29.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 252/1

—

uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2015. (1),

—

uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2015. (COM(2016) 475 – C8-0270/2016) (2),

—

uzimajući u obzir izvješće o proračunskom i financijskom upravljanju za financijsku godinu 2015., dio I. – Europski parlament (3),

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće unutarnjeg revizora za financijsku godinu 2015.,

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2015., s odgovorima institucija (4),

—

uzimajući u obzir izjavu o jamstvu (5) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2015., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članak 314. stavak 10. i članak 318. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (6), a posebno njezine članke 164., 165. i 166.,

—

uzimajući u obzir Odluku Predsjedništva od 16. lipnja 2014. o internom pravilniku o izvršenju proračuna Europskog parlamenta (7), a posebno njezin članak 22.,

—

uzimajući u obzir članak 94. i članak 98. stavak 3. Poslovnika te Prilog IV. Poslovniku,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0153/2017),

A.

budući da je 4. srpnja 2016. predsjednik usvojio financijske izvještaje Parlamenta za financijsku godinu 2015.;

B.

budući da je glavni tajnik, kao dužnosnik za ovjeravanje na osnovi delegiranja ovlasti, 24. lipnja 2016. potvrdio svoje razumno jamstvo da su sredstva dodijeljena proračunu Parlamenta upotrijebljena u svrhu za koju su namijenjena i u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja te da uspostavljeni postupci kontrole daju potrebna jamstva u vezi sa zakonitošću i pravilnošću povezanih transakcija;

C.

budući da Revizorski sud navodi da u svojoj reviziji u pogledu posebne ocjene administrativnih i drugih rashoda 2015. nije utvrdio ozbiljne nedostatke u ispitanim godišnjim izvješćima o radu i u sustavima unutarnje kontrole institucija i tijela, kako se to zahtijeva Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012;

D.

budući da se člankom 166. stavkom 1. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 od svake institucije Unije zahtijeva da poduzme potrebne mjere u skladu s primjedbama iz odluke Parlamenta o razrješnici;

1.

daje svojem predsjedniku razrješnicu za izvršenje proračuna Europskog parlamenta za financijsku godinu 2015.;

2.

iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

29.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 252/3

—

uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2015., dio I – Europski parlament,

—

uzimajući u obzir članak 94. i članak 98. stavak 3. Poslovnika te Prilog IV. Poslovniku,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0153/2017),

A.

budući da je u svojoj potvrdi konačnih financijskih izvještaja računovodstveni službenik Europskog parlamenta („Parlament”) izrazio razumno jamstvo da financijski izvještaji predstavljaju istinito i pošteno financijsko stanje Parlamenta u svim značajnim aspektima te da nije upoznat ni s kakvim spornim pitanjima koja bi iziskivala zadršku;

B.

budući da je upravi Parlamenta, u skladu s uobičajenim postupkom, poslan upitnik koji sadrži 129 pitanja, a pisane je odgovore primio i o njima raspravljao Odbor za proračunski nadzor (odbor CONT) u prisutnosti potpredsjednika odgovornog za proračun, glavnog tajnika i unutarnjeg revizora;

C.

budući da je nadzor neophodan kako bi se osiguralo da političko vodstvo i uprava Parlamenta polažu račune građanima Unije; budući da postoji trajan prostor za poboljšanje u pogledu kvalitete, učinkovitosti i djelotvornosti upravljanja javnim financijama; budući da bi načelo izrade proračuna na temelju uspješnosti i dobro upravljanje ljudskim resursima trebali biti ključni elementi pri izvršenju proračuna;

1.

primjećuje da se službeni sustav nadzora nad proračunskim i financijskim upravljanjem Parlamenta sastoji od četiri glavna dijela:

2.

napominje da godišnje izvješće unutarnjeg revizora sadržava rezultate koji se temelje na posebnom revizijskom radu; njegov je cilj poboljšati postupke financijskog upravljanja i upravljanja proračunom, no ne i pružiti sveobuhvatnu sliku o proračunskom i financijskom upravljanju Parlamenta; napominje, također, da su u izvješću Revizorskog suda predstavljeni samo rezultati manjeg uzorka (16 transakcija), uzmu li se u obzir sve transakcije Parlamenta;

3.

shvaća da se općenito niska razina pogreške u vezi s administrativnim rashodima može pripisati tome da Revizorski sud relativno malo pozornosti posvećuje transakcijama Parlamenta;

4.

ističe, međutim, da je čak i kada je stopa pogrešaka vrlo niska, reputacijski rizik relativno visok, s obzirom na to da bi takve financijske i proračunske pogreške mogle negativno utjecati na položaj institucije;

5.

dodaje da, s obzirom na to da u novije vrijeme postoji potreba za izradom proračuna temeljenoj na uspješnosti, razrješnice ne bi trebalo ograničiti na otkrivanje nepravilnosti, već bi trebalo uključiti i mjerenje konkretnih rezultata i ishoda, što je posebno važno u slučaju Parlamenta jer izostanak rezultata ima izravan učinak na ugled institucije;

6.

napominje da je u tom kontekstu djelovanje Parlamenta u okviru postupka davanja razrješnice predstavlja priliku da se podrobnije ispitaju financijski izvještaji uprave Parlamenta; poziva na jačanje internog stručnog znanja o financijskim izvještajima i revizijama koje bi izvjestitelji mogli iskoristiti u pripremi izvješća o davanju razrješnice;

7.

napominje da su konačna odobrena sredstva Europskog parlamenta za 2015. ukupno iznosila 1 794 929 112 EUR, odnosno 19,78 % naslova 5. višegodišnjeg financijskog okvira (1) predviđenog za administrativne rashode institucija Unije tijekom 2015., što ukupno predstavlja povećanje od 2,2 % u odnosu na proračun iz 2014. (1 755 631 742 EUR);

8.

napominje da je ukupni prihod unesen u poslovne knjige do 31. prosinca 2015. iznosio 176 367 724 EUR (2014.: 174 436 852 EUR), uključujući 27 988 590 EUR namjenskih prihoda (2014.: 26 979 032 EUR);

9.

ističe da su četiri poglavlja činila 71 % ukupnih obveza: poglavlje 10 (Članovi institucije), poglavlje 12 (Dužnosnici i privremeno osoblje), poglavlje 20 (Zgrade i s njima povezani troškovi) i poglavlje 42 (Rashodi za parlamentarnu pomoć); napominje da to znači da rashode Parlamenta karakterizira visoka razina kontinuiteta za velik dio povezan s naknadama za zastupnike i osoblje, koje su prilagođene u skladu s Pravilnikom o osoblju i ostalim ugovornim obvezama;

10.

uzima u obzir brojke na temelju kojih su zaključene poslovne knjige Parlamenta za financijsku godinu 2015.:

11.

primjećuje da je 2015. 99,1 % odobrenih sredstava unesenih u proračun Parlamenta preuzeto uz stopu ukidanja od 0,9 % te da je, kao prethodnih godina, postignuta visoka razina izvršenja proračuna;

12.

skreće pozornost na činjenicu da su ukinuta odobrena sredstva ukupno iznosila 41 422 684 EUR, a najveći broj ukidanja izvršeno je u odnosu na plaće i rashode povezane sa zgradama;

13.

napominje da je prijenos uz preraspodjelu neiskorištenih sredstava iznosio 71 000 000 EUR, što predstavlja 4 % ukupnih odobrenih sredstava prenesenih iz rezervacija i drugih izvora kako bi se doprinijelo plaćanju godišnjeg najma zgrade Konrad Adenauer (KAD); poziva na to da se politika nekretnina Parlamenta dovoljno jasno utvrdi kao dio proračunske strategije; smatra da je razina prijenosa uz preraspodjelu neiskorištenih sredstava vrlo visoka; izražava čvrsto uvjerenje da bi se s učinkovitim upravljanjem proračunom taj prijenos trebao smanjiti na najmanju moguću mjeru; u tom kontekstu poziva Revizorski sud da sastavi izvješće o proračunskoj politici Parlamenta;

14.

napominje da sveukupni revizijski dokazi ukazuju na to da u administrativnim rashodima ne postoji velika razina pogreške, no da na temelju sedam kvantificiranih pogrešaka procijenjena razina pogreške u naslovu V. VFO-a, koji se odnosi na administraciju, iznosi 0,6 % (u usporedbi s 0,5 % 2014.);

15.

zabrinut je zbog nalaza Revizorskog suda da su od 151 ispitane transakcije za sve institucije Unije, njih 22 (14,6 %) sadržavale pogrešku; primjećuje, ipak, da je u te 22 transakcije kvantificirano samo sedam pogrešaka, koje su tako imale financijske posljedice, zbog čega je stopa pogreške procijenjena na 0,6 %;

16.

nadalje, prima na znanje konkretne nalaze koji se tiču Parlamenta sadržane u godišnjem izvješću Revizorskog suda za 2015.; primjećuje da je Revizorski sud pronašao nedostatke pri kontrolama odobravanja i podmirivanja rashoda koji su nastali 2014., ti su nedostaci bili utvrđeni u samo jednoj od 16 ispitanih transakcija Parlamenta u vezi s nekim od klubova zastupnika, te su bili uklonjeni 2015.;

17.

prima na znanje odgovore Parlamenta Revizorskom sudu tijekom kontradiktornog postupka; traži od Revizorskog suda da obavještava nadležni odbor o provedbi preporuke da pruži bolje smjernice i preispita postojeći okvir kontrole za izvršenje odobrenih proračunskih sredstava dodijeljenih klubovima zastupnika;

18.

napominje da je na sastanku nadležnog odbora s unutarnjim revizorom održanom 30. siječnja 2017. unutarnji revizor predstavio svoje godišnje izvješće i rekao da je 2015. godine usvojio izvješća o sljedećim predmetima:

19.

prima na znanje i podržava stajališta unutarnjeg revizora o potrebi:

20.

napominje da su na kraju 2015., nakon uzastopnih revizija u svrhu praćenja napretka, četiri mjere iz preispitivanja okvira unutarnje kontrole, sve aktivnosti umjerenoga rizika, ostale otvorene, pri čemu je rok jedne mjere pomaknut na 2017. u kontekstu novog sustava financijskog upravljanja Parlamenta; poziva unutarnjeg revizora da odbor CONT obavješćuje o ostvarenom napretku u tim mjerama;

21.

poziva unutarnjeg revizora da se pri predstavljanju godišnjeg izvješća u većoj mjeri usredotoči na one aspekte u kojima su utvrđeni nedostaci i/ili nepravilnosti; također traži da unutarnji revizor sastavi izvješće o daljnjim mjerama, razvoju i rješenjima u pogledu problema utvrđenih tijekom njegova mandata koje će biti na raspolaganju Odboru za proračunski nadzor; traži od glavnog tajnika da uvede postupke za ocjenu uspješnosti i rezultata;

22.

prima na znanje pisane odgovore na rezoluciju o razrješnici za 2014. dostavljene odboru CONT 20. listopada 2016. te izlaganje glavnog tajnika o različitim pitanjima i zahtjevima iz rezolucije Parlamenta o davanju razrješnice za 2014. te razmjenu mišljenja sa zastupnicima koja je uslijedila; ipak, izražava žaljenje zbog toga što u vezi s mnogim zahtjevima i dalje nisu poduzete nikakve mjere i da za to nije dano obrazloženje ili razlog; naglašava da je važno da se s glavnim tajnikom u Odboru CONT može češće raspravljati o pitanjima koja utječu na proračun Parlamenta i njegovo izvršavanje.

23.

napominje da je uočena nedosljednost između datuma predstavljanja nacrta izvješća o razrješnici Parlamentu i datuma kada se glavnom tajniku mogu podnijeti dodatna pitanja; traži od glavnog tajnika da odgovori na dodatna pitanja prije isteka roka za podnošenje amandmana i, ako je potrebno, prije glasovanja u Odboru;

24.

prima na znanje razmjenu mišljenja od 30. siječnja 2017. između potpredsjednika odgovornog za proračun, glavnog tajnika i odbora CONT, u prisutnosti člana Revizorskog suda i unutarnjeg revizora;

25.

izražava zadovoljstvo zbog predanosti uprave Parlamenta stalnom poboljšanju učinkovitosti službi Parlamenta kao cjeline i tome da se to poboljšanje djelotvorno provede, iako je također mišljenja da katkad predugo traje da se te promjene primjene u praksi;

26.

primjećuje da Parlament, za koji svaki građanin godišnje izdvaja otprilike 3,60 EUR, ne treba prezati od usporedbi s drugim parlamentarnim sustavima, osobito s obzirom na to da je jedna trećina troškova povezana s osnovnim čimbenicima (višejezičnost i broj mjesta rada), nad kojima Parlament ima ograničen utjecaj i koji nisu prisutni u tom obliku u drugim parlamentima;

27.

napominje, međutim, da se razina pozornosti koja se posvećuje izradi proračuna temeljenoj na uspješnosti razlikuje među različitim glavnim upravama i da je dobro razvijena, na primjer, u Glavnoj upravi za financije (DG FINS), ali još je uvijek u početnoj fazi drugdje u upravi; poziva glavnog tajnika da osigura da su utvrđeni jasni i mjerljivi ciljevi koji se slijede u cijeloj upravi;

28.

prima na znanje odgovor glavnog tajnika u vezi s dostupnošću aplikacije ePetition za zastupnike i opću javnost kao i izvješće Pravne službe; traži od glavnog tajnika da izvijesti o mjerama koje su poduzete kako bi se provele preporuke Pravne službe;

29.

pozdravlja pozornost koju uprava obraća na održivost, posebno u kontekstu postupaka javne nabave; napominje, međutim, da je stupanjem na snagu nove direktive o javnoj nabavi (2) postalo moguće povećanje pondera za kriterije koji se odnose na socijalnu i ekološku održivost u odnosu na kriterij najniže cijene;

30.

poziva glavnog tajnika da podnese akcijski plan o tome kako primijeniti kriterije održivosti u postupcima javne nabave i da u tom pogledu uključi evaluaciju primjene zelene javne nabave kao instrumenta;

31.

smatra da, prema mišljenju Revizorskog suda, troškovi geografske raspršenosti Parlamenta iznose 114 milijuna EUR godišnje i napominje nalaz iz svoje rezolucije od 20. studenoga 2013. o mjestima sjedišta institucija Europske unije (3) da je 78 % svih službenih putovanja statutornog osoblja Parlamenta izravno povezano s geografskom raspršenošću službi Parlamenta; podsjeća da je procjena utjecaja na okoliš te raspršenosti između 11 000 i 19 000 tona emisija CO2; poziva Predsjedništvo da od glavnog tajnika zatraži da bez odgađanja razvije plan za jedinstveno sjedište Parlamenta; ponavlja svoj poziv Parlamentu i Vijeću da radi ostvarivanja dugoročnih ušteda uzmu u obzir izradu plana jedinstvenog sjedišta, kao što je Parlament naveo u nekoliko svojih prethodnih rezolucija; smatra da istupanje Ujedinjene Kraljevine iz EU-a i potreba za premještanjem europskih agencija sa sjedištem u Ujedinjenoj Kraljevini može biti i izvrsna prilika za paralelno rješavanje nekoliko pitanja; ipak, upućuje na članak 341. UFEU-a, kojim je utvrđeno da sjedišta institucija Unije zajedničkom suglasnošću utvrđuju vlade država članica, i na Protokol br. 6 priložen UEU-u i UFEU-u, kojim se utvrđuje da je sjedište Parlamenta u Strasbourgu; podsjeća na to da rješenje koje počiva na jednom sjedištu zahtijeva izmjenu Ugovora;

32.

podsjeća na odgovor uprave na pitanje 75. u upitniku o razrješnici za Europski parlament za 2013., točnije na to da je odlučila „prekinuti praksu dugoročnih službenih putovanja..., čime će se ostvariti znatne uštede”, no velikim proturječjem smatra činjenicu da je 13 članova osoblja trenutačno na dugoročnim službenim putovanjima; smatra da je dugoročno službeno putovanje člana osoblja, koje uključuje naknadu za život u inozemstvu i isplatu dnevnica, u mjesto gdje je ta osoba već živjela i radila neprimjereno korištenje novca poreznih obveznika te da je u suprotnosti s Pravilnikom o osoblju; ustraje na razjašnjenju okolnosti svakog dugoročnog službenog putovanja, a posebno na objavljivanju razloga i troškova tih putovanja;

33.

podsjeća na to da svi dužnosnici i drugi službenici Unije, čak i oni koji rade u kabinetima, svoje dužnosti moraju obavljati imajući u vidu isključivo interese Unije i u skladu s pravilima utvrđenima u Pravilniku o osoblju; ističe da su dužnosnici Unije plaćeni novcem poreznih obveznika, koji nije namijenjen financiranju novinara ili drugog osoblja zaposlenog na promicanju bilo kojeg nacionalnog političkog interesa predsjednika; poziva Predsjedništvo da u propisima Parlamenta utvrdi jasne odredbe;

34.

prima na znanje odluku predsjednika od 21. listopada 2015., čija je svrha bila imenovati osobe na upravljačke funkcije u Parlamentu bez poštovanja relevantnih postupaka, a posebno bez poziva na podnošenje prijava; napominje da ta odluka „nije bila u skladu s pravilima” (odgovor uprave u vezi s drugim upitnikom Odbora CONT); inzistira na tome da se ta odluka predsjednika službeno opozove;

35.

primjećuje da je 15. prosinca 2015. predsjednik sebe ovlastio da uz već postojeću naknadu dodijeli neograničenu posebnu naknadu osoblju svog ureda, unatoč činjenici da se u Pravilniku o osoblju ne predviđaju takve posebne naknade; ponovno otvara pitanje zakonitosti te ovlasti i valjanosti te posebne naknade; poziva na to da se razmotri treba li dotičnu odluku opozvati;

36.

prima na znanje da je Predsjedništvo 24. listopada 2016. usvojilo izmijenjeni Pravilnik o isplati financijskih doprinosa za sponzorirane skupine posjetitelja;

37.

pozdravlja činjenicu da se na taj se način znatno smanjuju gotovinska plaćanja i uvode obvezne elektroničke transakcije, čime se smanjuje rizik od krađe i narušavanja ugleda Parlamenta te istodobno pruža znatna fleksibilnost; podržava namjeru Predsjedništva da ocijeni revidirani sustav nakon jedne godine provedbe; međutim, izražava žaljenje zbog toga što parlamentarni asistenti mogu biti imenovani za primanje plaćanja na osobne račune i da mogu ovjeravati troškove skupine; izražava zabrinutost zbog toga što to znači nepotrebnu pravnu i financijsku odgovornost za akreditirane parlamentarne asistente i zato što ih se tako izlaže mogućim rizicima; traži od Predsjedništva da to pitanje preispita kao prioritetno;

38.

izražava žaljenje zbog činjenice što je Parlament svojem predsjedniku dao razrješnicu za izvršenje proračuna Parlamenta za financijsku godinu 2014. te u posljednji trenutak izbrisao važne stavke, koji su potakli važna pitanja o političkim aktivnostima predsjednika i njegovom financijskom ponašanju tijekom europskih izbora 2014.;

39.

pozdravlja sve veću pozornost koju mediji i javnost posvećuju Parlamentu i njegovoj upravi; napominje, međutim, da neki novinari nailaze na poteškoće pri dobivanju konkretnih informacija koje traže; ističe da je transparentnost Parlamenta i njegove uprave od ključne važnosti za legitimnost institucije te da treba olakšati pristup informacijama, uz stalno poštovanje pravila kojima se uređuje zaštita osobnih podataka;

40.

u tom pogledu poziva Predsjedništvo da na internetskim stranicama Parlamenta objavi dokumente koje mu je dostavio glavni tajnik u računalno čitljivom obliku, osim ako je zbog prirode informacija sadržanih u njima to nemoguće, na primjer, radi zaštite osobnih podataka;

41.

naglašava da rad unutarnjih tijela za donošenje odluka Parlamenta, posebno Predsjedništva, treba biti transparentniji i pristupačniji; poziva na to da se dnevni redovi Predsjedništva objavljuju na intranetu pravodobno, a da se zapisnici sa sastanaka objavljuju mnogo brže; primjećuje da nije potrebno čekati da se prevedu na sve jezike;

42.

podsjeća zastupnike da su obvezni odmah obavijestiti upravu o bilo kakvoj promjeni u izjavama o financijskim interesima;

43.

poziva glavnog tajnika da ovu rezoluciju proslijedi Predsjedništvu i da pritom istakne sve zahtjeve u kojima se od Predsjedništva traži da poduzme mjere ili donese odluke; poziva glavnog tajnika da uspostavi plan djelovanja i vremenski raspored te tako omogući Predsjedništvu da poduzme mjere na temelju preporuka sadržanih u rezolucijama Parlamenta o davanju razrješnica i/ili da na njih odgovori te da uključi rezultate u godišnji dokument o praćenju; traži od glavnog tajnika da pravodobno izvještava Odbor za proračune i CONT o svim projektima podnesenima Predsjedništvu koji u velikoj mjeri utječu na proračun;

44.

smatra da bi se zastupnici trebali moći koristiti internetskim stranicama Parlamenta kako bi glasačima u svojim izbornim jedinicama pružili maksimalnu transparentnost u pogledu svojih aktivnosti i stoga poziva glavnog tajnika da razvije sustav koji zastupnici mogu upotrebljavati za objavu podataka o svojim sastancima s predstavnicima interesnih skupina; poziva glavnog tajnika da to omogući bez daljnjeg odlaganja, s obzirom na to da je Parlament već zatražio takvo djelovanje u Rezoluciji o razrješnici za 2014.;

45.

poziva Predsjedništvo da utvrdi i objavi pravila o upotrebi naknade za opće troškove

46.

primjećuje nisku razinu informiranosti među zastupnicima o mogućnostima vraćanja viškova naknade za opće troškove; podsjeća zastupnike da naknade za opće troškove ne predstavljaju dodatnu osobnu plaću; traži od glavnog tajnika da tu mogućnost promiče kao prioritet; poziva zastupnike da na kraju svog mandata vrate spomenute viškove;

47.

isto tako, poziva glavnog tajnika da zastupnicima koji na svojim internetskim stranicama žele objavljivati podatke o isplati bilo koje druge parlamentarne naknade pruži uvid u odgovarajuće evidencije podataka koje je moguće lako ponovno obraditi;

48.

nadalje, poziva glavnog tajnika da zainteresiranim klubovima zastupnika pomogne na isti način;

49.

primjećuje da je na internetskoj stranici Parlamenta dostupan niz dokumenata koji se odnose na odluku o priznavanju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada, zajedno s pojedinostima o konačnom iznosu financiranja; traži od Parlamenta da od Komisije zahtijeva da predstavi prijedlog za reviziju aktualnog pravnog akta Unije o statutu i financiranju europskih političkih stranaka i europskih političkih zaklada (4), uključujući strože zahtjeve za osnivanje europskih političkih stranaka i zaklada, u cilju sprečavanja zloupotreba;

50.

pozdravlja uvođenje posebnog obrasca za izvjestitelje, u kojemu mogu navesti koji su predstavnici interesnih skupina utjecali na njihova izvješća (zakonodavni otisak);

51.

ponavlja svoj poziv upravi Parlamenta da sastavi izvješće o tome kako se predstavnici interesnih skupina i druge vanjske organizacije koriste prostorijama Parlamenta;

52.

izražava zabrinutost zbog toga što bi aktualni Kodeks ponašanja za zastupnike možda trebalo dodatno poboljšati kako bi se izbjegli sukobi interesa, pri čemu posebnu pozornost treba obratiti na:

53.

pozdravlja razvoj pokazatelja za mjerenje uspješnosti komunikacijske aktivnosti Parlamenta i poziva glavnog tajnika da u izvješću o aktivnostima Parlamenta za 2016. posveti zaseban odjeljak učinkovitosti tog novog pristupa zasnovanog na uspješnosti u području komunikacija;

54.

podupire razne programe čiji je cilj poticati posjete novinara i svih građana koji žele saznati više o aktivnostima Parlamenta;

55.

u tom smislu ponavlja svoj poziv iz razrješnice za 2014., u kojoj je utvrđeno da je internetska stranica Parlamenta i dalje relativno neprilagođena korisnicima, nepodesna za navigaciju te da i dalje ne odražava razvoj najnovije tehnologije, zbog čega je bilo teško brzo pronaći relevantne informacije; također je navedeno da, s obzirom na važnost komuniciranja s europskim građanima, internetska stranica nije doprinijela poboljšanju slike Parlamenta u široj javnosti;

56.

poziva Glavnu upravu za komunikacije (DG COMM) da uspostavi učinkovitiju i korisnicima prilagođeniju internetsku stranicu, koja će uključivati učinkovitiju tražilicu i koja će povećati vidljivost Parlamenta u široj javnosti te na izravniji način odgovarati na potrebe i interese građana; napominje da su postignuti rezultati tek osrednji, unatoč tome što su uložena velika sredstva;

57.

izražava zabrinutost u pogledu djelotvornosti komunikacijske strategije Parlamenta; u tom smislu poziva na sveobuhvatnu reviziju trenutačne strategije, a posebno na aktivniji pristup u odnosu na one koji nisu automatski zainteresirani za aktivnosti Parlamenta ili koji čak mogu biti skeptični u vezi njegova funkcioniranja; poziva glavnog tajnika da razvije novu strategiju kako bi se u većoj mjeri doprlo do tih građana, uključujući olakšavanjem pristupa informacijama, i na odgovarajući način odgovorilo na neopravdane predrasude o Parlamentu, izbjegavajući pritom nepotrebne i skupe kampanje oglašavanja;

58.

naglašava potrebu za modernizacijom zadaća informacijskih ureda Parlamenta u vidu optimiziranja uporabe novih komunikacijskih tehnologija i obrazaca te iskorištavanjem njihova privilegiranog zemljopisnog položaja bliskog građanima kako bi se dodatno poduprle aktivnosti u sklopu inicijative „Djelujmo lokalno”, kao što su rasprave sa zastupnicima i civilnim društvom, i tako osluhnule potrebe ljudi i privukla njihova pažnja; naglašava da bi internetske rasprave i pozornost medija, koje prate takva događanja, trebale dodatno doprinijeti približavanju građanima; primjećuje da su troškovi povezani sa zgradama i osobljem informacijskih ureda u državama članicama nerazmjerno visoki u odnosu na iznose koji se troše na ključne funkcije tih ureda; poziva glavnog tajnika da do kraja 2017. Odboru CONT predstavi detaljno izvješće o aktivnostima i financijama informacijskih ureda u Bruxellesu i Strasbourgu, s posebnim naglaskom na njihovu dodanu vrijednost;

59.

izražava zabrinutost zbog odgovorâ na pitanja za pisani odgovor o informacijskim uredima Parlamenta u nekim državama članicama, s obzirom na to da u većini slučajeva samo mali dio njihovih operativnih troškova proizlazi iz stvarnih ciljeva i zadaća tih ureda, dok se najveći dio novca troši na najam ureda te plaće i putne troškove osoblja;

60.

poziva glavnog tajnika da poboljša unutarnju komunikaciju između raznih glavnih uprava, tako da se, primjerice, s razvojem novih i važnih alata, kao što je zakonodavni vlak, upozna šira javnost, unutar i izvan Institucije;

61.

podsjeća na zajedničko izlaganje pred odborom CONT i Odborom za kulturu i obrazovanje o anketi, kako je zahtijevano u okviru postupka davanja razrješnice za 2013., da bi se utvrdilo je li nagrada LUX dobro poznata u javnosti i kako je, ako uopće, percipirana u dotičnim državama članicama, te na njezine zaključke;

62.

podsjeća na to da se anketa uglavnom odnosila na to jesu li i koliko zastupnici i filmski djelatnici upoznati sa svrhom nagrade, a to je ukazati građanima na predanost Parlamenta konsenzualnim vrijednostima, kao što su ljudska prava i solidarnost, kao i na njegovu predanost kulturnoj i jezičnoj raznolikosti;

63.

primjećuje da je odaziv bio slab i da je u anketi sudjelovalo samo 18 % zastupnika Parlamenta, tj. 137 zastupnika iz svih klubova zastupnika i država članica, pri čemu je među njima više od 90 % onih koji su upoznati s filmskom nagradom LUX, 75 % onih koji razumiju njezinu svrhu, a više od 80 % sudionika ankete ima pozitivnu predodžbu o toj nagradi.

64.

nije uvjeren u metodu odabira kod koje zastupnici odlučuju o nominacijama i konačnom izboru dobitnika nagrade i poziva Predsjedništvo da podnese izvješće o alternativnim modelima za postizanje željenih rezultata, na primjer, podupiranjem sličnih inicijativa samih organizacija filmskih djelatnika;

65.

primjećuje da je, iako se tijekom godina broj gledatelja povećao, brojka od 43 000 gledatelja unutar Unije i dalje vrlo niska te dovodi u pitanje opravdanost postojanja nagrade Lux;

66.

izražava žaljenje zbog opetovanih odgađanja otvorenja Kuće europske povijesti, prvotno predviđenog za ožujak 2016., koje je potom odgođeno na rujan pa studeni 2016. i sada zakazano za 6. svibnja 2017.;

67.

sa zabrinutošću primjećuje aktualne rasprave o prirodi privremenih izložbi: ističe važnost akademske neovisnosti Kuće europske povijesti u pogledu sadržaja i dizajna postava, koji se određuju isključivo na temelju muzeoloških i povijesnih kriterija;

68.

sa zadovoljstvom primjećuje da će, prema procjenama, Kuća europske povijesti primati 250 000 posjetitelja godišnje; ističe da su godišnji operativni troškovi Kuće unaprijed procijenjeni na 13,3 milijuna EUR; izražava zabrinutost zbog razmjerno malog broja posjetitelja u usporedbi s visokim troškovima poslovanja, imajući na umu da je 2015. Parlament primio 326 080 posjetitelja i da je operativni trošak iznosio samo 4,3 milijuna EUR;

69.

napominje da uspostavom Parlamentarija i otvaranjem Kuće europske povijesti Parlament i njegovo okruženje postaju atrakcija za građane i turiste koja će dovesti do boljeg razumijevanja uloge Parlamenta i ukazati građanima na predanost Parlamenta zajednički prihvaćenim vrijednostima, kao što su ljudska prava i solidarnost; traži od Predsjedništva da razmotri pokretanje dijaloga s lokalnim tijelima kako bi se vidjelo na koji način ona mogu doprinijeti financiranju Kuće europske povijesti i njezinom upravljanju;

70.

poziva Predsjedništvo da razmotri izmjenu načina upravljanja Kućom europske povijesti i da ga više prilagodi međuinstitucijskom pristupu te da pritom istraži mogućnosti daljnje suradnje s drugim institucijama Unije, a posebno Komisijom i Vijećem;

71.

pozdravlja odluku Komisije o izdvajanju iznosa od 800 000 EUR godišnje za operativne troškove Kuće europske povijesti; ipak, smatra da bi Komisija trebala mnogo više doprinositi pokrivanju procijenjenih godišnjih operativnih troškova;

72.

napominje da je do 31. prosinca 2015. ukupno 5 391 dužnosnika i privremenog osoblja zaposleno u Glavnom tajništvu (povećanje od 96 u odnosu na 31. prosinca 2014.) i ukupno 771 dužnosnika i privremenog osoblja zaposleno u klubovima zastupnika (povećanje od 26 u odnosu na 31. prosinca 2014.); DG PERS, zajedno s ugovornim osobljem, zapošljava 9 402 članova osoblja (povećanje od 467 u odnosu na 31. prosinca 2014.);

73.

prima na znanje da je na dan 1. siječnja 2015. izbrisano 47 radnih mjesta iz plana radnih mjesta Parlamenta u skladu s revizijom Pravilnika o osoblju 2014. i višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. – 2020., pri čemu je u planu radnih mjesta ostalo ukupno 6 739 radnih mjesta, od kojih se 5 723 (84,9 %) odnosilo na tajništvo a 1 016 na klubove zastupnika (15,1 %); dana 31. prosinca 2015. 4,9 % radnih mjesta u Tajništvu bilo je ispražnjeno u usporedbi s 9,6 % na kraju 2014.;

74.

pozdravlja činjenicu da se ravnoteža u zastupljenosti spolova na položajima glavnih direktora povećala s 18,2 %/81,8 % (omjer iz 2014.) na 33,3 %/66,7 % 2015. godine, ali sa zabrinutošću primjećuje kako je došlo do smanjenja ravnoteže spolova na položajima direktora i da je u odnosu na omjer iz 2014. od 34 %/66 % on 2015. godine bio 31,1 %/68,9 %; podsjeća da apsolutnu većinu osoblja Parlamenta čine žene, no žene su zastupljene na ograničenom broju rukovodećih položaja; primjećuje da se ravnoteža spolova kada je riječ o položaju načelnika odjela nastavila povećavati te da je omjer načelnika i načelnica odjela 2014. godine bio 30 %/70 %, a na kraju 2015. godine 31,2 %/68,8 %; ističe da je neravnoteža na rukovodećim položajima i dalje prisutna i da je uspostava programa jednakih mogućnosti za ta radna mjesta i dalje od najveće važnosti; odlučno smatra da bi Parlament do 2019. trebao imati najmanje 40 % žena na rukovodećim položajima;

75.

izražava svoje iznenađenje zbog činjenice da se savjetodavni odbor Parlamenta za imenovanja visokih dužnosnika sastoji isključivo od višeg rukovodstva i poziva glavnog tajnika da uključi predstavnike udruženja zaposlenika;

76.

naglašava da bi geografska uravnoteženost, odnosno povezanost broja osoblja određenog državljanstva i broja stanovništva njihove matične države članice, i dalje trebala biti važan element upravljanja resursima, posebno kada je riječ o državama članicama koje su pristupile Uniji od 2004., te pozdravlja činjenicu da je Parlament ostvario uravnoteženiji sastav dužnosnika iz država članica koje su pristupile Uniji prije i nakon 2004.; ističe da iz tih država članica i dalje dolazi samo 3 % zaposlenika na razini „viših administratora” (AD 12 – 16) na trima mjestima rada, iako je udio stanovništva tih država u ukupnom stanovništvu Unije 21 %, te da se napredak po tom pitanju još očekuje;

77.

uviđa da je Parlament za izvođenje određenih aktivnosti, kao što su vođenje kantina i čišćenje, dao prednost vanjskim izvršiteljima i da zbog toga u određenim glavnim upravama broj vanjskog osoblja u prostorima Parlamenta može čak premašivati broj dužnosnika;

78.

napominje, međutim, da takve odluke o vanjskom ugovaranju usluga ne mogu opravdati angažiranje sveg vanjskog osoblja i da je primjerice omjer vanjskog osoblja i dužnosnika u Glavnoj upravi za inovacije i tehnološku podršku (DG ITEC) teško objasniti;

79.

izražava mišljenje da se vanjsko osoblje ne bi trebalo upotrebljavati kao nadomjestak za smanjenje broja radnih mjesta dogovoreno u kontekstu revizije Pravilnika o osoblju iz 2014. i trenutačnog VFO-a;

80.

prima na znanje odgovor glavnog tajnika u vezi s uvjetima pod kojima Parlament sklapa ugovore s vanjskim izvršiteljima; naglašava da uprava mora pozorno i sustavno osiguravati strogu sukladnost pružatelja usluga sa zakonodavstvom koje se odnosi na zapošljavanje, sigurnost, dobrobit itd. i koje se primjenjuje na sve vanjsko osoblje koji radi u prostorima Parlamenta, poput osoblja u kantinama i osoblja koje je zaduženo za čišćenje, održavanje itd.; poziva Parlament da uvede redovna upozorenja i mehanizme praćenja za sprečavanje i otkrivanje svih izoliranih ili sustavnih slučajeva nemara, zlouporabe ili povrede i tako omogući hitno poduzimanje mjera;

81.

konstatira da je postupak za uspostavu sigurnosne službe Parlamenta završen te da je isti postupak u tijeku za vozače; poziva glavnoga tajnika da izvijesti Odbor CONT o iskustvima stečenima tijekom tih postupaka i o svim uštedama koje su na temelju njih ostvarene;

82.

sa zabrinutošću primjećuje da osoblje koje radi u kantinama nije plaćeno u skladu s brojem sati u ugovoru u tjednima kada zastupnici rade negdje drugdje, kao što su tjedni koje provode u izbornim jedinicama i na plenarnim sjednicama u Strasbourgu, ili da je velik broj takvog osoblja zaposlen na skraćeno radno vrijeme, što utječe na njihov opseg posla i zaradu; poziva glavnog tajnika da osmisli rješenje u pregovorima s pružateljem usluga u kantinama kojim će se zaposlenicima zajamčiti redovno radno vrijeme i isplata plaće za svaki tjedan;

83.

prima na znanje da je na kraju 2015. u Parlamentu radilo 1 813 akreditiranih parlamentarnih asistenata, u usporedbi s 1 686, koliko ih je bilo prethodne godine; poziva na to da se obrati posebna pozornost na prava akreditiranih parlamentarnih asistenata i lokalnih asistenata, s obzirom na to da su njihovi ugovori izravno povezani s mandatom zastupnika kojima pružaju potporu i imajući pritom na umu da su akreditirani parlamentarni asistenti članovi osoblja koji ugovor o zapošljavanju potpisuju s Parlamentom, dok lokalni asistenti podliježu različitim nacionalnim zakonodavstvima;

84.

izražava žaljenje zbog toga što izvješće o ocjeni primjene odredaba koje se odnose na akreditirane parlamentarne asistente nije dostavljeno Odboru CONT prije kraja 2016., kao što se zahtijeva u Rezoluciji o razrješnici za 2014., kao i zbog toga što ono još nije podneseno;

85.

ističe da su u slučajevima uznemiravanja ili aktivnosti zviždača akreditirani parlamentarni asistenti u posebno ranjivom položaju s obzirom na to da se njihovi ugovori temelje na uzajamnom povjerenju između zastupnika i asistenta; ako tog povjerenja nema, to je samo po sebi razlog za raskid ugovora; osim toga, ako zastupnik mora podnijeti ostavku zbog narušenog ugleda, koji je posljedica kaznenog djela ili drugog kršenja zakona, to obično znači da će se ugovori svih njegovih asistenata također raskinuti; stoga poziva na hitno jačanje zastupljenosti akreditiranih parlamentarnih asistenata u savjetodavnom odboru za uznemiravanje, kao što je već zatraženo u okviru razrješnica za 2013. i 2014., čime će se zajamčiti ravnoteža spolova; poziva Predsjedništvo da dodijeli odgovarajuća sredstva za pokrivanje putnih troškova i isplatu dnevnica za akreditirane parlamentarne asistente koji podnesu tužbu jer oni često nemaju potrebna sredstva da dođu u Bruxelles i osobno izlože svoj slučaj pred savjetodavnim odborom za uznemiravanje; također poziva na mogućnost razmatranja financijskih kompenzacijskih mjera za akreditirane parlamentarne asistente pri sljedećoj reviziji Pravilnika o osoblju kako bi se osiguralo jednako postupanje s akreditiranim parlamentarnim asistentima i priznavanje njihove posebne ranjivosti u slučajevima koji uključuju uznemiravanje ili aktivnosti zviždača;

86.

pozdravlja namjeru uprave da pokrene postupak za prilagodbu paušalnih naknada koje primaju akreditirani parlamentarni asistenti za službena putovanja u Strasbourg, a koje su znatno niže od onih za dužnosnike; naglašava da bi se ta prilagodba trebala temeljiti na transparentnoj metodologiji izračuna te da bi trebala biti u izravnoj vezi s nedavnim povećanjem gornjih granica za naknade i troškove smještaja za dužnosnike; također naglašava da bi trebalo uvesti automatsku indeksaciju naknada za buduće revizije;

87.

izražava žaljenje zbog činjenice da Predsjedništvo nije odgovorilo na zahtjeve iz rezolucija Parlamenta o razrješnici za 2013., odnosno 2014. godinu, u kojima je zatraženo da se akreditiranim parlamentarnim asistentima isplaćuju jednake dnevnice kao i ostalom osoblju; traži od glavnoga tajnika da prije provođenja ikakvih promjena donese procjenu dodatnoga troška do kojega bi došlo tim usklađivanjem; pritom ističe da aktualne gornje granice za povrat troškova za službena putovanja akreditiranih parlamentarnih asistenata nisu usklađivane od 2009. i da je neusklađenost između njih i iznosa povrata za ostalo osoblje dodatno povećana do najmanje 40 % nakon uvođenja novih gornjih granica, koje je Vijeće odobrilo 9. rujna 2016. i koje su se od 10. rujna 2016. dosad primjenjivale samo na dužnosnike; stoga poziva Predsjedništvo da poduzme potrebne mjere za ispravljanje te nejednakosti;

88.

duboko žali zbog činjenice da radni odnos akreditiranih parlamentarnih asistenata u slučaju smrti ili ostavke zastupnika prestaje na kraju kalendarskog mjeseca; naglašava da bi to moglo značiti da akreditirani parlamentarni asistenti ne bi imali ni jedan dan otkaznog roka ako mandat zastupnika završi posljednji dan tog mjeseca; poziva na to da se ta neprihvatljiva situacija riješi u sljedećoj reviziji Pravilnika o osoblju, i to povezivanjem otkaznih rokova s određenim vremenskim razdobljem, primjerice od četiri tjedna, a ne kalendarskim mjesecima; nadalje, poziva Predsjedništvo da što prije uvede privremene mjere koje bi mogle predstavljati privremeno rješenje problema, prije provedbe takve pravne revizije;

89.

izražava zabrinutost zbog navodnih praksi zastupnika koji obvezuju akreditirane parlamentarne asistente da odlaze na službena putovanja u Strasbourg bez putnog naloga, troškova službenog putovanja ili jednostavno bez putnih troškova; smatra da takva praksa ostavlja prostora za zlouporabu: u slučaju da akreditirani parlamentarni asistenti na službeno putovanje odlaze bez putnog naloga, ne samo da moraju sami snositi troškove nego nisu ni pokriveni osiguranjem na radnom mjestu; poziva Predsjedništvo da osigura da se Pravilnik o osoblju pravilno provodi kako bi se kaznilo zastupnike koji krše pravila;

90.

primjećuje da pripravnici imaju pravo na popust od 0,50 EUR na glavna jela u svim samoposlužnim restoranima u Bruxellesu i Luxembourgu ta na popust od 0,80 EUR u Strasbourgu; smatra, međutim, da su s obzirom na njihovu prosječnu razinu plaća i visoke cijene tijekom posljednje dvije godine ti popusti toliko mali da ni najmanje ne olakšavaju njihov financijski položaj; poziva glavnog tajnika da im odobri sniženja cijena u skladu s njihovim prihodima;

91.

poziva predsjedništvo da osigura jamčenje socijalnih i mirovinskih prava za akreditirane parlamentarne asistente koji su bez prekida zaposleni tijekom najmanje dva posljednja parlamentarna saziva; u tom pogledu poziva upravu da pri obračunu 10 godina službe podnese prijedlog kojim se uzima u obzir odluka o ranim izborima 2014. kao i vrijeme utrošeno na zapošljavanje, kako se zahtijeva u Pravilniku o osoblju;

92.

poziva Konferenciju predsjednika da razmotri mogućnost da akreditirani parlamentarni asistenti uz određene uvjete prate zastupnike na službenim putovanjima izaslanstava Parlamenta i drugim službenim putovanjima, kao što je nekoliko zastupnika već tražilo;

93.

poziva glavnog tajnika i Predsjedništvo da prouče i riješe probleme u vezi s akreditiranim parlamentarnim asistentima koji u prvom redu proizlaze iz posljednje promjene mandata (kao što su kašnjenja u potpisivanju ugovora, prekidi ugovora, rani europski izbori itd.) i koji mogu imati ozbiljne posljedice na te asistente kada ubuduće budu stjecali radna prava; traži da predstavnici akreditiranih parlamentarnih asistenata uključe u potragu za rješenjima;

94.

traži od Parlamenta da u interesu jednakih mogućnosti i poštovanja prava na zaposlenje donese smjernice o raspoređivanju akreditiranih parlamentarnih asistenata u razrede i da sastavi jasan opis posla, dužnosti i zadaća za svaku funkcijsku skupinu;

95.

primjećuje da su 2015. u Parlamentu prestale raditi 154 osobe, i to 126 zbog umirovljenja, 13 zbog invalidnosti, 9 zbog ostavki i 6 zbog smrti; poziva glavnog tajnika da strogo provodi članak 16. stavak 4. Pravilnika o osoblju o potencijalnim sukobima interesa nakon prestanka radnog odnosa u Parlamentu, a posebno kada je riječ o ostavkama, s obzirom na to da iznenađuje da nikad nije objavljen slučaj potencijalnog sukoba interesa;

96.

sa zabrinutošću napominje da nema posebnih aranžmana za osoblje u slučaju da država članica odluči istupiti iz Unije; priznaje da to pitanje vrijedi za sve europske institucije i poziva glavnog tajnika da započne dijalog s Komisijom kako bi se osiguralo da britansko osoblje ne postane žrtva Brexita i kako bi se u potpunosti zaštitila njihova zakonska, ugovorna i stečena prava;

97.

poziva na učinkovitiju organizaciju tečajeva osposobljavanja kako bi ih se prilagodilo specifičnim potrebama akreditiranih parlamentarnih asistenata; poziva upravu da u prvom redu uzme u obzir kalendar parlamentarnih aktivnosti i aktivnosti zastupnika u Europskom parlamentu te utvrdi prilagođene vremenske rasporede i posebne teme.

98.

ističe činjenicu da 43 % osoblja Parlamenta smatra da bi rad na daljinu mogao imati pozitivan učinak na njihovo zadovoljstvo poslom; naglašava da je Parlament jedina institucija koja nije uvela sustav fleksibilnog radnog vremena (Flexitime) i rad na daljinu, iako se oba koriste već dugi niz godina u većini drugih institucija, uključujući i u Komisiji, s dokazanim rezultatima u pogledu povećane produktivnosti i bolje kvalitete života za članove osoblja; primjećuje da je Parlament u listopadu 2016. uveo povremen rad na daljinu; traži od glavnog tajnika da izvještava sve zainteresirane službe, uključujući zastupnike i njihove asistente, o provedbi ove usluge; također poziva na što hitnije uključivanje sustava Flexitime u radne prakse Parlamenta;

99.

poziva Parlament da izmijeni svoje propise o stažiranju koje nude zastupnici u Europskom parlamentu i klubovi zastupnika kako bi se poboljšao položaj pripravnika i stažista u Parlamentu, uključujući dostojnu plaću, utvrđivanje ograničenog trajanja pripravničkog staža i ugovor o učenju.

100.

sa zadovoljstvom primjećuje da Parlament na svojim internetskim stranicama objavljuje cjeloviti godišnji popis svih dobavljača s kojima je sklopio ugovore vrijednosti veće od 15 000 EUR, koji uključuje naziv i adresu dobavljača, vrstu i predmet ugovora, trajanje, vrijednost, primijenjeni postupak i relevantnu glavnu upravu;

101.

ističe da taj popis nadilazi zahtjeve povezane s transparentnošću iz Financijske uredbe; potiče sve institucije Unije da objave cjelovite informacije o svim dobavljačima i ugovorima sklopljenima preko postupaka javne nabave, uključujući slučajeve izravnog sklapanja ugovora ili ograničenih postupaka;

102.

pozdravlja zaključak Revizorskog suda da bi institucije Unije trebale uspostaviti jedinstvenu javnu bazu podataka o ugovorima o javnoj nabavi koje sklapaju kako bi se omogućili učinkovita transparentnost i djelotvorno ex post praćenje njihovih aktivnosti povezanih s javnom nabavom;

103.

ističe da su, unatoč prijašnjim pozivima na poboljšanje, usluge koje se nude u putničkoj agenciji Parlamenta i dalje na nezadovoljavajućoj razini, s obzirom na to da su cijene relativno visoke i da agencija nije uspjela iznaći dogovor s velikim zračnim prijevoznicima kako bi se osigurale niže cijene i veća fleksibilnost pri organizaciji putovanja;

104.

poziva agenciju da aktivno trudi ponuditi niže cijene bez obzira na to o kojem je zračnom prijevozniku riječ; zahtijeva da agencija uvede postupak pružanja povratnih informacija (u vidu anketa o zadovoljstvu korisnika) s ciljem utvrđivanja područja u kojima bi se mogao ostvariti daljnji napredak;

105.

napominje da je dobrovoljni mirovinski fond povećao procjenu svog aktuarskog deficita na 276,8 milijuna EUR na kraju 2015.; nadalje napominje da je na kraju 2015. iznos neto imovine koja se uzima u obzir iznosio 155,5 milijuna EUR, a aktuarske obveze 432,3 milijuna EUR;

106.

podsjeća na to da su te predviđene buduće obveze raspoređene na više desetljeća, ali napominje da je 2015. ukupan iznos isplaćen u dobrovoljni mirovinski fond iznosio 15,8 milijuna EUR;

107.

ističe da to izaziva zabrinutost zbog mogućeg iscrpljenja fonda i zbog toga što Parlament jamči isplatu mirovinskih prava čak i u slučaju kad taj fond nije u mogućnosti ispuniti svoje obveze;

108.

poziva Predsjedništvo da što prije ocijeni aktualno stanje mirovinskog fonda;

109.

podsjeća na stavak 112. prošlogodišnje rezolucije (5) o davanju razrješnice, u kojem se poziva na ocjenu aktualnog stanja mirovinskog fonda; žali zbog činjenice da se ta ocjena još nije izrađena;

110.

podsjeća na to da je Sud Europske unije 2013. presudio da je valjana odluka kojom se povisuje dob umirovljenja za članove Fonda sa 60 na 63 godine starosti kako bi se izbjeglo rano iscrpljenje kapitala i uskladilo s novim statutom zastupnika;

111.

smatra da se, dok nacionalni mirovinski fondovi obično moraju ispunjavati stroge standarde i ne smiju imati aktuarski deficit, dobrovoljni mirovinski fond trenutačno suočava s aktuarskim deficitom od 64 % aktuarske preuzete obveze i poziva glavnog tajnika da Predsjedništvu podnese sveobuhvatan plan djelovanja kako bi se izbjeglo rano iscrpljenje fonda;

112.

izražava žaljenje zbog činjenice da se pri odabiru financijskih institucija s kojima posluje Parlament za svoja plaćanja i vođenje računa pozornost ne obraća na politike tih institucija u pogledu društvene odgovornosti i poziva glavnog tajnika da se pobrine da u budućnosti Parlament prvenstveno posluje s financijskim institucijama koje imaju ulagačke politike s naglaskom na održivosti i drugim vidovima društveno odgovornog poslovanja;

113.

naglašava da je Parlament 2015. imao u prosjeku 106,25 milijuna EUR na bankovnim računima od kojih uopće nije ostvarivao prihode od kamata; poziva glavnog tajnika da ispita je li potrebno imati tolika likvidna sredstva, a prvenstveno traži od njega da u tom pogledu poboljša upravljanje riznicom i da, ako je moguće, pronađe načine za povećanje prihoda od tih depozita;

114.

zadovoljan je s provedbom strateških smjernica DG ITEC-a za razdoblje 2014. – 2019.; smatra da se uvode mnoge promjene u elektroničkom radnom okruženju za zastupnike i osoblje, ali da su posljedice tih promjena, uključujući nove mogućnosti, relativno nepoznate te da se razvijaju uglavnom unutar DG ITEC-a; poziva na bolju suradnju između DG ITEC-a i DG COMM-a kako bi se poboljšala unutarnja i vanjska komunikacija u vezi s mnogim inovacijama koje već jesu, ili će uskoro biti uvedene;

115.

uviđa napore koje DG ITEC ulaže radi povećanja broja prikaza internetskih stranica Parlamenta pri korištenju Googleova pretraživača; smatra, međutim, da bi pretraživač na internetskoj stranici Parlamenta trebao pronalaziti smislene rezultate tako da korisnici mogu stvarno i koristiti te stranice i brzo pristupati relevantnim sadržajima; izražava zabrinutost zbog toga što taj pretraživač trenutačno ne funkcionira ispravno i poziva glavnog tajnika da pronađe brzo rješenje za taj dugo prisutan problem;

116.

sa zabrinutošću primjećuje da, iako u području nadležnosti DG ITEC-a godišnji troškovi nabave nove računalne opreme iznose više od 35 milijuna EUR, ne postoji jasna politika za ekološki i socijalno održivu javnu nabavu te poziva glavnog tajnika da razvije plan djelovanja u tom pogledu kako bi se osiguralo da ubuduće svi pozivi na podnošenje ponuda sadrže ekološke i socijalne kriterije za odabir računalne opreme;

117.

poziva DG ITEC da se pobrine za dostupnost svih internetskih stranica Parlamenta na prijenosnim uređajima jer se sadašnja sučelja ne mogu smatrati prilagođenima prijenosnim uređajima, iako velik broj posjetitelja za pristup stranicama Parlamenta i specijaliziranih odbora koristi mobilni telefon ili iPad; predlaže provedbu mjera kojima bi se zamjetno i u razumnom roku poboljšala dostupnost internetskih stranica na prijenosnim uređajima;

118.

smatra da je za mandat zastupnika ključno da pisači ostanu u njihovim uredima; ističe da jeftini generičkih ulošci mogu dovesti do opasnih razina emisije čestica i štetnih učinaka na zdravlje; stoga poziva na to da DG ITEC i Glavna uprava za infrastrukturu i logistiku (DG INLO) poduzmu mjere kojima bi se potakla nabava ekološki prihvatljivih pisača i da osiguraju uporabu isključivo originalnih uložaka te pritom pruže mogućnost zastupnicima i njihovom osoblju da smjeste pisače izvan ureda no u njihovoj blizini;

119.

prima na znanje da je Predsjedništvo 7. rujna 2015. donijelo politiku sigurnosti informacijskih i komunikacijskih tehnoloških sustava („IKT sigurnosna politika”); ističe da je u trenutačnom globalnom kontekstu potrebno hitno provesti znatno strožu IKT sigurnosnu politiku kojom se u potpunosti rješavaju rizici povezani s kibersigurnošću; u tom pogledu pozdravlja imenovanje službenika za kibersigurnost u Parlamentu;

120.

ponavlja svoj poziv iz Rezolucije o razrješnici iz 2014. da se uspostavi sustav brze uzbune u hitnim situacijama kojim bi se DG ITEC-u u suradnji s Glavnom upravom za sigurnost i zaštitu (DG SAFE) omogućilo brzo slanje obavijesti SMS-om ili e-poštom zastupnicima i osoblju koji pristanu biti uvršteni na komunikacijsku listu koja bi se koristila u specifičnim hitnim situacijama;

121.

pohvaljuje DG ITEC za uvođenje bežičnog interneta u sve zgrade Parlamenta; napominje, međutim, da funkcioniranje bežičnog interneta u vijećnici u Strasbourgu nije pouzdano, posebice ako se njime istodobno koriste brojni zastupnici tijekom sjednice na kojima se glasuje i vode ključne rasprave; poziva glavnog tajnika da u tom pogledu poduzme potrebne korektivne mjere;

122.

pozdravlja činjenicu da se određene javne sjednice međuparlamentarnih izaslanstva već izravno prenose na internetu (web-streaming); traži od glavnog tajnika da nastavi s razvojem i širenjem te usluge, zajedno sa sadržajem internetskih stranica izaslanstava;

123.

primjećuje da je srednjoročna strategija za upravljanje nekretninama iz 2010. trenutačno u postupku revizije; poziva da se takvom strategijom obuhvati duže razdoblje i da se u nju uvrsti studija slučaja u kojoj bi bile analizirane vjerojatne posljedice Brexita;

124.

pozdravlja činjenicu da će se od 2019. površine uredskih prostora namijenjenih zastupnicima i njihovim asistentima u Strasbourgu povećati; poziva glavnog tajnika da sve dok se ne pronađe rješenje za jedinstveno mjesto rada Parlamenta zajamči minimalnu površinu u kvadratnim metrima po asistentu u skladu s važećim pravilima o radnim uvjetima, s obzirom na to da se u ovom trenutku Parlament nalazi u nepovoljnom položaju jer svjesno zanemaruje pravila o minimalnoj površini uredskih prostora;

125.

izražava duboko žaljenje zbog odluke o promjeni namještaja u uredima zastupnika i njihovih asistenata u Bruxellesu i poziva na to da se provedba odluke odmah obustavi; konstatira da je većina namještaja u potpunosti funkcionalna i u dobrom stanju i da ga stoga ne treba mijenjati; smatra da povratne informacije od određenog broja zastupnika, za razliku od opće ankete, same po sebi nisu dovoljno opravdanje za promjenu namještaja, a argumenti uprave o pitanjima ukusa, mode ili zastarjelog stila isto su tako neprimjereni; pojedine komade namještaja trebalo bi mijenjati samo ako postoje jasni znakovi habanja, velike dotrajalosti ili ako je na radnom mjestu prisutan rizik za zdravlje specifične ili opće naravi (npr. mogući razvoj ergonomski prilagođenijih uredskih stolica); ističe da bi u vrijeme gospodarske krize koja je dovela do sadašnjih ograničenja proračuna takva briga o vanjskom izgledu mogla ozbiljno ugroziti vjerodostojnost Parlamenta i njegovih zastupnika, posebno u očima građana i javnog mnijenja;

126.

priznaje da se u skladu s odlukama Predsjedništva iz 2013. i 2015. u novim ugovorima o cateringu nisu predviđene izravne subvencije iz proračuna Parlamenta; ipak, izražava zabrinutost zbog toga što su se neke usluge 2015. godine nudile po cijenama višima od tržišnih; u tom kontekstu navodi uslugu posluživanja kave tijekom sjednica; napominje da su cijene izmijenjene u kolovozu 2016.;

127.

izražava duboko žaljenje zbog proizvoljnih, subjektivnih i nerazmjernih kriterija koji se primjenjuju za zapošljavanje vozača i internalizacije te usluge koja je pokrenuta 2016. godine zbog sigurnosnih razloga; žali zbog činjenice da se u tom postupku nisu u obzir uzele vještine i iskustvo vozača koji su godinama radili u izravnom kontaktu sa zastupnicima kao ni povjerenje koji su izgradili u kontaktu s njima te zbog činjenice da su oni zatim ostali bez posla, pri čemu su mnogi već dobi u kojoj je teško pronaći novo zaposlenje;

128.

izražava zabrinutost zbog problematičnog socijalnog dijaloga između DG INTE-a i predstavnika usmenih prevoditelja, koji je počeo u siječnju 2014. godine i koji dosad nije doveo do postizanja dogovora; poziva glavnog tajnika da započne postupak posredovanja između uključenih strana kako bi se poboljšalo međusobno razumijevanje stajališta i pronašla rješenja koja su prihvatljiva za sve;

129.

pozdravlja napredak koji je već postignut u postupku modernizacije DG INTE-a, posebice u pogledu veće raspoloživosti usmenih prevoditelja, umjerenog povećanja u broju sati koje usmeni prevoditelji provedu u pružanju usluga usmenog prevođenja i bolje distribucije radnog opterećenja među usmenim prevoditeljima; primjećuje da metoda korištena za izračun statistika nije pojašnjena i da su svi godišnji odmori i razdoblja bolovanja sada isključeni iz izračuna prosječnog broja sati koje usmeni prevoditelji provode u kabini;

130.

od glavnog tajnika zahtijeva podatke o mjerama koje su poduzete nakon donošenja rezolucije o razrješnici za proračun za 2014. kako bi se pojednostavljenjem upravljanja konferencijama u Parlamentu postigla veća učinkovitost i djelotvornost resursa pri organizaciji sjednica;

131.

pozdravlja stalne napore za postizanje sigurnosti i zaštite u prostorima Parlamenta i njihovoj okolini; priznaje da se, kada je riječ o sigurnosti u Parlamentu, mora nastojati ostvariti ravnoteža između uzimanja u obzir niza zaštitnih mjera i uvođenja režima pretjerano usmjerenog na sigurnost, kojim se usporavaju aktivnosti Parlamenta; međutim, ustraje u tome da bi se sigurnost Parlamenta trebala dodatno povećati i poziva glavnog tajnika da zajamči da propisnu obučenost osoblja i njegovu sposobnost za obavljanje zadaća u skladu s pravilima struke, uključujući i u hitnim situacijama;

132.

poziva glavnog tajnika da uz suradnju s belgijskim, francuskim i luksemburškim vlastima osigura aktivnu suradnju i s drugim institucijama Unije;

133.

Poziva DG ITEC i DG SAFE da s obzirom na sve veću prijetnju od kibernetičkih napada posljednjih nekoliko mjeseci ojačaju kapacitete za kiberobranu;

134.

podsjeća na to da je Predsjedništvo 19. travnja 2004. pokrenulo projekt Sustav upravljanja okolišem (EMAS) u Parlamentu; primjećuje da je 2016. Predsjedništvo donijelo revidiranu politiku zaštite okoliša kojom se zadržava i ponovno potvrđuje predanost Parlamenta stalnom poboljšanju stanja okoliša;

135.

pozdravlja uvođenje međuinstitucijske korisničke podrške u području „zelene” javne nabave, koju sada treba u potpunosti provoditi postavljanjem jasnih ciljeva u tom području te ulaganjem većih napora u interno informiranje, promicanje i djelotvorno upravljanje „zelenom” javnom nabavom; ističe i da se i pružatelji podugovornih usluga moraju pridržavati tih pravila; u tom pogledu izražava žaljenje zbog česte uporabe plastičnih boca, čaša, posuda i ambalaže u Parlamentu;

136.

ima na umu da se Parlament obvezao da će do 2020. smanjiti svoje emisije CO2 po ekvivalentu punog radnog vremena za 30 % u odnosu na 2006.; pozdravlja činjenicu da se između 2006. i 2015. godine taj pokazatelj smanjio za otprilike 24,3 %;

137.

smatra da je stoga od iznimne važnosti da Parlament pred sebe postavi nove i zahtjevnije kvantitativne ciljeve čije bi ostvarivanje trebale redovito nadzirati nadležne službe; napominje u tom pogledu odluku Predsjedništva iz 2015. o neutralizaciji ukupnog iznosa emisija ugljika koje su povezane s Parlamentom, uključujući one nastale tijekom letova zastupnika između njihovih zemalja podrijetla i mjesta rada Parlamenta;

138.

podsjeća Parlament na njegovu obvezu u skladu s Direktivom 2012/27/EU Europskog parlamenta i Vijeća (6) o energetskoj učinkovitosti, u kojoj se navodi da će ne dovodeći u pitanje primjenjiva proračunska pravila i pravila javne nabave primjenjivati iste zahtjeve za zgrade kojima se koristi i kojima je vlasnik kao i one koji se primjenjuju na zgrade središnje vlasti države članice u skladu s člancima 5. i 6. te Direktive, s obzirom na veliku vidljivost zgrada i vodeću ulogu koju bi Parlamenta trebao imati kad je riječ o energetskoj učinkovitosti zgrada; ističe hitnost poštovanja te izjave, između ostalog i zbog vlastite vjerodostojnosti u preispitivanju direktiva o energetskim svojstvima zgrada i energetskoj učinkovitosti koje je trenutačno u tijeku;

139.

poziva Predsjedništvo da prouči program poticaja za promicanje učinkovitijeg i održivijeg načina prijevoza za putovanje na posao i s posla;

140.

pozdravlja inicijativu Parlamenta u vezi s provedbom sveobuhvatne politike za smanjenje rasipanja hrane; poziva Parlament da se pobrine za to da svi pružatelji usluga cateringa u svim prostorima Europskog parlamenta aktivno sprečavaju rasipanje hrane; poziva Parlament da intenzivira praksu doniranja neprodane hrane u dobrotvorne svrhe;

141.

smatra da se uvođenjem učinkovitog sustava rezervacija prostorija za sastanke i registra za upravljanje objektima može aktivirati velik potencijal u vezi s troškovima Parlamenta i naporima koje ulaže u zaštitu okoliša te poziva glavnog tajnika da taj pristup na odgovarajući način podupre;

142.

napominje da su 2015. odobrena sredstva, unesena u proračunsku stavku 4 0 0 koja se odnosi na klubove zastupnika i nezavisne zastupnike, korištena kako slijedi:

143.

podsjeća na to da je Revizorski sud u svom godišnjem izvješću preporučio da bi Parlament trebao preispitati postojeći kontrolni okvir za izvršenje odobrenih proračunskih sredstava dodijeljenih klubovima zastupnika. Osim toga, Europski parlament trebao bi pružati bolje smjernice na temelju pojačanog praćenja primjene pravila za odobravanje i podmirivanje rashoda i za postupke javne nabave u klubovima zastupnika;

144.

napominje da su 2015. odobrena sredstva knjižena u proračunsku stavku 4 0 2 korištena kako slijedi (7):

145.

napominje da su 2015. odobrena sredstva knjižena u proračunsku stavku 4 0 3 korištena kako slijedi (8):

146.

sa zabrinutošću napominje da su u slučajevima Saveza za izravnu demokraciju u Europi, Pokreta za Europu slobodâ i demokracije, Inicijative za izravnu demokraciju u Europi i Zaklade za Europu slobodâ i demokracije otkrivene znatne nepravilnosti, koje se odnose na nedopušteno izravno ili neizravno financiranje nacionalnih stranaka i na donacije;

147.

izražava zabrinutost zbog reputacijskog rizika za Parlament koju predstavlja bilo koja takva nepravilnost te je uvjeren da je potrebno brzo i učinkovito djelovanje kako bi se u budućnosti spriječile i riješile slične nepravilnosti; no smatra da su te nepravilnosti ograničene na ograničen broj političkih stranaka i zaklada; smatra da se zbog tih nepravilnosti ne bi trebalo dovoditi u pitanje financijsko upravljanje ostalim političkim strankama i zakladama;

148.

upoznat je s novim uredbama, Uredbom (EU, Euratom) br. 1141/2014 i Uredbom (EU, Euratom) br. 1142/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. listopada 2014. (9), koje će imati utjecaja na financiranje europskih političkih stranaka i zaklada tijekom financijske godine 2018., i s važnom ulogom novoosnovanog tijela za europske političke stranke i europske političke zaklade kao i s tekućim raspravama u Predsjedništvu o prijedlozima glavnog tajnika za rješavanje niza pitanja koja nisu riješena spomenutim propisima; poziva unutarnjeg revizora Parlamenta da što prije nakon stupanja na snagu nove uredbe sastavi novo revizijsko izvješće o financiranju europskih političkih stranaka i zaklada;

149.

smatra da je u tom pogledu od ključne važnosti preispitati manjkavosti postojećeg sustava unutarnje i vanjske kontrole kada je riječ o izbjegavanju većih nepravilnosti; prima na znanje izjave vanjskog računovođe iz revizijskog društva EY da su njegove revizije provedene u cilju dobivanja razumnog jamstva da u godišnjim financijskim izvještajima nema bitnih pogrešnih prikazivanja, da se subjekt pridržavao pravila i propisa iz područja primjene te da te revizije obuhvaćaju ispitivanje dokaza, na temelju provjere podataka, koji potkrjepljuju njegovo mišljenje; primjećuje, međutim, da ispitivanja ne uključuju istrage mogućih lažnih izjava i dokumenata te da stoga pružaju samo ograničen uvid u financijske aktivnosti koje se ispituju;

150.

primjećuje manjak osoblja u ljudskim resursima (u stvarnosti je riječ o 2 ekvivalenta punog radnog vremena) u Glavnoj upravi za financije zaduženog za provjeru računa europskih političkih stranaka i zaklada; izražava čvrsto uvjerenje da bi zbog visokog reputacijskog rizika toj aktivnosti moglo biti namijenjeno više sredstava;

151.

poziva Predsjedništvo da u mjeri u kojoj to dopušta načelo povjerljivosti omogući pristup popratnim dokumentima iz završnih izvješća europskih političkih stranaka i zaklada te posebice financijskih izvještaja i provedenih revizija;

152.

traži da novoosnovano tijelo Parlamentu podnese izvješće o napretku nakon prve godine svog djelovanja, tj. 2017.; također poziva glavnog tajnika da osigura da će to tijelo imati na raspolaganju sve potrebne resurse kako bi ispunilo svoje zadaće.

29.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 252/22

—

uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2015. (1),

—

uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2015. (COM(2016)475 – C8-0271/2016) (2),

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2015., s odgovorima institucija (3),

—

uzimajući u obzir izjavu o jamstvu (4) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2015., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članak 314. stavak 10. te članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (5), a posebno njezine članke 55., 99., 164., 165. i 166.,

—

uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0131/2017),

1.

odgađa svoju Odluku o razrješnici glavnom tajniku Vijeća za izvršenje proračuna Europskog vijeća i Vijeća za financijsku godinu 2015.;

2.

iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji u nastavku;

3.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Europskom vijeću, Vijeću, Komisiji, Sudu Europske unije, Revizorskom sudu, Europskom ombudsmanu, Europskom nadzorniku za zaštitu osobnih podataka i Europskoj službi za vanjsko djelovanje te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

29.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 252/23

—

uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2015., dio II. – Europsko vijeće i Vijeće,

—

uzimajući u obzir članak 94. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor (A8-0131/2017),

A.

budući da u kontekstu postupka davanja razrješnica tijelo nadležno za davanje razrješnica naglašava da je posebno važno dalje jačati demokratski legitimitet institucija Unije poboljšanjem transparentnosti i odgovornosti te uvođenjem koncepata izrade proračuna temeljene na uspješnosti i dobrog upravljanja ljudskim resursima;

29.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 252/26

—

uzimajući u obzir opći proračun Europske unije za financijsku godinu 2015. (1),

—

uzimajući u obzir konsolidirane godišnje financijske izvještaje Europske unije za financijsku godinu 2015. (COM(2016) 475 – C8-0269/2016) (2),

—

uzimajući u obzir izvješće Komisije o daljnjim mjerama u vezi s razrješnicom za financijsku godinu 2014. (COM(2016) 674) i radne dokumente službi Komisije priložene tom izvješću (SWD(2016) 338), SWD(2016) 339),

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije za 2015. o upravljanju proračunom EU-a i o njegovom izvršenju (COM(2016) 446),

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Komisije tijelu koje daje razrješnicu u vezi s unutarnjim revizijama provedenima 2015. (COM(2016) 628) i radni dokument službi Komisije priložen tom izvješću (SWD(2016) 322),

—

uzimajući u obzir godišnje izvješće Revizorskog suda o izvršenju proračuna za financijsku godinu 2015., s odgovorima institucija (3), i tematska izvješća Revizorskog suda,

—

uzimajući u obzir izjavu o jamstvu (4) u pogledu pouzdanosti računovodstvene dokumentacije te zakonitosti i pravilnosti povezanih transakcija, koju je podnio Revizorski sud za financijsku godinu 2015., u skladu s člankom 287. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir preporuku Vijeća od 21. veljače 2017. o razrješnici koju Komisija treba dobiti za izvršenje proračuna za financijsku godinu 2015. (05876/2017 – C8-0037/2017),

—

uzimajući u obzir članke 317., 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir članak 106.a Ugovora o osnivanju Europske zajednice za atomsku energiju,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (5), a posebno njezine članke 62., 164., 165. i 166.,

—

uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0150/2017),

A.

budući da prema članku 17. stavku 1. Ugovora o Europskoj uniji Komisija izvršava proračun i upravlja programima te da, u skladu s člankom 317. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, proračun izvršava u suradnji s državama članicama, na vlastitu odgovornost, u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja;

1.

daje razrješnicu Komisiji za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2015.;

2.

iznosi svoje primjedbe u Rezoluciji koja je sastavni dio odluka o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2015., dio III. – Komisija i izvršne agencije, kao i u Rezoluciji od 27. travnja 2017. o tematskim izvješćima Revizorskog suda u okviru davanja razrješnice Komisiji za financijsku godinu 2015. (6);

3.

nalaže svojem predsjedniku da ovu Odluku i Rezoluciju, koja je njezin sastavni dio, proslijedi Vijeću, Komisiji i Revizorskom sudu, te nacionalnim parlamentima i nacionalnim i regionalnim revizijskim institucijama država članica te da ih da na objavu u Službenom listu Europske unije (serija L).

29.9.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 252/28

—

uzimajući u obzir svoju Odluku o razrješnici za izvršenje općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2015., dio III. – Komisija,

—

uzimajući u obzir svoje odluke o razrješnici za izvršenje proračuna izvršnih agencija za financijsku godinu 2015.,

—

uzimajući u obzir članke 318. i 319. Ugovora o funkcioniranju Europske unije,

—

uzimajući u obzir Uredbu (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (1) („Financijska uredba”) i Delegiranu uredbu Komisije (EU) br. 1268/2012 od 29. listopada 2012. o pravilima za primjenu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije (2) („Pravila za primjenu”),

—

uzimajući u obzir članak 93. Poslovnika i Prilog IV. Poslovniku,

—

uzimajući u obzir izvješće Odbora za proračunski nadzor i mišljenja drugih relevantnih odbora (A8-0150/2017),

A

budući da se Europa suočava s krizom povjerenja u svoje institucije, što je situacija za koju svaka institucija mora prihvatiti svoj dio odgovornosti i zbog koje Parlament mora biti posebno strog pri nadziranju financijskih izvještaja Komisije;

B

budući da institucije Unije i države članice trebaju poboljšati svoju komunikacijsku politiku kako bi pravilno informirale građane o rezultatima ostvarenima zahvaljujući proračunu Unije i njegovoj dodanoj vrijednosti;

C

budući da Parlament mora jasno odgovoriti na zabrinutost građana Unije kad je riječ o tome na što se troše sredstva Unije i na koji način Unija štiti njihove interese;

D

budući da institucije Unije trebaju raditi u cilju uspostave stabilnog i otpornog proračunskog sustava Unije čije su odlike fleksibilnost, ali i sposobnost brze reakcije, neovisno o tome je li stanje stabilno ili turbulentno;

E

budući da kohezijska politika ima jasnu dodanu vrijednost time što, kao ključna politika solidarnosti i značajan izvor javnih ulaganja, poboljšava kvalitetu života građana diljem Europe;

F

budući da institucije Unije moraju jasno utvrditi i složiti se oko toga koje europske političke prioritete i javna dobra treba prvo financirati kako bi se odgovorilo na zabrinutost naših građana i riješili nedostaci u našim politikama;

G

budući da je potrošnja Unije, premda ograničena na 1 % BND-a Unije, važan instrument za postizanje ciljeva politike širom Europe korištenjem europske dodane vrijednosti te u prosjeku čini 1,9 % rashoda opće države u državama članicama Unije;

H

budući da, premda su postoci proračuna Unije koji se odnose na a) udio ukupnih objedinjenih rashoda država članica i b) neevidentirana/nepravilno potrošena/potraćena sredstva u tom proračunu maleni, njihovi su stvarni iznosi značajni, zbog čega je pomni nadzor opravdan;

I

budući da je prema Ugovoru o funkcioniranju Europske unije Komisija u konačnici odgovorna za izvršenje proračuna Unije, dok su države članice pozvane na lojalnu suradnju s Komisijom kako bi se osiguralo da se dodijeljena sredstva koriste u skladu s osnovnim načelima dobrog financijskog upravljanja;

J

budući da Parlament pri davanju razrješnice Komisiji provjerava jesu li sredstva pravilno potrošena te jesu li postignuti ciljevi politike;

1.

napominje da sedmogodišnje trajanje aktualnog višegodišnjeg financijskog okvira nije usklađeno s petogodišnjim mandatima Parlamenta i Komisije, što također dovodi do razilaženja između proračuna i razrješnice za određenu financijsku godinu; nadalje, ističe da ni desetogodišnji ciklus strateškog planiranja ni strategija Europa 2020. nisu usklađeni sa sedmogodišnjim ciklusom upravljanja proračunom Unije; mišljenja je da je to jedan od uzroka velikog nedostatka u političkom upravljanju Unije jer su Parlament i Komisija dužni poštovati prijašnje dogovore o političkim ciljevima i financijama, što može stvoriti dojam da europski izbori u tom smislu nisu relevantni;

2.

napominje da se proračunom Unije u 2015. trebalo osigurati pružanje potpore ciljevima dvaju različitih dugoročnih političkih programa:

kao i istodobno pružanje odgovora na niz kriznih situacija: izbjeglice, nesigurnost u Europi i njezinom susjedstvu, financijska nestabilnost u Grčkoj i gospodarski učinak zabrane izvoza u Rusiju, kao i utjecaj financijske krize, dulji od očekivanoga, te njezinih strukturnih posljedica: nezaposlenosti, siromaštva i nejednakosti;

3.

napominje da politike Unije mogu imati različite kratkoročne, srednjoročne i dugoročne ciljeve, čije se ostvarenje ne može nužno utvrditi u jednom višegodišnjem financijskom okviru; smatra da treba razmotriti uspostavu nove ravnoteže između utvrđivanja političkog programa, provedbe politika i financijskih okvira;

4.

izražava žaljenje zbog toga što se privremenim proračunskim dogovorima ne pruža idealan sustav za oblikovanje socijalnih i političkih težnji u korisne operativne ciljeve za programe i planove potrošnje;

5.

ističe da će 2020. biti moguće uskladiti dugoročnu strategiju i donošenje politika s proračunskim ciklusom te preporučuje da se ta prilika iskoristi;

6.

izražava zabrinutost zbog toga što je 2015. udio potrošnje proračuna Unije povezan s klimom iznosio samo 17,3 %, a u razdoblju između 2014. i 2016. iznosio je u prosjeku samo 17,6 %, prema podacima Revizorskog suda (3) („Revizorski sud”), dok je cilj koji je tijekom tog financijskog razdoblja trebalo ostvariti iznosio najmanje 20 %; stoga naglašava da prema Revizorskom sudu postoji ozbiljan rizik da se bez više truda oko borbe protiv klimatskih promjena ne ostvari cilj od 20 %;

7.

nadalje, ističe da je cilj od 20 % potrošnje u području klime utvrđen prije Pariškog sporazuma; smatra da treba uložiti više truda kako bi proračun Unije bio još više orijentiran prema klimi; ističe, štoviše, da je revizija višegodišnjeg financijskog okvira odlična prilika da se osigura postizanje cilja od 20 % potrošnje u aktivnostima povezanima s klimom, ali i utvrdi moguće povišenje tog praga, u skladu s međunarodnim obvezama koje je Unija preuzela tijekom konferencije COP 21;

8.

pozdravlja pristup izrade proračuna temeljene na uspješnosti koji je pokrenula Europska komisija; smatra da zbog oskudnih financijskih sredstava proračun EU-a treba biti učinkovitiji i djelotvorniji nego ikada prije; međutim, izražava žaljenje zbog toga što se Komisija ponajprije usredotočuje na to što je realizirano, a ne na krajnji učinak toga;

9.

podržava prijedlog Revizorskog suda iz njegova Informativnog dokumenta o preispitivanju višegodišnjeg financijskog okvira u sredini razdoblja od 28. listopada 2016. (točke 39. i 40.) u pogledu toga da je vrijeme da Komisija razmotri druge mogućnosti, na primjer:

10.

poziva Komisiju da na dnevni red sljedećeg sastanka skupine stručnjaka u okviru inicijative „Proračun EU-a usmjeren na rezultate” stavi prijedloge Revizorskog suda iz točaka 39. i 40. gore navedenog Informativnog dokumenta od 28. listopada 2016. kao i preporuke Skupine na visokoj razini za vlastita sredstva kako bi se pripremila sljedeća konferencija o inicijativi „Proračun EU-a usmjeren na rezultate”, na kojoj bi se moglo raspravljati o područjima politike na koje bi se trebala potrošiti sredstva iz proračuna Unije prije donošenja odluke o financijskom okviru;

11.

podržava sve preporuke Revizorskog suda iznesene u tematskom izvješću br. 31/2016, a posebnu onu o tome da Komisija treba istražiti sve potencijalne prilike, među kojima i reviziju višegodišnjeg financijskog okvira u sredini razdoblja i reviziju određenih pravnih osnova, kako bi došlo do novog istinskog pomaka prema klimatskoj politici; poziva Revizorski sud da do kraja 2018. objavi izvješće o koracima poduzetima u vezi s klimatskom potrošnjom u proračunu Unije;

12.

poziva Komisiju da u većoj mjeri iskoristi prilike povezane s pričuvom za uspješnost u postojećem pravnom okviru kako bi se uistinu stvorio financijski poticaj za učinkovito poboljšanje financijskog upravljanja; nadalje, zahtijeva da instrument pričuve za uspješnost bude snažniji, i to povećanjem komponente uspješnosti u sljedećem zakonodavnom okviru;

13.

poziva Komisiju da svoje prioritete usmjeri prema uspješnom ostvarenju strategije Europa 2020., korištenjem instrumenata Europskog semestra;

14.

poziva Komisiju da izradi nacrt političkih prioriteta za financijsko razdoblje koje počinje 2021. te da taj dokument u ranoj fazi dostavi Parlamentu;

15.

izražava žaljenje zbog činjenice da Komisija nije provela cjelovitu evaluaciju strategije Europa 2020. kako bi se pobrinula za njezinu provedbu u okviru Strateškog programa za Uniju u vrijeme promjena, koji je Europsko vijeće donijelo u lipnju 2014., kao što je predviđeno Strateškim programom;

16.

poziva Komisiju da uzme u obzir Pariški sporazum te da smjesta povisi ciljanu potrošnju u području klime u okviru proračuna Unije s 20 % na 30 %;

17.

poziva Komisiju da prilikom izrade nadolazećih nacrta proračuna Unije vodi računa o većoj učinkovitosti i djelotvornosti te da ih bolje uskladi s ciljevima Europe 2020., klimatskim ciljevima Unije i međunarodnim obvezama Unije;

18.

ističe da se mnogi financijski mehanizmi kojima se pruža potpora politikama Unije ne financiraju izravno iz proračuna Unije niti se knjiže u bilancu Unije: oni uključuju Europski fond za financijsku stabilnost, Europski stabilizacijski mehanizam, jedinstveni sanacijski mehanizam te Europski investicijski fond povezan s Europskom investicijskom bankom;

19.

napominje da se drugi mehanizmi tek djelomično knjiže u bilancu Unije, kao što su instrumenti za mješovito financiranje i Europski fond za strateška ulaganja (EFSU);

20.

ističe povećanu uporabu financijskih instrumenata poglavito sačinjenih od zajmova, vlasničkih instrumenata, jamstava i instrumenata za podjelu rizika pod neizravnim upravljanjem u razdoblju 2014.–2020. te ističe da je Grupa Europske investicijske banke upravljala gotovo svim instrumentima pod neizravnim upravljanjem; ne smatra da je dostupno dovoljno informacija da bi se ocijenili rezultati koje su ostvarili ti instrumenti, osobito kad je riječ o njihovu utjecaju na društvo i okoliš; naglašava da se financijskim instrumentima mogu dopuniti bespovratna sredstva, ali da ih ne smiju zamijeniti;

21.

izražava žaljenje zbog toga što povećanje uporabe takvih financijskih instrumenata, kao i financijskih instrumenata pod podijeljenim upravljanjem (instrumenti financijskog inženjeringa), predstavlja veći rizik ne samo za održanje proračuna Unije kao vjerodostojnog instrumenta, dovoljnog za ostvarenje sadašnjih i budućih ciljeva, nego i za odgovornost i koordiniranost politika i djelatnosti Unije; ističe da prije proširenja uporabe financijskih instrumenata treba provesti sveobuhvatnu evaluaciju njihovih rezultata, postignuća i učinkovitosti; ističe zaključke iz tematskih izvješća Revizorskog suda (4) prema kojima financijski instrumenti ne funkcioniraju prema očekivanjima i/ili su preveliki i/ili neuspješni u privlačenju privatnog kapitala;

22.

upozorava Komisiju da financijski instrumenti ili bilo koji drugi mehanizmi financiranja nisu nužno ograničeni političkim strategijama i ciljevima Unije te se njima mogu financirati projekti koji nisu u skladu s obvezama Unije;

23.

ističe da je pokretanje Europskog fonda za strateška ulaganja utjecalo na kašnjenje pokretanja Instrumenta za povezivanje Europe i da će Europski fond za strateška ulaganja također utjecati na uporabu nekih drugih financijskih instrumenata;

24.

apelira na Komisiju da predloži mjere kojima bi se mehanizmi financiranja Unije za izvršenje proračuna Unije, koji trenutačno uključuju razne alate i njihove kombinacije, kao primjerice programe, strukturne i investicijske fondove, uzajamne fondove, fondove za strateška ulaganja, jamstvene fondove, instrumente, financijske instrumente, instrumente za makrofinancijsku pomoć itd., učinili jasnijima, jednostavnijima i usklađenijima te bolje razrađenima kako bi se njima zajamčila dostatna transparentnost, odgovornost, uspješnost i razumijevanje javnosti o tome kako se financiraju politike Unije i koje se koristi njima ostvaruju; izražava žaljenje zbog toga što se prijedlogom nove financijske uredbe iz rujna 2016. tim problemima ne pristupa na odgovarajući način;

25.

poziva Komisiju da ponovno evaluira ex ante ocjenu dužničkog instrumenta Instrumenta za povezivanje Europe u svjetlu uspostave Europskog fonda za strateška ulaganja a te da dostavi Parlamentu analizu utjecaja Europskog fonda za strateška ulaganja na druge programe i financijske instrumente Unije;

26.

poziva Revizorski sud da ocijeni doprinos financijskih instrumenata i mehanizama financiranja (navedenih u točki 24.) strategiji Europa 2020.; poziva Komisiju da poduzme sve relevantne mjere kako bi osigurala usklađenost financijskih instrumenata i mehanizama financiranja sa strategijom i ciljevima Unije te obvezama koje je Unija preuzela;

27.

pozdravlja namjeru povjerenika Komisije Oettingera da dugoročno vrati razne proračune u sjeni u okvir proračuna Unije; smatra da bi se time znatno povećala demokratska odgovornost; čvrsto smatra da bi taj problem trebalo riješiti što prije, ali najkasnije do kraja sljedećeg financijskog programskog razdoblja; poziva Komisiju da komunikaciju o tom pitanju pripremi prije studenoga 2017.;

28.

izražava žaljenje zbog znatnih zaostataka u uporabi sredstava strukturnih fondova za razdoblje 2007.–2013.; napominje da do kraja 2015. i dalje nije bilo isplaćeno 10 % od ukupno 446,2 milijarde EUR izdvojene za sve odobrene operativne programe;

29.

naglašava da ta situacija doista može predstavljati značajan izazov i dovesti u pitanje učinkovitost europskih strukturnih i investicijskih fondova jer u nekim državama članicama iznos doprinosa koji nije zatražen od Unije, zajedno sa zahtijevanim sufinanciranjem, premašuje 15 % ukupnih rashoda opće države kada se uzmu u obzir posljednja dva financijska okvira, 2007.–2013. i 2014.–2020.;

30.

sa zabrinutošću napominje činjenicu da se do kraja 2015. više od polovice neiskorištenih odobrenih sredstava za preuzimanje obveza u okviru strukturnih fondova koja u programskom razdoblju 2007.–2013. nisu dovela do plaćanja odnosi na pet država članica (Češka Republika, Italija, Španjolska, Poljska i Rumunjska) i glavnih korisnika, dok su razlozi zbog kojih je došlo do tih kašnjenja razni: nedostatak kapaciteta i administrativne pomoći, manjak nacionalnih sredstava za sufinanciranje programa Unije, odgode u podnošenju regionalnih programa za višegodišnji financijski okvir za 2014.–2020. itd.;

31.

ističe da je nova značajka sadašnjeg višegodišnjeg financijskog okvira to što u slučaju neiskorištenih iznosa do gornje granice za plaćanja i gornje granice za obveze automatski dolazi do veće fleksibilnosti u sljedećim godinama;

32.

naglašava da je razina obveza 2015. godine bila viša nego svih dosadašnjih godina i blizu ukupne granice (97,7 % dostupnog iznosa);

33.

ističe da je 2015. tri četvrtine operativnih rashoda izvršeno u okviru programa koji se provode prema pravilima prethodnog višegodišnjeg financijskog okvira, tj. programa za subvencije poljoprivrednicima za 2014., kohezijske projekte i istraživačke projekte u sklopu Sedmog okvirnog programa, koji je pokrenut 2007.;

34.

smatra neprihvatljivim to što su države članice do kraja 2015. imenovale manje od 20 % nacionalnih tijela nadležnih za europske strukturne i investicijske fondove, osim za Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj; smatra da su ta imenovanja nužna kako bi nadležna tijela država članica mogla podnositi Komisiji izvještaje o rashodima; smatra da znatne novine koju su uvedene za razdoblje 2014.–2020. stvaraju administrativne poteškoće unatoč naporima za pojednostavnjenje;

35.

ističe da su poteškoće u dovršenju postupaka provjere usklađenosti u pogledu novog sustava upravljanja i nadzora, do kojih u pravilu dolazi u početku programskog razdoblja, ozbiljan razlog zbog kojeg dolazi do kašnjenja u apsorpciji sredstava;

36.

napominje da je globalna gospodarska recesija, koja ima izravan utjecaj u obliku proračunskih mjera kojima se ograničavaju javni proračuni te poteškoća u privlačenju unutarnjeg financiranja, još jedan ključan faktor za kašnjenje u apsorpciji sredstava;

37.

duboko žali zbog toga što, posljedično, postoji rizik od toga da kašnjenja u izvršenju proračuna za programsko razdoblje 2014.–2020. budu veća nego ona u programskom razdoblju 2007.–2013.; izražava bojazan da bi sljedeći višegodišnji financijski okvir mogao započeti dosad nezabilježeno visokom razinom nepodmirenih obveza, što bi moglo ugroziti upravljanje proračunom EU-a prvih nekoliko godina; očekuje da je Komisija izvukla pouku iz toga kako do sličnih kašnjenja ne bi dolazilo u budućnosti;

38.

napominje da je Komisija u ožujku 2015. usvojila plan plaćanja u kojemu su predstavljene kratkoročne mjere za smanjenje razine nepodmirenih obveza, ali ističe da se tim mjerama nastoji poboljšati kratkoročno upravljanje novčanim tokom, dok je za rješavanje visoke razine nepodmirenih obveza potrebna dugoročnija perspektiva i temeljita analiza temeljnih uzroka (administrativne i operativne poteškoće, makroekonomske restrikcije itd.) u cilju izrade učinkovite strategije kako do toga u budućnosti više ne bi dolazilo;

39.

naglašava da bi pokretanje članka 50. Ugovora o Europskoj uniji moglo prouzročiti probleme u načinu upravljanja proračunom Unije, osobito kad je riječ o plaćanjima; ističe da se taj ključni element treba obuhvatiti bilo kakvim prijelaznim ili konačnim sporazumom s bilo kojom državom članicom koja napušta Uniju;

40.

zahtijeva od Komisije da poduzme mjere za strogo poštovanje pravila i vremenskih okvira kad je riječ o nepodmirenim obvezama, među ostalima:

41.

ponovno traži od Komisije da uspostavi prognozu novčanog toka za razdoblje od narednih sedam do deset godina koja bi se ažurirala na godišnjoj razini i kojom bi se obuhvatile proračunske gornje granice, potrebe za plaćanjima, ograničenja u pogledu kapaciteta i mogući opozivi sredstava kako bi se bolje uskladile potrebe za plaćanjima i raspoloživa sredstva;

42.

zahtijeva od Komisije da, s obzirom na teško stanje u kojem se nalazi više država članica, u okviru upravljanja proračunom i financijama hitno razmotri ograničenja u pogledu kapaciteta te konkretne socioekonomske uvjete određenih država članica; poziva Komisije da upotrijebi sve instrumente koji joj stoje na raspolaganju, od tehničke pomoći do novog Programa potpore strukturnim reformama, da pomogne tim državama članicama kako bi se izbjegla nedovoljna iskorištenost sredstava te povećale stope apsorpcije, posebice u području europskih strukturnih i investicijskih fondova;

43.

ponavlja da je potrebno pojednostavniti i razjasniti pravila i postupke i na razini EU-a i na nacionalnoj razini kako bi se korisnicima olakšao pristup sredstvima EU-a te kako bi se zajamčilo da administrativne službe dobro upravljaju tim sredstvima; smatra da će pojednostavnjenje doprinijeti bržoj raspodjeli sredstava, višim stopama apsorpcije, većoj učinkovitosti i transparentnosti, manjem broju nepravilnosti u potrošnji sredstava te kraćim rokovima za plaćanje; smatra da treba postići ravnotežu između pojednostavnjenja i stabilnosti pravila, postupaka i nadzora; napominje da je, u svakom slučaju, pružanje dovoljnih informacija i smjernica potencijalnim podnositeljima zahtjeva i korisnicima preduvjet za uspješnu provedbu;

44.

poziva Komisiju da ne pribjegava novim rezovima u tehničkoj pomoći koju ima na raspolaganju te da izradi akcijski plan za učinkovitu i pravovremenu apsorpciju s posebnim naglaskom na one države članice i regije koje zaostaju i koje imaju nisku stopu apsorpcije;

45.

izražava žaljenje zbog toga što je samo 75 % (5) doprinosa instrumentima financijskog inženjeringa za programsko razdoblje 2007.–2013. isplaćeno krajnjim primateljima do kraja 2015. u okviru podijeljenog upravljanja (57 % isplaćeno na kraju 2014., a 37 % isplaćeno na kraju 2012.) i što je iznos uložen u financijske instrumente pod neizravnim upravljanjem i dalje visok (1,3 milijardi EUR 2015., 1,3 milijarde EUR 2014., 1,4 milijarde EUR 2013.);

46.

sa zabrinutošću napominje da je razina neiskorištenih iznosa financijskih instrumenata i dalje relativno visoka, a 80 % neiskorištenih sredstava na kraju 2014. odnosilo se na pet država članica (na Italiju se odnosilo 45 % ukupnog iznosa); smatra da Komisija prije kraja 2018. treba provesti sveobuhvatnu ocjenu tih instrumenata kako bi utvrdila treba li ih prenijeti u sljedeće financijsko programsko razdoblje;

47.

zahtijeva od Komisije da vrati neiskorišteni novčani saldo u financijskim instrumentima pod podijeljenim upravljanjem, kao i preostala neiskorištena sredstva u financijskim instrumentima pod neizravnim upravljanjem iz prethodnih višegodišnjih financijskih okvira za koje je isteklo razdoblje prihvatljivosti;

48.

pozdravlja činjenicu da Revizorski sud iznosi pozitivno mišljenje o pouzdanosti računovodstvene dokumentacije za 2015., kao što to čini od 2007., i da je Revizorski sud zaključio da u 2015. nije bilo značajnijih pogrešaka u prihodima te sa zadovoljstvom primjećuje da su obveze koje su temelj financijskih izvještaja za godinu koja je završila 31. prosinca 2015. zakonite i pravilne u svim značajnim aspektima;

49.

duboko žali zbog činjenice da 22 godine zaredom postoje značajne pogreške u plaćanjima zbog samo djelomične učinkovitosti nadzornih i kontrolnih sustava;

50.

žali zbog toga što je usprkos poboljšanju u plaćanjima zabilježena najizglednija stopa pogreške od 3,8 %; podsjeća na to da je najizglednija stopa pogreške za plaćanja u financijskoj godini 2014. bila procijenjena na 4,4 %, u financijskoj godini 2013. na 4,7 %, u financijskoj godini 2012. na 4,8 %, a u financijskoj godini 2011. na 3,9 %;

51.

naglašava da je najizglednija stopa pogreške i dalje znatno iznad praga značajnosti od 2 %, unatoč tome što se stanje poboljšalo posljednjih godina; ističe da su Komisija, tijela država članica ili neovisni revizori, da su upotrijebili sve informacije koje su im bile dostupne, mogli spriječiti ili otkriti i ispraviti znatan dio pogrešaka prije izvršenja povezanih plaćanja; ne može prihvatiti da se dostupne informacije ne koriste za smanjenje razine pogrešaka; čvrsto smatra da države članice imaju ključnu ulogu u tom pogledu; poziva države članice da koriste sve dostupne informacije kako bi spriječile, otkrile i ispravile bilo kakve pogreške te da postupaju na odgovarajući način;

52.

izražava žaljenje zbog promjene pravnog okvira za zajedničku poljoprivrednu politiku 2015. godine, uslijed koje Revizorski sud više ne uključuje višestruku sukladnost u svoje ispitivanje transakcija, što otežava usporedbu s prethodnom financijskom godinom; takve su pogreške procijenjenoj stopi pogreške za naslov 2. višegodišnjeg financijskog okvira („Prirodni resursi”) 2014. godine doprinijele s 0,6 postotnih bodova, dok je njihov godišnji doprinos ukupnoj procijenjenoj stopi pogreške iznosio između 0,1 i 0,2 postotnih bodova u razdoblju 2011. – 2014.;

53.

sa zabrinutošću napominje da bi ukupna procijenjena stopa pogreške bila 4,3 %, a ne 3,8 %, da države članice i Komisija nisu primijenile korektivne mjere na plaćanja koja revidira Revizorski sud;

54.

napominje da vrsta upravljanja ima ograničen učinak na stopu pogreške jer je Revizorski sud utvrdio gotovo jednaku procijenjenu stopu pogreške pod podijeljenim upravljanjem s državama članicama (4,0 %) i za rashode kojima izravno upravlja Komisija (3,9 %);

55.

ističe da je Revizorski sud utvrdio najveće procijenjene stope pogreške za rashode u području „Gospodarska, socijalna i teritorijalna kohezija” (5,2 %) i „Konkurentnost za rast i zapošljavanje” (4,4 %), dok je u području „Administrativni rashodi” zabilježena najmanja procijenjena stopa pogreške (0,6 %); naglašava da, u pravilu, pogreške ne znače prijevaru; preporučuje da Revizorski sud izradi tematsko izvješće u kojemu bi pregledao i usporedio ta područja u cilju sastavljanja konciznog dokumenta o najboljoj praksi;

56.

napominje da su različiti obrasci rizika u programima nadoknade troškova i isplate materijalnih prava znatno utjecali na stopu pogreške u raznim rashodovnim područjima; stopa pogreške iznosi 5,2 % ako Unija nadoknađuje troškove za prihvatljive aktivnosti na temelju prijavljenih troškova korisnika, dok ista stopa iznosi 1,9 % ako su plaćanja uvjetovana ispunjavanjem uvjeta, a ne nadoknadom troškova; preporučuje da Revizorski sud pregleda i usporedi ta područja u cilju sastavljanja tematskog izvješća o najboljoj praksi;

57.

napominje da se u odnosu na stanje 2014. rizični iznos za plaćanja, kako ga je odredila Komisija u svojem godišnjem izvješću za 2015. o upravljanju proračunom EU-a i o njegovu izvršenju (COM(2016)446), smanjio za otprilike 10 %, poglavito zbog smanjenja rizičnog iznosa prijavljenog za poljoprivredu;

58.

ističe da Komisija uviđa da je u potrošnji utvrđena značajna stopa pogreške, kao što navodi u svojem godišnjem izvješću za 2015. o upravljanju proračunom EU-a i o njegovu izvršenju, pri čemu je rizični iznos u rasponu od 3,3 do 4,5 milijardi EUR, što čini od 2,3 % do 3,1 % plaćanja; napominje da Komisija procjenjuje da će u narednim godinama utvrditi i ispraviti pogreške u vrijednosti između 2,1 i 2,7 milijardi EUR;

59.

slaže se s Revizorskim sudom da se metodologija koju Komisija upotrebljava za procjenu rizičnog iznosa poboljšala tijekom godina, ali da se procjene razine nepravilne potrošnje pojedinih glavnih uprava ne temelje na dosljednoj metodologiji (vidjeti posebno stavak 1.38 Godišnjeg izvješća Revizorskog suda za 2015.); preporučuje da se ta praksa što prije uskladi i standardizira;

60.

napominje da Komisija unatoč uvedenim poboljšanjima nije uklonila rizik od toga da učinak korektivnih mjera bude pretjeran;

61.

posebno ističe činjenicu da u više od tri tromjesečja 2015. glavne uprave Komisije temelje svoje procjene rizičnog iznosa na podacima koje pružaju nacionalna tijela, dok se na temelju godišnjih izvješća o radu dotičnih glavnih uprava Komisije (Glavne uprave za poljoprivredu i ruralni razvoj i Glavne uprave za regionalnu i urbanu politiku) može zaključiti da pouzdanost izvješća o kontroli država članica i dalje predstavlja izazov, iako su države članice poboljšale izvješćivanje o podacima; smatra neprihvatljivim to što države članice ne surađuju na prikladan način s Komisijom u pogledu izvješća o kontroli i njihovoj pouzdanosti;

62.

ističe da bi se opterećenje u pogledu kontrole za krajnje korisnike smanjilo da se primijeni pristup jedinstvene revizije, što bi značilo da se europska revizija ne bi provodila zasebno, nego bi se temeljila na nacionalnim revizijama; zapaža, međutim, da bi takav kontinuitet odgovornosti bio moguć samo u slučaju adekvatnosti nacionalnih revizija i postignutog dogovora između Komisije i država članica oko načela i njihova tumačenja; poziva Komisiju da bude aktivna u tom smislu i objavi smjernice;

63.

smatra da davanje razrješnice treba ovisiti o potrebnim poboljšanjima u financijskom upravljanju na razini država članica; u tom pogledu ističe nacionalne izjave kao instrument koji bi mogao pomoći u preuzimanju veće odgovornosti i nadležnosti na nacionalnoj razini;

64.

ističe da je zbog specifičnosti višegodišnjeg programiranja, složenosti i akumulacije regionalnih i nacionalnih propisa te propisa na razini Unije, umjetno temeljiti procijenjeni učinak budućih ispravaka na zabilježenim ispravcima tijekom posljednjih šest godina jer je pogreške moguće ispraviti čak i nakon 10 godina od njihova nastanka;

65.

naglašava, u tom kontekstu, da glavni direktori ne bi trebali izražavati nikakvu financijsku zadršku u svojim godišnjim izvješćima o radu ako je Komisija sigurna u učinkovitost svog korektivnog kapaciteta;

66.

ističe da je Komisija prijavila (6) ukupne provedene financijske ispravke i povrate u iznosu od 3,9 milijardi EUR; napominje da ih je Revizorski sud razvrstao u tri kategorije: 1,2 milijarde EUR ispravaka i povrata u početnoj fazi, prije nego što je Komisija prihvatila rashod (poljoprivreda, kohezija i izravno/neizravno upravljanje); 1,1 milijardi EUR sredstava koje su države članice povukle nakon prihvaćanja rashoda zamjenom neprihvatljivih iznosa novim kohezijskim projektima; 1,6 milijardi EUR neto ispravaka (poljoprivreda i izravno/neizravno upravljanje);

67.

naglašava da je u slučaju velikog rizika od nepravilnosti najbolja praksa raspraviti o riziku i izmjeriti njegovu razinu i mogući učinak; žali zbog toga što Komisija pri izvješćivanju o toj temi pridaje znatnu pozornost korektivnom kapacitetu, umjesto kvantificiranju i analiziranju prirode utvrđenih pogrešaka te poduzimanju odgovarajućih preventivnih mjera za izbjegavanje takvih pogrešaka; posebno ističe da komunikacija Komisije naslovljena „Zaštita proračuna Unije” ne sadržava procjenu razine nepravilnosti koja je prisutna u početnim ili odobrenim zahtjevima za nadoknadu troškova;

68.

dijeli mišljenje koje je Revizorski sud izrazio u svojem tematskom izvješću br. 27/2016 o tome da razlika uvedena reformom Kinnock-Prodi između „političke odgovornosti povjerenika” te operativne odgovornosti glavnih direktora znači da nije uvijek jasno obuhvaća li pojam „političke odgovornosti” preuzimanje odgovornosti za izvršavanje proračuna glavnih uprava ili se od nje razlikuje (vidjeti točku 5. sažetka tematskog izvješća Revizorskog suda br. 27/2016);

69.

ističe da Kolegij povjerenika ne preuzima odgovornost za godišnje financijske izvještaje time što predsjednik ili povjerenik za proračun sastavlja predgovor ili izvješće te da Komisija ne sastavlja godišnju izjavu o upravljanju ili unutarnjoj kontroli, u skladu s najboljom praksom i uobičajenom praksom država članica;

70.

ponovno poziva Komisiju i države članice da ustanove pouzdane postupke za potvrdu vremenskog usuglašavanja, podrijetla i količine korektivnih mjera te da pruže informacije kojima se što je moguće više usklađuje godina u kojoj je uplata izvršena, godina u kojoj je predmetna pogreška utvrđena te godina u kojoj su povrati ili financijski ispravci objavljeni u bilješkama uz financijska izvješća;

71.

ponovno poziva Komisiju da na godišnjoj osnovi izdaje jedinstvenu i pravu „izjavu o jamstvu” na temelju godišnjih izvješća o radu glavnih direktora te da izradi vlastitu statističku procjenu stope pogreške; traži od Komisije da zasebno procijeni iznos sredstava Unije koje planira povratiti u vidu povrata ili financijskih ispravaka povezanih s financijskom godinom 2015.;

72.

poziva Komisiju da provede pažljivu analizu tzv. „retrospektivnih projekata”, tj. prakse uvrštavanja u regionalne operativne programe projekata koje su vlasti već pokrenule uz pomoć drugih sredstava i koji bi mogli obuhvatiti ili zamijeniti mjere ili projekte koji predstavljaju operativne probleme ili se njima krše propisi, te dodaje da spomenuta analiza treba uključivati ex ante procjene u okviru kojih će se provjeriti ispunjavaju li se zamjenskim projektima postavljeni ciljevi;

73.

poziva Komisiju da financijskom izvještaju doda godišnji izvještaj o upravljanju i unutarnjoj kontroli, koji bi posebno pokrivao:

te da u svojoj Komunikaciji o zaštiti proračuna EU-a pruži ocjenu razine nepravilnosti koja je prisutna u početnim ili odobrenim zahtjevima za nadoknadu troškova;

74.

poziva države članice da Komisiji dostavljaju pouzdane podatke, osobito kad je riječ o izvješćima o kontroli;

75.

podržava zadrške koje su izrazili glavni direktori GU-a za regionalnu i urbanu politiku, GU-a za pomorstvo i ribarstvo, GU-a za migracije i unutarnje poslove, GU-a za međunarodnu suradnju i razvoj i GU-a za poljoprivredu i ruralni razvoj u svojim godišnjim izvješćima o radu; smatra da su te zadrške dokaz da se postupcima kontrole koje su uspostavili Komisija i države članice ne mogu pružiti potrebna jamstva za zakonitost i pravilnost svih povezanih transakcija u odgovarajućim područjima politika;

76.

postavlja pitanje zašto direktor Glavne uprave za istraživanje i inovacije (GU RTD), kao i prijašnjih godina, nastavlja izražavati horizontalnu zadršku koja obuhvaća sva plaćanja i potraživane troškove u okviru Sedmog okvirnog programa; poziva Komisiju da konačno razvije svrhovitiji pristup temeljen na riziku te da prema potrebi upotrijebi određene zadrške;

77.

napominje da su u godišnjem izvješću za 2015. o upravljanju proračunom EU-a i o njegovu izvršenju spojena dva prethodna izvješća: godišnje evaluacijsko izvješće sastavljeno u skladu s člankom 318. UFEU-a i objedinjeno izvješće propisano člankom 66. stavkom 9. Financijske uredbe;

78.

pozdravlja činjenicu da su u izvješću za svaki od proračunskih naslova navedene informacije o provedbi u vezi s napretkom programa višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014.–2020., dokazi o rezultatima programa višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2007.–2013. i veze sa strategijom Europa 2020.;

79.

žali zbog toga što se u tzv. evaluacijskom izvješću, s jedne strane, zamjenjuju opisi aktivnosti s rezultatima i, s druge strane, pokušava evaluirati učinak politika te pružiti obećanja za budućnost;

80.

ističe da države članice ne trebaju uključiti zajedničke pokazatelje u svoje programe, uz iznimku Inicijative za zapošljavanje mladih i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj, te da procjene na temelju rezultata nisu dio početne faze kontrole u državama članicama;

81.

žali zbog toga što je Komisija umjesto pojednostavnjenja svojih alata za unutarnje upravljanje uvela novi višegodišnji strateški plan za svaki odjel Komisije na temelju zajedničkih općih ciljeva kojima je obuhvaćeno deset političkih prioriteta Junckerove Komisije i kojima se podupire ostvarivanje ciljeva strategije Europa 2020. i obveza iz Ugovora;

82.

ponovno poziva na tematsko usredotočivanje, kao što je istaknuo u izvješću o razrješnici za proračunsku godinu 2014.; poziva Komisiju da ispita u kojoj bi mjeri tematsko usredotočivanje moglo doprinijeti pojednostavnjenju i smanjenju regulatornog i kontrolnog opterećenja;

83.

poziva Komisiju da pravodobno usvoji svoje godišnje izvješće o upravljanju proračunom EU-a i o njegovu izvršenju kako bi ga Revizorski sud mogao uzeti u obzir u svojem godišnjem izvješću; ustraje u tome da bi informacije navedene u tom izvješću trebale biti što je više moguće objektivne i sadržavati sveobuhvatnu ocjenu rezultata koje je Komisija postigla u prošloj godini prilikom ostvarivanja svojih politika; traži od Komisije da se osvrne na potrebu dugoročnog razdoblja političkog programiranja, kao što je desetogodišnja strategija Europa 2020.;

84.

usmjerava pozornost na to da postupak uspostave pokazatelja uspješnosti treba biti transparentan i demokratski i da u njemu trebaju sudjelovati sve institucije Unije, partneri i dionici kako bi se pokazateljima moglo adekvatno mjeriti izvršenje proračuna Unije, kao i odgovoriti na očekivanja građana Unije;

85.

poziva Komisiju da u sljedećim izvješćima o uspješnosti bolje ocijeni što je sve provedeno u okviru određenih politika i koji je učinak toga; poziva Komisiju da jasno i pregledno pokaže doprinos europskih politika ciljevima Unije te da ocijeni njihov doprinos ostvarenju ciljeva Europe 2020.;

86.

podsjeća na to da je Obzor 2020. ambiciozan i sveobuhvatan program, čiji se opći cilj temelji na trima prioritetima: izvrsnosti u znanosti, vodećem položaju u industriji i društvenim izazovima;

87.

napominje da je Junckerova Komisija usvojila deset političkih prioriteta za razdoblje 2014.–2019., koji ne odgovaraju u cijelosti prioritetima strategije Europa 2020.; to dovodi do stanja u kojem se u pravnom okviru i dodjeli financijskih sredstava iz proračuna za taj program odražava strategija Europa 2020., dok je Komisija od 2014. pri provođenju strategije Obzor 2020. preusmjerila strateške planove i mehanizme upravljanja kako bi oni težili ostvarenju navedenih deset političkih prioriteta;

88.

žali zbog toga što Komisija do sada nije razradila odnos tih dvaju skupova prioriteta te traži od Komisije da pojasni te poveznice;

89.

naglašava da su djelotvorna sinergija i komplementarnost između nacionalnih i europskih programa za istraživanje i inovacije ključni čimbenici za uspjeh programa Obzor 2020.; napominje da Komisija planira analizirati učinak i sinergije između programa Obzor 2020. te europskih strukturnih i investicijskih fondova u kontekstu privremene evaluacije programa Obzor 2020.;

90.

prima na znanje dva primjera komplementarnosti između nacionalnih istraživačkih programa i istraživačkih programa Unije, navedenih u Godišnjem izvješću Revizorskog suda za 2015., te činjenicu da su vrhovne revizijske institucije Bugarske i Portugala utvrdile da, iako postoje područja u kojima su nacionalni programi istraživanja i oni Unije komplementarni, također postoje određeni nedostaci na nacionalnoj razini u pogledu pokazatelja povezanih s Obzorom 2020. u okviru nacionalnih akcijskih planova i strategija te sporna pitanja u vezi s koordinacijom i interakcijom između svih sudionika Obzora 2020. na nacionalnoj razini (7); prima na znanje, osim toga, da je Bugarska bila prva država članica koja je dobrovoljno koristila instrument za političku podršku Obzora 2020. te potiče Komisiju da nastavi podupirati države članice koje trebaju modernizirati svoje sektore istraživanja i inovacija;

91.

podsjeća na to da se pravnim okvirom programa Obzor 2020. uvodi nekoliko važnih elemenata za upravljanje uspješnošću, poput ciljeva i ključnih pokazatelja uspješnosti; ističe da je općenito utvrđenim ciljevima i pokazateljima postignuto vidljivo poboljšanje u odnosu na prethodne okvirne programe;

92.

ističe da i dalje postoji niz nedostataka u pogledu pokazatelja uspješnosti koji se upotrebljavaju u programu Obzor 2020., npr.:

93.

žali zbog toga što je Revizorski sud utvrdio da Komisija ne upotrebljava programe rada i s njima povezane pozive na podnošenje prijedloga u okviru programa Obzor 2020. za poboljšanje zahtijevane ciljane usmjerenosti na uspješnost (9);

94.

sa zadovoljstvom napominje da je u prijedlozima i ugovorima o bespovratnim sredstvima koje je provjerio Revizorski sud naglasak u dovoljnoj mjeri stavljen na uspješnost kada je to zahtijevala Komisija te da se isto odnosi i na postupak evaluacije tih prijedloga;

95.

žali zbog toga što se u pojedinim radnim programima na temelju kojih se provodi program Obzor 2020. i s njima povezanim pozivima na podnošenje prijedloga upotrebljava širi koncept „očekivanog učinka”, umjesto „očekivanih rezultata”, čime se povećava rizik od toga da se u tom dijelu dobiju informacije koje su preopćenite, zbog čega bi ocjenjivanje uspješnosti moglo biti otežano (10);

96.

zabrinut je zbog toga što se Komisija ne koristi uvijek ključnim konceptima uspješnosti na dosljedan način (na primjer „ostvarenje”, „rezultati”, „ishod” i „učinak”);

97.

žali zbog toga što je Revizorski sud utvrdio da trenutačni ustroj ne omogućuje Komisiji da u okviru programa Obzor 2020. za istraživanja i razvoj, odnosno inovacije, odvojeno prati rashode i uspješnost i izvješćuje o njima; osim toga, iako je financijski doprinos programa Obzor 2020. u okviru strategije Europa 2020. utvrđen u proračunskom procesu na odgovarajući način, u vidu programskih izjava, žalosno je da Komisija dosad još nije izradila izvješća u kojima bi se na koristan način izvijestilo o provedbi programa Obzor 2020. i njegovu doprinosu strategiji Europa 2020.; poziva Komisiju da na koristan način izvijesti o provedbi Obzora 2020. i njegovu doprinosu Europi 2020. nakon što rezultati programa postanu dostupni;

98.

predlaže da se poveća uloga nacionalnih kontaktnih mjesta kako bi se pružala kvalitetna tehnička podrška na terenu; smatra da će godišnje ocjene rezultata, osposobljavanja i poticanje uspješnih nacionalnih kontaktnih mjesta poboljšati uspješnost programa Obzor 2020.;

99.

poziva Komisiju da u budućim izvješćima o uspješnosti jasno i iscrpno predstavi doprinos Obzora 2020. Europi 2020.;

100.

izražava žaljenje zbog primjedbi Revizorskog suda prema kojima su mnogi ciljevi u planovima upravljanja i godišnjim izvješćima o radu glavnih uprava za poljoprivredu i ruralni razvoj, za klimatsku politiku, za okoliš i za pomorstvo i ribarstvo preuzeti izravno iz dokumenata u vezi s politikama ili zakonskim aktima te nisu bili dovoljno detaljni kako bi bili korisni u svrhu upravljanja i nadziranja;

101.

zahtijeva da Komisija:

102.

pozdravlja činjenicu da ukupni revizijski dokazi Revizorskog suda pokazuju da u prihodima ne postoji značajna stopa pogreške te, posebice, da su ispitani sustavi za vlastita sredstva od BND-a i vlastita sredstva od PDV-a djelotvorni, da su ispitani sustavi za tradicionalna vlastita sredstva općenito djelotvorni i da su ključne unutarnje kontrole u posjećenim državama članicama ipak djelomično djelotvorne te da Revizorski sud nije utvrdio nikakve pogreške u ispitanim transakcijama;

103.

podsjeća na to da je zadrška sredstvo kojim se omogućuje da određeni upitni sastavni dio podataka o BND-u koje je podnijela neka država članica može eventualno ispraviti te pozdravlja činjenicu da Revizorski sud nije pronašao ozbiljne probleme u povučenim zadrškama koje je preispitao 2015.;

104.

zabrinut je zbog činjenice da zadrške nisu povučene, iako je ostvaren napredak u pogledu poboljšanja pouzdanosti podataka o BND-u Grčke; napominje da su to jedine opće zadrške koje su postojale na kraju 2015. godine, a odnose se na 2008. i 2009.;

105.

u pogledu carine, napominje da je Revizorski sud utvrdio da se metodologija koja se upotrebljavala za preglede provedene kako bi se provjerilo poštuju li uvoznici carinske i uvozne propise (koji uključuju revizije poslije carinjenja) te njihova kvaliteta i rezultati razlikuju među državama članicama; Revizorski sud posebno je naglasio da se u Francuskoj vrijeme trajanja revizija poslije carinjenja ne uračunava u trogodišnje razdoblje do nastupa zastare obavijesti o dugu, što je praksa koja odstupa od prakse u ostalim državama članicama i uzrokuje nejednako postupanje prema gospodarskim subjektima unutar Unije (11);

106.

kad je riječ o tradicionalnim vlastitim sredstvima, napominje da je na kraju 2015. Komisija također imala popis s 325 otvorenih pitanja koja se odnose na nepridržavanje carinskih propisa Unije i koja su utvrđena na temelju inspekcija u državama članicama;

107.

ističe da je, kad je riječ o carinskim pristojbama i nametima na šećer, Revizorski sud utvrdio nedostatke u načinu na koji države članice upravljaju iznosima potraživanja (poznatima kao računi B) te da je Komisija u 17 država članica od posjećene 22 otkrila nedostatke u načinu na koji države članice upravljaju računima B;

108.

naglašava da je Revizorski sud utvrdio rizike u pogledu naplate carinskog duga od poduzeća registriranih izvan Unije ili državljana zemalja izvan EU-a te da je pronašao velik broj slučajeva u različitim državama članicama koje nisu mogle naplatiti dugove od građana iz, na primjer, Bjelarusa, Britanskih Djevičanskih Otoka, Rusije, Švicarske, Turske i Ukrajine te poduzeća sa sjedištem u tim zemljama;

109.

ističe da je učinak tih velikih revizija salda BND-a mogao biti manji da je uspostavljena zajednička revizijska politika Unije kojom bi se uskladio raspored velikih revizija;

110.

izražava žaljenje zbog toga što su strukturni i pravni elementi koji su doveli do političkog incidenta koji se dogodio na kraju listopada 2014. povezani s doprinosima pojedinih država članica i dalje na snazi;

111.

traži od Komisije da:

112.

ističe da je Komisija prihvatila 88 zahtjeva Parlamenta za poduzimanje novih mjera u svojoj rezoluciji priloženoj odluci o razrješnici Komisiji za financijsku godinu 2014.;

113.

napominje da Komisija smatra da je kod 227 zahtjeva Parlamenta zahtijevana mjera već bila poduzeta ili je u tijeku te da Komisija ne može prihvatiti 35 zahtjeva Parlamenta zbog razloga povezanih s postojećim pravnim i proračunskim okvirom, njezinom institucijskom ulogom ili njezinim pravima;

114.

žali zbog toga što su odgovori Komisije i dalje ponekad nejasni i dvoznačni;

115.

pozdravlja postupanje Komisija u smislu ispunjavanja pet od šest glavnih obveza;

116.

ustraje, međutim, u tome da Komisija naloži glavnim upravama da u svojim godišnjim izvješćima o radu objave sve preporuke po državama članicama koje su izdane u kontekstu Europskog semestra (šesta obveza);

117.

traži od Komisije da preispita svoj stav, posebno u pogledu pouzdanosti podataka koje dostavljaju države članice, transparentnosti u pogledu krajnjih korisnika sredstava Unije, transparentnosti djelovanja etičkog odbora, borbe protiv korupcije i reforme administrativnih struktura europskih škola;

118.

snažno osuđuje činjenicu da Komisija ne osjeća potrebu više objavljivati izvješće EU-a o borbi protiv korupcije; smatra da, bez obzira kakve bile namjere Komisije u pogledu borbe protiv korupcije, ovakvo otkazivanje u posljednji čas šalje krivu poruku i državama članicama i građanima; ponavlja da smatra da je korupcija i dalje izazov i za Uniju i za države članice; dodaje da se bez učinkovitih mjera borbe protiv korupcije dovode u pitanje gospodarska uspješnost, vladavina prava i vjerodostojnost demokratskih institucija u Uniji; poziva Komisiju da dovrši i objavi izvješće o borbi protiv korupcije za 2016., da djeluje brzo i odlučno u cilju iskorjenjivanja korupcije u institucijama država članica i Unije te da zatraži neovisnu ocjenu antikorupcijskih normi u institucijama Unije;

119.

ponovno poziva Komisiju da razvije sustav strogih pokazatelja te lako dostupnih jedinstvenih kriterija na temelju zahtjeva postavljenih u Stockholmskom programu radi mjerenja razine korupcije u državama članicama i procjene politika država članica protiv korupcije; poziva Komisiju da izradi indeks korupcije kojim bi se kategorizirale države članice; smatra da indeks korupcije može biti čvrsti temelj na kojemu Komisija može uspostaviti svoj mehanizam kontrole specifičan za svaku državu kad je riječ o kontroli potrošnje sredstava Unije;

120.

pozdravlja činjenicu da je stručna skupina na visokoj razini, koja je provela ex post evaluaciju Sedmog okvirnog programa, ocijenila taj program uspješnim usprkos ponovnoj stopi pogreške i kašnjenju u njegovoj provedbi i zaključenju; napominje da je stručna skupina (13) na visokoj razini posebice naglasila da je Sedmi okvirni program:

121.

izražava žaljenje zbog toga što je na javnom savjetovanju dionika u kontekstu evaluacije Sedmog okvirnog programa, održanom od veljače do svibnja 2015., upozoreno na sljedeće slabe točke:

122.

duboko žali zbog toga što se cilj da se 3 % bruto domaćeg proizvoda (BDP) država članica uloži u istraživanje vjerojatno neće ostvariti do 2020.; stoga smatra da treba prestati s ponovnim rezovima u proračunu Unije koji se odnose na istraživačke programe; poziva sve države članice da odgovore na izazov; osim toga, poziva Komisiju da donese potrebne zaključke prije revizije višegodišnjeg financijskog okvira-a na sredini razdoblja te donošenja sljedećeg višegodišnjeg financijskog okvira;

123.

pozdravlja napredak koji je postignut u pogledu ostvarivanja obveza u okviru Unije inovacija: do polovice 2014. sve su obveze ili izvršene ili njihovo izvršenje dobro napreduje;

124.

također pozdravlja činjenicu da se udio sredstava iz programa Obzor 2020. dodijeljenih malim i srednjim poduzećima povećao s 19,4 % u 2014. na 23,4 % u 2015. te preporučuje da se taj trend aktivno potiče;

125.

smatra neprihvatljivim to što Glavna uprava za istraživanje i inovacije nije ispunila zahtjev prema kojemu bi glavne uprave Komisije trebale objavljivati sve svoje preporuke po državama članicama u svojim godišnjim izvješćima o radu; sa zabrinutošću napominje da je u 20 najvažnijih projekata u okviru Obzora 2020. zastupljen ograničen broj područja;

126.

ističe da 5. poglavlje izvješća Revizorskog suda za financijsku godinu 2015. obuhvaća plaćanja u sljedećim područjima: istraživanje (10,4 milijarde EUR), obrazovanje, osposobljavanje, mladi i sport (1,8 milijardi EUR), svemir (1,4 milijarde EUR), promet (1,3 milijarde EUR), ostale mjere i programi (1,1 milijarda EUR), energija (0,5 milijardi EUR) i konkurentnost poduzeća te malih i srednjih poduzeća (COSME) (0,3 milijarde EUR); istraživanje stoga čini 62 % tih rashoda;

127.

napominje da odgovornost za provedbu okvirnih programa za istraživanje zajedno snose različite glavne uprave Komisije, izvršne agencije, zajednička poduzeća i tzv. tijela iz članka 185. (partnerstva s državama članicama), što zahtijeva blisku suradnju;

128.

objašnjava da se revizija Revizorskog suda gotovo isključivo usredotočila na plaćanja u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje;

129.

zabrinut je zbog toga što se u godišnjem izvješću o radu Glavne uprave za istraživanje i inovacije navodi da do kraja 2015. još uvijek nije dovršeno 1 915 projekata u okviru Sedmog okvirnog programa u vrijednosti od 1,63 milijarde EUR; to bi moglo prouzročiti kašnjenje provedbe programa Obzor 2020.;

130.

naglašava da Revizorski sud smatra da su mehanizmi nadzora i kontrole za istraživanja i druge unutarnje politike „djelomično djelotvorni”;

131.

zabrinut je zbog toga što je od 150 transakcija koje je Revizorski sud provjerio 2015. u njih 72 (48 %) postojala pogreška; primjećuje da je, na temelju 38 kvantificiranih pogrešaka, Revizorski sud procijenio da stopa pogreške iznosi 4,4 %; nadalje, napominje da su u 16 slučajeva mjerljivih pogrešaka Komisija, nacionalna tijela ili neovisni revizori imali dovoljno informacija da spriječe ili otkriju i isprave pogreške prije prihvaćanja rashoda; da su sve te informacije upotrijebljene u svrhu ispravljanja pogrešaka, procijenjena stopa pogreške za ovo poglavlje bila bi manja za 0,6 %;

132.

žali zbog toga što je Revizorski sud u 10 od 38 transakcija u kojima postoje kvantificirane pogreške utvrdio pogreške koje čine više od 20 % ispitanih stavki; tih 10 slučajeva (9 u okviru Sedmog okvirnog programa za istraživanje i jedan u okviru Programa za konkurentnost i inovacije za razdoblje 2007.–2013.) čine 77 % ukupne procijenjene stope pogreške u području „Konkurentnost za rast i zapošljavanje” za 2015. godinu;

133.

žali zbog toga što se većina mjerljivih pogrešaka koje je Revizorski sud utvrdio (33 od 38) odnosi na nadoknadu neprihvatljivih troškova za osoblje i neprihvatljivih neizravnih troškova koje su korisnici prijavili te zbog toga što su gotovo sve pogreške koje je Revizorski sud utvrdio u troškovnicima nastale zbog toga što su korisnici krivo protumačili složena pravila o prihvatljivosti ili netočno izračunali svoje prihvatljive troškove, što dovodi do očitog zaključka da pravila treba pojednostavniti;

134.

pozdravlja činjenicu da je Revizorski sud utvrdio znatno poboljšanje u pogledu pridržavanja pravila javne nabave;

135.

postavlja pitanje zašto je direktor Glavne uprave za istraživanje i inovacije, kao i prijašnjih godina, izrazio horizontalnu zadršku koja obuhvaća sve potraživane troškove u okviru Sedmog okvirnog programa (1,47 milijardi EUR); mišljenja je da se horizontalne zadrške općenito ne mogu smatrati instrumentom dobrog financijskog upravljanja; međutim, potvrđuje da zadrškom nisu bili obuhvaćeni određeni dijelovi rashoda u Sedmom okvirnom programu za koje su postojali dokazi da je rizik (kao i stopa preostalih pogrešaka) znatno manji nego za ostale rashode; u okviru Glavne uprave za istraživanje i razvoj to se odnosi na rashode određenih zajedničkih poduzeća; izvan Glavne uprave za istraživanje i razvoj to se odnosi i na rashode Izvršne agencije za istraživanje u okviru programa Marie Curie te na sve rashode Izvršne agencije Europskog istraživačkog vijeća;

136.

iznenađen je što Europski institut za inovacije i tehnologiju 2015. nije sudjelovao u radu Zajedničkog centra za podršku u području istraživanja i inovacija;

137.

zabrinut je zbog toga što, prema mišljenju povjerenika, Sedmi okvirni program neće biti u cijelosti proveden i evaluiran do 2020., što bi moglo prouzročiti kašnjenja u budućim programima koji se na njega budu nastavljali; potiče Komisiju da evaluacijsko izvješće objavi što prije, a najkasnije prije predstavljanja istraživačkog programa koji će naslijediti Obzor 2020.;

138.

primjećuje da su se u okviru programa Obzor 2020. do kraja 2015. izvršavale samo isplate predujmova; upozorava Komisiju da bi kasni početak projekta Obzor 2020. mogao prouzročiti kašnjenje provedbe programa; upozorava na mogućnost stvaranja financijskih zaostataka na kraju programa;

139.

zabrinut je zbog toga što je Revizorski sud utvrdio da višegodišnji programi poput Europe 2020. ili Obzora 2020., kojima se postavljaju politički ciljevi, djeluju usporedno, ali nemaju stvarnu poveznicu (14);

140.

izražava žaljenje, nadalje, zbog toga što su u prvom izvješću o praćenju programa Obzor 2020. pružene ograničene informacije o učinku sinergija između programa i strukturnih fondova (15); poziva Komisiju da izvijesti o tom učincima sinergije kada rezultati programa postanu dostupni;

141.

duboko je zabrinut zbog mišljenja Revizorskog suda (16) da program Obzor 2020. nije dovoljno usmjeren na uspješnost;

142.

ponovno ističe svoj zahtjev, već izražen u rezoluciji o davanju razrješnice Komisiji iz 2014. (17), da bi Komisija trebala svim glavnim upravama naložiti da u svojim godišnjim izvješćima o radu objavljuju sve preporuke po državama članicama koje se odnose na pitanja u kontekstu Europskog semestra;