22.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 351/1

(1)

Dopisom od 19. lipnja 2013. Komisija je Luksemburgu poslala zahtjev za dostavljanje detaljnih podataka o nacionalnim praksama u području poreznih mišljenja (3).

(2)

Dopisom od 17. srpnja 2013. luksemburška su tijela odgovorila općenito te su dostavila dio zatraženih informacija. Konkretno, njihov je odgovor obuhvaćao opis pravnih načela i nacionalnih pravila kojima je obvezana luksemburška porezna uprava (Administration des contributions directes) pri donošenju prethodnih poreznih presuda o oporezivanju društava („porezna mišljenja” (4)) te je u njemu naveden postupak putem kojeg je moguće dobiti takvu presudu i informacije koje porezni obveznik mora podnijeti te jesu li porezna mišljenja koje je donijela porezna uprava objavljena. Luksemburška tijela nisu odgovorila na zahtjev Komisije za dostavljanje popisa poreznih mišljenja koja je 2010., 2011. i 2012. donijela luksemburška porezna uprava te drugih relevantnih informacija poput naziva društava, njihovih djelatnosti, datuma poreznih mišljenja, razdoblja njihove primjene i vrste transakcija obuhvaćenih tim poreznim mišljenjima.

(3)

Dopisom od 30. kolovoza 2013. Komisija je luksemburškim tijelima uputila podsjetnik sa zahtjevima da joj dostave popis poreznih mišljenja donesenih 2010., 2011. i 2012. (5).

(4)

Dopisima od 20. i 23. rujna 2013. luksemburška su tijela izrazila žaljenje jer su određene informacije o Komisijinu zahtjevu za dostavljanje podataka objavljene u tisku. Nadalje, osporila su pravni temelj Komisijina zahtjeva za dostavljanje podataka.

(5)

Dopisom od 2. listopada 2013. Komisija je odgovorila luksemburškim tijelima navodeći pravni temelj koji joj omogućuje pokretanje istrage na vlastitu inicijativu o luksemburškoj praksi u području poreznih mišljenja te im je dala dodatni rok za dostavu traženog popisa poreznih mišljenja.

(6)

Sastanak između luksemburških tijela i Komisije održan je 11. listopada 2013. Luksemburška su tijela 14. listopada 2013. navela u dopisu da sumnjaju u to da se pravnom osnovom na koju se poziva Komisija mogao opravdati opseg i općenitost zahtjeva za dostavljanje podataka. Komisija je na to odgovorila dopisom od 15. listopada 2013.

(7)

Uslijedila je nova razmjena dopisa između luksemburških tijela (dopisi od 11. studenoga i 2. prosinca 2013.) i Komisije (dopisi od 14. studenoga i 12. prosinca 2013.) u kojima su luksemburška tijela objasnila da zbog osnivanja nove vlade nisu mogla odgovoriti na zahtjev za dostavljanje podataka. Komisija je stoga produljila rok za odgovor do 15. siječnja 2014. navodeći u oba svoja dopisa da bi mogla biti obvezna donijeti odluku o nalogu za dostavljanje podataka ako ne primi odgovor na svoj zahtjev za dostavljanje podataka.

(8)

Dopisom od 15. siječnja 2014. luksemburška su tijela dostavila 22 porezna mišljenja iz razdoblja od 2010. do 2013., ali su iz tih dokumenata uklonjeni nazivi poreznih obveznika. Prema mišljenju luksemburških tijela, ta 22 porezna mišljenja, od kojih se jedno odnosilo na prethodni sporazum o cijenama („PSC”) upućen društvu nazvanom „FFT” („PSC FFT-a” ili „osporavano porezno mišljenje”), čine luksemburšku praksu u području poreznih mišljenja.

(9)

PSC FFT-a sadržavao je sljedeće dokumente (6):

(10)

Dopisom od 7. ožujka 2014. Komisija je od luksemburških tijela zatražila da potvrde da je „Fiat Finance and Trade Ltd” porezni obveznik pod nazivom FFT u PSC-u FFT-a. Navela je i da na temelju dostavljenih informacija nije mogla isključiti da PSC FFT-a predstavlja državnu potporu nespojivu s unutarnjim tržištem u korist FFT-a. Komisija je od luksemburških tijela zatražila da joj dostave relevantnu dodatnu informaciju potrebnu za ocjenu PSC-a FFT-a. Budući da luksemburška tijela nisu odgovorila na taj dopis, Komisija im je 7. travnja 2014. poslala podsjetnik (7).

(11)

Luksemburška su tijela 24. travnja 2014. odgovorila na dopis od 7. ožujka 2014. te su potvrdila da ne raspolažu nikakvim relevantnim dodatnim informacijama potrebnima za ocjenu PSC-a FFT-a. U pogledu pitanja podrazumijeva li se pod nazivom „FFT” društvo Fiat Finance and Trade Ltd, luksemburška su se tijela pozvala na odredbe luksemburškog zakonodavstva o povjerljivosti te su istaknula da im te odredbe zabranjuju potvrditi identitet predmetnog poreznog obveznika.

(12)

Komisija je 24. ožujka 2014. donijela odluku o nalogu za dostavljanje podataka na temelju članka 10. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (8), kojom je od luksemburških tijela zatražila popis poreznih mišljenja iz uvodne izjave 2.

(13)

Odlukom od 11. lipnja 2014. Komisija je pokrenula formalni istražni postupak iz članka 108. stavka 2. UFEU-a („odluka o pokretanju postupka”) (9) u pogledu PSC-a FFT-a. Odluka o pokretanju postupka bila je popraćena odlukom o nalogu za dostavljanje podataka („odluka o nalogu”), kojom je Luksemburgu bilo naloženo da u roku od mjesec dana od dana priopćenja navedene odluke dostavi sve potrebne dokumente, informacije i podatke na temelju kojih će Komisija moći odlučiti o postojanju navodne potpore i, prema potrebi, o spojivosti te potpore s unutarnjim tržištem. Komisija je osobito od Luksemburga zatražila da potvrdi identitet korisnika mjere.

(14)

Dopisom od 14. srpnja 2014. Luksemburg je dostavio svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka. Naveo je i da, s obzirom na to da Komisija nije mogla utvrditi postojanje državne potpore, nije mogao odgovoriti na pitanja postavljena u odluci o pokretanju postupka i u odluci o nalogu.

(15)

Dopisom od 14. kolovoza 2014. Komisija je od Luksemburga zatražila da joj dostavi nedostajuće informacije navedene u odluci o pokretanju postupka i u odluci o nalogu. Zatražila je od Luksemburga i odobrenje da se izravno obrati FFT-u kako bi mu postavila pitanja na koja nije odgovoreno, u skladu s člankom 6.a Uredbe (EZ) br. 659/1999.

(16)

Luksemburg je 3. rujna 2014. djelomično odgovorio na dotad neodgovorena pitanja te je naveo da ne raspolaže dijelom traženih informacija koje predstavljaju poslovne tajne FFT-a. Osim toga, potvrdio je da je FFT društvo Fiat Finance and Trade Ltd. te je odobrio Komisiji da svoja pitanja izravno upućuje FFT-u.

(17)

Odluka o pokretanju postupka objavljena je 17. listopada 2014. u Službenom listu Europske unije  (10). Komisija je pozvala treće zainteresirane osobe da podnesu svoje primjedbe na predmetnu mjeru potpore. Dopisom od 30. listopada 2014. primila je primjedbe FFT-a.

(18)

Luksemburg je 22. prosinca 2014. dostavio popis korisnika poreznih mišljenja kako bi ispunio zahtjev za dostavljanje podataka iz dopisa Komisije od 19. lipnja 2013. Na tom su popisu navedena porezna mišljenja koja je luksemburška porezna uprava donijela 2010., 2011. i 2012.

(19)

Dopisom od 5. siječnja 2015. Luksemburg je dostavio svoje opaske na primjedbe primljene u odgovoru na odluku o pokretanju postupka.

(20)

Komisija je 12. veljače 2015. donijela odluku kojom obavješćuje Luksemburg da je, u skladu s člankom 6.a Uredbe (EZ) br. 659/1999, utvrdila da je formalni istražni postupak o osporavanom poreznom mišljenju do tada bio bespredmetan. Na temelju toga i uz odobrenje Luksemburga (11) Komisija je mogla uputiti svoja pitanja izravno FFT-u.

(21)

Dopisima od 20. veljače 2015. Komisija je Luksemburgu i FFT-u poslala zahtjev za dostavljanje podataka. Zahtjev za dostavljanje podataka upućen FFT-u temeljio se na članku 6.a stavku 6. Uredbe (EZ) br. 659/1999.

(22)

Dopisom od 24. veljače 2015. Luksemburg je odgovorio na odluku Komisije od 12. veljače 2015. izrazivši svoje iznenađenje razvojem postupka u ovom predmetu te svoje sumnje u utemeljenost proglašavanja postupka bespredmetnim s obzirom na veliku količinu podataka koje je Luksemburg tijekom istrage dostavio Komisiji.

(23)

Porukama elektroničke pošte od 26. veljače i 3. ožujka 2015. FFT je zatražio pojašnjenja o zahtjevu za dostavljanje podataka te produljenje roka za odgovor, koje mu je Komisija odobrila porukom elektroničke pošte od 5. ožujka 2015.

(24)

Dopisom od 5. ožujka 2015. Komisija je odgovorila na dopis Luksemburga od 24. veljače 2015.

(25)

Komisija je 23. ožujka 2015. (12), u odgovoru na popis poreznih mišljenja koji je Luksemburg dostavio 22. prosinca 2014., od njega zatražila da joj dostavi dodatne podatke o navedenim poreznim mišljenjima iz 2010., 2011. i 2012. Osobito je od Luksemburga zatražila da navede koja su se porezna mišljenja odnosila na funkciju riznice, a koje na neintegrirana ili neovisna društva. Komisija je od Luksemburga zatražila i da joj dostavi određeni broj poreznih mišljenja koja se odnose na određene grupe društava.

(26)

Dopisom od 24. ožujka 2015. Luksemburg je odgovorio na Komisijin zahtjev za dostavljanje podataka od 20. veljače 2015. (13).

(27)

Dopisom od 31. ožujka 2015. FFT je odgovorio na Komisijin zahtjev za dostavljanje podataka od 20. veljače 2015. Njegov je odgovor, među ostalim, sadržavao smjernice grupe Fiat o transfernim cijenama.

(28)

Luksemburg je 23. travnja 2015. dostavio dodatne podatke o 1 900 poreznih mišljenja među onima koja su navedena u njegovom odgovoru od 22. prosinca 2014. Naveo je da se tri od tih navedenih mišljenja odnose na funkciju riznice: dva su donesena 2010., a jedno 2011. Komisija je 23. ožujka 2015. zatražila dostavu dva od tih poreznih mišljenja jer su se odnosila na društva navedena u njezinu zahtjevu od 23. ožujka 2015.

(29)

Sastanak između FFT-a, luksemburških tijela i Komisije održan je 27. travnja 2015.

(30)

Luksemburg je 4. lipnja 2015. dostavio dodatne podatke koje je Komisija zatražila 23. ožujka 2015. u pogledu 5 327 poreznih mišljenja među onima koja su navedena u njegovu odgovoru od 22. prosinca 2014. Osobito je naveo da se deset drugih poreznih mišljenja odnosi na funkcije riznice […]. Nadalje, porezno mišljenje o društvu G dostavljeno je Komisiji 25. lipnja 2015.

(31)

Luksemburg je 18. lipnja 2015. dostavio porezno mišljenje o društvu E (porezno mišljenje iz 2011.).

(32)

Dopisom od 10. srpnja 2015. Luksemburg je iznio argumentaciju prema kojoj, u slučaju negativne konačne odluke, Komisija ne bi smjela moći retroaktivno od korisnika tražiti povrat eventualne potpore, odnosno od dana izdavanja poreznog mišljenja.

(33)

Sastanak između financijskog direktora društva Fiat Chrysler Automobiles N.V., koje je sljednik društva Fiat S.p.A., luksemburških tijela i Komisije održan je 15. srpnja 2015.

(34)

FFT dio je grupe Fiat. U vrijeme osporavanog poreznog mišljenja grupu Fiat činili su Fiat S.p.A., društvo osnovano u skladu s talijanskim pravom, s pravnim sjedištem u Torinu, i sva društva koja je kontrolirao Fiat S.p.A. (u ovoj se Odluci skupno nazivaju „Fiat” ili „grupa Fiat”). Nakon što se 12. listopada 2014. društvo Fiat S.p.A. spojilo s društvom Fiat Investments N.V. Fiat Chrysler Automobiles N.V. postao je pravni sljednik društva Fiat S.p.A. (14).

(35)

Fiat obavlja industrijske djelatnosti te pruža financijske usluge u automobilskom sektoru. Komisija upućuje na uvodne izjave 20. i 21. odluke o pokretanju postupka u svrhu preciznijeg opisa djelatnosti Fiata.

(36)

FFT pruža usluge riznice i financiranja društvima grupe Fiat koja se (uglavnom) nalaze u Europi (ne uključujući Italiju). Upravlja i subjektima središnjeg upravljanja riznicom za društva grupe Fiat koja posluju u Ujedinjenoj Kraljevini, Danskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj i Španjolskoj. FFT djeluje iz Luksemburga u kojem se nalazi njegovo sjedište i putem dvaju podružnica, od kojih je jedna u Londonu (Ujedinjena Kraljevina), a druga u Madridu (Španjolska).

(37)

Izvješće o transfernim cijenama koje je Luksemburg dostavio Komisiji 15. siječnja 2014. sadržava informacije o FFT-u, koje su sažete u uvodnim izjavama od 38. do 51. (15).

(38)

Fiat je odlučio centralizirati financijske funkcije i funkcije riznice u pogledu kojih su sve djelatnosti koje se odnose na financiranje, financijske usluge pružene društvima, bankarske odnose, upravljanje mjenjačkim i tečajnim rizicima, središnje upravljanje riznicom, transakcije na tržištu novca, upravljanje riznicom, iniciranje naplate i plaćanje obavljala „rizničarska društva”.

(39)

Rizničarska društva organizirana su kako slijedi:

(40)

Prekogranične transakcije među društvima unutar grupe u kojima sudjeluje FFT mogu se razvrstati u dvije glavne kategorije:

(41)

Na slici dolje prikazani su poslovi financiranja (od T1 do T3).

Glavne prekogranične transakcije unutar grupe

(42)

U pogledu funkcija koje ispunjava, FFT bavi se tržišnim financiranjem i ulaganjima gotovine, odnosima s dionicima na financijskom tržištu, uslugama koordinacije i financijskog savjetovanja te uslugama upravljanja riznicom koje pruža društvima grupe, kratkoročnim ili srednjoročnim financiranjima među društvima i koordiniranjem s drugim financijskim društvima.

(43)

U pogledu tržišnog financiranja i ulaganja gotovine, FFT mobilizira sredstva kako bi njima raspolagao u svrhu podupiranja transakcija i razvoja društava grupe te posljedičnog ulaganja tih sredstava. U pogledu upravljanja financijskim rizicima, FFT slijedi smjernice koje su uspostavljene na temelju relevantnih unutarnjih politika grupe (valutnog i kamatnog rizika). FFT-ova financiranja temelje se na instrumentima poput izdavanja obveznica (kroz „Global Medium Term Note” ili program „GMTN” u kojem je izdavatelj FFT zajedno s FFNA-om i FFC-om), ročnih bankovnih zajmova, dodijeljenih ili nedodijeljenih kreditnih linija itd. U pogledu upravljanja likvidnošću, FFT ulaže višak novca kod prvorazrednih bankovnih ustanova ili u likvidna sredstva koja vrlo dobro kotiraju.

(44)

Kada je riječ o izloženosti valutnom riziku, FFT njome uglavnom upravlja s pomoću terminskih deviznih transakcija i valutnih zamjena. Izloženost valutnom riziku uvelike je povezana s različitim trajanjem pasive i aktive te s upravljanjem. FFT uglavnom upotrebljava kamatne zamjene („IRS”) i kamatne unaprijedne ugovore („FRA”).

(45)

U pogledu odnosa s dionicima financijskog tržišta, FFT u koordinaciji s FF-om nastupa prema tržištima i financijskim institucijama kako bi im dostavio informacije i podatke o grupi u prilog njezinoj solventnosti i financijskom stanju.

(46)

U okviru usluga koordinacije i financijskog savjetovanja društava grupe, FFT je zadužen za pružanje financijske pomoći potonjim društvima, ispitivanje njihovih financijskih potreba, pronalaženje najboljih financijskih rješenja, sastavljanje financijskih ugovora i nadziranje učinkovitosti financijskih proizvoda u odnosu na potrebe društava grupe.

(47)

FFT nadzire novčane tokove, potrebe za financiranjem i likvidnost društava grupe radi optimiranja djelotvornosti i učinkovitosti upravljanja resursima vlastitih sredstava grupe. FFT upravlja i subjektima središnjeg upravljanja riznicom u Ujedinjenoj Kraljevini, Danskoj, Belgiji, Nizozemskoj, Švicarskoj, Austriji, Njemačkoj i Španjolskoj. Salda po zemljama svakodnevno se objedinjuju na središnjem računu FFT-a radi upravljanja ukupnim financijskim položajem. Osobito, tijekom dana se s njihovih računa (u bankama) provode isplate i uplate u okviru uobičajenih poslovanja društava grupe. Salda računa društava grupe na kraju dana su pozitivna ili negativna. U oba su slučaja automatski pokrivena središnjim računom FFT-a koji je otvoren u svakoj zemlji. Zatim se ručnim transferima iznosi s različitih nacionalnih središnjih računa preusmjeravaju (ulazno ili izlazno) na jedinstveni središnji račun. Stoga se svakog dana tekući računi društava grupe vraćaju na nulu. Ovisno o dnevnom stanju tekućih računa društvima grupe koja sudjeluju u sustavima centraliziranja novca pripisuju se u kamate u korist ili na teret računa, koje se izračunavaju na temelju tablice cijena među društvima.

(48)

Kamatna stopa na zajmove unutar grupe utvrđena je kao zbroj ponderiranog prosječnog troška kapitala grupe kojem se pridodaje marža. Kamatna stopa na depozite utvrđena je na nerizičnu kamatnu stopu uvećanu za maržu na kratkoročne depozite u bankama, kako je određeno politikom likvidnosti grupe.

(49)

U pogledu kratkoročnih i srednjoročnih financiranja među društvima i koordiniranja s drugim financijskim društvima, FFT postupa kako slijedi: u pogledu kratkoročnih financiranja, FFT stavlja društvima grupe na raspolaganje sredstva koja su nabavljena u velikim količinama po veleprodajnim uvjetima na uređenim tržištima (tržište obveznica) ili trgujući s financijskim institucijama; u pogledu srednjoročnih financiranja, transferi sredstava neprestano se odvijaju među financijskim društvima kako bi se bez tržišta udovoljilo financijskim zahtjevima društava grupe ako je ukupni financijski položaj grupe pozitivan.

(50)

U izvješću o transfernim cijenama istaknuti su sljedeći glavni rizici s kojima se uglavnom suočavaju rizničarska društva:

(51)

FFT upravlja znatnom financijskom imovinom koja je osobito povezana sa zajmovima među društvima grupe, potraživanjima društava grupe i, u manjoj mjeri, s bankovnim depozitima. FFT upotrebljava informatičke sustave koji su potrebni za obavljanje dnevnih transakcija i nadziranje rezultata financijskih tržišta.

(52)

Ova se Odluka odnosi na PSC FFT-a, odnosno porezno mišljenje o transfernim cijenama koje je dopisom od 3. rujna 2012. donio Luksemburg u korist FFT-a. Osporavanim se poreznim mišljenjem potvrđuje metoda kojom se FFT-u raspoređuje dobit unutar grupe Fiat, a koju je predložio porezni savjetnik potonje grupe te omogućuje FFT-u da godišnje odredi iznos svojeg poreza na dobit trgovačkih društava koji plaća Luksemburgu.

(53)

Dokumenti koje je Luksemburg dostavio Komisiji kao dio cjeline ključnih elemenata u prilog osporavanom poreznom mišljenju obuhvaćaju dva dopisa i izvješće o transfernim cijenama iz uvodne izjave 9.

(54)

Dopisom od 3. rujna 2012. luksemburška porezna uprava potvrdila je da je „analiza transfernih cijena u nastavku provedena u skladu s Okružnicom br. 164/2 od 28. siječnja 2011. te da se njome poštuje načelo nepristrane transakcije” (sic). Drugim riječima, luksemburška porezna uprava potvrdila je da je analiza transfernih cijena koju je proveo porezni savjetnik i koja je navedena u izvješću o transfernim cijenama dovela do naknade nepristrane transakcije u pogledu funkcija koje je obavljao i rizika koji je preuzeo FFT. „Naknada nepristrane transakcije” FFT-u, kako je utvrđena u izvješću o transfernim cijenama i potvrđena osporavanim poreznim mišljenjem, jest sljedeća: „U studiji o transfernim cijenama određena je primjerena naknada za vlastita sredstva izložena riziku kojom se ostvaruje naknada za funkcije koje obavlja društvo u iznosu od 2,542 milijuna EUR s predviđenim odstupanjem od +/- 10 %”. Uobičajena stopa oporezivanja društava u Luksemburgu od 28,80 % primjenjuje se na neto dobit koju FFT ostvaruje na temelju te naknade. U dopisu je, osim toga, navedeno da je odluka koju je donijela porezna uprava obvezujuća tijekom pet godina (odnosno od poslovne godine 2012. do 2016.) (18).

(55)

Iz izvješća o transfernim cijenama proizlazi da se transakcijska metoda neto marže („MTMN”) smatra najprimjerenijom za određivanje oporezive dobiti FFT-a u grupi Fiat. Prema mišljenju poreznog savjetnika, MTMN je osobito primjeren kada doprinos jedne strane u transakciji nije jedinstven i vrijedan. Budući da, prema mišljenju poreznog savjetnika, FFT pruža jedino financijske usluge, ta je metoda najprimjerenija za određivanje cijena nepristrane transakcije u skladu sa Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama. Usto, s obzirom na to da FFT svoje funkcije obavlja samo za potrebe društava grupe Fiat koja ne primaju nikakvu sličnu vrstu usluga od trećih osoba, nije moguća nikakva interna usporedba. Prema tome, porezni savjetnik smatra da je najprimjerenije provesti vanjsku usporedbu tako da se odredi neto marža koju bi neovisna društva mogla ostvariti u sličnim transakcijama (19).

(56)

U izvješću o transfernim cijenama porezni savjetnik utvrđuje naknadu koja pripada FFT-u i predstavlja oporezivu dobit, u odnosu na kapital koji je tom društvu potreban za obavljanje njegovih funkcija i preuzimanje rizika koje snosi, uzevši u obzir upotrijebljenu imovinu (20).

(57)

Ova je naknada utvrđena sljedećim postupcima: i. procjena FFT-ovih „vlastitih sredstava izloženih riziku”; ii. utvrđivanje vlastitih sredstava FFT-a koja se upotrebljavaju za obavljanje funkcija i pokrivanje financijskih ulaganja; iii. procjena očekivane naknade FFT-ovih „vlastitih sredstava izloženih riziku” primjenom modela procjene financijske imovine („MEDAF”) (21) i utvrđivanje prinosa kojim se ostvaruje naknada za vlastita sredstva koja se upotrebljavaju za obavljanje funkcija; i iv. izračun ukupne profitabilnosti koju bi primio FFT kao naknadu za preuzete rizike i obavljane funkcije, na temelju kombinacije rezultata koraka od i. do iii.

(58)

U pogledu koraka i., porezni savjetnik smatra na temelju funkcionalne analize iz izvješća o transfernim cijenama da FFT preuzima sljedeće rizike: operativni rizik, kreditni rizik i rizik druge ugovorne strane, dok smatra da je valutni rizik koji preuzima FFT jednak nuli. Analognom (22) primjenom Okvira Basel II (23) porezni savjetnik procijenio minimalne kapitalne zahtjeve FFT-a za preuzimanje sljedećih rizika: operativni rizik, rizik druge ugovorne stranke te tečajni i kreditni rizik, kako slijedi:

(59)

Iz tih izračuna proizlazi ono što porezni savjetnik naziva FFT-ovim „vlastitim sredstvima izloženima riziku”, koja odgovaraju hipotetskim regulatornim vlastitim sredstvima FFT-a na temelju Okvira Basel II koji je primijenio porezni savjetnik FFT-a, a koja su sažeta u tablici 1.

Tablica 1.

Minimalni kapitalni zahtjevi FFT-a

(60)

U pogledu koraka ii., ono što je u izvješću o transfernim cijenama nazvano „vlastitim sredstvima koja se upotrebljavaju za obavljanje funkcija” (24) procijenjeno je tako što se od ukupnih vlastitih sredstava FFT-a oduzeo udio minimalnih kapitalnih zahtjeva FFT-a koji proizlaze iz Okvira Basel II, kao što je procijenio porezni savjetnik, i udio vlastitih sredstava FFT-a koja su upotrijebljena za podupiranje financijskih ulaganja u FFNA i FFC.

(61)

Prema mišljenju poreznog savjetnika FFT-a, vlastiti kapital FFT-a iznosio je potkraj 2011. 287,5 milijuna EUR, od čega:

(62)

U tablici 2. prikazana je podjela cjeline vlastitog kapitala FFT-a, kao što ju je predstavio porezni savjetnik u svojem izvješću o transfernim cijenama.

Tablica 2.

Raspodjela vlastitog kapitala FFT-a

(63)

U koraku iii. porezni savjetnik najprije predlaže naknadu udjela vlastitih sredstava FFT-a koji naziva „minimalna vlastita sredstva izložena riziku”, koji odgovara hipotetskom regulatornom kapitalu FFT-a kako ga je utvrdio porezni savjetnik u koraku i. procjenjujući povrat na vlastita sredstva koja su ulagači očekivali ostvariti („očekivani povrat prije oporezivanja”) primjenjujući metodu MEDAF, odnosno:

Očekivani povrat prije oporezivanja = (nerizična kamatna stopa + β × premija na rizik na vlastita sredstva) / (1 – porezna stopa)

(64)

Tijekom primjene metode MEDAF porezni savjetnik FFT-a upotrijebio je sljedeće varijable:

(65)

Primjenom tih varijabli u formuli iz uvodne izjave 63. porezni savjetnik FFT-a uspijeva postići „povrat na vlastiti kapital koji su ulagači očekivali dobiti u pogledu preuzetih rizika” od 6,05 %.

(66)

U tablici 3. naveden je popis društava koje je porezni savjetnik FFT-a odabrao kao slična društva koja nezavisno djeluju u financijskom sektoru te popis njihovih koeficijenata beta, koji su upotrijebljeni pri izračunu koeficijenata beta u primjeni MEDAF-a.

Tablica 3.

Popis sličnih društava koja pružaju financijske usluge

(67)

U tablici 4. prikazan je „raspon nepristrane transakcije” koeficijenata beta odabranih sličnih društava koje je dobio porezni savjetnik FFT-a.

Tablica 4.

Raspon nepristrane transakcije koeficijenta beta sličnih društava

(68)

Zatim, porezni savjetnik FFT-a predlaže naknadu za udio vlastitog kapitala FFT-a koji naziva „vlastita sredstva kojima se pokrivaju obavljane funkcije” u tablici 2., a koji odgovara „vlastitim sredstvima koja se upotrebljavaju za obavljanje funkcija” koja su utvrđena u koraku ii., te primjenjuje tržišnu kamatnu stopu na kratkoročni depozit (30), koja bi, prema mišljenju poreznog savjetnika FFT-a, iznosila 0,87 %.

(69)

Porezni savjetnik FFT-a zatim predlaže da se ne naknadi udio vlastitog kapitala FFT-a koji označava kao „kapital kojim se pokrivaju financijska ulaganja FFT-a u FFNA i FFC”, nazvan „vlastita sredstva kojima se pokrivaju financijska ulaganja u FFNA i FFC” u tablici 2., odnosno da naknada bude jednaka nuli za potrebe oporezivanja.

(70)

Naposljetku, u koraku iv. porezni savjetnik izračunava ukupnu naknadu koju FFT prima za svoje djelatnosti financiranja i riznice te za rizike koje preuzima. Ta se naknada sastoji od sljedećih elemenata koji su proizašli iz prethodno navedenih koraka od i. do iii.:

(71)

U tablici 5. prikazana je procjena ukupne profitabilnosti koju bi primio FFT u svrhu oporezivanja u Luksemburgu, koju je izradio porezni savjetnik.

Tablica 5.

Procjena porezne osnovice FFT-a

(72)

Ukupan iznos od 2,542 milijuna EUR odgovara iznosu iz osporavanog poreznog mišljenja, za koji luksemburška porezna uprava smatra da predstavlja naknadu nepristrane transakcije (32).

(73)

U tablici 6. sažeti su zaključci do kojih je došao porezni savjetnik FFT-a na temelju prethodno navedenih koraka od i. do iv. iz uvodnih izjava od 58. do 72.

Tablica 6.

Rekapitulacija izračuna minimalnih kapitalnih zahtjeva i utjecaja na rezultat FFT-a prije oporezivanja

(74)

Porezno mišljenje u korist FFT-a doneseno je na temelju članka 164. stavka 3. luksemburškog Zakonika o porezu na dohodak (Zakon o izmjenama Zakona o porezu na dohodak od 4. prosinca 1967., („ZPD”)) i Okružnice ZPD br. 164/2 od 28. siječnja 2010. („Okružnica”) (33).

(75)

Člankom 164. stavak 3. Zakonika o porezu na dohodak određeno je da „[s]krivena raspodjela dobiti treba biti obuhvaćena oporezivim dohotkom. Skrivena raspodjela dobiti postoji osobito ako dioničar, član ili zainteresirana strana primi izravno ili neizravno koristi od društva ili udruge, koju uobičajeno ne bi ostvario da nema takvo svojstvo”. Tom je odredbom utvrđeno načelo nepristrane transakcije u luksemburškom poreznom pravu, prema kojem naknade za transakcije među društvima iste grupe trebaju biti jednake naknadama koje bi prihvatila neovisna društva koja pregovaraju u sličnim okolnostima u uvjetima nepristrane transakcije.

(76)

Članak 164. stavak 3. ZPD-a pojašnjen je u Okružnici, kako slijedi: u odjeljku 1. utvrđeni su pojmovi „financijsko društvo grupe” (34), „financijska transakcija unutar grupe” (35) i „povezana poduzeća” (36).

(77)

Odjeljak 2. pod naslovom „Općenito” započinje sljedećim opisom usluga unutar grupe na koje se Okružnica primjenjuje: „Usluga unutar grupe (uključujući financijsku transakciju unutar grupe) pružena je ako bi, u sličnim okolnostima, neovisno poduzeće bilo spremno platiti drugom neovisnom poduzeću za provedbu te aktivnosti, ili ako bi je samo provelo.” Odjeljkom 2. Okružnice obuhvaćen je i opis načela nepristrane transakcije kako je utvrđeno u Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama i preneseno u nacionalno pravo. U tom pogledu, u njemu je navedeno da „[a]ko je pružena usluga unutar grupe, potrebno je utvrditi, kao i u pogledu drugih vrsta transfera unutar grupe, je li dogovorena naknada u skladu s načelom nepristrane transakcije, odnosno odgovara li cijeni koju bi primijenila i prihvatila neovisna poduzeća u sličnim okolnostima” (37).

(78)

U pogledu upućivanja na „slične okolnosti”, u Okružnici je navedeno da je analizom usporedivosti potrebno obuhvatiti elemente poput „obilježja transferiranih roba ili usluga, funkcije koje preuzimaju strane, ugovorne odredbe, ekonomske okolnosti strana i njihove industrijske ili komercijalne strategije” (38).

(79)

U odjeljku 3. Okružnice objašnjeno je kako se određuje naknada nepristrane transakcije u pogledu, osobito, financijskih društava grupe. Funkcije koje preuzimaju ta društva, a prema kojima se određuju naknade svakog od njih, trebaju biti, u skladu s Okružnicom, usporedive s funkcijama koje preuzimaju neovisne financijske institucije koje podliježu nadzoru Odbora za nadzor financijskog sektora. Stoga se naknada nepristrane transakcije za preuzete funkcije (uzevši u obzir upotrijebljenu imovinu i preuzete rizike) „treba temeljiti na naknadi koju takve institucije zahtijevaju za usporedive kreditne transakcije” (39).

(80)

Osim toga, financijske institucije, prije odobravanja zajma ili predujma, analiziraju rizike tako što procjenjuju posebno financijski rizik povezan s transakcijom, rizik svojstven zajmoprimcu, rizik poduzeća zajmoprimca i strukturni rizik. U pogledu troškova povezanih s odobravanjem zajmova, dodatni troškovi trebaju jednako tako obuhvatiti, među ostalim, „dodatne troškove proizašle iz ispunjavanja zahtjeva solventnosti, dodatne troškove povezane s kreditnim rizikom, troškove obrade ili dodatne troškove zbog valutnog rizika” (40). Kreditni se rizik utvrđuje na temelju uvjeta ugovora o zajmu i rezultata analize rizika.

(81)

Naposljetku, u skladu s Okružnicom, neovisni pružatelji financijskih usluga iznos naknade povezuju s iznosom pozajmljenog novca ili sa stvarnom vrijednosti imovine kojom se upravlja. Usto, kao i neovisni pružatelji usluga, „financijska društva grupe koja provode kreditne transakcije unutar grupe moraju jednako tako analizirati rizike prije odobravanja zajma povezanom poduzeću te razmotriti svaki čimbenik koji bi mogao utjecati na određivanje transferne cijene” (41).

(82)

U odjeljku 4. Okružnice navedeno je da porezna tijela daju podatke koji bi ih mogli obvezivati samo ako je predmetno društvo stvarno prisutno u Luksemburgu. Zatim su navedeni različiti uvjeti koje određeno financijsko društvo grupe treba ispuniti da bi bilo stvarno prisutno u zemlji. Vlastiti kapital društva osobito treba biti primjeren obavljanim funkcijama (uzevši u obzir upotrijebljenu imovinu i preuzete rizike), a treba iznositi najmanje 1 % nominalne vrijednosti odobrenog zajma ili odobrenih zajmova odnosno 2 milijuna EUR, bez drugih podataka.

(83)

U Okružnici su jednako tako navedene informacije i dokumenti koje je potrebno dostaviti da bi se dobili podatci koji obvezuju poreznu upravu. Sâm obvezujući zahtjev za dostavljanje podataka treba sadržavati, među ostalim, „studiju o transfernim cijenama koja ispunjuje Smjernice OECD-a u tom području s potpunim opisom predložene metodologije te detaljne informacije i analize u prilog toj metodologiji, na primjer utvrđivanje usporedivih elemenata i raspon rezultata koje se očekuje postići” (42). Naposljetku, u Okružnici je navedeno da razdoblje primjene poreznog mišljenja obično iznosi pet godina, osim ako se ne promijene činjenice i okolnosti, ako ne budu izmijenjene zakonske odredbe na kojima se temelji porezno mišljenje ili ako jedno od glavnih obilježja transakcije bude dopunjeno (43).

(84)

Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj („OECD”) daje svojim zemljama članicama smjernice o oporezivanju, navedene u svojim „Smjernicama o transfernim cijenama” („Smjernice OECD-a o transfernim cijenama”), koje predstavljaju neobvezujući pravni dokument sa smjernicama o transfernim cijenama (44).

(85)

Transferne cijene znače fakturirane cijene poslovnih transakcija među različitim stranama iste grupe poduzeća. Multinacionalna društva financijski se potiču da rasporede što je moguće manje dobiti u državama s višim porezima na dobit, što može dovesti do previsokih transfernih cijena, koje ne treba prihvatiti za osnovicu izračuna oporezivog dohotka. Kako bi se izbjegao taj problem, porezne bi uprave trebale prihvaćati transferne cijene među društvima iste grupe samo kada su naknade transakcija na razini naknada na koje bi pristala neovisna društva koja pregovaraju u sličnim okolnostima u uvjetima nepristrane transakcije (45). To se naziva „načelom nepristrane transakcije”.

(86)

Načelna izjava o načelu nepristrane transakcije navedena je u članku 9. stavku 1. predloška porezne konvencije OECD-a, na kojoj se temelje bilateralne porezne konvencije koje sklapaju države članice OECD-a i rastući broj država nečlanica. Člankom 9. određeno je da „[k]ada su dva [povezana] poduzeća u svojim poslovnim ili financijskim odnosima povezana ugovorenim ili nametnutim uvjetima koji se razlikuju od uvjeta koje bi ugovorila neovisna poduzeća, dobiti koje bi jedno od poduzeća ostvarilo bez tih uvjeta, ali ih, zapravo, nije ostvarilo zbog tih uvjeta, mogu biti uključene u dobiti tog poduzeća i posljedično oporezovane”.

(87)

Odbor za porezna pitanja OECD-a donio je 27. lipnja 1995. izvornu verziju Smjernica o transfernim cijenama (46), koja je znatno ažurirana u srpnju 2010. (47). Budući da su te Smjernice neobvezujuće, potiču se porezne uprave zemalja članica OECD-a da ih slijede. Međutim, one općenito služe kao referenca i jasno utječu na porezne prakse država članica (a i država nečlanica) OECD-a. Usto, u brojnim su državama članicama OECD-a te Smjernice stekle pravnu snagu zakona ili služe kao referenca za tumačenje nacionalnog poreznog zakonodavstva. Ako u ovoj Odluci Komisija navodi Smjernice OECD-a o transfernim cijenama, to je zato što su navedene Smjernice priručnik u tom području koji je proizašao iz rasprava među stručnjacima unutar OECD-a te su u njima navedene pojedinosti o tehnikama za svladavanje zajedničkih izazova koji su nastali primjenom načela nepristrane transakcije u konkretnim situacijama. Iz Smjernica OECD-a o transfernim cijenama proizlaze smjernice za porezne uprave i multinacionalna poduzeća o primjeni načela nepristrane transakcije. Njima se ističe i međunarodni konsenzus u pogledu transfernih cijena.

(88)

U Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama navedeno je sljedećih pet metoda za utvrđivanje približne vrijednosti cijena nepristrane transakcije i raspodjele dobiti među poduzećima iste grupe: i. metoda usporedive cijene na slobodnom tržištu („metoda CUP”); ii. metoda uvećanog troška; iii. metoda prodajne cijene; iv. metoda transakcijske neto marže (MTMN) i v. transakcijska metoda podjele dobiti. Njima se uspostavlja razlika između tradicionalnih metoda utemeljenih na transakcijama (prve tri metode) i transakcijskih metoda utemeljenih na dobiti (zadnje dvije metode). Multinacionalna poduzeća i dalje mogu primjenjivati metode utvrđivanja transfernih cijena koje nisu opisane u tim Smjernicama pod uvjetom da te cijene ispunjavaju načelo nepristrane transakcije.

(89)

Metode CUP i MTMN relevantne su za ovu Odluku i stoga su podrobnije opisane u uvodnim izjavama od 90. do 92.

(90)

Metodom CUP uspoređuje se fakturirana cijena transferirane robe ili usluga u okviru kontrolirane transakcije (transakcija između dva poduzetnika koji su međusobno povezani) s fakturiranom cijenom transferirane robe ili usluga u okviru slične transakcije na slobodnom tržištu (transakcija između dva poduzetnika koji su međusobno neovisni) u sličnim okolnostima.

(91)

MTMN jedna je od „neizravnih metoda” za utvrđivanje približne vrijednosti cijena nepristrane transakcije i raspodjele dobiti među društvima iste grupe. Njome se procjenjuje mogući iznos dobiti na temelju načela nepristrane transakcije za cjelokupno promatrano poslovanje, a ne za pojedinačne transakcije. Njezin cilj nije odrediti cijenu prodanih dobara, nego procijeniti dobiti čije bi ostvarenje mogla očekivati neovisna društva od predmetnog poslovanja, poput prodaje robe. U tu se svrhu odabire primjerena osnova („pokazatelj razine dobiti”), poput troškova, prometa ili fiksnih ulaganja te se na nju se primjenjuje stopa dobiti koja odražava stopu koja je zabilježena u sličnim transakcijama na slobodnom tržištu.

(92)

Budući da se metodom MTMN ne utvrđuje cijena pojedinačnih transakcija, oporezivi dohodak subjekta na koji se metoda primjenjuje ne mora izravno utjecati na oporezivi dohodak drugog subjekta iste grupe društava. Metoda se stoga razlikuje od primjene metode CUP, kojom se transferna cijena određuje kao cijena pojedinačne robe ili usluge koja je potom sastavni dio oporezivog dohotka, u visini istog iznosa, društva grupe koje prodaje i društva grupe koje kupuje predmetnu robu ili uslugu.

(93)

U odgovoru na pitanja postavljena u odluci o pokretanju postupka Luksemburg je obavijestio Komisiju da nije bio određen najveći iznos zajmova koji se odobravaju unutar grupe Fiat.

(94)

Luksemburg je dostavio i pojedinosti o prosječnim cijenama kredita i zajmova unutar grupe FFT u razdoblju od 2011. do 2013. Kamatna stopa koja se primjenjuje na kredite koje FFT odobrava unutar grupe iznosi […]. Potkraj 2011. odgovarala je stopi Euribora uvećanoj za maržu od [6 – 9 %]. Prosječna kamatna stopa ostvarena na salda tekućih računa društava grupe 2012. iznosila je [6 – 9 %], a 2013. [6 – 9 %]. Prosječna stopa koju je FFT plaćao na depozite unutar grupe 2011. iznosila je [0-3 %], 2012. [0 – 3 %], a 2013. [0 – 3 %] (prosječne fiksne stope).

(95)

Luksemburg je izrazio svoje mišljenje i o prinosu na kapital koji je odobren u osporavanom poreznom mišljenju. Naveo je i da je prinos na kapital koji je uložen u udjele ostvaren isplatom dividende te da dividende po prirodi nisu predmet analize transfernih cijena jer ih društvo ostvaruje samo u svojstvu dioničara. Dividende stoga nisu uzete u obzir pri određivanju obujma obavljanih funkcija i preuzetih rizika.

(96)

Luksemburg je objasnio i da je stjecanje udjela FFT-a u cijelosti financirano vlastitim sredstvima i da taj način financiranja automatski znači da ta sredstva više nisu raspoloživa za pokrivanje drugih rizika koje preuzima FFT.

(97)

Luksemburg je uputio i na članak 57. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (48) o osnivanju i obavljanju djelatnosti kreditnih institucija, na temelju kojeg nekonsolidirana vlastita sredstva kreditnih institucija ne obuhvaćaju udjele u drugim kreditnim institucijama koji iznose više od 10 % njihovog kapitala.

(98)

Luksemburg je, osim toga, uputio na osnovni pristup koji je utvrđen Okvirom Basel II, prema kojem se stopa od 15 % treba primijeniti na prosjek od tri razdoblja u kojima su ostvareni pozitivni godišnji bruto prihodi.

(99)

U odgovoru na zahtjev Komisije koja ga je pozvala da joj dostavi primjere poreznih mišljenja čiji su primatelji porezni obveznici čiji je položaj sličan položaju FFT-a, Luksemburg je u svojem dopisu od 24. ožujka 2015. naveo da je položaj FFT-a bio vrlo poseban. Prema njegovu mišljenju, to se temelji na činjenici da je FFT financijska institucija koja prikuplja sredstva na tržištu, za razliku od većine financijskih institucija iz Luksemburga, koje s maržom pozajmljuju sredstva koja im stavljaju na raspolaganje druga društva grupe kojoj pripadaju.

(100)

Osim toga, prema mišljenju luksemburške porezne uprave, položaj svakog poreznog obveznika dovoljno je poseban da nije moguća usporedba s položajem drugih poreznih obveznika. Zato luksemburško nacionalno pravo sadržava samo jednu opću odredbu koja je okvir za transferne cijene (odnosno članak 164. ZPD-a), na temelju koje se najpreciznije moguće sagledava ekonomska stvarnost svakog slučaja, neovisno o tome je li ono predmet poreznog mišljenja.

(101)

Luksemburg je dostavio i poreznu osnovicu FFT-a za razdoblje od 2009. do 2013. na temelju poreznih prijava društva (49), koja je navedena u tablici 7.

Tablica 7.

Porezna osnovica FFT-a za razdoblje od 2009. do 2013.

(102)

Luksemburg je naveo da iz porezne prijave FFT-a za 2013. proizlazi da nije bila utemeljena sumnja iz uvodne izjave 64. odluke o pokretanju postupka, prema kojoj je porezna osnovica utvrđena u rasponu od 2 288 000 EUR do 2 796 000 EUR. Jasno je da se osporavanim poreznim mišljenjem odobrava jedino prihvaćena metoda i da su tržišni parametri promjenjivi.

(103)

Naposljetku, Luksemburg je na zahtjev Komisije dostavio i sva porezna mišljenja koja je prethodno donijela luksemburška porezna uprava u pogledu društava grupe Fiat.

(104)

Prvo, zahtjev za porezno mišljenje od 9. prosinca 2009. koje je prihvatila luksemburška porezna uprava odnosilo se na odobrenje porezne osnovice FFT-a […].

(105)

Drugo, luksemburška porezna uprava dostavila je dva dopisa od 3. rujna 2012. Prvi je dopis osporavano porezno mišljenje, koje se temelji na zahtjevu za porezno mišljenje od 14. ožujka 2012., kako je navedeno u uvodnoj izjavi 9. Taj je zahtjev za porezno mišljenje još jednom i u cijelosti dostavljen Komisiji u dopisu Luksemburga od 24. ožujka 2015. te je sadržavao informacije koje je Luksemburg zacrnio pri prvotnoj dostavi tog poreznog mišljenja Komisiji.

(106)

Drugi, gotovo identičan dopis dostavljen je kao odgovor na istodobni zahtjev za porezno mišljenje […] podnesen luksemburškoj poreznoj upravi 18. travnja 2012. u pogledu društva nazvanog [F], koje se čini da odgovara FFT-u u drugoj strukturi financijskih društava grupe. U tom drugom zahtjevu za porezno mišljenje opis funkcija [društva F] jednak je opisu funkcija FFT-a kako je naveden u zahtjevu od 14. ožujka 2012. Ta druga struktura razlikuje se samo po tome što ima samo jednu podružnicu u Ujedinjenoj Kraljevini, ni jednu u Španjolskoj te što [društvo F] nije vlasnik [nijednog društva kćeri].

(107)

Drugi zahtjev za porezno mišljenje, potkrijepljen izvješćem o transfernim cijenama, sadržava zaključak koji je oblikom jednak onom iz zahtjeva za porezno mišljenje FFT-a (ponovno naveden u uvodnoj izjavi 54.). Međutim, rezultat analize transfernih cijena uvelike se razlikuje. Naknada nepristrane transakcije [društva F], kako je utvrđena u izvješću o transfernim cijenama, glasi kako slijedi: „Studijom o transfernim cijenama određena je primjerena naknada koja se temelji na i. rizičnom kapitalu u iznosu od 44,6 milijuna EUR te ii. kapitalu kojim se osigurava naknada za funkcije koje obavlja društvo u iznosu od 8,8 milijuna EUR, s odstupanjem +/– 10 %”.

(108)

Oba porezna mišljenja navedena su na popisu koji je Luksemburg dostavio Komisiji 4. lipnja 2015. u pogledu poreznih mišljenja koja se odnose na funkciju riznice (vidi uvodnu izjavu 29.).

(109)

Treće, Komisiji su dostavljena i druga dva zahtjeva za porezno mišljenje […], koja je prihvatila luksemburška porezna uprava. Ti zahtjevi za porezno mišljenje potječu iz 2002. i 2012. te se odnose na druge aspekte strukture grupe Fiat u Luksemburgu. U ovoj se Odluci ne ispituju ta porezna mišljenja.

(110)

Fiat podsjeća da je oko 40 % FFT-a u vlasništvu društva Fiat S.p.A., a oko 60 % u vlasništvu FF-a, društva kćeri u stopostotnom vlasništvu društva Fiat S.p.A (50). FFT je pak stopostotni vlasnik društava FFNA i FFC (51). Fiat podsjeća i da je FFT jedno od financijskih društava grupe Fiat koja su navedena u uvodnoj izjavi 39.

(111)

Fiat je na zahtjev Komisije dostavio detaljne financijske informacije o financijskim društvima grupe. Dostavio je i godišnje izvješće društava FFT, FF, FFNA, FFC i FFB za godine od 2011. do 2013. te opis funkcija tih društava. U skladu s tim informacijama, FF zapošljava 52 osobe, od čega [20 – 30] u službi „financiranja” i [10 – 20] u službi „računovodstva”. FFT ima 14 zaposlenika, odnosno jednog direktora, [0 – 10] zaposlenih u izravnom dodiru s klijentima (koji djeluju iz Ujedinjene Kraljevine), [0 – 10] zaposlenika zaduženih za upravne zadatke i [0 – 10] osoba koje rade u računovodstvu i nadzoru. FFNA zapošljava pet osoba, dok FFC obavlja ograničene djelatnosti.

(112)

Na temelju informacija koje je dostavio Fiat, knjigovodstvena vrijednost društava kćeri FFT (FFNA i FFC) iznosi […]. U godišnjem izvješću FFT-a navedeno je da su društva FFNA i FFC otkupljena 2011. od društava Fiat S.p.A. i FF. FFT je od 2011. sastavljao konsolidirane financijske izvještaje u Luksemburgu.

(113)

FF i FFT financijska su društva za poslovanje u europodručju. Financijski podatci za razdoblje 2010. – 2013., sastavljeni na temelju dostavljenih godišnjih izvješća, navedeni su u tablicama 8. i 9. (52).

Tablica 8.

Financijski podatci o FFT-u za razdoblje od 2010. do 2013.

(114)

FFT je krajem 2011., 2012. i 2013. kod različitih banaka izdao jamstva u korist društava grupe, u ukupnom iznosu od 2 560 802 EUR, 10 772 314 EUR odnosno 10 155 339 EUR.

Tablica 9.

Financijski podatci o FF-u za razdoblje od 2010. do 2013.

(115)

Krajem 2013. (i krajem 2012.) udio FF-a u kapitalu povezanih poduzeća sastojao se od udjela u FFT-u u visini od 157 269 000 EUR (odnosno 60 % kapitala FFT-a), a u kapitalu FFB-a u visini od 2 013 000 EUR, te od interesa kojima se ne ostvaruje pravo ni na kakvu kontrolu u društvima grupe u visini od 725 000 EUR. Krajem 2011. 100 % dionica FFT-a bilo je uknjiženo kao udjeli FF-a u iznosu od 262 102 000 EUR. Krajem 2010., prije nego su FFNA i FFC prodani FFT-u 2011., FF imao je udjel od 7 213 000 EUR u FFC-u, 262 077 000 EUR u FFT-u, 87 055 EUR u FFNA-u te 2 013 000 EUR u FFB-u, odnosno ukupan udjel od 358 000 000 EUR u društvima kćerima koja su u stopostotnom vlasništvu Fiata, kako je navedeno u tablici 8.

(116)

Fiat je dostavio nazive 61 ugovorne strane unutar grupe s kojima je FFT zaključio transakcije u razdoblju od 2011. do 2013. Dostavio je prosječan iznos između FFT-a i tih ugovornih strana u pogledu šest glavnih vjerovnika i dužnika za 2011., 2012. i 2013. Informacije koje se odnose na 2013. navedene su u tablici 10. (stupac koji se odnosi na kamate na prosječan saldo dodala je Komisija).

Tablica 10.

Ugovorne strane FFT-a u 2013.

(117)

Fiat je dostavio i informacije o izdavanju dužničkih vrijednosnih papira FFT-a od 2009. u skladu s programom EMTN (54), što je glavni izvor financiranja FFT-a, te o njegovu prospektu izdanja. FFT je u tom razdoblju proveo 14 izdanja s najduljim rokovima od sedam godina. Izdao je obveznice izražene u eurima s kuponima od 5,75 % do 7,75 % (osim jednog izdanja po stopi od 9 %) i u švicarskim francima s kuponima od 4 % do 5 %.

(118)

U informacijama koje je dostavio Fiat navedeni su rokovi poslova financiranja unutar grupe. Krajem 2013. ugovorni rok potraživanja bio je kraći od godine dana za iznos potraživanja od 12 613 000 EUR, na ukupan iznos od 12 858 000 EUR (gotovina i zajmovi društvima grupe navedeni su u tablici 9.).

(119)

Iz dostavljenih informacija o različitim transakcijama unutar grupe proizlazi da se brojne transakcije provode svakodnevno. FFT ipak zaključuje i transakcije s različitim rokovima […]. FFT grupi odobrava zajmove u različitim oblicima […]. Krajem 2013. gotovo su svi depoziti imali rok […]. Izdanja obveznica imala su drukčije rokove […].

(120)

Fiat je dostavio i dokument o politici likvidnosti grupe, o kojoj je riječ u izvješću o transfernim cijenama na kojem se temelji zahtjev za porezno mišljenje. U tom su dokumentu navedena interna pravila koja se primjenjuju na ulaganja gotovine grupe. […]

(121)

U svojem dopisu od 20. veljače 2015. Komisija je od grupe Fiat zatražila da objasni mehanizam koji joj omogućuje postizanje neto rezultata koji je jednak stabilnom omjeru vlastitog kapitala tijekom 2009., 2010. i 2011. (kao što proizlazi iz tablice 4. u uvodnoj izjavi 51. odluke o pokretanju postupka), unatoč znatnim odstupanjima u pogledu imovine, obveza te financijskih rashoda i prihoda.

(122)

Fiat je dostavio dokument naslovljen „Transfer Pricing Policy” (politika transfernih cijena) kao odgovor na taj zahtjev za objašnjenje cijena zajmova i depozita unutar grupe. Iz tog dokumenta proizlazi da Fiat utvrđuje cijene zajmova unutar grupe koje odobravaju financijska društva grupe na način da potonja društva dobiju prethodno određen povrat.

(123)

Funkcije koje su opisane kao da ih obavlja FFT i preuzeti rizik jednaki su opisu iz izvješća o transfernim cijenama, kako je sažet u uvodnim izjavama od 38. do 51., ne uključujući određene informacije. […] dokument o politici transfernih cijena odnosi se na kreditni rizik i na rizik druge ugovorne strane, koji je u zahtjevu za porezno mišljenje u pogledu imovine grupe opisan kao nepostojeći, dok je u dokumentu taj rizik označen kao „ograničen”.

(124)

U dokumentu o politici transfernih cijena objašnjeno je da se utvrđivanje cijena transakcija unutar grupe procjenjuje kako slijedi. […], procjenjuje iznos zajmova unutar grupe koje će financirati. […], procjenjuje maržu koja će se primijeniti na zajmove unutar grupe na toj osnovi tako što dijeli iznos ciljnog povrata, uvećanog za operativne troškove, s ukupnim iznosom zajmova koje će financirati. Naposljetku, tu maržu pribraja troškovima financiranja financijskih društava kako bi se dobila procjena cijene zajmova unutar grupe.

(125)

U dokumentu o politici transfernih cijena prikazana je ta metoda određivanja cijena zajmova unutar grupe na temelju brojčanih podataka iz 2012. Očekivani povrat na vlastiti kapital za 2012. procijenjen je na [4 – 7 %] za FF i FFT na konsolidiranoj osnovi. Dokument sadržava procjene koeficijenata beta za Europsku uniju za 2012. te nerizične kamatne stope i premije na rizik za Italiju i Luksemburg, koje su zasebno prikazane, te je na temelju toga procijenjen sljedeći očekivani prinos:

Tablica 11.

Informacije obuhvaćene internim dokumentom o politici transfernih cijena

(126)

U dokumentu se, osim toga, razlikuju zajmovi na prethodno određeni rok, koji su dodijeljeni u prošlosti, za koje nije moguće izmijeniti uvjete cijena, od zajmova unutar grupe s promjenjivom kamatnom stopom. […]

(127)

U svojem dopisu od 10. srpnja 2015. Luksemburg tvrdi da bi Komisija prekršila načelo pravne sigurnosti kada bi u svojoj odluci o okončanju formalnog istražnog postupka naložila korisniku povrat navodne potpore. Upućuje na prethodne odluke Komisije o programima poreznih potpora koje su u tom pogledu relevantne, u okviru kojih je Komisija potvrdila da se na temelju tog načela može spriječiti povrat potpore (56) te je odobrila prijelazno razdoblje na temelju postojanja legitimnih očekivanja (57).

(128)

Osim toga, Luksemburg tvrdi da s obzirom na to da pri određivanju transfernih cijena, u skladu sa Smjernicama OECD-a, nije moguće ni potrebno utvrditi točnu cijenu nepristrane transakcije, nije moguće naložiti povrat određenog iznosa potpore. Usto, Luksemburg tvrdi da, s obzirom na to da je mjera nova te da je u skladu s prethodnim odlukama, Komisija ne bi trebala naložiti povrat potpore u skladu s načelom zaštite legitimnih očekivanja (58).

(129)

Komisija je odlučila pokrenuti formalni istražni postupak jer je najprije procijenila da je osporavanim poreznim mišljenjem FFT-u dodijeljena državna potpora koja je nespojiva s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(130)

Komisija je osobito izrazila sumnje u spojivost osporavanog poreznog mišljenja s načelom nepristrane transakcije. Njezine su se sumnje odnosile na elemente navedene u nastavku, u uvodnim izjavama od 131. do 137.

(131)

Prvo, činilo se da se poreznim mišljenjem prihvaća fiksna porezna osnovica od 2,542 milijuna EUR (+/– 10 %) za djelatnosti FFT-a u Luksemburgu, koja se mogla tek blago mijenjati i ostati stabilna, čak i da su se, na primjer, snažno razvile djelatnosti FFT-a na kojima se temelji određivanje porezne osnove.

(132)

Drugo, Komisija je izrazila sumnje u primjerenost metode koju je odabrao porezni savjetnik FFT-a za procjenu naknade koju će to društvo primiti za funkcije koje obavlja. U svojoj je analizi transfernih cijena porezni savjetnik primijenio neizravnu metodu, MTMN, za izračun te naknade, ali Komisija smatra da je potrebno dati prednost izravnim metodama, osobito metodi CUP, u slučajevima u kojima se na tržištu mogu naći slične transakcije. U tom je pogledu Komisija zamijetila da Chrysler, američko društvo grupe Fiat, poseže izravno za tržištima kapitala za potrebe financiranja svojih poslova te da su neke od tih transakcija nalik onima koje provodi FFT.

(133)

Treće, u pogledu primjene modela MEDAF za procjenu zahtijevanih povrata na vlastiti kapital, Komisija je izrazila sumnju u to da je porezni savjetnik FFT-a ispravno primijenio model MEDAF. Istaknula je da je prenisko bila utvrđena razina dvaju elementa kojima se određuje naknada FFT-a na temelju modela MEDAF, odnosno iznos vlastitog kapitala na koji se ostvaruje naknada i visina naknade koja se primjenjuje na taj iznos vlastitog kapitala.

(134)

U pogledu iznosa vlastitog kapitala na koji se ostvaruje naknada, poreznim je mišljenjem prihvaćena primjena metode MEDAF jedino na dio vlastitog kapitala koji je bio označen kao „vlastita sredstva izložena riziku”, dok je vlastiti kapital uložen u FFNA i FFC bez prihvatljiva objašnjenja odbijen od vlastitog kapitala na koji se plaća naknada (59). Osim toga, pokazalo se da su „vlastita sredstva izložena riziku” dovela do preniske porezne osnovice jer nije bila obuhvaćena imovina unutar grupe, ponovno bez uvjerljivog razloga. U svojoj odluci o pokretanju postupka Komisija je dovela u pitanje pretpostavku prema kojoj nije bilo kreditnog rizika u transakcijama s društvima grupe. Komisija je izrazila i sumnju u izračun minimalnih kapitalnih zahtjeva u pogledu rizika druge ugovorne strane i kreditnog rizika. Konkretno, odabir relativno niskog ponderacijskog faktora rizika od 20 % za rizik druge ugovorne strane nije bio opravdan, a ništa ne upućuje na to što bi bilo predviđeno da je potrebno znatno izmijeniti zakonski okvir. U izvješću o transfernim cijenama poreznog savjetnika nije objašnjeno zašto „razlika između obračunanih kamata na bankovne depozite i obračunanih kamata na bankovne zajmove” predstavlja dobar pokazatelj operativnog rizika ni zašto se nameće ponderacijski faktor rizika od 15 %. Jednako tako, nije objašnjeno zašto je rizik druge ugovorne strane pomnožen sa 6 %, a ne s 8 %, s obzirom na to da minimalni kapitalni zahtjevi predviđeni u Okviru Basel II za rizik druge ugovorne strane, na koje se izričito upućuje u izvješću o transfernim cijenama, iznose 8 %.

(135)

U pogledu naknade primijenjene na taj kapital, Komisija je izrazila sumnju u određivanje koeficijenta beta jer se on činio preniskim u usporedbi s drugim društvima koja pružaju financijske usluge. Izrazila je i sumnje u 25. percentil koji je porezni savjetnik odabrao umjesto medijana za izračun koeficijenta beta.

(136)

Četvrto, u pogledu očekivanog povrata na vlastiti kapital koji se smatra viškom u zahtjevu za porezno mišljenje, Komisija je izrazila sumnju u pogledu prihvaćanja, bez ikakva opravdanja, primjene vrlo niske stope od 0,87 % u osporavanom poreznom mišljenju.

(137)

Budući da se čini da se analizom transfernih cijena koja je prihvaćena osporavanim poreznim mišljenjem nije poštovalo načelo nepristrane transakcije, Komisija je najprije procijenila da je tim poreznim mišljenjem dodijeljena prednost FFT-u. Smatralo se da je ta prednost stečena svake godine te da se ponavljala svaki put kada je dospjeli porez izračunan na temelju tog poreznog mišljenja prihvatila luksemburška porezna uprava. Prema mišljenju Komisije, ta je prednost jednako tako dodijeljena na selektivan način jer se njome odstupilo od upravne prakse tako što je prednost primio zasebno FFT u odnosu na društva koja su se nalazila u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

(138)

Bili su ispunjeni svi drugi uvjeti iz članka 107. stavka 1. UFEU-a, a u nedostatku očitog dokaza spojivosti Komisija je najprije zaključila da je osporavano porezno mišljenje predstavljalo državnu potporu nespojivu s unutarnjim tržištem. Prema tome, Komisija je odlučila pokrenuti formalni istražni postupak u pogledu tog poreznog mišljenja.

(139)

U svojoj odluci o pokretanju postupka Komisija je, osim toga, od Luksemburga zahtijevala na temelju članka 10. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 659/1999 da dostavi sve dokumente, informacije i podatke o osporavanoj mjeri koji su bili potrebni za odlučivanje o postojanju državne potpore i, prema potrebi, o spojivosti te potpore s unutarnjim tržištem. U slučaju da Luksemburg ne dostavi sve tražene informacije, Komisija ga je pozvala da, u skladu s člankom 6.a stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 659/1999, pristane na to da ona od korisnika osporavane mjere, odnosno od FFT-a, zatraži dostavu zahtijevanih podataka.

(140)

Luksemburg je svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka dostavio 19. srpnja 2014. Najprije tvrdi da je prekršen postupak, a zatim i da je Komisija u odluci o pokretanju postupka počinila materijalne pogreške.

(141)

U pogledu postupka, Luksemburg tvrdi da pravilan postupak za donošenje odluke o nalogu za dostavljanje podataka nije proveden u ovom slučaju, u smislu da Uredbom (EZ) br. 659/1999 Komisiji nije omogućeno donošenje naloga u odluci o pokretanju postupka. Da bi se takav nalog mogao donijeti potrebno je postupiti kako je predviđeno u članku 10. Uredbe (EZ) br. 659/1999.

(142)

Luksemburg osim toga tvrdi u pogledu informacija koje su zatražene u odluci o nalogu da Komisija nije objasnila zašto bi objavljivanje identiteta korisnika bilo nužno za ocjenu mjere s obzirom na pravila o državnim potporama. Uzevši u obzir brojna curenja informacija i olake tvrdnje koje je Komisija iznijela u javnosti, Luksemburg nije mogao u toj fazi objaviti identitet korisnika. Nadalje, u odluci o nalogu nije bila navedena nijedna druga konkretna informacija koju je trebalo dostaviti. Međutim, prema Komisijinu priručniku o postupanju u nalogu je potrebno objasniti koje su informacije potrebne u okviru predmetnog postupka.

(143)

Luksemburg tvrdi i da, s obzirom na to da u odluci o pokretanju postupka nije objašnjeno zašto osporavano porezno mišljenje čini potporu, on ne može izvršiti obvezu privremene obustave. FFT treba podnijeti poreznu prijavu te će, s obzirom na to da Komisija u odluci o pokretanju postupka nije navela koja je primjerena metoda za izračun dospjelog poreza, luksemburška porezna uprava primijeniti metodologiju utvrđenu u poreznom mišljenju.

(144)

Luksemburg tvrdi i da je Komisija prekršila načela lojalne suradnje, nepristranosti i dobrog upravljanja, posebno jer nije odgovorila na njegove prijedloge za sastanak na kojem bi joj luksemburška tijela mogla objasniti metodologiju koja je primijenjena u osporavanom poreznom mišljenju.

(145)

Luksemburg osporava Komisijinu odluku o pokretanju postupka o FFT-u (pod novim brojem predmeta, SA.38375) koja je različita od općeg postupka koji se odnosi na praksu u pogledu poreznih mišljenja u Luksemburgu te koji je pokrenut pod brojem predmeta SA.37267. Budući da je Luksemburg podnio žalbu na nalog za dostavljanje podataka koji je Komisija donijela u okviru predmeta SA.37267 pred Općim sudom, Komisija je mogla umjetno preskočiti poništenje navedenog naloga otvaranjem novog predmeta.

(146)

Naposljetku, Luksemburg tvrdi da je Komisija prekoračila ovlasti jer je pomiješala izvršavanje diskrecijske ovlasti i obično tumačenje pravila općeg prava. Konkretno, porezno mišljenje koje se odnosi na FFT nije obuhvaćeno izvršavanjem diskrecijske ovlasti luksemburške porezne uprave, nego je u skladu s člankom 164. stavkom 3. ZPD-a i s Okružnicom. Prema mišljenju Luksemburga, pri primjeni tih odredbi neizbježno je da se one moraju tumačiti s obzirom na činjenice svakog pojedinog slučaja kako bi se došlo do rješenja u skladu s osobitim okolnostima i koja su na njima utemeljena. Komisija zanemaruje razliku između, s jedne strane, diskrecijske ovlasti i, s druge strane, tumačenja pravila koja uključuju apstraktne pravne pojmove koja je zatim potrebno primijeniti na dotični predmet. Osim toga, uzimajući ulogu luksemburških tijela pri tumačenju luksemburškog prava, Komisija zadire u nadležnost država članica u području izravnog oporezivanja.

(147)

Prema mišljenju Luksemburga, budući da njegova porezna uprava nije izvršila svoju diskrecijsku ovlast u slučaju FFT-a, Komisija nije mogla dokazati da se osporavanim poreznim mišljenjem odstupilo od uobičajene upravne prakse. Luksemburg objašnjava da se njegov upravni postupak temelji na načelima zakonitosti i jednakosti, postupajući jednako prema svim poreznim obveznicima koji se nalaze u jednakom položaju. Luksemburg ističe da je odluka o pokretanju postupka ispitana samo s obzirom na Smjernice OECD-a o transfernim cijenama, a ne s obzirom na luksemburšku upravnu praksu.

(148)

Općenito, Luksemburg tvrdi da je Komisija počinila materijalnu pogrešku jer je kao referentni sustav za utvrđivanje selektivne prednosti uzela načelo nepristrane transakcije uspostavljeno Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama, a ne nacionalno zakonodavstvo i praksu.

(149)

Osim toga, Luksemburg tvrdi da je Komisija pogrešno protumačila Smjernice OECD-a o transfernim cijenama. Čini se da Komisija u uvodnoj izjavi (65. odluke o pokretanju postupka uspostavlja hijerarhiju metoda utvrđivanja transfernih cijena, tvrdeći da je potrebno dati prednosti izravnim metodama, a osobito metodi CUP, u odnosu na neizravne metode poput MTMN-a. Komisija stoga ne uzima u obzir činjenicu da se od 2010. Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama razmatra samo je li hijerarhija metoda u skladu s trenutačnim zahtjevima i praksama. Upućivanjem na točku 1.13. navedenih Smjernica, Luksemburg navodi da je njima potvrđeno da „utvrđivanje transfernih cijena nije egzaktna znanost” i da „odabir metode utvrđivanja cijene nepristrane transakcije u mnogo slučajeva neće biti sasvim jasan”. Budući da je porezni savjetnik FFT-a smatrao da je odabir metode MTMN bio opravdan te da je primijenio članak 164. ZPD-a, luksemburška je porezna uprava jednostavno potvrdila pravnu ispravnost analize.

(150)

Prema mišljenju Luksemburga, Komisija priznaje da se tumačenje i primjena načela nepristrane transakcije razlikuju od jedne do druge porezne uprave te među poreznim upravama i društvima (60). Stoga ona ne može dopustiti, s jedne strane, da se načelo nepristrane transakcije različito tumači i primjenjuje te, s druge strane, ne može smatrati da postoji samo jedna točna metoda prema kojoj bi Luksemburg trebao primijeniti načelo nepristrane transakcije.

(151)

Nadalje, Luksemburg prigovara Komisiji da u ovom slučaju nije primijenila predmetnu odredbu nacionalnog zakonodavstva, odnosno članak 164. stavak 3. ZPD-a, ni upravnu praksu koja iz nje proizlazi, nego je za referencu uzela samo Smjernice OECD-a o transfernim cijenama. Stoga je Komisija odredila metodu izračuna koja joj se činila najprimjerenijom, dok luksemburškim pravom nije utvrđena primjena određenih metoda za utvrđivanje transfernih cijena. Komisija stoga potpuno zanemaruje pravni okvir i luksemburšku upravnu praksu u tom području. Osim toga, Komisija za potrebe analize selektivnosti nije usporedila porezni tretman FFT-a s poreznim tretmanom drugih društava u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u Luksemburgu.

(152)

U pogledu sumnji koje je Komisija izrazila u svojoj odluci o pokretanju postupka, Luksemburg prigovara Komisiji da se previše usredotočila, i suviše jednostrano, na navodnu poreznu strategiju Fiata na razini grupe, ne uzimajući u obzir činjenicu da je Fiat, s obzirom na to da je riječ o grupi, mogao tako strukturirati iz drugih razloga.

(153)

Prvo, luksemburška porezna tijela zasigurno nisu prihvatila „fiksnu poreznu osnovicu” kako je navedeno u uvodnoj izjavi 64. odluke o pokretanju postupka. Oporezivi dohodak FFT-a temelji se na vrijednosti odobrenih zajmova, a iz izvješća o transfernim cijenama proizašla je samo primjena raspona baznih bodova marže koju je potrebno ostvariti.

(154)

Drugo, u pogledu zahtijevanog iznosa vlastitih sredstava i sumnji koje je Komisija izrazila u tom pogledu, Luksemburg smatra da je odabir Okvira Basel II razuman, kao i isključivanje udjela. Luksemburg tvrdi da je bilo logično da se iz izračuna isključe financijski udjeli jer oni nisu obuhvaćeni okvirom izračuna koji je ograničen na transferne cijene zajmova unutar grupe. Osim toga, u skladu s izvješćem o transfernim cijenama, za financiranje udjela upotrijebljen je iznos od 165 244 000 EUR, što odgovara kupovnoj cijeni udjela u vlasništvu FFT-a, te ga se stoga, prema mišljenju Luksemburga, ne može kritizirati. Nadalje, ne mogu se odbiti ni prihodi od udjela jer su u skladu s luksemburškim pravom izuzeti od odgovarajućih rashoda, poput rashoda od kamata. Naposljetku, budući da se naknada na udjele ostvaruje dividendom koja potječe od društava kćeri, čiji se iznos može mijenjati ovisno o rezultatima društava kćeri i njihovim potrebama za reinvestiranjem, koncept marže koja se primjenjuje na taj dotok prihoda komercijalno nema smisla.

(155)

Treće, Luksemburg tvrdi da je opravdano i isključivanje potraživanja unutar grupe iz izračuna jer su dugovanja FFT-a osigurana izričitim jamstvom u korist zajmodavaca FFT-a. S obzirom na industrijsku strategiju, gospodarske interese i rizik mogućeg stečaja za ugled društva, rizik neispunjavanja obveza FFT-a vrlo je nizak, a „slobodan” iznos od 93 710 000 EUR sasvim dovoljan za pokriće tog rizika.

(156)

Četvrto, Luksemburg prigovara Komisiji što je dovela u pitanje način na koji je izračunan koeficijent beta u svrhu određivanja premije na rizik. Prvo, ti izračuni nisu sasvim matematički te se mogu opravdati različiti rezultati. Prema tome, rezultati iz izvješća o transfernim cijenama savršeno se mogu opravdati te su solidni. Drugo, uz pretpostavku da Komisija dobije različite rezultate, ona mora svejedno ispitati dodjeljuje li se time prednost FFT-u u odnosu na poduzetnike s poslovnim nastanom u Luksemburgu. Treće, čak i u okviru alternativne procjene kojom se uspoređuje premija na rizik koja je izračunana za FFT s naknadom koja je plaćena dioničarima društava koja kotiraju na burzi, iz čega proizlazi postotak od 3,5 do 4 %, koji je znatno manji od premije na rizik od 6,05 % koja je izračunana za FFT, usporedba upućuje na to da je premiju na rizik od 6,05 % moguće u potpunosti opravdati i da u cijelosti zadovoljava zahtjeve iz članka 164. ZPD-a.

(157)

Naposljetku, Luksemburg tvrdi da, s obzirom na to da je u „Kodeksu postupanja (oporezivanje poduzetnika)” Grupe izričito potvrđeno da je praksa poreznih mišljenja u Luksemburgu u skladu sa Smjernicama OECD-a, načelo legitimnih očekivanja podrazumijeva da bi se FFT trebao moći osloniti na porezno mišljenje od 3. rujna 2012. tijekom ukupnog razdoblja njegove primjene, odnosno, tijekom pet godina.

(158)

FFT je svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka dostavio 30. listopada 2014. Te su primjedbe zaprimljene u dva različita dokumenta.

(159)

Prva cjelina primjedbi FFT-a podijeljena je na dva dijela. U prvom je dijelu izneseno zašto FFT smatra da je Komisija nepravilno primijenila Smjernice OECD-a o transfernim cijenama na PSC FFT-a. U drugom je dijelu opisano zašto odlukom o pokretanju postupka nije poštovana zahtijevana pravna norma prema kojoj je potrebno utvrditi selektivnost na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(160)

Prvo, suprotno onome što Komisija tvrdi u odluci o pokretanju postupka, FFT tvrdi da nije postigao sporazum s luksemburškom poreznom upravom o svojem fiksnom oporezivom dohotku. Sporazum se odnosio samo na metodu naknade za funkcije riznice koje je obavljao FFT. FFT od 2011. svake godine ažurira sve parametre koji se upotrebljavaju za procjenu vlastitog kapitala izloženog riziku i povrata na vlastiti kapital za potrebe izračuna ciljne dobiti. Osim toga, PSC FFT-a primjenjiv je samo u razdoblju od pet godina, pod uvjetom da se ne promijene činjenice ni okolnosti na kojima se temelji. Taj rok odgovara praksi poreznih mišljenja u drugim državama članicama.

(161)

Drugo, ništa ne sprječava poreznog savjetnika FFT-a da odabere MTMN jer ne postoji nijedan element za unutarnju usporedbu u odnosu na transakcije FFT-a koji bi se mogao upotrijebiti za primjenu metode CUP. To je zato što i. FFT ne dodjeljuje zajmove trećim osobama i što ii. društva grupe Fiat ne primaju slične zajmove od trećih osoba. FFT upućuje na točku 2.2. Smjernica OECD-a o transfernim cijenama, prema kojoj se metodom odabira uvijek nastoji pronaći najprimjerenija metoda u pojedinačnom slučaju. FFT zatim navodi točku 2.4. tih Smjernica, u skladu s kojom postoje situacije u kojima su transakcijske metode koje se temelje na dobiti primjerenije od tradicionalnih metoda koje se temelje na transakcijama.

(162)

Prema mišljenju FFT-a, da je porezni savjetnik primijenio procjenu vrijednosti obveza FFT-a prema metodi CUP za utvrđivanje transfernih cijena koje se primjenjuju na zajmove odobrene društvima grupe, FFT bi pretrpio gubitke jer ne bi vratio trošak likvidnosti koja je potrebna za pokriće financijskih potreba grupe. FFT je manje složen subjekt od drugih društava grupe, čije se marže mogu provjeriti metodom MTMN. Ta se metoda sve češće upotrebljava u analizama transfernih cijena, a Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama iz 2010. nije utvrđena nikakva hijerarhija metoda.

(163)

Nadalje, prema mišljenju FFT-a, vlastiti kapital često može biti rezultat ranijih odluka povezanih s djelatnostima društva, a da pritom nije izravno povezan s visinom vlastitog kapitala potrebnog za preuzimanje rizika povezanih s djelatnosti društva.

(164)

Naposljetku, FFT napominje da je Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama potvrđeno da utvrđivanje transfernih cijena nije egzaktna znanost. U tom pogledu, upućuje na točku 1.13. tih Smjernica, a osobito na sljedeću tvrdnju: „[v]ažno je ne izgubiti iz vida cilj postizanja razumne približne vrijednosti rezultata nepristrane transakcije na temelju pouzdanih informacija. Potrebno je podsjetiti i da utvrđivanje transfernih cijena nije egzaktna znanost te zahtijeva da porezna uprava i porezni obveznik odrede približnu vrijednost”. FFT navodi da je ipak nastojao najbolje moguće procijeniti naknadu nepristrane transakcije za svoje djelatnosti.

(165)

Treće, u pogledu primjerenosti vlastitog kapitala FFT-a, potonje društvo treba dokazati da je njegov kapital dostatan za preuzimanje rizika povezanih s njegovom djelatnosti financiranja. U Okružnici nisu iznesene nikakve posebne smjernice za određivanje primjerene visine vlastitih sredstava izloženih riziku. Zato je FFT odlučio analizirati vlastiti kapital kako bi procijenio koji je udjel tog vlastitog kapitala bio potreban za obavljanje njegovih djelatnosti i preuzimanje rizika s obzirom na Okvir Basel II. Usto, u Okružnici su uspoređena društva koja obavljaju djelatnosti međufinanciranja s neovisnim financijskim institucijama. U Okružnici je utvrđeno i da porezni obveznici koji provode transakcije financiranja unutar grupe trebaju raspolagati dostatnim vlastitim sredstvima za preuzimanje rizika financiranja povezanih s tim transakcijama. Suprotno tome, djelatnosti udjela nisu uzete u obzir u svrhu PSC-a FFT-a. Zato je bilo opravdano isključiti udjele FFT-a iz njegovih rizičnih vlastitih sredstava. Nadalje, iznos vlastitog kapitala koji je jednak ulaganju u društva kćeri FFT-a nije uzet u obzir jer su njime obuhvaćena ulaganja izvan portfelja u društva koja ostvaruju naknadu putem dividende. Međutim, dividende ne podliježu analizi transfernih cijena jer se njima ne uzima u obzir veličina obavljanih funkcija ni preuzetih rizika. Takav je odbitak jednako tako u skladu s Okvirom Basel II (61) i člankom 57. Direktive 2006/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća („CRD III”) (62).

(166)

Četvrto, u pogledu Komisijine analize postupanja prema potraživanjima unutar grupe i činjenice da u PSC FFT-a nije uzeta u obzir sva imovina ne uključujući onu koja pripada trećim osobama, FFT tvrdi da je kreditni rejting grupe već obuhvaćen u trošku njegova financiranja grupe. Budući da FFT i sva povezana društva grupe imaju jednak kreditni rejting kao Fiat S.p.A (63)., FFT nije suočen s dodatnim kreditnim rizikom kada je riječ o njegovim zajmovima koje je dodijelio povezanim društvima unutar grupe. Prema tome, kamatna stopa koju FFT zahtijeva od svojih povezanih društava unutar grupe odgovara zbroju i. troška financiranja grupe, ii. provizija na jamstvo koje su uplaćene društvu Fiat S.p.A.; iii. operativnih troškova koje snosi kako bi mogao pružiti svoje usluge drugim društvima grupe; iv). „negativnog prinosa” koji proizlazi iz činjenice da veliki iznosi koje pozajmljuje FFT moraju biti kratkoročni i po nižim kamatnim stopama kako bi odgovorio na kratkoročnu potrebu za likvidnošću grupe; i v. naknade za kapital zbog preuzetih rizika, koja je povezana s funkcijama koje FFT preuzima pri upravljanju riznicom grupe.

(167)

Peto, prema mišljenju FFT-a, bilo je opravdano upotrijebiti koeficijent od 6 % primijenjen na ponderiranu imovinu ovisno o riziku („PIR”) jer to odgovara FFT-ovom poimanju Okvira Basel II koji su lokalna regulatorna tijela, u skladu s CRD-om, prenijela na nebankovne financijske institucije u određenim državama EU-a (na primjer, u Italiji). Osim toga, budući da FFT svoju imovinu trećim osobama uglavnom izlaže putem bankovnih depozita, primijenjen je ponder rizika od 20 % u skladu sa standardiziranim pristupom iz Okvira Basel II (64). Jednako tako, u pogledu pondera rizika od 15 % koji je primijenjen na operativni rizik, FFT upućuje Komisiju na pristup osnovnog pokazatelja prema kojem je, u skladu s točkom 649. Okvira Basel II, potrebno primijeniti takav koeficijent. Usto, u okviru istog pristupa, bruto prihod odgovara neto prihodima od kamata koji je uvećan za neto prihode bez kamata, bruto prihode od svih rezervacija i operativne troškove, ali umanjen za izvanredne elemente. Budući da FFT nema prihoda bez kamata, opravdano je upućivanje na kamate na bankovne depozite, umanjene za kamate na bankovne zajmove, kao najbolja približna vrijednost operativnih rizika FFT-a. Kada je riječ o mogućoj izmjeni zakonskog okvira, FFT tvrdi da su odgovarajući kriteriji i dalje na snazi čak i u skladu s Okvirom Basel III (65) i Direktivom 2013/36/EU Europskog parlamenta i Vijeća (66) („CRD IV”) o pristupanju djelatnosti kreditnih institucija i bonitetnom nadzoru nad kreditnim institucijama i investicijskim društvima.

(168)

Šesto, u pogledu sumnji koje je Komisija izrazila o upotrijebljenom koeficijentu beta, FFT tvrdi da čak i kada bi se isključili određeni elementi usporedbe (na primjer nacionalne banke), raspon nepristrane transakcije ostao bi gotovo jednak. Budući da FFT djeluje kao financijsko društvo te se ne može poistovjetiti s bankom, FFT i [porezni savjetnik] smatraju koeficijente da su koeficijenti beta financijskih društava najprimjereniji elementi usporedbe. Usto, u Okružnici se jasno upućuje na pružatelje financijskih usluga. Na temelju toga razumno je uzeti u obzir skupinu društava koja djeluju u sektoru financijskih usluga kako bi se odredio primjeren koeficijent beta. Primjena 25. percentila raspona nepristrane transakcije u skladu je sa Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama u kojima se smatra da svi bodovi raspona nepristrane transakcije dovode do cijena/dobiti nepristrane transakcije. Osim toga, smatra se da FFT preuzima ograničene rizike jer radi isključivo za društva grupe, a djelatnosti grupe snažno su integrirane te je u interesu društva majke podupirati djelatnosti svojih društava kćeri.

(169)

Sedmo, FFT ne dijeli Komisijine sumnje u pogledu činjenice da bi povrat na vlastiti kapital od 0,87 % bio prenizak. Višak vlastitog kapitala, odnosno onoga koji nije nužan za pokrivanje rizika koji FFT preuzima u okviru svojih financijskih djelatnosti, posuđuje se drugom društvu grupe koje treba dodatno financiranje ili se upotrebljava za financiranje operativnih troškova FFT-a u okviru pružanja financijskih usluga. Naknada za taj višak vlastitog kapitala treba se prilagoditi kratkoročnom ulaganju gotovine.

(170)

FFT tvrdi da čak i da je Komisijina analiza poštovanja načela nepristrane transakcije točna, odlukom o pokretanju postupka nije nikako dokazano da je FFT stavljen u povoljniji položaj u odnosu na sve druge luksemburške porezne obveznike u sličnoj pravnoj i činjeničnoj situaciji. Odluka o pokretanju postupka ne sadržava nikakvu usporedbu položaja FFT-a s položajem drugih luksemburških poreznih obveznika, na primjer drugog 21 obveznika čije je PSC-ove ispitala Komisija.

(171)

FFT bio je ovlašten sklopiti PSC s luksemburškom poreznom upravom, kao i svaki drugi porezni obveznik koji je stvarno prisutan u Luksemburgu.

(172)

Usto, budući da je ukupna stopa poreza na dobit trgovačkih društava u Luksemburgu za FFT iznosila 28,8 % (za poslovnu godinu 2011.), dok u Italiji stopa poreza na dobit trgovačkih društava iznosi oko 33 %, veća dobit FFT-a dovela bi do većeg odbitka troškova u Italiji jer je većinu zajmova FFT odobrio društvu Fiat Finance S.p.A. Prema tome, nije jasno koju je vrstu „potpore” primila grupa u cjelini ako je FFT prijavio nižu dobit u Luksemburgu i stoga imao niže odbitke kamata u Italiji.

(173)

Druga cjelina primjedbi FFT-a počinje općenitim objašnjenjem važnosti PSC-ova. Smatra se da su oni dio općeg poreznog sustava te su prihvaćeni luksemburškim poreznim sustavom. PSC FFT-a u skladu je sa smjernicama koje su utvrđene Okružnicom te se njime ne odstupa od luksemburškog općeg poreznog sustava. Trajanje PSC-a FFT-a, koje iznosi pet godina, u skladu je sa standardnim trajanjem PSC-ova sklopljenih u drugim državama članicama.

(174)

Luksemburška pravila o transfernim cijenama, na kojima se temelji Okružnica, dio su općeg poreznog sustava, s obzirom na to da se primjenjuju među povezanim društvima unutar grupe u okviru transakcija među poduzetnicima. Luksemburškim pravilima o transfernim cijenama ne odstupa se od općeg poreznog sustava jer se njima u praksi poštuju Smjernice OECD-a o transfernim cijenama te im je cilj utvrditi dobit nepristrane transakcije.

(175)

U pogledu sumnji koje je Komisija izrazila u svojoj odluci o pokretanju postupka u pogledu odabira metode utvrđivanja transfernih cijena, FFT tvrdi da je MTMN općeprihvaćena metodologija koju je odobrio OECD te da je u skladu s luksemburškim općim poreznim sustavom. Komisija je potvrdila raširenu upotrebu MTMN-a, kao i činjenicu da njegova primjena može dovesti do poteškoća (67). Iako su smjernice u pogledu određenih specifičnih aspekata nedovoljne, Komisija smatra da ima pravo rješavati kontroverzna pitanja transfernih cijena vlastitim viđenjem načina na koji u ovom slučaju treba primijeniti MTMN. Nadalje, oporeziva dobit FFT-a u skladu je sa statutarnom dobiti, čime se dodatno potvrđuje da se upotrebom MTMN-a nije dodijelila nikakva gospodarska prednost FFT-u.

(176)

Prema mišljenju FFT-a, porezna tijela trebala bi raspolagati određenim diskrecijskim prostorom kada primjenjuju MTMN, koji, kada je riječ o utvrđivanju oporezive dobiti, nikad ne dovodi do jednog rezultata nego do niza valjanih rezultata. Prema tome, razlika između oporezivog prihoda koji je dobio FFT (i koji su prihvatila luksemburška porezna tijela) i navodnog oporezivog prihoda koji je dobila Komisija ne bi se trebala smatrati prednošću u smislu pravila o državnim potporama. Takva prednost nastaje samo ako se mjerom uvelike odstupa od standardnih pravila za utvrđivanje transfernih cijena te ako se nadilazi diskrecijski prostor porezne uprave (68). U suprotnom bi slučaju došlo do uplitanja Komisije u ovlasti države članice u području oporezivanja.

(177)

Naposljetku, FFT tvrdi da je Komisija, kada je procjenjivala postojanje prednosti, trebala uzeti u obzir ukupni učinak „na grupu”. U tom pogledu grupa Fiat nije primila nikakvu prednost jer se u Luksemburgu svako povećanje porezne osnovice nadoknađuje povećanjem poreznog odbitka u drugim europskim zemljama (posljednjih godina uglavnom u Italiji). Prema mišljenju FFT-a, taj je učinak potvrđen u nekoliko Komisijinih odluka (69).

(178)

Prema mišljenju FFT-a, referentni sustav koji je potrebno uzeti u obzir pri procjeni selektivnosti može uključivati samo društva koja podliježu pravilima o transfernim cijenama, odnosno koja posluju isključivo s trećim osobama koje su vezane tim pravilima. To je potvrđeno u Odluci Komisije o sustavu groepsrentebox  (70), u kojoj je navedeno, u pogledu djelatnosti financiranja zajmom, da se povezana poduzeća nalaze u činjeničnoj i pravnoj situaciji koja nije slična situaciji nepovezanih poduzeća. Jednako tako, kako bi dokazala selektivnost, Komisija je trebala dokazati da je FFT dobio PSC u uvjetima koji su drukčiji od uvjeta primijenjenih na druge subjekte luksemburške grupe koji obavljaju djelatnosti financiranja. Međutim, u Okružnici je objašnjeno da su PSC-ovi na raspolaganju svim društvima financijskih grupa. Stoga nema selektivnosti.

(179)

Općenito, Komisija prihvaća porezna mišljenja kao način da se poreznim obveznicima pruži pravna sigurnost i predvidivost u pogledu njihovog poreznog položaja. Porezna mišljenja koja je donijela luksemburška porezna uprava nisu diskrecijska jer se njima poštuju načela iz Okružnice u kojoj se posebno upućuje na načelo nepristrane transakcije utvrđeno u članku 9. predloška porezne konvencije OECD-a te su kojoj su navedene smjernice i pojašnjenja o minimalnim kapitalnim zahtjevima i analiza transfernih cijena koje mora poštovati luksemburško društvo koje obavlja djelatnost financiranja unutar grupe. Stoga je diskrecijski prostor luksemburške porezne uprave, pod uvjetom da postoji, ograničen smjernicama iz Okružnice. Nadalje, taj ograničeni diskrecijski prostor kojim raspolaže porezna uprava svojstven je primjeni Smjernica OECD-a o transfernim cijenama. Postojanje državne potpore ne može se temeljiti na samom tom elementu. Osim toga, FFT tvrdi da se PSC FFT-a redovito ispituje te se ne primjenjuje dulje od pet godina.

(180)

Nadalje, FFT tvrdi da Komisija nije dokazala da se primjena metode MTMN u PSC-u FFT-a razlikuje od drugih poreznih mišljenja koja su dobili poduzetnici koji se nalaze u sličnim situacijama kao FFT. Prema mišljenju FFT-a, nema nikakve sumnje u to da je slično društvo koje se nalazi u situaciji koja nalikuje njegovoj moglo zatražiti porezno mišljenje i utvrditi svoju oporezivu dobit na temelju MTMN-a. Budući da FFT i slična društva podliježu istom poreznom sustavu, nema smisla utvrđivati je li metoda utvrđivanja transfernih cijena primijenjena na FFT bila u skladu sa Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama (što je u svakom slučaju bila).

(181)

Prema mišljenju FFT-a, u odluci o pokretanju postupka prikazano je nekoliko znatnih razlika u odnosu na ranije odluke u kojima je Komisija dovela u pitanje primjenu metode utvrđivanja transfernih cijena (odnosno metodu uvećanog troška) kao porezne mjere koja je dovela do selektivne prednosti (71). U tim je odlukama sustav bio na raspolaganju samo poreznim obveznicima koji su ispunjavali određene zahtjeve, dok je odlukom o pokretanju postupka Komisija dovela u pitanje samo primjenu MTMN-a, odnosno posebno utvrđivanje oporezive dobiti u okviru postupka PSC-a koji je na raspolaganju svim luksemburškim poreznim obveznicima koji obavljaju djelatnosti financiranja s povezanim stranama.

(182)

Usto, u tim odlukama prihod utvrđen metodom uvećanog troška može znatno odstupati od statutarne dobiti, što nije slučaj FFT-a čiji je prihod, koji je utvrđen metodom MTMN, u skladu s računovodstvenim rezultatom samog društva. Jednako tako, primjena metode utvrđivanja transfernih cijena u ranijim odlukama očito nije bila u skladu sa Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama. U ovom slučaju te Smjernice nisu prekršene. Međutim, za razliku od napomena u odlukama o koordinacijskim centrima, ni Smjernice OECD-a o transfernim cijenama ne sadržavaju jasne upute u području utvrđivanja transfernih cijena za određene djelatnosti koje obavlja FFT (kao što su djelatnosti financiranja i riznice).

(183)

Osim toga, FFT tvrdi da Komisija nije uzela u obzir ni činjenicu da se PSC FFT-a temeljio na ekonomskoj studiji u skladu sa Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama, što, međutim, dokazuje da utvrđivanje dobiti nije bilo proizvoljno i da luksemburška porezna tijela nisu izvršavala nikakvu diskrecijsku ovlast.

(184)

Dopisom od 5. siječnja 2015. Luksemburg je naveo da se u potpunosti slaže s primjedbama Fiata.

(185)

U skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a, svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku koja narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.

(186)

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, kvalifikacija državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a zahtijeva prethodno ispunjenje svih uvjeta predviđenih tom odredbom (72). Stoga je jasno da, kako bi se neka mjera mogla smatrati državnom potporom u smislu te odredbe, prvo, mora podrazumijevati državnu intervenciju ili državna sredstva, drugo, ta intervencija mora utjecati na trgovinu među državama članicama, treće, njome se mora poduzetniku dodijeliti selektivna prednost i četvrto, njome se mora narušavati tržišno natjecanje ili prijetiti da će narušiti tržišno natjecanje (73).

(187)

U pogledu prvog uvjeta za postojanje potpore, osporavano porezno mišljenje izdala je Uprava za izravne doprinose (Administration des contributions directes) koja je dio porezne uprave Velikog Vojvodstva Luksemburga. U tom poreznom mišljenju luksemburška porezna uprava prihvatila je metodu pripisivanja dobiti FFT-u unutar grupe Fiat, koju je predložio porezni savjetnik te grupe, koja obvezuje luksemburšku poreznu upravu tijekom razdoblja od pet godina i na temelju koje FFT svake godine izračunava iznos poreza na dobit trgovačkih društava koji mora platiti Luksemburgu. Stoga se osporavano porezno mišljenje može pripisati Luksemburgu.

(188)

U pogledu financiranja mjere državnim sredstvima, prema ustaljenoj sudskoj praksi Suda, mjera kojom javna tijela određenim poduzetnicima odobravaju izuzeće od oporezivanja kojim se, iako ono ne obuhvaća pozitivan prijenos državnih sredstava, korisnike stavlja u povoljniji financijski položaj u odnosu na druge porezne obveznike, predstavlja državnu potporu (74). Komisija će u odjeljku 7.2. dokazati da osporavano porezno mišljenje dovodi do smanjenja poreza koji FFT duguje Luksemburgu tako što se njime odstupa od poreza koji bi FFT u suprotnom slučaju bio dužan platiti na temelju općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava u Luksemburgu. Prema tome, potrebno je smatrati da osporavano porezno mišljenje dovodi do gubitka državnih sredstava s obzirom na to da iz svakog smanjenja poreza koji duguje FFT proizlazi gubitak poreznih prihoda kojima bi Luksemburg mogao raspolagati bez tog smanjenja.

(189)

U pogledu drugog uvjeta za postojanje državne potpore, FFT pripada grupi Fiat, koja je subjekt prisutan na svjetskoj razini koji svoje djelatnosti obavlja u svim državama članicama Unije, tako da svaka potpora u njegovu korist može utjecati na trgovinu unutar Unije. Nadalje, smatra se da mjera koju je odobrila država narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje ako bi mogla poboljšati konkurentan položaj primatelja u odnosu na ostale poduzetnike s kojima se natječe (75). Budući da je na temelju osporavanog poreznog mišljenja FFT oslobođen poreznog duga koji bi inače bio obvezan platiti na temelju luksemburškog općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava, to porezno mišljenje narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje jer jača financijski položaj FFT-a i grupe Fiat, tako da je u ovom slučaju ispunjen i četvrti uvjet za postojanje državne potpore.

(190)

U pogledu trećeg uvjeta za postojanje potpore, Komisija će u odjeljku 7.2. objasniti zašto smatra da je osporavanim poreznim mišljenjem dodijeljena selektivna prednost FFT-u, s obzirom na to da se njime dovodi do smanjenja poreza koji zainteresirana strana duguje Luksemburgu tako što se odstupa od poreza koji bi FFT morao platiti na temelju uobičajenog sustava poreza na dobit trgovačkih društava i stoga ispunjuje sve uvjete za postojanje potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(191)

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, „člankom 107. stavkom 1. UFEU-a propisano je da je potrebno utvrditi stavlja li se nacionalnom mjerom u danom pravnom sustavu ‚određene poduzetnike ili proizvodnje određene robe’ u povoljniji položaj u odnosu na druge koji se s obzirom na cilj navedenoga sustava nalaze u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. U slučaju potvrdnog odgovora, predmetna mjera ispunjava uvjet selektivnosti” (76).

(192)

U predmetima koji se odnose na oporezivanje Sud je osmislio analizu u tri faze kako bi utvrdio je li određena porezna mjera selektivna (77). Najprije je potrebno utvrditi zajednički ili uobičajeni porezni sustav primjenjiv u državi članici, tzv. „referentni sustav”. U drugoj je fazi potrebno utvrditi odstupa li se predmetnom poreznom mjerom od tog sustava jer se njome uvode razlike između gospodarskih subjekata koji se s obzirom na ciljeve svojstvene tom sustavu nalaze u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Ako se mjerom odstupa od referentnog sustava, u trećoj je fazi potrebno utvrditi je li ta mjera opravdana prirodom ili općom strukturom referentnog sustava. Porezna mjera kojom se odstupa od primjene referentnog sustava može se opravdati ako predmetna država članica uspije dokazati da ta mjera proizlazi izravno iz temeljnih ili vodećih načela njezina poreznog sustava (78). U tom slučaju porezna mjera nije selektivna. Teret dokazivanja tijekom te treće faze snosi država članica.

(193)

Općenito, za potrebe analize selektivnosti mjere potpore, referentni se sustav sastoji od dosljednog skupa pravila koja se na temelju objektivnih kriterija primjenjuju na sve poduzetnike iz njegova područja primjene koje je utvrđeno njegovim ciljem.

(194)

U ovom slučaju Komisija smatra da je referentni sustav opći sustav poreza na dobit trgovačkih društava u Luksemburgu, čiji je cilj oporezivanje dobiti svih društava koja su obveznici poreza u Luksemburgu (79). Luksemburški sustav poreza na dobit trgovačkih društava primjenjuje se na nacionalna društva i inozemna društva rezidentna u Luksemburgu, uključujući luksemburške podružnice inozemnih društava. U Luksemburgu se društvo smatra rezidentnim ako se njegovo registrirano sjedište ili središnja uprava nalazi u Luksemburgu. Nacionalna i inozemna društva rezidentna u Luksemburgu dužna su plaćati porez na dobit koju ostvaruju na svjetskoj razini, osim kada se primjenjuje sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja. Nerezidentna društva podliježu plaćanju poreza na dobit samo na određene vrste posebnih prihoda luksemburškog podrijetla (80). Plaćaju porez na ostvarenu dobit, umanjenu za porezno priznate rashode i gubitke koji se mogu neograničeno prenositi.

(195)

U Luksemburgu se na trgovačka društva primjenjuje porez na dobit („porez na dobit trgovačkih društava” odnosno „PDTD”), čija stopa iznosi 21 %, te, za društva sa sjedištem u gradu Luxembourgu, općinski porez na dobit trgovačkih društava („općinski trgovački porez”), čija stopa iznosi 6,75 %. Osim toga, na PDTD od 21 % primjenjuje se uvećanje od 5 % kako bi se financirao fond za zapošljavanje (81). Od 1. siječnja 2011. ukupna kumulativna stopa oporezivanja prihoda trgovačkih društava u Luksemburgu prema tome iznosi 28,80 % (82)  (83).

(196)

Izračun oporezive dobiti radi primjene luksemburškog poreza na dobit trgovačkih društava temelji se u načelu na poslovnim računima poreznog obveznika, što podliježe usklađivanjima propisanima luksemburškim poreznim zakonodavstvom, koja su uglavnom povezana s izuzećima od oporezivanja dividendi/dobitaka, s reintegracijom rashoda koji nisu porezno priznati (84), s ispravcima poreznog rezultata transakcija koje se ne provode u uvjetima nepristrane transakcije te s primjenom različitih pravila o amortizaciji na računovodstvenoj i na poreznoj razini.

(197)

Dok je izračun oporezive dobiti neovisnih društava koja nisu integrirana/nacionalna i koja provode transakcije na tržištu relativno jednostavan jer se temelji na razlici između prihoda i rashoda na konkurentnom tržištu, izračun oporezive dobiti u slučaju porezno integriranih društava grupe, kao što je FFT, iziskuje upotrebu neizravnih podataka. Neovisna neintegrirana društva mogu na temelju svoje računovodstvene dobiti utvrditi osnovicu poreza na dobit trgovačkih društava s obzirom na to da ta dobit odražava cijene koje diktira tržište za stečena ulazna sredstva te proizvode i usluge koje društvo prodaje. Suprotno tome, integrirano društvo koje provodi transakcije s društvima koja pripadaju istoj grupi kao i to integrirano društvo mora procijeniti cijene primijenjene na te transakcije unutar grupe kako bi utvrdilo svoju oporezivu dobit u porezne svrhe, a tu procjenu provodi isto društvo koje nadzire grupu umjesto da je diktira tržište.

(198)

Međutim, ta razlika u području izračuna oporezive dobiti među neintegriranim društvima, odnosno društvima koja ne pripadaju grupi i stoga se smatraju „neovisnima”, te integriranim društvima, odnosno društvima koja pripadaju grupi, nikako ne utječe na cilj luksemburškog sustava poreza na dobit trgovačkih društava, a to je oporezivanje dobiti svih društava rezidentnih u Luksemburgu, neovisno o tome jesu li integrirana ili neintegrirana. PDTD odnosi se na subjekte prisutne u Luksemburgu koji podliježu porezu na dobit trgovačkih društava i uključuje „svaki gospodarski subjekt koji može izravno podlijegati porezu na dobit trgovačkih društava”. Ni oblik poduzetnika ni njegova struktura (grupa poduzetnika ili neovisni poduzetnik) ne predstavljaju odlučujući kriterij za oporezivanje dobiti trgovačkih društava u Luksemburgu. Nadalje, čak i ako se može smatrati da se odluke o financiranju donose u višem interesu cijele grupe, luksemburški porez na dobit trgovačkih društava naplaćuje se pojedinačnim subjektima, a ne grupama, te se osporavano porezno mišljenje odnosi isključivo na oporezivu dobit FFT-a tako da se svako smanjenje poreznih prihoda temelji pojedinačno na rezultatima tog društva. Iako je točno da su poreznim zakonodavstvom predviđene posebne odredbe primjenjive na grupe (na primjer, sustav porezne integracije (85)) cilj je tih odredbi uspostaviti jednakopravni položaj između neintegriranih društava i gospodarskih subjekata strukturiranih u grupe, a ne staviti grupe u povoljniji položaj (86).

(199)

Prema tome, činjenica da se oporeziva dobit nužno drukčije izračunava za integrirana i neintegrirana društva nije uopće važna za utvrđivanje referentnog sustava u svrhu analize selektivnosti u ovom slučaju. S obzirom na to da se na temelju luksemburškog sustava poreza na dobit trgovačkih društava, dobit svih društava rezidentnih u Luksemburgu oporezuje na isti način, bez ikakve razlike između integriranih i neintegriranih društava, potrebno je smatrati da se te dvije vrste društava nalaze u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom na svojstven cilj tog sustava (87). Naime, budući da je cilj osporavanog poreznog mišljenja utvrditi oporezivu dobit FFT-a radi naplate poreza na dobit trgovačkih društava na temelju luksemburškog općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava, taj je sustav referentan te se na temelju njega treba ispitati porezno mišljenje kako bi se utvrdilo je li FFT imao selektivnu prednost.

(200)

Naposljetku, kao odgovor na razne argumente koje je FFT iznio u prilog tvrdnjama da društva grupe i neovisna društva nisu obuhvaćena istim referentnim sustavom, Komisija napominje sljedeće.

(201)

Prema mišljenju FFT-a, referentni sustav koji je potrebno uzeti u obzir pri ocjeni selektivnosti osporavanog poreznog mišljenja treba obuhvaćati samo poduzetnike koji podliježu pravilima o transfernim cijenama, odnosno koji posluju isključivo s povezanim poduzetnicima (88), tako da, kako bi dokazala selektivnost te mjere, Komisija treba dokazati da je FFT dobio porezno mišljenje u uvjetima koji se razlikuju od uvjeta primijenjenih na druge subjekte grupe koji posluju u Luksemburgu i obavljaju djelatnosti financiranja (89). FFT smatra da je to tumačenje potvrđeno odlukama Komisije o sustavu Groepsrentebox i poreznom sustavu kamata za grupe u Mađarskoj  (90).

(202)

Komisija najprije podsjeća da nije vezana svojom praksom odlučivanja. Svaku potencijalnu mjeru potpore potrebno je pojedinačno ocijeniti s obzirom na objektivne kriterije navedene u članku 107. stavku 1. UFEU-a tako da, čak i ako se utvrdi postojanje suprotne prakse odlučivanja, potonja praksa ne može utjecati na valjanost zaključaka ove Odluke (91).

(203)

U svakom slučaju, suprotno tvrdnjama FFT-a, nijednom se od tih odluka ne potvrđuje da se, kada porezna mjera pogoduje integriranom društvu, referentni sustav nužno mora ograničiti na tu vrstu društava. Osim toga, u oba slučaja cilj porezne mjere na koju se odnosi odluka Komisije nije sličan cilju mjere koja se ocjenjuje u ovom slučaju te se stoga zaključci koji se mogu izvesti iz tih odluka stoga ne primjenjuju na ovaj predmet.

(204)

Sustav Groepsrentebox uspostavila su nizozemska tijela kako bi se smanjila razlika u poreznom tretmanu između financiranja stjecanjem udjela i financiranja zajmom u kontekstu grupe te kako bi se stoga smanjila arbitraža između tih dvaju načina financiranja unutar grupe (92). U svojoj konačnoj odluci Komisija je napomenula da, s obzirom na cilj mjere da se smanji razlika u poreznom tretmanu između financiranja stjecanjem udjela i financiranja zajmom na razini grupe te da se stoga smanji arbitraža između tih dvaju načina financiranja unutar grupe, „arbitraža između financiranja stjecanjem udjela i financiranja zajmom moguća je samo u okviru grupe [i nije moguća za neovisne poduzetnike]” (93). S obzirom na to razmatranje i s obzirom na cilj sustava da se „smanje čimbenici kojima se potiče arbitraža između financiranja dokapitalizacijom i financiranja zajmom te da se osigura porezna neutralnost” (94), Komisija je smatrala da referentni sustav u tom predmetu uključuje samo poduzetnike koji podliježu porezu na dobit trgovačkih društava koja sudjeluju u odnosima unutar grupe (95).

(205)

Cilj je osporavanog poreznog mišljenja utvrditi poreznu osnovicu FFT-a na temelju koje se izračunava porez koji to društvo duguje u skladu s luksemburškim porezom na dobit trgovačkih društava. Prvo, dok se cilj kojim se opravdava Odluka Groepsrentebox može smatrati valjanim isključivo u kontekstu grupe (zbog činjenice da u slučaju neovisnih društava nema poteškoća s arbitražom između različitih oblika financiranja), utvrđivanje porezne osnovice radi izračuna poreza koji se duguje svake godine na temelju poreza na dobit trgovačkih društava odnosi se jednako i na subjekte koji pripadaju grupi i na neovisna društva.

(206)

Drugo, FFT obavlja funkciju financijskog društva i pruža usluge samo drugim društvima grupe Fiat. Međutim, transakcije koje provodi mogu se provoditi i izvan konteksta grupe. U Okružnici se ta vrsta financijskih transakcija unutar grupe uspoređuje s transakcijama koje provode neovisne financijske institucije (96) te se zahtijeva da naknada tih financijskih usluga bude u skladu s iznosom pozajmljenog novca ili sa stvarnom vrijednošću upravljane imovine, odnosno u skladu s naknadom koju bi zahtijevala neovisna financijska institucija. U Okružnici je stoga potvrđeno da se transakcije, čak i ako su provedene u kontekstu grupe, mogu izravno usporediti s uobičajenim transakcijama provedenima na tržištu.

(207)

Ta svojstva ovog predmeta dodatno potvrđuju da se razmatranje Komisije u Odluci Groepsrentebox, odnosno razmatranje da se u pogledu djelatnosti financiranja zajmom povezana društva ne nalaze u pravnoj i činjeničnoj situaciji koja je slična situaciji nepovezanih društava, ne može poistovjetiti sa situacijama u kojima je cilj poreznog mišljenja utvrđivanje porezne osnovice radi naplate poreza na dobit trgovačkih društava. Tvrdnja u Okružnici u pogledu sličnosti transakcija odražava načela na kojima se temelji načelo nepristrane transakcije, a prema kojima se komercijalni i financijski odnosi među povezanim društvima ne smiju razlikovati od odnosa ugovorenih među neovisnim poduzetnicima (97). Cilj je pravila o transfernim cijenama upravo usporediti transakcije među povezanim društvima iste grupe s transakcijama među neovisnim društvima i ispraviti bilo kakvog odstupanja. S obzirom na sve te elemente, FFT se pogrešno oslanja na Odluku Groepsrentebox kako bi potkrijepio svoju argumentaciju.

(208)

Isti zaključak vrijedi i za Odluku o poreznom sustavu kamata za grupe u Mađarskoj, na koju se jednako tako oslanja FFT. Ta se odluka odnosila na sustav čiji je cilj bilo smanjenje arbitraže (u odnosima među mađarskim društvima) usklađivanjem oporezivanja kamata unutar grupe s oporezivanjem dividendi unutar grupe, čime se s tehničkog gledišta jača neutralnost poreznog sustava (98). Cilj smanjenja arbitraže, koji je Komisija u to vrijeme smatrala svojstvenim odnosima unutar grupe, razlikuje se od cilja mjere u ovom slučaju, koji se odnosi na utvrđivanje porezne osnovice FFT-a na koju se primjenjuje porez na dobit trgovačkih društava u Luksemburgu. Potonjim se ciljem FFT kao subjekt grupe ne razlikuje od bilo kojeg drugog (neovisnog) subjekta koji se obraća luksemburškim poreznim tijelima radi utvrđivanja njegove porezne osnovice. Točno je da je u slučaju FFT-a utvrđivanje porezne osnovice složenije jer se njime pretpostavlja primjena pravila o transfernim cijenama i načela nepristrane transakcije, dok u slučaju neovisnog društva oporezivi prihod u načelu odgovara računovodstvenom prihodu, što podliježe mogućim usklađivanjima koja su propisana poreznim zakonodavstvom. Međutim, cilj je zakonodavstva koje se odnosi na oporezivanje društava, kao i poreznih mišljenja, oporezivanje dobiti društava koja podliježu oporezivanju u Luksemburgu, koje se primjenjuje bez obzira na to je li porezni obveznik dio grupe.

(209)

Komisija iz toga zaključuje da je referentni sustav s obzirom na koji je potrebno ispitati osporavano porezno mišljenje luksemburški opći sustav poreza na dobit trgovačkih društava koji se sastoji od pravila o porezu na dobit trgovačkih društava (PDTD) u Luksemburgu koja su opisana u uvodnim izjavama od 193. do 208. Konkretno, taj se referentni sustav sastoji od dosljednog skupa pravila koja se primjenjuju na temelju objektivnih kriterija za oporezivanje dobiti neovisnih društava čija se oporeziva dobit obično podudara s računovodstvenom dobiti (podložno usklađivanjima koja su propisana poreznim zakonodavstvom), kao i društava grupe koja primjenjuju transferne cijene za raspodjelu dobiti. S obzirom na svojstven cilj tog sustava, potrebno je smatrati da se te dvije vrste društava, integrirana i neintegrirana društva, nalaze u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

(210)

Luksemburg smatra da bi referentni sustav trebao uključivati samo društva grupe koja podliježu članku 164. stavku 3. ZPD-a (99)., dok se čini da FFT ide korak dalje smatrajući da bi se referentni sustav trebao temeljiti Okružnici i uključivati samo društva grupe koja obavljaju djelatnosti financiranja (100). U skladu s tim stajalištima, kako bi se mogla zaključiti selektivnost mjere, treba dokazati da je FFT stavljen u položaj koji se razlikuje od položaja drugih subjekata grupe koji obavljaju djelatnosti financiranja, a koji se nalaze u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji kao FFT s obzirom na ciljeve članka 164. stavka 3. ZPD-a i/ili Okružnice. Prema tome, Komisija je trebala usporediti osporavano porezno mišljenje s prethodnim sporazumom o cijenama ostalog 21 poreznog obveznika o kojima je obaviještena (vidi uvodnu izjavu 8.) (101). Prema mišljenju Luksemburga i FFT-a, s obzirom na to da je položaj u koji je stavljen FFT u skladu s člankom 164. stavkom 3. ZPD-a, s Okružnicom i s upravnom praksom u predmetnom području, poreznim mišljenjem nije dodijeljena nikakva selektivna prednost.

(211)

Komisija odbacuje to obrazloženje.

(212)

Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 198., cilj je luksemburškog sustava poreza na dobit trgovačkih društava oporezivanje dobiti svih društava pod njegovom poreznom nadležnošću, neovisno o tome je li riječ o integriranim ili neintegriranim društvima. Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 194., luksemburškim porezom na dobit trgovačkih društava oporezuje se dobit koju na svjetskoj razini ostvaruju nacionalna i inozemna društva rezidentna u Luksemburgu (osim kada se primjenjuje sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja), uključujući luksemburške podružnice inozemnih društava, dok se nerezidentna društva oporezuju samo na temelju određenih vrsta posebnih prihoda luksemburškog podrijetla.

(213)

Ako se smatra, kao što smatraju Luksemburg i FFT, da referentni sustav uključuje samo društva grupe jer samo potonja društva moraju određivati cijene u skladu s načelom nepristrane transakcije kako bi se utvrdila njihova porezna osnovica, time se stvara umjetna razlika među društvima na temelju njihove strukture u svrhu utvrđivanja njihove oporezive dobiti, a tu razliku luksemburški opći sustav poreza na dobit trgovačkih društava ne priznaje pri oporezivanju dobiti društava koja su pod njegovom poreznom nadležnošću.

(214)

Jednako tako, FFT-ovo razlikovanje grupa od neovisnih društava na temelju djelatnosti koje obavlja predmetni subjekt grupe, uz tvrdnju da referentni sustav uključuje samo društva koja primjenjuju Okružnicu, nije u skladu s ciljem luksemburškog sustava poreza na dobit trgovačkih društava. Iako je točno da se djelatnosti FFT-a odnose gotovo isključivo na transakcije unutar grupe (102), financijske transakcije koje provodi mogle bi i izvan grupe provoditi neovisne financijske institucije, kao što je navedeno u Okružnici. Stoga je radi naplate luksemburškog poreza na dobit trgovačkih društava potrebno usporediti FFT s bilo kojom drugom vrstom društva, integriranog ili neintegriranog, koje obavlja gospodarske djelatnosti, s obzirom na to da, na temelju luksemburškog zakonodavstva koje se odnosi na oporezivanje društava, dobit neovisnih financijskih institucija podliježe istim pravilima o oporezivanju društava kao i dobit koja se ostvaruje transakcijama unutar grupe, a izračunava na temelju načela nepristrane transakcije. Prema tome, Komisija odbacuje argument FFT-a prema kojem referentni sustav treba uključivati samo društva grupe koja provode financijske transakcije grupe.

(215)

Prema tome, Komisija zaključuje da je u ovom slučaju referentni sustav s obzirom na koji je potrebno ispitati porezno mišljenje luksemburški opći sustav poreza na dobit trgovačkih društava opisan u uvodnim izjavama od 193. do 208., bez obzira na to oporezuje li se porezom na dobit trgovačkih društava dobit društava grupe ili neovisnih društava te bez obzira na djelatnosti koje ta društva obavljaju.

(216)

Budući da se luksemburški opći sustav poreza na dobit trgovačkih društava smatra referentnim sustavom s obzirom na koji treba ispitati porezno mišljenje, potrebno je utvrditi odstupa li se tim poreznim mišljenjem od referentnog sustava koji dovodi do nejednakog postupanja među društvima koja se nalaze u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

(217)

U pogledu te druge faze analize selektivnosti, utvrđivanje odstupa li se poreznom mjerom od referentnog sustava općenito će biti popraćeno utvrđivanjem prednosti dodijeljene korisniku tom mjerom. Naime, ako neka porezna mjera dovodi do neopravdanog smanjenja poreza koji duguje korisnik, koji bi, da ta mjera ne postoji, trebao platiti veći porez na temelju referentnog sustava, to smanjenje predstavlja prednost dodijeljenu poreznom mjerom i odstupanje od referentnog sustava.

(218)

Prema mišljenju Suda, u slučaju pojedinačne mjere potpore, za razliku od sustava,„utvrđivanje ekonomske prednosti omogućuje, načelno, pretpostavku da je selektivna” (103). U ovom je slučaju pojedinačna mjera potpore čiji je korisnik FFT osporavano porezno mišljenje, kojim je odobrena metodologija izračuna oporezive dobiti zainteresirane strane u Luksemburgu za funkcije koje obavlja unutar grupe Fiat, a zatim se ta dobit oporezuje na temelju luksemburškog općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava.

(219)

U načelu je svrha poreznog mišljenja unaprijed odrediti primjenu općeg poreznog sustava u konkretnom slučaju, uzimajući u obzir niz činjenica i okolnosti svojstvenih tom slučaju, za određeno razdoblje, i to pod uvjetom da se te činjenice i okolnosti bitno ne izmijene tijekom primjene tog poreznog mišljenja. Smatra se da se poreznim mišljenjem koje se temelji na metodi procjene kojom se neopravdano odstupa od rezultata uobičajene primjene općeg poreznog sustava njegovom korisniku dodjeljuje selektivna prednost s obzirom na to da se tim selektivnim postupanjem dovodi do smanjenja poreznog duga navedenog korisnika u predmetnoj državi članici u odnosu na društva koja se nalaze u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji.

(220)

U smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, prednost je svaka gospodarska korist koju poduzetnik ne bi ostvario u uobičajenima tržišnim uvjetima, odnosno bez intervencije države (104). Prednost stoga postoji kad god se financijska situacija poduzetnika poboljša kao rezultat intervencije države (105). Takvo se poboljšanje dokazuje usporedbom financijske situacije poduzetnika koja proizlazi iz osporavane mjere i financijske situacije tog istog poduzetnika bez predmetne mjere (106). Prednost se može sastojati od dodjele pozitivnih gospodarskih prednosti te od smanjenja troškova koji inače terete proračun poduzetnika (107).

(221)

Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 52. i sljedećima, Luksemburg je donošenjem poreznog mišljenja prihvatio metodu utvrđivanja oporezive dobiti FFT-a u Luksemburgu koju je predložio porezni savjetnik tog društva u svojem izvješću o transfernim cijenama i koja je omogućila FFT-u da izračuna porez na dobit trgovačkih društava koji godišnje mora platiti Luksemburgu tijekom cijelog trajanja primjene tog poreznog mišljenja. Konkretno, u izvješću o transfernim cijenama koje je potvrđeno osporavanim poreznim mišljenjem utvrđena je, u nedostatku transakcija koje diktira tržište kao što bi bilo u slučaju neintegriranog neovisnog društva, dobit koju je potrebno dodijeliti tom društvu grupe Fiat, a koja se odražava u utvrđivanju cijena transakcija koje to društvo zaključuje s drugim društvima grupe.

(222)

Sud je već presudio da se smanjenjem porezne osnovice, koje proizlazi iz porezne mjere kojom se poreznom obvezniku omogućuje da u okviru transakcija unutar grupe primijeni transferne cijene koje nisu slične cijenama koje bi neovisni poduzetnici koji pregovaraju u sličnim uvjetima u skladu s načelom nepristrane transakcije primjenjivali u uvjetima slobodnog tržišnog natjecanja, dodjeljuje selektivna prednost tom poreznom obvezniku jer je porez koji mora platiti na temelju općeg poreznog sustava manji od onog koji moraju platiti neovisna društva koja svoju poreznu osnovicu računaju na temelju računovodstvene dobiti (108).

(223)

U presudi koju je donio o poreznom sustavu koji Belgija primjenjuje na koordinacijske centre (109), Sud je ispitao tužbu protiv Odluke Komisije kojom je zaključeno da se načinom utvrđivanja oporezivih prihoda koji je predviđen tim sustavom dodjeljuje selektivna prednost tim centrima (110). U skladu s tim sustavom, oporeziva dobit utvrđena je na paušalni iznos koji odgovara postotku ukupnog iznosa rashoda i troškova poslovanja iz kojih su isključeni troškovi osoblja i financijski rashodi. Prema mišljenju Suda, „da bi se ispitalo dodjeljuje li se utvrđivanjem oporezivih prihoda, koje je predviđeno u sustavu koordinacijskih centara, prednost potonjima, potrebno je, kao što smatra Komisija u točki 95. pobijane odluke, navedeni sustav usporediti sa sustavom općeg prava koji se temelji na razlici između prihoda i rashoda poduzetnika koji svoje djelatnosti obavlja u uvjetima slobodnog tržišnog natjecanja”. Sud je naveo i da se „isključivanjem [troškova osoblja i financijskih rashoda] iz troškova koji služe za utvrđivanje oporezivih prihoda navedenih centara ne omogućuje dobivanje transfernih cijena koje su slične cijenama koje bi se primjenjivale u uvjetima slobodnog tržišnog natjecanja”, čime se, prema mišljenju Suda, „[dodjeljuje] gospodarska prednost navedenim centrima” (111).

(224)

Prema tome, Sud je potvrdio da se poreznom mjerom kojom se društvo koje je dio grupe navodi da obračunava transferne cijene koje ne odražavaju cijene koje bi se obračunavale u uvjetima slobodnog tržišnoga natjecanja, odnosno cijene koje dogovaraju neovisni poduzetnici u sličnim okolnostima na temelju načela nepristrane transakcije, dodjeljuje prednost tom društvu jer se njome dovodi do smanjenja porezne osnovice, a time i dospjelog poreza u skladu s općim sustavom poreza na dobit trgovačkih društava.

(225)

Načelo prema kojem bi se za transakcije među društvima iste grupe trebala plaćati naknada kao da su ih ugovorila neovisna društva koja pregovaraju u sličnim okolnostima u uvjetima nepristrane transakcije općenito se naziva „načelo nepristrane transakcije”. U svojoj presudi koja se odnosi na belgijske koordinacijske centre Sud je odobrio načelo nepristrane transakcije kao referentni kriterij za utvrđivanje ostvaruje li društvo grupe prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a zbog porezne mjere kojom se utvrđuju njegove transferne cijene te, a stoga i njegova porezna osnovica.

(226)

Cilj je načela nepristrane transakcije osigurati da se transakcije među društvima iste grupe porezno tretiraju s obzirom na iznos dobiti koja bi bila ostvarena da su iste transakcije zaključene među neovisnim društvima jer bi se inače s društvima grupe postupalo povlašteno u skladu s općim sustavom poreza na dobit trgovačkih društava u pogledu izračuna njihove oporezive dobiti, za razliku od neovisnih društava, što bi dovelo do nejednakog postupanja u odnosu na društva koja se nalaze u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji s obzirom na cilj takvog sustava, koji je oporezivati dobit svih društava koja su obuhvaćena njegovom poreznom jurisdikcijom.

(227)

Prema tome, kako bi ocijenila je li Luksemburg FFT-u dodijelio selektivnu prednost, Komisija mora provjeriti razlikuje li se metoda koju je luksemburška porezna uprava odobrila osporavanim poreznim mišljenjem za utvrđivanje oporezive dobiti FFT-a u Luksemburgu od metode kojom se dobiva pouzdana približna vrijednost poslovnog rezultata temeljenog na tržištu i odstupa li se stoga od načela nepristrane transakcije. Ako je metoda koju je Luksemburg odobrio osporavanim poreznim mišljenjem dovela do smanjenja poreznog duga FFT-a u skladu s luksemburškim općim sustavom poreza na dobit trgovačkih društava u odnosu na neintegrirana društva čiju oporezivu dobit određuje tržište, smatra se da je tim poreznim mišljenjem FFT-u dodijeljena selektivna prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(228)

Stoga je načelo nepristrane transakcije nužno sastavni dio ocjene poreznih mjera dodijeljenih društvima grupe koju Komisija provodi na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a, neovisno o tome je li država članica uključila to načelo u svoj nacionalni pravni sustav. Primjenjuje se kako bi se za potrebe izračuna poreza na dobit trgovačkih društava utvrdilo je li oporeziva dobit društva koje je dio grupe izračunana primjenom metode koja je slična tržišnim uvjetima, tako da to društvo ne ostvaruje povlašteni tretman, u skladu s općim sustavom poreza na dobit trgovačkih društava, u odnosu na tretman namijenjen neintegriranim društvima čija se oporeziva dobit utvrđuje na temelju tržišta. Stoga, kako se izbjegla svaka nedoumica, Komisija u okviru ocjene državnih potpora ne primjenjuje načelo nepristrane transakcije koje proizlazi iz članka 9. predloška porezne konvencije OECD-a, koja predstavlja neobvezujući instrument. Riječ je o općem načelu jednakog postupanja u području oporezivanja koje proizlazi iz primjene članka 107. stavka 1. UFEU-a, kojim su obvezane države članice i čije područje primjene ne isključuje nacionalna porezna pravila (112).

(229)

Prema tome, kao odgovor na argument Luksemburga prema kojem Komisija takvom ocjenom zamjenjuje nacionalna porezna tijela u pogledu tumačenja luksemburškog prava (113), Komisija podsjeća na to da ona ne ispituje poštuje li se osporavanim poreznim mišljenjem načelo nepristrane transakcije kako je utvrđeno u članku 164. stavku 3. ZPD-a ili u Okružnici, nego nastoji utvrditi je li luksemburška porezna uprava dodijelila selektivnu prednost FFT-u u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a donošenjem poreznog mišljenja kojim je odobrena raspodjela dobiti koja se razlikuje od iznosa dobiti koja bi se oporezivala u skladu s luksemburškim općim sustavom poreza na dobit trgovačkih društava kada bi iste transakcije provodila neovisna društva koja pregovaraju u sličnim okolnostima poštujući načelo nepristrane transakcije.

(230)

Naposljetku, kao odgovor na argument Luksemburga i FFT-a, prema kojem bi Komisijina ocjena sporazuma o transfernim cijenama odobrenog osporavanim poreznim mišljenjem nužno morala biti ograničena, s obzirom na to da utvrđivanje transfernih cijena nije egzaktna znanost, Komisija podsjeća da se element „približne vrijednosti” transfernih cijena mora razmatrati uzimajući u obzir taj cilj. Iako je u točki 1.13. Smjernica OECD-a o transfernim cijenama stvarno potvrđeno da transferne cijene nisu egzaktna znanost, u istoj je točki pojašnjeno da, prvo, „važno je ne izgubiti iz vida cilj postizanja razumne približne vrijednosti rezultata nepristrane transakcije na temelju pouzdanih informacija”. Cilj je Smjernica OECD-a o transfernim cijenama poreznim upravama i multinacionalnim poduzetnicima odrediti najprimjerenije metode radi procjene cijena nepristrane transakcije za prekogranične transakcije koje su povezana poduzeća provela u porezne svrhe. Taj se cilj ne može postići ako se činjenica da se transferne cijene utvrđuju približno može iskoristiti kako bi se zanemario konsenzus o primjerenim metodama određivanja transfernih cijena koji je postignut tim Smjernicama. Stoga nije moguće pozvati se na činjenicu da je načelo nepristrane transakcije približno kako bi se opravdala analiza transfernih cijena koja nije metodološki dosljedna ili se temelji na neprimjerenom odabiru sličnih elemenata.

(231)

Zaključno, iako je moguće dokazati da se metoda koju je luksemburška porezna uprava odobrila osporavanim poreznim mišljenjem radi utvrđivanja oporezive dobiti FFT-a u Luksemburgu razlikuje od metode kojom se dobiva pouzdana približna vrijednost poslovnog rezultata temeljenog na tržištu i stoga od načela nepristrane transakcije, smatra se da je tim poreznim mišljenjem dodijeljena selektivna prednost FFT-u u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, ako se njime dovodi do smanjenja poreznog duga FFT-a u skladu s luksemburškim općim sustavom poreza na dobit trgovačkih društava u odnosu na neintegrirana društva čija se porezna osnovica određuje prema dobiti koju ostvaruju u tržišnim uvjetima.

(232)

Prva sumnja koju je Komisija izrazila u odluci o pokretanju postupka odnosila se na činjenicu da se činilo da je porezna osnovica FFT-a odobrena osporavanim poreznim mišljenjem predstavljala fiksni raspon. Osim toga, dokumenti dostavljeni tijekom formalne istrage pokazuju da je porezna osnovica FFT-a utvrđena na 2 milijuna EUR godišnje prije nego što je doneseno o porezno mišljenje. Iako je FFT u skladu s Okružnicom dužan obnoviti svoj zahtjev za porezno mišljenje na temelju izvješća o transfernim cijenama, iz potonjeg izvješća koje je izrađeno za potrebe osporavanog poreznog mišljenja proizašao je rezultat, u pogledu porezne osnovice, koji je gotovo istovjetan paušalnom iznosu koji je ranije odobren.

(233)

Međutim, s obzirom na pojašnjenja koja je tijekom upravnog postupka dostavio Luksemburg, koji je pojasnio da je osporavanim poreznim mišljenjem odobrena metoda, a ne fiksni raspon (114), kao i na podatke koji dokazuju da je za 2012. i 2013. porezna osnovica FFT-a bila manja od donje granice raspona koji je navodno odobren tim poreznim mišljenjem (115), Komisija smatra da su njezine sumnje opravdane.

(234)

Osporavanim poreznim mišljenjem odobrena je metoda utvrđivanja raspodjele dobiti u korist FFT-a koja se temelji na analizi transfernih cijena koju je proveo porezni savjetnik potonjeg društva, koji je izračunao naknadu za funkcije financiranja unutar grupe i funkcije riznice koje je obavljao FFT te za rizik koji je preuzeo.

(235)

Nekoliko je metodoloških odabira na kojima se temelji ta analiza transfernih cijena: i. odluka o primjeni MTMN-a za procjenu oporezive dobiti FFT-a u Luksemburgu; ii. odabir kapitala kao pokazatelja dobiti u svrhu primjene MTMN-a; iii. odabir Okvira Basel II u svrhu izračuna tog kapitala; i iv. odluka o primjeni MEDAF-a koji se temelji na cijenama dionica za utvrđivanje zahtijevanog povrata na taj vlastiti kapital.

(236)

Kao što je pojašnjeno u sljedećim odjeljcima u uvodnim izjavama od 241. do 301., odabir i. proveden je među pet metoda koje su detaljno opisane i ispitane u Smjernicama OECD-a. Smjernice OECD-a odnose se i na odabir ii. pokazatelja dobiti radi primjene MTMN-a. Međutim, sljedeći metodološki odabiri iii. i iv. nisu obuhvaćeni tim Smjernicama.

(237)

Porezni savjetnik FFT-a zatim odabire nekoliko parametara, odnosno stvarne brojčane podatke koji će se upotrebljavati kako bi se procijenio iznos vlastitog kapitala koji je potrebno nadoknaditi [za odabir iii.] i zahtijevane razine povrata na ta vlastita sredstva [za odabir iv.]. U pogledu iznosa vlastitog kapitala na koji se plaća naknada, porezni savjetnik odabire parametre za ponderiranje rizika i za minimalne kapitalne zahtjeve kako bi procijenio hipotetska regulatorna vlastita sredstva FFT-a. U pogledu zahtijevane razine povrata koju je potrebno primijeniti na taj vlastiti kapital, porezni savjetnik odabire parametre za nerizičnu kamatnu stopu, koeficijent beta i tržišnu premiju koji se zahtijevaju u svrhu primjene MEDAF-a (116).

(238)

Naposljetku, porezni savjetnik odlučuje se da neće uzeti u obzir ukupnu razinu vlastitog kapitala FFT-a radi izračuna naknade nepristrane transakcije: u tu svrhu od tog vlastitog kapitala oduzima iznos udjela koje FFT drži u društvima FFNA i FFC te izračunava naknadu za obavljane funkcije na preostalom iznosu (117). Međutim, čini se da se ti odabiri ne odnose na parametre. Naprotiv, čini se da se njima unose usklađivanja metodologije za utvrđivanje raspodjele dobiti u korist FFT-a koja ne odgovaraju nijednoj metodologiji koja se uobičajeno primjenjuje.

(239)

Ovisno o tim metodološkim odabirima, odabirima parametara u svrhu njihove primjene i primjene usklađivanja […], porezni savjetnik dobiva razinu naknade za djelatnosti financiranja unutar grupe i riznice FFT-a, koja je odobrena osporavanim poreznim mišljenjem kao usklađena s Okružnicom i s načelom nepristrane transakcije.

(240)

U odjeljcima u nastavku, u uvodnim izjavama od 241. do 301., Komisija pojašnjuje zašto smatra da nekoliko tih metodoloških odabira, odabira parametara i usklađivanja […] dovodi do smanjenja poreza koji duguje FFT u skladu s luksemburškim općim sustavom poreza na dobit trgovačkih društava u odnosu na porez koji bi trebala platiti neintegrirana društva čija se oporeziva dobit određuju na temelju transakcija koje su zaključene u tržišnim uvjetima, a stoga i zašto se osporavanim poreznim mišljenjem, kojim su odobreni ti odabiri i usklađivanja, dodjeljuje selektivna prednost FFT-u u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a odstupanjem od načela nepristrane transakcije.

(241)

U pogledu odabira i., naknadu odobrenu osporavanim poreznim mišljenjem za funkcije i rizik koje je preuzeo FFT procijenio je porezni savjetnik metodom MTMN (118). Taj je odabir proveden među pet metoda koje su detaljno opisane i ispitane u Smjernicama OECD-a. Općenito se u tim Smjernicama zahtijeva da se nađe najprimjerenija metoda za procjenu cijene nepristrane transakcije u kontekstu transfernih cijena (119).

(242)

Osim toga, za primjenu metode potrebna je upotreba jednog ili više parametara kako bi se tom metodom moglo doći do stvarnog rezultata. Metoda i parametri ne mogu se birati nasumično. Potpunim prepuštanjem tih odabira poreznom obvezniku pogodovalo bi se integriranim prekograničnim grupama u odnosu na društva koja zaključuju transakcije na tržištu: naime, integrirane prekogranične grupe mogle bi same birati metodu i parametre utvrđivanja transfernih cijena unutar grupe radi izračuna svoje porezne osnovice, dok potonja društva ostvaruju transakcije u tržišnim uvjetima i nemaju mogućnost usklađivanja svoje porezne osnovice. Stoga se ti odabiri moraju temeljiti na cilju utvrđivanja cijene nepristrane transakcije za transakcije unutar grupe.

(243)

Međutim, kada se cijena nepristrane transakcije procjenjuje u svrhu transfernih cijena, primjenom metode koja je drugi najbolji odabir ne dodjeljuje se sustavno prednost integriranim prekograničnim grupama. Stoga, ako se odabere takva metoda i ako se primjenjuje zajedno s nizom pretjerano opreznih parametara, izračunana naknada ipak može dovesti do rezultata koji je, u tom posebnom slučaju, jednak poslovnom rezultatu temeljenom na tržištu, ili do pretjeranog poreznog opterećenja, u kojem se slučaju poreznim mišljenjem kojim se odobrava ta druga metoda ne dodjeljuje nikakva prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(244)

Naprotiv, čak i ako se odabere najprimjerenija metoda, kada se upotrebljava zajedno s pretjerano povoljnim parametrima, naknadom dobivenom zahvaljujući toj metodi može se podcijeniti porez koji duguje porezni obveznik te mu se tako može dodijeliti prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(245)

U odluci o pokretanju postupka Komisija je iskazala sumnje u pogledu činjenice da je moguće da MTMN nije najprimjerenija metoda za utvrđivanje naknade nepristrane transakcije i stoga oporezive dobiti FFT-a. U odnosu na ostale četiri metode opisane u Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama, metoda CUP izravnija je te bi se njome, ako bi se primijenila, dobila pouzdanija približna vrijednost poslovnog rezultata temeljenog na tržištu.

(246)

Međutim, s obzirom na podatke dostavljene tijekom formalnog istražnog postupka, Komisija prihvaća argument FFT-a prema kojem je moguće da metoda CUP nije najprimjerenija u slučaju FFT-a. Iz tih podataka proizlazi da FFT zaključuje transakcije s različitim ugovornim stranama grupe Fiat i da se primjenjive stope, oblik i dospijeće odobrenih kredita i obveznica koje izdaje FFT mijenjaju, čak i ako se čini da se razred odgovarajućih instrumenata ne mijenja. Prema tome, budući da je za primjenu metode CUP u svrhu utvrđivanja transfernih cijena potrebno naći slične transakcije za svaki pojedinačni zajam koji je odobrio FFT, čini se da je porezni savjetnik primjereno primijenio MTMN radi procjene naknade nepristrane transakcije za funkcije koje obavlja i rizik koji preuzima FFT.

(247)

Komisija, osim toga, priznaje da se analiza transfernih cijena u pogledu FFT-a temelji na povratu na vlastiti kapital koji je prihvatljivi pokazatelj učinkovitosti za financijski sektor i da se funkcije koje je obavljao FFT mogu usporediti s funkcijama financijskih institucija. Naime, složenost strukture imovine i obveza FFT-a potvrđuje da to društvo obavlja funkciju pretvorbe dospijeća, kao i funkciju financijskog posredništva, s obzirom na to da je usmjereno prema vanjskim ulagačima kako bi ispunilo potrebe financiranja grupe (120). Komisija stoga smatra da je primjena MTMN-a radi utvrđivanja transfernih cijena u slučaju FFT-a primjeren odabir.

(248)

Iako Komisija smatra da je porezni savjetnik primjereno upotrijebio MTMN u slučaju FFT-a, ipak smatra da nekoliko tih metodoloških odabira, odabira parametara i usklađivanja […] koje je proveo porezni savjetnik tijekom primjene metode nije primjereno za izračun porezne osnovice FFT-a u Luksemburgu.

(249)

Komisija ne smatra da su regulatorna vlastita sredstva koja je odabrao porezni savjetnik primjeren pokazatelj razine dobiti tijekom primjene MTMN-a radi procjene naknade nepristrane transakcije za funkcije koje obavlja FFT. Komisija smatra da, s obzirom na to da je porezni savjetnik odabrao MTMN, zajedno s povratom na vlastiti kapital procijenjenim metodom MEDAF, potrebno je upotrebljavati računovodstveni vlastiti kapital kao pokazatelj razine dobiti na koju se primjenjuje povrat na vlastiti kapital radi izračuna te naknade, ako je traženi rezultat pouzdana približna vrijednost poslovnog rezultata temeljenog na tržištu.

(250)

Točnije, kako bi se osiguralo da porezna osnovica FFT-a odražava pouzdanu približnu vrijednost poslovnog rezultata temeljenog na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije, metoda upotrijebljena kako bi se došlo do naknade nepristrane transakcije u slučaju funkcija koje obavlja mora biti metodološki dosljedna s računovodstvenog gledišta, što nije slučaj odabira poreznog savjetnika.

(251)

Izvješćem o transfernim cijenama potvrđeno je da se procijenjena porezna osnovica FFT-a sastoji od dvaju elemenata: „naknade za rizik” i „naknade za funkcije” (121). Porezni savjetnik utvrđuje prvi element, naknadu za rizik FFT-a, množenjem procjene vlastitog kapitala na koji se plaća naknada, koja se dobiva izračunom hipotetskih regulatornih vlastitih sredstava FFT-a po analogiji na temelju Okvira Basel II (122), sa zahtijevanim povratom na taj vlastiti kapital procijenjenim na temelju MEDAF-a.

(252)

Međutim, procjena MEDAF-a odnosi se na zahtijevanu teoretsku stopu povrata na ulaganja u vlastiti kapital, a koeficijent beta koji se upotrebljava pri tom izračunu temelji se na kretanju povrata na cijene dionica društava (ili povrata na vlastiti kapital) (123). Stoga se izračunom MEDAF-a po strukturi dobiva povrat na vlastiti kapital, a ne povrat na bilo koju drugu vrstu vlastitih sredstava, kao što su hipotetska regulatorna vlastita sredstva utvrđena po analogiji primjenom Okvira Basel II (124).

(253)

Povrat na vlastiti kapital omjer je profitabilnosti. Vlastita sredstva nadoknađuju se s pomoću neto dobiti društva, odnosno od prihoda se oduzimaju svi rashodi koje snosi potonje društvo u obavljanju svoje djelatnosti, ali i svi financijski rashodi plaćeni vjerovnicima. Ta neto dobit stoga je dobit koja ostaje društvu kako bi isplatilo naknade dioničarima: predstavlja povrat na vlastiti kapital raspodjelom ili povećanjem vrijednosti društva. Stoga je radi dosljednosti potrebno da povrat na vlastiti kapital bude jednak neto računovodstvenoj dobiti koja preostaje dioničarima nakon plaćanja svih drugih rashoda, podijeljenoj s računovodstvenom vrijednošću dionica (odnosno vlastitim sredstvima) koju dobit nadoknađuje.

(254)

Suprotno tome, nije dosljedno uzimati u obzir računovodstvenu neto dobit društva kako bi se nadoknadila regulatorna vlastita sredstva. Regulatorna vlastita sredstva dobivena su procjenom koju je regulatorno tijelo provelo u pogledu najmanje razine kapitaliziranosti koju treba održavati banka ili neka druga financijska institucija. Kao takva ne predstavljaju pravo na dobit reguliranog subjekta u tom istom udjelu. Osim toga, financijske institucije moraju u svakom trenutku držati tu razinu vlastitih sredstava. U tim okolnostima, to znači da općenito drže više od zahtijevane razine regulatornih vlastitih sredstava kako bi raspolagala manevarskim prostorom koji im omogućuje da ne prekrše minimalne kapitalne zahtjeve u slučaju gubitaka, čime se zatim smanjuju raspoloživa vlastita sredstva. Sav vlastiti kapital koji premašuje zahtijevanu minimalnu razinu mora se nadoknađivati na jednak način s gledišta ulagača.

(255)

Prema tome, kako bi se zajamčila dosljedna metodologija s računovodstvenog gledišta, a stoga i pouzdana približna vrijednost poslovnog rezultata temeljenog na tržištu, porezni savjetnik FFT-a trebao je na računovodstveni vlastiti kapital FFT-a primijeniti povrat na vlastiti kapital izračunan metodom MEDAF. Vodoravne strelice u tablici u nastavku pokazuju koji bi pristupi bili dosljedni s metodološkog stajališta. Dijagonalna strelica pokazuje pristup koji je odabrao porezni savjetnik FFT-a:

(256)

Primjenom nedosljedne metodologije koja se sastoji od primjene povrata vlastitog kapitala na hipotetska regulatorna vlastita sredstva FFT-a, porezni savjetnik FFT-a dolazi do procijenjene razine naknade za funkcije koje obavlja i rizike koje snosi FFT, a koja ne čini pouzdanu približnu vrijednost poslovnog rezultata temeljenog na tržištu. Naime, njezin manjak dosljednosti ima znatan utjecaj na oporezivu naknadu FFT-a u Luksemburgu. Računovodstveni vlastiti kapital FFT-a 2011. iznosio je 287,5 milijuna EUR, ali porezni savjetnik upotrebljava hipotetska regulatorna vlastita sredstva FFT-a, odnosno 28,5 milijuna EUR, kao pokazatelj razine dobiti tijekom primjene MTMN-a. Primjenom procijenjenog povrata na vlastiti kapital do kojeg je porezni savjetnik došao s pomoću metode MEDAF na hipotetska regulatorna vlastita sredstva FFT-a, a ne na računovodstveni vlastiti kapital, oporeziva naknada FFT-a u Luksemburgu dijeli se s deset (125). Drugim riječima, metodološki odabiri poreznog savjetnika dovode do smanjenja porezne osnovice FFT-a u Luksemburgu u odnosu na porezno neintegrirana društva čiju oporezivu dobit određuju tržišni uvjeti.

(257)

Budući da je razina vlastitog kapitala FFT-a vidljiva i da se MEDAF-om dobiva procjena povrata na vlastiti kapital, porezni savjetnik trebao je upotrijebiti računovodstveni vlastiti kapital FFT-a tijekom primjene MTMN-a umjesto hipotetske razine regulatornih vlastitih sredstava u svrhu utvrđivanja porezne osnovice FFT-a u Luksemburgu u skladu s načelom nepristrane transakcije.

(258)

Komisija osporava argument FFT-a u tom pogledu prema kojem za utvrđivanje transfernih cijena nije potrebno uzeti u obzir njegovu stvarnu razinu vlastitog kapitala jer ta razina proizlazi iz ranijih odluka (126). Tim se argumentom tvrdi da je razina računovodstvenog vlastitog kapitala FFT-a previsoka iz povijesnih razloga i da se stoga ne treba nadoknaditi. Međutim, taj argument nije u skladu s tržišnim zahtjevima s obzirom na to da na konkurentnom tržištu nije održiva razina vlastitog kapitala koja je niža od optimalne. Naime, društvima je skuplje nadoknađivati vlastiti kapital nego potraživanja. Prema tome, ako bi društvo koje posluje u uvjetima slobodnog tržišnog natjecanja imalo pretjeranu razinu kapitala iz povijesnih razloga, kao što tvrdi FFT, ono bi svojim dioničarima vratilo višak vlastitog kapitala (na primjer, otkupom ili raspodjelom dionica) jer se ta sredstva mogu učinkovitije iskoristiti u drugim projektima ulaganja. Tijekom izračuna porezne osnovice društava koja posluju u uvjetima slobodnog tržišnog natjecanja, ta su društva dužna u cijelosti nadoknaditi vlastiti kapital koji su uložili njihovi dioničari u visini koja se može smatrati usklađenom s tržišnim zahtjevima.

(259)

U Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama navedeno je da povrat na kapital može biti dobar pokazatelj razine dobiti tijekom primjene MTMN-a u kapitalno intenzivnim financijskim djelatnostima (127) U tim istim Smjernicama upućuje se i na „uloženi kapital” kao na mogući primjereni pokazatelj razine dobiti tijekom primjene MTMN-a (128). Iako pojam „uloženog kapitala” nije preciznije određen u Smjernicama OECD-a, ne čini se da odgovara nazivu regulatornih vlastitih sredstava koji se upotrebljava u Okvirima Basel II ili Basel III ili u direktivama kojima se prenose.

(260)

Ni u Okružnici nije dodatno određen kapital koji treba služiti kako pokazatelj razine dobiti tijekom primjene MTMN-a (129). U njoj je istaknuta razlika između dvije moguće osnove naknade za funkcije financiranja i riznice, odnosno između vrijednosti dodijeljenih zajmova i obujma imovine pod upravljanjem (130). Odabirom MTMN-a s hipotetskim regulatornim vlastitim sredstvima kao osnovom, FFT se ipak ne odlučuje za naknadu koja se izravno temelji na vrijednosti dodijeljenih zajmova, dok imovina pod upravljanjem upućuje na imovinu koja se drži u ime trećih osoba (na primjer, upravitelja fondova), a tu funkciju FFT u načelu ne obavlja.

(261)

U svakom slučaju, iako se računovodstveni vlastiti kapital uobičajeno u financijskom sektoru upotrebljava kao osnova za izračun profitabilnosti društva, Komisija potvrđuje da se u načelu neka druga osnova kapitala može upotrebljavati za primjenu MTMN-a u svrhu utvrđivanja transfernih cijena, pod uvjetom da je metodologija koja je upotrijebljena kako bi se došlo do naknade transakcija unutar grupe dosljedna. U konkretnom slučaju FFT-a Komisija, međutim, smatra da je odabir poreznog savjetnika u tom pogledu, odnosno odabir hipotetskih regulatornih vlastitih sredstava FFT-a, neprimjeren za dobivanje pouzdane približne vrijednosti poslovnog rezultata temeljenog na tržištu, i to iz razloga navedenih u nastavku.

(262)

Prvo, budući da FFT nije regulirani financijski subjekt na koji se primjenjuje Okvir Basel II, ako se on upotrebljava samo u porezne svrhe, teško je provjeriti njegovu primjenu kako bi se procijenila hipotetska regulatorna vlastita sredstva. Naime, Okvirom Basel II utvrđena su zahtijevana regulatorna vlastita sredstva kao udio imovine koju drži institucija, ponderiran rizikom s kojim je povezana sva ta imovina. Konkretno, ponderiranje rizika u pogledu svake imovine, koje se provodi u tu regulatornu svrhu, ovisi osobito o kreditnom rejtingu ugovorne strane, ali i o drugim kriterijima koji se procjenjuju za svaku pojedinu imovinu. Zadaća koju ima uprava da provjeri ponderiranje rizika u pogledu svake imovine izlazi iz njezina okvira bonitetnog nadzora kada to ponderiranje služi izračunu porezne osnovice za utvrđivanje transfernih cijena, a ne minimalnih zahtjeva regulatornih vlastitih sredstava. Stoga nije vrlo vjerojatno da porezna uprava može lako provjeriti rezultate dobivene nakon te poslovne godine te da ih se može smatrati pouzdanom približnom vrijednošću poslovnog rezultata temeljenog na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije.

(263)

Drugo, budući da povrat na minimalna regulatorna vlastita sredstva nije pokazatelj učinkovitosti koji se uobičajeno upotrebljava u financijskom sektoru, prosjeci tih povrata uobičajeno nisu analizirani ni dostupni (131). Stoga svaki rezultat dobiven zahvaljujući toj osnovi kapitala zasigurno će dovesti do manje pouzdane približne vrijednosti poslovnog rezultata temeljenog na tržištu nego upotreba računovodstvenog vlastitog kapitala kao pokazatelja razine dobiti na koju se primjenjuje povrat na vlastiti kapital u skladu sa standardima sektora.

(264)

Treće, 66 usporedivih elemenata koje je porezni savjetnik odabrao radi procjene povrata na vlastiti kapital upotrebom MEDAF-a očito su neprimjereni za procjenu prosječnih regulatornih vlastitih sredstava u sektoru ili zahtijevanog povrata na ta vlastita sredstva. Naime, nekoliko tih društava nisu regulirani subjekti na koje se odnose okviri Basel (kao što su burze). Prema tome, ta društva ne bi mogla izračunati procjenu svojih zahtjeva regulatornih vlastitih sredstava te bi bilo nemoguće procijeniti minimalne regulatorne zahtjeve svake neregulirane institucije samo na temelju objavljenih podataka.

(265)

Osim toga, u ovom slučaju, upotrebom računovodstvenog vlastitog kapitala kao pokazatelja razine dobiti, porezni savjetnik ne bi morao izračunati različitu „naknadu za funkcije”, drugi element procijenjene porezne osnovice FFT-a u Luksemburgu, za koji se čini da se kao takav ne temelji ni na kakvoj pouzdanoj metodi, kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 80. odluke o pokretanju postupka. Naime, čini se da ono što porezni savjetnik FFT-a u izvješću o transfernim cijenama naziva „vlastitim sredstvima koja se upotrebljavaju za obavljanje funkcija” ne odgovara nijednom od uobičajenih sastavnih dijelova vlastitih sredstava koja se upotrebljavaju u izračunu zahtjeva povrata u okviru procjene tržišta. Taj pojam nije definiran u izvješću o transfernim cijenama i ništa ne upućuje na to da takav rizik temeljen na nazivu koji je upotrijebio porezni savjetnik nije obuhvaćen jednom od kategorija regulatornih vlastitih sredstava, na primjer vlastitim sredstvima koja drži društvo za pokrivanje operativnog rizika, i osobito rizika povezanog s postupkom, da je porezni savjetnik točno procijenio hipotetska regulatorna vlastita sredstva FFT-a, što nije slučaj. U uvodnim izjavama od 277. do 289. u nastavku detaljno su opisane druge sumnje povezane s razvrstavanjem vlastitih sredstava na različite sastavne dijelove na koje se primjenjuju različite razine povrata, koje mogu biti jednake nuli.

(266)

Prema tome, Komisija zaključuje da se osporavanim poreznim mišljenjem odstupa od poslovnog rezultata temeljenog na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije jer je primijenjen odabir poreznog savjetnika, odnosno odabir hipotetskih regulatornih vlastitih sredstava FFT-a kao pokazatelja razine dobiti tijekom primjene MTMN-a, primjenjujući na njih povrat na vlastita sredstva procijenjen na temelju MEDAF-a u svrhu dobivanja sastavnog dijela oporezive dobiti FFT-a u Luksemburgu. Budući da taj metodološki odabir dovodi do smanjenja dospjelog poreza FFT-a na temelju luksemburškog općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava u odnosu na porezno neintegrirana društva koja zaključuju transakcije u tržišnim uvjetima (132), potrebno je smatrati da je osporavanim poreznim mišljenjem FFT-u dodijeljena selektivna prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(267)

Nadalje, ne dovodeći u pitanje prigovore Komisije u pogledu upotrebe hipotetskih regulatornih vlastitih sredstava FFT-a tijekom primjene MTMN-a, Komisija smatra i da se nedosljednim načinom na koji je porezni savjetnik FFT-a po analogiji primijenio Okvir Basel II kako bi dobio tu hipotetsku razinu regulatornih vlastitih sredstava dodjeljuje selektivna prednost FFT-u u smislu članka 107. stavka 7. UFEU-a jer iz njega proizlazi i smanjenje dospjelog poreza FFT-a na temelju luksemburškog općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava u odnosu na porezno neintegrirana društva koja zaključuju transakcije u tržišnim uvjetima.

(268)

Za točnu primjenu Okvira Basel II najprije se zahtijeva procjena imovine FFT-a ponderirane ovisno o riziku, a zatim primjena primjerenog omjera regulatornih vlastitih sredstava na tu procjenu. Porezni savjetnik FFT-a podcjenjuje oba elementa u izvješću o transfernim cijenama.

(269)

Prvo, hipotetska imovina FFT-a ponderirana ovisno o riziku nije točno izračunana jer porezni savjetnik imovini unutar grupe pripisuje ponderiranje rizika jednako nuli (133). Kao što jasno proizlazi iz uvodne izjave (123), krediti unutar grupe, koji čine većinu imovine FFT-a, nisu nerizični, suprotno tvrdnjama Luksemburga i FFT-a, te ništa ne upućuje na to da za te kredite postoji manji rizik od kredita koje dodjeljuju banke. U svakom slučaju, s obzirom na činjenicu da se u internom dokumentu Fiata o politici transfernih cijena kreditni rizik i rizik druge ugovorne strane FFT-a kvalificiraju kao „ograničeni”, a ne kao nepostojeći, očito je neprimjereno ponderiranje rizika jednako nuli. Nadalje, hipotetska imovina FFT-a ponderirana ovisno o riziku nije točno izračunana jer ni Luksemburg ni FFT nikad nisu potkrijepili ponderiranje 20 % imovine trećih osoba.

(270)

Da je kao relevantno sredstvo usporedbe primijenjeno prosječno europsko ponderiranje rizika imovine banaka od 36 % na snazi 2010. (134) (koje je bilo dostupno kada je izdano osporavano porezno mišljenje) na svu imovinu FFT-a od 14 827 674 000 EUR da bi se pokazalo koja bi mogla biti točna razina hipotetske imovine FFT-a ponderirane ovisno o riziku, ta bi hipotetska imovina iznosila oko 5 338 000 000 EUR. Da je kao minimalna razina kapitaliziranosti prihvaćen omjer kapitalnih zahtjeva od 8 % predviđen Okvirom Basel, FFT bi morao raspolagati minimalnom hipotetskom razinom regulatornih vlastitih sredstava prema Okviru Basel II od oko 427 milijuna EUR, a ne minimalnom razinom od 28,5 milijuna EUR koju je procijenio porezni savjetnik FFT-a u izvješću o transfernim cijenama.

(271)

Drugo, kreditni rizik i rizik druge ugovorne strane koje snosi FFT izračunava porezni savjetnik po analogiji s Okvirom Basel II (135), na temelju kojeg su banke dužne držati vlastita sredstva razmjerno svojoj ponderiranoj imovini ovisno o riziku, a taj je izračun proturječan tom Okviru. Za utvrđivanje vlastitih sredstava FFT-a izloženih riziku u analizi transfernih cijena, porezni savjetnik FFT-a za izračun tog rizika upotrebljava zahtjev omjera vlastitih sredstava od 6 %, dok točan omjer predviđen Okvirom iznosi 8 %.

(272)

Kao odgovor na zabrinutost koju je Komisija u tom pogledu izrazila u odluci o pokretanju postupka (136), FFT je opravdao omjer od 6 % pozivajući se na prenošenje zahtjeva na nebankovne financijske institucije u Italiji (137). Međutim, FFT nije iznio nikakvo drugo upućivanje na to prenošenje, a nije ni objasnio zašto bi prenošenje koje je proveo talijanski zakonodavac bilo primjenjivo u Luksemburgu ili bi moglo poslužiti kao referenca.

(273)

Osim toga, dok bi se u kontekstu Okvira Basel II polovina zahtjeva od 8 % mogla sastojati od dopunskog kapitala, čini se da FFT ne posjeduje tu vrstu vlastitih sredstava koja se mogla upotrijebiti u regulatorne svrhe da se primijenio taj zahtjev. U nedostatku drugih prihvatljivih oblika raspoloživog kapitala, tih 8 % moralo bi se pokriti vlastitim kapitalom.

(274)

Komisija, prema tome, ustraje u svojem mišljenju da omjer zahtjeva vlastitih sredstava na temelju Okvira Basel II iznosi 8 % te da je činjenicom da je porezni savjetnik upotrijebio omjer od 6 % i da ga je luksemburška porezna uprava prihvatila doveden u pitanje zaključak iznesen u osporavanom poreznom mišljenju, odnosno zaključak da raspoređivanje dobiti FFT-u koje iz toga proizlazi, odražava pouzdanu približnu vrijednost poslovnog rezultata temeljenog na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije.

(275)

Naposljetku, u pogledu izračuna operativnog rizika koji je proveo porezni savjetnik, iako Komisija prihvaća upotrebu postotka od 15 % na temelju objašnjenja koja su iznijeli FFT (138) i Luksemburg (139), čini se da osnovica na koju se primjenjuje ta marža od 15 % ne odgovara točnoj procjeni godišnjih bruto prihoda FFT-a. Porezni savjetnik FFT-a primjenjuje isključivo taj postotak na neto prihod od bankovnih depozita i kredita (140), što nije u skladu s metodologijom koju je naveo Luksemburg (141), dok se cijela djelatnost unutar grupe zanemaruje u izračunu bruto godišnjih prihoda. Međutim, bankovni krediti i depoziti čine samo mali dio imovine i obveza FFT-a.

(276)

Ukratko, Komisija zaključuje da, čak i ako su se minimalna hipotetska regulatorna vlastita sredstva FFT-a mogla prihvatiti kao pokazatelj razine dobiti tijekom primjene MTMN-a, porezni savjetnik podcijenio je ta vlastita sredstva primjenom proizvoljnog i niskog ponderacijskog faktora rizika na imovinu (isključivši većinu imovine iz ponderiranja rizika), primjenom omjera manjeg od minimuma propisanog Okvirom Basel II te neuključivanjem prihoda koji nastaju imovinom i obvezama grupe u bruto godišnje prihode FFT-a. Prema tome, Komisija zaključuje da se osporavanim poreznim mišljenjem, s obzirom na to da je u njemu prihvaćeni ti odabiri, odstupa od poslovnog rezultata temeljenog na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije. Budući da ti odabiri dovode do smanjenja dospjelog poreza FFT-a na temelju luksemburškog općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava u odnosu na porezno neintegrirana društva koja zaključuju transakcije u tržišnim uvjetima, potrebno je smatrati da je osporavanim poreznim mišljenjem FFT-u dodijeljena selektivna prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(277)

Ne samo da porezni savjetnik podcjenjuje hipotetska regulatorna vlastita sredstva FFT-a, nego i primjenjuje nekoliko odbitaka od preostalog vlastitog kapitala FFT-a, kojima se odstupa od poslovnog rezultata temeljenog na tržištu. Kao što proizlazi iz tablice 2., da bi se dobio iznos koji porezni savjetnik naziva „vlastita sredstva kojima se pokrivaju obavljene funkcije”, preostali vlastiti kapital FFT-a, koji je umanjen za njegova podcijenjena hipotetska regulatorna vlastita sredstva, oduzima se od onoga što porezni savjetnik naziva „vlastita sredstva kojima se pokrivaju financijska ulaganja u FFNA i FFC”. Međutim, da su hipotetska regulatorna vlastita sredstva FFT-a bila točno procijenjena, vjerojatno vlastiti kapital ne bi bio veći od regulatornih vlastitih sredstava (142). Prema tome, ne bi bio primjenjiv nijedan od tih dvaju sastavnih dijelova vlastitih sredstava.

(278)

Unatoč tom razmatranju Komisija smatra i da je odluka poreznog savjetnika da izdvoji sastavni dio vlastitih sredstava koji se naziva „vlastita sredstva kojima se pokrivaju financijska ulaganja u FFNA i FFC” te da mu se pripiše naknada jednaka nuli radi procjene porezne osnovice FFT-a neprimjerena (143) jer dovodi do smanjenja dospjelog poreza FFT-a na temelju luksemburškog općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava u odnosu na porezno neintegrirana društva koja zaključuju svoje transakcije u tržišnim uvjetima.

(279)

Najprije, nije jasno je li odabir poreznog savjetnika da razdvoji dva sastavna dijela vlastitog kapitala takozvana primjena Okvira Basel II ili je to što je porezni savjetnik odbio udjele u FFNA-u i FFC-u bilo usklađivanje ad hoc, a te bi udjele odbio i od vlastitog kapitala FFT-a radi izračuna porezne osnovice FFT-a da je točno odabrao računovodstveni vlastiti kapital FFT-a kao pokazatelj razine dobiti tijekom primjene MTMN-a. Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 238., to je zato što se čini da se porezni savjetnik nije oslonio ni na kakvu metodologiju koja se uobičajeno upotrebljava tijekom razvrstavanja vlastitog kapitala FFT-a na tri sastavna dijela (144).

(280)

U svakom slučaju, iz razloga navedenih u uvodnim izjavama od 281. do 290., neprimjeren je odabir poreznog savjetnika da tom sastavnom dijelu vlastitog kapitala FFT-a nazvanom „vlastita sredstva kojima se pokrivaju financijska ulaganja u FFNA i FFC” pripiše naknadu jednaku nuli. Budući da taj odabir stvarno dovodi do neopravdanog smanjenja vlastitog kapitala na koji se plaća naknada, a stoga i porezne osnovice FFT-a u porezne svrhe, za svaku metodologiju u području transfernih cijena koja se temelji na tom odabiru ne može se smatrati da dovodi do pouzdane približne vrijednosti poslovnog rezultata temeljenog na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije.

(281)

Prvo, argumenti Luksemburga u pogledu mogućnosti odbitka udjela u drugim kreditnim institucijama na temelju Okvira Basel II nisu primjenjivi na slučaj FFT-a (145). Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 262., to nije samo zato što FFT nije regulirana institucija, nego i zato što se stavci tog Okvira na koje se pozivaju Luksemburg i FFT primjenjuju na nekonsolidirane subjekte, dok su u ovom slučaju FFNA i FFC konsolidirani subjekti. Naime, kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 112., FFT dostavlja konsolidirana izvješća Luksemburgu. U načelu bi konsolidirana vlastita sredstva bila veća od vlastitih sredstava u nekonsolidiranim izvješćima FFT-a prije bilo kakvog odbitka udjela. Prema tome, ako bi Luksemburg i Fiat pravilno primijenili regulatorne odbitke, procjena vlastitog kapitala na koji bi se primjenjivao povrat na vlastiti kapital bila bi veća te bi, prema tome, porezna osnovica FFT-a koja iz toga proizlazi u Luksemburgu bila jednako tako veća.

(282)

Drugo, općenito u pogledu odbitaka od vlastitog kapitala u Okviru Basel II i u ocjeni računovodstvenog vlastitog kapitala FFT-a, Komisija smatra neprihvatljivim argument Luksemburga prema kojem je FFT-ova kupnja udjela bila u cijelosti financirana vlastitim kapitalom (146), odnosno načinom financiranja koji bi automatski značio da ta sredstva više nisu dostupna za pokrivanje drugih rizika koje snosi FFT. Izvori financiranja, neovisno o tome je li riječ o vlastitom kapitalu ili o dugovima koji su dio obveza u bilanci, ne pripisuju se odredivoj imovini, osim ako su obveze posebnim zakonskim odredbama povezane s imovinom ili posebnom cjelinom imovine (kao što je slučaj za hipotekarne obveznice). Ako s obvezama društva nije povezano nikakvo posebno potraživanje, vlastiti kapital i obveze zajedno pridonose financiranju imovine društva. U slučaju nesolventnosti, ta bi sredstva bila raspoloživa za pokrivanje gubitaka koji proizlaze iz imovine FFT-a, suprotno prethodno navedenom argumentu koji je istaknuo Luksemburg. Činjenica da iznosi odbijeni od vlastitog kapitala FFT-a navedeni u izvješću o transfernim cijenama odgovaraju kupovnoj cijeni FFNA-a i FFC-a (147) nikako ne utječe na činjenicu da se izvori financiranja u načelu ne mogu dodijeliti posebnoj imovini, što bi bilo točno za bilo koji iznos udjela. Vlastiti kapital FFT-a u cijelosti je raspoloživ za podupiranje solventnosti FFT-a te se na njega u cijelosti mora platiti naknada ovisno o rizicima imovine FFT-a.

(283)

U svakom slučaju, čini se da godišnja izvješća FFT-a ne potvrđuju navod Luksemburga prema kojem su ta stjecanja financirana vlastitim kapitalom, ako ta tvrdnja znači da je grupa FFT-u dala dodatni vlastiti kapital radi stjecanja FFNA-a i FFC-a. Naime, razina vlastitih sredstava FFT-a (odnosno kapital i rezerve) u 2010., odnosno prije stjecanja, iznosila je 286 000 000 EUR, a u 2011., odnosno nakon stjecanja, 287 000 000 EUR.

(284)

Luksemburg ističe i da rashodi koji proizlaze iz udjela nisu porezno priznati u Luksemburgu te da se dividende ne mogu oporezivati (148). Budući da se za udjele u FFNA-u i FFC-u plaća naknada putem dividendi, ne bi ih trebalo oporezivati ni uzimati u obzir pri ocjeni obavljanih funkcija i preuzetih rizika (149). Taj je argument jednako tako potrebno odbiti, kao i sličan argument FFT-a (150). Komisija u tom pogledu tvrdi da FFNA i FFC nisu isplatili nikakve dividende tijekom razdoblja primjene osporavanog poreznog mišljenja. Međutim, da je jedno od tih društava to učinilo, time se nikako ne bi izmijenio izračun oporezive naknade FFT-a, s obzirom na to da je tu naknadu porezni savjetnik utvrdio metodom MTMN primijenjenom na vlastiti kapital. MTMN transakcijska je metoda koja se temelji na dobiti koja se primjenjuje na razini vlastitog kapitala za funkcije riznice koje obavlja FFT. Da je porezni savjetnik FFT-a umjesto toga upotrijebio metodu CUP za utvrđivanje transfernih cijena, pojedinačne transakcije ili tokove naknade kao što su pojedinačni krediti ili, u slučaju FFT-a, plaćanja dividendi bili bi relevantni za izračun oporezive naknade FFT-a. Naime, metodom CUP utvrđuju se cijene pojedinačnih transakcija, dok se metodom MTMN procjenjuje profitabilnost funkcije. Međutim, iz razloga navedenih u uvodnoj izjavi 161., porezni savjetnik FFT-a smatrao da je MTMN bila primjerenija metoda u slučaju FFT-a. Stoga isticanjem relevantnosti određenih vrsta naknada isplaćenih za određenu imovinu FFT-a (dividende), Luksemburg i FFT nastoje kombinirati metode CUP i MTMN radi izračuna oporezive naknade FFT-a, a da u izvješću o transfernim cijenama nisu nikako opravdali tu hibridnu metodu. Uzimajući u obzir činjenicu da je porezni savjetnik u tom izvješću opravdao primjenu MTMN-a, upotreba te kombinacije bez drugog opravdanja ne dovodi do pouzdane približne vrijednosti poslovnog rezultata temeljenog na tržištu.

(285)

Treće, tijekom primjene MTMN-a na temelju vlastitog kapitala, pri bilo kakvoj procjeni tog vlastitog kapitala potrebno je osigurati da se FFT-u točno odredi kapital u skladu sa standardima sektora. To proizlazi i iz pristupa koji je predviđen u Okružnici, prema kojem se smatra da su funkcije koje obavljaju financijska društva unutar grupe u biti slične funkcijama koje obavljaju neovisne financijske institucije.

(286)

Krajem 2011., odnosno referentnog datuma navedenog u izvješću o transfernim cijenama, prosječni omjer financijske poluge, koji je definiran kao odnos između osnovnog kapitala i ukupne izloženosti bilance (151), iznosio je, prema Europskom nadzornom tijelu za bankarstvo, 2,9 % za banke prve kontrolirane skupine (veće europske banke) i 3,3 % za banke druge kontrolirane skupine (manje europske banke). Primjena omjera financijske poluge (vlastita sredstva / ukupna imovina) u skladu sa standardima sektora (i s novim Okvirom Basel III) pokazuje da vlastita sredstva prema MSFI-ju FFT-a nisu veća od onih na tržištu. Naime, na temelju tog izračuna, omjer financijske poluge FFT-a iznosio je [2 – 3 %] (152), […]. Drugim riječima, […] na temelju razine vlastitog kapitala FFT-a nije moguć nikakav odbitak, bez obzira na to je li riječ o procijenjenom višku vlastitih sredstava ili o bilo kojem drugom udjelu jer bi se takvim odbitcima smanjila razina vlastitog kapitala FFT-a […].

(287)

Prema tome, razina kapitaliziranosti FFT-a ne omogućuje nikakvo smanjenje vlastitog kapitala ili hipotetskih regulatornih vlastitih sredstava u porezne svrhe (153), […]. S obzirom na taj zaključak, zabrinutost izražena u uvodnoj izjavi 80. odluke o pokretanju postupka u pogledu razine smanjene stope naknade viška vlastitih sredstava neosnovana je jer različita naknada nije primjenjiva.

(288)

Četvrto, odbijanje od vlastitog kapitala FFT-a njegovih udjela u društvima FFNA i FFC radi izračuna procjene kapitala na koji se plaća naknada u okviru analize transfernih cijena pokazalo se iznimno nedosljednim kada se ista metodologija primjenjuje na izvješća FF-a. U skladu s internim dokumentom Fiata o politici transfernih cijena (154), naknada FFT-a i FF-a za utvrđivanje cijena kredita utvrđuje se istom metodom, ali je u tom dokumentu opisana isključivo primjena te metode za detaljno utvrđivanje porezne osnovice FFT-a. Međutim, da je vlastiti kapital FF-a na koji se plaća naknada procijenjen prema istoj metodi koja je primijenjena na FFT u izvješću o transfernim cijenama, u 2010., kada je FF držao udjele u FFNA-u i FFC-u, ta bi procjena upućivala na to da je vlastiti kapital FF-a negativan (155). Naime, krajem 2010. vlastiti kapital FF-a iznosio je 271 milijun EUR, dok je ukupna vrijednost udjela koji bi se morao odbiti od tog vlastitog kapitala, kad bi bila primijenjena ista metoda koja je odobrena u osporavanom poreznom mišljenju, iznosila 358 milijuna EUR. Prema tome, vlastiti kapital FF-a na koji se plaća naknada bio bi negativan, u iznosu od 87 milijuna EUR. Budući da je vrijednost udjela bila veća od ukupnog iznosa vlastitog kapitala FF-a, procjena kapitala na koji se plaća naknada istom metodom koja je primijenjena u izvješću o transfernim cijenama za utvrđivanje porezne osnovice FFT-a u Luksemburgu dovela bi do negativnog vlastitog kapitala, kao što je slučaj nesolventnih društava. Međutim, budući da je FF u to vrijeme bio solventan, to je dovoljno da se dokaže da se odbitak udjela od vlastitog kapitala FFT-a ne čini kao dobra metoda za izračun procjene kapitala na koji se plaća naknada radi utvrđivanja porezne osnovice FFT-a u Luksemburgu.

(289)

Osim toga, do tog nedosljednog rezultata došlo bi i kad bi FFT stekao nove udjele tijekom razdoblja primjene osporavanog poreznog mišljenja. Potvrđivanjem metodološki pogrešnog odbitka udjela, osporavano porezno mišljenje stvarno bi moglo dovesti do oporezivanja FFT-a u Luksemburgu jednakog nuli pod uvjetom da je zbog vrijednosti kasnije stečenih udjela kapital FFT-a na koji se plaća naknada jednak nuli ili dovodi do negativnog iznosa. U tom slučaju funkcije financiranja unutar grupe koje obavlja FFT mogu ostati identične, ali bi oporezivanje bilo znatno manje odnosno jednako nuli ako bi se primijenila metoda potvrđena u osporavanom poreznom mišljenju.

(290)

Da je porezni savjetnik FFT-a pravilno primijenio Okvir Basel II kako bi utvrdio transferne cijene, ti odbitci ne bi bili mogući s obzirom na trenutačnu razinu kapitaliziranosti FFT-a. Međutim, budući da FFT nije regulirani subjekt, nisu raspoloživi nikakvi podatci o razini ponderirane imovine ovisno o riziku koju bi regulatorno tijelo financijskih institucija smatralo prihvatljivom. Ta hipotetska razina regulatornih vlastitih sredstava ne omogućuje FFT-u niti da drži udjele ako se njihova vrijednost mora odbiti od tih vlastitih sredstava (156).

(291)

S obzirom na ta razmatranja, Komisija zaključuje da osporavano porezno mišljenje, prihvaćanjem prijedloga poreznog savjetnika da se primijeni povrat procijenjen metodom MEDAF na hipotetska regulatorna vlastita sredstva, koja su podcijenjena zbog nepravilne primjene Okvira Basel II i neprimjerenih odbitaka, odstupa od načela nepristrane transakcije. Budući da to odstupanje dovodi do smanjenja porezne osnovice FFT-a na temelju luksemburškog općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava u odnosu na porezno neintegrirana društva koja zaključuju transakcije u tržišnim uvjetima, potrebno je smatrati da je osporavanim poreznim mišljenjem FFT-u dodijeljena selektivna prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(292)

Osim svojeg zaključka o nedosljednom načinu na koji je porezni savjetnik FFT-a tijekom primjene MTMN-a došao do procijenjenog iznosa kapitala na koji se plaća naknada, Komisija smatra da način na koji je porezni savjetnik FFT-a dobio procijenjenu razinu zahtijevanog povrata koji se primjenjuje na tu osnovicu kapitala ne dovodi do pouzdane približne vrijednosti poslovnog rezultata temeljenog na tržištu da stoga nije u skladu s načelom nepristrane transakcije iz razloga navedenih u nastavku u uvodnim izjavama od 293. do 300.

(293)

Prvo, koeficijent beta od 0,29 koji je odredio porezni savjetnik za upotrebu u metodi MEDAF vjerojatno se ne podudara s koeficijentima beta društava financijskog sektora koji se smatraju valjanim usporedivim elementima u analizi transfernih cijena i koje je trebalo odrediti kao referentni parametar za procijenjenu razinu zahtijevanog povrata. Razina koeficijenta beta tih društava katkad je vrlo visoka (vidi tablicu 3.), često mnogo viša od prosječnog koeficijenta beta na tržištu, koji iznosi 1. Komisija upućuje, na primjer, na koeficijent beta podindeksa Stoxx 50 Bank, koji je iznosio 1,36 za razdoblje od 31. prosinca 2009. do 31. prosinca 2011. (157), te na činjenicu da gotovo sve banke koje sudjeluju u tom indeksu imaju koeficijent beta veći od 1.

(294)

Drugo, na popisu 66 društava navedenih u tablici 3. navedena su društva koja djeluju u poslovnim sektorima koji se uvelike razlikuju od sektora FFT-a, a na popisu su navedene i dvije središnje banke: Banque Nationale de Belgique i Schweizerische Nationalbank. Brojna društva u tom uzorku obavljaju specijalizirane financijske djelatnosti kao što je financijski najam ili otkup potraživanja ili su burze, a ne banke (158), dok brojne europske banke koje u načelu sudjeluju u djelatnostima financiranja veleprodaje nisu uključene u uzorak. Usporedivi elementi koje je porezni savjetnik odabrao za izračun koeficijenta beta nisu primjereni za taj zadatak kako bi se dobila pouzdana približna vrijednost poslovnog rezultata temeljenog na tržištu.

(295)

Treće, neovisno o primjerenosti ili neprimjerenosti usporedivih elemenata koji se nalaze u uzorku koji je odredio porezni savjetnik FFT-a, u analizi transfernih cijena bez ikakvog se opravdanja za izračun koeficijenta beta ne upotrebljava medijan nego 25. percentil. Na taj način FFT zadržava relativno nizak koeficijent beta od 0,29, dok bi se medijanom uzorka dobio koeficijent beta od 0,64 (159). Međutim, u skladu s točkom 3.57. Smjernica OECD-a o transfernim cijenama, što ima više poteškoća s usporedivosti, to se više rasponom nepristrane transakcije mora uzimati u obzir središnja tendencija uzorka.

(296)

Komisija u tom pogledu napominje da koeficijent beta predstavlja nediverzificirani rizik povrata na vlastiti kapital. U tom bi okviru portfelj kredita banaka u načelu bio više diverzificiran od portfelja FFT-a, čija se izloženost uglavnom odnosi na društva automobilskog sektora koja pripadaju grupi Fiat. Stoga se može smatrati da je porezni savjetnik FFT-a trebao odabrati element naveden više na popisu usporedivih elemenata za utvrđivanje koeficijenta beta, svakako iznad medijana, a ne 25. percentil.

(297)

Naime, u samoj se Okružnici izričito upućuje na rizik druge ugovorne strane, a osobito na sektorski rizik, koji je ovdje pojačan jer FFT posluje u samo jednom sektoru, kada se Okružnicom utvrđuje primjerena naknada. Iako u Okružnici nije posebno navedeno kako se ti rizici moraju uključiti u stvarni izračun naknade, metoda koju je odabrao porezni savjetnik FFT-a, čijom se primjenom rizici kredita unutar grupe (za razliku od potraživanja od trećih osoba) ni na koji način ne ponderiraju i stoga ne dovode ni do kakvog zahtjeva vlastitih sredstava te ni do kakve naknade, nije u skladu s Okružnicom. Prema tome, ne mogu se prihvatiti razmatranja koja se odnose na smanjeni rizik djelatnosti FFT-a.

(298)

Nadalje, u internom dokumentu Fiata o politici transfernih cijena istaknuta je važna funkcija koja nije navedena u izvješću o transfernim cijenama. Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 123., FFT ne obavlja samo funkcije navedene u tom izvješću, nego izdaje i jamstva u korist društava grupe Fiat. Stoga su 2013. ta jamstva iznosila 10 milijuna EUR (160). Nadalje, u dokumentu o politici transfernih cijena potvrđeno je i da, suprotno onome što je navedeno u izvješću o transfernim cijenama, krediti unutar grupe predstavljaju određen rizik druge ugovorne strane i kreditni rizik (161). […]

(299)

U pogledu jamstava koja Fiat S.p.A. daje FFT-u, navedenih u primjedbama Luksemburga (162), ta jamstva pokrivaju obveze FFT-a, a ne njegovu imovinu. Stoga od njih imaju koristi nositelji izdanih jamstava, ali se njima ne smanjuje rizik imovine FFT-a. Dobit u pogledu troškova financiranja koja se ostvaruje garancijom na jamstvima i obveznicama koje izdaje Fiat S.p.A. odražava se na društva grupe putem mehanizma utvrđivanja cijena opisanog u uvodnoj izjavi 124. Naime, cijena kredita koji se dodjeljuju društvima izračunava se primjenom marže troškova financiranja financijskih društava, koja odražava dobit koja se eventualno ostvaruje jamstvom društva majke.

(300)

S obzirom na ta razmatranja, Komisija smatra da se ni implicitnim ni eksplicitnim jamstvima ne smanjuje znatno rizik koji FFT preuzima pri obavljanju svojih funkcija. Taj je rizik veći od rizika iznesenog u izvješću o transfernim cijenama zbog postojanja jamstava koja se izdaju društvima grupe i koja dovode do velike izvanbilančne izloženosti te je stoga trebalo odabrati koeficijent beta veći od 25. percentila.

(301)

Zaključno, Komisija smatra da osporavano porezno mišljenje, odobravanjem koeficijenta beta od 0,29 koji je odabrao porezni savjetnik tijekom primjene metode MEDAF radi utvrđivanja povrata na vlastiti kapital koji treba primijeniti na hipotetska regulatorna vlastita sredstva FFT-a, dovodi do raspoređivanja dobiti FFT-u kojim se odstupa od tržišnih uvjeta u skladu s načelom nepristrane transakcije. Budući da to odstupanje dovodi do smanjenja poreza koji FFT treba platiti na temelju luksemburškog općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava u odnosu na neintegrirana društva koja zaključuju transakcije u tržišnim uvjetima, potrebno je smatrati da je osporavanim poreznim mišljenjem FFT-u dodijeljena selektivna prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(302)

Budući da se porezni savjetnik odlučio primijeniti MTMN u analizi transfernih cijena i s obzirom na prethodna razmatranja, Komisija smatra da, kako bi se FFT-u osigurala primjerena razina naknade temeljena na tržištu za funkcije financiranja i riznice koje obavlja unutar grupe Fiat u skladu s načelom nepristrane transakcije, ta se naknada mora utvrditi na temelju računovodstvenih vlastitih sredstava FFT-a u skladu s njegovim posebnim činjenicama i okolnostima.

(303)

Komisija prihvaća 2012. kao referentnu godinu za ocjenu porezne osnovice FFT-a u Luksemburgu. Komisija se ne protivi ni pretrazi u bazi usporedivih elemenata radi procjene povrata nepristrane transakcije, ali ustraje u svojim prigovorima u pogledu primjerenog odabira usporedivih elemenata iznesenima u uvodnoj izjavi 294.

(304)

Naime, u analizi u odjeljku 7.2.2.9. navedeno je da su rizici koje snosi FFT i koje je potrebno uzeti u obzir pri izračunu naknade nepristrane transakcije veći od rizika navedenih u izvješću o transfernim cijenama i da, stoga, povrat na vlastiti kapital prije primjene poreza od 6,05 % (i nakon poreza od 4,3 %) prihvaćen osporavanim poreznim mišljenjem, koji je porezni savjetnik FTT-a izračunao metodom MEDAF, uvelike nadilazi povrat na vlastiti kapital koji se zahtijeva u financijskom sektoru, a koji neprestano iznosi 10 % i više, čime se potvrđuje zaključak Komisije prema kojem usporedivi elementi koje je odabrao porezni savjetnik nisu bili primjereni.

(305)

Nadalje, usporedba prijavljene profitabilnosti FF-a i FFT-a, financijskih društava za poslovanje Fiata u europodručju, upućuje na to da razlika u dobiti između FF-a i FFT-a, unatoč sličnostima u strukturi imovine, funkcija i prihoda proizlazi iz namjere da se smanji razina prijavljene profitabilnosti u Luksemburgu. Na temelju strukture imovine i obveza te računa dobiti i gubitka FF-a i FFT-a (163), ta dva društva imaju vrlo sličan obujam bilance i strukturu imovine. Slični su i iznosi njihovih prihoda od kamata i njihovih rashoda. FF je glavna ugovorna strana FFT-a, koji s tržišta dobiva izvore financiranja i prenosi jedan dio financiranja na FF, koji ga pak pozajmljuje talijanskim društvima grupe Fiat. […]

(306)

Čini se da je cilj internog dokumenta Fiata o politici transfernih cijena plaćanje naknade dvama društvima sa sličnim povratom (164). Međutim, na razini društava, mnogo je viši zabilježeni i oporezivi stvarni povrat na vlastiti kapital FF-a nego za FFT-a. Na temelju podataka iz tablica u uvodnim izjavama 113. i 114., u tablicama u nastavku navedeni su ostvareni povrat na vlastiti kapital (ROE), izračunan za FF i FFT.

(307)

Iz tablica u uvodnoj izjavi 306. proizlazi da je za razdoblje od 2010. do 2013. prosječni povrat na vlastiti kapital iznosio 7,2 % za FF i 0,5 % za FFT, čime se ponovo potvrđuje da odabir poreznog savjetnika u pogledu usporedivih elemenata u izvješću o transfernim cijenama te povrat na vlastita sredstva koji iz toga proizlazi nisu bili primjereni.

(308)

Kako bi se utvrdio primjereni povrat na vlastiti kapital koji je potrebno primijeniti na računovodstveni vlastiti kapital FFT-a, skupne statistike bankarskog sektora čine se primjerenijima nego skupina od 66 financijskih društava, za koja se čini da većinom obavljaju posebne financijske djelatnosti. Prvo bi rješenje u svakom slučaju omogućilo bolje približavanje središnjoj tendenciji.

(309)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 304., trenutačni zahtijevani povrat na vlastiti kapital za europske banke iznosi oko 10 %, a ta je razina jednaka čak i tijekom financijske krize. Naime, podatci iz vremena osporavanog poreznog mišljenja potvrđuju tu razinu zahtijevanog povrata na vlastiti kapital. Stoga, prema publikaciji iz 2011. Banke za međunarodne namire „[n]aime, povrat na vlastita sredstva financijskih poduzetnika dugoročno iznosi, 11 – 12 %” (165). Nadalje, u jednoj studiji ESB-a iz 2011. utvrđeno je da „na prosječnoj razini kapitaliziranosti na uzorku [od 54 međunarodne banke], zahtijevani povrat na vlastiti kapital iznosi oko […] 10,3 %” (166). Ta je razina jednako tako potvrđena u izvješćima o istraživanju vrijednosti nekretnina iz 2011. Tako Deutsche Bank navodi da „[Deutsche Bank] prati [cilj cijene dionice], koji odražava održivi povrat na vlastiti kapital iznad, ali oko deset,a trošak vlastitih sredstava koji se [Deutsche Bank] u trenutačnom ciklusu nada zadržati iznad 10 %” (167), dok Morgan Stanley i Oliver Wyman u izvješću o pretraživanju vrijednosti nekretnina od 19. ožujka 2015. utvrđuju ciljni povrat na 10 – 12 %.

(310)

Komisija napominje i da naknada nepristrane transakcije ne smije biti manja od razlike između prihoda i rashoda društva. Posljedično, ako bi bilo potrebno uskladiti naknadu izdanih kredita i primljenih depozita FFT-a te ako bi naknada FFT-a koja bi iz toga proizašla bila veća od naknade izračunane na temelju transfernih cijena, trebala bi se oporezivati cijela zabilježena dobit jer treća osoba ne bi pristala smanjiti svoju naknadu bez opravdanog zahtjeva svojih ugovornih strana za povećanje primljene naknade za njihove depozite ili za smanjenje naknade plaćene za njihove primljene kredite.

(311)

Komisija stoga smatra da, ako se MTMN upotrijebi u svrhu utvrđivanja transfernih cijena za izračun primjerene naknade koja pripada FFT-u za funkcije koje obavlja unutar grupe Fiat, točna procjena porezne osnovice FFT-a u Luksemburgu iznosi najmanje 10 % nakon primjene poreza na cijeli iznos njegovog računovodstvenog vlastitog kapitala, koji se smatra općenito usklađenim s prosjekom sektora u pogledu omjera financijske poluge. Porezna osnovica izračunana na tom temelju dovodi do raspodjele dobiti koja odražava uvjete na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije jer je riječ o razini dobiti koju neovisne financijske institucije očekuju ostvariti na tržištu, tako da bilo koje porezno mišljenje kojim se prihvaća ta osnova za utvrđivanje dospjelog poreza FFT-a na temelju luksemburškog općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava ne dodjeljuje nikakvu selektivnu prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(312)

U svojim opaskama na odluku o pokretanju postupka, FFT iznosi svoj argument prema kojem Komisija treba razmotriti „učinak mjere na grupu”, odnosno da grupa Fiat nije ostvarila nikakvu prednost jer se bilo kakvo povećanje porezne osnovice u Luksemburgu u cijelosti kompenzira povećanjem poreznog odbitka u drugim državama članicama (168). Prema mišljenju FFT-a, taj je učinak potvrđen u nekoliko Komisijinih odluka (169).

(313)

Komisija najprije podsjeća da nije vezana svojom praksom odlučivanja te da je svaku mjeru potrebno ocijeniti na temelju vlastitih rezultata s obzirom na članak 107. stavak 1. UFEU-a (170). U svakom slučaju, upućivanje FFT-a na odluku o sustavu poreznih odbitaka za kamate unutar grupe u Mađarskoj, za koji je Komisija potvrdila takav „učinak na grupu”, temelji se na pogrešnom tumačenju te odluke. U toj je odluci Komisija odbila argument Mađarske o ocjeni postojanja prednosti na razini grupe te je zaključila da se prednost mora ocijeniti na razini svakog subjekta.

(314)

U se ovoj Odluci ispituje je li Luksemburg izdavanjem osporavanog poreznog mišljenja dodijelio selektivnu prednost FFT-u tako što je u toj državi članici smanjio njegov dospjeli porez. Prema tome, ocjena prema kojoj je tim poreznim mišljenjem dodijeljena prednost treba se odnositi na postupanje prema društvu u predmetnoj državi članici, odnosno FFT i Luksemburg, te ne treba uzimati u obzir mogućnost da je učinak neutralan na razini drugih društava grupe Fiat koja proizlazi iz postupanja prema tim društvima u drugim državama članicama (171). U svakom slučaju, prema sudskoj praksi (172), sama okolnost da se određena mjera izuzeća kompenzira povećanjem nekog drugog posebnog opterećenja koji nije povezan s prvom mjerom nije dovoljna da se prva mjera ne smatra državnom potporom. Drugim riječima, prednost koju država dodijeli društvu ne može se kompenzirati nepovoljnom situacijom u kojoj se nalazi drugo društvo, čak i ako oba društva pripadaju istoj grupi.

(315)

Luksemburg i FFT istaknuli su da članak 164. ZPD-a ili Okružnica čine referentni sustav u odnosu na koji je potrebno utvrditi postojanje selektivne prednosti koja proizlazi iz osporavanog poreznog mišljenja. Luksemburg je istaknuo i da je luksemburška porezna uprava jednostavno protumačila pravila i da u slučaju FFT-a ništa ne upućuje na to da je odstupila od općenito primjenjivih poreznih odredbi, iako ih je Komisija ispitala (173).

(316)

Kao što je navedeno u uvodnim izjavama od 210. do 215., Komisija se ne slaže s argumentima Luksemburga i FFT-a u pogledu primjenjivog referentnog sustava. Međutim, kao podredno obrazloženje Komisija zaključuje da je poreznim mišljenjem i FFT-u dodijeljena selektivna prednost u okviru ograničenijeg referentnog sustava koji se sastoji od društava grupe koji primjenjuju transferne cijene i koji su obuhvaćeni člankom 164. stavkom 3. ZPD-a i Okružnicom. Tom je odredbom utvrđeno načelo nepristrane transakcije u luksemburškom poreznom pravu, prema kojem naknade za transakcije među društvima iste grupe trebaju biti na razini cijena koje bi prihvatila neovisna društva koja pregovaraju u sličnim okolnostima u uvjetima nepristrane transakcije. Odjeljkom 2. Okružnice obuhvaćen je, među ostalim, opis načela nepristrane transakcije kako je utvrđeno u Smjernicama OECD-a o transfernim cijenama i preneseno u nacionalno pravo (174).

(317)

Budući da je Komisija u odjeljku 7.2.2. već dokazala da je osporavanim poreznim mišljenjem odobren određen broj metodoloških odabira, odabira parametara primjene i usklađivanja ad hoc koje je porezni savjetnik FFT-a proveo radi utvrđivanja transfernih cijena za koje se ne može smatrati da su dovele do pouzdane približne vrijednosti poslovnog rezultata temeljenog na tržištu kojom se smanjuje porezna osnovica FFT-a u Luksemburgu, Komisija može zaključiti i da je tim poreznim mišljenjem dodijeljena selektivna prednost na temelju ograničenijeg referentnog sustava iz članka 164. stavka 3. ZPD-a ili iz Okružnice s obzirom na to da dovodi do smanjenja dospjelog poreza FFT-a u odnosu na situaciju u kojoj bi se točno primijenilo načelo nepristrane transakcije navedeno u toj odredbi.

(318)

FFT je tvrdio i da bi Komisija, kako bi dokazala postojanje selektivnog postupanja u njegovu korist, trebala usporediti to porezno mišljenje s upravnom praksom luksemburške porezne uprave na temelju Okružnice, osobito s poreznim mišljenjima koja se izdaju drugim financijskim i rizničarskim društvima koja je Luksemburg dostavio Komisiji kao reprezentativni uzorak svoje prakse u području poreznih mišljenja (175).

(319)

Komisija se ne slaže s tim obrazloženjem jer bi to značilo da je referentni sustav u odnosu na koji bi trebalo ispitati osporavano porezno mišljenje luksemburška praksa poreznih mišljenja temeljena na Okružnici koja se odnosi na druga financijska i rizničarska društva. Već je dokazala zašto je luksemburški opći sustav poreza na dobit trgovačkih društava primjereni referentni okvir za potrebe analize selektivnosti (176).

(320)

Neovisno o tome, Komisija će u okviru dodatnog podrednog obrazloženja dokazati zašto luksemburška praksa poreznih mišljenja temeljena na Okružnici čini primjereni referentni sustav kako bi se utvrdilo je li osporavanim poreznim mišljenjem FFT-u dodijeljena selektivna prednost. To je najprije objašnjeno činjenicom da je Okružnica sastavljena previše općenito i da se stoga njome ne mogu odrediti objektivni kriteriji primjenjivi na sva financijska i rizničarska društva koja podnose zahtjev za porezno mišljenje u svrhu utvrđivanja transfernih cijena. Nadalje, Komisijino ispitivanje poreznih mišljenja koja je izdao Luksemburg dokazuje i da ne postoji nikakav dosljedan skup pravila koja se općenito primjenjuju na temelju objektivnih kriterija s obzirom na koje se može ispitati osporavano porezno mišljenje kako bi se utvrdilo je li FFT ostvario selektivnu prednost koja proizlazi iz tog poreznog mišljenja.

(321)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 193., referentni se sustav sastoji od dosljednog skupa pravila koja se, općenito, na temelju objektivnih kriterija primjenjuju na sve poduzetnike iz njegova područja primjene koje je utvrđeno njegovim ciljem. Komisija smatra da za financijska i rizničarska društva grupe Okružnica ne može činiti takav sustav s obzirom na nepostojanje objektivnih kriterija kojima bi se omogućila dosljedna primjenu načela nepristrane transakcije na financijske transakcije unutar grupe.

(322)

Okružnica je sastavljena vrlo općenito te su sažeto opisani čimbenici koje porezna uprava treba uzeti u obzir u svrhu primjene načela nepristrane transakcije na društva za financiranje unutar grupe. Ti čimbenici obuhvaćaju potrebu da društva analiziraju preuzete rizike i utvrde dodatne troškove povezane s dodjelom zajma koji se dodaju osnovnom trošku, za što je potrebna analiza kreditnog rizika. Okružnicom je određeno i da „financijsko društvo grupe mora raspolagati dovoljnim vlastitim kapitalom kako bi moglo preuzeti rizike povezane s njegovom djelatnošću” i da „treba […] na temelju činjenica i okolnosti svojstvenih svakom pojedinom slučaju ocijeniti koji se rizici preuzimaju […] i raspolaže li društvo koje provodi financijske transakcije grupe dovoljnom razinom vlastitog kapitala kako bi se mogli preuzeti ti rizici” (177).

(323)

Međutim, u Okružnici nisu navedene nikakve informacije o načinu procjene očekivanog povrata na vlastiti kapital, o tome je li prihvatljiva upotreba metode MEDAF te, ovisno o slučaju, o načinu utvrđivanja relevantnih parametara tog modela. Sadržava i malo informacija o vlastitim sredstvima koja je potrebno uzeti u obzir, osim da trebaju biti „dovoljn[a] kako bi se mogli preuzeti ti rizici”.

(324)

U primjedbama na odluku o pokretanju postupka Luksemburg tvrdi da se porezno mišljenje temelji na izvršavanju ograničene diskrecijske ovlasti dodijeljene člankom 164. stavkom 3. ZPD-a kojim se načelo nepristrane transakcije unosi u luksemburško porezno pravo (178), ali navodi i da se „standardi u području poreza […] tumače s obzirom na činjeničnu situaciju svakog slučaja, za što je po definiciji potrebno uzeti u obzir svojstva djelatnosti koje porezni obveznik stvarno obavlja te uvjeta njezina obavljanja” (179). Luksemburg jednako tako priznaje, s jedne strane, da je pravila potrebno tumačiti s obzirom na okolnosti svakog slučaja, ali ne objašnjava, s druge strane, kako prenijeti opće kriterije navedene u Okružnici u konkretno ispitivanje porezne situacije FFT-a ni kako zajamčiti dosljedno postupanje prema svim poreznim obveznicima kada je riječ o primjeni Okružnice. Stoga ne iznenađuje da osim upućivanja na Okružnicu na početku teksta, izvješće FFT-a u području transfernih cijena ne sadržava nikakvo upućivanje na kriterije Okružnice niti je u njemu pojašnjen način primjene Okružnice u konkretnom slučaju FFT-a.

(325)

Prema tome, zaključivši da je analiza transfernih cijena „provedena u skladu s Okružnicom br. 164/2 od 28. siječnja 2011. te da se njome poštuje načelo nepristrane transakcije”, luksemburška porezna uprava nije se oslonila ni na kakav objektivan kriterij naveden u Okružnici, s obzirom na to da taj dokument ne sadržava nikakav precizan i objektivan kriterij kojim bi se omogućila dosljedna primjena načela nepristrane transakcije na financijske transakcije unutar grupe.

(326)

Osim općenitog teksta Okružnice, Komisija je ispitala porezna mišljenja koja joj je dostavio Luksemburg te je utvrdila da je njegova praksa u tom području za financijska i rizničarska društva grupe upućivala i na nepostojanje dosljednog skupa pravila koja se općenito primjenjuju na sve porezne obveznike koji se nalaze u sličnoj situaciji na temelju objektivnih kriterija.

(327)

Od 21 poreznog mišljenja, koja su prvotno iznesena u isto vrijeme kad i APA FFT-a, samo se dva odnose na djelatnosti financiranja odobrene na temelju Okružnice te su popraćena izvješćem o transfernim cijenama.

(328)

Brzim čitanjem tih dvaju poreznih mišljenja i usporedbom s osporavanim poreznim mišljenjem pokazala se nedosljednost u postupanju prema financijskim društvima na temelju Okružnice i u ispitivanju oporezive dobiti koje je provela luksemburška porezna uprava. Neovisno o tome je li u ta dva predmetna porezna mišljenja točno primijenjena metoda CUP, izričito priznaju da je za transakcije međufinanciranja ta metoda u svakom slučaju najprimjerenija na temelju funkcionalne analize i analize raspoloživosti usporedivih elemenata, koji osobito uključuju banke. To je u skladu i s Okružnicom, u kojoj se smatra da su funkcije koje obavljaju financijska društva unutar grupe u biti slične funkcijama koje obavljaju neovisne financijske institucije. Za razliku od tih dvaju poreznih mišljenja, metoda CUP nije primijenjena za osporavano porezno mišljenje jer je porezni savjetnik FFT-a metodu MTMN smatrao najprikladnijom jer se „metoda MTMN čini primjerenom” (181).

(329)

Druga tri porezna mišljenja koja je podnio Luksemburg jednako se tako odnose na djelatnosti financiranja unutar grupe temeljene na Okružnici, ali nisu popraćena izvješćem o transfernim cijenama kojim se opravdava zahtjev:

(330)

U pogledu usporedbe poreznih mišljenja br. 1, 5 i 22 s osporavanim poreznim mišljenjem, očita razlika u postupanju koju je uvela luksemburška porezna uprava temelji se na činjenici da, za razliku od osporavanog poreznog mišljenja, zahtjevi za porezna mišljenja br. 1, 5 i 22 nisu bili popraćeni izvješćem o transfernim cijenama, iako se to u Okružnici izričito zahtijeva (182).

(331)

Druga dva porezna mišljenja koja je Luksemburg dostavio Komisiji odnose se na financijske djelatnosti, ali se ne temelje na Okružnici:

(332)

Naposljetku, Komisija je ispitala dva porezna mišljenja koja je dostavio Luksemburg među 13 poreznih mišljenja koja se odnose na rizničarsku funkciju i koja su utvrđena na popisu od 5 323 poreznih mišljenja koja je Luksemburg dostavio 22. prosinca 2014. (183). Oba se porezna mišljenja temelje na Okružnici:

(333)

Komisija napominje da se, za razliku od osporavanog poreznog mišljenja, ni u jednom od tih poreznih mišljenja ne primjenjuje metoda MTMN ni MEDAF te da se čini da ni u jednom od njih nije utvrđena porezna osnovica društva kao povrat na hipotetska regulatorna vlastita sredstva. Osim toga, iako se zahtjevom za porezno mišljenje društva G upućuje na izvješće o transfernim cijenama koje je potrebno kasnije dostaviti, čini se da to izvješće nikad nije podneseno luksemburškoj poreznoj upravi (184). Naposljetku, čak i ako se u poreznom mišljenju društva G ne upućuje jasno na razinu marže ni na što se ona primjenjuje, ono se razlikuje od osporavanog poreznog mišljenja jer se, u skladu sa zahtjevom za porezno mišljenje, marža temelji na imovini te se dodaje povratu na vlastiti kapital. Ukratko, čini se da porezni tretman odobren tim dvama društvima za njihove funkcije riznice nije u skladu ni s jednim pristupom ili metodom koji proizlaze iz osporavanog poreznog mišljenja.

(334)

Luksemburg tvrdi da se FFT ne može usporediti s drugim financijskim društvima s obzirom na to da prikuplja sredstva na tržištu, dok druga financijska društva uglavnom dobivaju financiranje unutar grupe. Tvrdi i da se FFT ne može usporediti ni s jednim drugim društvom koje je porezni obveznik u Luksemburgu: „situacija svakog poreznog obveznika dovoljno je specifična kako bi se spriječila bilo kakva relevantna usporedba sa slučajevima drugih poreznih obveznika” (185).

(335)

Komisija se ne slaže s tim tvrdnjama i u tom pogledu ističe da je nepostojanje dosljednog skupa pravila, koja se općenito primjenjuju na financijska i rizničarska društva koja su podnijela zahtjev za porezno mišljenje na temelju objektivnih kriterija, izvrsno prikazano postojanjem drugog poreznog mišljenja u korist [društva F]. U poreznom mišljenju [društva F], koje je doneseno istog dana te se odnosi na iste funkcije kao osporavano porezno mišljenje ([društvo F] financiralo je industrijski segment […] u drugoj strukturi financijskih društava grupe), donesen je znatno različiti zaključak u pogledu poreznih osnovica različitih društava, bez vidljivog opravdanja za takvu razliku u tretmanu. Naime, u osporavanom poreznom mišljenju odobrena je porezna osnovica od oko 2,5 milijuna EUR, dok je u osporavanom poreznom mišljenju u korist [društva F] odobrena naknada sličnih djelatnosti financiranja i riznice iz koje proizlazi porezna osnovica od […] EUR. Ta utvrđena razlika u tretmanu među gotovo istovjetnim društvima bez vidljivog opravdanja dokazuje i da luksemburška praksa poreznih mišljenja, koja se temelji na općim odredbama Okružnice, ne čini primjeren referentni sustav u svrhu analize selektivnosti.

(336)

Ukratko, ispitivanje prakse luksemburške porezne uprave u području poreznih mišljenja ne omogućuje utvrđivanje dosljednog skupa pravila koja se, općenito, na temelju objektivnih kriterija primjenjuju na sve poduzetnike iz njegova područja primjene koje je utvrđeno njegovim ciljem. Stoga ta praksa ne može činiti okvir na temelju kojeg se osporavano porezno mišljenje ispituje kako bi se utvrdilo je li FFT primio selektivnu prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(337)

Ni Luksemburg ni FFT nisu iznijeli ni najmanji razlog kojim bi se moglo opravdati selektivno postupanje prema FFT-u koje proizlazi iz osporavanog poreznog mišljenja. Komisija podsjeća da je na državi članici da dostavi takvo opravdanje.

(338)

U svakom slučaju, nije utvrđen nijedan razlog kojim bi se moglo opravdati povlašteno postupanje prema FFT-u zbog osporavanog poreznog mišljenja, a za koji bi se moglo smatrati da proizlazi izravno iz temeljnih ili vodećih načela referentnog sustava ili da proizlazi iz važnih mehanizama potrebnih za njegovo funkcioniranje i učinkovitost (186), neovisno o tome je li referentni sustav luksemburški opći sustav poreza na dobit trgovačkih društava, kao što tvrdi Komisija, ili članak 164. ZPD-a i Okružnica, kao što tvrde Luksemburg i Fiat.

(339)

Komisija zaključuje da je osporavanim poreznim mišljenjem, dodijeljena selektivna prednost FFT-u u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, tako što je njime odobrena metoda kojom je omogućeno da se FFT-u unutar grupe Fiat dodijeli dobit koja se razlikuje od tržišnog rezultata u skladu s načelom nepristrane transakcije te kojom se dovodi do smanjenja poreza koji duguje FFT na temelju luksemburškog općeg sustava poreza na dobit trgovačkih društava, u usporedbi s porezom koji duguju neintegrirana društva koja su porezni obveznici u državi i koja obavljaju transakcije u tržišnim uvjetima.

(340)

Kao podredno obrazloženje, Komisija zaključuje da je osporavanim poreznim mišljenjem dodijeljena selektivna prednost FFT-u u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, tako što je njime odobrena metoda kojom je omogućeno da se FFT-u unutar grupe Fiat dodijeli dobit koja se razlikuje od tržišnog rezultata u skladu s načelom nepristrane transakcije i dovodi do smanjenja poreza koji duguje FFT na temelju članka 164. stavka 3. ZPD-a i Okružnice, u usporedbi s porezom koji duguju neintegrirana društva koja su porezni obveznici u Luksemburgu.

(341)

Komisija smatra da je osporavanim poreznim mišljenjem dodijeljena selektivna prednost FFT-u u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a s obzirom na to da je njime smanjena oporeziva dobit tog subjekta u Luksemburgu u odnosu na neintegrirana društva čija se oporeziva dobit utvrđuje na temelju transakcija koje se obavljaju u tržišnim uvjetima. Međutim, Komisija napominje da FFT pripada multinacionalnoj grupi, u ovom slučaju grupi Fiat Chrysler Automobiles („FCA”), te da je njegova funkcija unutar te grupe pružanje usluga financiranja i riznice drugim društvima grupe Fiat, a naknada za tu funkciju predmet je osporavanog poreznog mišljenja.

(342)

Za potrebe primjene pravila u području državnih potpora može se smatrati da nekoliko različitih pravnih subjekata čine jednu gospodarsku jedinicu. Ta se gospodarska jedinica stoga smatra predmetnim poduzetnikom koji je korisnik mjere potpore. Kao što je Sud u prošlosti tvrdio „[p]ojam poduzetnika u kontekstu prava tržišnog natjecanja treba razumjeti kao pojam kojim se označava gospodarska jedinica, […] iako, s pravnoga gledišta, tu gospodarsku jedinicu čini nekoliko fizičkih ili pravnih osoba” (187). Da bi odredio čini li nekoliko subjekata gospodarsku jedinicu, Sud gleda na postojanje kontrolnog udjela ili funkcionalnih, ekonomskih ili organskih veza (188). U ovom slučaju, FFT je u vlasništvu društava Fiat S.p.A. (danas Fiat Chrysler Automobiles, NV) i FF, koje je u stopostotnom vlasništvu društva Fiat, S.p.A. (189). Stoga je FFT pod stopostotnom kontrolom društva Fiat S.p.A., koje kontrolira i grupu Fiat (190).

(343)

Nadalje, grupa Fiat odlučila je u Luksemburgu osnovati FFT zbog čega mu je izdano osporavano porezno mišljenje jer je, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 52., u njemu utvrđena dobit koja se dodjeljuje FFT-u unutar grupe za usluge financiranja i riznice koje pruža društvima grupe. Konačno, osporavano porezno mišljenje odluka je kojom je odobrena metoda utvrđivanja transfernih cijena za transakcije obavljene u okviru grupe Fiat te bilo kakvo povlašteno porezno postupanje luksemburške porezne uprave prema FFT-u pogoduje cijeloj grupi Fiat dodjelom dodatnih sredstava ne samo FFT-u, nego cijeloj grupi. Drugim riječima, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 221., kada je potrebno utvrditi transferne cijene kako bi se odredile cijene proizvoda i usluga koje se pružaju unutar različitih pravnih subjekata jedne te iste grupe, mehanizam utvrđivanja transfernih cijena po samoj svojoj naravi utječe na više od jednog društva grupe (povećanjem cijena unutar jednog društva smanjit će se dobit drugog društva).

(344)

Posljedično, unatoč tome što je grupa organizirana u različite pravne osobnosti, u okviru sporazuma o utvrđivanju cijena, ti se poduzetnici moraju smatrati jednom grupom koja je korisnik osporavane mjere potpore (191).

(345)

Naposljetku, u ovom slučaju, iznos poreza koji FFT plaća u Luksemburgu utječe na uvjete cijena kredita unutar grupe koje to društvo dodjeljuje društvima grupe Fiat, uzimajući u obzir činjenicu da se te cijene temelje na ponderiranom prosječnom trošku kapitala i na marži (192), tako da se smanjenjem poreza koji duguje FFT nužno snizuju uvjeti cijena njegovih kredita unutar grupe. Smanjenje poreza FFT-a u Luksemburgu ne pogoduje samo tom društvu, nego i svim društvima grupe koja financira FFT, a stoga i grupi Fiat.

(346)

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija zaključuje da je osporavanim poreznim mišljenjem koje je Luksemburg izdao FFT-u tom društvu i grupi Fiat dodijeljena selektivna prednost koja je pripisiva toj državi, koja je financirana državnim sredstvima, kojom se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje i koja može utjecati na trgovinu unutar Unije. Stoga porezno mišljenje predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(347)

Budući da je osporavano porezno mišljenje dovelo do smanjenja troškova koje bi FFT inače morao snositi u okviru svojih tekućih djelatnosti, potrebno je smatrati da je njime FFT-u i grupi Fiat dodijeljena operativna potpora.

(348)

Državna potpora smatra se spojivom s unutarnjim tržištem ako pripada jednoj od kategorija navedenih u članku 107. stavku 2. UFEU-a (193). Može se smatrati spojivom s unutarnjim tržištem i ako Komisija utvrdi da pripada jednoj od kategorija navedenih u članku 107. stavku 3. UFEU-a. Međutim, na državi je članici koja je dodijelila potporu da dokaže da je ta državna potpora spojiva s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavaka 2. i 3. UFEU-a.

(349)

Luksemburg se nije pozvao ni na jedno odstupanje predviđeno u odredbama navedenima u uvodnoj izjavi 345. kako bi utvrdio spojivost potpore koja je osporavanim poreznim mišljenjem dodijeljena FFT-u i grupi Fiat.

(350)

Osim toga, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 347., potrebno je smatrati da je osporavanim poreznim mišljenjem FFT-u i grupi Fiat dodijeljena operativna potpora. Općenito, takva se potpora inače ne može smatrati spojivom s unutarnjim tržištem na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a, s obzirom na to da se njome ne pogoduje razvoju određenih gospodarskih djelatnosti ili određenih gospodarskih područja te da porezni poticaji nisu vremenski ograničeni, ne smanjuju se progresivno te nisu proporcionalni onome što je potrebno za ublažavanje određene nepovoljne gospodarske situacije na predmetnim područjima.

(351)

Iz toga proizlazi da je državna potpora koju je Luksemburg osporavanim poreznim mišljenjem dodijelio FFT-u i grupi Fiat nespojiva s unutarnjim tržištem.

(352)

U skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a, države članice dužne su obavještavati Komisiju o svim planovima za dodjelu potpore (obveza prijavljivanja) i ne smiju primijeniti predložene mjere potpore dok Komisija o njima ne donese konačnu odluku (obveza privremene obustave).

(353)

Komisija napominje da joj Luksemburg nije prijavio nijedan plan donošenja osporavanog poreznog mišljenja te nije poštovao obvezu privremene obustave koju je imao na temelju članka 108. stavka 3. UFEU-a. Prema tome, u skladu s člankom 1. točkom (f) Uredbe Vijeća (EU) 2015/1589 (194), osporavano porezno mišljenje predstavlja nezakonitu državnu potporu koja je provedena kršeći članak 108. stavak 3. UFEU-a.

(354)

Člankom 16. stavkom 1. Uredbe (EU) 2015/1589 Komisiji je propisana obveza da naloži povrat svake nezakonite potpore nespojive s unutarnjim tržištem. Tom je odredbom pojašnjeno i da predmetna država članica poduzima sve potrebne mjere za povrat sredstava nezakonite potpore koja je proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem. Člankom 16. stavkom 2. Uredbe (EU) 2015/1589 predviđeno je da potpora koja se treba vratiti uključuje i kamatu od dana kada je nezakonita potpora stavljena na raspolaganje korisniku do dana njezina povrata. U Uredbi Komisije (EZ) br. 794/2004 (195) detaljno su navedene metode za izračun kamata koje je potrebno vratiti. Naposljetku, člankom 16. stavkom 3. Uredbe (EU) 2015/1589 određeno je da se „povrat potpore izvršava […] bez odgađanja i u skladu s postupcima predviđenim nacionalnim pravom dotične države članice, pod uvjetom da isti omogućavaju neposredno i stvarno izvršenje odluke Komisije”.

(355)

Člankom 16. stavkom 1. Uredbe (EU) 2015/1589 propisano je i da Komisija ne smije zahtijevati povrat sredstava potpore ako je to u suprotnosti s općim načelima prava.

(356)

Luksemburg najprije tvrdi da na temelju načela legitimnih očekivanja odluka kojom je utvrđeno postojanje potpore ne može stupiti na snagu prije kraja razdoblja primjene predmetnog poreznog mišljenja, odnosno, u ovom slučaju, prije kraja porezne godine 2016. Prema mišljenju Luksemburga, grupa „Kodeks postupanja” i forum OECD-a o štetnim poreznim praksama sigurni su da je praksa poreznih mišljenja temeljena na Okružnici u skladu s kodeksom postupanja i sa Smjernicama OECD-a. Luksemburg stoga tvrdi da je na sastanku Vijeća održanom 27. svibnja 2011. izričito potvrđeno da s obzirom na donošenje Okružnice nije potrebno ispitati praksu poreznih mišljenja na temelju kodeksa postupanja (196).

(357)

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, država članica čija su tijela dodijelila potporu kršeći postupovna pravila iz članka 108. stavka 3. UFEU-a ne može se pozvati na legitimna očekivanja korisnika kako bi opravdala nepoštovanje obveze poduzimanja mjera potrebnih za izvršenje odluke Komisije kojom joj je izrečen povrat potpore. Priznavanjem takve mogućnosti članci 107. i 108. UFEU-a lišili bi se svakog korisnog učinka jer bi se nacionalna tijela stoga mogla osloniti na vlastito nezakonito ponašanje kako bi narušila učinkovitost odlukâ koje je Komisija donijela u skladu s navedenim člancima UFEU-a (197). Stoga nije na predmetnoj državi članici, nego na poduzetniku korisniku, da se pozove na iznimne okolnosti na kojima bi se mogla temeljiti njegova legitimna očekivanja kako bi se usprotivio povratu nezakonite potpore (198). Budući da se FFT u tom pogledu nije pozvao ni na jedan argument u primjedbama koje je dostavio Komisiji, potonja smatra da se argument Luksemburga koji se temelji na načelu legitimnih očekivanja ne može prihvatiti u svrhu ove Odluke.

(358)

U svakom slučaju, kako bi se mogao prihvatiti argument u pogledu legitimnih očekivanja, on mora biti potkrijepljen Komisijinim prethodnim postupkom na kojem se temelje precizna jamstva (199). Prema mišljenju Luksemburga, dogovor postignut na sastanku grupe „Kodeks postupanja” o tome da nije potrebno procijeniti luksemburšku poreznu mjeru koja se odnosi na poduzetnike koji obavljaju djelatnosti financiranja unutar grupe s obzirom na kriterije kodeksa postupanja precizno je jamstvo koje može dovesti do legitimnih očekivanja. Komisija podsjeća da je kodeks postupanja koji je donijelo Vijeće ECOFIN (200) pravno neobvezujući instrument čiji je cilj ponuditi državama članicama prostor za raspravu posvećen mjerama koje imaju ili mogu imati znatan utjecaj na odabir područja na kojem će poduzetnici unutar Unije obavljati svoje gospodarske djelatnosti. Kodeks postupanja i propisi o državnim potporama imaju različite ciljeve. Naime, dok je cilj kodeksa postupanja suzbijanje nepoštenog poreznog tržišnog natjecanja među državama članicama, cilj je propisa o državnim potporama ublažiti narušavanje tržišnog natjecanja koje proizlazi iz povlaštenog postupanja država članica prema određenim poduzetnicima, osobito u obliku smanjenja poreza. Osim toga, dok grupa „Kodeks postupanja” raspolaže određenim diskrecijskim prostorom, Komisija nema nikakvu diskrecijsku ovlast za određivanje je li neka mjera obuhvaćena pojmom državne potpore, s obzirom na to da je taj pojam objektivan. Prema tome, dogovor postignut unutar grupe „Kodeks postupanja” ne može ni obvezati ni ograničiti postupanje Komisije pri izvršavanju njezinih ovlasti koje su joj dodijeljene UFEU-om u području državnih potpora (201).

(359)

Isto obrazloženje vrijedi i za dogovore postignute na forumu OECD-a o štetnim poreznim praksama. Na sastanku održanom 6. prosinca 2011., forum OECD-a postigao je sljedeći dogovor (na engleskom jeziku): „[…] sljedećih deset sustava nije dodatno ispitano… Luksemburg – iscrpna porezna analiza financiranja unutar grupe” (slobodni prijevod). OECD nije institucija Unije niti je Unija članica te organizacije (202). Njegovi zaključci, koji nisu obvezujući, ne mogu obvezati institucije Unije. Osim što forum OECD-a nije pružio precizna jamstva, nije niti detaljnije ispitao luksemburšku poreznu analizu djelatnosti financiranja unutar grupe. Stoga je na temelju tog citata nemoguće izvesti bilo kakav zaključak ili na njemu temeljiti bilo kakvu tvrdnju o primjeni pravila o državnim potporama na osporavano porezno mišljenje.

(360)

Drugo, Luksemburg tvrdi da je Komisija prekršila načelo pravne sigurnosti. Poziva se na prethodnu praksu odlučivanja Komisije prema kojoj je pristala ograničiti naknadu na temelju tog načela.

(361)

Međutim, ne postoji nikakva prethodna praksa odlučivanja koja je mogla dovesti do neizvjesnosti u pogledu činjenice da se poreznim mišljenjem može dodijeliti državna potpora. Naime, u odluci na koju se poziva Luksemburg Komisija je ograničila povrat zbog neizvjesnosti koja je nastala zbog prethodne odluke Komisije. Suprotno tome, u ovom se slučaju u Obavijesti o izravnom oporezivanju poduzetnika izričito upućuje na porezna mišljenja i na okolnosti u kojima je potrebno smatrati da dovode do dodjele državne potpore.

(362)

U pogledu argumenta Luksemburga, prema kojem nije moguće točno odrediti iznos potpore, osobito s obzirom na to da je prihvaćeni pristup nov, te prema kojem je stoga potrebno isključiti povrat, Komisija napominje da je u svojoj prethodnoj praksi odlučivanja primijenila načelo nepristrane transakcije osobito na mjere koje je donio Luksemburg, te da je zaključila da kršenje tog načela može predstavljati državnu potporu (203). Osim toga, taj je zaključak potvrdio Sud (204). Stoga pristup Komisije u pogledu osporavanog poreznog mišljenja ne sadržava nove elemente. Države članice ne mogu zanemariti da sporazum sklopljen između poreznog tijela i društva, u skladu s kojim se prema potonjem društvu postupa povlašteno tako da mu se umjetno snizuje porezna osnovica jer se upotrijebljenim transfernim cijenama ne dolazi do pouzdane približne vrijednosti poslovnog rezultata temeljenog na tržištu, dovodi do kršenja propisa o državnim potporama te ga je, ako je bio sumnjiv, trebalo prijaviti Komisiji.

(363)

Naposljetku, u pogledu navodnih poteškoća s određivanjem iznosa potpore, čime bi se opravdalo to što nije naložen povrat, Sud je prethodno utvrdio (205) da Komisija nije dužna navesti točan iznos potpore koji je potrebno vratiti. Pravom Unije samo se zahtijeva da se nezakonito dodijeljena potpora vrati kako bi se ponovno uspostavila prethodna situacija i da se povrat provede u skladu s pravilima nacionalnog prava (206). Posljedično, Komisija može samo utvrditi obvezu povrata predmetnih potpora i prepustiti nacionalnim tijelima da izračunaju točan iznos potpora koje je potrebno vratiti (207).

(364)

Komisija stoga može zaključiti da argumenti koji se temelje na načelu legitimnih očekivanja i pravne sigurnosti koje je istaknuo Luksemburg nisu osnovani u pogledu obveze povrata potpore koju je osporavanim poreznim mišljenjem nezakonito dodijelio FFT-u.

(365)

U skladu s UFEU-om i ustaljenom sudskom praksom Suda, Komisija je ovlaštena odlučiti da predmetna država članica mora ukinuti ili izmijeniti mjeru za koju je Komisija utvrdila da nije spojiva s unutarnjim tržištem. Sud je jednako tako dosljedno tvrdio da je cilj obveze države članice da ukine potporu koju Komisija smatra nespojivom s unutarnjim tržištem ponovna uspostava prethodnog stanja. U tom je kontekstu Sud utvrdio da je taj cilj postignut kada korisnik vrati iznose koji su mu dodijeljeni kao nezakonita potpora, čime gubi prednost koju je ostvarivao u odnosu na svoje konkurente na tržištu, te se ponovno uspostavlja stanje koje je prethodilo isplati potpore.

(366)

U slučaju kada je nezakonita državna potpora dodijeljena u obliku porezne mjere, u točki 35. Obavijesti o izravnom oporezivanju poduzetnika (208) navedeno je da se iznos koji je potrebno vratiti izračunava na temelju usporedbe između stvarno plaćenog poreza i poreza koji je trebalo platiti u skladu s pravilima koja se inače primjenjuju. Kako bi se dobio iznos poreza koji je trebalo platiti da su se poštovala pravila koja se općenito primjenjuju, odnosno da je pravilno primijenjeno načelo nepristrane transakcije radi utvrđivanja porezne osnovice FFT-a u Luksemburgu, luksemburška porezna uprava mora izmijeniti metodu godišnjeg izračuna koju je FFT upotrijebio u okviru metode MTMN na temelju metode MEDAF, odnosno, i. iznos vlastitog kapitala na koji se ostvaruje naknada i ii. razinu naknade koja je primijenjena na taj iznos vlastitog kapitala i koja se zahtijeva u skladu s ocjenom iznesenom u prethodnoj uvodnoj izjavi (311).

(367)

Nijednom se odredbom prava Unije ne zahtijeva da Komisija prilikom nalaganja povrata potpore koja je proglašena nespojivom s unutarnjim tržištem odredi točan iznos potpore koji treba vratiti. Naprotiv, dovoljno je da Komisijina odluka sadržava podatke koji adresatu omogućuju da sâm utvrdi taj iznos bez pretjeranih poteškoća (209).

(368)

Komisija je u odjeljku 7.2.2.10. i osobito u uvodnoj izjavi 311. predložila metodu kojom se može otkloniti selektivna prednost koja je FFT-u dodijeljena osporavanim poreznim mišljenjem (210) ako Luksemburg zadrži metodu MTMN za utvrđivanje porezne osnovice FFT-a. Međutim, svjesna je toga da se i drugim metodama utvrđivanja transfernih cijena može doći do pouzdane približne vrijednosti poslovnog rezultata temeljenog na tržištu u skladu s načelom nepristrane transakcije. Posljedično, kada bi Luksemburg prije datuma provedbe ove Odluke predložio metodu povrata kojom se primjenjuje neka druga metoda utvrđivanja transfernih cijena, Komisija bi bila spremna prihvatiti tu metodu kada bi se njome dovelo do pouzdane približne vrijednosti poslovnog rezultata temeljenog na tržištu i kada se njome, neovisno o odabranoj metodi, ne bi ponovili odabiri i usklađivanja koje je porezni savjetnik FFT-a u proveo izvješću o transfernim cijenama, a koje Komisija smatra odstupanjima od načela nepristrane transakcije.

(369)

Osobito, Komisija ne uviđa nijedan razlog zbog kojeg bi trebalo uskladiti vlastita sredstva radi izračuna iznosa vlastitih sredstava na koja se plaća naknada. Osim toga, u pogledu procijenjene naknade nepristrane transakcije tih vlastitih sredstava, iako se može činiti da je upotreba metode MEDAF nepotrebno obvezujuća, ništa ne sprječava da se ta metoda upotrebljava u svrhu utvrđivanja transfernih cijena, osim ako se upotrebljava kako bi se znatno odstupalo od poslovnog rezultata temeljenog na tržištu, koji se odražava u povratu na vlastiti kapital koji je vidljiv kod sličnih društava.

(370)

S obzirom na primjedbe iznesene u uvodnim izjavama 341. do 345., Komisija smatra da Luksemburg najprije mora od FFT-a zahtijevati povrat nezakonite potpore nespojive s unutarnjim tržištem koja je dodijeljena na temelju osporavanog poreznog mišljenja. Ako FFT ne može vratiti cijeli iznos potpore dodijeljene dodijeljena na temelju osporavanog poreznog mišljenja, Luksemburg mora zahtijevati povrat preostalog iznosa te potpore od društva Fiat Chrysler Automobiles N.V., koje je postalo pravni sljednik društva Fiat S.p.A., s obzirom na to da to društvo kontrolira grupu Fiat, kako bi se ponovno uspostavila konkurentnost koja je prethodno vladala na tržištu.

(371)

Komisija utvrđuje da je Luksemburg osporavanim poreznim mišljenjem nezakonito dodijelio državnu potporu FFT-u i grupi Fiat, kršeći članak 108. stavak 3. UFEU-a, da je ta potpora nespojiva s unutarnjim tržištem i da, slijedom toga, na temelju članka 16. Uredbe (EU) 2015/1589, Luksemburg mora od FFT-a zahtijevati njezin povrat, a ako FFT ne vrati cijeli iznos potpore, od društva Fiat Chrysler Automobiles N.V. mora zahtijevati iznos potpore koji nije vraćen,

22.12.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 351/68

(1)

Dopisima od 7. rujna 2005. i 17. listopada 2005., zabilježenima 12. rujna 2005., odnosno 19. listopada 2005., Komisija je zaprimila pritužbu protiv države Belgije u pogledu navodnog dodjeljivanja nezakonitih i nespojivih potpora od 1995. za pet javnih bolnica (3) (u daljnjem tekstu: IRIS-H) (4) koje pripadaju mreži IRIS (5) (u daljnjem tekstu: IRIS) regije glavnoga grada Bruxellesa. Pritužbu su uložile dvije udruge (Coordination bruxelloise d'institutions sociales et de santé (CBI) i Association bruxelloise des institutions de soins privées (ABISP)) koje predstavljaju bolnice pod upravom pravnih osoba privatnog prava (u daljnjem tekstu: privatne bolnice) i pojedinačno pod upravom nekoliko njihovih članova (6).

(2)

Pritužba je usredotočena na sljedeće: i. odsutnost jasne definicije ili nedovoljno jasnu definiciju i ovlaštenja posebnih javnih usluga koje su isključivo dodijeljene IRIS-H-u; ii. nadoknade javnih tijela za gubitke IRIS-H-a; iii. prekomjernu nadoknadu troškova povezanih s javnim uslugama IRIS-H-a s pomoću regionalnog fonda Fonds Régional Bruxellois de Refinancement des Trésories Communales („FRBRTC”); iv. nedostatak transparentnosti u načinu javnog financiranja IRIS-H-a; te v. unakrsno subvencioniranje nebolničkih djelatnosti IRIS-H-a s pomoću javnih sredstava primljenih za ispunjavanje zadaća bolnice (7).

(3)

Nakon što su belgijska nadležna tijela dostavila dodatne informacije, dana 10. siječnja 2008. službe Komisije dopisom su obavijestile podnositelje pritužbe o svojem preliminarnom mišljenju o pritužbi (8) i pozvale su ih da dostave nove informacije kako bi mogle ponovno ispitati provedeno preliminarno ocjenjivanje pritužbe; u suprotnom će se smatrati da je pritužba povučena. Nakon što su primile odgovor podnositelja pritužbe, službe Komisije potvrdile su svoju preliminarnu ocjenu u dopisu od 10. travnja 2008.

(4)

Podnositelji pritužbe obavijestili su Komisiju da su podnijeli tužbu za poništenje pred Prvostupanjskim sudom Europskih zajednica (koji je 1. prosinca 2009. postao Opći sud Europske unije; u daljnjem tekstu: Opći sud) protiv dopisa od 10. siječnja 2008., koji su smatrali odlukom Komisije (9). Nadalje, 20. lipnja 2008. podnositelji pritužbe podnijeli su tužbu za poništenje dopisa službi Komisije od 10. travnja 2008. (10). Opći sud obustavio je ta dva postupka pokrenuta pred njim do 31. listopada 2009., nakon što je Komisija obavijestila Opći sud da ima namjeru donijeti odluku na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (11). Kako bi mogle donijeti tu odluku, službe Komisije zatražile su dodatne informacije od belgijskih nadležnih tijela i od podnositelja pritužbe.

(5)

U svojoj odluci od 28. listopada 2009. (12) (u daljnjem tekstu: odluka Komisije iz 2009., također vidjeti odjeljak 4.1.), Komisija je odlučila da neće iznijeti prigovore u pogledu potpore za financiranje javnih bolnica iz mreže IRIS regije glavnog grada Bruxellesa jer je predmetno financiranje proglašeno spojivim sa zajedničkim tržištem pod uvjetima utvrđenima u Odluci Komisije 2005/842/EZ (u daljnjem tekstu: Odluka o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005.) (13), i izravno na temelju članka 86. stavka 2. Ugovora o EZ-u (sadašnjeg članka 106. stavka 2. UFEU-a) s obzirom na ovlaštenja koja su prethodila stupanju na snagu Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005. 19. prosinca 2005.

(6)

Nadalje, podnositelji pritužbe podnijeli su tužbu za poništenje te odluke Komisije pred Općim sudom. Svojom presudom od 7. studenoga 2012. u predmetu T-137/10 (14) (također vidjeti odjeljak 4.2.) Opći sud poništio je tu odluku presudivši da su donošenjem odluke povrijeđena postupovna prava podnositeljâ pritužbe. Opći sud zaključio je da je Komisija trebala izraziti svoje sumnje u pogledu spojivosti predmetnih mjera s unutarnjim tržištem, uzimajući u obzir argumente koje su u tom pogledu iznijeli podnositelji pritužbe. Opći sud zaključio je, među ostalim, da je Komisija trebala pokrenuti formalni istražni postupak kako bi prikupila sve bitne elemente za provjeru spojivosti skupa predmetnih mjera potpore s unutarnjim tržištem, kako bi podnositelji pritužbe i ostale zainteresirane strane mogle iznijeti svoje primjedbe u okviru tog postupka (15).

(7)

Dopisom od 1. listopada 2014. Komisija je obavijestila Belgiju o svojoj odluci da pokrene postupak predviđen člankom 108. stavkom 2. UFEU-a u pogledu mjera za subvencioniranje IRIS-H-a regije glavnog grada Bruxellesa s pomoću javnih sredstava.

(8)

Odluka Komisije o pokretanju postupka (u daljnjem tekstu: odluka o pokretanju postupka) objavljena je u Službenom listu Europske unije  (16). Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe o mjerama.

(9)

Dopisom od 22. listopada 2014. belgijske su vlasti zatražili produljenje roka za dostavljanje svojih primjedaba o odluci o pokretanju postupka. Komisija je odobrila to produljenje dopisom od 23. listopada 2014. Novo produljenje zatraženo je porukom elektroničke pošte od 1. prosinca 2014., a odobreno je dopisom Komisije od 2. prosinca 2014. Dopisom od 16. prosinca 2014. Kraljevina Belgija podnijela je svoje primjedbe o odluci o pokretanju postupka.

(10)

Komisija je zaprimila primjedbe zainteresiranih strana (vidjeti odjeljak 5. u nastavku) 15. prosinca 2014., 5. siječnja 2015. i 9. siječnja 2015. Komisija je dopisima od 13. i 20. veljače 2015. dostavila te primjedbe Belgiji, koja je imala mogućnost odgovoriti na njih. Primjedbe Belgije primljene su u dopisu od 13. ožujka 2015., koji je zabilježen 17. ožujka 2015.

(11)

Na temelju navedenoga Komisija je ponovno ispitala spis i protumačila određene elemente drugačije nego što je to učinila u ocjeni koju je dala u svojoj poništenoj odluci iz 2009.

(12)

IRIS-H djeluju u složenom zakonodavnom i regulatornom okruženju, koje određuju različita javna tijela. Globalna procjena spojivosti javnog financiranja koje primaju te bolnice s pravilima u području državne potpore prvenstveno mora ukratko opisati zakonodavni i regulatorni okvir koji se primjenjuje na IRIS-H. Taj opis obuhvaća predstavljanje Zakona o CPAS-u (na temelju kojega su osnovane IRIS-H), kratki pregled osnivanja IRIS-H-a, pregled zakonodavnih i drugih dokumenata kojima se uređuje djelovanje IRIS-H-a, kratak opis glavnih djelatnosti IRIS-H-a te navođenje različitih primjenjivih modela financiranja.

(13)

U Belgiji je pravo na socijalnu pomoć ustavno pravo. Člankom 23. belgijskog Ustava utvrđeno je kako slijedi:

„Svatko ima pravo na dostojanstveni život. U tu su svrhu zakonom, uredbom ili pravilnikom iz članka 134. zajamčena, uzimajući u obzir odgovarajuće obveze, gospodarska, socijalna i kulturna prava te su utvrđeni uvjeti za njihovu primjenu. Ta prava osobito obuhvaćaju sljedeće:

(…)

(14)

Djelotvorni pristup građana socijalnoj pomoći prvenstveno je uređen organskim zakonom od 8. srpnja 1976. (17) (u daljnjem tekstu: Zakon o CPAS-u), kojim su osnovani javni centri za socijalno djelovanje (u daljnjem tekstu: CPAS). Ti su centri pravne osobe uređene javnim pravom, prisutne u svim belgijskim općinama. CPAS-ima upravljaju odbori, čije članove bira općinski odbor predmetne općine. Na temelju članka 1. Zakona o CPAS-u:

„Svi imaju pravo na socijalnu pomoć. Svrha socijalne pomoći jest omogućavanje da svi žive dostojanstvenim životom. Osnivaju se javni centri za socijalnu pomoć čija je svrha osiguranje te pomoći u skladu s uvjetima utvrđenima ovim zakonom.”

(15)

U praksi CPAS pruža socijalnu pomoć osobama koje ne raspolažu potrebnim sredstvima za dostojanstveni život i koje ne mogu koristiti druge oblike socijalne sigurnosti (npr. naknadu za nezaposlenost). U tom je kontekstu člankom 57. stavkom 1. Zakona o CPAS-u predviđeno da je svrha CPAS-a zajamčiti da osobe i obitelji primaju pomoć od zajednice. Ta je zadaća opisana kako slijedi:

„Valja zajamčiti ne samo palijativnu ili kurativnu, već i preventivnu pomoć. Valja poticati socijalno sudjelovanje korisnika. Ta pomoć može biti materijalna, socijalna, zdravstvena, zdravstveno-socijalna i psihološka.”

(16)

Svaki CPAS mora pružati socijalnu pomoć osobama i obiteljima, ali raspolaže određenom diskrecijskom ovlasti u pogledu načina na koji se ta pomoć pruža. Konkretno, CPAS može pružati tu pomoć na sljedeće načine:

(17)

U potonja dva slučaja CPAS prenosi svoje obveze u pogledu socijalne pomoći (ili njihov dio) isključivo ako je taj prijenos u skladu sa svrhom ustanove s kojom surađuje. S jedne strane, ako je ustanovu osnovao CPAS, CPAS nadzire njezinu svrhu. S druge strane, u slučaju potpuno odvojene ustanove (treća ustanova), suradnja je ograničena s obzirom na svrhu te ustanove.

(18)

Pravna obveza CPAS-a da pruža socijalnu pomoć, neovisno o tome radi li se o materijalnoj, socijalnoj, medicinskoj, medicinsko-socijalnoj ili psihološkoj pomoći, ista je neovisno o tome pruža li CPAS tu pomoć izravno ili putem ustanova koje je osnovao ili s kojima surađuje. Člankom 57. Zakona o CPAS-u utvrđeno je da CPAS (isključivo CPAS) ima obvezu pružati pomoć u svim slučajevima. Svi oblici prijenosa ovlasti predstavljaju oblik izvršenja te obveze i ne oslobađaju CPAS odgovornosti da ispunjava ili nastavlja ispunjavati svoju obvezu.

(19)

Zahtjevi koji se primjenjuju na slučajeve u kojima CPAS želi osnovati ustanovu ili službu (primjerice bolnicu) u svrhu ispunjavanja (dijela) svoje zadaće pružanja socijalne pomoći utvrđeni su u članku 60. stavku 6. Zakona o CPAS-u:

„Gdje je to potrebno i, ako je to primjenjivo, u okviru postojećeg programa, javni centar za socijalnu pomoć osniva ustanove ili službe socijalne, kurativne ili preventivne naravi, proširuje ih i upravlja njima.

Potreba za osnivanjem ili proširenjem ustanove ili službe mora proizlaziti iz dokumenta koji sadrži ispitivanje potreba općine i/ili regije te koji sadrži podatke o postojećim sličnim ustanovama ili službama, opis njihova rada, preciznu procjenu njihove cijene i troškova, kao i, ako je to moguće, podatke koji omogućuju provođenje usporedbe sa sličnim ustanovama ili službama.

Odluka o osnivanju ili proširenju ustanova ili službi koje mogu primati subvencije na razini ulaganja ili funkcioniranja donosi se isključivo na temelju dokumenta iz kojeg je vidljivo da su ispunjeni uvjeti predviđeni zakonodavstvom i organskim propisima za dodjelu tih subvencija.

Ne dovodeći u pitanje odobrenja koja valja ishoditi od tijela javne vlasti, ako može dovesti do intervencije u pogledu terećenja općinskog proračuna ili njegova povećanja, odluku o osnivanju ili proširenju ustanove ili službe ocjenjuje općinsko vijeće.”

(20)

Obveza pružanja pomoći (socijalne, medicinske, medicinsko-socijalne ili psihološke) osobama i obiteljima utvrđena člankom 57. Zakona o CPAS-u jest:

(21)

Na temelju načela autonomije općina, svaki CPAS u svojoj općini samostalno odlučuje o najboljem načinu za ispunjavanje svoje obveze pružanja socijalne pomoći (uključujući zdravstvenu pomoć), u skladu sa Zakonom o CPAS-u. Ustavni izbor uređenja socijalne pomoći na razini općine također ovisi o želji i potrebi za provedbom politike socijalne pomoći što je bliže moguće stanovništvu. Nakon što CPAS odluči osnovati ustanovu za pružanje zdravstvene skrbi kurativne naravi kako bi odgovorio na potrebe lokalnog stanovništva za skrbi, tako osnovana ustanova uređena je Zakonom CPAS-i i saveznim regulatornim okvirom koji se primjenjuje na bolnice (vidjeti uvodnu izjavu 32.), koji se primjenjuje na sve bolnice neovisno na njihov status (javne ili privatne) i kojim se jamči zajednički organizacijski okvir za čitavu zemlju. Međutim, za razliku od privatnih bolnica, glavna svrha bolnica koje osniva CPAS-, kao što su IRIS-H, jest trajan doprinos pružanju socijalne pomoći. Točna priroda obveza IRIS-H-a u području socijalne pomoći (također vidjeti odjeljak 7.3.4.1. u nastavku) utvrđena je statutima IRIS-H-a te strateškim planovima mreže IRIS, u skladu s odredbama Zakona o CPAS-u (osobito člancima 120. i 135.d tog Zakona).

(22)

Konačno, na temelju članka 106. Zakona o CPAS-u, općine moraju pokriti deficit svojih CPAS-a ako potonji više ne raspolažu dostatnim sredstvima za pokrivanje troškova povezanih s njihovim obvezama u pogledu socijalne pomoći.

(23)

Kako je prethodno objašnjeno (vidjeti uvodnu izjavu 15.), socijalna pomoć koju pružaju CPAS-i obuhvaća medicinsku i medicinsko-socijalnu pomoć i može biti kako kurativne, tako i preventivne naravi. Tu pomoć može pružati: i. izravno CPAS, ii. CPAS posredstvom trećih osoba (primjerice privatne bolnice) u skladu s njegovom pravnom autonomijom ili iii. osobito ako CPAS želi nadzirati način na koji se ti ciljevi ispunjavaju, osnivanjem ustanove ili službe zadužene za ispunjavanje dijela te zadaće (u tom je slučaju zadaća definirana u statutu te ustanove ili službe i, u slučaju IRIS-H-a, u strateškim planovima mreže IRIS (vidjeti uvodne izjave 16. i 21.). Kako bi ispunili svoju zadaću pružanja zdravstvene pomoći, CPAS-i su osnovali i (su)upravljaju bolnicama u nekoliko belgijskih gradova i općina.

(24)

CPAS-i su u prošlosti u šest predmetnih briselskih općina (18) sami pružali socijalnu pomoć medicinske i socijalno-medicinske naravi putem osam javnih bolnica (19) raspoređenih na osam različitih lokacija. Tim su bolnicama izravno upravljali njihovi CPAS-i i nisu posjedovale pravnu osobnost. Stoga je bilo jasno da te bolnice doprinose ispunjavaju obveze pružanja socijalne pomoći njihovih CPAS-a. Međutim, tijekom prve polovice devedesetih godina 20. stoljeća, briselske javne vlasti ocijenile su da strukturni deficiti tih bolnica ugrožavaju njihov kontinuitet i održivost. Kako bi zajamčile dugoročni kontinuitet i održivost briselskih javnih bolnica, te su javne vlasti odlučile provesti njihovo restrukturiranje.

(25)

Prva faza tog restrukturiranja pokrenuta je 19. svibnja 1994., kada je potpisan sporazum o suradnji između savezne belgijske vlade, regije glavnog grada Bruxellesa i briselske Commission communautaire commune za bolničku politiku. Tim je sporazumom predviđena provedba pakta o restrukturiranju kako bi se zajamčio kontinuitet i održivost javnih i lokalnih bolničkih službi. U članku 2. tog sporazuma o suradnji utvrđeno je sljedeće:

„Ovaj pakt o restrukturiranju mora ispuniti sljedeće uvjete:

(26)

U tu je svrhu u preambuli sporazuma o suradnji predviđeno sljedeće:

„Budući da je financijski deficit javnih bolničkih institucija koje se nalaze na području regije glavnog grada Bruxellesa dosegao zabrinjavajuće razmjere,

budući da je, unatoč brojnim planovima sanacije, financijska bilanca tih ustanova izrazito nestabilna, zbog čega opterećuje općinske proračune u strukturnom pogledu,

budući da je, s obzirom na navedeno, potrebno uvesti mehanizme koordinacije i suradnje između općina i javnih centara za socijalnu pomoć te ustanova osnovanih u skladu s poglavljem XII. organskog Zakona od 8. srpnja 1976. o javnim centrima za socijalnu pomoć, koji su odgovorni za brojne javne bolničke institucije koje se nalaze na području regije glavnog grada Bruxellesa,

budući da takvi mehanizmi koordinacije i suradnje jamče kontinuitet i održivost javnih bolnica na način da omogućuju sinergije opreme i infrastrukture, kao i sredstava za njihovo upravljanje i razvoj te doprinose smanjenju deficita općinskih proračuna,

budući da se ovim sporazumom ne mijenjaju pravila o financiranju bolnica, nego se njime samo želi umanjiti strukturni deficit, koji utječe na javne centre za socijalnu pomoć i općine.” (21)

(27)

Na temelju navedenoga Commission communautaire commune bruxelloise usvojila je 22. prosinca 1995. rješenje o uvođenju poglavlja XII.a u inačicu Zakona o CPAS-u koja se primjenjuje u regiji glavnog grada Bruxellesa. Pripremni radovi za to rješenje (22) upućuju na sporazum o suradnji od 19. svibnja 1994. (vidjeti uvodnu izjavu 25.), čiji je glavni cilj bio zajamčiti održivost javnih briselskih bolnica putem predloženog restrukturiranja (23).

(28)

Glavni temelji restrukturiranja jesu sljedeći elementi:

(29)

U skladu s poglavljem XII. Zakona o CPAS-u, svaka lokalna bolnička udruga osnovana je na temelju statuta, kojima se, među ostalim, utvrđuje njezina svrha, prava i obveze njezinih članova i njezina upravljačka tijela. (27). Svaka udruga ima glavnu skupštinu i upravni odbor, u kojima su zastupljene različite strane koje su utemeljile udrugu (vidjeti uvodnu izjavu 28.), ali predstavnici tijela javne vlasti (odnosno, općine i CPAS-a) imaju većinu mjesta u tim upravljačkim tijelima (28). Stoga ne postoji sumnja da svakim IRIS-H upravljaju javne vlasti. Isto tako, općine i CPAS-i raspolažu velikom većinom u glavnoj skupštini i upravnom odboru krovne strukture IRIS.

(30)

Poglavljem XII.a Zakona o CPAS-u među ostalim su utvrđena pravila o kontroli i upravnom nadzoru koja se primjenjuju na lokalne bolničke udruge. Točnije, krovna organizacija IRIS dužna je izraditi strateški plan koji obuhvaća lokalne udruge osnovane u skladu s poglavljem XII. Na temelju tog plana svaka lokalna bolnička udruga dužna je izraditi planove upravljanja i planove financiranja i podnijeti ih mreži IRIS, koja daje svoju ocjenu (vidjeti članak 135.d Zakona o CPAS-u). Lokalne bolničke udruge također moraju zatražiti odobrenje mreže IRIS prije donošenja određenih velikih odluka (vidjeti članak 135.e) i podliježu tromjesečnoj kontroli mreže IRIS (vidjeti članak 135.g). Mreža IRIS također imenuje jednog povjerenika pri svakoj lokalnoj bolničkoj udruzi; taj povjerenik sudjeluje na sastancima upravljačkih tijela tih udruga i raspolaže pravom na ulaganje veta na odluke koje nisu u skladu s odlukama koje je donijela mreža IRIS (vidjeti članak 135.h).

(31)

Konačno, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 31. i 32. odluke o pokretanju postupka, restrukturiranje javnih briselskih bolnica koje nadzire i kojima upravlja CPAS također podrazumijeva financijsku komponentu. Konkretno, regija glavnog grada Bruxellesa odobrila je putem Regionalnih briselskih fondova za refinanciranje općinskih blagajni (Fonds régional bruxellois de refinancement des trésoreries communales, u daljnjem tekstu: FRBRTC) pozajmicu od gotovo 4 milijarde belgijskih franaka (oko 100 milijuna EUR) na razdoblje od 20 godina općinama koje upravljaju javnom bolnicom (putem svojih CPAS-a) (29). Te su općine uplatile ta sredstva svojim lokalnim bolnicama kako bi pokrile dio njihovih financijskih obveza (30). Dana 6. lipnja 1996. regija glavnog grada Bruxellesa odlučila je da neće tražiti povrat te pozajmice i povezanih kamata pod uvjetom da sporazumi o restrukturiranju budu u potpunosti provedeni i da financijski planovi budu ispoštovani.

(32)

Iz prethodnog odjeljka jasno proizlazi da su bolnice IRIS osnovane na temelju Zakona o CPAS-u kako bi CPAS mogao ispunjavati svoje obveze u pogledu socijalne pomoći. Stoga su te bolnice prvenstveno uređene Zakonom o CPAS-u. Međutim, budući da se radi o bolnicama, također podliježu koordiniranom Zakonu o bolnicama (LCH) (31) od 7. kolovoza 1987., čiji članak 147. (novi članak 163. LCH-a u inačici od 10. srpnja 2008.) (32) glasi kako slijedi:

„Što se tiče bolnica kojima upravlja Javni centar za socijalnu skrb (CPAS) i liječnika koji rade u tim bolnicama, odredbama ovog koordiniranog zakona dopunjuje se Organski zakon od 8. srpnja 1976. o javnim centrima za socijalnu skrb, osobito njegovi članci 48., 51., 52., 53., 54., 55., 56. i 94.” (neslužbeni prijevod)

(33)

LCH-om su, među ostalim, definirane vrste bolnica koje mogu biti službeno odobrene (33); uvjeti upravljanja bolnicom i struktura medicinske djelatnosti (34); bolnički planovi (35); norme i uvjeti za odobrenje bolnica i bolničkih službi (36); pravni odnosi između bolnice i zaposlenih liječnika, financijski status bolničkih liječnika, što osobito podrazumijeva utvrđivanje naknada, sadržaj naknada i središnje plaćanje naknada (37).

(34)

Nadalje, IRIS-H također podliježu pravilima utvrđenima statutom lokalnih bolničkih udruga, kojima su, među ostalim, utvrđeni svrha IRIS-H te prava i obveze članova udruge (također vidjeti uvodnu izjavu 29.).

(35)

Konačno, lokalne bolničke udruge stavljene su pod nadzor krovne organizacije IRIS, čime se ograničava njihova sposobnost da samostalno donose određene odluke o financiranju i upravljanju (vidjeti uvodnu izjavu 30.). Važno je napomenuti da krovna organizacija IRIS donosi višegodišnje strateške planove za lokalne bolničke udruge, kako je predviđeno člankom 135.d Zakona o CPAS-u.

(36)

Konačno, regulatorni okvir u kojem djeluju IRIS-H obuhvaća Zakon o CPAS-u, LCH, statute lokalnih bolničkih udruga i ograničavajuće strateške planove koje donosi krovna organizacija IRIS.

(37)

Glavna djelatnost IRIS-H sastoji se od pružanja bolničkih usluga pacijentima iz regije glavnog grada Bruxellesa. IRIS-H ukupno zapošljavaju gotovo 10 000 osoba, obavljaju više od milijun konzultacija godišnje i čine najveću hitnu službu u Belgiji. Pružaju potpune medicinske usluge iz svih velikih područja medicine. Dvije od tih bolnica specijalizirane su za određene discipline (Hôpital universitaire des enfants Reine Fabiola specijalizirana je za pedijatriju, dok je Institut Bordet specijaliziran za onkologiju).

(38)

Osim medicinskih usluga, IRIS-H također obavljaju niz povezanih socijalnih djelatnosti. Socijalni radnici zaposleni u IRIS-H pružaju pomoć pacijentima u nepovoljnom položaju i njihovim obiteljima kako bi riješili administrativne, financijske, odnosne i socijalne poteškoće.

(39)

Pet IRIS-H-a trenutačno pruža medicinske usluge i povezane socijalne usluge putem mreže od jedanaest lokacija u Bruxellesu. Te se lokacije nalaze u šest općina (Anderlecht, Grad Bruxelles, Etterbeek, Forest, Ixelles i Schaerbeek).

(40)

IRIS-H opisuju svoju zadaću kako slijedi: „Od rođenja do kraja života naše su bolnice na usluzi svima, u svakom trenutku njihova postojanja, neovisno o zdravstvenim problemima.” (38). Deset od 11 lokacija IRIS-H-a nalazi se u općinama u kojima prosječni dohodak ne premašuje srednji dohodak (39) regije glavnog grada Bruxellesa. Na temelju razredbe koju je utvrdila savezna javna služba za javno zdravlje (vidjeti tablicu u kojoj je navedena ta razredba u uvodnoj izjavi 185.), tri velike bolnice mreže IRIS koje pružaju potpune usluge (CHU Saint-Pierre, CHU Brugmann i bolnice Iris Sud (HIS)) jesu tri bolnice u kojima pacijenti predstavljaju čine najranjiviju društveno-gospodarsku skupinu u Belgiji. To je stanje dodatno otežano činjenicom da tijekom 2012. gotovo 11 % pacijenata primljenih u CHU Saint-Pierre i CHU Brugmann nije imalo obavezno belgijsko zdravstveno osiguranje i nije moglo platiti liječenje, dok je 15 % pacijenata tih bolnica (također) ovisilo o potpori CPAS-a.

(41)

Konačno, IRIS-H također obavljaju određene povezane djelatnosti (primjerice, prijevoz pacijenata između bolnica ambulantnim kolima, jaslice za djecu članova osoblja, ustanove za njegu i oporavak starijih, škole za medicinske sestre, istraživačke ustanove, stambenu infrastrukturu s uslugama, ustanove za psihijatrijsku skrb, trgovinu za pacijente i posjetitelje, najam televizora za pacijente, najam soba trećim osobama, kantinu i parkirališne objekte). Te povezane djelatnosti čine tek vrlo mali postotak svih djelatnosti IRIS-H-a, što je vidljivo iz njihova skromnog doprinosa (prosječno manje od 2 %) ukupnim prihodima IRIS-H.

(42)

Sve te djelatnosti čine troškove i prihode IRIS-H. Njihovi su troškovi, osim njihovih posebnih aktivnosti, utvrđeni statutom javnih bolnica, kojim su utvrđena određena ograničenja kojima ne podliježu privatne bolnice. Operativni troškovi koje snose bolnice IRIS u okviru provedbe svojih usluga od općeg gospodarskog interesa i povezanih djelatnosti posebice su povećani zbog čimbenika kao što su:

(43)

Te preostale troškove snose IRIS-H i nisu obuhvaćeni ostalim izvorima javnog financiranja (kao što je BMF; vidjeti uvodnu izjavu 46.(a)).

(44)

Temeljno načelo financiranja IRIS-H-a utvrđeno je u članku 46. (47) statutâ svake od pet lokalnih bolničkih udruga (vidjeti uvodne izjave 28. i 29.), u kojima je utvrđeno sljedeće:

„Ne dovodeći u pitanje članak sto deveti Zakona o bolnicama od sedmoga kolovoza tisuću devetsto osamdeset sedme, dobit financijske godine dijeli se između partnera koji posjeduju najmanje petinu ukupnog broja glasova Glavne skupštine, prema nahođenju Glavne skupštine.” (48)

Na toj su osnovi općine i CPAS obvezni u potpunosti snositi sve deficite IRIS-H-a prijavljene u njihovim financijskim računima. Nadalje, na temelju članka 106. Zakona o CPAS-u, općine su dužne pokriti čitavi deficit njihovih CPAS-a (vidjeti uvodnu izjavu 22.). Zbog toga općine (izravno i s obzirom na njihovu obvezu financiranja u pogledu njihovih CPAS-a) u konačnici jamče održivost IRIS-H-a na način da u potpunosti snose sve deficite koje te bolnice mogu imati.

(45)

Samo je po sebi razumljivo da mjera u kojoj općine i CPAS-i moraju intervenirati kako bi pokrili moguće deficite IRIS-H-a u skladu s člankom 46. njihovih statuta ovisi o mjeri u kojoj IRIS-H mogu pokriti svoje troškove sredstvima iz drugih izvora financiranja.

(46)

LCH opisuje pet izvora financiranja jednako dostupnih javnim i privatnim bolnicama. Troškovi rada belgijskih bolnica prvenstveno su pokriveni prvim trima (49), dok se četvrti i peti izvor odnose na troškove ulaganja bolnica.