15.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 306/1

(1)

U skladu s člankom 30. stavkom 2. četvrtim podstavkom Uredbe (EU) br. 223/2014, kada se iznosi nepropisno isplaćeni korisniku ne mogu vratiti krivnjom države članice ili zbog njezinog nemara, ta država članica snosi odgovornost za uplatu dotičnih iznosa u proračun Unije.

(2)

U dokumentu o nepovrativim iznosima (2) koji tijelo za ovjeravanje Komisiji podnosi za svaku godinu od 2016. do i uključujući 2025. u okviru godišnjih financijskih izvještaja u skladu s člankom 49. stavkom 1. točkom (b) i člankom 48. točkom (a) Uredbe (EU) br. 223/2014 utvrđuju se nepovrativi iznosi razvrstani po vrsti rashoda. U tom bi dokumentu trebalo navesti i točne podatke o iznosima koji se, prema stajalištu države članice, ne bi trebali nadoknaditi u proračun Unije, pri čemu bi svakako trebalo navesti administrativne i pravne mjere koje država članica poduzima kako bi djelotvorno ostvarila povrat nepovrativih iznosa. Međutim, budući da se taj dokument odnosi na iznose koji su prethodno uključeni u ovjerene financijske izvještaje podnesene Komisiji, prvi bi ga put trebalo podnijeti 2017.

(3)

U skladu s člankom 33. točkom (b) i člankom 49. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 223/2014 odbici prije podnošenja ovjerenih financijskih izvještaja ne mogu se smatrati povratom ako se odnose na rashode uključene u konačni zahtjev za međuplaćanje u obračunskoj godini za koju se pripremaju financijski izvještaji. Stoga bi trebalo pojasniti da bi se podaci o nepovrativim iznosima koji se podnose u skladu s ovom Delegiranom uredbom trebali odnositi samo na iznose koji su već uključeni u ovjerene financijske izvještaje prethodno podnesene Komisiji.

(4)

Kako bi Komisija mogla odlučiti bi li nepovrative iznose trebalo nadoknaditi u proračun Unije, država članica trebala bi dostaviti potrebne podatke za svaku operaciju i svakog korisnika prije roka za podnošenje financijskih izvještaja utvrđenog u članku 59. stavku 5. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Na temelju te odredbe trebala bi postojati mogućnost za produljenje roka za dostavljanje dokumenta o nepovrativim iznosima.

(5)

Nužno je utvrditi kriterije prema kojima će Komisija moći procijeniti je li država članica pogriješila ili bila nemarna u provedbi administrativnih i pravnih mjera radi ostvarivanja povrata. Ako se utvrdi da je najmanje jedan kriterij ispunjen, to ne bi trebalo automatski značiti da je država članica uistinu pogriješila ili bila nemarna.

(6)

Radi pravne sigurnosti Komisija bi trebala zaključiti svoju procjenu do zadanog roka, a države članice trebale bi odgovoriti na tu procjenu do drugog zadanog roka. Iz istih bi razloga Komisija trebala moći zaključiti svoju procjenu čak i ako država članica ne dostavi dodatne podatke. Međutim, u slučajevima koji prethode stečaju ili u slučajevima sumnje na prijevaru, koji su spomenuti u članku 30. stavku 2. trećem podstavku Uredbe (EU) br. 223/2014, rokovi se ne bi trebali primjenjivati.

(7)

Na temelju druge rečenice u članku 30. stavku 2. četvrtom podstavku Uredbe (EU) br. 223/2014 država članica može odlučiti o odustajanju od povrata neopravdano isplaćenih sredstava kad na razini operacije u obračunskoj godini iznos koji korisnik treba vratiti, ne uključujući kamate, ne prelazi 250 EUR doprinosa iz Fonda europske pomoći za najpotrebitije (dalje u tekstu: Fond). U tom slučaju iznos se ne mora nadoknaditi u proračun Unije. Za takve de minimis iznose neće trebati dostavljati podatke,

(a)

država članica nije dostavila opis administrativnih i pravnih mjera, s datumima, koje je poduzela kako bi ostvarila povrat određenog iznosa (ili kako bi smanjila ili ukinula potporu, ili povukla dokument u kojem su utvrđeni uvjeti za potporu iz članka 32. stavka 3. točke (c) Uredbe (EU) br. 223/2014 ako takvo povlačenje podliježe posebnom postupku);

(b)

država članica nije dostavila kopiju prvog i svih kasnijih naloga za povrat (ni kopiju nekog dokumenta o smanjenju razine potpore, ukidanju potpore ili povlačenju dokumenta u kojem su utvrđeni uvjeti za potporu iz članka 32. stavka 3. točke (c) Uredbe (EU) br. 223/2014 ako takvo povlačenje podliježe posebnom postupku);

(c)

država članica nije navela datum zadnjeg plaćanja javnog doprinosa korisniku operacije ni kopiju dokaza o tom plaćanju;

(d)

država članica je, nakon što je utvrdila nepravilnost, jednom ili više puta izvršila neopravdano plaćanje povezano s dijelom operacije na koji je nepravilnost utjecala;

(e)

država članica nije poslala dokument o smanjenju razine potpore ili povlačenju dokumenta u kojem su utvrđeni uvjeti za potporu iz članka 32. stavka 3. točke (c) Uredbe (EU) br. 223/2014 ako takvo povlačenje podliježe posebnom postupku, niti je donijela jednakovrijednu odluku u roku od 12 mjeseci od trenutka kad je utvrđena nepravilnost;

(f)

država članica nije pokrenula postupak ostvarivanja povrata u roku od 12 mjeseci od trenutka kad su bespovratna sredstva konačno smanjena ili otkazana (nakon administrativnog ili pravosudnog postupka ili suglasnošću korisnika);

(g)

država članica nije iscrpila sve mogućnosti ostvarivanja povrata dostupne u okviru nacionalnog institucionalnog i pravnog okvira;

(h)

država članica nije dostavila dokumente o insolventnosti i stečajnim postupcima, ako je to primjenjivo;

(i)

država članica nije odgovorila na zahtjev Komisije za dostavu dodatnih podataka u skladu s člankom 3.

(a)

uputiti državi članici pisani zahtjev za dostavu dodatnih podataka o administrativnim i pravnim mjerama poduzetima radi ostvarivanja povrata doprinosa Unije koji su neopravdano isplaćeni korisnicima ili

(b)

uputiti državi članici pisani zahtjev da nastavi s postupkom ostvarivanja povrata.

15.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 306/9

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

15.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 306/11

(1)

Odlukom Vijeća 2008/737/EZ (2) Italiji je odobreno, kao mjera odstupanja, izuzimanje od poreza na dodanu vrijednost („PDV”) poreznih obveznika čiji godišnji promet nije veći od 30 000 EUR do 31. prosinca 2010. („mjera odstupanja”). Primjena mjere odstupanja kasnije je produljena do 31. prosinca 2013. Provedbenom odlukom Vijeća 2010/688/EU (3) te do 31. prosinca 2016. Provedbenom odlukom Vijeća 2013/678/EU (4) kojom je, osim toga, najveći odobreni prag za izuzeće povećan na 65 000 eura godišnjeg prometa.

(2)

Pismom evidentiranim u Komisiji 5. travnja 2016. Italija je zatražila odobrenje za produljene mjere odstupanja.

(3)

U skladu s člankom 395. stavkom 2. drugim podstavkom Direktive 2006/112/EZ Komisija je pismom od 21. lipnja 2016. obavijestila ostale države članice o zahtjevu Italije. Pismom od 22. lipnja 2016. Komisija je obavijestila Italiju da ima sve informacije potrebne za razmatranje zahtjeva.

(4)

U skladu s člankom 285. Direktive 2006/112/EZ države članice koje se nisu koristile člankom 14. Druge direktive Vijeća 67/228/EEZ (5) mogu izuzeti od poreza porezne obveznike čiji godišnji promet nije veći od od 5 000 EUR. Mjerom odstupanja odstupa se od članka 285. u primjeni na Italiju samo u mjeri u kojoj prag godišnjeg prometa premašuje 5 000 EUR.

(5)

Mjera odstupanja u skladu je s ciljevima Komunikacije Komisije „‚Počnimo od malih’ –‚Akt o malom poduzetništvu za Europu’” od 25. lipnja 2008.

(6)

Budući da su se zbog te mjere odstupanja smanjile obveze povezane s PDV-om za ona manja poduzeća koja se nisu odlučila za uobičajene odredbe PDV-a u skladu s člankom 290. Direktive 2006/112/EZ, Italiji bi trebalo odobriti nastavak primjene mjere odstupanja tijekom dodatnog ograničenog razdoblja. Porezni obveznici trebali bi i dalje biti u mogućnosti odlučiti se za uobičajene odredbe PDV-a.

(7)

Mjeru odstupanja trebalo bi vremenski ograničiti kako bi se moglo procijeniti je li ona i dalje primjerena i učinkovita. Osim toga, članci od 281. do 294. Direktive 2006/112/EZ o posebnoj odredbi za mala poduzeća trenutačno se preispituju. Mjera odstupanja trebala bi stoga također podlijegati klauzuli o vremenskom ograničenju važenja.

(8)

Prema informacijama koje je dostavila Italija mjera odstupanja imat će zanemariv ujecaj na ukupni iznos poreznog prihoda koji je naplaćen u fazi konačne potrošnje.

(9)

Mjera odstupanja ne utječe na vlastita sredstva Unije koja proizlaze iz PDV-a.

(10)

Provedbenu odluku 2013/678/EU trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

15.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 306/13

(1)

U skladu s člankom 29. Zakonika o schengenskim granicama Vijeće je 12. svibnja 2016. donijelo Provedbenu odluku o utvrđivanju Preporuke za privremeni nadzor unutarnjih granica u iznimnim okolnostima zbog kojih je ugroženo sveukupno funkcioniranje schengenskog prostora.

(2)

Vijeće je preporučilo schengenskim državama, odnosno njih pet (Austriji, Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj i Norveškoj) da i dalje provode razmjeran privremeni nadzor državnih granica u razdoblju od najviše šest mjeseci počevši od dana donošenja Provedbene odluke radi uklanjanja ozbiljne prijetnje javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti koja postoji u ovim državama zbog nedostataka u načinu na koji Grčka provodi nadzor vanjskih granica i zbog sekundarnih kretanja nezakonitih migranata koji ulaze preko Grčke i namjeravaju otići u ostale schengenske države.

(3)

Komisija je 28. rujna 2016. objavila Izvješće o provedbi Provedbene odluke. Zaključila je da je nadzor unutarnjih granica koji su provodile Austrija, Njemačka, Danska, Švedska i Norveška bio razmjeran i u skladu s Preporukom Vijeća. Nadalje, na temelju dostupnih informacija i izvješća koje su dostavile dotične države Komisija je zaključila da Provedbenu odluku u vrijeme izvješćivanja nije potrebno mijenjati.

(4)

Dotične su schengenske države 18. i 21. listopada 2016. po drugi put izvijestile Komisiju o provedbi Preporuke Vijeća. Dostavljene su informacije u skladu s podacima dostavljenima za prvo Izvješće (smanjuje se broj osoba kojima je ulazak odbijen, kao i broj zaprimljenih zahtjeva za azil), što je pokazatelj postupne stabilizacije stanja.

(5)

Međutim, unatoč naglom smanjenju broja dolazaka nezakonitih migranata i tražitelja azila u Europsku uniju, u Grčkoj se još uvijek nalazi znatan broj nezakonitih migranata, kao i u ostalim državama članicama koje su najviše pogođene sekundarnim kretanjima nezakonitih migranata koji pristižu iz Grčke. Prema onome što je dosad uočeno može se opravdano očekivati da će te osobe pokušati nezakonito otići u ostale države članice čim budu ukinute granične kontrole kojima se sprečava njihovo sekundarno kretanje.

(6)

Mnoštvo zahtjeva za azil zaprimljenih od početka migracijske krize, kao i zahtjevi koji još pristižu znatno otežavaju funkcioniranje nacionalnih uprava i službi u svim državama članicama EU-a, a posebno u schengenskim državama na koje se odnosi ova Provedbena odluka.

(7)

Nadzor unutarnjih granica ne može se promatrati odvojeno od drugih važnih čimbenika. U svojoj je Komunikaciji pod nazivom „Povratak Schengenu – Plan” (2) Komisija utvrdila različite politike koje je potrebno uspostaviti radi povratka potpuno funkcionalnom schengenskom prostoru.

(8)

Plan je posebno uključivao uspostavu europske granične i obalne straže. Uredba (EU) 2016/1624 Europskog parlamenta i Vijeća od 14. rujna 2016. o europskoj graničnoj i obalnoj straži i o izmjeni Uredbe (EU) 2016/399 Europskog parlamenta i Vijeća te o stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 863/2007 Europskog parlamenta i Vijeća, Uredbe Vijeća (EZ) br. 2007/2004 i Odluke Vijeća 2005/267/EZ (3) stupila je na snagu 6. listopada 2016. u roku od devet mjeseci od predstavljanja Prijedloga Komisije, što pokazuje predanost svih dionika. Očekuje se da će do 7. prosinca 2016. odnosno 7. siječnja 2017. biti uspostavljene i funkcionalne snage za brzu intervenciju koje obuhvaćaju ljudske resurse i tehničku opremu, kao i snage za brzo vraćanje.

(9)

Još jedan od elemenata utvrđenih u planu „Povratak Schengenu” uspješna je provedba Izjave EU-a i Turske. Iako provedba Izjave, kako je navedeno u trećem izvješću o napretku (4), i dalje donosi rezultate, važno je osigurati njezino održivo funkcioniranje. Štoviše, i dalje postoji stalna potreba za suradnjom dogovorenom na sastanku čelnika država zapadnog Balkana, a koja je uvrštena u Izjavu s tog sastanka o zapadnobalkanskoj ruti.

(10)

Iz toga proizlazi da je, unatoč kontinuiranom i važnom napretku u područjima utvrđenima planom „Povratak Schengenu” i postupnoj stabilizaciji stanja, potrebno još vremena kako bi se u potpunosti provele te mjere i potvrdili njihovi rezultati.

(11)

Stoga i dalje postoje iznimne okolnosti koje se smatraju ozbiljnom prijetnjom javnom poretku i unutarnjoj sigurnosti i koje ugrožavaju sveukupno funkcioniranje schengenskog prostora.

(12)

S obzirom na nestabilnu situaciju u Grčkoj i preostali pritisak koji se vrši na države članice koje su najviše pogođene sekundarnim kretanjima nezakonitih migranata koji pristižu iz Grčke, čini se opravdanim dopustiti razmjerno produljenje privremenog nadzora unutarnjih granica schengenskim državama koje ga trenutačno provode, odnosno Austriji, Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj i pridruženoj zemlji Norveškoj, kao krajnju mjeru zbog ozbiljne prijetnje njihovu javnom poretku ili unutarnjoj sigurnosti, u skladu s člankom 29. Zakonika o schengenskim granicama.

(13)

Na temelju trenutačno dostupnih činjeničnih pokazatelja to se produljenje ne bi trebalo primjenjivati dulje od tri mjeseca od dana donošenja ove Provedbene odluke.

(14)

Države članice koje odluče i dalje provoditi nadzor unutarnjih granica na temelju ove Provedbene odluke trebale bi o tome obavijestiti ostale države članice, Europski parlament i Komisiju.

(15)

Dotične bi države članice trebale, prije nego što se odluče za takav nadzor, razmotriti postoje li mjere alternativne nadzoru državnih granica koje bi se mogle upotrijebiti za učinkovito uklanjanje utvrđene prijetnje. Dotične bi države članice u svojim obavijestima trebale izvijestiti o ishodu tog razmatranja i o razlozima za odluku o nadzoru državnih granica.

(16)

Kao što je navedeno u Zaključcima Europskog vijeća o migracijama od 20. listopada 2016., postupak „povratka Schengenu” podrazumijeva prilagodbu privremenog nadzora unutarnjih granica kako bi se odgovorilo na trenutačne potrebe. Prema ovoj Provedbenoj odluci nadzor bi se trebao provoditi samo u potrebnoj mjeri te biti ograničen na apsolutno nužan minimum. Na primjer, bude li tijekom određenog razdoblja priljev neznatan, na određenim dijelovima državnih granica možda čak neće biti ni potrebno provoditi nadzor. Kako bi se što manje ometao prelazak šire javnosti preko relevantnih unutarnjih granica, može se provoditi samo ciljani nadzor utemeljen na analizi rizika i obavještajnim podacima. Nadalje, u suradnji sa svim pogođenim državama članicama potrebno je ispitivati i redovito ponovno procjenjivati potrebu za takvim nadzorom na relevantnim dijelovima državnih granica s ciljem njegova postupna smanjenja.

(17)

Na kraju svakog mjeseca provedbe ove Provedbene odluke potrebno je dostaviti Komisiji potpuno izvješće o rezultatima provedenih kontrola, zajedno s ocjenom daljnje potrebe za takvim kontrolama, prema potrebi. To bi izvješće trebalo uključivati ukupan broj provjerenih osoba, ukupan broj slučajeva u kojima je na temelju provjere odbijen ulazak, ukupan broj odluka o vraćanju izdanih nakon provedenih provjera i ukupan broj zahtjeva za azil zaprimljenih na unutarnjim granicama na kojima se provode provjere.

(18)

Vijeće prima na znanje da će Komisija pomno pratiti primjenu ove Provedbene odluke,

1.

Austriji, Njemačkoj, Danskoj, Švedskoj i Norveškoj da produlje razmjeran privremeni nadzor državnih granica u razdoblju od najviše tri mjeseca, s početkom od dana donošenja ove Provedbene odluke, na sljedećim unutarnjim granicama:

2.

Prije produljivanja takvog nadzora dotične države članice trebale bi razmijeniti mišljenja s relevantnim državama članicama s ciljem osiguravanja da se nadzor unutarnjih granica provodi samo u slučajevima u kojima se to smatra potrebnim i razmjernim. Nadalje, dotične države članice trebale bi osigurati da se nadzor unutarnjih granica provodi samo kao krajnja mjera u slučaju kad se drugim mjerama ne može postići jednak učinak i samo na onim dijelovima unutarnjih granica na kojima se provedba takvog nadzora, u skladu sa Zakonikom o schengenskim granicama, smatra potrebnom i razmjernom. Dotične države članice trebale bi o tome obavijestiti ostale države članice, Europski parlament i Komisiju.

3.

Nadzor državnih granica trebao bi i dalje biti ciljan i utemeljen na analizi rizika i obavještajnim podacima te ograničen u pogledu opsega, učestalosti, lokacije i trajanja na ono što je nužno da bi se odgovorilo na ozbiljnu prijetnju i zaštitilo javni poredak i unutarnju sigurnost. Država članica koja provodi nadzor unutarnjih granica na temelju ove Provedbene odluke trebala bi tjedno preispitivati provedbu nadzora u pogledu nužnosti, učestalosti, lokacije i trajanja, prilagođavati intenzitet nadzora s obzirom na razinu prijetnje zbog koje se provodi, ukinuti ga čim to postane primjereno te svaki mjesec izvješćivati Komisiju.

15.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 306/16

(1)

Vijeće je 4. veljače 2008. donijelo Zajedničku akciju 2008/124/ZVSP (1).

(2)

Vijeće je 14. lipnja 2016. donijelo Odluku (ZVSP) 2016/947 (2), kojom je izmijenjena Zajednička akcija 2008/124/ZVSP, produljen mandat misije EULEX KOSOVO do 14. lipnja 2018. te je predviđen novi financijski referentni iznos za provedbu njezina mandata u Kosovu do 14. prosinca 2016. i za potporu premještenim sudskim postupcima unutar države članice do 14. lipnja 2017.

(3)

Trebalo bi predvidjeti novi referentni iznos za provedbu mandata misije EULEX KOSOVO do 14. lipnja 2017.

(4)

Ništa se u ovoj Odluci ne bi se smjelo tumačiti na način da se dovode u pitanje neovisnost i autonomija sudaca i tužitelja.

(5)

S obzirom na posebnu prirodu aktivnosti misije EULEX KOSOVO u pogledu pružanja podrške premještenim sudskim postupcima unutar države članice, ovom je Odlukom primjereno odrediti iznos predviđen za pokrivanje podrške premještenim sudskim postupcima unutar države članice i osigurati provedbu tog dijela proračuna putem bespovratnih sredstva.

(6)

Pravila o sudjelovanju u postupcima javne nabave misije i pravila o podrijetlu robe primjenjiva na robu koju ona kupuje trebalo bi uskladiti s odredbama za druge civilne misije ZSOP-a.

(7)

Zajedničku akciju 2008/124/ZVSP trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti.

(8)

Misija EULEX KOSOVO provodit će se u kontekstu stanja koje bi se moglo pogoršati i koje bi moglo ugroziti ostvarivanje ciljeva vanjskog djelovanja Unije, kako je navedeno u članku 21. Ugovora,

1.

Članak 16. mijenja se kako slijedi:

2.

U članku 18. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   VP je ovlašten Ujedinjenim narodima, NATO-u/KFOR-u i ostalim trećim strankama povezanima s ovom Zajedničkom akcijom te Frontexu dostaviti klasificirane informacije i dokumente EU-a nastale za potrebe misije EULEX KOSOVO do razine tajnosti koja važi za svakog od njih, u skladu s Odlukom 2013/488/EU. Kako bi se to olakšalo, utvrđuju se lokalni tehnički aranžmani.”.

15.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 306/19

(1)

Komisiju je 2011. obavijestio jedan građanin i saznala je iz novinskih članaka da je Nizozemska provela mjeru potpore u korist profesionalnog nogometnog kluba FC Den Bosch iz 's-Hertogenboscha. Građani su Komisiju obavijestili 2010. i 2011. i o mjerama u korist drugih profesionalnih nogometnih klubova u Nizozemskoj, odnosno kluba Willem II u Tilburgu, MVV u Maastrichtu, PSV u Eindhovenu i NEC u Nijmegenu. Na zahtjev Komisije, Nizozemska je dopisom od 1. rujna 2011. dostavila informacije o mjerama koje se odnose na nogometni klub FC Den Bosch.

(2)

Dopisom od 6. ožujka 2013. Komisija je obavijestila Nizozemsku da je odlučila pokrenuti postupak iz članka 108. stavka 2. Ugovora u vezi s mjerama u korist klubova Willem II, NEC, MVV, PSV i FC Den Bosch.

(3)

Odluka Komisije o pokretanju postupka (dalje u tekstu: „odluka o pokretanju postupka”) objavljena je u Službenom listu Europske unije  (2). Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe na predmetne mjere.

(4)

Nizozemska je primjedbe u okviru postupka o mjerama u korist kluba FC Den Bosch dostavila dopisima od 31. svibnja 2013. i 7. studenoga 2013., te na sastanku održanom 13. listopada 2014. Komisija nije zaprimila primjedbe zainteresiranih strana u vezi s mjerama u korist kluba FC Den Bosch.

(5)

Nakon odluke o pokretanju postupka i u dogovoru s Nizozemskom, pokrenuti su zasebni istražni postupci za različite klubove. Istražni postupak koji se odnosi na klub FC Den Bosch evidentiran je pod brojem predmeta SA.41614.

(6)

Nacionalni nogometni savez Koninklijke Nederlandse Voetbal Bond (dalje u tekstu: „KNVB”) krovna je organizacija za profesionalna i amaterska nogometna prvenstva. Profesionalni nogomet u Nizozemskoj organiziran je kao sustav od dvije lige. U sezoni 2014./2015. sastojao se od 38 klubova od kojih ih je 18 igralo u prvoj ligi (erddivisie), a 20 u drugoj ligi (eerste divisie).

(7)

Klub FC Den Bosch igrao je u drugoj ligi od 2004./2005. kada je posljednji put igrao u nizozemskoj prvoj ligi. Nikada nije igrao na europskom natjecanju. Prema informacijama koje je dostavila Nizozemska, klub FC Den Bosch malo je poduzeće. U sezoni 2011./2012. imao je 31 zaposlenika. Njegov promet i ukupna bilanca obje su godine iznosili približno 3 milijuna EUR. Stoga je riječ o malom poduzeću (3). Stadion kojim se koristi klub FC Den Bosch u vlasništvu je općine 's-Hertogenbosch (dalje u tekstu: „općina”) koja dobiva najamninu od kluba za uporabu stadiona.

(8)

Općina je 2010. saznala da se klub FC Den Bosch suočava s ozbiljnim financijskim teškoćama zbog kojih je ugrožena njegova dozvola za daljnje igranje nogometa te čak i njegov opstanak. Klub FC Den Bosch imao je 30. lipnja 2010. negativni vlasnički kapital od 4,6 milijuna EUR; godinu dana kasnije negativni vlasnički kapital iznosio je 5,4 milijuna EUR. Kako je dokazalo neovisno računovodstveno poduzeće, njegovi su se gubici povećavali (0,168 milijuna EUR u lipnju 2009., 0,612 milijuna EUR u lipnju 2010. i 0,744 milijuna u lipnju 2011.), promet se smanjivao (sa 3,736 milijuna EUR 2009. na 2,771 milijun EUR 2011.), a dug je rastao. Jedan od vjerovnika kluba bila je općina koja je imala podređeno potraživanje od 1,65 milijuna EUR.

(9)

Navijači, trgovačka društva i sponzori pokrenuli su u jesen 2010. inicijativu za sprječavanje stečaja kluba FC Den Bosch. Ta inicijativa dovela je do plana restrukturiranja za poboljšanje financijskog stanja kluba FC Den Bosch i za njegovo pretvaranje u održivi profesionalni klub s novom pravnom strukturom koji će biti u vlasništvu svojih navijača. U lipnju 2011. općina i ostali vjerovnici kluba suglasili su se o zajedničkoj inicijativi za zamjenu njihovih kredita za dionice kluba. U postupku restrukturiranja klub FC Den Bosch, koji je imao pravni oblik udruge (Vereniging) pretvoren je 30. lipnja 2011. u društvo s ograničenom odgovornošću (naamloze vennootschap) FC Den Bosch N.V.

(10)

Dogovoreno je da će potraživanje općine biti pretvoreno u udio od 60 % dionica u novom društvu s ograničenom odgovornošću FC Den Bosch N.V. Preostalih 40 % stekli bi ostali veliki vjerovnici kluba koji su zamijenili dugove za vlasnički kapital, ali s nižim omjerom između duga i udjela od općine. Manji vjerovnici odrekli su se dijelova svojih potraživanja. Na temelju ovog sporazuma među vjerovnicima, općina je za 1 EUR prenijela svoje potraživanje vlasničkog kapitala koje proizlazi iz njezina kredita od 1,65 milijuna EUR na zakladu Stichting Met Heel Mijn Hart. Zakladu su osnovali klubovi navijača i pojedinačni navijači kluba FC Den Bosch i ona ne obavlja nikakvu gospodarsku djelatnost.

(11)

Općina je također pristala platiti 1,4 milijuna EUR da klub FC Den Bosch napusti objekte za treniranje (4) koji su se nalazili na zemljištu u vlasništvu općine.

(12)

U svojoj odluci o pokretanju postupka Komisija je u pogledu mjera u korist kluba FC Den Bosch došla do prethodnog zaključka da je općina tom klubu osigurala selektivnu prednost uporabom državnih sredstava i da mu je stoga pružila potporu.

(13)

U pogledu odluke o prodaji potraživanja od 1,65 milijuna EUR za 1 EUR organiziranim navijačima, Komisija je zaključila da Nizozemska ne bi mogla tvrditi da je općina postupila kako bi u sličnoj situaciji postupio privatni vjerovnik. Komisija je napomenula da su ostali veliki vjerovnici pretvorili svoja potraživanja u dionice u novoj pravnoj strukturi dok je općina svoja potraživanja prodala za ništa. U pogledu stjecanja objekta za treniranje i za mlade za 1,4 milijuna EUR, Komisija je napomenula da je tu cijenu procijenio vanjski stručnjak kao zamjensku vrijednost za taj objekt. Izrazila je dvojbe da je zamjenska vrijednost zgrade isto što i tržišna cijena.

(14)

Komisija je također zauzela stav da bi se mjerama potpore profesionalnim nogometnim klubovima moglo narušiti tržišno natjecanje i da bi one mogle utjecati na trgovinu među državama članicama u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(15)

Kada je riječ o spojivosti moguće potpore klubu FC Den Bosch, Komisija je napomenula u odluci o pokretanju postupka da je nogometni klub bio u financijskim teškoćama kada mu je dodijeljena potpora. Kako bi ocijenila spojivost predmetne potpore sa Smjernicama o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama (5) (dalje u tekstu: „Smjernice”), Komisija je zatražila informacije o usklađenosti sa svim zahtjevima utvrđenima tim Smjernicama.

(16)

Komisija nije mogla provjeriti jesu li ispunjeni svi uvjeti iz točaka 34. – 37. Smjernica u vezi s prirodom plana restrukturiranja i njegovim izvršenjem. Dodatno je trebalo dokazati da je potpora ograničena na najmanju razinu, da je sam korisnik platio primjereni vlastiti doprinos svome restrukturiranju i da će se poštovati načelo jednokratne dodjele.

(17)

Nizozemska se ne slaže s prethodnim zaključkom Komisije da mjere u pogledu kluba FC Den Bosch čine državnu potporu. Nizozemska je smatrala da je općina, koja je imala podređeno potraživanje prema trgovačkom društvu na rubu stečaja, djelovala u skladu s načelom vjerovnika u tržišnom gospodarstvu kada je 2011. otpisala svoje potraživanje.

(18)

Nizozemska tvrdi da, u slučaju stečaja kluba FC Den Bosch, općina u svakom slučaju vjerojatno ne bi ostvarila povrat niti jednog dijela svog podređenog duga. U svom dopisu od 7. studenoga 2013. Nizozemska se pozvala i na odluku Komisije o belgijskom trgovačkom društvu Sonaca (6) u kojoj je ona zaključila da zamjena javnog duga za vlasnički kapital ne čini državnu potporu. Da klub FC Den Bosch nije mogao riješiti svoje financijsko stanje u lipnju 2011., on bi izgubio dozvolu za igranje profesionalnog nogometa u skladu s pravilima KNVB-a. Kada je riječ o stjecanju objekata za treniranje, Nizozemska tvrdi da je to stjecanje obavljeno na temelju vrijednosti koju je utvrdio vanjski stručnjak, čime je pokriven trošak zamjene kluba FC Den Bosch. Nizozemska tvrdi da je postupala u skladu s Komunikacijom Komisije o prodaji zemljišta (7) (dalje u tekstu: „Komunikacija o prodaji zemljišta”).

(19)

S druge strane, Nizozemska tvrdi da čak i ako se bude smatralo da se mjerama osigurala selektivna prednost klubu FC Den Bosch, njima se ne bi narušilo tržišno natjecanje niti bi se utjecalo na trgovinu između država članica. Nizozemska ističe loši položaj kluba FC Den Bosch u nacionalnom profesionalnom nogometu zbog čega nije postojala vjerojatnost da će sudjelovati u prvenstvima na europskoj razini. Također smatra da Komisija nije dokazala da bi se potporom klubu FC Den Bosch narušilo tržišno natjecanje ili utjecalo na trgovinu na bilo kojem od tržišta navedenih u odluci o pokretanju postupka.

(20)

Nizozemska dodatno tvrdi da mjere moraju biti spojive sa Smjernicama i stoga s unutarnjim tržištem da bi se mogle smatrati državnom potporom.

(21)

Klub FC Den Bosch nalazio se 2010. u teškom financijskom stanju. Godine 2011. imao je negativni vlasnički kapital s dugovima u iznosu od 5,97 milijuna EUR i 7 milijuna EUR i prometom od otprilike 3 milijuna EUR. Vjerovnici i dugovi kluba prikazani su u tablici 1.

Tablica 1.

Vjerovnici i dugovi kluba FC Den Bosch

(22)

KNVB je naveo da bi klub izgubio svoju dozvolu za igranje profesionalnog nogometa kada bi mu vlasnički kapital do 30. lipnja 2011. još bio negativan. To bi značilo da bi se klubu ponovno dodijelio amaterski status.

(23)

Stoga su klub FC Den Bosch i KNVB u lipnju 2011. razradili plan restrukturiranja. U skladu s tim planom, klub je pretvoren u društvo s ograničenom odgovornošću (NV). (Neosigurani) dugovi različitih većih vjerovnika pretvoreni su u dionice kluba kako je navedeno u tablici 2.

Tablica 2.

Omjer zamjene duga vlasničkim kapitalom

(24)

Preostalih 0,1 % dionica podijeljeno je starijim članovima nogometnog kluba. Iz toga je razvidno da je općina ispregovarala da dobije 54 % dionica u klubu za udio od 38 % u dugovima kluba.

(25)

Nadalje, komercijalni kredit u iznosu od 100 000 EUR osiguran je jamstvom treće strane. Ostale privatne strane osigurale su novi kapital u iznosu od 300 000 EUR. Kratkoročni kredit od 250 000 EUR pretvoren je u dugoročni kredit. Dugovi prema trgovačkom društvu BIM koje upravlja općinskim stadionom u obliku najamnine osigurani su pravom društva BIM da zaplijeni prihod od televizijskih prava prijenosa.

(26)

Općina je smatrala da se njezin kredit od 1,65 milijuna EUR ne može vratiti. Već u proračunu općine za 2010. kredit je označen kao kredit koji se ne može vratiti jer ga klub FC Den Bosch više nije otplaćivao. U lipnju 2011. općina je zatražila od računovodstvene tvrtke Ernst & Young, koja je analizirala financijsko stanje kluba FC Den Bosch već u veljači i ožujku 2011., da ocijeni mogućnost povrata kredita kluba FC Den Bosch. Zaključila je da se ne može razumno očekivati da će se sljedećih godina kredit ili kamate moći otplaćivati čak i u slučaju restrukturiranja kluba jer su veći vjerovnici otpisali dugoročne dugove. Taj zaključak ima smisla i ako se uzme u obzir činjenica da klub nema nekretnina ili strojeva koji bi se mogli prodati ili unovčiti za otplatu dugova.

(27)

Općina je odlučila u kontekstu sporazuma između vjerovnika da će svoje potraživanje za 54 % dionica prenijeti za 1 EUR na zakladu „Met Heel Mijn Hart”. Zaklada je tako postala dioničarom kluba, umjesto općine koja je izjavila da nema interesa za sudjelovanje u upravljanju klubom, na isti način kao i ostali veliki vjerovnici i s njima i s općinom dogovorila je sporazum o restrukturiranju. Zaklada će na temelju tih dionica prodavati potvrde o dionicama za 100 EUR.

(28)

U usporedbi s ostalim vjerovnicima, općina je imala veći interes za izbjegavanje stečaja kluba ili njegova vraćanja u amaterski status jer bi tako, barem na neko vrijeme, izgubila glavnog korisnika i najmoprimca stadiona. Stoga je bilo u gospodarskom interesu općine da klub nastavi igrati nogomet na profesionalnoj razini.

(29)

Kada je riječ o zemljištu za kompleks za treniranje površine od 36 000 m2, na temelju informacija koje je dostavila Nizozemska može se zaključiti da je zemljište već bilo u vlasništvu općine. Koristio ga je klub FC Den Bosch koji je 2000. izgradio sportski kompleks sa zgradama i sportskim terenima na vlastiti trošak i izmijenio ga 2006. i 2007. Nije postojao dugoročni najam (erfpacht) (8) između općine i kluba FC Den Bosch. Općina bi na tom zemljištu mogla izgraditi zgrade i stanove. Stoga je u svakom slučaju imala interes u tome da klub napusti to zemljište i iskoristila je priliku koja se javila zbog potreba kluba za likvidnošću. Stoga je planirala klubu platiti naknadu za napuštanje tog zemljišta kao u slučaju nespornog izvlaštenja zgrada i zatražila je procjenu vrijednosti zgrada i objekata na tom zemljištu na temelju nizozemskog zakona o izvlaštenjima u takvom slučaju.

(30)

Kupovna cijena utvrđena je procjenom vrijednosti sportskog kompleksa koju je obavio neovisni priznati stručnjak za porez na nekretnine). Procjena vrijednosti temeljila se na prilagođenoj zamjenskoj vrijednosti, koja se opisuje kao iznos koji je nužan za pribavljanje objekata iste vrijednosti u pogledu vrste, kvalitete, stanja i starosti. Taj iznos stoga nije samo vrijednost sportskog kompleksa s obzirom na njegovu veličinu. On se prilagođava na temelju njegova tehničkog stanja i starosti. Takva procjena vrijednosti određena je člankom 40.b stavkom 3. nizozemskog Zakona o izvlaštenju (Onteigeningswet) za slučajeve suglasnog izvlaštenja koje se, kako tvrdi Nizozemska, primjenjuje na predmetnu situaciju. Nizozemska stoga smatra da Komisija nije ispravno smatrala da se u izvješću o procjeni vrijednosti spominje samo zamjenska vrijednost na temelju procjene vrijednosti. U nizozemskoj praksi procjene vrijednosti, vrijednost nekonvencionalnih objekata, poput crkava, spomenika ili sportskih kompleksa, procjenjuje se na temelju prilagođene zamjenske vrijednosti koja se opisuje kao cijena koju bi neovisni kupac bio voljan platiti u slučaju izvlaštenja ili premještaja stvarnog vlasnika.

(31)

U pogledu opažanja Komisije da je vrijednost utvrđena procjenom bila viša od knjigovodstvene vrijednosti u financijskim izvještajima kluba FC Den Bosch, Nizozemska izjavljuje da knjigovodstvena vrijednost zemljišta ili zgrada obično nije odraz njezine stvarne tržišne vrijednosti. Ona se utvrđuje na temelju različitih drugih čimbenika osim njezine vrijednosti u komercijalnoj transakciji, na primjer na temelju povijesne kupovne cijene ili na temelju amortizacije.

(32)

Klub je nastavio trenirati na drugim mjestima, na stadionu i u drugom kompleksu za treniranje nogometa u gradu koji je još uvijek imao slobodnih kapaciteta. Nizozemska tvrdi da je cijena kompleksa za treniranje utvrđena ne vodeći računa o mogućim potrebama za financiranje kluba FC Den Bosch. Klub je iskoristio dio iznosa koji mu je plaćen za napuštanje njegova kompleksa za treniranje kako bi osigurao alternativne objekte za treniranje. Taj se prihod upotrebljavao i za plaćanje dugova za najam stadiona društvu BIM.

(33)

S druge strane, Nizozemska je tvrdila i da bi ta mjera, čak i ako bi činila potporu, bila spojiva s unutarnjim tržištem. Kada je riječ o restrukturiranju kluba FC Den Bosch, Nizozemska je opisala financijsko stanje tog kluba kako je opisano u uvodnoj izjavi 8.

(34)

Svakom je nizozemskom profesionalnom nogometnom klubu potrebna dozvola KNVB-a koja im se izdaje samo ako izvršavaju različite obveze. Jedna od obveza iz tog sustava odnosi se na zdravo financijsko stanje kluba. Ako ono nije zadovoljavajuće, KNBV može oduzeti dozvolu. Ako se osnuje novi klub koji ga nasljeđuje, taj klub ne prihvaća se izravno u profesionalne nogometne lige već mora početi u drugoj po redu amaterskoj ligi. S obzirom na svoje teškoće klub Den Bosch riskirao je gubitak svoje dozvole za sudjelovanje u profesionalnim natjecanjima.

(35)

Nizozemska je izjavila da je s obzirom na te teškoće odluka općine da otpiše kredit i da klubu FC Den Bosch plati nadoknadu za napuštanje kompleksa za treniranje kojim se koristi podređena nizu uvjeta koju su utvrđeni u planu restrukturiranja koji su dogovorili općina, ostali vjerovnici i klub FC Den Bosch.

(36)

Plan restrukturiranja podrazumijevao je novi pravni oblik kluba FC Den Bosch. On je pretvoren iz kluba u društvo s ograničenom odgovornošću (naamloze vennootschap (NV)), smanjen je broj zaposlenih i broj igrača. U planu je predviđeno smanjenje broja ugovornih igrača na minimum od 16 igrača koji je odredio KNVB. Klub FC Den Bosch neće kupovati igrače na tržištu transfera već će sklapati ugovore samo sa slobodnim igračima. Time ostvareno smanjenje troškova zaposlenih i igrača od 17 %.

(37)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 22., vjerovnici kluba FC Den Bosch otpisali su dugove u ukupnom iznosu od 5,337 milijuna EUR u zamjenu za vlasnički kapital. Nadalje, općina je platila nadoknadu klubu za napuštanje kompleksa za treniranje kojim se dotad koristila u iznosu od 1,4 milijun EUR. Primjenom tih mjera negativni vlasnički kapital kluba pretvoren je u skromno pozitivan vlasnički kapital u iznosu od 0,63 milijuna EUR i tako je omogućeno njegovo pretvaranje u društvo s ograničenom odgovornošću.

(38)

Planom se nastojalo postići stabilno financijsko stanje u roku od tri godine. U njemu je predviđeno smanjenje gubitaka u financijskim godinama 2011./2012. i 2012./2013. i mala dobit od 0,1 milijun EUR za financijsku godinu 2013./2014. Tako klub FC Den Bosch ne bi imao prostora za kupnju transfernih igrača. Klub FC Den Bosch uspio je u računovodstvenoj godini 2011./2012. ostvariti skromnu dobit od 0,103 milijuna EUR, što je posljedica ugovora o sponzoriranju čija je vrijednost bila veća od predviđene.

(39)

U skladu s člankom 107. stavkom 1. Ugovora državna potpora je svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj u mjeri u kojoj to utječe na trgovinu među državama članicama. Uvjeti propisani u članku 107. stavku 1. Ugovora kumulativni su i stoga moraju biti ispunjeni svi uvjeti da bi se mjera mogla smatrati državnom potporom.

(40)

Na temelju odluke o pokretanju postupka Komisija će ocijeniti odluku općine od 21. lipnja 2011. o otpisu podređenog potraživanja u iznosu od 1,65 milijuna EUR prema klubu FC Den Bosch i o plaćanju nadoknade klubu FC Den Bosch u iznosu od 1,4 milijuna EUR za napuštanje njegovih objekata za treniranje. Komisija napominje da su obje mjere predstavljene zajedno i da je odluka o tim mjerama donesena na istom sastanku općinskog vijeća te da su blisko povezane s obzirom na njihovu svrhu i tadašnje stanje kluba FC Den Bosch.

(41)

Stoga bi te dvije mjere trebalo ocjenjivati zajedno (9). Međutim, u ovom slučaju jasno je iz procjene koja slijedi da obje mjere čine državu potporu kada se razmatraju odvojeno. To nužno znači da mjere čine državnu potporu i kada se ocjenjuju zajedno kao jedna mjera.

(42)

Općina je odlučila o obje mjere koje joj donose financijske posljedice u iznosu od 3,1 milijun EUR. One stoga uključuju uporabu državnih sredstava i mogu se pripisati državi. Prijenos državnih sredstava može poprimiti razne oblike, poput izravnih bespovratnih sredstava, zajmova, jamstava, izravnog ulaganja u kapital poduzetnika i koristi u naravi. Otpis državnih potraživanja također čini prijenos državnih sredstava.

(43)

Prednost je prisutna kad god se financijska situacija poduzetnika poboljša kao rezultat intervencije države. To se procjenjuje na način da se financijsko stanje poduzetnika nakon mjere uspoređuje s financijskim stanjem koje bi nastalo da mjera nije uvedena. Nesporno je da se financijsko stanje kluba FC Den Bosch znatno poboljšalo primjenom mjera koje su predmet istražnog postupka.

(44)

Prednost, u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora svaka je gospodarska korist koju poduzetnik ne bi ostvario u uobičajenima tržišnim uvjetima, odnosno bez intervencije države (10) koja se ne temelji na tržišnim načelima.

(45)

Nizozemska tvrdi da je poboljšanje financijskog stanja kluba FC Den Bosch posljedica transakcija koje su u skladu s tržištem i stoga nisu neopravdane. Nizozemska stoga smatra da je općina postupila u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu (dalje u tekstu: „MEIP”).

(46)

Kako je prethodno navedeno, odluka o otpisu podređenog potraživanja u iznosu od 1,65 milijuna EUR uključuje zamjenu duga za vlasnički udio nakon koje slijedi prijenos potraživanja za vlasnički udio za 1 EUR.

(47)

Stoga prvo treba utvrditi bi li privatni vjerovnik zamijenio dugove za vlasnički udio na isti način kao i općina. U slučaju poduzetnika koji ispunjava uvjete za stečaj, privatni vjerovnik ima dvije mogućnosti. Može započeti likvidaciju poduzetnika u cilju povrata najmanje dijela svog kredita ili može kredit pretvoriti u dionice kako bi poduzetniku omogućio da nastavi s radom i možda ponovno postane profitabilan, što će dovesti do povećanja vrijednosti dionica. Ako su vjerovnici u tržišnom gospodarstvu postupili na isti način kao i općina i to za znatan dio dugova kluba FC Den Bosch, moglo bi se pretpostaviti da je postupanje općine u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu.

(48)

Može se smatrati da je poštovano načelo ulagača u tržišnom gospodarstvu ako transakciju obavljaju pod istim uvjetima (i stoga s istom razinom rizika i nagrada) i istodobno javna tijela i privatni subjekti u tržišnom gospodarstvu koji se nalaze u sličnoj situaciji (transakcija „a pari passu”). U tom slučaju obično se može zaključiti da je takva transakcija u skladu s tržišnim uvjetima (11). Također je važno ima li intervencija subjekata u tržišnom gospodarstvu stvarnu gospodarsku važnost te da nije samo simbolična ili marginalna (12) te može li se početni položaj javnih tijela i subjekata u tržišnom gospodarstvu usporediti u odnosu na transakciju. S druge strane, ako javna tijela i subjekti u tržišnom gospodarstvu koji su u sličnoj situaciji istodobno sudjeluju u istoj transakciji, ali pod različitim uvjetima, to obično znači da intervencija javnog tijela nije u skladu s tržišnim uvjetima.

(49)

U predmetnom slučaju javna tijela i subjekti u tržišnom gospodarstvu bili su u sličnom početnom položaju u pogledu transakcije. Svi vjerovnici koji su sudjelovali u transakciji imali su neosigurane kredite i kredite koji se ne mogu vraćati. Sudjelovanje privatnog sektora također je bilo značajno. Međutim, drugi operatori nisu jednostavni subjekti u tržišnom gospodarstvu, kako je već istaknuto. Čini se da su svi na neki način povezani s klubom. Stoga se ne može pretpostaviti da su postupali s ciljem stjecanja dobiti. Navijači, na primjer, nisu razumni subjekti u tržišnom gospodarstvu koji nastoje ostvariti dobit.

(50)

Također je očito da se transakcija provodila pod različitim uvjetima. Općina je za otpis duga tražila više od ostalih vjerovnika. Ona je dobila, kako je prikazano u tablici 2., po cijeni dionice od 26,7 EUR relativno više dionica od ostalih vjerovnika u tržišnom gospodarstvu ili neprofitnih vjerovnika. Nadalje, restrukturiranjem duga omogućilo se klubu FC Den Bosch da plati zaostalu najamninu za stadion trgovačkom društvu koje upravlja stadionom, društvu BIM, koje je u vlasništvu općine. S druge strane, vjerovnik […] je zaprimio povlaštene dionice na temelju kojih može ostvariti prednost pri dobivanju mogućih kasnijih dividendi. To znači da nije isključeno da je najmanje jedan subjekt u tržišnom gospodarstvu ostvario bolje uvjete od općine. Na temelju dokaza ne može se zaključiti da je općina postupala pari passu sa subjektima u tržišnom gospodarstvu kada je pristala na zamjenu.

(51)

Također nije vjerojatno da bi se ulagač u tržišnom gospodarstvu suglasio s prodajom svog kredita koji se ne može vratiti i koji se zamjenjuje vlasničkim udjelom zakladi za 1 EUR koja planira prodavati potvrde za te dionice po 100 EUR po dionici. Riješivši se dionica općina je izgubila jedini tržišni razlog za zamjenu duga vlasničkim udjelom, odnosno nadu ili očekivanje, iako malo vjerojatne, da će se vrijednost dionica povećati. Ona je trećoj strani omogućila zaradu prodajom potvrda o dionicama umjesto da to čini sama ili da barem zatraži udio u prihodu od prodaje (13). U tom slučaju država je zadržala svoje dionice i mogla bi razumno u budućnosti očekivati dobit.

(52)

Stoga se otpis podređenog duga ne može povezati s postupanjem razumnog subjekta u tržišnom gospodarstvu i njime se klubu FC Den Bosch osigurala prednost koju nije mogao ostvariti pod tržišnim uvjetima.

(53)

Kada je riječ o kompleksu za treniranje, Nizozemska tvrdi da je nadoknada od 1,4 milijuna EUR izračunana u skladu s Komunikacijom o prodaji zemljišta i odlukama Komisije o nadoknadi troška zamjene te se stoga njome klubu FC Den Bosch nije osigurala prednost. U skladu s tom Komunikacijom, prodaja zemljišta i zgrada koju obavlja javno tijelo ne čini državnu potporu prvo, ako javno tijelo prihvati najvišu i jedinu ponudu nakon otvorenog postupka s bezuvjetnom ponudom i, drugo, ako se, u slučaju da nije proveden takav ponudbeni postupak, prodajna cijena utvrdi barem u skladu s vrijednosti utvrđenom procjenama vrijednosti koje je obavio neovisni stručnjak.

(54)

Uputa navedena u Komunikaciji o prodaji zemljišta, kako je navedeno u njezinom uvodu, „odnosi se samo na prodaju zemljišta i zgrada u javnome vlasništvu. Ne odnosi se na javnu kupnju zemljišta i zgrada ili na davanje u zakup ili najam zemljišta i zgrada od strane tijela javne vlasti. Spomenute transakcije mogu također uključivati elemente državne potpore.”

(55)

U svakom slučaju, mehanizmi utvrđeni u Komunikaciji o prodaji zemljišta samo su alati kojima se može utvrditi je li država postupala kao subjekt u tržišnom gospodarstvu i stoga su posebni primjeri za primjenu testa ulagača u tržišnom gospodarstvu na transakcije kupoprodaje zemljišta između javnih i privatnih tijela (14). Stoga nije relevantno obavlja li se procjena vrijednosti i kupnja zemljišta u skladu s Komunikacijom o prodaji zemljišta ili bez upućivanja na tu Komunikaciju.

(56)

U slučaju sportskog kompleksa koji je klub FC Den Bosch napustio, procjena vrijednosti zemljišta koju je obavio neovisni stručnjak temeljila se na prilagođenoj zamjenskoj vrijednosti. Prema objašnjenju Nizozemske, to je vrijednost koju bi država morala platiti u slučaju preseljenja vlasnika na temelju zakonskih pravila za procjenu vrijednosti imovine koja je predmetom neosporenog postupka izvlaštenja. To nije uvjerljivo. Zgrade i objekti kompleksa, koje je izgradio klub FC Den Bosch, već su bili u vlasništvu općine. Klub FC Den Bosch upotrebljavao ih je bez dugoročnog najma. Procjenu vrijednosti stoga nije je trebalo temeljiti na scenariju u kojem je klub FC Den Bosch vlasnik zgrada. Nadalje, prilagođena zamjenska vrijednost može se razlikovati od tržišne vrijednosti imovine.

(57)

Također se ne čini da je općina imala posebne planove za to zemljište u trenutku transakcije. Transakcija je očito bila dio mjera restrukturiranja o kojima je odlučila općina i nedvojbeno joj je glavni cilj bio osigurati likvidnost kluba FC Den Bosch. Općina u tom trenutku vjerojatno ne bi tako postupila da nije imala taj cilj. Može se također tvrditi da bi s nestankom nogometnog kluba u slučaju stečaja sportski kompleks bio ispražnjen bez odštete.

(58)

Stoga se mora dvojiti da bi drugi subjekt u tržišnom gospodarstvu uvjerio općinu da isplati 1,4 milijuna EUR za oslobađanje imovine za koju taj subjekt nije imao ni dugoročni najam. Iznos bi u svakom slučaju bio mnogo niži.

(59)

Mjerama se stoga osigurava selektivna prednost klubu FC Den Bosch u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(60)

Nizozemska je izrazila dvojbe u pogledu učinka moguće potpore na unutarnje tržište klubova koji ne igraju nogomet na europskoj razini. Međutim, profesionalni nogometni klubovi smatraju se poduzetnicima i podliježu kontroli državnih potpora. Bavljenje nogometom plaćeno je zaposlenje i služba za koju se dobiva naknada. Razvilo se u visokoprofesionalnu djelatnost pa mu se stoga povećao gospodarski učinak (15).

(61)

Iako klub FC Den Bosch ne sudjeluje u nogometnim natjecanjima s međunarodnom dimenzijom, on kao profesionalni nogometni klub obavlja gospodarske djelatnosti na nekoliko drugih tržišta, kao što su tržište transfera profesionalnih igrača, promidžba, sponzoriranje, prodaja robe ili izvješćivanja u medijima. Potporom profesionalnom nogometnom klubu jača se njegov položaj na svakom od tih tržišta, od kojih se većina proteže na nekoliko država članica. Stoga, ako se državna sredstva iskoriste za osiguravanje selektivne prednosti profesionalnom nogometnom klubu, neovisno o tome u kojoj ligi on igra, takvom potporom moglo bi se narušiti tržišno natjecanje i ona bi mogla utjecati na trgovinu među državama članicama u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora (16).

(62)

Komisija mora ocijeniti može li se mjera potpore u korist kluba FC Den Bosch smatrati spojivom s unutarnjim tržištem. Nijedno od odstupanja navedenih u članku 107. stavku 2. Ugovora ne primjenjuje se na predmetnu mjeru potpore. U pogledu odstupanja predviđenih u članku 107. stavku 3. Ugovora, Komisija napominje da nijedna od nizozemskih regija nije obuhvaćena odstupanjem iz članka 107. stavka 3. točke (a) Ugovora. Predmetnom mjerom potpore ne promiče se važan projekt od zajedničkog europskog interesa niti se njome ispravlja ozbiljni nedostatak u nizozemskom gospodarstvu u smislu članka 107. stavka 3. točke (b) Ugovora. Također, ne može se tvrditi da se tom mjerom potpore promiče kultura ili očuvanje baštine u smislu članka 107. stavka 3. točke (d) Ugovora.

(63)

Kada je riječ o odstupanjima u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) Ugovora u korist potpora za olakšavanje razvoja određenih gospodarskih djelatnosti, takve bi potpore mogle biti spojive ako ne utječu negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu.

(64)

Za potrebe svoje procjene mjera potpore iz članka 107. stavka 3. točke (c) Ugovora, Komisija je donijela niz uredbi, okvira, smjernica i komunikacija o obliku potpora te o horizontalnim ili sektorskim namjenama za koje se potpore dodjeljuju. Budući da se u vrijeme kada su predmetne mjere poduzete klub FC Den Bosch nalazio u financijskim teškoćama te da je općina dodijelila predmetnu potporu kako bi se njome te teškoće uklonile, primjereno je ocijeniti jesu li kriteriji iz Smjernica primijenjeni i ispunjeni (17).

(65)

Komisija je u srpnju 2014. objavila nove Smjernice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje nefinancijskih poduzetnika u teškoćama (18). Međutim, one se ne primjenjuju na ovu neprijavljenu potporu dodijeljenu 2011. U skladu s točkom 137. novih smjernica, one bi se primjenjivale samo na potporu za sanaciju ili restrukturiranje odobrenu bez prethodnog odobrenja ako su dio potpore ili sva potpora dodijeljeni nakon objave tih smjernica u Službenom listu Europske unije. U skladu s točkom 138. novih smjernica, Komisija u svim drugim slučajevima provodi ispitivanje na temelju smjernica koje su se primjenjivale u trenutku dodjele potpora., što u ovom slučaju znači na temelju smjernica primjenjivih prije 2014.

(66)

U skladu s točkom 11. Smjernica, može se smatrati da je trgovačko društvo u teškoćama ako su prisutni uobičajeni znakovi poduzeća u teškoćama, kao primjerice povećavanje gubitaka, smanjenje prometa, rast zaliha, višak kapaciteta, smanjenje novčanih tokova ili rast duga. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 8., u pogledu kluba FC Den Bosch prisutno je nekoliko tih znakova. Klub je stoga bio trgovačko društvo u teškoćama i spojivost državne potpore ocjenjivat će se u skladu sa Smjernicama.

(67)

U odjeljku 3.2. Smjernica propisano je da dodjela potpore mora ovisiti o provedbi plana restrukturiranja. Kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 7., klub FC Den Bosch može se smatrati malim poduzećem. U skladu s točkom 59. Smjernica, Komisija napominje da je Nizozemska dostavila plan restrukturiranja kojim su obuhvaćeni uvjeti iz točaka od 34. do 37. Smjernica.

(68)

U tom pogledu Komisija napominje da je odluka općine o otpisu kredita odobrenog klubu FC Den Bosch i o nadoknadi za oslobađanje sportskog kompleksa donesena nakon analize prirode i uzroka teškoća kluba FC Den Bosch. Bespovratna sredstva bila su podređena nizu uvjeta čiji je cilj ponovno uspostaviti dugoročnu održivost poduzeća u razumnom roku od tri godine i ispuniti zahtjeve KNVB-a za produljenje dozvole kluba FC Den Bosch za sudjelovanje u profesionalnim natjecanjima. Planom restrukturiranja obuhvaćena je nova uprava, smanjivanje broja osoblja i smanjenja u skupini igrača. Njime je obuhvaćeno napuštanje velikog kompleksa za treniranje. Stoga klub FC Den Bosch predviđa uštede u obavljanju svoje glavne djelatnosti. Plan restrukturiranja ne oslanja se na vanjske čimbenike koje klub FC Den Bosch može uzeti u obzir, ali ih ne može potpuno kontrolirati, kao što su novi sponzori i povećanje broja gledatelja. Predviđa se trajno poboljšanje financijskog stanja kluba i nastavak njegovog rada kao profesionalnog nogometnog kluba. Razvoj situacije iz uvodne izjave 35. upućuje na to da je plan zaista bio realističan.

(69)

U točkama od 38. do 42. Smjernica propisano je da korisnik mora poduzeti kompenzacijske mjere kako bi se smanjili štetni učinci potpore i njezini negativni učinci na trgovinske uvjete. Međutim, taj se uvjet ne primjenjuje na mala poduzeća. Kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 7., klub FC Den Bosch malo je poduzeće.

(70)

Komisija također napominje da plan restrukturiranja, uz unutarnje uštede, u velikoj mjeri financiraju vanjski privatni subjekti u skladu s točkama 43. i 44. Smjernica. Dugove je pristalo otpisati i nekoliko privatnih subjekata. Ukupni doprinos vjerovnika i općine refinanciranju kluba FC Den Bosch iznosio je 6,737 milijuna EUR (5,337 milijuna EUR u obliku otpisanih dugova plus 1,4 milijuna EUR za kompleks za treniranje, ako bi se cijeli iznos za kompleks za treniranje smatrao potporom). Vlastiti doprinos od 25 % koji se zahtijeva za mala poduzeća iznosio bi najviše 1,685 milijuna EUR. Ostali subjekti osim države pridonijeli su 3,687 milijuna EUR u obliku otpisa dugova (5,337 milijuna EUR umanjenih za kredit općine u iznosu od 1,65 milijuna EUR), među njima je jedno trgovačko društvo pridonijelo 1,865 milijuna EUR, što je više od potrebnih 25 %.

(71)

Iznos potpore bio je nužan. U skladu s planom restrukturiranja time bi se trebali ostvariti manji gubici u sezonama 2011./2012. i 2012./2013. te skromni pozitivni rezultati kasnije. Time se klubu FC Den Bosch ne bi dopustila kupnja novih igrača ni njihovo privlačenje većim plaćama.

(72)

Točkom 49. Smjernica zahtijeva se da države članice izvješćuju o pravilnoj provedbi plana restrukturiranja putem redovnih podrobnih izvješća. U točki 51. propisani su manje stroži uvjeti za MSP-ove za koja se obično dovoljnim smatra dostavljanje preslika godišnje bilance i računa dobiti i gubitka. Nizozemska se obvezala podnositi ta izvješća.

(73)

U skladu s točkama 72. – 77. Smjernica Nizozemska je navela da klub FC Den Bosch nije dobio potporu za sanaciju ili restrukturiranje u razdoblju od deset godina prije odobravanja trenutačne potpore. Ujedno se obvezala da u razdoblju od sljedećih 10 godina klubu FC Den Bosch neće dodijeliti nikakvu novu potporu za sanaciju ili restrukturiranje.

(74)

Komisija stoga zaključuje da mjere restrukturiranja duga u pogledu kluba FC Den Bosch čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Međutim, potpora za restrukturiranje koju je općina odobrila klubu FC Den Bosch ispunjava uvjete iz Smjernica i stoga nema negativni utjecaj trgovinu u mjeri koja je protivna zajedničkom interesu. Potpora je stoga spojiva s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora.

(75)

Komisija zaključuje da je Nizozemska nezakonito provela potporu u korist kluba FC Den Bosch protivno članku 108. stavku 3. Ugovora. Međutim, državna potpora u iznosu od 1,65 milijuna EUR, koja je dodijeljena klubu FC Den Bosch 2011. u obliku otpisa duga i u iznosu od 1,4 milijuna EUR nadoknade za napuštanje kompleksa za treniranje ispunjava uvjete za potporu restrukturiranje iz Smjernica i može se smatrati spojivom s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora,

15.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 306/30

(1)

Provedbenom odlukom Komisije (EU) 2015/2416 (2) određena područja Sjedinjenih Američkih Država priznata su kao nezaražena organizmom Agrilus planipennis Fairmaire.

(2)

Najnovije informacije koje su Sjedinjene Američke Države dostavile upućuju na to da određena područja na njihovu teritoriju koja su trenutačno priznata kao nezaražena organizmom Agrilus planipennis Fairmaire više nisu nezaražena tim štetnim organizmom.

(3)

Nadalje, Sjedinjene Američke Države dostavile su informacije u kojima se navodi da je okrug Chester u Tennesseeju nezaražen tim štetnim organizmom.

(4)

Uzimajući u obzir te informacije, trebalo bi izmijeniti popis područja priznatih kao nezaraženih tim štetnim organizmom.

(5)

Provedbenu odluku (EU) 2015/2416 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(6)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

15.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 306/32

(1)

Institucionalni sustav zaštite navodi se u Uredbi (EU) br. 575/2013 kao ugovorno ili zakonsko uređenje odgovornosti koje štiti svoje institucije članice a posebno osigurava da, ako je potrebno, imaju likvidnost i solventnost potrebnu radi izbjegavanja stečaja. Nadležna tijela mogu, u skladu s uvjetima utvrđenim u članku 8. stavku 4., članku 49. stavku 3., članku 113. stavku 7., članku 422. stavku 8. i članku 425. stavku 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 i članku 29. stavku 1., članku 33. stavku 2. točki (b) i članku 34. stavku 1. Delegirane uredbe (EU) 2015/61 izuzeti određene bonitetne zahtjeve ili dozvoliti određena odstupanja za članove institucionalnog sustava zaštite. Pored toga, članak 113. stavak 7. točka (i) Uredbe (EU) br. 575/2013 propisuje da relevantna nadležna tijela moraju odobravati i pratiti u redovitim vremenskim razmacima adekvatnost sustava institucionalnog sustava zaštite za praćenje i klasifikaciju rizika, a članak 113. stavak 7. točka (d) zahtijeva od institucionalnog sustava zaštite da provodi svoju vlastitu ocjenu rizika.

(2)

Odluke nadležnih tijela da daju odobrenja i izuzeća u smislu članka 8. stavka 4., članka 49. stavka 3., članka 113. stavka 7., članka 422. stavka 8. i članka 425. stavka 4. Uredbe (EU) br. 575/2013 i članka 33. stavka 2. točke (b) Delegirane uredbe (EU) 2015/61 i bilo koja odluka koja proizlazi iz praćenja institucionalnih sustava zaštite usmjerene su na pojedinu kreditnu instituciju. Kao takva, Europska središnja banka (ESB), kao nadležno tijelo za bonitetni nadzor unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) kreditnih institucija koje su razvrstane kao značajne u skladu s člankom 6. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1024/2013 i dijelom IV. te člankom 147. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 468/2014 Europske središnje banke (ESB/2014/17) (4), nadležna je za procjenu zahtjeva koje su podnijele značajne kreditne institucije i praćenje institucionalnih sustava zaštite koji ih uključuju, dok su nacionalna nadležna tijela nadležna za procjenu zahtjeva koje su podnijele manje značajne kreditne institucije i praćenje institucionalnih sustava zaštite koji ih uključuju.

(3)

Radi osiguravanja dosljednog postupanja sa značajnim i manje značajnim kreditnim institucijama koje su članice institucionalnih sustava zaštite unutar SSM-a i poticanja dosljednosti u odlukama koje donose ESB i nacionalna nadležna tijela, ESB je donio Smjernicu (EU) 2016/1994 Europske središnje banke (ESB/2016/38) (5). Međutim, potrebno je uspostaviti usklađeni postupak za odluke koje se odnose na članove istog institucionalnog sustava zaštite koji se sastoji od značajnih i manje značajnih kreditnih institucija te za ESB i nacionalna nadležna tijela da zauzmu usklađen pristup pri praćenju tog institucionalnog sustava zaštite radi osiguravanja dosljednosti između odluka donesenih u odnosu na značajne i manje značajne kreditne institucije koje su članice istog institucionalnog sustava zaštite,

(a)

„tim za preispitivanje” znači tim sastavljen od predstavnika ESB-a i nacionalnog nadležnog tijela koje je izravni nadzornik relevantnih članova institucionalnog sustava zaštite. Ovaj tim osniva se za potrebe usklađivanja ocjene koja se provodi na temelju članka 113. stavka 7. Uredbe (EU) br. 575/2013;

(b)

„koordinator tima za preispitivanje” znači član osoblja ESB-a i član osoblja nacionalnog nadležnog tijela imenovan u skladu s člankom 6. i radi obavljanja zadaća navedenih u članku 8.;

(c)

„podnositelj zahtjeva” znači član institucionalnog sustava zaštite ili grupa članova institucionalnog sustava zaštite koje predstavlja jedan subjekt koji podnosi ESB-u ili odgovarajućem nacionalnom nadležnom tijelu zahtjev kojim traži odobrenje ili izuzeće u skladu s odredbama iz članka 1. stavka 1.;

(d)

„hibridni institucionalni sustav zaštite” znači institucionalni sustav zaštite koji se sastoji od značajnih i manje značajnih kreditnih institucija;

(e)

„nadležna tijela SSM-a” znači ESB i nacionalna nadležna tijela država članica sudionica.

15.11.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 306/37

(1)

Institucionalni sustav zaštite opisan je u članku 113. stavku 7. Uredbe (EU) br. 575/2013 kao ugovorno ili zakonski određeno uređenje odgovornosti koje štiti svoje institucije članice i osigurava da imaju likvidnost i solventnost potrebnu kako bi se izbjegao stečaj ako to postane nužno. U skladu s tom odredbom, nadležna tijela mogu, u skladu s određenim uvjetima utvrđenim u Uredbi (EU) br. 575/2013, izuzeti određene bonitetne zahtjeve ili odobriti određena izuzeća za članove institucionalnog sustava zaštite.

(2)

Europska središnja banka (ESB), kao nadležno tijelo za bonitetni nadzor unutar jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM) kreditnih institucija koje su razvrstane kao značajne, odgovorna je za procjenu zahtjeva koje podnose te institucije.

(3)

Uvjeti za procjenu institucionalnih sustava zaštite za bonitetne svrhe utvrđeni su u članku 113. stavku 7. Uredbe (EU) br. 575/2013. Ova Uredba daje određena diskrecijska prava nadležnim tijelima pri razvoju nadzorne procjene radi utvrđivanja jesu li ispunjeni uvjeti. Radi osiguravanja dosljednosti, djelotvornosti i transparentnosti, ESB je dodao novo poglavlje u „Priručnik ESB-a o mogućnostima i diskrecijskim pravima koja su dostupna prema pravu Unije” u vezi s pristupom za priznavanje institucionalnih programa zaštite za bonitetne svrhe (3), koje utvrđuje kako će ESB procjenjivati usklađenost institucionalnih sustava zaštite i njihovih članova s gore navedenim uvjetima.

(4)

ESB je odgovoran za djelotvorno i dosljedno funkcioniranje SSM-a, a kao dio svojih nadzornih zadaća, treba osigurati dosljednost u rezultatima nadzora. U tom smislu, ESB donosi smjernice upućene nacionalnim nadležnim tijelima, u skladu s kojima se trebaju izvršavati nadzorne zadaće i donositi nadzorne odluke u odnosu na manje značajne institucije.

(5)

Budući da se institucionalni sustavi zaštite mogu sastojati od značajnih i manje značajnih institucija, važno je osigurati dosljedan tretman njihovih članova unutar SSM-a, radi promicanja dosljednosti u odlukama koje donose ESB i nacionalna nadležna tijela. Za institucionalne sustave zaštite čiji članovi uključuju značajne i manje značajne kreditne institucije, posebno je važno da ESB koji je odgovoran za bonitetni nadzor značajnih institucija i nacionalna nadležna tijela koja su odgovorna za nadzor manje značajnih institucija upotrebljavaju iste uvjete za procjenu prihvatljivosti. Upotreba istih uvjeta od strane nacionalnih nadležnih tijela također je opravdana pri procjeni institucionalnih sustava zaštite koji se sastoje isključivo od manje značajnih institucija, budući da se sastav institucionalnih sustava zaštite te razvrstavanje njihovih članova kao značajnih ili manje značajnih, može tijekom vremena promijeniti,

(a)

je li druga ugovorna strana institucija, financijska institucija ili društvo za pomoćne usluge u skladu s odgovarajućim bonitetnim zahtjevima;

(b)

je li druga ugovorna strana koja traži odobrenje osnovana u istoj državi članici.

(a)

može li vlasnička ili pravna struktura člana otežati prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza;

(b)

osigurava li formalan postupak odlučivanja u pogledu prijenosa regulatornog kapitala između članova promptni prijenos;

(c)

sadrže li pravilnici članova, sporazumi dioničara ili bilo koji drugi poznati sporazumi bilo kakve odredbe koje bi mogle narušiti prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza od strane druge ugovorne strane;

(d)

postoje li bilo koje ozbiljne poteškoće u vezi upravljanja ili pitanja u vezi korporativnog upravljanja povezana s članovima koja bi mogla imati negativan utjecaj na promptni prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza;

(e)

jesu li bilo koje treće strane (6) u mogućnosti izvršavati kontrolu nad promptnim prijenosom ili spriječiti promptni prijenos regulatornog kapitala ili otplatu obveza;

(f)

postoje li naznake iz prošlosti u odnosu na tokove sredstava između članova koje pokazuju mogućnost promptnog prijenosa sredstava ili otplatu obveza.

(a)

uključuje li sustav širok spektar mjera, postupaka i mehanizama koji čine okvir na temelju kojeg djeluje institucionalni sustav zaštite. Ovaj okvir trebao bi uključivati serije mogućih postupanja, od manje drastičnih do značajnijih mjera koje su proporcionalne rizičnosti institucije korisnika i ozbiljnosti njezinih financijskih ograničenja, uključujući izravnu kapitalnu i likvidnosnu potporu. Potpora može biti uvjetna, primjerice ovisna o provedbi određenih mjera oporavka i restrukturiranja od strane institucije;

(b)

upravljačka struktura institucionalnog sustava zaštite i postupak donošenja odluka o mjerama za potporu omogućuju da se potpora pruži pravodobno;

(c)

postoji jasna obveza pružanja potpore kada je, neovisno o prethodnom praćenju rizika i mjerama rane intervencije, član insolventan ili je vjerojatno da će postati insolventan ili nelikvidan i radi osiguravanja da njegovi članovi poštuju relevantne kapitalne i likvidnosne zahtjeve;

(d)

institucionalni sustav zaštite provodi testiranja otpornosti na stres u redovitim vremenskim razmacima radi brojčanog određivanja mogućih kapitalnih i likvidnosnih mjera za potporu;

(e)

kapacitet institucionalnog sustava zaštite za pokriće rizika (koji se sastoji od uplaćenih sredstava, mogućih ex post doprinosa i usporedivih obveza) dovoljan je radi pokrića mogućih mjera za potporu poduzetih u odnosu na njegove članove;

(f)

stvoren je ex ante fond radi osiguravanja da institucionalni sustav zaštite ima sredstva za mjere za potporu koje su na raspolaganju i

(a)

jesu li članovi institucionalnog sustava zaštite obvezni osigurati glavnom upravljačkom tijelu institucionalnog sustava zaštite ažurne podatke o svojim profilima rizičnosti u redovitim vremenskim razmacima, uključujući informacije o svojem regulatornom kapitalu i kapitalnim zahtjevima;

(b)

postoje li odgovarajući prikladni tokovi podataka i informatički sustavi;

(c)

utvrđuje li glavno upravljačko tijelo institucionalnog sustava zaštite jedinstvene standarde i metodologije za okvir upravljanja rizikom koji primjenjuju članovi;

(d)

postoji li, za potrebe praćenja i klasifikacije rizika od strane institucionalnog sustava zaštite, zajednička definicija rizika, prate li se iste kategorije rizika za sve članove i upotrebljava li se ista razina pouzdanosti i isto vremensko razdoblje za kvantifikaciju rizika;

(e)

razvrstavaju li sustavi institucionalnog sustava zaštite za praćenje i klasifikaciju rizika članove u skladu s njihovim profilom rizičnosti, odnosno ima li sustav institucionalnog sustava zaštite utvrđene različite kategorije u koji raspodjeljuje svoje članove radi omogućavanja rane intervencije;

(f)

je li institucionalni sustav zaštite u mogućnosti utjecati na profil rizičnosti svojih članova davanjem uputa i preporuka itd., primjerice da ograniče određene aktivnosti ili da zahtijeva smanjenje određenih rizika.

(a)

procjenjuje li institucionalni sustav zaštite u redovitim vremenskim razmacima rizike i slabosti sektora kojem pripadaju njegovi članovi;

(b)

jesu li rezultati ocjene rizika sažeti u izvješću ili drugom dokumentu te raspodijeljeni odgovarajućim tijelima koja donose odluke institucionalnog sustava zaštite i/ili članovima ubrzo nakon što su dovršeni;

(c)

jesu li članovi obaviješteni o svojoj klasifikaciji u vezi rizika od strane institucionalnog sustava zaštite kako se to zahtijeva člankom 113. stavkom 7. točkom (c).

(a)

je li konsolidirano ili agregirano izvješće revidirano od strane neovisnog vanjskog revizora na temelju odgovarajućeg računovodstvenog okvira ili, ako je primjenjivo, metode agregiranja;

(b)

zahtijeva li se od vanjskog revizora davanje revizorskog mišljenja;

(c)

jesu li svi članovi institucionalnog sustava zaštite i sva društva kćeri, sve posredničke strukture kao što su holdinzi i društva koja upravljaju samim institucionalnim sustavom zaštite (ako je isti pravni subjekt) uključeni u opseg konsolidacije/agregiranja;

(d)

može li, u slučajevima kada institucionalni sustav zaštite izrađuje izvješće koje sadrži agregiranu bilancu i agregirani račun dobiti i gubitka, metoda agregiranja osigurati da su uklonjene sve izloženosti unutar grupe.

(a)

može li vanjski revizor koji je odgovoran za reviziju konsolidiranih ili agregiranih financijskih izvješća potvrditi da su takve prakse uklonjene;

(b)

je li bilo koja transakcija od strane člana dovela do neprikladnog stvaranja regulatornog kapitala na pojedinačnoj, potkonsolidiranoj ili konsolidiranoj razini.

(a)

ima li institucionalni sustav zaštite dovoljno članova (među institucijama koje su potencijalno prihvatljive za članstvo) da bi obuhvatio sve mjere za potporu koje treba provesti;

(b)

poslovne modele članova, poslovne strategije, veličine, klijente, regionalnu usmjerenost, proizvode, strukture financiranja, značajne kategorije rizika, ugovore o trgovinskoj suradnji i ugovore o uslugama s drugim članovima institucionalnog sustava zaštite itd.;

(c)

dozvoljavaju li različiti poslovni profili članova praćenje i klasifikaciju njihova profila rizičnosti upotrebom jedinstveno određenih sustava koje institucionalni sustav zaštite ima na raspolaganju u skladu s člankom 113. stavkom 7. točkom (c) Uredbe (EU) br. 575/2013;

(d)

da su sektori institucionalnih sustava zaštite često utemeljeni na suradnji, što znači da središnje institucije i druge specijalizirane institucije u mreži institucionalnog sustava zaštite nude proizvode i usluge drugim članovima institucionalnog sustava zaštite. Prilikom procjene homogenosti poslovnih profila nacionalna nadležna tijela trebala bi razmotriti opseg u kojem su poslovne aktivnosti članova povezane u mrežu (proizvodi i usluge koje se pružaju lokalnim bankama, usluge zajedničkim klijentima, aktivnosti na tržištu kapitala itd.).