(1)

Vijeće je Provedbenom uredbom (EU) br. 1194/2013 od 19. studenog 2013. uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz biodizela podrijetlom iz Argentine i Indonezije („konačna uredba”) (2).

(2)

Tijelo za rješavanje sporova („TRS”) Svjetske trgovinske organizacije (WTO) donijelo je 26. listopada 2016. izvješće Prizivnog tijela (3) i izvješće Odbora (4) kako je izmijenjeno izvješćem Prizivnog tijela („izvješća”) u sporu Europska unija – antidampinške mjere na biodizel iz Argentine (WT/DS473/15). TRS je naveo da bi izvješće Odbora trebalo čitati zajedno s izvješćem Prizivnog tijela. U izvješću Prizivnog tijela zaključeno je, među ostalim, da je Europska unija postupila u suprotnosti sa sljedećim:

(3)

Osim toga, Odbor je, među ostalim, utvrdio da je Europska unija postupila u suprotnosti sa sljedećim:

(4)

Prizivno tijelo preporučilo je da TRS zatraži od Europske unije da svoje mjere uskladi sa Sporazumom WTO-a o antidampingu i GATT-om iz 1994.

(5)

Na temelju članka 1. stavka 3. ovlašćujuće uredbe WTO-a Europska komisija („Komisija”) pokrenula je 20. prosinca 2016. postupak revizije („revizija”) objavom Obavijesti (5) u Službenom listu Europske unije („Obavijest o pokretanju revizije”). Komisija je obavijestila zainteresirane strane u ispitnom postupku koji je prethodio Provedbenoj uredbi (EU) br. 1194/2013 („početni ispitni postupak”) o reviziji i načinu na koji namjerava uzeti u obzir nalaze izvješćâ.

(6)

Zainteresirane strane imale su priliku dostaviti primjedbe na pokretanje ispitnog postupka revizije i zatražiti saslušanje pred Komisijom i/ili službenikom za saslušanje u trgovinskim postupcima.

(7)

Komisija je Europskom odboru za biodizel („EBB”) poslala upitnik o podacima o proizvodnji i proizvodnim kapacitetima industrije Unije te je potom obavila posjet radi provjere u njihovim prostorima.

(8)

Predmetni su proizvod monoalkilni esteri masnih kiselina i/ili parafinska plinska ulja dobivena sintezom i/ili hidrotretiranjem, nefosilnog podrijetla, u čistom obliku ili u mješavini, podrijetlom iz Argentine i Indonezije, trenutačno razvrstani u oznake KN ex 1516 20 98, ex 1518 00 91, ex 1518 00 95, ex 1518 00 99, ex 2710 19 43, ex 2710 19 46, ex 2710 19 47, 2710 20 11, 2710 20 15, 2710 20 17, ex 3824 99 92, 3826 00 10 i ex 3826 00 90 („predmetni proizvod”, koji se obično naziva „biodizel”).

(9)

Izvješća ne utječu na nalaze iz uvodnih izjava od 16. do 27. konačne uredbe koje se odnose na predmetni proizvod i istovjetni proizvod.

(10)

Kako je navedeno u Obavijesti o pokretanju revizije, Komisija je ponovno ocijenila konačne nalaze početnog ispitnog postupka, uzevši u obzir preporuke i odluke TRS-a. Ta se ponovna ocjena temeljila na informacijama prikupljenima u početnom ispitnom postupku i informacijama koje su zainteresirane strane dobile nakon objave Obavijesti o pokretanju revizije.

(11)

Početnim ispitnim postupkom o dampingu i šteti obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2011. do 30. lipnja 2012. („razdoblje ispitnog postupka” ili „RIP”). U pogledu parametara relevantnih za procjenu štete analizirani su podaci koji obuhvaćaju razdoblje od 1. siječnja 2009. do kraja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(12)

Ovom se Uredbom nastoji ispraviti aspekte konačne uredbe koji nisu sukladni sa sporazumom WTO-a i uskladiti je s izvješćima.

(13)

U Obavijesti o pokretanju revizije Komisija navodi antidampinške mjere na uvoz biodizela iz Indonezije uvedene istom konačnom uredbom. Te mjere sada ovise o sporu koji je Indonezija pokrenula protiv Unije pri WTO-u i koji je još u tijeku (6) („mjere EU-a u pogledu Indonezije”). U tom je sporu Indonezija izrazila tvrdnje slične onima kojima su se bavila izvješća. Budući da je pravno tumačenje Prizivnog tijela koje je sadržano u izvješćima relevantno i za ispitni postupak koji se odnosi na Indoneziju, Komisija je smatrala primjerenim da se u okviru revizije koja se istovremeno provodi na temelju članka 2. stavka 1. ovlašćujuće uredbe WTO-a ispitaju i antidampinške mjere uvedene na uvoz biodizela iz Indonezije, posebno s obzirom na to da je utvrđeno da konačna uredba nije u skladu s člankom 2.2.1.1. Sporazuma WTO-a o antidampingu.

(14)

Komisija je u uvodnim izjavama od 12. do 20. općeg dokumenta o objavi iznijela svoju preliminarnu analizu primjene tumačenja članka 2.2.1.1. Sporazuma WTO-a o antidampingu, koje je dalo Prizivno tijelo, na ispitni postupak koji se odnosi na Indoneziju.

(15)

Zainteresirane strane su nakon objave dostavile primjedbe kojima su dovele u pitanje Komisijinu analizu osporavajući, među ostalim, primjenjivost tumačenja Prizivnog tijela i ovlast Komisije da na temelju ovlašćujuće uredbe WTO-a djeluje po službenoj dužnosti u skladu s tim tumačenjem.

(16)

Budući da je za tu analizu potrebno više vremena, Komisija je odlučila da zasad neće obustaviti reviziju koja se odnosi na Indoneziju, nego da će s analizom nastaviti na temelju zaprimljenih primjedbi. Stoga je revizija pokrenuta na temelju članka 2. stavka 1. ovlašćujuće uredbe WTO-a još u tijeku i ostaje otvorena u dijelu koji se odnosi na Indoneziju. Sve zainteresirane strane o tome su obaviještene revidiranim dokumentom o objavi od 31. srpnja 2017. i omogućeno im je da se očituju.

(17)

Indonezijska vlada tvrdi da je Komisija povrijedila opća načela prava Europske unije time što je prvo objavila svoju namjeru da izmijeni konačnu uredbu u pogledu Indonezije, a zatim se predomislila i nastavila ispitni postupak koji se odnosi na Indoneziju.

(18)

Prvo, indonezijska vlada smatra da se time nejednako i diskriminirajuće postupa prema indonezijskim proizvođačima u usporedbi s argentinskim proizvođačima izvoznicima s obzirom na to da je Komisija navodno priznala, kako je navedeno u Obavijesti o pokretanju postupka, da su uvoz biodizela iz Indonezije i uvoz iz Argentine u sličnoj situaciji. Kašnjenjem revizije u pogledu Indonezije indonezijski proizvođači izvoznici stavljaju se u očito nepovoljan položaj u usporedbi s argentinskim izvoznicima.

(19)

Drugo, s obzirom na to da je Komisija pokrenula reviziju uvoza biodizela iz Indonezije i Argentine, indonezijski izvoznici mogli bi razumno i s pravom očekivati da će revizija koja se odnosi na Indoneziju završiti u isto vrijeme kad i revizija koja se odnosi na Argentinu. To je očekivanje dodatno potkrijepljeno prvim dokumentom o objavi u kojem je Komisija predložila da se konačna uredba izmjeni i za Indoneziju. Stoga je Komisija promjenom stajališta u revidiranoj objavi navodno povrijedila načelo legitimnih očekivanja.

(20)

Treće, indonezijska vlada tvrdi da je Komisija povrijedila načelo dobre vjere jer je indonezijski uvoz isključila iz revizije u tako kasnoj fazi postupka, unatoč tome što je bio uključen u cijeli ispitni postupak.

(21)

Prvo, Komisija podsjeća da je Tijelo za rješavanje sporova WTO-a već iznijelo konačne nalaze o mjerama EU-a protiv uvoza biodizela iz Argentine, dok je posebni spor pri WTO-u koji se odnosi na antidampinške mjere za biodizel iz Indonezije još u tijeku. Stoga se potonje smatraju nespornim mjerama u smislu članka 2. stavka 1. ovlašćujuće uredbe WTO-a. To tumačenje potkrijepljeno je, među ostalim, upotrebom pojma „izvješće” u članku 1. stavku 1. ovlašćujuće uredbe WTO-a u pogledu sporne mjere, koju je Tijelo za rješavanje sporova WTO-a razmotrilo i o kojoj je donijelo odluku.

(22)

Komisija je podsjetila i na činjenicu da u skladu s pravom Europske unije pojmovi „jednako postupanje” i „nediskriminacija” znače zabranu različitog postupanja u sličnim situacijama odnosno jednakog postupanja u različitim situacijama, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano (7). Za potrebe provedbe izvješća WTO-a argentinski i indonezijski proizvođači izvoznici objektivno nisu u istoj situaciji: provedba ispitnog postupka o štetnom dampingu predmetnog proizvoda iz Argentine temeljila se na članku 1. stavku 1. ovlašćujuće uredbe WTO-a i obustavljena je u skladu s tom Uredbom, dok se provedba ispitnog postupka o istim praksama iz Indonezije temeljila na članku 2. stavku 1. ovlašćujuće uredbe WTO-a i još je u tijeku. Diskriminacija postoji samo u slučaju različitog pravnog tretmana subjekata koji su u istoj situaciji.

(23)

Međutim, s obzirom na to da je revizija provedbe nalaza Tijela za rješavanje sporova WTO-a u pogledu Argentine i Indonezije pokrenuta na različitim pravnim osnovama, završetak revizije ispitnog postupka o štetnom dampingu iz Argentine prije završetka revizije ispitnog postupka o štetnom dampingu iz Indonezije ne znači različito postupanje u usporedivoj situaciji. Razlog tomu jest činjenica da su subjekti u različitim situacijama.

(24)

Suprotno argumentima koje je iznijela vlada Indonezije, nije dakle riječ o kršenju načela „jednakog postupanja” ili „nediskriminacije” u smislu prava Europske unije. U svakom slučaju upotrebom permisivnih pojmova („mogu” i „ako to smatra primjerenim”) u članku 2. stavku 1. ovlašćujuće uredbe WTO-a zakonodavac EU-a dodijelio je Komisiji znatno diskrecijsko pravo odlučivanja o tome hoće li provesti preporuku WTO-a u pogledu nesporne mjere.

(25)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 16., Komisija smatra da je zasad primjereno nastaviti ispitni postupak revizije kada je riječ o Indoneziji te će na temelju zaprimljenih primjedbi nastaviti s ocjenom primjenjivosti tih nalaza i na Indoneziju.

(26)

Nadalje, Komisija ne može prihvatiti argument da se legitimna očekivanja u pogledu konačnog zaključka istrage temelje na dokumentu o objavi. Naprotiv, svrha je objave obavijestiti zainteresirane strane o preliminarnim nalazima Komisije i omogućiti im učinkovito ostvarivanje prava na obranu. Stoga je smisao objave omogućiti Komisiji da uzme u obzir argumente i činjenice koje su iznijele zainteresirane strane.

(27)

Zbog toga je u popratnom pismu svim zainteresiranim stranama izričito navedeno da se „tom objavom ne dovode u pitanje moguće naknadne odluke Komisije, ali ako se te odluke budu temeljile na drukčijim činjenicama i razmatranjima, bit će vam dostavljene u najkraćem roku”. Komisija je zbog toga u ovom konkretnom slučaju odlučila da joj treba više vremena za analizu primjenjivosti nalaza Tijela za rješavanje sporova WTO-a na slučaj Indonezije. Ta je odluka privremena i njome se ne dovodi u pitanje Komisijin konačni zaključak. Tom se odlukom, osim toga, ostvaruje široko diskrecijsko pravo koje Komisija ima pri provođenju revizija koje su započete na temelju ovlašćujuće uredbe WTO-a i spadaju u područje zajedničke trgovinske politike.

(28)

U skladu s tim, ako Komisija odluči djelovati u okviru ovlasti koje joj je dodijelio zakonodavac Unije (8), zainteresirana strana ne može se pozvati na zaštitu legitimnih očekivanja prije nego što Komisija završi reviziju koja je u tijeku. Zato je i taj argument potrebno odbaciti.

(29)

Naposljetku, iz činjenice da je do te promjene došlo nakon početne objave Komisijina preliminarnog stajališta ne može se zaključiti da je Komisija povrijedila načelo dobre vjere, a ni indonezijska vlada nije dostavila dokaze u tom smislu. Komisija je dosljedno provela sve faze ispitnog postupka revizije pri čemu je u potpunosti poštovala postupovna prava zainteresiranih strana.

(30)

Komisija je stoga odbacila tvrdnje da je prekršila temeljna načela prava EU-a time što je iskoristila svoje diskrecijsko pravo da u toj fazi revizije ne izmijeni antidampinške mjere kada je riječ o Indoneziji, pri čemu je u potpunosti poštovala postupovna prava svih zainteresiranih strana.

(31)

Nakon revidirane objave jedan proizvođač izvoznik iz Indonezije („Wilmar”) osporio je mišljenje Komisije da joj je potrebno više vremena za dovršetak revizije u odnosu na Indoneziju s obzirom na jasne nalaze u izvješćima WTO-a. Isti proizvođač izvoznik tvrdi i da bi mjere protiv Indonezije trebalo izmijeniti. Prema njegovu mišljenju Komisija je na temelju ovlašćujuće uredbe WTO-a nadležna za izmjenu neosporene mjere i stoga se njezina ovlast da djeluje po službenoj dužnosti ne može dovesti u pitanje. Naposljetku, društvo Wilmar tvrdi da bi se u slučaju odgode nalaza Komisije o Indoneziji trebali odgoditi i nalazi o Argentini. To društvo smatra da u kontekstu postupka pred WTO-om koji se odnosi na Indoneziju postoje neriješena pravna pitanja koja bi mogla postati relevantna i primjenjiva i kada je riječ o mjerama koje se odnose na uvoz biodizela iz Argentine, a posebno u odnosu na profitnu maržu.

(32)

Komisija se slaže s društvom Wilmar da je u načelu nadležna za nalaze o nespornoj mjeri na temelju članka 2. stavka 1. ovlašćujuće uredba WTO-a. Međutim, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 16., nakon što je analizirala primjedbe primljene nakon objave, Komisija smatra da je zasad primjereno nastaviti ispitni postupak revizije kada je riječ o Indoneziji, pri čemu izvršava svoje diskrecijsko pravo iz članka 2. stavka 1. ovlašćujuće uredbe WTO-a.

(33)

U pogledu tvrdnje društva Wilmar da bi trebalo odgoditi i nalaze o Argentini Komisija je podsjetila na činjenicu da je metodologija upotrijebljena u konačnoj uredbi za utvrđivanje profitne marže potvrđena u izvješćima WTO-a. Pitanje koje se razmatra u indonezijskom predmetu koji je u tijeku nije se postavilo kada je riječ o Argentini. U svakom slučaju Unija i Argentina dogovorile su se oko razumnog roka za provedbu nalaza izvješća, što treba poštovati.

(34)

U ovom se odjeljku iznose ponovno ocijenjeni nalazi početnog ispitnog postupka u odnosu na sljedeće preporuke i odluke iz izvješćâ o tome da je Unija postupila u suprotnosti s:

(35)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 28. konačne uredbe, Komisija je utvrdila da je bilo potrebno izračunati uobičajenu vrijednost jer se smatralo da domaća prodaja nije u skladu s uobičajenim tijekom trgovine. Nalaz nije osporen i stoga ostaje na snazi.

(36)

U uvodnim izjavama od 29. do 34. konačne uredbe Komisija je utvrdila da su zbog razlika između poreza na izvoz koje je Argentina uvela na glavne sirovine (sojino ulje i soju u zrnu u Argentini) i onih uvedenih na gotovi proizvod (biodizel) domaće cijene u Argentini snižene te bi stoga to trebalo uzeti u obzir pri izračunu uobičajene vrijednosti.

(37)

Zbog toga je pri izračunu uobičajene vrijednosti Komisija zamijenila troškove glavnih sirovina evidentirane u poslovnim knjigama proizvođača izvoznika referentnim cijenama koje su objavila relevantna tijela predmetnih država.

(38)

Komisija je osim toga svoje zaključke u početnom ispitnom postupku temeljila na tumačenju članka 2.2.1.1. Sporazuma WTO-a o antidampingu kojim se ispitnom tijelu omogućuje da odbije upotrijebiti poslovne knjige proizvođača izvoznika ako utvrdi da one ili i. nisu usklađene s Općeprihvaćenim računovodstvenim načelima (GAAP) ili ii. ne odražavaju na primjeren način troškove povezane s proizvodnjom i prodajom razmatranog proizvoda (uvodna izjava 42. konačne uredbe).

(39)

I Odbor i Prizivno tijelo smatrali su da tvrdnja Komisije da su domaće cijene soje u zrnu u Argentini bile niže od međunarodnih cijena zbog argentinskog sustava oporezivanja izvoza nije sama po sebi dostatna osnova za zaključak da poslovne knjige proizvođačâ nisu na primjeren način odražavale troškove soje u zrnu povezane s proizvodnjom i prodajom biodizela ili za zanemarivanje relevantnih troškova u tim poslovnim knjigama pri izračunu uobičajene vrijednosti biodizela.

(40)

Komisija je slijedom izvješćâ ponovno izračunala uobičajenu vrijednost za proizvođače izvoznike u Argentini. Metodologija upotrijebljena u ponovnom izračunu bila je jednaka metodologiji objašnjenoj u uvodnim izjavama (40. do 49. za Argentinu) Uredbe Komisije (EU) br. 490/2013 (9).

(41)

Zbog razloga objašnjenih u uvodnoj izjavi 45. privremene uredbe nije se smatralo da je domaća prodaja bila izvršena u uobičajenom tijeku trgovine i uobičajena vrijednost istovjetnog proizvoda morala se izračunati u skladu s člankom 2. stavcima 3. i 6. osnovne uredbe. To je učinjeno tako da su prilagođenim troškovima proizvodnje tijekom razdoblja ispitnog postupka dodani prodajni, opći i administrativni troškovi („POA”) i razumna profitna marža.

(42)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 46. privremene uredbe, Komisija je smatrala da se u Argentini iznos za dobit ne može temeljiti na stvarnim podacima trgovačkih društava u uzorku. Stoga je iznos za dobit upotrijebljen pri izračunu uobičajene vrijednosti utvrđen u skladu s člankom 2. stavkom 6. točkom (c) osnovne uredbe na temelju razumnog iznosa dobiti koji bi mlada i inovativna kapitalno intenzivna industrija te vrste mogla ostvariti u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja na slobodnom i otvorenom tržištu, što iznosi 15 % temeljeno na prometu.

(43)

U nekoliko podnesaka dostavljenih tijekom revizije EBB je tvrdio da izvješća ne sprječavaju Komisiju da prilagodi troškove sirovina pri izračunu uobičajene vrijednosti pod uvjetom da je prilagodba na odgovarajući način opravdana. Tvrdio je da bi, s obzirom na drastični utjecaj mehanizma sustava različitog oporezivanja izvoza („DET”) na tržište Unije i razne pravne mogućnosti razmatrane u tim izvješćima kao temelj za takvu prilagodbu, mjere protiv Argentine trebale ostati na sadašnjoj razini, ali na temelju drugih razloga.

(44)

EBB je konkretno uputio na izjavu u izvješću Prizivnog tijela kako „tvrdnja tijelâ EU-a da su domaće cijene soje u zrnu u Argentini bile niže od međunarodnih cijena zbog argentinskog sustava oporezivanja izvoza nije sama po sebi dostatna osnova za zaključak da poslovne knjige proizvođačâ nisu na primjeren način odražavale troškove soje u zrnu” (stavak 6.55. izvješća Prizivnog tijela) i ocijenio da su izvješća WTO-a ostavila mogućnost da se zanemare troškovi sirovina i da se ti troškovi prilagode ako se utvrdi da su nepouzdani.

(45)

Prema EBB-u sustav različitog oporezivanja izvoza uzrokuje poremećaje na tržištu sirovina u tolikoj mjeri da uobičajeni uvjeti ponude i potražnje prestaju biti odlučujući čimbenici za transakciju i zapravo uzrokuje prijenos vrijednosti s proizvođača sirovina na proizvođače biodizela koji nije tržišno opravdan. To je, prema EBB-u, slično situacijama s transakcijama po netržišnim uvjetima i/ili „drugim praksama” koje bi mogle utjecati na pouzdanost troškova u poslovnim knjigama proizvođača izvoznika i koje su opravdani razlozi zanemarivanja tih troškova iako su stvarno nastali.

(46)

Kako bi podržao svoju tvrdnju da različito oporezivanje izvoza uzrokuje poremećaj na tržištu sirovina, EBB se posebno oslanja na analizu svojih vlastitih stručnjaka i na studiju koju su oni naručili pod nazivom „Mjerenje poremećaja troškova biodizela u Argentini izazvanog različitim oporezivanjem izvoza proizvoda od soje u zrnu” („studija Heffley”). Obje navodno pokazuju da sustav različitog oporezivanja izvoza umjetno i znatno snižava domaće cijene predmetnih sirovina te one stoga nisu pouzdane.

(47)

U studiji Heffley prikupljeni su podaci u razdoblju 2010.–2016. u Argentini i Sjedinjenim Američkim Državama o troškovima proizvodnje biodizela u tim dvjema zemljama. U njoj je iznesena i posebna analiza tržišta od listopada 2011. do rujna 2012. Utvrđeno je da je trošak proizvodnje biodizela iz soje u zrnu u Argentini bio manji od troška proizvodnje istog proizvoda u Sjedinjenim Američkim Državama. Isključivi razlog za tu razliku od 27 %, sa stajališta studije, bilo je „različito oporezivanje izvoza”.

(48)

U studiji su u drugom koraku uspoređene izvozne cijene biodizela iz soje u zrnu iz Argentine (bez navođenja odredišta) s prosječnom tržišnom cijenom tog biodizela u Sjedinjenim Američkim Državama. Prosječna argentinska izvozna cijena od 875 USD po toni bila je niža od cijene na američkom domaćem tržištu od 1 198 USD po toni. To bi značilo snažan poticaj za uvoz argentinskog biodizela. Zaključak je studije da je taj poremećaj „izravan rezultat” različitog oporezivanja izvoza.

(49)

EBB je naglasio i da bi ispravljanje takvih poremećaja očigledno bilo u skladu s logikom antidampinškog postupka. Tvrdio je da bi se takvi poremećaji trebali ispraviti odgovarajućim prilagodbama troškova, posebno troškova sirovina, kako bi bili na razini na kojoj bi bili nastali da nije bilo poremećaja. Time bi Komisija navodno ponovno utvrdila koliki bi bili stvarni troškovi na tržištu izvoznika za proizvodnju i prodaju relevantnog proizvoda u uobičajenim tržišnim uvjetima.

(50)

Nekoliko je proizvođača biodizela osporilo prijedlog EBB-a da Komisija ne bi trebala zanemariti evidentirane troškove sirovina jer su zbog sustava različitog oporezivanja izvoza ti troškovi nepouzdani. Ponovili su da su Odbor i Prizivno tijelo posebno odbacili argument da različito oporezivanje izvoza samo po sebi može biti osnova za zanemarivanje evidentiranih troškova i da ispitno tijelo u svakom slučaju ne može odbaciti evidentirane troškove kad poslovne knjige točno i vjerno odražavaju stvarno nastale troškove.

(51)

Komisija je potvrdila da Prizivno tijelo nije samo po sebi isključilo mogućnost da ispitno tijelo u određenim posebnim okolnostima može odstupiti od evidentiranih troškova ako ispitni postupak pokaže da su troškovi bili, primjerice, podcijenjeni ili precijenjeni ili su transakcije po netržišnim uvjetima ili druge prakse utjecale na pouzdanost evidentiranih troškova (stavak 6.41. izvješća Prizivnog tijela).

(52)

No, Prizivno tijelo ustvrdilo je i da argentinski sustav oporezivanja izvoza nije sam po sebi dostatna osnova za zaključak da poslovne knjige proizvođačâ nisu na primjeren način odražavale troškove sirovina povezane s proizvodnjom i prodajom biodizela ili za zanemarivanje relevantnih troškova u tim poslovnim knjigama pri izračunu uobičajene vrijednosti biodizela (stavak 6.55. izvješća Prizivnog tijela).

(53)

Argumenti EBB-a oslanjaju se na pretpostavku da bi zbog navodnog remetećeg učinka sustava različitog oporezivanja izvoza trošak tih sirovina bio nepouzdan i da bi ga stoga trebalo zanemariti. EBB drži da su domaće cijene soje u zrnu u Argentini bile niže od međunarodnih cijena zbog argentinskog sustava oporezivanja izvoza. No prihvaćanje tog argumenta bilo bi jednako priznanju da je, suprotno nalazima Prizivnog tijela, sustav različitog oporezivanja izvoza sam po sebi stvorio takve učinke da bi stvarno nastale troškove koji su evidentirani u poslovnim knjigama trgovačkog društva trebalo zanemariti samo zato što su niži od međunarodnih cijena. U tom smislu Komisija nadalje podsjeća da je početnim ispitnim postupkom potvrđeno da su stvarno nastali troškovi sirovina bili primjereno i vjerno izraženi u poslovnim knjigama trgovačkih društava.

(54)

Komisija je stoga odbacila tvrdnju EBB-a jer njezino prihvaćanje ne bi bilo u skladu s nalazima iz izvješćâ.

(55)

Stoga je Komisija smatrala da je radi usklađivanja mjera s izvješćima i WTO-om uobičajenu vrijednost potrebno izračunati na temelju stvarno nastalih troškova kako su izraženi u poslovnim knjigama predmetnih trgovačkih društava.

(56)

EBB je nakon objave ponovio da odluka WTO-a Komisiji u ovom predmetu omogućuje pribjegavanje prilagodbi troškova. Iznio je tvrdnju da je Komisija pogrešno protumačila odluku WTO-a i njegov argument.

(57)

EBB drži da je Komisija zanemarila tvrdnje iz izvješća da su „domaće cijene soje u zrnu u Argentini bile niže od međunarodnih cijena zbog argentinskog sustava oporezivanja izvoza”. EBB je iznio tvrdnju da se u odluci ne navodi, kako tvrdi Komisija, da remeteći učinci različitog oporezivanja izvoza sami po sebi ne bi bili dostatna osnova za prilagodbu troškova.

(58)

EBB je usto ponovio i naglasio da je činjenica da su cijene na domaćem tržištu nepouzdane zbog različitog oporezivanja izvoza dostatna osnova za zaključak da poslovne knjige proizvođačâ ne odražavaju na primjeren način troškove soje u zrnu povezane s proizvodnjom i prodajom biodizela. Nepouzdanost domaćih cijena omogućila je zanemarivanje evidentiranih troškova i EBB je Komisiji dostavio sve informacije potrebne za prilagođavanje troškova.

(59)

EBB je ustrajao na tome da su Odbor i Prizivno tijelo tvrdili da istražna tijela smiju ispitati pouzdanost troškova evidentirane u poslovnim knjigama proizvođača/izvoznika kako bi se, konkretno, utvrdilo jesu li obuhvaćeni svi nastali troškovi, jesu li nastali troškovi bili precijenjeni ili podcijenjeni i jesu li transakcije po netržišnim uvjetima ili druge prakse utjecale na pouzdanost prijavljenih troškova. Prema mišljenju EBB-a učinak sustava različitog oporezivanja izvoza sličan je transakcijama po netržišnim uvjetima i/ili je istovjetan drugoj praksi koja može utjecati na „pouzdanost prijavljenih troškova” (10).

(60)

Komisija je tu tvrdnju preispitala i s obzirom na saslušanje pred službenikom za saslušanje održano 20. srpnja 2017. Komisija je u uvodnim izjavama od 51. do 55. navela da se stvarno nastali troškovi sirovina primjereno i vjerno odražavaju u poslovnim knjigama argentinskih trgovačkih društava i da je prethodno prilagođavanje troškova ocijenjeno kao nespojivo s obvezama EU-a prema WTO-u.

(61)

Komisija se nije složila s EBB-ovim tumačenjem nalaza Odbora i Prizivnog tijela. Bilješka 400, na primjer, slojevitija je od onoga što sugerira EBB. Odbor je utvrdio da „provjera evidencije koja proizlazi iz pojma ‚odražava na primjeren način’ iz članka 2.2.1.1. ne uključuje provjeru ‚primjerenosti’ samih prijavljenih troškova ako se utvrdi da su stvarni troškovi evidentirani u poslovnim knjigama proizvođača ili izvoznika točni i vjerni u prihvatljivim granicama”.

(62)

No, time što je tvrdio da je učinak sustava različitog oporezivanja izvoza sličan transakcijama po netržišnim uvjetima i/ili je istovjetan drugoj praksi, EBB je upravo uputio na takvu provjeru primjerenosti tih prijavljenih troškova.

(63)

Nadalje, učinci sustava različitog oporezivanja izvoza i. nisu bili slični transakcijama po netržišnim uvjetima ii. niti su bili istovjetni „drugoj praksi” koja može utjecati na pouzdanost troškova u evidenciji proizvođača izvoznika. Kakvo god da je točno područje primjene tih pojmova, Odbor i Prizivno tijelo posebno su odbacili Komisijin osnovni argument da je poremećaj cijena koji je uzrokovao argentinski sustav oporezivanja izvoza sam po sebi dostatna osnova za odbacivanje troškova u evidenciji proizvođača izvoznika (11).

(64)

EBB je nakon revidirane objave ostao pri svojem stajalištu da je Komisija pogrešno protumačila izjavu Prizivnog tijela u stavku 6.55. izvješća i zanemarila mogućnost iz stavka 6.41. tog izvješća da ispita pouzdanost evidentiranih troškova sirovina i zanemari ih ako utvrdi da su nepouzdani, a tome u prilog EBB dostavio je i određene dodatne argumente.

(65)

U pogledu prve tvrdnje EBB tvrdi da izjava Prizivnog tijela iz stavka 6.55. „[…] tvrdnja tijela EU-a da su domaće cijene soje u zrnu u Argentini bile niže od međunarodnih cijena zbog argentinskog sustava oporezivanja izvoza nije sama po sebi dostatna osnova za zaključak da poslovne knjige proizvođačâ nisu na primjeren način odražavale troškove soje u zrnu povezane s proizvodnjom i prodajom biodizela ili za zanemarivanje relevantnih troškova u tim poslovnim knjigama pri izračunu uobičajene vrijednosti biodizela” ne čini pravnu ocjenu Žalbenog tijela, kao što je tvrdila Komisija, nego samo citat Komisijina zaključka iz konačne uredbe. EBB nadalje tvrdi da se formulacijom „nije sama po sebi dostatna osnova” podrazumijeva da je argentinski sustav oporezivanja izvoza mogao biti dostatna osnova za zanemarivanje troškova, ali da Komisija nije provela potrebnu analizu. Naposljetku, Komisija u svom tumačenju stavka 6.55. nije u obzir uzela ni činjenicu da je Prizivno tijelo utvrdilo da je potrebno razmotriti i naknado pitanje referentne vrijednosti. To ne bi bilo potrebno da je Prizivno tijelo kategorički odbacilo mogućnost da argentinski sustav oporezivanja izvoza može poslužiti kao osnova za prilagodbu troškova.

(66)

Komisija nije prihvatila tumačenje EBB-a.

(67)

Prvo, izjava Prizivnog tijela iz stavka 6.55. nije samo citat zaključaka Komisije. Naprotiv, ta je izjava sastavni dio tumačenja članka 2.2.1.1. Sporazuma WTO-a, koje Prizivno tijelo iznosi u stavku 6.56. Prizivno tijelo izričito se složilo s Odborom da ta odredba nije dostatna osnova za odluku Komisije da zanemari evidentirane troškove argentinskih proizvođača biodizela jer su domaće cijene soje u zrnu u Argentini zbog argentinskog sustava oporezivanja izvoza bile niže od međunarodnih cijena. Prizivno tijelo doslovno je ponovilo taj normativni nalaz u sljedećem stavku 6.56. pod naslovom „Zaključci”.

(68)

Drugo, Komisija smatra da se formulacijom „nije sama po sebi dostatna osnova” podrazumijeva da puko postojanje sustava oporezivanja izvoza nije bilo dostatna osnova za opravdanje prilagodbe troškova, kako je učinjeno u početnom ispitnom postupku. Da je umjesto toga (kako je tvrdio EBB) nedostatno obrazloženje Komisije u izvornoj Uredbi bilo glavni razlog za mišljenje Prizivnog tijela da mjere EU-a nisu u skladu s mjerama WTO-a, to bi ono izričito i navelo. Međutim, to nisu naveli ni Prizivno tijelo ni Odbor. Upravo suprotno, formulacija „sama po sebi” vjerojatno je upotrijebljena kako bi se pojasnilo da djelovanje argentinskog sustava oporezivanja izvoza ne može „kao takvo” uzrokovati prilagodbu troškova na temelju članka 2.2.1.1. Sporazuma WTO-a, bez obzira na to koliko su dobro argumentirani ili evidentirani njegovi remeteći učinci.

(69)

Treće, Komisija se nije složila s EBB-ovim zaključkom da je činjenica da je Prizivno tijelo odgovorilo na tvrdnju o referentnim vrijednostima u stavcima 6.58. do 6.83. pokazatelj da bi argentinski sustav oporezivanja mogao biti dostatna osnova za zanemarivanje evidentiranih troškova sirovina. Kao što se može zaključiti iz naslova koji prethodi stavku 6.58., Prizivno tijelo u njemu je razmotrilo drukčiju tvrdnju iz Argentine na temelju članka 2.2. Sporazuma WTO-a.

(70)

Komisija je zatim razmotrila drugu tvrdnju EBB-a, odnosno da je stavak 6.41. izvješća Prizivnog tijela bio jasan znak da se troškovi evidentirani u poslovnim knjigama društva mogu zanemariti ako se temelje na praksama koje utječu na pouzdanost prijavljenih troškova. EBB je upozorio i na činjenicu da je Prizivno tijelo smatralo potrebnim to mišljenje uključiti u svoje izvješće, dok ga je Odbor spomenuo samo u bilješci. EBB smatra da to znači da je Prizivno tijelo htjelo isključiti previše restriktivno tumačenje članka 2.2.1.1. Sporazuma WTO-a i poslati jasnu poruku da je prilagodba troškova u tom kontekstu i dalje moguća.

(71)

U stavku 6.41. Prizivno tijelo odgovorilo je na tvrdnju EU-a da se čini da se izvješćem Odbora sugerira bi da ispitno tijelo moralo prihvatiti sve troškove društva evidentirane u njegovim poslovnim knjigama dok god oni točno odražavaju stvarne troškove „bez obzira na to koliko bi nerazumni ti troškovi bili u usporedbi sa zamjenskom referentnom vrijednošću ili referentnom vrijednošću u skladu s uobičajenim tržišnim uvjetima”. Prizivno tijelo odbacilo je to tumačenje i upozorilo da je Odbor ustvari prihvatio činjenicu da ispitno tijelo može preispitati pouzdanost i točnost troškova iz evidencije društva. Istražno tijelo može tako utvrditi „jesu li svi nastali troškovi evidentirani, jesu li nastali troškovi bili precijenjeni ili podcijenjeni i jesu li transakcije po netržišnim uvjetima ili druge prakse utjecale na pouzdanost prijavljenih troškova”.

(72)

Komisija se slaže s EBB-om da je Prizivno tijelo potvrdilo odluku Odbora da se evidentirani troškovi mogu odbaciti ako ispitno tijelo utvrdi transakcije po netržišnim uvjetima ili druge prakse koje su utjecale na njihovu pouzdanost. Također ne smatra čudnom činjenicu da je Prizivno tijelo na tu tvrdnju odgovorilo u tekstu svoje odluke, a ne u bilješci, kao što je to učinio Odbor. Međutim, Prizivno tijelo i Odbor nisu utvrdili, a ni sugerirali da bi se argentinski sustav oporezivanja izvoza mogao smatrati tom iznimkom u kontekstu prakse koja utječe na pouzdanost. Da su Odbor ili Prizivno tijelo smatrali argentinski sustav oporezivanja izvoza praksom koja utječe na pouzdanost, to bi jasno naveli i ne bi utvrdili da mjere EU-a nisu u skladu s WTO-om.

(73)

Komisija je stoga ustrajala u svojem tumačenju izvješća prema kojem EU pri izračunu uobičajene vrijednosti biodizela u Argentini na temelju poremećaja koji nastaju zbog postojanja argentinskog sustava oporezivanja izvoza nije mogao zanemariti stvarno nastale i točno zabilježene troškove.

(74)

Komisija je zatim razmotrila argumente koje je iznio EBB, a nakon objave i FEDIOL (dobavljač za proizvodnju biodizela u Uniji), da bi Komisija trebala razmotriti alternativne dokaze o prilagodbi troškova radi neutralizacije remetećih učinaka sustava različitog oporezivanja izvoza na trošak proizvodnje biodizela u Argentini. U tom pogledu Komisija je napomenula da prikupljanje alternativnih dokaza o prilagodbi troškova radi neutralizacije remetećih učinaka sustava različitog oporezivanja izvoza nije bio cilj tog ispitnog postupka revizije.

U svakom slučaju, Komisija je navela da se dokazi iz studije Heffley ne mogu smatrati dovoljno čvrstom osnovom za novu prilagodbu troškova zbog sljedećih razloga.

(75)

Kao prvo, razdoblje ispitnog postupka trajalo je od srpnja 2011. do lipnja 2012., dok se studija Heffley odnosi na razdoblje od listopada 2011. do rujna 2012. Stoga postoji samo djelomično preklapanje razmatranih vremenskih razdoblja, što otvara sumnje u mogućnost da se nalazi studije pretoče u osnovni ispitni postupak bez prilagodbi. Komisija nije mogla ispraviti tu neusklađenost bez podataka za razdoblje od srpnja do rujna 2011.

(76)

Kao drugo, u studiji su troškovi proizvodnje u Sjedinjenim Državama procijenjeni na temelju cijene soje u zrnu na tržištu SAD-a. Ta ekonomska metoda temelji se na pretpostavkama, ali ne pruža pouzdane podatke o stvarnim troškovima proizvodnje američkog biodizela. Čak i kad bi se netko mogao osloniti samo na pretpostavke, ideja da bi troškovi izrade biodizela iz sirovog sojinog ulja bili isti u Sjedinjenim Državama i u Argentini nije utemeljena. Kao treće, uporabom „prosječne” argentinske izvozne cijene previđa se činjenica da izvozna cijena u Uniju može u stvarnost biti viša od prosječne. I doista, u spisu je zabilježeno da je tijekom razdoblja početnog ispitnog postupka izvozna cijena argentinskog biodizela u EU iznosila 967 EUR po toni, što po tadašnjem deviznom tečaju odgovara iznosu od 1 294 USD po toni. U studiji je, međutim, za to razdoblje navedena prosječna izvozna cijena od 1 071 USD po toni. To pokazuje da se zaključak o navodnoj koristi od različitog oporezivanja izvoza ne može izvući izravno iz cijena izvoza u Uniju.

(77)

Četvrto, u studiji se jednostavno iznosi pretpostavka, bez odgovarajućih dokaza kojima bi se potkrijepila, da je isključivi uzrok (niske) cijene proizvodnje na argentinskom domaćem tržištu tijekom razmatranog razdoblja bilo različito oporezivanje izvoza. U studiji se uopće ne razmatraju druge komparativne prednosti zbog kojih bi proizvodnja biodizela u Argentini mogla biti jeftinija nego u Sjedinjenim Državama.

(78)

Komisija je stoga zaključila da troškove evidentirane u poslovnim knjigama argentinskih proizvođača biodizela ne može precizno zamijeniti referentnom vrijednošću predloženom u studiji Heffley.

(79)

Nakon revidirane objave EBB je pojasnio da je svrha studije bila samo dokazati da bi Komisija, na primjer, mogla ocijeniti i količinski odrediti opseg poremećaja (nepouzdanosti) uzrokovanih argentinskim sustavom oporezivanja izvoza. Njome se nije namjeravalo zamijeniti analizu Komisije koja se temelji na njezinim provjerenim podacima prikupljenima tijekom početnog ispitnog postupka.

(80)

EBB je dostavio i revidiranu studiju s referentnim podacima koji su u potpunosti odgovarali razdoblju početnog ispitnog postupka i dali vrlo sličan rezultat, odnosno poremećaj domaćih cijena soje u zrnu od približno 27 %. EBB je osporio i tumačenje Komisije da se studija temeljila na trošku proizvodnje u SAD-u. Naprotiv, studija se temeljila na procjeni troškova proizvodnje biodizela u Argentini. Osim toga, Komisijina kritika da se studija temeljila na prosječnoj izvoznoj cijeni pogrešna je jer ta cijena sama po sebi nije relevantna za izračun poremećaja troškova biodizela u Argentini, koji je uzrokovan sustavom oporezivanja izvoza. Naposljetku, EBB tvrdi da se razlika u cijeni od približno 30 % ne može objasniti navodnim komparativnim prednostima i da je u nedostatku suprotnih dokaza jedino razumno objašnjenje za takvu razliku argentinski sustav oporezivanja izvoza.

(81)

Komisija je razmotrila objašnjenja i pojašnjenja koja je dostavio EBB. Komisija je prihvatila da je revidirana studija pokazala poremećaj domaćih cijena soje u zrnu tijekom razdoblja ispitnog postupka od približno 27 %. Međutim, preostale tri točke nije smatrala uvjerljivima.

(82)

EBB je sam priznao da se procjena troškova prerade za proizvođača u Argentini temeljila na tri analize: prva se temeljila na podacima o šestogodišnjem prosjeku troškova i cijena za Sjedinjene Američke Države i Argentinu, druga na istim jednogodišnjim podacima za Sjedinjene Američke Države i Argentinu, a treća se temeljila na jednogodišnjim podacima za Argentinu, pri čemu je argentinska izvozna cijena upotrijebljena kao približna vrijednost za cijenu na svjetskom tržištu. Jasno je da je situacija u Sjedinjenim Američkim Državama strana referentna vrijednost koja je upotrijebljena kako bi se utvrdili troškovi u Argentini bez poremećaja uzrokovanih porezom na izvoz.

(83)

Nadalje, pri utvrđivanju prednosti koju bi zbog sustava različitog oporezivanja izvoza mogao imati argentinski proizvođač biodizela bezrazložno je zanemarena cijena izvoza iz Argentine u Europu.

(84)

Osim toga, Komisija nikad nije osporavala činjenicu da su se sustavom različitog oporezivanja izvoza umjetno smanjivali ulazni troškovi argentinskih proizvođača biodizela, nego je samo dovela u pitanje pretpostavku da je sustav različitog oporezivanja izvoza bio jedini razlog tako velike prednosti (približno 30 %).

(85)

Nakon objave neki su argentinski proizvođači izvoznici iznijeli primjedbe specifične za njihovo trgovačko društvo u pogledu navodnih pogrešaka u izračunima dampinga. Ako je bilo potrebno, Komisija je ispravila te pogreške i na odgovarajući način revidirala dampinške marže i pristojbe.

(86)

Revidirane stope pristojbi u odnosu na sve argentinske izvoznike s obzirom na nalaze i preporuke iz izvješćâ WTO-a, izražene na razini cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

(87)

U izvješćima je, među ostalim, utvrđeno da je EU postupio suprotno člancima 3.1. i 3.4. Sporazuma WTO-a o antidampingu u svom ispitivanju učinka dampinškog uvoza na domaću industriju, u mjeri u kojoj se odnosi na proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta. No u izvješćima nije poništen zaključak da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u razmatranom razdoblju.

(88)

Odbor je zaključio da su tijela EU-a postupila u suprotnosti s člancima 3.1. i 3.4. Sporazuma WTO-a o antidampingu jer su prihvatila revidirane podatke koje je dostavila domaća industrija EU-a u kasnoj fazi ispitnog postupka, a nisu provjerila njihovu točnost i pouzdanost (stavak 7.395. izvješća Odbora). Revidirani podaci odnosili su se na „neiskorišteni kapacitet”. Odbor je istovremeno naveo da revidirani podaci nisu imali važnu ulogu u zaključku tijelâ EU-a u konačnoj uredbi o prekomjernom kapacitetu kao „drugom čimbeniku” koji je uzrokovao štetu (potvrđenom u stavku 6.174. izvješća Prizivnog tijela).

(89)

Neki proizvođači izvoznici i CARBIO, argentinsko udruženje izvoznika biodizela, tvrdili su da je pojam „neiskorištenog kapaciteta”, kako je objašnjen u konačnoj uredbi, u okviru te industrije prilično besmislen. Kapacitet ili jest ili nije postojao.

(90)

Uvoznik Gunvor i CARBIO smatrali su da je upravo strukturni prekomjerni kapacitet industrije, koji je bio posljedica neopravdanih povećanja proizvodnog kapaciteta usprkos niskim stopama iskorištenosti kapaciteta, bio uzrok štete za domaću industriju, a ne sama stopa iskorištenosti kapaciteta.

(91)

CARBIO te argentinski i indonezijski proizvođači izvoznici još su naveli da je Komisija bila dužna ponovno ispitati proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta na temelju „pozitivnih dokaza”. Njezino bi ispitivanje trebalo biti „objektivno ispitivanje” tih čimbenika.

(92)

Komisija je na to pitanje odgovorila u odjeljcima od 6.1. do 6.4. u nastavku.

(93)

Komisija je EBB-u poslala upitnik u kojemu je zatražila objašnjenja o tome i. koja je metodologija primijenjena za izračun proizvodnog kapaciteta i iskorištenosti kapaciteta industrije Unije u razmatranom razdoblju, i ii. zašto su u tijeku početnog postupka ti podaci revidirani i na temelju čega su izračunati novi iznosi.

(94)

Komisija je od EBB-a također zatražila da objasni svoje shvaćanje pojma „neiskorišteni kapacitet”, zašto ga je po njegovu mišljenju trebalo isključiti iz ukupnog proizvodnog kapaciteta industrije Unije za razmatrano razdoblje te kako je neiskorišteni kapacitet izračunat za trgovačka društva koja nisu članovi EBB-a.

(95)

Komisija je dobila odgovor na upitnik, analizirala ga i potom 26. travnja 2017. obavila posjet radi provjere u prostorima EBB-a. EBB je na zahtjev Komisije za posjet radi provjere pripremio sve popratne dokumente i radne listove kojima se koristio u pripremi odgovora na upitnik, posebno one koji povezuju dostavljene informacije s evidencijom uprave i računovodstvenim podacima kako bi Komisija provela provjeru na licu mjesta.

(96)

Komisija je provjerila popratne dokumente, međusobno usporedila evidentirane podatke za razmatrano razdoblje na njihovu izvoru te je uskladila informacije iz evidencije uprave i računovodstvenih podataka s revidiranim podacima podnesenima u početnom ispitnom postupku o proizvodnom kapacitetu i iskorištenosti kapaciteta u razdoblju od 1. siječnja 2009. do kraja razdoblja ispitnog postupka. Ti dokumenti sadržavaju povjerljive podatke specifične za pojedina trgovačka društva i ne smiju se objaviti.

(97)

Gunvor i CARBIO predali su podnesak u kojemu tvrde da upitnik Komisije poslan EBB-u nije u dovoljnoj mjeri zadovoljio uvjete iz članaka 3.1. i 3.4 Sporazuma WTO-a o antidampingu. EBB je trebao objasniti kako su javni izvori poduprli revidirane podatke, a Komisija ne bi trebala jednostavno prihvatiti informacije dobivene od EBB-a.

(98)

Nadalje, Gunvor i CARBIO tvrdili su da su odgovori EBB-a na upitnik bili znatno redigirani te zainteresirane strane zbog toga nisu mogle razumjeti kako su podaci prikupljeni, kako su ocijenjeni i kako su provjereni u odnosu na druge izvore te stoga nisu mogli ocijeniti mogu li se relevantne informacije koje je pružio EBB smatrati pouzdanima.

(99)

Obje su strane dostavile podatke o proizvodnji, kapacitetu i potrošnji biodizela u EU-u koje je prikupio Eurostat te su navele da postoji sličnost između tih podataka i podataka objavljenih u privremenoj uredbi, koje je prikupio i Komisiji dostavio EBB. Naveli su da je Komisija trebala upotrijebiti Eurostatove podatke, a ne podatke EBB-a, koji su prilagođeni u odnosu na neiskorišteni kapacitet.

(100)

Nadalje su tvrdile da je EBB-ova definicija neiskorištenog kapaciteta pretjerano neodređena i da se prijedlog da se proizvodni kapacitet smanji isključivanjem „neiskorištenog kapaciteta” pojavio tek nakon objave privremene uredbe, kad je postalo jasno da će brojke navedene u privremenoj uredbi otežati valjano utvrđivanje uzročne veze između navodnog dampinškog uvoza i štete koju je navodno pretrpjela industrija EU-a.

(101)

Komisija je odbacila te tvrdnje kako je objašnjeno u odjeljcima od 6.2. do 6.4. u nastavku. Pažljivo je proučila odgovor na upitnik, potom je provjerila podatke u okviru posjeta radi provjere u prostorima EBB-a te je utvrdila da su dostavljeni i revidirani podaci točni i pouzdani te da nije potrebno mijenjati revidirane brojke iz konačne uredbe (vidjeti uvodne izjave od 53. do 58.).

(102)

K tomu, Komisija napominje da su podaci koje je prikupio EBB u skladu s Eurostatovim podacima, koji su stoga neovisna potvrda točnosti i pouzdanosti EBB-ovih podataka. No budući da je Eurostatov skup podataka objavljen tek 2014., nije mogao biti upotrijebljen u početnom ispitnom postupku.

(103)

Stoga su revidirani podaci iz konačne uredbe (uvodna izjava 131.) (vidjeti tablicu u nastavku) bili točni i potvrđeni su nakon posjeta radi provjere.

(104)

U ožujku 2013., prije objave privremenih mjera, EBB je Komisiji dostavio podatke o proizvodnji za industriju Unije, i to za trgovačka društva članove i za nečlanove EBB-a.

(105)

Prijavljeni podaci o proizvodnji dostavljeni su za svako trgovačko društvo, neovisno o tomu je li ili nije član EBB-a. Takvim pristupom odozdo prema gore osigurano je da podaci o proizvodnji pružaju točnu sliku proizvodnje EU-a.

(106)

Članovi EBB-a tromjesečno dostavljaju podatke o proizvodnji EBB-u na obrascu koji šalje EBB. Ti se podaci zatim uspoređuju s izvorima podataka o istraživanju tržišta. EBB poseban naglasak stavlja na podatke o proizvodnji jer se s pomoću njih utvrđuje financijski doprinos članova EBB-a udruženju.

(107)

Podaci o proizvodnji trgovačkih društava nečlanova EBB-a prikupljaju se izravnom komunikacijom s trgovačkim društvima. Prijavljeni se podaci zatim uspoređuju s drugim izvorima podataka o istraživanju tržišta, uključujući nacionalna udruženja, druge proizvođače i stručne publikacije.

(108)

Podaci EBB-a stoga su najbolje dostupne informacije o proizvodnji na razini EU-a za trgovačka društva članove i nečlanove EBB-a i temelje se na dosljednom izvješćivanju EBB-a o stvarnoj proizvodnji svakog trgovačkog društva u EU-u koje proizvodi biodizel.

(109)

Te je podatke EBB upotrijebio za utvrđivanje ukupne proizvodnje Unije na kojoj je temeljio svoje podneske.

(110)

U ožujku 2013., prije objave privremenih mjera, EBB je Komisiji dostavio podatke o proizvodnom kapacitetu za industriju Unije, i to za trgovačka društva članove i nečlanove EBB-a.

(111)

Jednako kao i podaci o proizvodnji, i ti su podaci dostavljeni na razini trgovačkog društva za članove i nečlanove EBB-a.

(112)

Podatke o proizvodnom kapacitetu članova EBB-a članovi dostavljaju dvaput godišnje na obrascu koji šalje EBB. Ti se podaci zatim uspoređuju s izvorima podataka o istraživanju tržišta. Kako bi osigurao dosljednost podataka, EBB od svojih članova traži da kapacitet prijavljuju na temelju 330 radnih dana godišnje po postrojenju kako bi se u obzir uzelo neizbježno održavanje postrojenja.

(113)

Podaci o proizvodnom kapacitetu nečlanova EBB-a prikupljaju se izravnom komunikacijom s trgovačkim društvima te se kao i proizvodni podaci uspoređuju.

(114)

Budući da EBB zahtijeva samo „prikaz stanja” proizvodnog kapaciteta trgovačkog društva na određeni dan i da sva trgovačka društva ne tumače pojam kapaciteta na isti način, podatke EBB-a o proizvodnom kapacitetu treba smatrati manje preciznima od podataka o proizvodnji.

(115)

No podaci EBB-a najbolje su dostupne informacije o proizvodnom kapacitetu na razini EU-a za članove i nečlanove EBB-a i temelje se na dosljednom izvješćivanju EBB-a o stvarnom proizvodnom kapacitetu svakog trgovačkog društva u EU-u koje proizvodi biodizel.

(116)

Nakon objave privremene uredbe i kako je opisano u konačnoj uredbi, pokazalo se da objavljeni podaci za proizvodni kapacitet nisu točno prikazivali stvarnu situaciju u industriji Unije. Komisija je stoga od EBB-a zatražila da objasni svoje podatke o proizvodnom kapacitetu.

(117)

EBB je Komisiji dostavio ažurirane podatke i za svoje članove i za nečlanove u kojima je utvrđen nedostupni (tzv. neaktivni) proizvodni kapacitet, ili „neiskorišteni kapacitet”, koji je početno bio prijavljen kao dio ukupnog proizvodnog kapaciteta EU-a.

(118)

EBB utvrđuje neiskorišteni kapacitet pri izračunu proizvodnje i proizvodnog kapaciteta iz podataka koje dostavljaju pojedina trgovačka društva. Zbog prirode prethodno opisanog procesa prikupljanja podataka bilo je potrebno preispitati podatke dostavljene za nečlanove EBB-a kako bi se osiguralo da podaci o proizvodnom kapacitetu što je moguće točnije odražavaju stvarno stanje industrije EU-a.

(119)

Podaci koje je EBB dostavio između privremene i konačne uredbe bili su najbolje dostupne informacije o proizvodnom kapacitetu na razini EU-a za članove i nečlanove EBB-a koje se temelje na dosljednom izvješćivanju EBB-a o stvarnom proizvodnom kapacitetu svakog trgovačkog društva u EU-u koje proizvodi biodizel.

(120)

Nakon objave nalaza Komisije o šteti nekoliko je zainteresiranih strana iznijelo primjedbe na njih.

(121)

Udruženje argentinskih proizvođača biodizela (CARBIO) ponovilo je svoje stajalište izneseno tijekom ispitnog postupka revizije da bi se u tekućoj analizi štete i uzročnosti trebali upotrebljavati aktualni Eurostatovi podaci, a ne podaci upotrebljavani u početnom ispitnom postupku.

(122)

Komisija je taj zahtjev odbacila. Eurostatovi podaci poklapali su se s izvornim podacima EBB-a. No, EBB je potom ispravio te podatke kako bi bolje odražavali neiskorišteni kapacitet tijekom početnog ispitnog postupka. Kako je prethodno navedeno u odjeljku 6.4., Komisija je te ažurirane podatke provjerila u tekućem ispitnom postupku revizije. Zato izvorni Eurostatovi podaci ne odražavaju najtočnije stanje u proizvodnji i prodaji biodizela koje je Komisija u ovom predmetu posebno provjerila i upotrijebila.

(123)

CARBIO je iznio i zahtjev da bi Komisija trebala dodatno definirati „neiskorišteni kapacitet”. Komisija je ponovila da je neiskorišteni kapacitet definirala u uvodnim izjavama 131. i 132. konačne uredbe. Budući da u izvješćima WTO-a Komisijin pojam „neiskorišteni kapacitet” nije osporen, nije bilo razloga mijenjati ga za ovu reviziju.

(124)

Sve su strane obaviještene o nalazima Komisije i odobreno im je razdoblje u kojem su mogle dostaviti primjedbe.

(125)

Proizvođač izvoznik Molinos de la Plata nakon objave je obavijestio Komisiju da u Uniju izvozi pod nazivom „Molinos Agro S.A.”, a ne pod nazivom „Molinos Río de la Plata S.A.” te za to pružio dokaze.

(126)

Komisija je dostavljene dokaze ispitala i zaključila da je promjena naziva dostatno potkrijepljena dokazima te je prihvatila tu tvrdnju.

(127)

Indonezijski izvoznik koji surađuje Wilmar nakon objave zatražio je saslušanje i ono mu je odobreno. Iznio je zahtjeve specifične za njegovo trgovačko društvo u pogledu izračuna dampinga i štete te posebno zatražio smanjenje profitne marže.

(128)

Komisija je te tvrdnje odbacila jer nisu bile povezane s provedbom izvješća WTO-a o Argentini. Osim toga, većinu tih tvrdnji trenutačno razmatra WTO u sporu koji je pokrenula Indonezija.

(129)

Nakon revidirane objave društvo Wilmar ustrajalo je na tome da WTO ne razmatra njegovu tvrdnju o profitnoj marži upotrijebljenoj za izračun uobičajene vrijednosti, nego da se radi o drukčijem pitanju te da se ta tvrdnja temelji isključivo na odredbama osnovne antidampinške uredbe. Stoga je tu tvrdnju potrebno razmotriti u ovoj reviziji. Društvo Wilmar tvrdi i da zadržavanje mjera nije u interesu Unije te bi ih stoga trebalo ukinuti.

(130)

Komisija je podsjetila da je ova revizija pokrenuta na temelju ovlašćujuće uredbe WTO-a za potrebe provedbe nalaza i preporuka Odbora i Prizivnog tijela u sporu Europska unija – Antidampinške mjere za biodizel iz Argentine (WT/DS473/15). Revizija je stoga ograničena na pitanja u postupku pred WTO-om i moguće posljedične i/ili tehničke promjene koje iz njih proizlaze. Zato nijedna tvrdnja društva Wilmar nije prihvatljiva. Osim toga, Komisija je podsjetila da je društvo Wilmar već iznijelo sličnu tvrdnju o profitnoj marži u početnom ispitnom postupku i da je ta tvrdnja odbačena (vidjeti uvodne izjave od 43. do 46. Uredbe (EU) br. 1194/2013). Argentinski proizvođač izvoznik koji surađuje COFCO Argentina S.A. (prije poznat kao Noble Argentina S.A.) nakon objave je dostavio zahtjev da se prema njemu postupa kao prema „novopridošlom” društvu i da ga se uvrsti na popis trgovačkih društava s pojedinačnim stopama pristojbi kao „ostala trgovačka društva koja surađuju”.

(131)

Komisija je to trgovačko društvo obavijestila da treba slijediti postupak za nove proizvođače izvoznike utvrđen u članku 3. konačne uredbe.

(132)

EBB je nakon objave zatražio saslušanje sa službenikom za saslušanja na temelju tvrdnje da stajalište Komisije nije utvrđeno na osnovi objektivnih pravnih obrazloženja nego na osnovi političkih interesa.

(133)

Na saslušanju održanom 20. srpnja 2017. službenik za saslušanja nije utvrdio da su prava na obranu EBB-a kao zainteresirane strane bila povrijeđena. Istodobno je pozvao Komisiju da potkrijepi svoja stajališta o tome zašto nije mogla zanemariti argentinske cijene soje u zrnu kao nepouzdane. Komisija je tu točku uključila u svoju ocjenu primjedbi zaprimljenih nakon objave kako je navedeno u uvodnim izjavama od 60. do 63.

(134)

Na temelju prethodno iznesene ponovne ocjene Komisija je zaključila da je potvrđeno postojanje štetnog dampinga utvrđeno u početnom ispitnom postupku.

(135)

Antidampinške mjere koje se primjenjuju na uvoz biodizela podrijetlom iz Argentine i Indonezije uvedene Provedbenom uredbom (EU) br. 1194/2013 stoga treba zadržati, a revidirane dampinške marže za Argentinu moraju se ponovno izračunati kako je prethodno utvrđeno.

(136)

Stopa konačne antidampinške pristojbe koja se primjenjuje na predmetni proizvod iznosi kako slijedi:

(137)

Stoga bi članak 1. stavak 2. konačne uredbe trebalo na odgovarajući način izmijeniti.

(138)

Odbor osnovan u skladu s člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EU) 2016/1036 (12) nije dostavio svoje stajalište,

(1)

(2)

(3)

(4)

(5)

(6)

(7)

(8)

(9)