24.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 137/1

(1)

Živa je vrlo otrovna tvar koja predstavlja globalnu i veliku prijetnju za zdravlje ljudi, među ostalim u obliku metil-žive u ribi i morskim prehrambenim resursima, ekosustavima i divljoj fauni i flori. Zbog prekogranične prirode onečišćenja živom, između 40 % i 80 % ukupnog taloženja žive u Uniji dolazi iz izvora izvan Unije. Stoga je opravdano djelovanje na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i međunarodnoj razini.

(2)

Većina emisija žive i s time povezanih rizika od izloženosti nastaju ljudskim djelovanjem, kao što su primarno rudarenje i obrada žive, uporaba žive u proizvodima i proizvodnim procesima, tradicionalno rudarenje i obrada zlata te rudarenje i obrada zlata u malom opsegu, izgaranje ugljena i gospodarenje otpadnom živom.

(3)

Sedmim programom djelovanja za okoliš donesenim Odlukom br. 1386/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3) uspostavljen je dugoročni cilj ostvarenja netoksičnog okoliša te je u tu svrhu utvrđena potreba provođenja mjera kako bi se osiguralo minimiziranje bitnih negativnih učinaka kemikalija po zdravlje ljudi i okoliš do 2020.

(4)

Cilj je Komunikacije Komisije Europskom parlamentu i Vijeću od 28. siječnja 2005. pod naslovom „Strategija Zajednice o živi”, kako je revidirana 7. prosinca 2010. („Strategija”), minimizirati i, kada je to izvedivo, u potpunosti ukloniti globalna antropogena ispuštanja žive u zrak, vodu i zemljište.

(5)

U posljednjih 10 godina od donošenja Strategije i niza mjera koje se tiču emisija, ponude, potražnje i uporabe žive te upravljanja viškovima i zalihama žive u Uniji je postignut znatan napredak u području upravljanja živom.

(6)

Strategijom je preporučeno da bi dogovaranje i sklapanje međunarodnog pravno obvezujućeg instrumenta o živi trebalo biti prioritet jer sâmo djelovanje Unije ne može jamčiti djelotvornu zaštitu građana Unije od štetnih utjecaja žive na zdravlje.

(7)

Unija i 26 država članica potpisale su Minamatsku konvenciju o živi iz 2013. („Konvencija”). Dvije države članice koje nisu potpisale Konvenciju, Estonija i Portugal, izrazile su obvezu da će je ratificirati. Unija i sve njezine države članice obvezale su se, dakle, na sklapanje, prenošenje i provedbu Konvencije.

(8)

Brzo odobrenje Konvencije od strane Unije i njezina ratifikacija od strane država članica potaknut će velike svjetske potrošače i onečišćivače živom, a koji su potpisnici Konvencije, na njezinu ratifikaciju i provedbu.

(9)

Ovom Uredbom trebalo bi dopuniti pravnu stečevinu Unije te utvrditi odredbe koje su potrebne za osiguravanje potpune usklađenosti pravne stečevine Unije s Konvencijom, kako bi Unija i njezine države članice mogle odobriti odnosno ratificirati i provoditi Konvenciju.

(10)

Dodatne mjere koje bi Unija mogla poduzeti, a koje nadilaze zahtjeve Konvencije utrle bi put proizvodima i procesima koji ne sadržavaju živu odnosno u kojima se ne upotrebljava živa, kao što je bio slučaj s Uredbom (EZ) br. 1102/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(11)

U skladu s člankom 193. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) ovom Uredbom ne sprječavaju se države članice da zadrže ili uvedu strože zaštitne mjere, pod uvjetom da su te mjere u skladu s Ugovorima i da je Komisija o njima obaviještena.

(12)

Zabranu izvoza žive utvrđenu Uredbom (EZ) br. 1102/2008 trebalo bi dopuniti ograničenjima uvoza žive koja se razlikuju ovisno o izvoru, planiranoj upotrebi i mjestu podrijetla žive. Uredba (EZ) br. 1013/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (5) trebala bi se i dalje primjenjivati kada je riječ o uvozu otpadne žive, posebno u pogledu ovlasti nadležnih tijela u skladu s tom uredbom.

(13)

Odredbama ove Uredbe o uvozu žive i smjesa žive nastoji se osigurati da Unija i države članice ispunjavaju obveze iz Konvencije u pogledu trgovine živom.

(14)

Trebalo bi zabraniti izvoz, uvoz i proizvodnju niza proizvoda kojima je dodana živa i koji predstavljaju znatan udio uporabe žive i živinih spojeva na razini Unije i globalnoj razini.

(15)

Primjenom ove Uredbe ne bi trebalo dovoditi u pitanje odredbe primjenjive pravne stečevine Unije kojima su propisani stroži zahtjevi za proizvode kojima je dodana živa, uključujući u pogledu maksimalnog sadržaja žive.

(16)

Uporabu žive i živinih spojeva u proizvodnim procesima trebalo bi postupno ukinuti i u tu bi svrhu trebalo pružiti poticaje za istraživanja tvari koje su alternativa živi sa svojstvima koja nisu štetna ili su, u svakom slučaju, manje opasna za okoliš i zdravlje ljudi.

(17)

Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (6) zabranjena je, od 10. listopada 2017., proizvodnja, stavljanje na tržište i uporaba pet fenilživinih spojeva za koje je poznato da se upotrebljavaju, osobito kao katalizatori, u proizvodnji poliuretana. Uporabu drugih katalizatora koji sadržavaju živu u proizvodnji poliuretana također bi trebalo zabraniti od 1. siječnja 2018.

(18)

Trebalo bi postupno ukinuti proizvodnju alkoholata koja uključuje uporabu žive kao elektrode te bi takve proizvodne procese trebalo što prije zamijeniti izvedivim proizvodnim procesima u kojima se ne upotrebljava živa. U nedostatku odgovarajućih proizvodnih procesa u kojima se ne upotrebljava živa, trebalo bi utvrditi operativne uvjete za proizvodnju natrijeva ili kalijeva metilata ili etilata koja uključuje uporabu žive. Trebalo bi poduzeti mjere radi smanjenja uporabe žive kako bi se njezina uporaba u takvoj proizvodnji postupno ukinula što prije, a u svakom slučaju prije 1. siječnja 2028.

(19)

Proizvodnjom i stavljanjem na tržište novih proizvoda kojima je dodana živa i uporabom novih proizvodnih procesa koji uključuju uporabu žive ili živinih proizvoda povećala bi se uporaba žive i živinih spojeva te emisije žive u Uniji. Stoga bi takve nove aktivnosti trebalo zabraniti, osim ako se procjenom utvrdi da bi se novim proizvodom kojem je dodana živa ili novim proizvodnim procesom ostvarile znatne koristi za okoliš ili za zdravlje ljudi i da on ne bi predstavljao znatan rizik ni za okoliš ni za zdravlje ljudi te da ne postoje tehnički provedive alternative koje ne sadržavaju živu i koje bi rezultirale takvim koristima.

(20)

Uporaba žive i živinih spojeva u tradicionalnom rudarenju i obradi zlata te rudarenju i obradi zlata u malom opsegu čini znatan dio uporabe i emisija žive u svijetu i ima negativne posljedice i na razini lokalnih zajednica i globalno. Stoga bi takvu uporabu žive i živinih spojeva trebalo zabraniti na temelju ove Uredbe i regulirati na međunarodnoj razini. Ne dovodeći u pitanje zabranu takve uporabe i povrh provedbe učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija od strane država članica za kršenje ove Uredbe, također je prikladno predvidjeti nacionalni plan za situacije u kojima nepoštovanje te zabrane nije ograničeno na izolirane slučajeve, kako bi se riješio problem tradicionalnog rudarenja i obrade zlata te rudarenja i obrade zlata u malom opsegu pri kojima se amalgam žive upotrebljava za izdvajanje zlata iz rude.

(21)

Živa se u Uniji najviše upotrebljava u zubnom amalgamu, što predstavlja znatan izvor onečišćenja. Uporabu zubnog amalgama stoga bi trebalo postupno ukinuti u skladu s Konvencijom i nacionalnim planovima koji se osobito temelje na mjerama navedenima u dijelu II. Priloga A Konvenciji. Komisija bi trebala procijeniti izvedivost postupnog ukidanja uporabe zubnog amalgama u dugoročnom razdoblju, po mogućnosti do 2030., i podnijeti izvješće o tome, uzimajući u obzir nacionalne planove čije se donošenje zahtijeva ovom Uredbom i pritom u potpunosti poštujući nadležnost država članica za organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite. Također bi trebalo poduzeti konkretne preventivne mjere za zaštitu zdravlja za ranjive skupine stanovništva, kao što su djeca te trudnice ili dojilje.

(22)

Uporabu zubnog amalgama trebalo bi dopustiti samo u obliku unaprijed doziranih kapsula, a uporabu separatora amalgama u stomatološkim ustanovama u kojima se upotrebljava zubni amalgam ili uklanjaju ispune zubnim amalgamom ili zubi koji sadržavaju takve ispune trebalo bi propisati kao obveznu kako bi se stomatolozi i pacijenti zaštitili od izloženosti živi te kako bi se osiguralo da se otpad koji nastaje takvom uporabom sakuplja i zbrinjava u skladu s okolišno prihvatljivim postupcima gospodarenja otpadom te da ni u kojim okolnostima ne bude ispuštena u okoliš. U tom pogledu, trebalo bi zabraniti stomatolozima uporabu žive u rasutom obliku. Amalgamske kapsule poput onih opisanih u europskim normama EN ISO 13897:2004 i EN ISO 24234:2015 smatraju se pogodnima su za uporabu od strane stomatologa. Osim toga, trebalo bi utvrditi minimalnu razinu učinkovitosti zadržavanja za separatore amalgama. Sukladnost separatora amalgama trebala bi se temeljiti na odgovarajućim normama, kao što je europska norma EN ISO 11143:2008. Imajući u vidu veličinu gospodarskih subjekata u stomatološkom sektoru obuhvaćenih uvođenjem tih zahtjeva, primjereno je osigurati dovoljno vremena za prilagodbu novim zahtjevima.

(23)

Osposobljavanje studenata stomatologije i stomatologa za uporabu alternativa koje ne sadržavaju živu, osobito kada je riječ o ranjivim skupinama stanovništva kao što su djeca te trudnice ili dojilje, kao i provođenje istraživanja i inovacija u području oralnog zdravlja s ciljem unapređenja znanja o postojećim materijalima i tehnikama popravka te s ciljem razvoja novih materijala, mogu doprinijeti smanjenju uporabe žive.

(24)

Do kraja 2017. u Uniji će se proizvesti više od 6 000 metričkih tona otpadne tekuće žive, uglavnom kao rezultat obveznog stavljanja živinih članaka izvan pogona u industriji klornih lužina u skladu s Provedbenom odlukom Komisije 2013/732/EU (7). S obzirom na ograničen dostupni kapacitet za provođenje pretvorbe otpadne tekuće žive, privremeno skladištenje otpadne tekuće žive trebalo bi i dalje biti dopušteno ovom Uredbom tijekom razdoblja koje je dovoljno kako bi se osigurala pretvorba i, ako je primjenjivo, solidifikacija svega takvog proizvedenog otpada. Takvo bi se skladištenje trebalo provoditi u skladu sa zahtjevima navedenima u Direktivi Vijeća 1999/31/EZ (8).

(25)

S obzirom na to da je živa u svojem tekućem obliku izuzetno opasna, trebalo bi zabraniti trajno skladištenje otpadne žive bez prethodne obrade zbog rizika takvog zbrinjavanja. Stoga bi prije trajnog skladištenja otpadna živa trebala proći odgovarajuće operacije pretvorbe i, ako je primjenjivo, solidifikacije. U tu svrhu te kako bi se umanjili povezani rizici, države članice trebale bi uzeti u obzir tehničke smjernice o živi Baselske konvencije o nadzoru prekograničnog prometa opasnog otpada i njegovu odlaganju.

(26)

Kako bi se osigurala pravilna provedba odredaba ove Uredbe o otpadu, trebalo bi poduzeti mjere za osiguravanje učinkovitog sustava sljedivosti u cijelom lancu gospodarenja otpadnom živom, pri čemu bi se od proizvođača otpadne žive i operatera postrojenja za gospodarenje otpadom u kojima se takav otpad skladišti i obrađuje zahtijevalo da uspostave registar informacija u sklopu vođenja evidencije koje se zahtijeva na temelju Direktive 2008/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(27)

Konvencijom se od stranaka zahtijeva da nastoje izraditi odgovarajuće strategije za utvrđivanje i procjenu lokacija onečišćenih živom ili živinim spojevima. Direktivom 2010/75/EU Europskog parlamenta i Vijeća (10) od operatera industrijskih postrojenja zahtijeva se da rješavaju problem onečišćenja tla. Nadalje, Direktivom 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11) od država članica zahtijeva se da rješavaju problem onečišćenja tla u slučajevima kada negativno utječe na stanje vodnog tijela. Stoga bi Komisija i države članice trebale razmjenjivati informacije s ciljem razmjene iskustava o inicijativama i mjerama poduzetima na nacionalnoj razini.

(28)

Kako bi se uzela u obzir aktualna znanstvena spoznaja o rizicima koje predstavlja metil-živa, Komisija bi prilikom preispitivanja ove Uredbe trebala ocijeniti trenutačna ograničenja unosa žive u pogledu učinka na zdravlje i odrediti nove referentne vrijednosti za živu u odnosu na zdravlje.

(29)

Kako bi se zakonodavstvo Unije uskladilo s odlukama Konferencije stranaka Konvencije koje Unija podupre odlukom Vijeća donesenom u skladu s člankom 218. stavkom 9. UFEU-a, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s izmjenom priloga ovoj Uredbi i u vezi s produljenjem dopuštenog razdoblja za privremeno skladištenje otpadne žive. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (12). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(30)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe u pogledu utvrđivanja obrazaca za izvoz i uvoz, utvrđivanja tehničkih zahtjeva za međuskladištenje žive, živinih spojeva i smjesa žive koje je prihvatljivo za okoliš, zabranjivanja ili dopuštanja novih proizvoda kojima je dodana živa i novih proizvodnih procesa koji uključuju uporabu žive ili živinih proizvoda te u pogledu utvrđivanja obveza izvješćivanja, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(31)

Države članice trebale bi utvrditi pravila o sankcijama koje se primjenjuju na kršenja ove Uredbe i osigurati njihovu provedbu. Te bi sankcije trebale biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(32)

Imajući u vidu prirodu i opseg potrebnih izmjena Uredbe (EZ) br. 1102/2008 i radi postizanja veće pravne sigurnosti, jasnoće, transparentnosti i zakonodavnog pojednostavnjenja, tu bi uredbu trebalo staviti izvan snage.

(33)

Kako bi se nadležnim tijelima država članica i gospodarskim subjektima na koje se ova Uredba utječe omogućilo dovoljno vremena za prilagodbu na novi režim koji se njome utvrđuje, ova Uredba trebala bi se primjenjivati od 1. siječnja 2018.

(34)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, to jest osiguravanje visoke razine zaštite zdravlja ljudi i okoliša od antropogenih emisija i ispuštanja žive i živinih spojeva pomoću, između ostalog, zabrane uvoza i izvoza žive i proizvoda kojima je dodana živa, ograničenja uporabe žive u proizvodnim procesima, proizvodima, tradicionalnom rudarenju i obradi zlata te rudarenju i obradi zlata u malom opsegu te u zubnom amalgamu, kao i obveza primjenjivih na otpadnu živu, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog prekogranične prirode onečišćenja živom i prirode mjera koje je potrebno provesti oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja,

1.

„živa” znači metalna živa (Hg, CAS RN 7439-97-6);

2.

„živin spoj” znači svaka tvar koja se sastoji od atomâ žive i jednog ili više atoma drugih kemijskih elemenata, a koju je moguće rastaviti na različite komponente isključivo kemijskim reakcijama;

3.

„smjesa” znači smjesa ili otopina sastavljena od dviju ili više tvari;

4.

„proizvod kojem je dodana živa” znači proizvod ili komponenta proizvoda koji sadržavaju živu i/ili živin spoj koji je namjerno dodan;

5.

„otpadna živa” znači metalna živa koja je razvrstana u otpad kako je definiran u članku 3. točki 1. Direktive 2008/98/EZ;

6.

„izvoz” znači bilo što od sljedećeg:

7.

„uvoz” znači fizičko unošenje na carinsko područje Unije žive, živinih spojeva, smjesa žive i proizvoda kojima je dodana živa stavljenih u carinski postupak koji nije postupak vanjskog provoza Unije za kretanje robe kroz carinsko područje Unije;

8.

„zbrinjavanje” znači zbrinjavanje kako je definirano u članku 3. točki 19. Direktive 2008/98/EZ;

9.

„primarno rudarenje žive” znači rudarenje u kojemu je osnovni traženi materijal živa;

10.

„pretvorba” znači kemijska transformacija fizikalnog stanja žive iz tekućeg stanja u živin sulfid ili sličan kemijski spoj koji je jednako stabilan ili stabilniji te jednako ili manje topiv u vodi i koji ne predstavlja veću opasnost za okoliš ili zdravlje od živina sulfida;

11.

„stavljanje na tržište” znači isporučivanje odnosno stavljanje na raspolaganje trećoj strani bilo uz naknadu bilo besplatno. Uvoz se smatra stavljanjem na tržište.

(a)

zemlja izvoznica stranka je Konvencije i izvezena živa ne potječe iz primarnog rudarenja žive koje je zabranjeno na temelju članka 3. stavaka 3. i 4. Konvencije; ili

(b)

zemlja izvoznica, koja nije stranka Konvencije, pružila je dokaze da živa ne potječe iz primarnog rudarenja žive.

(a)

proizvode bitne za civilnu zaštitu i vojne svrhe;

(b)

proizvode za istraživanje, umjeravanje instrumentarija ili za uporabu kao referentni standard.

(a)

opremu koja je potrebna za zaštitu bitnih sigurnosnih interesa država članica, uključujući oružje, streljivo i vojni materijal predviđen za posebne vojne namjene;

(b)

opremu dizajniranu za slanje u svemir;

(c)

tehnička poboljšanja ili redizajn proizvoda kojima je dodana živa proizvedenih prije 1. siječnja 2018., pod uvjetom da je rezultat tih tehničkih poboljšanja ili redizajna manja količina žive upotrijebljena u tim proizvodima.

(a)

tehnički opis dotičnog proizvoda ili procesa;

(b)

procjenu njegovih koristi i rizika za okoliš i zdravlje;

(c)

dokaze o nepostojanju tehnički provedivih alternativa koje ne sadržavaju živu i koje bi rezultirale znatnim koristima za okoliš ili zdravlje;

(d)

detaljno objašnjenje načina upravljanja procesom ili proizvodnje i uporabe proizvoda te njegova zbrinjavanja kao otpada nakon uporabe, kako bi se osigurala visoka razina zaštite okoliša i zdravlja ljudi.

(a)

separatori amalgama koji su stavljeni u uporabu od 1. siječnja 2018. pružaju razinu zadržavanja od barem 95 % čestica amalgama;

(b)

od 1. siječnja 2021. svi separatori amalgama u uporabi pružaju razinu zadržavanja navedenu u točki (a).

(a)

industrija klornih lužina;

(b)

pročišćavanje prirodnog plina;

(c)

rudarenje i taljenje neželjeznih kovina;

(d)

otkopavanje iz živine rude (cinabarita) u Uniji.

(a)

podatke o ukupnoj količini otpadne žive uskladištene u svakom njihovom postrojenju;

(b)

podatke o ukupnoj količini otpadne žive poslane u pojedinačne objekte koji provode privremeno skladištenje, pretvorbu te, ako je primjenjivo, solidifikaciju otpadne žive, ili trajno skladištenje otpadne žive koja je prošla pretvorbu i, ako je primjenjivo, solidifikaciju;

(c)

lokacije i kontaktne podatke svakog od objekata iz točke (b);

(d)

kopiju potvrde dobivene od operatera objekta koji provodi privremeno skladištenje otpadne žive, u skladu s člankom 14. stavkom 1.;

(e)

kopiju potvrde dobivene od operatera objekta koji provodi pretvorbu te, ako je primjenjivo, solidifikaciju otpadne žive, u skladu s člankom 14. stavkom 2.;

(f)

kopiju potvrde dobivene od operatera objekta koji provodi trajno skladištenje otpadne žive koja je prošla pretvorbu i, ako je primjenjivo, solidifikaciju, u skladu s člankom 14. stavkom 3.

(a)

rudnicima soli prilagođenima za trajno skladištenje otpadne žive koja je prošla pretvorbu ili dubokim podzemnim formacijama tvrde stijene koje pružaju razinu sigurnosti i zatvaranja jednakovrijednu onoj koju pružaju takvi rudnici soli ili veću; ili

(b)

nadzemnim objektima namijenjenima i opremljenima za trajno skladištenje otpadne žive koja je prošla pretvorbu i solidifikaciju te koji pružaju razinu sigurnosti i zatvaranja jednakovrijednu onoj koju pružaju objekti iz točke (a) ili veću.

(a)

za svaku primljenu pošiljku otpadne žive:

(b)

za svaku pošiljku otpadne žive koja napušta objekt:

(c)

količinu otpadne žive koja je uskladištena u objektu na kraju svakog mjeseca.

(a)

za svaku primljenu pošiljku otpadne žive:

(b)

za svaku pošiljku otpadne žive koja je prošla pretvorbu i, ako je primjenjivo, solidifikaciju, a koja napušta objekt:

(c)

količinu otpadne žive koja je uskladištena u objektu na kraju svakog mjeseca.

(a)

informacije o provedbi ove Uredbe;

(b)

informacije nužne za ispunjavanje obveza Unije o izvješćivanju iz članka 21. Konvencije;

(c)

sažetak informacija prikupljenih u skladu s člankom 12. ove Uredbe;

(d)

informacije o živi koja se nalazi na njihovu državnom području:

(e)

popis izvora iz kojih se godišnje isporučuje više od 10 metričkih tona žive, ako su države članice upoznate s takvim izvorima.

(a)

potrebe da Unija regulira emisije žive i živinih spojeva iz krematorija;

(b)

izvedivosti postupnog ukidanja uporabe zubnog amalgama u dugoročnom razdoblju, po mogućnosti do 2030., uzimajući u obzir nacionalne planove iz članka 10. stavka 3. i pritom u potpunosti poštujući nadležnost država članica za organizaciju i pružanje zdravstvenih usluga i zdravstvene zaštite; i

(c)

koristi za okoliš i izvedivosti daljnjeg usklađivanja Priloga II. s relevantnim zakonodavstvom Unije kojim se regulira stavljanje na tržište proizvoda kojima je dodana živa.

24.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 137/22

(1)

Direktivom Vijeća 91/477/EEZ (3) uspostavljena je prateća mjera za unutarnje tržište. Njome je uspostavljena ravnoteža između obveze osiguranja određene slobode kretanja za pojedino vatreno oružje i njegove bitne dijelove unutar Unije, s jedne strane, i potrebe za nadzorom te slobode uporabom sigurnosnih jamstava primjerenih tim proizvodima, s druge strane.

(2)

Određene aspekte Direktive 91/477/EEZ potrebno je dodatno unaprijediti na razmjeran način kako bi se započelo s rješavanjem problema zlouporabe vatrenog oružja u kriminalne svrhe, a valja uzeti u obzir i nedavna teroristička djela. U tom kontekstu Komisija je u svojoj Komunikaciji od 28. travnja 2015. o Europskom programu sigurnosti pozvala na reviziju te direktive i zajednički pristup onesposobljavanju vatrenog oružja kako bi se spriječilo kriminalce da ga ponovno osposobe i koriste.

(3)

Na vatreno oružje koje je zakonito nabavljeno i posjeduje se u skladu s Direktivom 91/477/EEZ trebale bi se primjenjivati nacionalne odredbe o nošenju oružja, lovu ili streljaštvu.

(4)

Za potrebe Direktive 91/477/EEZ definicija posrednika trebala bi obuhvaćati svaku fizičku ili pravnu osobu, uključujući partnerstva, a za pojam „opskrba” trebalo bi smatrati da obuhvaća zajmove i leasing. Budući da posrednici pružaju usluge slične onima koje pružaju trgovci oružjem, i oni bi trebali biti obuhvaćeni Direktivom 91/477/EEZ u odnosu na one obveze trgovaca oružjem koje su relevantne za aktivnosti posrednika, u onoj mjeri u kojoj su u mogućnosti ispunjavati te obveze i ako ih već ne ispunjava trgovac oružjem u vezi s istom osnovnom transakcijom.

(5)

Djelatnosti trgovaca oružjem uključuju ne samo proizvodnju nego i modifikaciju ili prepravljanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva, poput skraćivanja cijelog vatrenog oružja, zbog čega se mijenja njegova kategorija ili podkategorija. Isključivo privatne, nekomercijalne aktivnosti poput ručnog punjenja i ponovnog punjenja streljiva uporabom sastavnih dijelova streljiva za vlastitu upotrebu ili modifikacije na vatrenom oružju ili bitnim dijelovima u vlasništvu dotične osobe, kao što su promjene na kundaku ili nišanu ili održavanje koje se odnosi na istrošene ili oštećene bitne dijelove, ne bi se trebale smatrati aktivnostima koje bi jedino trgovac oružjem smio obavljati.

(6)

Kako bi se povećala sljedivost sveg vatrenog oružja i bitnih dijelova te olakšalo njihovo slobodno kretanje, sve vatreno oružje ili njegovi bitni dijelovi trebali bi biti označeni jasnom, trajnom i jedinstvenom oznakom i registrirani u sustavima baze podataka država članica.

(7)

Evidencija koja se čuva u sustavima baze podataka trebala bi sadržavati sve informacije na temelju kojih se vatreno oružje može povezati s vlasnikom te bi trebala bilježiti ime proizvođača ili robnu marku, zemlju ili mjesto proizvodnje, vrstu, marku, model, kalibar i serijski broj vatrenog oružja ili svaku jedinstvenu oznaku na kućištu ili uvodniku metaka vatrenog oružja. Bitni dijelovi izuzev kućišta i uvodnika metaka trebali bi biti evidentirani u sustavima baze podataka pod rubrikom koja se odnosi na vatreno oružje na koje se ugrađuju.

(8)

Kako bi se spriječilo lako brisanje oznaka i pojasnilo na koje bi bitne dijelove trebalo staviti oznaku, trebalo bi uvesti zajednička pravila Unije o označivanju. Ta bi se pravila trebala primjenjivati samo na vatreno oružje ili bitne dijelove koji su proizvedeni ili uvezeni u Uniju 14. rujna 2018. ili nakon tog datuma, kada se stavljaju na tržište, dok bi za vatreno oružje i dijelove proizvedene ili uvezene u Uniju prije tog datuma trebali vrijediti zahtjevi u pogledu označivanja i registracije u skladu s Direktivom 91/477/EEZ koji se primjenjuju do tog datuma.

(9)

S obzirom na opasnu prirodu i vijek trajanja vatrenog oružja i bitnih dijelova te kako bi se osiguralo da su nadležna tijela u mogućnosti pratiti vatreno oružje i bitne dijelove u svrhu administrativnih i kaznenih postupaka te uzimajući u obzir nacionalne postupovne zakone, potrebno je evidenciju u sustavima baze podataka čuvati 30 godina nakon uništenja dotičnog vatrenog oružja ili bitnih dijelova. Pristup toj evidenciji i svim povezanim osobnim podacima trebao bi biti ograničen na nadležna tijela i trebao bi biti dopušten samo u razdoblju do 10 godina nakon uništenja dotičnog vatrenog oružja ili bitnih dijelova u svrhe davanja ili povlačenja odobrenja ili za carinske postupke, uključujući moguće nametanje administrativnih sankcija, te do 30 godina nakon uništenja dotičnog vatrenog oružja ili bitnih dijelova ako je taj pristup potreban za provedbu kaznenog prava.

(10)

Učinkovita razmjena informacija između posrednika i trgovaca oružjem, s jedne strane, i nadležnih tijela, s druge strane, važna je za uspješno funkcioniranje sustava baze podataka. Trgovci oružjem i posrednici bi stoga nacionalnim nadležnim tijelima trebali dostavljati informacije bez nepotrebne odgode. Kako bi se to olakšalo, nacionalna nadležna tijela trebala bi uspostaviti elektroničku vezu dostupnu trgovcima oružjem i posrednicima koja može uključivati slanje informacija elektroničkom poštom ili izravno unošenjem u bazu podataka ili drugi registar.

(11)

Kada je riječ o obvezi država članica da imaju funkcionalan sustav praćenja, kako bi se osiguralo da su uvjeti za izdavanje odobrenja za vatreno oružje ispunjeni tijekom cjelokupnog njegovog važenja, države članice trebale bi odlučiti obuhvaća li ocjena prethodnu provedbu liječničkog ili psihološkog testa.

(12)

Ne dovodeći u pitanje nacionalne zakone o profesionalnoj odgovornosti, ne bi trebalo smatrati da se procjenom relevantnih zdravstvenih ili psiholoških informacija stavlja ikakva odgovornost na medicinsko osoblje ili druge osobe koje pružaju takve informacije u slučaju zlouporabe vatrenog oružja koje je u nečijem posjedu u skladu s Direktivom 91/477/EEZ.

(13)

Vatreno oružje i streljivo koje se izravno ne nadzire trebalo bi pohraniti na siguran način. Ako nisu pohranjeni u sefu, vatreno oružje i streljivo trebalo bi pohraniti odvojeno. Kada se vatreno oružje i streljivo treba predati prijevozniku radi prijevoza, taj bi prijevoznik trebao biti odgovoran za odgovarajući nadzor i skladištenje. Kriteriji odgovarajućeg pohranjivanja i sigurnog prijevoza trebali bi biti definirani nacionalnim pravom, uzimajući u obzir brojčano stanje i kategoriju dotičnog vatrenog oružja i streljiva.

(14)

Direktiva 91/477/EEZ ne bi trebala utjecati na pravila država članica kojima se dozvoljava provedba zakonitih transakcija koje uključuju vatreno oružje, bitne dijelove i streljivo poštom, internetom ili ugovorima na daljinu kako su definirani Direktivom 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4), na primjer preko internetskih aukcijskih kataloga ili malih oglasa, telefona ili elektroničke pošte. Međutim, nužno je da identitet strana u tim transakcijama i njihovu zakonsku sposobnost da sudjeluju u takvim transakcijama bude moguće provjeriti te da se to i učini. Kada je riječ o kupcima, primjereno je stoga osigurati da prije dostave ili najkasnije prilikom dostave licencirani ili ovlašteni trgovac oružjem ili posrednik ili tijelo javne vlasti ili predstavnik tog tijela provjeri njihov identitet i, prema potrebi, činjenicu da imaju odobrenje za nabavu vatrenog oružja, bitnih dijelova ili streljiva.

(15)

Za najopasnije vatreno oružje trebalo bi Direktivom 91/477/EEZ uvesti stroža pravila kako bi se osiguralo da, uz neke ograničene i propisno obrazložene iznimke, nabava, posjedovanje ili trgovanje takvim vatrenim oružjem nije dopušteno. U slučaju nepoštovanja tih pravila države članice trebale bi poduzeti sve odgovarajuće mjere, što bi između ostaloga moglo uključivati oduzimanje tog vatrenog oružja.

(16)

Međutim, države članice trebale bi imati mogućnost odobriti nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A kada je to potrebno za obrazovne, istraživačke, povijesne ili kulturne svrhe, uključujući film i kazalište. U ovlaštene bi se osobe, među ostalima, mogli ubrajati puškari, ispitne ustanove za oružje, proizvođači, ovlašteni stručnjaci, forenzičari i, u određenim slučajevima, osobe koje rade u filmskoj ili televizijskoj produkciji. Državama članicama također bi trebalo dopustiti da pojedincima odobre nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A za nacionalnu obranu, na primjer u okviru dobrovoljne vojne obuke koja se provodi u skladu s nacionalnim zakonodavstvom.

(17)

Države članice trebale bi moći priznatim muzejima i kolekcionarima dati odobrenje za nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A kada je to potrebno iz povijesnih, kulturnih, znanstvenih, tehničkih i obrazovnih razloga ili razloga očuvanja nasljeđa, pod uvjetom da takvi muzeji i kolekcionari prije dobivanja takvog odobrenja dokažu da su poduzeli mjere potrebne za otklanjanje opasnosti za javnu sigurnost ili javni red, između ostalog i osiguravanjem odgovarajućeg pohranjivanja. Pri izdavanju svakog takvog odobrenja trebalo bi uzeti u obzir specifičnu situaciju, uključujući vrstu i svrhu zbirke, a države članice trebale bi osigurati postojanje sustava za praćenje sakupljača i zbirki.

(18)

Trgovci i posrednici ne bi trebali biti spriječeni u postupanju s vatrenim oružjem, bitnim dijelovima i streljivom razvrstanima u kategoriju A u slučajevima u kojima su nabava i posjedovanje takvog vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva iznimno dopušteni kada je postupanje s njima potrebno u svrhu onesposobljavanja ili prepravljanja, ili kad god je to inače dopušteno Direktivom 91/477/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom. Isto tako, trgovci i posrednici ne bi trebali biti spriječeni u postupanju s tim vatrenim oružjem, bitnim dijelovima i streljivom u slučajevima koji nisu obuhvaćeni Direktivom 91/477/EEZ kako je izmijenjena ovom Direktivom, primjerice vatrenim oružjem, bitnim dijelovima i streljivom za izvoz izvan Unije ili oružjem koje nabavljaju oružane snage, policija ili tijela javne vlasti.

(19)

Trgovci oružjem i posrednici trebali bi moći odbiti izvršiti svaku sumnjivu transakciju za nabavu cijelih naboja ili aktivnih upaljača streljiva. Transakcija se može smatrati sumnjivom ako, na primjer, uključuje količine neuobičajene za predviđenu privatnu uporabu, ako kupac pokaže da nije upoznat s načinom korištenja streljiva ili ako kupac inzistira na plaćanju gotovinom istodobno odbijajući pružiti dokaz o vlastitu identitetu. Trgovci oružjem i posrednici također bi trebali moći prijaviti takve sumnjive transakcije nadležnim tijelima.

(20)

Postoji velika opasnost od prepravljanja akustičnog oružja i drugih vrsta oružja sa streljivom bez projektila u pravo vatreno oružje. Stoga je ključno riješiti problem uporabe takvog prepravljenog vatrenog oružja pri počinjavanju kaznenih dijela, posebno njegovim uključivanjem u područje primjene Direktive 91/477/EEZ. Nadalje, kako bi se izbjegla opasnost od proizvodnje oružja za uzbunjivanje i signalizaciju na način koji mu omogućuje prepravljanje za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva, Komisija bi trebala donijeti tehničke specifikacije kako bi se osiguralo da se ono ne može prepraviti na taj način.

(21)

Uzimajući u obzir veliku opasnost od ponovnog osposobljavanja neodgovarajuće onesposobljenog oružja i s ciljem jačanja sigurnosti u cijeloj Uniji, takvo vatreno oružje trebalo bi biti obuhvaćeno Direktivom 91/477/EEZ. Trebalo bi predvidjeti definiciju onesposobljenog vatrenog oružja koja odražava opća načela onesposobljavanja vatrenog oružja iz Protokola protiv nezakonite proizvodnje i trgovanja vatrenim oružjem, njegovim dijelovima i komponentama te streljivom, priloženog Odluci Vijeća 2014/164/EU (5) kojom se taj protokol prenosi u pravni okvir Unije.

(22)

Vatreno oružje namijenjeno vojnoj uporabi, poput AK47 i M16, opremljeno tako da se omogućuje izbor načina paljbe, koje može biti ručno podešeno na automatski ili poluautomatski način paljbe, trebalo bi biti razvrstano u kategoriju A vatrenog oružja te bi stoga trebalo biti zabranjeno za civilnu uporabu., U slučaju da je prepravljeno u poluautomatsko vatreno oružje trebalo bi biti razvrstano u točku 6. kategorije A.

(23)

Neke vrste poluautomatskog vatrenog oružja mogu se jednostavno prepraviti u automatsko vatreno oružje, što predstavlja prijetnju za sigurnost. Međutim, čak i ako se ne izvrši to prepravljanje, određeno poluautomatsko vatreno oružje moglo bi biti vrlo opasno ako ima velik kapacitet u pogledu broja naboja. Stoga bi za civilnu uporabu trebalo zabraniti poluautomatsko vatreno oružje s fiksnim spremnikom koji omogućuje ispaljivanje velikog broja naboja, kao i poluautomatsko vatreno oružje u kombinaciji s odvojivim spremnikom koji ima veliki kapacitet. Sama mogućnost da se na vatreno oružje umetne spremnik kapaciteta većeg od 10 naboja, za dugocijevno vatreno oružje, i kapaciteta većeg od 20 naboja, za kratkocijevno vatreno oružje, ne određuje razvrstavanje vatrenog oružja u određenu kategoriju.

(24)

Ne dovodeći u pitanje produljenje odobrenja u skladu s Direktivom 91/477/EEZ, poluautomatsko vatreno oružje s rubnim paljenjem, uključujući ono kalibra 22 ili manjeg, ne bi trebalo biti razvrstano u kategoriju A, osim ako je prepravljeno iz automatskog vatrenog oružja.

(25)

Odredbe Direktive 91/477/EEZ o europskoj oružnoj propusnici kao glavnom dokumentu potrebnom strijelcima i drugim osobama ovlaštenima u skladu s tom direktivom u njihovu djelovanju trebalo bi poboljšati uključivanjem u njezine relevantne odredbe upućivanje na vatreno oružje razvrstano u kategoriji A, ne dovodeći u pitanje pravo država članica da primijene stroža pravila.

(26)

Predmeti koji fizički izgledaju kao vatreno oružje („replika”), ali su proizvedeni tako da ih se ne može prepraviti za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva ne bi trebali biti obuhvaćeni Direktivom 91/477/EEZ.

(27)

Ako države članice imaju nacionalne zakone kojima je regulirano starinsko oružje, takvo oružje ne podliježe Direktivi 91/477/EEZ. Međutim, reprodukcije starinskog oružja nemaju istu povijesnu važnost ili značaj i mogu se sastaviti uporabom modernih tehnika kojima se može poboljšati njihova trajnost i preciznost. Stoga bi te reprodukcije trebalo uključiti u okvir Direktive 91/477/EEZ. Direktiva 91/477/EEZ ne primjenjuje se na druge predmete, kao što su naprave za airsoft, koje ne odgovaraju definiciji pojma vatrenog oružja i stoga nisu uređene tom direktivom.

(28)

Radi bolje razmjene informacija među državama članicama, pomoglo bi ako bi Komisija mogla ocijeniti nužne elemente sustava za podršku takvoj razmjeni informacija iz računalnih sustava baze podataka uspostavljenih u državama članicama, uključujući izvedivost davanja pristupa takvom sustavu svakoj državi članici. Taj sustav može upotrebljavati modul Informacijskog sustava unutarnjeg tržišta („IMI”), uspostavljenog Uredbom (EU) br. 1024/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (6), posebno prilagođen vatrenom oružju. Takva bi se razmjena informacija među državama članicama trebala vršiti u skladu s pravilima o zaštiti podataka utvrđenima u Uredbi (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća (7). Ako je nadležnom tijelu potreban pristup kaznenoj evidenciji osobe koja je podnijela zahtjev za odobrenje za nabavu ili posjedovanje vatrenog oružja, to bi tijelo trebalo moći dobiti te informacije u skladu s Okvirom odlukom Vijeća 2009/315/PUP (8). Ocjena Komisije mogla bi prema potrebi biti popraćena zakonodavnim prijedlogom uzimajući u obzir postojeće instrumente za razmjenu informacija.

(29)

Kako bi se osigurala prikladna razmjena informacija elektroničkim sredstvima među državama članicama o izdanim odobrenjima za transfer vatrenog oružja u drugu državu članicu i o odbijanjima izdavanja odobrenja za nabavu ili posjedovanje vatrenog oružja, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s utvrđivanjem odredaba kojima se državama članicama omogućuje stvaranje takvog sustava razmjene informacija. Posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (9). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(30)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Direktive, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (10).

(31)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata osobito Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

(32)

Uredba (EU) 2016/679 trebala bi se primjenjivati na obradu osobnih podataka koja se provodi u okviru Direktive 91/477/EEZ. Ako se osobni podaci prikupljeni na temelju Direktive 91/477/EEZ obrađuju u svrhe sprečavanja, istrage, otkrivanja ili progona kaznenih djela ili izvršavanja kaznenih sankcija, tijela koja vrše obradu tih podataka trebala bi poštovati pravila usvojena na temelju Direktive (EU) 2016/680 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(33)

S obzirom na to da ciljeve ove Direktive ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(34)

Direktivu 91/477/EEZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(35)

U pogledu Islanda i Norveške ova Direktiva i Direktiva 91/477/EEZ predstavljaju razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Vijeća Europske unije i Republike Islanda i Kraljevine Norveške o pridruživanju tih država provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (12), koje pripadaju područjima iz članka 1. Odluke Vijeća 1999/437/EZ (13).

(36)

U pogledu Švicarske ova Direktiva i Direktiva 91/477/EEZ predstavljaju razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Sporazuma između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (14), koje pripadaju područjima iz članka 1. Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2008/146/EZ (15).

(37)

U pogledu Lihtenštajna ova Direktiva i Direktiva 91/477/EEZ predstavljaju razvoj odredaba schengenske pravne stečevine u smislu Protokola između Europske unije, Europske zajednice, Švicarske Konfederacije i Kneževine Lihtenštajna o pristupanju Kneževine Lihtenštajna Sporazumu između Europske unije, Europske zajednice i Švicarske Konfederacije o pridruživanju Švicarske Konfederacije provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine (16), koje pripadaju područjima iz članka 1. Odluke 1999/437/EZ u vezi s člankom 3. Odluke Vijeća 2011/350/EU (17),

1.

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

1.   Za potrebe ove Direktive primjenjuju se sljedeće definicije:

2.   Za potrebe ove Direktive, smatra se da osoba ima boravište u onoj zemlji koja je navedena u adresi na službenoj ispravi koja navodi boravište te osobe, kao što su putovnica ili nacionalna osobna iskaznica, koja se, prilikom provjere nabave ili posjedovanja, podnosi nadležnim tijelima države članice ili trgovcu ili posredniku. Ako se adresa osobe ne navodi u njezinoj putovnici ili nacionalnoj osobnoj iskaznici, zemlja boravišta te osobe određuje se na temelju bilo kojeg drugog službenog dokaza boravišta koji priznaje dotična država članica.

3.   ‚Europska oružna propusnica’ izdaje se na zahtjev nadležnih tijela države članice osobi koja zakonito stupa u posjed vatrenog oružja i koristi ga. Propusnica vrijedi najviše pet godina, s tim da se može produljiti, i sadržava podatke navedene u Prilogu II. Nije prenosiva i u njoj se evidentira vatreno oružje koje posjeduje i koristi nositelj propusnice. Propusnica uvijek mora biti u posjedu osobe koja koristi vatreno oružje i svaka promjena povezana s posjedovanjem ili značajkama vatrenog oružja, kao i njegov gubitak ili krađa, moraju biti naznačeni na propusnici.”

2.

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

1.   Ovom Direktivom ne dovodi se u pitanje primjena nacionalnih odredaba o nošenju oružja, lovu ili streljaštvu, korištenju oružja koje je na zakonit način nabavljeno i posjeduje se u skladu s ovom Direktivom.

2.   Ova se Direktiva ne primjenjuje na oružje i streljivo koje, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, nabavljaju ili posjeduju oružane snage, policija ili tijela javne vlasti. Ne primjenjuje se ni na transfere uređene Direktivom 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (*1).

(*1)  Direktiva 2009/43/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. svibnja 2009. o pojednostavljivanju uvjeta za transfer obrambenih proizvoda unutar Zajednice (SL L 146, 10.6.2009., str. 1.).”"

3.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

4.

Članak 4.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.a

Ne dovodeći u pitanje članak 3., države članice dopuštaju nabavu i posjedovanje vatrenog oružja samo osobama kojima je dodijeljena dozvola ili, u odnosu na oružje razvrstano u kategoriju C, kojima je posebno dozvoljeno nabavljanje i posjedovanje takvog vatrenog oružja u skladu s nacionalnim pravom.”

5.

Članak 4.b briše se.

6.

Članci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 5.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 3., države članice dozvoljavaju nabavu i posjedovanje vatrenog oružja samo osobama koje za to imaju dobar razlog i:

2.   Države članice moraju imati uspostavljen sustav praćenja, koji može biti stalan ili povremen, kako bi osigurale da se uvjeti za odobrenje određeni nacionalnim pravom ispunjavaju tijekom cijelog razdoblja trajanja odobrenja te da se, između ostaloga, procjenjuju relevantne zdravstvene i psihološke informacije. Konkretni mehanizmi utvrđuju se u skladu s nacionalnim pravom.

Ako se bilo koji od uvjeta za odobrenje više ne ispunjava, države članice povlače svoje odobrenje.

Države članice osobama koje imaju boravište na njihovu državnom području ne mogu zabraniti da posjeduju vatreno oružje nabavljeno u drugoj državi članici, osim ako nabavu te iste vrste vatrenog oružja zabranjuju na svojem državnom području.

3.   Države članice osiguravaju da se odobrenje za nabavu i odobrenje za posjedovanje vatrenog oružja razvrstanog u kategoriju B povlače ako se u posjedu osobe kojoj je izdano to odobrenje nađe spremnik koji se može pričvrstiti na poluautomatsko ili repetirajuće vatreno oružje sa središnjom udarnom iglom i koji:

osim ako se toj osobi izdalo odobrenje na temelju članka 6. ili odobrenje koje je potvrđeno, obnovljeno ili produljeno na temelju članka 7. stavka 4.a.

Članak 5.a

Kako bi se minimizirala opasnost da vatrenom oružju i streljivu pristupe neovlaštene osobe, države članice utvrđuju pravila o odgovarajućem nadzoru nad vatrenim oružjem i streljivom i pravila o njihovoj odgovarajućoj pohrani na siguran način. Vatreno oružje i pripadajuće streljivo ne smiju biti lako dostupni na istome mjestu. Odgovarajući nadzor znači da osoba koja zakonito posjeduje dotično vatreno oružje ili streljivo ima kontrolu nad njime tijekom njegova prijevoza i uporabe. Razina provjere takvog odgovarajućeg načina pohrane mora odgovarati broju i kategoriji dotičnog vatrenog oružja i streljiva.

Članak 5.b

Države članice osiguravaju da u slučajevima koji uključuju nabavu i prodaju vatrenog oružja, bitnih dijelova ili streljiva razvrstanih u kategoriju A, B ili C preko ugovora na daljinu, kako su definirani člankom 2. točkom 7. Direktive 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća (*2), sljedeći subjekti provjeravaju identitet i, prema potrebi, odobrenje kupca vatrenog oružja, bitnih dijelova ili streljiva, prije njihove isporuke toj osobi ili najkasnije prilikom isporuke:

Članak 6.

1.   Ne dovodeći u pitanje članak 2. stavak 2., države članice poduzimaju sve potrebne mjere kako bi zabranile nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A. One osiguravaju da se oduzme vatreno oružje, bitni dijelovi i streljivo koji se nezakonito drže unatoč toj zabrani.

2.   Za zaštitu ključne infrastrukture, trgovačkog brodovlja, konvoja visoke vrijednosti i osjetljivih prostora, kao i za potrebe nacionalne obrane te u obrazovne, kulturne, istraživačke i povijesne svrhe te ne dovodeći u pitanje stavak 1., nadležna nacionalna tijela mogu, iznimno i na propisno obrazložen način, u pojedinačnim slučajevima izdati odobrenja za vatreno oružje, bitne dijelove i streljivo razvrstane u kategoriju A, kada to nije u suprotnosti s javnom sigurnošću ili javnim redom.

3.   Države članice mogu kolekcionarima, iznimno i na propisno obrazložen način, u pojedinačnim posebnim slučajevima izdati odobrenja za nabavu i posjedovanje oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A, podložno strogim sigurnosnim uvjetima, uključujući pružanje dokaza nadležnim nacionalnim tijelima da su provedene mjere kako bi se spriječila bilo koja opasnost za javnu sigurnost ili javni red i da su dotično vatreno oružje, bitni dijelovi ili streljivo pohranjeni poštujući sigurnosnu razinu koja je razmjerna opasnostima povezanima s neovlaštenim pristupom tim predmetima.

Države članice osiguravaju da je kolekcionare kojima su odobrenja izdana u skladu s prvim podstavkom ovog stavka moguće identificirati u sustavima baze podataka iz članka 4. Ti kolekcionari kojima su izdana odobrenja obvezni su voditi registar sveg vatrenog oružja razvrstanog u kategoriju A koje posjeduju, a taj registar dostupan je nadležnim nacionalnim tijelima. Države članice uspostavljaju odgovarajući sustav praćenja u pogledu tih kolekcionara kojima su izdana odobrenja, uzimajući u obzir sve relevantne čimbenike.

4.   Države članice trgovcima oružja ili posrednicima mogu odobriti da u okviru svoje profesionalne djelatnosti nabavljaju, proizvode, onesposobljavaju, popravljaju, dobavljaju, transferiraju i posjeduju vatreno oružje, bitne dijelove i streljivo razvrstane u kategoriju A, podložno strogim sigurnosnim uvjetima.

5.   Države članice muzejima mogu odobriti nabavu i posjedovanje vatrenog oružja, bitnih dijelova i streljiva razvrstanih u kategoriju A, podložno strogim sigurnosnim uvjetima.

6.   Države članice mogu sportskim strijelcima odobriti nabavu i posjedovanje poluautomatskog vatrenog oružja razvrstanog u točku 6. ili 7. kategorije A, podložno sljedećim uvjetima:

U pogledu vatrenog oružja razvrstanog u točku 6. kategorije A, države članice koje imaju vojni sustav koji se temelji na općoj vojnoj obvezi i koje posljednjih 50 godina imaju uspostavljen sustav transfera vojnog vatrenog oružja osobama koje napuštaju vojsku nakon izvršenja svojih vojnih dužnosti mogu tim osobama izdati odobrenje da, u svojstvu sportskih strijelaca, zadrže jedno vatreno oružje kojim su se služili tijekom služenja obveznog vojnog roka. Relevantno tijelo javne vlasti mora to vatreno oružje pretvoriti u poluautomatsko vatreno oružje te periodično provjeravati predstavljaju li osobe koje se služe tim vatrenim oružjem opasnost za javnu sigurnost. Primjenjuju se odredbe iz prvog podstavka točaka (a), (b) i (c).

7.   Odobrenja izdana na temelju ovog članka periodično se preispituju u vremenskim razmacima koji nisu dulji od pet godina.”

(*2)  Direktiva 2011/83/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2011. o pravima potrošača, izmjeni Direktive Vijeća 93/13/EEZ i Direktive 1999/44/EZ Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 85/577/EEZ i Direktive 97/7/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 304, 22.11.2011., str. 64.)."

7.

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

8.

U članku 8. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Ako država članica na svojem državnom području zabranjuje nabavu i posjedovanje vatrenog oružja razvrstanog u kategoriju B ili C, ili isto uvjetuje izdavanjem odobrenja, o tome obavješćuje druge države članice, koje izričito uključuju izjavu u vezi s tim u svaku europsku oružnu propusnicu koju izdaju za takvo vatreno oružje, na temelju članka 12. stavka 2.”

9.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

1.   Mehanizmi za nabavu i posjedovanje streljiva jednaki su onima za posjedovanje vatrenog oružja kojemu je streljivo namijenjeno.

Nabava spremnikâ za poluautomatsko vatreno oružje sa središnjom udarnom iglom koje može primiti više od 20 naboja ili, u slučaju dugog vatrenog oružja, više od 10 naboja dopušta se samo onim osobama kojima je izdano odobrenje u skladu s člankom 6. ili odobrenje koje je potvrđeno, obnovljeno ili produljeno na temelju članka 7. stavka 4.a.

2.   Trgovci oružjem i posrednici mogu odbiti izvršiti svaku transakciju za nabavu cijelih naboja ili sastavnih dijelova naboja koju opravdano smatraju sumnjivom zbog njezine prirode ili opsega te nadležnim tijelima prijavljuju svaki pokušaj takve transakcije.”

10.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 10.a

1.   Države članice poduzimaju mjere kojima se osigurava da se naprave s ležištem streljiva oblikovane tako da mogu ispaljivati samo streljivo bez projektila, neškodljive nadražujuće tvari, druge aktivne tvari ili pirotehničko signalno streljivo ne mogu prepraviti za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva.

2.   Države članice među vatreno oružje razvrstavaju naprave s ležištem streljiva koje su oblikovane tako da mogu ispaljivati samo streljivo bez projektila, neškodljive nadražujuće tvari, druge aktivne tvari ili pirotehničko signalno streljivo, a koje se mogu prepraviti za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva.

3.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju tehničke specifikacije za oružje za uzbunjivanje i signalizaciju proizvedeno u Uniji ili uvezeno u nju 14. rujna 2018. ili nakon tog datuma kako bi se osiguralo da se ono ne može prepraviti za ispaljivanje sačme, zrna ili projektila djelovanjem zapaljivog potisnog sredstva. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13.b stavka 2. Komisija prvi takav provedbeni akt donosi do 14. rujna 2018.

Članak 10.b

1.   Države članice uspostavljaju mehanizme kojima nadležna tijela provjeravaju onesposobljavanje vatrenog oružja kako bi se osiguravalo da modifikacije izvršene na vatrenom oružju sve njegove bitne dijelove čine trajno neuporabljivima te da ih nije moguće ukloniti, zamijeniti ili modificirati kako bi se vatreno oružje na bilo koji način ponovno osposobilo. Države članice, u kontekstu te provjere, osiguravaju izdavanje svjedodžbe i potvrde kojima se potvrđuje onesposobljenost vatrenog oružja i u tu svrhu osiguravaju stavljanje jasno vidljive oznake na vatreno oružje.

2.   Komisija donosi provedbene akte kojima se utvrđuju norme i tehnike onesposobljavanja kako bi se osiguralo da su svi bitni dijelovi vatrenog oružja postali trajno neuporabljivi te da ih nije moguće ukloniti, zamijeniti ili modificirati kako bi se vatreno oružje na bilo koji način ponovno osposobilo. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13.b stavka 2.

3.   Provedbeni akti iz stavka 2. ne odnose na vatreno oružje koje je onesposobljeno prije datuma početka primjene tih provedbenih akata, osim ako se takvo vatreno oružje transferira u drugu državu članicu ili stavlja na tržište nakon tog datuma.

4.   Države članice mogu u roku od dva mjeseca nakon 13. lipnja 2017. obavijestiti Komisiju o svojim nacionalnim normama i tehnikama onesposobljavanja koje su se primjenjivale prije 8. travnja 2016. i navesti razloge zbog kojih je razina sigurnosti koju osiguravaju te nacionalne norme i tehnike onesposobljavanja jednakovrijedna onoj koju osiguravaju tehničke specifikacije za onesposobljavanje vatrenog oružja navedene u Prilogu I. Provedbenoj uredbi Komisije (EU) 2015/2403 (*4), kako se primjenjuje 8. travnja 2016.

5.   Kada države članice obavijeste Komisiju u skladu sa stavkom 4. ovog članka, Komisija najkasnije 12 mjeseci od te obavijesti donosi provedbene akte kojima odlučuje osiguravaju li nacionalne norme i tehnike onesposobljavanja, o kojima je tako obaviještena, da je vatreno oružje bilo onesposobljeno s razinom sigurnosti koja je jednakovrijedna onoj koju osiguravaju tehničke specifikacije za onesposobljavanje vatrenog oružja navedene u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/2403, kako se primjenjuje 8. travnja 2016. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 13.b stavka 2.

6.   Do datuma početka primjene provedbenih akata iz stavka 5. sve vatreno oružje onesposobljeno u skladu s nacionalnim normama i tehnikama onesposobljavanja koje su se primjenjivale prije 8. travnja 2016. prilikom transfera u drugu državu članicu ili stavljanja na tržište mora ispunjavati tehničke specifikacije za onesposobljavanje vatrenog oružja navedene u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/2403.

7.   Vatreno oružje onesposobljeno prije 8. travnja 2016. u skladu s nacionalnim normama i tehnikama onesposobljavanja za koje se utvrdi da osigurava razinu sigurnosti jednakovrijednu onoj koju osiguravaju tehničke specifikacije za onesposobljavanje vatrenog oružja navedene u Prilogu I. Provedbenoj uredbi (EU) 2015/2403, kako se primjenjuje 8. travnja 2016., smatra se onesposobljenim vatrenim oružjem, među ostalim kada se transferira u drugu državu članicu ili stavlja na tržište nakon datuma početka primjene provedbenih akata iz stavka 5.

(*4)  Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/2403 od 15. prosinca 2015. o utvrđivanju zajedničkih smjernica o normama i tehnikama onesposobljavanja kako bi se osiguralo da je onesposobljeno vatreno oružje postalo neopozivo neuporabljivo (SL L 333, 19.12.2015., str. 62.).”"

11.

U naslovu poglavlja 3., riječ „Zajednice” zamjenjuje se riječju „Unije”.

12.

U članku 11. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Vatreno oružje može se, ne dovodeći u pitanje članak 12., transferirati iz jedne države članice u drugu samo u skladu s postupkom utvrđenim u ovom članku. Taj postupak također se primjenjuje i u odnosu na transfere vatrenog oružja ostvarene prodajom preko ugovora na daljinu kako su definirani člankom 2. točkom 7. Direktive 2011/83/EU.”

13.

U članku 12. stavak 2. mijenja se kako slijedi:

14.

U članku 13. dodaju se sljedeći stavci:

„4.   Nadležna tijela država članica elektroničkim sredstvima razmjenjuju informacije o izdanim odobrenjima za transfer vatrenog oružja u drugu državu članicu i informacije o odbijanjima izdavanja odobrenja, kako je predviđeno u člancima 6. i 7., zbog sigurnosnih razloga ili zbog razloga povezanih s pouzdanosti dotične osobe.

5.   Komisija osigurava sustav za razmjenu informacija navedenih u ovom članku.

Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 13.a kako bi dopunila ovu Direktivu utvrđivanjem detaljnih mehanizama sustavne razmjene informacija elektroničkim sredstvima. Komisija prvi takav delegirani akt donosi do 14. rujna 2018.”

15.

Članak 13.a zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.a

1.   Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2.   Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 13. stavka 5. dodjeljuje se Komisiji na neodređeno vrijeme počevši od 13. lipnja 2017.

3.   Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 13. stavka 5. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv počinje proizvoditi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4.   Prije donošenja delegiranog akta Komisija se savjetuje sa stručnjacima koje je imenovala svaka država članica u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016.

5.   Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

6.   Delegirani pravni akt donesen na temelju članka 13. stavka 5. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeća na njega ne podnesu nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće podnijeti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”

16.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 13.b

1.   Komisiji pomaže odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*5).

2.   Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*5)  Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”"

17.

U članku 15. stavku 1., riječ „Zajednice” zamjenjuje se riječju „Unije”;

18.

Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Komisija do 14. rujna 2020. i svakih pet godina nakon toga podnosi Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o primjeni ove Direktive, uključujući provjeru prikladnosti njezinih odredbi, koje je prema potrebi popraćeno zakonodavnim prijedlozima, posebno u vezi s kategorijama vatrenog oružja u Prilogu I. i pitanjima koja se odnose na provedbu sustava europske oružne propusnice, označivanje i učinke novih tehnologija kao što su 3D tisak, upotreba kôda za brzi odgovor (QR) i upotreba sustava za identifikaciju putem radijskih frekvencija (RFID).”

19.

Prilog I. mijenja se kako slijedi:

20.

U Prilogu II. točka (f) zamjenjuje se sljedećim:

24.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 137/40

24.5.2017   

HR

Službeni list Europske unije

L 137/41