveze koje preostanu nakon završetka obaju programa trebale bi se prebaciti u novi ciklus preuzimanja obveza u pogledu preseljenja i pribrojiti novim obvezama koje će preuzeti države članice.

(10)

EU treba s ad hoc preseljenja i programa humanitarnog prihvata prijeći na stabilan okvir za preseljenje u EU. Stoga je Komisija kao dio reforme sustava azila EU-a podnijela prijedlog o uspostavi okvira Unije za preseljenje (5) kako bi se onima kojima je to potrebno pružili sigurni i zakoniti putovi do međunarodne zaštite. Brzo donošenje prijedloga važno je za postizanje učinkovitije, pravednije i stabilnije europske politike azila i migracija.

(11)

Radi osiguravanja daljnjih preseljenja do uspostave okvira Unije za preseljenje Komisija je na 8. forumu o premještanju i preseljenju održanom 4. srpnja 2017. pozvala države članice da preuzmu ambiciozne obveze preseljenja na temelju dogovorenih prioriteta za to razdoblje i u skladu s predviđenim globalnim potrebama Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR) za 2018.

(12)

Ovom se Preporukom želi osigurati da se preseljenje nastavi u razdoblju između završetka trenutačnih EU-ovih programa preseljenja i operacionalizacije okvira Unije za preseljenje te da se prati ciklus preuzimanja obveza koji je počeo 4. srpnja 2017. u kontekstu dodatnih novonastalih potreba, kako je utvrđeno u UNHCR-ovim predviđenim globalnim potrebama za preseljenjem za 2018.

(13)

Ovom se Preporukom nastoje podržati države članice da osiguraju i poboljšaju zakonite i sigurne putove za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita. Djelujući u skladu s ovom Preporukom države članice pokazat će solidarnost s trećim zemljama u kojima se nalazi velik broj raseljenih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita, a doprinijet će i međunarodnim inicijativama za preseljenje te boljem cjelokupnom upravljanju migrantskom situacijom. Stoga su ciljevi ove Preporuke u skladu s prijedlogom o uspostavi okvira Unije za preseljenje.

(14)

Izbor prioritetnih regija temelji se na potrebi daljnje provedbe Izjave EU-a i Turske od 18. ožujka 2016., uključujući u okviru budućeg dobrovoljnog humanitarnog programa prihvata, nastavka preseljenja iz Jordana i Libanona te praćenja najave iz „Akcijskog plana za mjere potpore Italiji, smanjenje pritiska na središnjoj sredozemnoj ruti i povećanje solidarnosti” (6) o preseljenju iz ključnih afričkih zemalja duž središnje sredozemne migracijske rute i na putu prema toj ruti, uključujući Libiju, Niger, Čad, Egipat, Etiopiju i Sudan.

(15)	U okviru ciklusa preuzimanja obveza koji je počeo 4. srpnja 2017. države članice preuzele su do 20. rujna otprilike 14 000 obveza. Potreban je jači angažman svih država članica kako bi zajedno radile na spašavanju života i omogućavanju vjerodostojnih alternativa nezakonitim kretanjima.

(16)

Trenutačno je u svijetu 1,2 milijuna ljudi kojima je potrebno preseljenje i UNHCR opetovano poziva sve zemlje da postupno prošire svoje programe preseljenja u skladu s namjerama iskazanima u Deklaraciji iz New Yorka o izbjeglicama. U tom kontekstu i na temelju napretka postignutog od 2015. Unija bi trebala ponuditi barem 50 000 mjesta za preseljenje kako bi do 31. listopada 2019. prihvatila osobe iz trećih zemalja kojima je potrebna međunarodna zaštita.

(17)	Za potporu državama članicama u provedbi tog cilja iz proračuna Unije trebalo bi biti dostupno 500 milijuna EUR. Države članice mogu dobiti paušalni iznos od 10 000 EUR za svaku osobu koju presele iz prioritetnih regija, podložno uvjetima Fonda za azil, migracije i integraciju (AMIF).

(18)

UNHCR radi na privremenom mehanizmu za hitnu evakuaciju najranjivijih skupina migranata iz Libije. EU bi s ostalim globalnim dionicima trebao doprinijeti tom mehanizmu kako bi se omogućilo da najranjivije osobe, koje su trenutačno u Libiji i potrebna im je međunarodna zaštita, zaista imaju pristup mogućnostima preseljenja. Nezakonita migracija zaustavit će se samo ako postoji stvarna alternativa opasnim putovanjima. Stoga pri razmatranju svojih obveza u pogledu preseljenja države članice trebaju uzeti u obzir i poduprijeti tu inicijativu UNHCR-a.

(19)

U Zajedničkoj izjavi o rješavanju izazova migracija i azila od 28. kolovoza 2017. predstavnici Francuske, Njemačke, Italije, Španjolske i Visoki predstavnik / potpredsjednik Unije za vanjske poslove i sigurnosnu politiku, zajedno s predstavnicima Nigera i Čada i predsjednikom Predsjedničkog vijeća Libije prepoznali su potrebu za organiziranjem preseljenja posebno ranjivih osoba kojima je potrebna međunarodna zaštita, s obzirom na to da se migracije u čijoj su pozadini krijumčarska djelovanja smanjuju.

(20)	Najmanje 50 000 mjesta za preseljenje iz prioritetnih regija koje će ponuditi Unija pridonijet će globalnim inicijativama solidarnosti za povećanje zakonitih putova, uključujući nedavni globalni poziv UNHCR-a da se omogući 40 000 mjesta za preseljenje iz zemalja na središnjoj sredozemnoj ruti 2018.

(21)	Radi osiguravanja praćenja provedbe države članice trebale bi jedanput mjesečno izvješćivati Komisiju o osobama koje su preseljene na njihovo državno područje u skladu s njihovim obvezama navodeći zemlju iz koje je svaka od tih osoba preseljena.

(22)	Komisija bi trebala preispitati napredak u provedbi ove Preporuke do 31. listopada 2018. Na temelju tog preispitivanja i uzimajući u obzir cjelokupnu migrantsku situaciju u EU-u i svijetu, države članice mogle bi biti pozvane da dodatno revidiraju svoje obveze.

(23)	Ova bi Preporuka trebala biti upućena državama članicama. Pridružene su države pozvane da doprinesu zajedničkim europskim nastojanjima u pogledu preseljenja,

DONIJELA JE OVU PREPORUKU:

POVEĆANJE OBVEZA U POGLEDU PRESELJENJA

(1)

Na temelju napretka koji je postignut u provedbi trenutačnih EU-ovih programa preseljenja te kako bi se olakšao prelazak s tih programa na okvir Unije za preseljenje, države članice trebale bi ponuditi barem 50 000 mjesta za preseljenje kako bi do 31. listopada 2019. prihvatile osobe iz trećih zemalja kojima je potrebna međunarodna zaštita.

(2)

Države članice koje još nisu preuzele obveze u okviru ciklusa preuzimanja obveza u pogledu preseljenja koji je Komisija pokrenula 4. srpnja 2017. trebaju to učiniti najkasnije do 31. listopada 2017., a one koje su to već učinile trebale bi razmisliti o povećanju svojih obveza radi postizanja cilja.

(3)

Obveze država članica trebale bi biti usmjerene na:

(a)	osiguravanje daljnjih preseljenja Sirijaca i državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva raseljenih zbog sukoba u Siriji iz Turske radi potpore provedbi Izjave EU-a i Turske od 18. ožujka 2016., uključujući u okviru budućeg dobrovoljnog humanitarnog programa prihvata;

(b)	osiguravanje daljnjih preseljenja iz Jordana i Libanona;

(c)	doprinošenje stabilizaciji situacije u središnjem Sredozemlju preseljenjem osoba kojima je potrebna zaštita iz Libije, Nigera, Čada, Egipta, Etiopije i Sudana, uključujući pružanjem potpore privremenom mehanizmu UNHCR-a za hitnu evakuaciju najranjivijih skupina migranata iz Libije.

(4)

Države članice pozvane su da ispune svoje obveze preseljenja što prije u bliskoj suradnji s UNHCR-om i prema potrebi uz potporu EASO-a.

PRAĆENJE

(5)

Države članice trebaju jedanput mjesečno izvješćivati Komisiju o broju osoba koje su preseljene na njihovo državno područje u skladu s njihovim obvezama navodeći zemlju iz koje je svaka od tih osoba preseljena.

FINANCIJSKA POTPORA

(6)

Kako bi ispunile obveze u pogledu preseljenja iz ove Preporuke, države članice trebaju u potpunosti iskoristiti financijsku potporu od 500 milijuna EUR dostupnu u okviru Fonda za azil, migracije i integraciju.

PREISPITIVANJE

(7)

Komisija će preispitati ovu Preporuku do 31. listopada 2018. Nakon što Komisija preispita provedbu ove Preporuke te s obzirom na cjelokupnu migrantsku situaciju u EU-u i svijetu, države članice mogle bi biti pozvane da prema potrebi dodatno ažuriraju svoje obveze.

ADRESATI

(8)

Ova je Preporuka upućena državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. listopada 2017.

Za Komisiju

Dimitris AVRAMOPOULOS

Član Komisije

(1) Preporuka Komisije od 8. lipnja 2015. o Europskom programu preseljenja, C(2015) 3560 final.

(2) Zaključci predstavnika vlada država članica koji su se sastali u okviru Vijeća 20. srpnja 2015.

(3) Odluka Vijeća (EU) 2016/1754 od 29. rujna 2016. o izmjeni Odluke (EU) 2015/1601 o uvođenju privremenih mjera u području međunarodne zaštite u korist Italije i Grčke (SL L 268, 1.10.2016., str. 82.).

(4) Deklaracija iz New Yorka o izbjeglicama i migrantima, dostupna na: http://www.unhcr.org/new-york-declaration-for-refugees-and-migrants.html.

(5) COM(2016) 468 final.

(6) SEC(2017) 339.

7.10.2017

Službeni list Europske unije

L 259/25

PREPORUKA KOMISIJE (EU) 2017/1804

оd 3. listopada 2017.

o provedbi odredaba Zakonika o schengenskim granicama o privremenom ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama u schengenskom području

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 292.,

budući da:

(1)

U području bez nadzora unutarnjih granica moguće je odlučiti privremeno ponovno uvesti nadzor unutarnjih granica samo u iznimnim okolnostima zbog odgovora na situacije koje predstavljaju ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u tom području ili njegovim dijelovima ili u najmanje jednoj državi članici. Ponovno uvođenje takvog nadzora, s obzirom na učinak koji može imati na pravo na slobodno kretanje osoba i robe u području bez nadzora unutarnjih granica, može biti samo krajnja mjera podložna strogim uvjetima područja primjene i trajanja privremenog ponovnog uvođenja.

(2)

Sadašnjim odredbama Zakonika o schengenskim granicama predviđa se mogućnost brzog privremenog ponovnog uvođenja nadzora unutarnjih granica ako ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u državi članici zahtijeva poduzimanje hitnih mjera na razdoblje od najviše dva mjeseca (članak 28.). Zakonikom se predviđa i ponovno uvođenje nadzora državne granice ako se pojavi ozbiljna prijetnja javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti u predvidivim slučajevima na razdoblje od najviše šest mjeseci (članak 25.). Kombiniranom provedbom članaka 28. i 25. Zakonika o schengenskim granicama omogućuje se zadržavanje provedbe nadzora na ukupno razdoblje od najviše osam mjeseci. Osim toga, novom prijetnjom javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti ponovno se pokreće primjena pravila (te i novi izračun trajanja razdoblja nadzora).

(3)

Članak 29. Zakonika o schengenskim granicama sadržava izvanredni postupak koji omogućuje ponovno uvođenje nadzora unutarnjih granica na razdoblje do dvije godine ako je sveukupno funkcioniranje područja bez nadzora unutarnjih granica ugroženo zbog trajnih i ozbiljnih nedostataka povezanih s nadzorom vanjskih granica otkrivenih tijekom schengenske evaluacije. Donošenjem Uredbe (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća (1) taj se postupak može provesti i ako država članica ne poduzme potrebne mjere na temelju procjene osjetljivosti ili ne surađuje s Agencijom ako situacija na vanjskim granicama zahtijeva hitno djelovanje.

(4)

Iako su se u velikoj većini slučajeva vremenska ograničenja koja su trenutačno na snazi pokazala dostatnima, u posljednje vrijeme ispostavilo se da određene ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti, kao što su terorističke prijetnje ili znatna nekontrolirana sekundarna kretanja unutar Unije, mogu trajati i mnogo dulje od navedenih razdoblja.

(5)

Komisija je donijela prijedlog izmjene mjerodavnih odredaba Zakonika o schengenskim granicama radi uklanjanja takvih dugotrajnih prijetnji u budućnosti. U prijedlogu su izmijenjena vremenska ograničenja iz članka 25. Zakonika o schengenskim granicama u predvidivim slučajevima te je određeno da produljenje ponovno uvedenog nadzora državne granice na unutarnjim granicama izvan sadašnjih rokova može biti opravdano do najviše dvije godine. U prijedlogu se predviđa i mogućnost daljnjeg produljenja nadzora državne granice na unutarnjim granicama ako konkretna prijetnja unutarnjoj sigurnosti ili javnom poretku potraje i nakon tog razdoblja.

(6)

Uz te nove rokove predviđeni su i dodatni postupovni zahtjevi koje države članice moraju ispuniti prije ponovnog uvođenja ili produljenja nadzora unutarnjih granica. Konkretno, države članice obvezne su potkrijepiti svoje obavijesti procjenom rizika kojom dokazuju da je planirano ponovno uvođenje ili produljenje nadzora unutarnjih granica krajnja mjera i objašnjavaju na koji bi se način nadzorom unutarnjih granica pomoglo uklanjanju utvrđene prijetnje. Osim toga, Komisija je sada obvezna izdati mišljenje svaki put kada nadzor unutarnjih granica traje dulje od šest mjeseci. Izmijenjene su i odredbe o „postupku savjetovanja” na temelju mišljenja Komisije kako bi se odrazila nova uloga europske granične i obalne straže i Europola te kako bi se osiguralo da se uzmu u obzir ishodi tog savjetovanja, posebice u pogledu uključivanja susjednih država članica. Svim tim izmjenama želi se osigurati da se ponovno uvođenje nadzora na unutarnjim granicama upotrebljava samo ako i onoliko dugo koliko je to potrebno i opravdano.

(7)

Predložene izmjene Zakonika o schengenskim granicama temelje se na sadašnjim odredbama. Do donošenja prethodno opisanih izmjena Zakonika o schengenskim granicama neophodno je da sve države članice koje namjeravaju privremeno ponovno uvesti nadzor državne granice na unutarnjim granicama u potpunosti provode zahtjeve iz važećih odredaba Zakonika o schengenskim granicama kojima se već sada od država članica koje planiraju iskoristiti tu mjeru zahtijeva da najprije razmotre mjere alternativne nadzoru državnih granica te da surađuju sa susjednim državama članicama.

(8)

U skladu s člankom 26. Zakonika o schengenskim granicama prije nego što odluči ponovno uvesti ili produljiti privremeni nadzor državne granice na unutarnjim granicama, predmetna država članica trebala bi ocijeniti koliko ta mjera može na odgovarajući način ukloniti prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti te proporcionalnost mjere u odnosu na tu prijetnju, uzimajući u obzir, među ostalim, mogući utjecaj takve mjere na slobodno kretanje osoba unutar područja bez nadzora unutarnjih granica. Ciljani nadzor koji se temelji na redovito ažuriranoj analizi rizika i obavještajnih podataka pridonio bi da se ostvari što veća korist od nadzora i ograniče njegovi negativni utjecaji na slobodno kretanje.

(9)

Države članice na koje utječe ponovno uvedeni nadzor na relevantnim dijelovima državne granice trebale bi imati mogućnost redovito iznositi svoja stajališta u pogledu njegove nužnosti, u cilju organizacije uzajamne suradnje između svih uključenih država članica i redovitog ispitivanja proporcionalnosti mjera u odnosu na događaje koji uzrokuju ponovno uvođenje nadzora državne granice i prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti. Država članica koja je odlučila ponovno uvesti nadzor trebala bi uzeti u obzir ta stajališta kada preispituje nužnost kontrola u cilju njihova redovitog prilagođavanja okolnostima.

(10)

Na temelju članka 27. stavka 1. točke (e) Zakonika o schengenskim granicama države članice koje ponovno uvode ili produljuju nadzor na unutarnjim granicama trebale bi, među ostalim, pružiti informacije o mjerama koje druge države članice trebaju poduzeti u kontekstu planiranog nadzora državne granice. Osim toga, na temelju članka 27. stavka 5. Zakonika o schengenskim granicama država članica koja planira ponovno uvesti nadzor državne granice na unutarnjim granicama, druge države članice, posebno one na koje izravno utječu takve mjere, i Komisija mogu održati zajedničke sastanke u cilju organizacije, prema potrebi, uzajamne suradnje između država članica. Takve kontakte sa susjednim državama članicama trebalo bi iskoristiti za ograničavanje učinka na slobodno kretanje.

(11)

Budući da se privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama može upotrijebiti samo u iznimnim okolnostima i kao krajnja mjera, države članice trebale bi najprije razmotriti mogu li se iskoristiti mjere alternativne nadzoru državne granice kako bi se učinkovito uklonila utvrđena prijetnja te odlučiti ponovno uvesti nadzor na predmetnim unutarnjim granicama samo kao krajnju mjeru ako se tim mjerama kojima se manje ograničava prekogranični promet ne mogu na zadovoljavajući način ukloniti utvrđene prijetnje. Predmetne bi države članice u svojim obavijestima trebale izvijestiti o ishodu tog razmatranja i o razlozima za nadzor državne granice u skladu s člankom 27. stavkom 1. Zakonika o schengenskim granicama.

(12)	U tom smislu, države članice trebale bi poduzeti sve potrebne korake radi daljnje i potpune provedbe Preporuke Komisije od 12. svibnja 2017. (C(2017) 3349 final) o razmjernim policijskim kontrolama i policijskoj suradnji u schengenskom prostoru.

(13)	Ova bi se Preporuka trebala provesti uz puno poštovanje temeljnih prava.

(14)	Ova bi Preporuka trebala biti upućena svim schengenskim državama koje obvezuje glava III. Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća (2),

DONIJELA JE OVU PREPORUKU:

OGRANIČAVANJE UČINKA NA SLOBODNO KRETANJE

Kako bi se pronašla odgovarajuća ravnoteža između potrebe za zaštitom javnog poretka ili unutarnje sigurnosti u državama članicama i koristi područja bez nadzora unutarnjih granica, države članice koje namjeravaju privremeno ponovno uvesti nadzor unutarnjih granica trebale bi pažljivo razmotriti i redovito ocjenjivati sljedeće aspekte kada u skladu s člankom 26. Zakonika o schengenskim granicama provode procjenu potrebe i proporcionalnosti svakog privremenog ponovnog uvođenja nadzora na unutarnjim granicama u skladu s člancima 25. i 28. Zakonika o schengenskim granicama:

(a)	mogući utjecaj ponovnog uvođenja nadzora na slobodno kretanje osoba unutar područja bez nadzora unutarnjih granica;

(b)	mogući utjecaj ponovnog uvođenja nadzora na unutarnje tržište.

U tom cilju države članice koje namjeravaju privremeno ponovno uvesti nadzor na unutarnjim granicama trebale bi u obavijesti iz članka 27. stavka 1. Zakonika o schengenskim granicama navesti rezultate svoje procjene učinka planiranog ponovnog uvođenja ili produljenja nadzora na unutarnjim granicama na slobodno kretanje i unutarnje tržište.

Države članice koje namjeravaju privremeno ponovno uvesti nadzor na unutarnjim granicama ne bi trebale poduzimati nikakve mjere koje nisu opravdane s obzirom na utvrđenu ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti. Trebale bi primjerice ograničiti dijelove državne granice na kojima se privremeno ponovno uvodi nadzor na unutarnjim granicama na ono što je nužno potrebno za uklanjanje utvrđene prijetnje.

ZAJEDNIČKA ODGOVORNOST I SURADNJA

S obzirom na cilj ograničavanja učinka na slobodno kretanje države članice koje namjeravaju privremeno ponovno uvesti nadzor na unutarnjim granicama trebale bi:

(a)	se dovoljno unaprijed savjetovati s državama članicama na koje utječe planirano ponovno uvođenje nadzora;

(b)	održavati blisku i trajnu suradnju kako bi se omogućilo stalno preispitivanje i prilagodba nadzora s obzirom na nove potrebe i učinak na terenu;

(c)	biti spremne pomoći jedna drugoj u cilju učinkovite provedbe nadzora državne granice ako je to potrebno i opravdano.

UPOTREBA ALTERNATIVNIH MJERA

Kako bi osigurale da je privremeno ponovno uvođenje nadzora državne granice na unutarnjim granicama krajnja mjera koja se provodi samo ako utvrđenu ozbiljnu prijetnju javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti nije moguće primjereno ukloniti drugim sredstvima, države članice trebale bi u cijelosti provesti Preporuku Komisije od 12. svibnja 2017. (C(2017) 3349 final) o razmjernim policijskim kontrolama i policijskoj suradnji u schengenskom prostoru.

Sastavljeno u Bruxellesu 3. listopada 2017.

Za Komisiju

Dimitris AVRAMOPOULOS

Član Komisije

(1) Uredba (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o europskoj graničnoj i obalnoj straži i o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 863/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 i Odluke Vijeća 2005/267/EZ (SL L 251, 16.9.2016., str. 1.).

(2) Uredba (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. ožujka 2016. o Zakoniku Unije o pravilima kojima se uređuje kretanje osoba preko granica (Zakonik o schengenskim granicama) (SL L 77, 23.3.2016., str. 1.).

7.10.2017

Službeni list Europske unije

L 259/28

PREPORUKA KOMISIJE (EU) 2017/1805

оd 3. listopada 2017.

o profesionalizaciji javne nabave

Izgradnja strukture za profesionalizaciju javne nabave

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 292.,

budući da:

(1)

Javna nabava je instrument za postizanje pametnog, održivog i uključivog rasta. Tim bi se instrumentom mogao ostvariti znatan gospodarski utjecaj (1) kao dio Komisijina programa za rast, radna mjesta i prekograničnu trgovinu. Učinkovita, djelotvorna i konkurentna javna nabava mjerilo je uspješnosti jedinstvenog tržišta i važno sredstvo za europska ulaganja (2).

(2)

Direktivama o javnoj nabavi donesenima 2014. (3) stavlja se na raspolaganje paket koji državama članicama omogućuje učinkovitiju i stratešku primjenu javne nabave. Javna se nabava suočava s novim izazovima jer se sve više očekuje: dokazivanje najbolje vrijednosti za uložena javna sredstva u sve manjim proračunskim okruženjima; iskorištavanje mogućnosti koje nude digitalizacija i tržišta u razvoju; davanje strateškog doprinosa horizontalnim ciljevima politike i društvenim vrijednostima kao što su inovacije, socijalna uključenost te gospodarska i ekološka održivost; optimizacija pristupačnosti i preuzimanje odgovornosti za smanjivanje neučinkovitosti, rasipnosti, nepravilnosti, prijevara i korupcije na najmanju moguću mjeru te uspostavljanje odgovornih opskrbnih lanaca.

(3)

Kako je objašnjeno u Planu ulaganja za Europu (4), nužno je osigurati učinkovitu primjenu pravila za javnu nabavu na svim razinama kako bi se na najbolji način iskoristio taj ključni mehanizam za europska ulaganja te kako bi se ostvarilo snažnije jedinstveno tržište za koje se u govoru o stanju Unije 2017. zalaže predsjednik Juncker. I u postupku europskog semestra učinkovitost javne nabave istaknuta je kao područje u kojem su potrebna poboljšanja.

(4)	Stoga je potrebno osigurati najučinkovitiju upotrebu javnih sredstava, a javni naručitelji moraju biti u mogućnosti nabavljati u skladu s najvišim profesionalnim standardima. Jačanje i podupiranje profesionalizacije u javnoj nabavi može pomoći cjelokupnom gospodarstvu (5).

(5)

Općenito se smatra da bi cilj profesionalizacije javne nabave trebao uključivati sveukupno poboljšanje cijelog niza stručnih vještina i kompetencija, znanja i iskustva ljudi koji vode zadatke povezane s javnom nabavom ili u njima sudjeluju (6). To obuhvaća i alate i podršku kao i institucionalno-političke strukture koje su potrebne za djelotvorno obavljanje posla i postizanje rezultata (7). Stoga bi se djelotvorna politika profesionalizacije trebala temeljiti na cjelovitom strateškom pristupu s obzirom na tri cilja koja se međusobno nadopunjuju:

razvoj odgovarajuće strukture politike za profesionalizaciju: za postizanje stvarnog utjecaja svaka bi politika profesionalizacije trebala računati na političku potporu na visokoj razini. To podrazumijeva utvrđivanje jasne raspodjele odgovornosti i zadataka među institucijama na središnjoj razini politike, potporu nastojanjima na lokalnoj, regionalnoj i sektorskoj razini, osiguravanje kontinuiteta kroz političke cikluse, uz angažiranje, po potrebi, institucionalnih struktura za promicanje specijalizacije te prikupljanje i razmjenu znanja;

II.

ljudski resursi — poboljšanje izobrazbe i upravljanje karijerom stručnjaka u području nabave: stručnjaci u području javne nabave, tj. oni koji su uključeni u nabavu robe, usluga i radova, kao i revizori i službenici odgovorni za reviziju predmeta u području javne nabave, moraju imati odgovarajuće kvalifikacije, izobrazbu, vještine i iskustvo potrebne za njihovu razinu odgovornosti. To podrazumijeva osiguravanje iskusnog, kvalificiranog i motiviranog osoblja, ponudu potrebne izobrazbe i trajnog stručnog usavršavanja, kao i razvijanje karijerne strukture i poticaja kako bi se dužnosti u području javne nabave učinile privlačnima, a javne službenike motiviralo za ostvarivanje strateških rezultata;

III.

sustavi – osiguravanje alata i metodologija za potporu profesionalnoj praksi u nabavi: stručnjake u području javne nabave mora se opremiti pravim alatima i omogućiti im potporu za učinkovito djelovanje i ostvarivanje najbolje vrijednosti za novac za svaku nabavu. To podrazumijeva osiguravanje dostupnosti alata i postupaka za ostvarivanje pametne nabave, kao što su: alati za e-nabavu, smjernice, priručnici, predlošci i alati za suradnju, uz odgovarajuću izobrazbu, potporu i stručnost, akumulaciju znanja i razmjenu dobrih praksi.

(6)

Ovom se preporukom (8) potiču razvoj i provedba politika profesionalizacije u državama članicama ponudom referentnog okvira za razmatranje (9). Željeni ishod ove inicijative pružanje je pomoći državama članicama u izgradnji politike za profesionalizaciju kako bi se povećala prepoznatljivost, utjecaj, učinak i ugled nabave u ostvarivanju javnih ciljeva.

(7)

Ova je Preporuka upućena državama članicama i njihovim tijelima javne uprave prvenstveno na nacionalnoj razini. Međutim, u okviru njihova centraliziranog ili decentraliziranog sustava nabave, države članice trebale bi nastaviti poticati i podupirati javne naručitelje/subjekte u pokretanju inicijativa za profesionalizaciju. Stoga bi države članice tijelima nadležnima za javnu nabavu na svim razinama, kao i tijelima zaduženima za izobrazbu revizora i službenika zaduženih za reviziju predmeta u području javne nabave, trebale skrenuti pozornost na ovu Preporuku,

DONIJELA JE OVU PREPORUKU:

I. IZGRADNJA STRUKTURE ZA PROFESIONALIZACIJU JAVNE NABAVE

Države članice trebale bi razviti i provesti strategije dugoročne profesionalizacije za javnu nabavu, prilagođene njihovim potrebama, resursima i administrativnoj strukturi, samostalno ili kao dio širih politika profesionalizacije javne uprave. Cilj je privlačenje, razvoj i zadržavanje vještina, usmjeravanje na učinkovitost i strateške rezultate te optimalno iskorištavanje dostupnih alata i tehnika. Te bi strategije trebale:

(a)	biti upućene svim relevantnim sudionicima u postupku nabave i razvijane uključivim postupkom na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini;

(b)	biti primjenjivane u koordinaciji s drugim politikama u cijelom javnom sektoru; i

(c)	uzeti u obzir kretanja u ostalim državama članicama i na međunarodnoj razini.

Države članice također bi trebale poticati i podupirati javne naručitelje/subjekte u provedbi nacionalnih strategija za profesionalizaciju, razvoju inicijativa za profesionalizaciju kao i odgovarajućeg institucionalnog ustroja i suradnje za koordiniraniju, učinkovitu i stratešku nabavu koja se, među ostalim, temelji na:

(a)	većoj suradnji između odgovarajućih službi i između javnih naručitelja/subjekata; i

(b)	stručnom znanju i podršci institucija za izobrazbu, središnjih tijela za nabavu i strukovnih organizacija usmjerenih na nabavu.

II. LJUDSKI RESURSI — POBOLJŠAVANJE IZOBRAZBE I UPRAVLJANJA KARIJEROM

Države članice trebale bi utvrditi i definirati osnovnu razinu vještina i kompetencija za koje bi svaki stručnjak u području javne nabave trebao biti osposobljen i koje bi trebao posjedovati, uzimajući u obzir multidisciplinarnu prirodu projekata nabave, za službenike koji djeluju isključivo u području nabave te za povezane funkcije, kao i za suce i revizore, uključujući:

(a)	okvire za vještine i kompetencije za potporu postupcima zapošljavanja i upravljanja karijerom te osmišljavanje kurikuluma za izobrazbu: i

(b)	zajednički okvir kompetencija za javnu nabavu na europskoj razini.

Države članice trebale bi razviti odgovarajuće programe izobrazbe – početne i cjeloživotne – na temelju podataka i procjene potreba te okvira kompetencija ako su dostupni, kao što su:

(a)	razvoj i/ili potpora razvoju početne ponude za izobrazbu, na diplomskoj ili poslijediplomskoj razini, kao i ostalih izobrazbi na početnoj razini;

(b)	osiguravanje sveobuhvatne ponude ciljanih i dostupnih mogućnosti cjeloživotne izobrazbe i učenja i/ili potpore toj izobrazbi;

(c)	umnožavanje ponude izobrazbe putem inovativnih, interaktivnih rješenja ili alata za e-učenje, kao i programa za ponavljanje; i

(d)	uključivanje akademske suradnje i istraživanja kako bi se razvila čvrsta teoretska potpora za rješenja u području nabave.

Države članice trebale bi također razvijati pravilno upravljanje ljudskim resursima, planiranje karijere i motivacijske programe specifične za funkcije u području nabave te podupirati javne naručitelje/subjekte u primjeni tih načela, u cilju privlačenja i zadržavanja kvalificiranog osoblja u području nabave te kako bi se potaknulo uključene strane da poboljšaju kvalitetu i ostvare više strateški pristup javnoj nabavi. To uključuje:

(a)	programe priznavanja i/ili certificiranja kojima se pravilno utvrđuju i nagrađuju funkcije u području nabave;

(b)	strukture napredovanja, institucionalne poticaje i političku potporu za ostvarivanje strateških ciljeva; i

(c)	nagrade za izvrsnost kako bi se promicala dobra praksa u područjima kao što su inovacije, zelena i društveno odgovorna javna nabava i borba protiv korupcije.

III. SUSTAVI – OSIGURAVANJE ALATA I METODOLOGIJA

Države članice trebale bi poticati i podupirati razvoj i upotrebu dostupnih IT alata kojima se može pojednostavniti i poboljšati funkcioniranje sustava nabave, uključujući:

(a)	omogućivanje pristupa informacijama uspostavljanjem jedinstvenih internetskih portala;

(b)	razvoj IT alata uz odgovarajuću izobrazbu (npr. za ekonomiju razmjera, energetsku učinkovitost ili timski rad), ili potpora odgovarajućim tržišno utemeljenim rješenjima; i

(c)

promicanje strateškog pristupa digitalizaciji standardizacijom, dijeljenjem, ponovnom upotrebom i interoperabilnošću proizvoda i usluga, posebno primjenom postojećih IT rješenja dostupnih na razini EU-a (10), te pomoć razvoju instrumenata kao što je internetski katalog normi IKT-a za javnu nabavu (11).

Države članice trebale bi podupirati i promicati integritet na individualnoj i institucionalnoj razini kao sastavni dio profesionalnog ponašanja stavljanjem na raspolaganje alata kojima se osigurava pridržavanje pravila i transparentnost te smjernica za sprečavanje nepravilnosti, kao što su:

(a)	uspostavljanje etičkih kodeksa i povelja za integritet;

(b)	upotreba podataka o nepravilnostima (12) kao povratne informacije za razvoj odgovarajućih izobrazbi i smjernica kao i za promicanje samokorigiranja; i

(c)	razvoj posebnih smjernica kako bi se spriječile i otkrile prijevare i korupcija, uključujući uz pomoć zviždača.

Države članice trebale bi pružiti smjernice čiji je cilj, s jedne strane, pružanje pravne sigurnosti s obzirom na pravo EU-a i nacionalno pravo ili zahtjeve koji proizlaze iz međunarodnih obveza EU-a te, s druge strane, olakšavanje i promicanje strateškog promišljanja, trgovačke procjene i inteligentnog/utemeljenog donošenja odluka. To uključuje:

(a)	ciljane materijale u smislu smjernica, metodološke priručnike i repozitorije dobrih praksi i najčešćih pogrešaka, koji su ažurirani, jednostavni za upotrebu, lako dostupni i utemeljeni na iskustvu iz prakse; i

(b)	standardizirane predloške i alate za različite postupke, na primjer kriterije za zelenu javnu nabavu.

Države članice trebale bi promicati razmjenu dobre prakse i pružati potporu stručnjacima kako bi se osigurala profesionalnost postupaka nabave, suradnja i prijenos stručnog znanja, uključujući:

(a)	omogućivanje tehničke pomoći putem reaktivne korisničke podrške, dežurnih telefonskih linija centara za pomoć i/ili usluga e-pošte;

(b)	organiziranje seminara i radionica za razmjenu podataka o novim pravnim kretanjima, prioritetima politike i dobroj praksi; i

(c)	poticanje zajednica stručnjaka putem internetskih foruma i profesionalnih društvenih mreža.

IV. PRAĆENJE OVE PREPORUKE – IZVJEŠĆIVANJE I NADZOR

10.

Preporučuje se da bi države članice trebale obavijestiti Komisiju o mjerama poduzetima kao odgovor na ovu Preporuku prilikom izvješćivanja u skladu s člankom 83. Direktive 2014/24/EU, člankom 45. Direktive 2014/23/EU i člankom 99. Direktive 2014/25/EU.

Sastavljeno u Strasbourgu 3. listopada 2017.

Za Komisiju

Elżbieta BIEŃKOWSKA

Članica Komisije

(1) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru i Odboru regija: Poboljšanje jedinstvenog tržišta: više prilika za ljude i poduzeća (COM/2015/550).

(2) Gotovo polovina sredstava iz kohezijskih fondova dodjeljuje se javnom nabavom. Tijekom razdoblja od 2014. do 2020. EU će u europske regije uložiti 325 milijardi EUR – gotovo trećinu ukupnog proračuna EU-a – putem europskih strukturnih i investicijskih fondova čiji je cilj promicanje gospodarskog rasta, stvaranje radnih mjesta, konkurentnost i smanjenje nejednakosti u razvoju.

(3) Direktiva 2014/24/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o javnoj nabavi i o stavljanju izvan snage Direktive 2004/18/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 65.) („Klasična direktiva”), Spremi stavku Direktiva 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji (SL L 94, 28.3.2014., str. 1.) („Direktiva o koncesijama”) i Direktiva 2014/25/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o nabavi subjekata koji djeluju u sektoru vodnog gospodarstva, energetskom i prometnom sektoru te sektoru poštanskih usluga i stavljanju izvan snage Direktive 2004/17/EZ (SL L 94, 28.3.2014., str. 243.) („Direktiva o komunalnim uslugama”), a posebno njihov članak 83. stavak 4., članak 45. stavak 4., odnosno članak 99. stavak 4.

(4) Komunikacija Komisije Europskom parlamentu, Vijeću, Europskoj središnjoj banci, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru, Odboru regija i Europskoj investicijskoj banci: Plan ulaganja za Europu (COM(2014) 903).

(5) U Radnom dokumentu službi Komisije (SWD(2015) 202) priloženom strategiji jedinstvenog tržišta potencijalne gospodarske koristi od rješavanja problema profesionalizacijom procjenjuju se na više od 80 milijardi EUR.

(6) Ovo u cijelosti obuhvaća poslove službenika za javnu nabavu koji su uključeni u sve faze postupka nabave, od utvrđivanja potreba do upravljanja ugovorima, bez obzira na to nalaze li se oni u centraliziranim ili decentraliziranim upravnim tijelima ili institucijama, na funkcijama koje su izričito definirane kao povezane s javnom nabavom, ili su odgovorni samo za određene zadatke povezane s javnom nabavom.

(7) Potreba za razvojem radne snage u području nabave sa sposobnošću kontinuiranog ostvarivanja vrijednosti za novac također je naglašena u Preporuci OECD-a o javnoj nabavi 2015. http://www.oecd.org/gov/ethics/OECD-Recommendation-on-Public-Procurement.pdf.

(8) Komisija ne namjerava propisati poseban model, nego pozvati države članice i nadležna upravna tijela da se pozabave rješavanjem relevantnih pitanja. Jasno se prepoznaje da se svaka od njih nalazi u različitim etapama tog puta. Bez obzira na to, od država članica se novim direktivama zahtijeva da osiguraju da (a) informacije i smjernice za tumačenje i primjenu prava EU-a za javnu nabavu budu besplatno dostupne kako bi se pomoglo javnim naručiteljima i gospodarskim subjektima, posebice MSP-ovima; te (b) javnim naručiteljima bude dostupna potpora za planiranje i provođenje postupaka nabave.

(9) Preporuci će se priložiti zbirka primjera dobre prakse iz država članica.

(10) Među ostalim: jedinstveni digitalni pristupnik i sastavni dijelovi infrastrukture digitalnih usluga za povezivanje Europe (e-identifikacija, e-potpis, e-dostava, e-fakturiranje).

(11) https://joinup.ec.europa.eu/community/european_catalogue/

(12) Uz istodobno poštivanje zakonodavstva o zaštiti podataka i temeljnog prava na zaštitu osobnih podataka.

		ISSN 1977-0847
Službeni list Europske unije		L 259

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Godište 60. 7. listopada 2017.

Sadržaj		II. Nezakonodavni akti	Stranica
		MEĐUNARODNI SPORAZUMI
	*	Obavijest o privremenoj primjeni Sporazuma o političkom dijalogu i suradnji između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Kube, s druge strane	1
		UREDBE
	*	Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/1798 оd 2. lipnja 2017. o dopuni Uredbe (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća s obzirom na posebne zahtjeve u pogledu sastojaka i informacija za zamjenu za cjelodnevnu prehranu pri redukcijskoj dijeti ( 1 )	2
	*	Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/1799 оd 12. lipnja 2017. o dopuni Uredbe (EU) br. 600/2014 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu izuzeća određenih središnjih banaka trećih zemalja od zahtjeva za transparentnost prije i poslije trgovanja pri provedbi monetarne politike, devizne politike i politike financijske stabilnosti ( 1 )	11
	*	Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/1800 оd 29. lipnja 2017. o izmjeni Delegirane uredbe (EU) br. 151/2013 o dopuni Uredbe (EU) br. 648/2012 Europskog parlamenta i Vijeća ( 1 )	14
	*	Delegirana uredba Komisije (EU) 2017/1801 оd 13. srpnja 2017. o ispravku određenih jezičnih verzija Delegirane uredbe (EU) 2016/2250 o uspostavi plana za odbačeni ulov za ribolov određenih pridnenih vrsta u Sjevernome moru i u vodama Unije u zoni ICES-a II.a	18
		ODLUKE
	*	Odluka Političkog i sigurnosnog odbora (ZVSP) 2017/1802 od 28. rujna 2017. o imenovanju voditelja Policijske misije Europske unije za palestinska područja (EUPOL COPPS) (EUPOL COPPS/1/2017)	20
		PREPORUKE
	*	Preporuka Komisije (EU) 2017/1803 оd 3. listopada 2017. o poboljšanju zakonitih putova za osobe kojima je potrebna međunarodna zaštita (priopćeno pod brojem dokumenta C(2017) 6504)	21
	*	Preporuka Komisije (EU) 2017/1804 оd 3. listopada 2017. o provedbi odredaba Zakonika o schengenskim granicama o privremenom ponovnom uvođenju nadzora državne granice na unutarnjim granicama u schengenskom području	25
	*	Preporuka Komisije (EU) 2017/1805 оd 3. listopada 2017. o profesionalizaciji javne nabave – Izgradnja strukture za profesionalizaciju javne nabave ( 1 )	28


	(1) Tekst značajan za EGP.