(1)

Uredbom (EU) br. 513/2013 (3) Europska komisija („Komisija”) uvela je privremenu antidampinšku pristojbu na uvoz u Europsku uniju („Unija”) kristalnih silicijskih fotonaponskih modula („moduli”) i ključnih elemenata (tj. ćelija i pločica) podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine („NRK”).

(2)

Skupina proizvođača izvoznika ovlastila je Kinesku gospodarsku komoru za uvoz i izvoz strojeva i elektroničkih proizvoda („CCCME”) da u njihovo ime predloži Komisiji preuzimanje obveze u vezi s cijenama, što je i učinila. Iz uvjeta te preuzete obveze u vezi s cijenama jasno je da je riječ o paketu pojedinačnih preuzetih obveza u vezi s cijenama za svakog pojedinačnog proizvođača izvoznika koji, zbog praktičnosti upravljanja, koordinira CCCME.

(3)

Odlukom 2013/423/EU (4) Komisija je prihvatila tu preuzetu obvezu u vezi s cijenama u pogledu privremene antidampinške pristojbe. Uredbom (EU) br. 748/2013 (5) Komisija je izmijenila Uredbu (EU) br. 513/2013 radi uvođenja potrebnih tehničkih izmjena zbog prihvaćanja preuzete obveze u pogledu privremene antidampinške pristojbe.

(4)

Provedbenom uredbom (EU) br. 1238/2013 (6) Vijeće je uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz u Uniju modula i ćelija podrijetlom ili poslanih iz NRK-a („predmetni proizvodi”). Provedbenom uredbom (EU) br. 1239/2013 (7) Vijeće je uvelo i konačnu kompenzacijsku pristojbu na uvoz predmetnih proizvoda u Uniju.

(5)

Nakon obavijesti o izmijenjenoj verziji preuzete obveze u vezi s cijenama koju je dostavila skupina proizvođača izvoznika („proizvođači izvoznici”) zajedno s CCCME-om, Provedbenom odlukom 2013/707/EU (8) Komisija je potvrdila prihvaćanje preuzete obveze u vezi s cijenama kako je izmijenjena („preuzeta obveza”) u razdoblju primjene konačnih mjera. U Prilogu toj Odluci navedeni su proizvođači izvoznici za koje je prihvaćena preuzeta obveza, među ostalim:

(6)

Provedbenom odlukom 2014/657/EU (9) Komisija je prihvatila prijedlog proizvođačâ izvoznika zajedno s CCCME-om za pojašnjenja u pogledu provedbe preuzete obveze za predmetne proizvode obuhvaćene preuzetom obvezom, to jest module i ćelije podrijetlom ili poslane iz NRK-a, trenutačno razvrstane u oznake KN ex 8541 40 90 (oznake TARIC 8541409021, 8541409029, 8541409031 i 8541409039), koje proizvode proizvođači izvoznici („obuhvaćeni proizvod”). Antidampinške i kompenzacijske pristojbe iz uvodne izjave 4., kao i preuzeta obveza, zajednički se nazivaju „mjere”.

(7)

Provedbenom uredbom (EU) 2015/866 (10) Komisija je povukla prihvaćanje preuzete obveze za tri proizvođača izvoznika.

(8)

Provedbenom uredbom (EU) 2015/1403 (11) Komisija je povukla prihvaćanje preuzete obveze za još jednog proizvođača izvoznika.

(9)

Provedbenom uredbom (EU) 2015/2018 (12) Komisija je povukla prihvaćanje preuzete obveze za dva proizvođača izvoznika.

(10)

Komisija je objavom Obavijesti o pokretanju postupka 5. prosinca 2015. u Službenom listu Europske unije (13) pokrenula ispitni postupak revizije zbog predstojećeg isteka mjera na temelju članka 11. stavka 2. osnovne antidampinške uredbe.

(11)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka objavljenoj 5. prosinca 2015. u Službenom listu Europske unije (14) pokrenula ispitni postupak revizije zbog predstojećeg isteka mjera na temelju članka 18. osnovne antisubvencijske uredbe.

(12)

Komisija je u Obavijesti o pokretanju postupka objavljenoj 5. prosinca 2015. u Službenom listu Europske unije (15) pokrenula i djelomičnu privremenu reviziju na temelju članka 11. stavka 3. osnovne antidampinške uredbe i članka 19. osnovne antisubvencijske uredbe.

(13)

Provedbenom uredbom (EU) 2016/115 (16) Komisija je povukla prihvaćanje preuzete obveze za još jednog proizvođača izvoznika.

(14)

Provedbenom uredbom (EU) 2016/185 (17) Komisija je konačne antidampinške pristojbe uvedene Provedbenom uredbom (EU) br. 1238/2013 na uvoz predmetnih proizvoda podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine proširila na uvoz predmetnih proizvoda poslanih iz Malezije i Tajvana, neovisno o tome jesu li deklarirani kao proizvodi podrijetlom iz Malezije i Tajvana.

(15)

Provedbenom uredbom (EU) 2016/184 (18) Komisija je konačne kompenzacijske pristojbe uvedene Provedbenom uredbom (EU) br. 1239/2013 na uvoz predmetnih proizvoda podrijetlom ili poslanih iz Narodne Republike Kine proširila na uvoz predmetnih proizvoda poslanih iz Malezije i Tajvana, neovisno o tome jesu li deklarirani kao proizvodi podrijetlom iz Malezije i Tajvana.

(16)

Provedbenom uredbom (EU) 2016/1045 (19) Komisija je povukla prihvaćanje preuzete obveze za još jednog proizvođača izvoznika.

(17)

Preuzetom obvezom određuje se da Komisija može povući svoje prihvaćanje preuzete obveze tijekom razdoblja primjene ako se pokaže da praćenje i provedba nisu izvedivi, uključujući zbog promjene okolnosti.

(18)

Osim toga, svaki proizvođač izvoznik može i dobrovoljno povući preuzetu obvezu bilo kada tijekom njezine primjene.

(19)

Delsolar i MOTECH imaju povezane stranke u Tajvanu koje su bile izuzete iz ispitnih postupaka za sprečavanje izbjegavanja mjera iz uvodnih izjava 14. i 15.

(20)

Komisija je analizirala implikacije tih izuzeća s obzirom na izvedivost preuzete obveze. Izuzeća čine promijenjene okolnosti u odnosu na okolnosti koje su postojale u vrijeme prihvaćanja preuzete obveze. Njihov je cilj izuzeti uvoz predmetnih proizvoda u Uniju koje su proizvele povezane stranke društava Delsolar i MOTECH u Tajvanu. Taj uvoz nije obuhvaćen područjem primjene preuzete obveze.

(21)

Komisija smatra da zbog tog izuzeća uvoza u Uniju postoji visok rizik od unakrsne naknade. Ustvari, povezane stranke koje su izuzete iz ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera mogu prodavati predmetni proizvod istim kupcima u Uniji kojima se prodaje obuhvaćeni proizvod, a cijene tih transakcija mogle bi biti postavljene tako da se nadoknadi najniža cijena uvoza iz preuzete obveze. Komisija nije u mogućnosti pratiti prodaju istim kupcima u Uniji u okviru preuzete obveze i iz Tajvana.

(22)

Stoga je Komisija zaključila da zbog prethodno navedenih izuzeća praćenje preuzete obveze društava Delsolar i MOTECH nije izvedivo.

(23)

Društvo LERRI Solar obavijestilo je Komisiju u ožujku 2016. da želi povući prihvaćanje obveze.

(24)

Društva Xi'an LONGi i CNPV obavijestila su Komisiju u svibnju 2016. da isto tako žele povući prihvaćanje obveze.

(25)

Zainteresiranim stranama omogućeno je da budu saslušane te da iznesu primjedbe u skladu s člankom 8. stavkom 9. osnovne antidampinške uredbe i člankom 13. stavkom 9. osnovne antisubvencijske uredbe. Društva Delsolar i MOTECH dostavila su primjedbe.

(26)

Društvo Delsolar osporavalo je da izuzeće dodijeljeno njegovoj tajvanskoj povezanoj stranci čini promjenu okolnosti. Društvo Delsolar obavijestilo je Komisiju o spajanju s tajvanskim društvom tijekom početnih ispitnih postupaka iz uvodne izjave 4., na što Komisija nije imala primjedbe. S obzirom na to da se na predmetni proizvod koji proizvodi tajvanska povezana stranka društva Delsolar mjere nisu primjenjivale ni prije ni nakon ispitnih postupaka za sprečavanje izbjegavanja mjera, situacija se nije promijenila u odnosu na onu koja je postojala prije ispitnih postupaka za sprečavanja izbjegavanja mjera.

(27)

Komisija ne može prihvatiti tu tvrdnju.

(28)

Prvo, Komisija podsjeća da je tijekom razdoblja ispitnog postupka tržišni udio uvoza u Uniju iz trećih zemalja, osim NRK-a, iznosio 6,8 % tržišta Unije. Osobito, tržišni udio uvoza iz Tajvana iznosio je 0,8 % (tablica 12. iz Uredbe (EU) br. 513/2013). Iz tih je brojki vidljivo da je izvoz iz postojećih proizvodnih objekata društava koja proizvode u Tajvanu i koja su povezana s kineskim društvima koja su preuzela obvezu, bio zanemariv.

(29)

Međutim, budući da je izuzeće dodijeljeno u skladu s člankom 13. stavkom 4. osnovne antidampinške uredbe i člankom 23. stavkom 6. osnovne antisubvencijske uredbe, može se očekivati da će tajvanska povezana stranka društva Delsolar izvoziti znatne količine modula i ćelija u Uniju.

(30)

Odluka o povlačenju prihvaćanja preuzete obveze posljedica je postojanja rizika od unakrsne naknade koji Komisija ne može pratiti. Pitanje o tome primjenjuju li se mjere na robu proizvedenu u objektima treće zemlje nije relevantno za procjenu praćenja rizika. Izuzeće se odnosi na uvoz predmetnog proizvoda koji proizvodi tajvanska povezana stranka društva Delsolar, a koji je posebno namijenjen tržištu Unije. Stoga postoji visoki rizik od unakrsne naknade. Procjena praćenja rizika isto je tako za svaki predmet drukčija i može se mijenjati tijekom trajanja preuzete obveze jer se određeni rizici ostvare, novi se pojave, a Komisija može bolje procjenjivati praktične aspekte praćenja pojedinačnih predmeta. Stoga i u vezi s tim nije relevantno jesu li se mjere primjenjivale na uvoz prije ispitnog postupka za sprečavanje izbjegavanja mjera.

(31)

Društvo Delsolar isto tako tvrdi da se samim izuzećem njegove tajvanske povezane stranke ne može zaključiti da praćenje preuzete obveze društva Delsolar više nije izvedivo. Prema mišljenju društva Delsolar povećan rizik od unakrsne naknade isključivo je hipotetski. Budući da je u okviru preuzete obveze zabranjena prodaja istim kupcima, bilo koje kršenje dovelo bi do povlačenja preuzete obveze društva Delsolar. U tom pogledu Delsolar tvrdi da ne prodaje obuhvaćeni proizvod istom kupcu kojem tajvanska povezana stranka prodaje predmetni proizvod. Usklađenost se može provjeriti posjetima na licu mjesta u prostorima društva Delsolar i njegove tajvanske povezane stranke. Osim toga, društvo Delsolar tvrdi da je Komisija u ispitnim postupcima za sprečavanje izbjegavanja mjera iz uvodnih izjava 14. i 15. smatrala da je njegova tajvanska povezana stranka doista proizvođač koji ne izbjegava mjere. Stoga je bilo kakav navod o mogućem riziku od unakrsne naknade isključivo spekulativan.

(32)

Komisija odbacuje tu tvrdnju. U ispitnim postupcima za sprečavanje izbjegavanja mjera iz uvodnih izjava 14. i 15. utvrđeno je da tajvanski povezani dio društva Delsolar nije izbjegavao mjere u smislu članka 13. osnovne antidampinške uredbe i članka 23. osnovne antisubvencijske uredbe. Međutim, tim ispitnim postupcima nisu se uzimali u obzir rizici povezani s preuzetom obvezom društva Delsolar. Tim se nalazima ne podrazumijeva da nije bilo izbjegavanja obveze u smislu unakrsne naknade povezane s cijenom. Štoviše, izuzećem dodijeljenim tajvanskoj povezanoj stranci društva Delsolar znatno se povećavaju rizici od izbjegavanja mjera povezani s preuzetom obvezom društva Delsolar. Takvo izuzeće podrazumijeva posebnu namjeru prodaje u Uniju. Stoga bi Komisija morala pratiti prodaju u okviru preuzete obveze te prodaju iz Tajvana. Zbog toga praćenje preuzete obveze društva Delsolar nije izvedivo. U tom pogledu Komisija isto tako podsjeća da je praćenje preuzete obveze tijekom njegove provedbe postalo sve teže, osobito u odnosu na praksu izbjegavanja mjera koja je utvrđena u Maleziji i na Tajvanu. Komisija nije u mogućnosti pratiti prodaju iz Tajvana koja nije obuhvaćena područjem primjene preuzete obveze. Osim toga, Komisija podsjeća da je društvu Delsolar ponudila mogućnosti s pomoću kojih bi preuzeta obveza bila izvediva, no društvo Delsolar odbilo ih je razmotriti.

(33)

Konačno, društvo Delsolar dostavilo je primjedbu da je situacija u kojoj se ono nalazi usporediva s bilo kojim društvom koje je preuzelo obvezu koje ima povezana društva s proizvodnim objektima u zemljama koje ne podliježu mjerama. Stoga zbog samog postojanja odnosa praćenje preuzete obveze ne postaje samo po sebi neizvedivo.

(34)

Komisija odbacuje tu tvrdnju i podsjeća na svoje zaključke iz uvodnih izjava 27. i 29.

(35)

Slično kao i društvo Delsolar, društvo MOTECH tvrdi da je Komisija bila upoznata s odnosom s njegovom tajvanskom povezanom strankom tijekom početnih ispitnih postupaka iz uvodne izjave 4. Prihvaćanjem preuzete obveze od društva MOTECH Komisija je potvrdila nepostojanje izbjegavanja mjera.

(36)

Prvo, Komisija u tom pogledu upućuje na odbacivanje sličnih tvrdnji koje je iznijelo društvo Delsolar.

(37)

Komisija nadalje odbacuje tu tvrdnju zbog sljedećih razloga. Doista, Komisija je u trenutku prihvaćanja preuzete obveze provela cjelokupnu analizu praćenja rizika. Prihvaćanje samo po sebi ne podrazumijeva da ne postoji izbjegavanje mjera. Komisija smatra da se izuzećem dodijeljenim tajvanskoj povezanoj stranci društva MOTECH povećavaju rizici od unakrsne naknade iz uvodne izjave 21. U tom pogledu Komisija podsjeća da je praćenje preuzete obveze tijekom njegove provedbe postalo sve teže, osobito u odnosu na praksu izbjegavanja mjera koja je utvrđena u Maleziji i na Tajvanu. Komisija nije u mogućnosti pratiti prodaju istim kupcima u Uniji u okviru preuzete obveze i iz Tajvana.

(38)

Društvo MOTECH isto je tako dostavilo primjedbu da je dodjeljivanjem izuzeća njegovoj tajvanskoj povezanoj stranci Komisija potvrdila da ne postoji izbjegavanje mjera ni unakrsna naknada u odnosu na društvo MOTECH i njegovu tajvansku povezanu stranku. Komisija bi mogla pratiti uvoz od društva MOTECH i njegove tajvanske povezane stranke jer oba društva uvoze u Uniju pod različitim dodatnim oznakama TARIC.

(39)

Komisija odbacuje tu tvrdnju. Izuzećem dodijeljenim u ispitnim postupcima za sprečavanje izbjegavanja mjera iz uvodnih izjava 14. i 15. potvrđuje se da je utvrđeno da tajvanska povezana stranka društva MOTECH nije izbjegavala mjere. Međutim, za procjenu izvedivosti preuzete obveze iz uvodnih izjava 21. i 22. to nije relevantno. Komisija je analizirala implikacije tog izuzeća i zaključila da se povećao rizik od unakrsne naknade. Tijekom donošenja odluke da nije u mogućnosti pratiti prodaju istim kupcima u Uniji u okviru preuzete obveze i iz Tajvana Komisija je isto tako u obzir uzela iskustvo stečeno tijekom praćenja preuzete obveze.

(40)

Stoga, u skladu s člankom 8. stavkom 9. osnovne antidampinške uredbe, člankom 13. stavkom 9. osnovne antisubvencijske uredbe te u skladu s uvjetima preuzete obveze, Komisija je zaključila da se povlači prihvaćanje preuzete obveze za društva Delsolar, CNPV, MOTECH, Xi'an LONGi i LERRI Solar zajedno s njihovim povezanim društvima u Uniji.

(41)

Sukladno tomu, u skladu s člankom 8. stavkom 9. osnovne antidampinške uredbe i člankom 13. stavkom 9. osnovne antisubvencijske uredbe, konačna antidampinška pristojba uvedena člankom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 1238/2013 i konačna kompenzacijska pristojba uvedena člankom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 1239/2013 automatski se primjenjuju na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom ili poslanog iz NRK-a koji je proizvelo društvo Delsolar (dodatna oznaka TARIC: B792), CNPV (dodatna oznaka TARIC: B813), MOTECH (dodatna oznaka TARIC: B852), Xi'an LONGi (dodatna oznaka TARIC: B897) i LERRI Solar (dodatna oznaka TARIC: B898) od dana stupanja na snagu ove Uredbe.

(42)

U informativne svrhe u tablici u Prilogu ovoj Uredbi navedeni su proizvođači izvoznici za koje prihvaćanje preuzete obveze Provedbenom odlukom 2013/707/EU nije pod utjecajem ove Uredbe,

(1)

Komisija je 14. siječnja 2009. primila pritužbu trgovačkog društva Radiodifusión Digital SL (dalje u tekstu: „Radiodifusión”), a 18. svibnja 2009. pritužbu od trgovačkog društva SES Astra S.A. (dalje u tekstu: „Astra”). Obje se pritužbe odnose na program potpora koji su donijela španjolska nadležna tijela u vezi s prelaskom s analogne na digitalnu televiziju u udaljenim i manje urbaniziranim područjima Španjolske. Sporni program temelji se na Zakonu 10/2005 od 14. lipnja 2005. o hitnim mjerama za promicanje digitalne zemaljske televizije, liberalizaciji kabelske televizije i potpori pluralizmu (1). Ostalo zakonodavstvo doneseno u vezi s postupkom prelaska na digitalnu zemaljsku televiziju uključuje, između ostalog: Kraljevsku odluku 944/2005 od 29. srpnja 2005. kojom se odobrava Nacionalni tehnički plan za digitalnu zemaljsku televiziju (dalje u tekstu: „Nacionalni tehnički plan”) (2); Kraljevsku odluku 945/2005 od 29. srpnja 2005. kojom se odobrava Opći pravilnik o pružanju usluge digitalne zemaljske televizije; Uredbu ITC/2476/2005 od 29. srpnja 2005. kojom se odobravaju Tehnički propisi i Pravilnik za pružanje usluge digitalne zemaljske televizije i Kraljevsku odluku 920/2006 od 28. srpnja 2006. o odobravanju općih propisa za pružanje usluga radiodifuzije radijskog i kabelskog programa.

(2)

Navedene mjere odnose se na cijelo državno područje Španjolske. Međutim, Komisija je pokrenula dva različita postupka, jedan za Španjolsku bez regije Kastilje-La Manche i jedan posebno za regiju Kastilju-La Manchu. Iako je mjera državne potpore ista u oba slučaja i izvor je zabrinutosti, u regiji Kastilji-La Manchi postoje neka posebna pitanja koja imaju malu (ili nikakvu) važnost za opći slučaj. Pritužba trgovačkog društva Radiodifusión odnosi se samo na slučaj Kastilje-La Manche jer se način na koji je regionalna vlada Kastilje-La Manche provela mjeru potpore razlikuje od modela primijenjenog u ostalim regijama, a u slučaju Kastilje-La Manche bio je potrebno provesti dubinsku ocjenu gospodarske studije.

(3)

U oba slučaja Komisija je pokrenula formalni istražni postupak 29. rujna 2010. tvrdeći da je mjerom državne potpore uzrokovana diskriminacija između operatera platformi. Odluka o pokretanju formalnog istražnog postupka (dalje u tekstu: „odluka o pokretanju postupka”) objavljena je u Službenom listu Europske unije11. prosinca 2010. (3) Zaprimljene su primjedbe tri zainteresirane stranke: trgovačkog društva Radiodifusión 11. siječnja 2011. i društava Abertis i SES Astra S.A. (dalje u tekstu: „Astra”) 4. veljače 2011.

(4)

Primjedbe su 19. siječnja i 9. veljače 2011. proslijeđene Španjolskoj koja je dobila priliku dostaviti svoj odgovor. Stalno predstavništvo Kraljevine Španjolske dostavilo je 18. veljače i 8. ožujka 2011. opažanja regionalne vlade regije Kastilje-La Manche (Junta de Comunidades de Castile-La Mancha, dalje u tekstu: „JCCM”) povezana s primjedbama trećih strana. Komisija je 27. svibnja 2011. i 9. kolovoza 2012. Španjolskoj poslala zahtjeve za informacije i Španjolska (JCCM) je na njih odgovorila 10. lipnja 2011. i 10. rujna 2012. Komisija je 20. kolovoza 2011. poslala zahtjev za informacije društvu Radiodifusión, koje je odgovorilo 29. rujna 2011. JJCM je dostavio dodatne informacije na vlastitu inicijativu 14. listopada 2011., 15. studenoga 2011. i 6. prosinca 2012. Nadalje, Komisija je održala sastanak sa španjolskim nadležnim tijelima i JCCM-om 18. svibnja 2011.

(5)

JCCM je 15. svibnja 2013. dostavio informacije o organizaciji natječaja za operativnu potporu i potporu za održavanje. Dana 20. prosinca 2013. dostavio je informacije o postupku sankcioniranja koji je u Španjolskoj u tijeku protiv društva Radiodifusión i njegovog matičnog društva, INGEST, i primjedbe o tekućim raspravama između Komisije i španjolskih nadležnih tijela povezanim s predmetom državnih potpora SA.28599. JCCM je dostavio svoje primjedbe 6. lipnja 2014. nastojeći dokazati da su njegovi postupci bili u skladu s „načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu” i da je postupio u skladu s pravilima EU-a o javnoj nabavi. Osim toga, između Komisije i JCCM-a održalo se nekoliko razmjena u svrhu utvrđivanja činjenica.

(6)

Komisija je 20. lipnja 2013. donijela konačnu negativnu odluku o državnoj potpori SA.28599 za uvođenje digitalne zemaljske televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima u Španjolskoj (izvan Kastilje-La Manche) (4).

(7)

Trgovačko društvo Radiodifusión lokalni je operater platforme za telekomunikacije i zemaljsku televiziju registriran kod španjolskog nacionalnog regulatornog tijela za telekomunikacije (Comisión del Mercado de las Telecomunicaciones, dalje u tekstu: „CMT”) za upravljanje javnom telekomunikacijskom mrežom i pružanje elektroničkih komunikacijskih usluga, posebno za pružanje usluga radijske i televizijske radiodifuzije.

(8)

Radiodifusión se žalio da su programi financiranja u Kastilji-La Mancha bili usmjereni na operatere platformi koji već upravljaju mrežom koja ima nacionalnu pokrivenost. Na taj su način isključene sve alternativne mreže (tj. lokalni mrežni operateri). Društvo Radiodifusión tvrdi da se spornim programom ugrožava stvarno tržišno natjecanje na lokalnoj razini i moguće tržišno natjecanje na regionalnoj i nacionalnoj razini.

(9)

Društvo Radiodifusión također je tvrdilo da se većina sredstava koje je uložila Kastilja-La Mancha nije upotrijebila za nadogradnju postojećih centara za analogno odašiljanje već za izgradnju novih. Društvo Radiodifusión je potkrijepio taj navod usporedbom popisa općina koje primaju sredstva s popisom onih u kojima se nalaze centri za analogno odašiljanje. U otprilike 80 % općina primatelja prije uspostave programa nisu se nalazili centri za analogno odašiljanje. Društvo Radiodifusión također je naglasilo da u slučaju digitalizacije zemaljske mreže neće biti nužna opsežna izgradnja velikih centara. Stoga su sredstva izdvojena za takvu nadogradnju bila nerazmjerno velika.

(10)

Na temelju navedenog društvo Radiodifusión zaključilo je da prava svrha subvencija nije bila digitalizacija postojeće mreže već izgradnja veće i bolje mreže koja bi omogućila bivšim monopolistima (odnosno društvima TelecomCLM i Abertis) aktivnije tržišno natjecanje na tržištu usluga lokalne radiodifuzije i odašiljanja mobilne televizije. U tim je okolnostima društvo Radiodifusión smatralo da nema opravdanja što nisu provedeni otvoreni i transparentni postupci dodjele subvencija jer je nove centre mogao izgraditi bilo koji mrežni operater. Društvo Radiodifusión stoga upozorava na narušavanje tržišnog natjecanja na tržištu mrežnih operatera.

(11)

Drugi podnositelj pritužbe bio je operater satelitske platforme društvo SES Astra. Društvo Astra, koje je osnovano 1985., bilo je prvi privatni satelitski operater u Europi. Ono nudi sveobuhvatni portfelj rješenja za radiodifuziju i širokopojasni pristup za korisnike u Europi i izvan nje. Izravno emitira televizijske i radijske programe milijunima domova i pruža usluge pristupa internetu i mrežne usluge javnim i privatnim korisnicima.

(12)

Društvo Astra tvrdi da se mjerom narušava načelo tehnološke neutralnosti jer se njome podupire samo prelazak na zemaljsko digitalno odašiljanje. Društvo Astra dokazuje da bi satelitska platforma mogla biti stvarna alternativa upućivanjem na slučaj regije Kantabrija. Regionalna vlada Kantabrije pokrenula je u siječnju 2008. natječaj za proširenje pokrivenosti digitalnom televizijom na cijelo područje Kantabrije. Tom je prilikom odabrala društvo Astra da putem svoje platforme pruža besplatne kanale. Međutim, regionalna vlada raskinula je taj ugovor u studenome 2008. Društvo Astra tvrdi da su nadležna tijela raskinula ugovor tek kada su obaviještena da će nacionalna vlada financirati nadogradnju analogne zemaljske mreže. U dopisu nadležnih tijela Kantabrije od 7. studenoga 2008. objašnjeno je da ugovor raskinut jer je nacionalna vlada u međuvremenu donijela odluke o proširenju pokrivenosti digitalnom televizijom na cijelu Španjolsku (5). Stoga podnositelj pritužbe tvrdi da je iz slučaja Kantabrije razvidno, prvo, da bi se društvo Astra moglo natjecati na tome tržištu, i drugo, da je to tržišno natjecanje onemogućeno odlukama središnje vlade.

(13)

Slučaj se odnosi na sektor radiodifuzije. U tom su sektoru aktivni brojni sudionici na različitim razinama proizvodnog lanca radiodifuzijskih usluga.

(14)

Nakladnici su urednici televizijskih programa koji kupuju ili proizvode televizijski sadržaj i grupiraju ga u kanale. Ti se kanali zatim pružaju javnosti putem različitih platformi (npr. satelit, DTT, kabel, IPTV). U Španjolskoj je zakonodavac radiodifuzijske usluge smatrao javnom uslugom i stoga ih pružaju nakladnici u državnom vlasništvu (RTVE) i privatni nakladnici kojima je država izdala koncesije (6). Ti se „besplatni kanali” (FTA) pružaju gledateljima bez naknade. Kako bi se osiguralo da stanovništvo može stvarno imati koristi od te javne usluge, zakonom je propisana obveza minimalne pokrivenosti u pogledu zadaća povjerenih javnom nakladniku i privatnim operaterima koji su nositelji koncesija. Stoga javni nakladnici imaju obvezu pokriti najmanje 98 % španjolskog stanovništva, a privatni nakladnici moraju pokriti najmanje 96 % stanovništva. Nacionalni nakladnici u Španjolskoj nisu vlasnici nacionalne radiodifuzijske mreže. Oni stoga sklapaju ugovore s operaterima platformi radi odašiljanja njihovih sadržaja i ispunjenja obveza pokrivenosti.

(15)

Pružatelji telekomunikacijske opreme proizvođači su ili postavljači nužne infrastrukture i uređaja za izgradnju različitih platformi.

(16)

Operateri platforme (ili mrežni operateri) privatna su ili javna tijela koja upravljaju infrastrukturom nužnom za prijenos ili radiodifuziju signala programskih kanala. Na početku razvoja televizijske industrije jedina dostupna platforma bila je analogna zemaljska platforma. S razvojem tehnologije na tržištu je postalo dostupno više platformi, odnosno satelitska platforma, kabelska platforma i, u novije vrijeme, IPTV (7), koja se koristi širokopojasnom vezom za prijenos TV signala.

(17)

U slučaju zemaljske radiodifuzije televizijski signal šalje se iz TV studija u odašiljački centar (glavna stanica) koji obično pripada mrežnom operateru koji njime upravlja. Zatim se signal prenosi i emitira iz odašiljačkog centra (glavna stanica) u centre za radiodifuziju kojima upravlja mrežni operater (npr. toranj). Signal se ponekad prenosi putem satelita. Naposljetku, iz centara za radiodifuziju signal se emitira u domove. U svrhu digitalizacije analogne zemaljske mreže nužno je zamijeniti odašiljače na tlu. Međutim, budući da digitalni signal ima manji domet od analognog signala i zato je za novu tehnologiju potrebna raširenija mreža, u nekim slučajevima je za proširenje pokrivenosti potrebno izgraditi nove odašiljačke centre. Gledatelj mora imati pretvarač koji već može biti ugrađen u televizor.

(18)

U slučaju satelitske radiodifuzije signal se šalje u odašiljački centar (glavna stanica) i zatim se prenosi na satelit koji ga emitira u domove. Signal bi se mogao i odmah poslati iz televizijskog studija izravno satelitu kada bi televizijski studij imao odgovarajuću opremu. Gledatelj mora imati satelitsku antenu i pretvarač. Za proširenje satelitske pokrivenosti u regiji potrebno je postaviti opremu u dom korisnika. U pogledu zemljopisne pokrivenosti, satelitskom platformom moglo bi se pokriti gotovo 100 % španjolskog državnog područja, a zemaljskom platformom pokriveno je oko 98 %.

(19)

Mjera koja je predmet istrage mora se preispitati u kontekstu digitalizacije radiodifuzije koja je provedena ili se provodi u zemaljskim, satelitskim i kabelskim platformama. Za razliku od analogne radiodifuzije, prednost je digitalne radiodifuzije veći kapacitet prijenosa zbog učinkovitije uporabe radiofrekvencijskog spektra. To je posebno važno za zemaljsku radiodifuziju jer je dostupan frekvencijski spektar ograničen i stoga se radiodifuzija natječe s mobilnim telekomunikacijama za ograničenu količinu frekvencijskih pojaseva. S druge strane, prednost je satelitskog prijenosa u tome što funkcionira u potpuno drugačijem frekvencijskom pojasu u kojem ima dovoljno frekvencija.

(20)

Prelaskom s analogne na digitalnu televiziju oslobađa se velika količina visokokvalitetnog radiofrekvencijskog spektra koja je poznata pod nazivom „digitalna dividenda” koja će se osloboditi za uvođenje elektroničkih komunikacijskih usluga. Digitalna dividenda, a posebno frekvencijski pojas 790-862 MHz („pojas 800 MHz”), potiču razvoj industrije elektroničkih komunikacija, mogu imati veliki utjecaj na tržišno natjecanje i rast i pružiti brojne društvene i kulturne koristi (8).

(21)

Digitalna dividenda mogla bi se iskoristiti prelaskom sa zemaljske na neku drugu platformu ili prelaskom s analogne na digitalnu zemaljsku radiodifuziju. Nadalje, moglo bi se predvidjeti miješano rješenje koje se sastoji od kombinacije različitih platformi (9).

(22)

Međutim, u slučaju zemaljske radiodifuzije, manjak frekvencija ostaje problem i nakon digitalizacije. Ubrzo nakon prelaska s analogne na digitalnu televiziju u travnju 2010. španjolska vlada morala je premjestiti odašiljače s frekvencijskog pojasa 800 MHz na niži frekvencijski pojas (10). Premještanjem digitalnih multipleksa dodijeljenih nakladnicima nastali su dodatni troškovi i dodatna državna potpora koju Komisija trenutačno ispituje u formalnom istražnom postupku (11).

(23)

Digitalno zemaljsko odašiljanje i dalje će biti glavna distribucijska platforma za televizijsku radiodifuziju u skoroj budućnosti, ali širokopojasna tehnologija, kao što je pristup nove generacije (NGA), vjerojatno će postati važna alternativa kao vodeća odašiljačka tehnologija. Međutim, trenutačno u Španjolskoj zemljopisna pokrivenost takvim NGA mrežama nije univerzalna.

(24)

Danas u Španjolskoj postoje četiri radiodifuzijske platforme: DTT – digitalna zemaljska tehnologija (DVB-T), satelit (DVB-S), kabel (DVB-C) i IPTV. DTT je glavna platforma za besplatne javne i privatne španjolske kanale (12). Glavni operater zemaljske mreže je društvo Abertis, koje također ima većinski udio u satelitskom operateru Hispasatu. Postoji i niz lokalnih telekomunikacijskih operatera koji prenose DTT signale koji su obično međusobno povezani s nacionalnom mrežom društva Abertis. U Kastilji-La Manchi, glavni regionalni operater je TelecomCLM (13). Televizijski kanali koji se plaćaju emitiraju se većinom putem satelita, kabela i IPTV-a. Društva Astra i Hispasat glavni su satelitski operateri.

(25)

U cilju prelaska s analogne na digitalnu televiziju Španjolska je u razdoblju 2005. – 2008. donijela niz regulatornih mjera koje su se odnosile na zemaljsku mrežu, kako je opisano u odjeljku 2.2. Španjolska nadležna tijela podijelila su španjolsko državno područje u tri zasebna područja:

(26)

Program potpora koji je predmet istrage temelji se na složenom sustavu zakonskih odredbi koji su uspostavila španjolska tijela državne uprave od 2005. Na temelju tih odredbi državnu potporu za uvođenje DTT-a u području II. dodijelile su autonomne zajednice i općinske vlasti u razdoblju 2008.–2009. One su korisnicima isplatile sredstva iz državnog proračuna i iz svojih proračuna. Nadalje, od 2009. autonomne zajednice dodjeljivale su trajnu potporu za održavanje i rad mreža u području II.

(27)

Uređivanje prelaska na tehnologiju digitalne televizije započelo je donošenjem Zakona 10/2005 od 14. lipnja 2005. U njemu se spominje potreba za promicanjem prelaska s analogne na digitalnu zemaljsku tehnologiju i traži se od vlade da poduzme odgovarajuće mjere za osiguranje tog prelaska.

(28)

Na temelju tog mandata Vijeće ministara odobrilo je Kraljevskom odlukom 944/2005 Nacionalni tehnički plan u kojem je 3. travnja 2010. određen kao datum prelaska na digitalno odašiljanje u Španjolskoj (14).

(29)

U odnosu na područja II. i III. u dvanaestoj dodatnoj odredbi Nacionalnog tehničkog plana već je predviđena mogućnost da lokalna i regionalna tijela vlasti prošire pokrivenost u rasponu između 96 % i 100 % stanovništva. U tom pogledu u Tehničkom planu izričito se spominje digitalna zemaljska televizija (DTT) i utvrđeno je šest uvjeta pod kojima bi lokalna tijela vlasti mogla obaviti proširenje. U skladu s uvjetom (e) lokalna instalacija mora biti u skladu s Tehničkim planom za digitalnu zemaljsku televiziju.

(30)

Nakon toga, 7. rujna 2007. Vijeće ministara odobrilo je Nacionalni plan za prelazak na digitalnu zemaljsku televiziju (dalje u tekstu: „Plan prelaska”) (15) kojim se provodi Nacionalni tehnički plan. Planom prelaska španjolsko državno područje podijeljeno je na devedeset prijelaznih projekata (16) i uspostavljen je rok za gašenje analogne radiodifuzije za svaki od tih projekata.

(31)

Ministarstvo industrije, energije i turizma (dalje u tekstu: „MIET”) donijelo je 29. veljače 2008. odluku o unaprjeđenju telekomunikacijske infrastrukture i o uspostavi kriterija i podijeli financiranja aktivnosti za razvoj informacijskog društva u skladu s planom Plan Avanza za 2008. (17). Proračun odobren tom odlukom iznosio je 558 milijuna EUR i djelomično je dodijeljen za razvoj širokopojasnog pristupa, a djelomično za digitalizaciju televizije u udaljenim i manje urbaniziranim područjima Španjolske koja nisu obuhvaćena zakonskim obvezama komercijalnih nakladnika (18). Uobičajen naziv za digitalizaciju u tim područjima bio je „proširenje pokrivenosti”. Ona se provodila kroz niz dodataka postojećim okvirnim sporazumima (19) koji su potpisali MIET i autonomne zajednice između srpnja i studenoga 2008. (dalje u tekstu: „Dodaci Okvirnim sporazumima iz 2006.” koji su objavljeni u španjolskom službenom listu zasebno za svaku autonomnu zajednicu). U većini slučajeva u tekstu tih sporazuma navedeno je da se može financirati jedino digitalna zemaljska tehnologija. Na temelju tih sporazuma MIET je prenio sredstva na autonomne zajednice koje su preuzele obvezu pokrivanja preostalih troškova operacije iz svojih proračuna. Ti su Dodaci također uključivali obvezu lokalnih tijela vlasti da postupe u skladu s dvanaestom dodatnom odredbom Nacionalnog tehničkog plana.

(32)

Vijeće ministara istodobno je 17. listopada 2008. pristalo dodijeliti dodatnih 8,72 milijuna EUR za proširenje i dovršenje prelaska na DTT u okviru projekata za prelazak koji su trebali biti dovršeni u prvoj polovici 2009. tijekom 1. faze Plana prelaska. Sredstva su odobrena nakon potpisivanja novih okvirnih sporazuma između MIET-a i autonomnih zajednica u prosincu 2008. (dalje u tekstu: „Okvirni sporazumi iz 2008.”). Ti se sporazumi odnose na prethodno navedeno financiranje od 8,72 milijuna EUR i nazivali su se Okvirni sporazum o suradnji između Ministarstva industrije, turizma i trgovine i autonomne zajednice […] za razvoj Nacionalnog plana za prelazak na DTT. U njima su propisane aktivnosti koje će financirati središnja i regionalna tijela u cilju postizanja pokrivenosti digitalnom televizijom koja je jednaka postojećoj pokrivenosti analognom televizijom. Te su aktivnosti povezane s uvođenjem digitalne zemaljske televizije.

(33)

Vijeće ministara odobrilo je 29. svibnja 2009. kriterije za dodjelu 52 milijuna EUR za financiranje aktivnosti prelaska na DTT usmjerenih na financiranje proširenja pokrivenosti projekata u okviru faza II. i III. Plana prelaska (20). Sporazumom Vijeća ministara uspostavljena je izravna veza s Planom prelaska jer je navedeno da je „potrebna financijska potpora javnih tijela kako bi se ostvario cilj utvrđen u nacionalnom planu za prelazak na DTT, odnosno, pokrivenost slična trenutačnoj pokrivenosti analognom tehnologijom” i zatim da će se „provedba ove suradnje formalizirati u okviru utvrđenom u nacionalnom planu za prelazak na DTT”.

(34)

Naposljetku, između listopada i prosinca 2009. u španjolskom Službenom listu objavljeni su dodaci Okvirnim sporazumima iz 2008. (navedeni u uvodnoj izjavi 32.), uključujući financiranje za proširenje pokrivenosti u fazama II. i III. Plana prelaska. U tim dodacima definirano je ono što bi se trebalo smatrati „aktivnostima za proširenje pokrivenosti” izričitim upućivanjem samo na zemaljsku tehnologiju (iako nisu formalno isključene druge tehnologije) (21).

(35)

Nakon objave Okvirnih sporazuma iz 2008. i prethodno navedenih dodataka (22) vlade autonomnih zajednica počele su provoditi proširenje. One su same organizirale javne natječaje ili su provođenje natječaja povjerile privatnim poduzećima. Subvencije su dijelom dogovorene s MIET-om i stoga su se financirale iz državnog proračuna ili su ih dijelom financirale same autonomne zajednice. U određenim slučajevima autonomne zajednice povjerile su proširenje općinskim tijelima vlasti.

(36)

Za razliku od većine ostalih autonomnih zajednica nadležna tijela Kastilje-La Manche nisu organizirala regionalne natječaje za proširenje pokrivenosti digitalnom televizijom. Razlog tomu navodno je bilo vremensko ograničenje jer je trebalo nadograditi više od 400 odašiljačkih centara (23). JCCM je umjesto toga provodio posebni postupak za odabir telekomunikacijskih operatera koji će digitalizirati radiodifuzijske centre, što je utvrđeno u Odluci 347/2008 od 2. prosinca 2008. (dalje u tekstu: „Odluka”).

(37)

Odlukom je određena izravna dodjela nužnih sredstava za prelazak na digitalno odašiljanje vlasnicima postojećih (analognih) odašiljačkih centara. Stoga nije bio potreban otvoreni natječajni postupak. JCCM je morao provoditi posebni postupak: i. tehnička analiza centara iz kojih se osigurava pokrivenost analognim signalom; ii. analiza digitalne pokrivenosti koju treba ostvariti; iii. odabir odašiljačkih centara koje treba digitalizirati; iv. identifikacija vlasnika odašiljačkih centara; v. prijedlog regionalne vlade vlasnicima odašiljačkih centara; i vi. dodjela subvencija.

(38)

Odluka se provodila u skladu s time. Uspostavljen je izravni kontakt s vlasnicima postojećih odašiljačkih centara i oni su obaviješteni o zahtjevima koje moraju ispuniti kako bi se mogli koristiti javnim sredstvima. Moguća su tri različita scenarija. Prvo, u većini slučajeva odašiljački centri u vlasništvu su općinskih tijela vlasti, koji su odgovorni za rad i održavanje. Kada su primila financijska sredstva od JCCM-a, općinska tijela vlasti kupila su digitalnu opremu od društava Abertis i TelecomCLM na temelju tehničke i financijske ponude i dogovorila su postavljanje opreme, upravljanje opremom i uzdržavanje opreme s tim dvama trgovačkim društvima. Nadležna tijela obratila su se samo tim dvama trgovačkim društvima i samo su ona dostavila tehničke prijedloge u okviru zahtjeva za dodjelu potpore. Drugo, u približno četvrtini slučajeva odabrani centri pripadaju izravno društvu TelecomCLM ili društvu Abertis. U tim slučajevima dva su trgovačka društva primila potporu za nadogradnju svoje opreme. Treći je scenarij da su morali biti izgrađeni neki novi odašiljački centri. Iako su se zaista financirali iz javnih sredstava, sada su u vlasništvu društva TelecomCLM.

(39)

JCCM je sklopio 147 sporazuma o suradnji („convenios”) s dva operatora i 475 sporazuma o suradnji s općinskim tijelima vlasti. Oko 84 % instalacija obuhvaćenih ovim sporazumima bile su instalacije za DTT, a 16 % za satelitske prijemnike za kućanstva. Satelitski prijemnici upotrebljavali su se za osiguranje pokrivenosti kanalima DTT-a u vrlo malim selima. U tu je svrhu JCCM odlučio upotrebljavati satelitsku platformu društva Hispasat (24). Na kraju postupka informacije o nadogradnji postojećih centara objavljene su na oglasnim pločama općinskog nadležnog tijela.

(40)

Komisija je obaviještena da je na nadogradnju odašiljačkih centara potrošeno ukupno 46 milijuna EUR javnog novca, od čega je 32,6 milijuna EUR dodijeljeno izravno općinama koje su vlasnici 355 odašiljačkih centara (25). U sporazumima o suradnji između JCCM-a i općinskih tijela vlasti navedeno je da su potonja odgovorna za ugovaranje odabranog operatora za provođenje instalacije i održavanja (26). Pojedinačna općinska tijela vlasti odabrala su različite postupke odabira. Neka su poslala dopise izravno društvima TelecomCLM i Abertis, druga su objavila informacije na svojim oglasnim pločama pozivajući operatore da dostave svoje tehničke prijedloge.

(41)

U skladu sa sporazumom o suradnji JCCM plaća kupnju i instalaciju digitalne opreme te rad i održavanje digitaliziranih odašiljačkih centara prve dvije godine. Budući da sporazumom o suradnji nije propisano da operator mora plaćati rad i održavanje nakon tog razdoblja, društvo TelecomCLM prenijelo je opremu na JCCM (27). Nakon toga je društvo JCCM postalo odgovorno za plaćanje rada i održavanja opreme za DTT.

(42)

Komisija je obaviještena da je od ukupno 46 milijuna EUR potrošenih javnih sredstava najmanje 13,5 milijuna EUR uplaćeno operaterima platforme: ukupno 13,2 milijuna EUR društvu TelecomCLM koje je vlasnik 138 odašiljačkih centara i otprilike 250 000 EUR društvu Abertis, koje je vlasnik tri centra. Društva TelecomCLM i Abertis digitalizirala su svoje centre uporabom vlastite opreme. U nekim slučajevima oprema koja se upotrebljava za digitalizaciju stupova društva TelecomCLM-a još uvijek pripada javnim tijelima. U tim slučajevima operater ne mora platiti za uporabu te opreme. Osim toga, na rad i održavanje digitaliziranih centara (postojeća potpora) u razdoblju 2009.–2011. potrošeno je najmanje 6,5 milijuna EUR.

(43)

Međutim, sama nadogradnja postojećih centara nije bila dovoljna za ostvarenje potpune pokrivenosti proširenog područja. Stoga je javnim sredstvima izgrađeno 20 novih centara. Nadležna tijela nisu raspisala javni natječaj već su se izravno obratila društvu TelecomCLM i od njega zatražila da izvrši tu zadaću. Prema informacijama dostavljenim Komisiji ukupno 2,26 milijuna EUR potrošeno je na izgradnju novih centara od čega je 751 000 EUR upotrjebljeno za izgradnju šest centara koji su kasnije prepisani na društvo TelecomCLM. Općine su ostale vlasnici 14 centara.

(44)

Naposljetku, kako je istaknuto u uvodnoj izjavi 39., u slučajevima kada bi uporaba centra za DTT bila preskupa, upotrebljavao se satelitski prijenos. U tu svrhu sklopljeno je 100 sporazuma o postavljanju satelitskih prijamnika u domove. Satelitski prijamnici dio su satelitske odašiljačke mreže.

(45)

Nakon tog postupka nadležna tijela potpisala su ukupno 622 sporazuma s općinskim tijelima vlasti i predmetnim operaterima. Na temelju informacija dostavljenih Komisiji iznosi se mogu podijeliti kako slijedi:

(46)

U svojoj odluci o pokretanju postupka Komisija je navela da se čini da opisana mjera ispunjuje sve kriterije iz članka 107. stavka 1. Ugovora i stoga bi se mogla smatrati državnom potporom. Čini se da sporna mjera podrazumijeva diskriminaciju u korist operatera zemaljskih platformi čime se krši načelo tehnološke neutralnosti (30). Nadalje, čini se da se spornom mjerom diskriminira protiv operatera platforme koji pružaju radiodifuzijske usluge regionalnim i lokalnim zemaljskim nakladnicima. To bi koristilo nacionalnim nakladnicima i operaterima platforme.

(47)

Komisija je donijela preliminarni zaključak da je programom možda uzrokovano potencijalno ili stvarno narušavanje tržišnog natjecanja među zemaljskim i satelitskim platformama i među samim zemaljskim platformama. Smatrala je da ne postoji osnova na temelju koje bi takve mjere bile spojive s unutarnjim tržištem jer se čini da se ne primjenjuje nikakvo odstupanje.

(48)

Dodatne pojedinosti navedene su u odluci o pokretanju postupka koja bi se trebala smatrati sastavnim dijelom ove Odluke.

(49)

U svom odgovoru na odluku o pokretanju postupka Španjolska i autonomna zajednica Kastilja-La Mancha iznijele su brojne argumente. Oni se općenito mogu podijeliti na dvije kategorije. Prvo, španjolska nadležna tijela tvrdila su da primateljima potpore nije osigurana prednost. Drugo, ako se ipak smatra da je državna potpora dodijeljena, u svakom bi slučaju bila spojiva (31). Argumenti su sažeti u nastavku.

(50)

Nadležna tijela Kastilje-La Manche tvrde da mjera koja je predmet istrage nije državna potpora i njome se ne osigurava prednost poduzetnicima. Kombinacija sredstava španjolske države i autonomnih zajednica izravno je prenesena na korisnike koji su postupali po službenoj dužnosti ili kao javno tijelo (32). Te su se osporene subvencije upotrebljavale isključivo za digitalizaciju 141 postojećih analognih odašiljačkih centara i za izgradnju 6 novih centara. Digitalizacija odašiljačkih centara provedena je nakon detaljne ocjene tehničkog izvješća koje su dostavili operateri koji su vlasnici tih centara. Sporazum o suradnji s vlasnicima centara potpisan je samo na temelju takvih tehničkih izvješća (33). Taj „pregovarački postupak” trebao bi se smatrati otvorenim, transparentnim i nediskriminacijskim između ostalog zbog objave na oglasnim pločama općinskog nadležnog tijela (vidjeti uvodnu izjavu 39.).

(51)

Nacionalna nadležna tijela tvrde da su javna sredstva koja su primili operateri platforme bila namijenjena isključivo za rad i održavanje opreme elektroničkih komunikacija u vlasništvu općinskih nadležnih tijela. Oni su bili samo dobavljači i postavljači tehničke opreme nužne za nadogradnju i prilagodbu tih centara, a ne operateri platforme (34). Kada pružaju usluge u području II. nakon javnog financiranja, riječ je samo o pružanju zemaljskog TV signala kao osnovne i javne usluge.

(52)

U svrhu digitalizacije svojih mreža 475 općinskih tijela naručilo je tehnička izvješća koja su često izrađivali operateri platforme. Operateri ni u ovom slučaju nisu ostvarili gospodarski povoljniji položaj.

(53)

Prema nacionalnim nadležnim tijelima digitalizirani odašiljački centri u vlasništvu društva TelecomCLM ili Abertis Telecom postojali su prije odobravanja spornih subvencija pa se stoga te subvencije nisu upotrebljavale za financiranje proširenja mreža niti jednog od dva mrežna operatora koja su sudjelovala u proširenju pokrivenosti DTT-om u području II. Kastilje-La Manche.

(54)

Javna sredstva odobrena su društvima TelecomCLM i Abertis za digitalizaciju njihovog 141 odašiljačkog centra. Nacionalna nadležna tijela ističu da se to dogodilo samo u područjima u kojima općinska tijela nisu imala vlastite odašiljaške centre koji su bili primjereni za proširenje pokrivenosti DTT-om. Međutim, nacionalna nadležna tijela tvrde da tim ulaganjima društva TelecomCLM i Abertis nisu ostvarila konkurentnu prednost na povezanim tržištima kao što je tržište lokalne televizije ili digitalne video radiodifuzije (DV-BH). Digitalizacijom centara društva TelecomCLM nije se omogućilo trgovačkom društvu da pruža usluge nakladnicima u cijeloj regiji niti se povećala razgranatost njegove mreže za pružanje novih vrsta usluga.

(55)

Mrežni operatori uključeni u postupak digitalizacije tri vrste odašiljačkih centara u području II. nisu ostvarili gospodarsku prednost. U sva tri centra operateri su po tržišnoj cijeni pružali usluge kao što je pružanje, postavljanje te rad i održavanje opreme za DTT.

(56)

Nije bilo narušavanja tržišnog natjecanja i trgovine. Svaki telekomunikacijski operater naveden u upisniku operatera CMT-a može biti podizvođač općinskih tijela i stoga može primati subvencije u skladu s Odlukom 347/2008. To se primjenjuje i na satelitske, kabelske i TV operatere i na sve operatere bez obzira na to djeluju li na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini.

(57)

Nacionalna nadležna tijela tvrde da je predmetni postupak odabira bio transparentan i da se provodio u skladu sa španjolskim i europskim zakonodavstvom o javnim nabavama. Subvencije su objavila regionalna tijela. Svi postupci za proširenje DTT-a objavljeni su na oglasnim pločama općinskog tijela i dopisi su poslani glavnim mrežnim operaterima u regiji, odnosno društvima TelecomCLM i Abertis Telecom.

(58)

Stoga se subvencijama dodijeljenima općinskim tijelima nije pojačao konkurentni položaj na tržištu jedne vrste mrežnih operatera u usporedbi s drugim konkurentnim operaterima. Glavni korisnici su općinska tijela, a mrežni operateri samo su dobavljači odašiljačke opreme i pružatelji usluga održavanja u trajanju od najviše dvije godine. Društvo Radiodifusión nije primilo obavijest jer u to vrijeme nije bilo dokaza da posjeduje odašiljački centar u regiji.

(59)

Nadalje, nadležna tijela Kastilje-La Manche tvrde da su pomnjivo razmotrila rješenje satelitske platforme kao mogućnost za proširenje digitalne pokrivenosti prije donošenja odluke br. 347/2008. U internoj studiji (35) uspoređene su dvije tehnologije za proširenje – DTT i satelit. U studiji su uzeti u obzir kriteriji za dodjelu subvencija za pokrivenost digitalnim signalom u području II. To uključuje zahtjev da se prelazak mora izvršiti uporabom postojeće infrastrukture bez dodatnih troškova ili uznemiravanja građana.

(60)

Zaključak je studije da bi u razdoblju od 10 godina ukupni troškovi povezani sa zemaljskim DTT rješenjem iznosili između 15,2 milijuna EUR i 17,3 milijuna EUR, dok bi odabir satelitske tehnologije koštao više od 47 milijuna EUR.

(61)

U studiji je navedeno nekoliko preporuka o najprikladnijim načinima za proširenje pokrivenosti signalom DTT na naseljena područja Kastilje-La Manche koja nisu uključena u službene planove pokrivenosti regionalnih i nacionalnih nakladnika. Također su ocijenjene sve implikacije satelitskog rješenja za proširenje digitalne pokrivenosti. Donesen je zaključak da bi za satelitsku tehnologiju bila potrebna ulaganja koja su tri do šest puta veća nego za zemaljsku tehnologiju. Ta razlika u troškovima potječe izravno iz troškova povezanih s iznajmljivanjem opreme za satelitsko odašiljanje, neovisno o troškovima satelitskog pretvarača. Stoga bi bilo razumno zaključiti da bi se proširenje univerzalne DTT usluge na stanovništvo Kastilje-La Manche trebalo ostvariti uporabom zemaljske DTT tehnologije (36).

(62)

Nadalje, španjolska vlada dostavila je internu studiju o izvedivosti pružanja univerzalne DTT usluge uporabom DTT-a ili satelita, koju je izradio MIET u srpnju 2007. Nadležna tijela smatraju da se studijom uzimaju u obzir realistični troškovi uporabe DTT-a ili satelitskog odašiljanja. O tim dvjema studijama detaljnije se raspravlja u odjeljku 5.3.2.2.

(63)

JCCM tvrdi da je prilikom donošenja odluke o proširenju pokrivenosti DTT-a u području II. Kastilje-La Manche uzeo u obzir samo tehničke kriterije i kriterije gospodarske učinkovitosti. Tehnički prijedlog mogao je dostaviti bilo koji mrežni operater – zemaljski, satelitski itd. – jer je jedini zahtjev bio da mora biti upisan u upisnik operatera CMT-a (37). Iz toga je razloga odluka bila u skladu s načelom tehnološke neutralnosti. To također potvrđuje činjenica da je u određenim slučajevima JCCM zadržao satelitsku platformu koju je prethodno razvilo društvo Abertis, samo na temelju kriterija analize troškova (38).

(64)

U pogledu navodne diskriminacije protiv lokalnih operatera, JCCM priznaje da, u skladu s člankom 4. Odluke, nakladnici ne mogu biti primatelji subvencija (bez obzira na to posluju li na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini) (39). Međutim, odlukom nisu isključeni mrežni operateri.

(65)

Prema španjolskim nadležnim tijelima društvo Radiodifusión moglo je sudjelovati pod jednakim uvjetima sa svim drugim operaterima digitalizacijom jednog od svojih odašiljačkih centara koji prenose javni nacionalni ili regionalni analogni televizijski signal. U tu je svrhu moglo sklopiti sporazum o suradnji s JCCM-om ili je moglo dostaviti ponude općinskom tijelu kao telekomunikacijski operater registriran u upisniku operatera CMT-a.

(66)

JCCM tvrdi da je društvo Radiodifusión registrirano u upisniku operatera CMT-a kao telekomunikacijski operater koji pruža sljedeće usluge: „Zemaljska mreža – Potpora uslugama radiodifuzije radijskih i televizijskih signala”. Međutim, ističe da upis u upisnik nije dovoljan u smislu ispunjenja obveza telekomunikacijskog operatera u Kastilji-La Mancha u skladu s primjenjivim lokalnim Zakonom br. 8/2001. To se posebno primjenjuje na obvezu operatera radiokomunikacija da „dostave prostorni plan za uvođenje mreže kojim su obuhvaćene postojeće fiksne postaje i procjena provedbe i razvoja čitavih mreža …” JCCM do sada nema saznanja da je društvo Radiodifusión dostavilo prostorni plan. Nadalje, nije poznato da društvo Radiodifusión dijeli infrastrukturu s nekim drugim operaterom. Zbog toga JCCM tvrdi da je tvrdnja društva Radiodifusión o 60 %-tnoj pokrivenosti u Kastilji-La Mancha neutemeljena (40).

(67)

Nadalje, JCCM ističe da je član grupe s istim dioničarima kao i Radiodifusión društvo INGEST, Infraestructuras y Gestión 2002, S.L. (dalje u tekstu: „INGEST”) protiv kojeg je pokrenut niz postupaka. U svim tim postupcima INGEST se tereti zbog nezakonite uporabe radiofrekvencijskog spektra rezerviranog za nacionalni DTT kojeg tuženik upotrebljava za radiodifuziju signala lokalnih televizijskih postaja. Nadalje, društvo Radiodifusión nema odobrenje ponovno prenositi DTT signal Radio-Televisión de Castile-La Mancha („RTV C-LM”).

(68)

JCCM tvrdi da društvo TelecomCLM i Abertis Telecom nisu korisnici spornih mjera za pokrivanje stalnih troškova povezanih s radom i održavanjem općinskih zemaljskih lokacija. Svrha je sporazuma o suradnji „financirati infrastrukturu koja je nužna za nadopunjavanje proširenja pokrivenosti signalom i odašiljanje subjekata i trgovačkih društava koji su licencirani za pružanje osnovnih televizijskih usluga”. Stoga se financirati može samo stjecanje i postavljanje opreme kao što su radiokomunikacijska oprema i antene ili građevinski objekti. U području II. troškove su snosila općinska tijela vlasti koja su vlasnici tih centara. Procijenjeni trošak rada i održavanja tijekom prve dvije godine za 516 centara iznosi 6,5 milijuna EUR. Zbog toga bi ti troškovi između 2010. i 2015. iznosili oko 15 milijuna EUR za 516 centara tijekom pet godina (u prosjeku 29 000 EUR po centru).

(69)

JCCM tvrdi da se digitalizirani odašiljački centri koji pripadaju općinskim tijelima i mrežni operatori mogu smatrati „općom infrastrukturom” tj. infrastrukturom kojoj mogu pristupiti svi potencijalni korisnici na jednakoj i nediskriminacijskoj osnovi. Stoga se digitaliziranom infrastrukturom omogućuje svim korisnicima u području II. Kastilje-La Manche da na jednakoj osnovi primaju DTT nakon gašenja analognog odašiljanja.

(70)

JCCM tvrdi da je prijenos predmetnih javnih sredstava u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu na temelju primjene usporedne vrijednosti tržišne cijene. Plaćanja društvu TelecomCLM za određene usluge izvršena su po tržišnim stopama.

(71)

Na temelju usporedbe između stvarnog iznosa financiranja i iznosa koji bi privatni ulagač morao platiti u uobičajenim uvjetima za istu vrstu usluge, JCCM zaključuje da su sporazumi o suradnji bili utemeljeni na objektivnim tržišnim kriterijima. Zbog toga tržišni operateri nisu bili u boljem položaju nego što bi bili u uobičajenim tržišnim uvjetima. Stoga nisu ostvarili selektivnu prednost.

(72)

JCCM se poziva na članak 107. stavak 3. točku (a) Ugovora. Tvrdi da se ta odredba može primijeniti u području II. koje nije privlačilo komercijalni interes nakladnika i mrežnih operatera. Pružanjem usluga DTT-a i podugovaranjem kupnje, postavljanja, rada i održavanja opreme za DTT, općinska tijela vlasti ispunila su prazninu na tržištu i tako poboljšala uvjete života stanovnika u području II. te pridonijela općoj gospodarskoj situaciji u toj regiji Kastilje-La Manche.

(73)

JCCM se ne slaže s tvrdnjom društva Abertis da se ono ne bi trebalo smatrati mrežnim operaterom u području II. JCCM ističe da je društvo Abertis sklopilo sporazume o suradnji s JCCM-om u skladu s odlukom br. 347/2008 o proširenju pokrivenosti DTT-om u području II (41). Nadalje, društva Abertis i TelecomCLM trebala bi se smatrati mrežnim operaterima aktivnima u području II. jer u slučaju društva Abertis postoje službeni centri za odašiljanje analognog TV signala za RTVE i/ili Tele5, a u slučaju društva TelecomCLM postoje službeni centri za odašiljanje analognog TV signala za CMT.

(74)

U nekoliko slučajeva digitalizirana općinska oprema nalazi se na lokacijama u vlasništvu društava Abertis ili TelecomCLM. U tim slučajevima oprema za DTT pripada nadležnim općinskim tijelima. Društvo Abertis tvrdi da se, budući da nije mrežni operater u području II., ne može smatrati izravnim korisnikom spornih subvencija jer je „oprema u vlasništvu društva TelecomCLM i drugih lokalnih operatera i oni njome upravljaju” (42). JCCM tu izjavu smatra netočnom.

(75)

U svom odgovoru na odluku Komisije o pokretanju postupka društvo Radiodifusión primjećuje da španjolska nadležna tijela nisu formalno korisnicima povjerila potporu za obavljanje zadaća od općeg gospodarskog interesa. Nadalje, iznos potpore po centru čini se pretjeranim ako se primijeni samo na postojeće centre, u skladu s izjavama španjolskih nadležnih tijela. Stajalište je društva Radiodifusión da se potpora većinom upotrebljavala za uspostavu novih odašiljačkih centara u cijeloj regiji Kastilja -La Mancha i za prikrivanje nezakonite potpore.

(76)

Društvo Radiodifusión ustraje na tome da su nadležna tijela Kastilje-La Manche dodijelila potporu bez objave natječaja i da je prijenos sredstava bio selektivan jer su bile isključene platforme utemeljene na drugim tehnologijama, kao što su kabel ili satelit.

(77)

Društvo Radiodifusión smatra da je društvo TelecomCLM ostvarilo ključnu prednost zahvaljujući spornim mjerama. Regionalna tijela odabrala su ga izravno bez provođenja natječajnog postupka. Zbog toga je moglo znatno povećati zemljopisnu pokrivenost svojom mrežom u područjima u kojima inače nitko ne bi uložio. Društvo TelecomCLM nije bilo podvrgnuto regulatornom nadzoru jer nema regulatornu obvezu pružanja pristupa novoizgrađenoj/pojačanoj mreži. Društvo Radiodifusión ističe da je u odluci br. 347/2008 navedeno da je svrha državne potpore uspostaviti nove odašiljačke centre, a ne digitalizirati postojeće centre.

(78)

Mišljenje je društva Radiodifusión da se potporom jača položaj tradicionalnih operatera na jedinom segmentu tržišta u kojem ima prostora za tržišno natjecanje. Društvo Abertis navodno je uspjelo pojačati svoj monopolistički položaj i upotrijebiti javna sredstva za razvoj nove i gušće mreže zahvaljujući kojoj će se moći natjecati na novim tržištima.

(79)

Društvo Radiodifusión uvjereno je da državna potpora koja je predmet istrage nije razmjerna. Kako bi ispunila zahtjev razmjernosti, potpora bi se trebala primjenjivati samo na udaljena ruralna područja i koristiti jednako svim operaterima određujući učinkovite obveze u pogledu pristupa.

(80)

U odgovoru od 27. rujna 2011. na zahtjev Komisije za dostavu informacija u pitanju pravnog položaja koje je postavila Španjolska, društvo Radiodifusión izjavilo je da je njegova glavna djelatnost pružanje usluga lokalnim audiovizualnim nakladnicima. Dostavilo je popis objekata kojima upravlja u 18 općina u Kastilji-La Manchi. Međutim, društvo Radiodifusión smatra da bi se isti objekti mogli upotrebljavati za radiodifuziju nacionalnih i regionalnih programa i stoga su se mogli koristiti da su se mogli natjecati na potporu.

(81)

Društvo Astra smatra da se mjerom kojom je izravno odabrana zemaljska platforma, uključujući postojeću potporu za rad i održavanje, krši načelo tehnološke neutralnosti. Društvo Astra ističe da bi satelitsko odašiljanje bilo jeftinije od DTT-a u području II. (43). Očiti je dokaz toga uspjeh društva Astra u natječaju u Kantabriji. S obzirom na svoje znatne ekonomije razmjera satelitskim rješenjem omogućile bi se veće uštede da je nekoliko regija koordiniralo svoj odabir platforme u području II. Iako španjolska vlada, iz ustavnih razloga, ne bi mogla obvezati regije da uzmu u obzir međuregionalne sinergije kao uvjet za dodjelu sredstava, regije bi to mogle same učiniti. Regionalna tijela vlasti jedino bi tako bila sigurna da biraju najisplativije rješenje za svoje porezne obveznike.

(82)

Uspoređujući različite platforme društvo Astra smatra da, pored izravnih troškova postavljanja, treba uzeti u obzir i ostale pozitivne učinke koje bi imalo satelitsko rješenje. Postupak prelaska bio bi lakši i jeftiniji. Televizijski gledatelji imali bi koristi od prijelaznog razdoblja „istodobnog emitiranja” tijekom kojega bi istodobno primali satelitske i zemaljske kanale. S obzirom na manjak frekvencijskih pojaseva u zemaljskoj mreži i potrebu za oslobađanjem kapaciteta za telekomunikacijske usluge u budućnosti, kućanstva i nakladnici suočili bi se s dodatnim troškovima u slučaju zemaljske mreže. Zbog budućih promjena u širini pojasa, stanovnici u području II. morat će prilagoditi svoje antene. Nakladnicima bi daljnja razdoblja istodobnog emitiranja donijela dodatne troškove. Ti troškovi ne bi nastali da je odabrana satelitska tehnologija.

(83)

Društvo Astra ustraje na tome da mrežni operatori nisu ostvarili prednost zbog primjene mreže. Digitalizacijom mreže posebno se pogoduje komercijalnoj opskrbi društva nakladnika koju obavlja društvo Abertis jer će DTT mreža sada obuhvatiti gotovo 100 % stanovništva bez dodatnog troška.

(84)

U pogledu narušavanja tržišnog natjecanja, društvo Astra vjeruje da satelitske i zemaljske platforme pripadaju istim tržištima. Ne postoji stroga razlika između besplatnih kanala i kanala uz plaćanje, barem ne u odnosu na tržišno natjecanje među platformama. Već postoji nekoliko TV kanala uz plaćanje koji nude svoje signale putem platforme DTT-a, koje su, sve osim jedne, dostupne i putem satelita.

(85)

U pogledu mogućih prednosti satelitskih platformi, društvo Astra posebno spominje potrebu za osiguranjem uvjetovanog pristupa/šifriranja. Zaštita prava intelektualnog vlasništva ne bi predstavljala problem satelitskim nakladnicima besplatnih kanala. Takva se tehnologija danas već upotrebljava za brojne TV kanale uz plaćanje na satelitskoj platformi. Nadalje, rješenje koje je predložila Kantabrija za uvjetovani pristup prihvatila su kantabrijska nadležna tijela, koje su mogla odlučiti koje će korisnike aktivirati za primanje usluge.

(86)

Društvo Abertis smatra da sporna mjera za proširenje pokrivenosti u području II. ne čini državnu potporu u skladu s člankom 107. stavkom 1. Ugovora.

(87)

Prvo, uplate koje su predmet istrage bile su jednostavno uplate iz državnog proračuna za nadogradnju odašiljačkih centara koji pripadaju izravno javnoj upravi ili nad kojima ona ima prava uporabe. Stoga nije bilo uplate iz državnog proračuna niti jednom poduzetniku: sredstva su ostala unutar državne uprave.

(88)

Drugo, društvo Abertis ističe da operateri mreže nisu imali koristi od spornih mjera. Abertis se ne može smatrati korisnikom jer nije mrežni operater u području II. i ne upravlja mrežom koja se upotrebljava za proširenje DTT-a u Kastilji-La Manchi. Društvo TelecomCLM vlasnik je predmetne opreme i njome upravlja, zajedno s drugima.

(89)

Treće, u pogledu tehnološke neutralnosti, Abertis ističe da se spornom mjerom ne otežava tržišno natjecanje između platformi jer marginalno povećanje pokrivenosti DTT-om u području II. nema gospodarski učinak u području I. Nadalje, digitalizacija područja II. ne utječe na cijenu koju Abertis može naplaćivati za svoje usluge odašiljanja. Njegove su cijene zapravo uređene i temelje se na njegovom kapitalu i operativnim rashodima. U odnosu na TelecomCLM, objekti su postali vlasništvo autonomne zajednice Kastilja-La Mancha, koja također kontrolira regionalnog mrežnog operatora društvo TelecomCLM.

(90)

Četvrto, nakladnici nisu imali koristi od sporne mjere jer se njihovi prihodi nisu povećali nakon digitalizacije područja II. Dobavljači opreme također se ne mogu smatrati neizravnim korisnicima mjere jer sama kupnja opreme za nadogradnju analognih odašiljačkih centara digitalnom tehnologijom nije utjecala na tržišno natjecanje na tržištu telekomunikacijske opreme niti ga je narušavala.

(91)

Peto, Abertis smatra da sporna mjera nije imala zamjetni učinak na tržišno natjecanje između mrežnih operatora. Čak i da je društvo Radiodifusión imalo koristi od mjere, ono se ne bi moglo natjecati s društvom Abertis na nacionalnoj razini jer centri kojima upravlja društvo Radiodifusión ne odgovaraju centrima koji su potrebni za područje I., što je slučaj sa svakim centrom u području II.

(92)

Šesto, ako se mjera smatra potporom, Abertisa smatra da je to onda postojeća potpora. Uvođenje mreža za radiodifuziju u području II. počelo je 1982. u neliberaliziranom sektoru radiodifuzije. Tada je španjolska država imala monopol na tržištu zemaljske radiodifuzije. Javna sredstva sada se upotrebljavaju za postavljanje, održavanje i rad lokalnih mreža u području II. uspostavljenih prije liberalizacije tog sektora. Stoga tvrdi da mjera koja je predmet istrage čini trajnu, postojeću potporu.

(93)

U pogledu spojivosti s člankom 106. stavkom 2., Abertis ističe da društvo TelecomCLM i ostali lokalni mrežni operateri vjerojatno nikada neće premašiti pragove prosječnog godišnjeg prometa prije oporezivanja u iznosu od 100 milijuna EUR tijekom dvije financijske godine prije one u kojoj je određena obveza pružanja usluge od općeg gospodarskog interesa i godišnju naknadu za predmetnu uslugu u iznosu od 30 milijuna EUR.

(94)

Nadalje, sva moguća potpora bila bi spojiva s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora. Svrha mjera koje su donijela španjolska nadležna tijela bila je ubrzati prelazak na digitalno odašiljanje u Španjolskoj, što je bilo priznato kao cilj od zajedničkog interesa. Potpora je bila primjereni instrument jer je DTT najprikladnija tehnologija za osiguranje proširenja pokrivenosti (44). Osim gospodarskih razloga, Abertis također primjećuje da nakladnici nisu skloni satelitskim platformama zbog ograničenja s kojima se suočavaju kod stjecanja prava na sadržaj za svoje besplatne programe. U većini slučaja oni steknu pravo na radiodifuziju sadržaja preko određene platforme, odnosno DTT-a, jer ta tehnologija omogućuje ciljani prijenos i zemljopisna ograničenja. Nadalje, mjere su razmjerne jer se primjenjuju samo na troškove koji su strogo nužni za prelazak s usluga analogne na usluge digitalne televizije u području II.

(95)

Nakladnici tvrde da se mjera ne može smatrati državnom potporom jer njome nije osigurana financijska prednost niti jednom trgovačkom društvu, a posebno ne nakladnicima. Mjerama se nije povećala publika nakladnika u odnosu na vrijeme analognog odašiljanja. Nadalje, stanovnici u područjima proširene pokrivenosti, odnosno, u ruralnim, udaljenim i rijetko naseljenim područjima, nemaju utjecaja na tržište oglašavanja i nisu dio ciljne publike nakladnika. U tim okolnostima privatni operateri nisu povećali naknade za oglašavanje kao rezultat proširenja.

(96)

Nakladnici su također izrazili mišljenje da nisu zainteresirani za migraciju na satelitsku platformu na kojoj bi se njihovi programi morali natjecati sa stotinama drugih kanala. Prednost je zemaljske platforme ograničen kapacitet koji za komercijalne nakladnike besplatnih kanala znači manje konkurencije. Nadalje, istaknuli su činjenicu da obično kupuju sadržaj samo za određenu platformu, u ovom slučaju za zemaljsku. To je zato što se zemaljskim odašiljanjem jamči zemljopisna ograničenost emitiranog sadržaja, što nije slučaj sa satelitom.

(97)

Nakladnici su također insistirali da su, nakon dodjele natječaja u Kantabriji društvu Astra, obavijestili kantabrijska nadležna tijela da će se protiviti satelitskoj radiodifuziji jer su stekli prava na radiodifuziju sadržaja samo putem zemaljske platforme.

(98)

Kao što je detaljno opisano u odjeljku 2.2., u uvodnim izjavama 26. do 44. i navedeno u odluci o predmetu SA.28599 – digitalna zemaljska televizija u Španjolskoj (45), pravni okvir za prelaženje na digitalno odašiljanje u Španjolskoj složena je mreža različitih akata koje su donijela nacionalna tijela vlasti i regionalna i lokalna nadležna tijela u razdoblju od četiri godine. Nacionalnim tehničkim planom iz 2005. i Planom prelaska iz 2007. većinom se uređuje prelazak na DTT u području I., ali se također postavljaju temelji za daljnje proširene mjera u području II. Te mjere proširenja provela su regionalna tijela vlasti nakon sklapanja nekoliko okvirnih sporazuma s nacionalnom vladom (Okvirni sporazumi iz 2008.) i dodataka iz 2008. prethodnim Okvirnim sporazumima iz 2006. i 2009. Okvirnim sporazumima iz 2008.

(99)

Nakon sklapanja tih sporazuma i dodataka regionalna i/ili lokalna tijela vlasti provela su niz mjera usmjerenih na proširenje pokrivenosti DTT-om u području II. Komisija stoga smatra da razni akti doneseni na nacionalnoj razini i sporazumi sklopljeni i izmijenjeni između MIET-a i autonomnih zajednica čine osnovu za program potpora za proširenje pokrivenosti u području II. Na temelju tih akata i sporazuma autonomne zajednice poduzele su mjere koje nisu bile tehnološki neutralne (46).

(100)

Dok se Nacionalnim tehničkim planom uređuje prelazak na DTT u području I., njime se također daje mandat lokalnim tijelima vlasti da uspostave u suradnji s autonomnim zajednicama dodatne odašiljačke centre nužne za osiguranje prijema DTT-a u području II. Stoga je u tome trenutku vlada već predvidjela proširenje pokrivenosti DTT-om. U mandatu sadržanom u glavnom pravnom aktu kojim se uređuje prelazak na digitalnu televiziju spominje se samo zemaljska platforma. U praksi su stoga autonomne zajednice primijenile smjernice nacionalne vlade o proširenju DTT-a (47).

(101)

Trenutkom isplate državne potpore za uvođenje DTT-a u područje II. smatra se trenutak uplate sredstava nacionalnih i regionalnih nadležnih tijela korisnicima. To se dogodilo tijekom vremena koje se razlikovalo među autonomnim zajednicama. O tekućoj potpori za rad i održavanje mreža odlučivalo se na razini autonomnih zajednica.

(102)

U slučaju Kastilje-La Manche odabran je drugačiji postupak, što je detaljno opisano u uvodnim izjavama 36. do 45. Za razliku od većine ostalih autonomnih zajednica u toj se nisu upotrebljavali regionalni natječaji za proširenje pokrivenosti digitalnom televizijom. Umjesto toga, odlukom 347/2008 od 2. prosinca 2008. određena je izravna dodjela nužnih sredstava za digitalizaciju vlasnicima postojećih (analognih) odašiljačkih centara. JCCM stoga nije provodio javni natječaj već je izravno odabrao telekomunikacijske operatore. Ta su trgovačka društva također obavljala zadaće rada i održavanja.

(103)

U slučajevima kada odašiljački centri izravno pripadaju društvima TelecomCLM ili Abertis, ta trgovačka društva dobila su potporu za nadogradnju svoje opreme. U slučajevima kada je trebalo izgraditi nove odašiljačke centre, oni su se financirali iz javnih sredstava, ali TelecomCLM je dobio vlasništvo nad njima. Naposljetku, u većini slučajeva analogni odašiljački centri u vlasništvu su općinskih tijela vlasti. Potonja su kupila digitalnu opremu od društva TelecomCLM ili Abertis i podugovorila postavljanje, rad i održavanje opreme tim trgovačkim društvima.

(104)

Predmetna mjera, uključujući tekuću potporu za rad i održavanje, može se smatrati državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora u kojem su propisani sljedeći uvjeti za postojanje državne potpore. Prvo, mora ju dodjeljivati država ili se dodjeljuje putem državnih sredstava. Drugo, njome se primatelju mora osiguravati selektivna prednost. Treće, njome se narušava tržišno natjecanje ili postoji opasnost da će biti narušeno. Četvrto, mora postojati mogućnost da će intervencija utjecati na trgovinu između država članica.

(105)

Predmetna mjera potječe iz prethodno opisanog sustava pravnih akata na nacionalnoj, regionalnoj i lokalnoj razini te iz sporazuma sklopljenih između MIET-a i nadležnih tijela Kastilje-La Mancha. Kastilja-La Mancha nije osporila nalaz iz odluke o pokretanju postupka da je mjera financirana iz proračuna. Međutim, španjolska nadležna tijela ustrajala su na tome da je financirana iz državnog proračuna i iz regionalnog i općinskog proračuna. Također su izrazila mišljenje da je predmetna mjera zapravo jednostavni prijenos sredstava između različitih tijela državne uprave. Time je Kastilja-La Mancha priznala da su sredstva djelomično potekla iz državnog proračuna. Nadalje, mjera nije bila jednostavni prijenos sredstava između tijela državne uprave jer su sredstva u konačnici upotrijebili subjekti koji obavljaju gospodarsku djelatnost za uvođenje DTT mreže (što je objašnjeno u odjeljku 5.2.1.2.).

(106)

U tim je okolnostima utvrđeno da se mjera koja je predmet istrage financirala izravno iz državnog proračuna i iz proračuna različitih općinskih tijela i autonomnih zajednica. Tekuća potpora nije se financirala iz državnog proračuna već iz proračuna autonomne zajednice.

(107)

Budući da je mjeru financirala država, na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, ona se može pripisati državi i uključuje uporabu državnih sredstava.

(108)

Društvo Abertis, koje kotira na španjolskoj burzi, međunarodno je trgovačko društvo koje se bavi upravljanjem cestama s naplatom cestarine i zemaljskim i satelitskim telekomunikacijskim infrastrukturama. Posluje u 12 država u Europi i Americi, a oko dvije trećine prihoda grupe nastaje izvan Španjolske. Abertis Telecom vlasnik je telekomunikacijske infrastrukture u Španjolskoj, a njome i upravlja. On je također vlasnik najveće mreže lokacija za distribuciju i odašiljanje radijskih i TV signala u Španjolskoj. TelecomCLM S.A. regionalni je telekomunikacijski operater koji pruža usluge u Kastilji-La Manchi. Njegove usluge uključuju prijevoz, dovođenje i širenje radijskih i televizijskih signala, oprema za sustave stanovanja i zračenja, dijeljenje infrastrukture i održavanje ključne infrastrukture. Trgovačko društvo pruža usluge lokalnim, regionalnim i nacionalnim operaterima […].

(109)

Predmetna mjera podrazumijeva prijenos državnih sredstava na određene poduzetnike. Iako pojam poduzetnika nije definiran u Ugovoru, odnosi se na svaku fizičku ili pravnu osobu koja obavlja gospodarsku djelatnost, bez obzira na njezin pravni položaj i financiranje. U sudskoj praksi Komisije, koju je potvrdio Sud EU-a, rad mreža za odašiljanje televizijskog signala smatra se gospodarskom djelatnošću (48), koja je slična drugim slučajevima koji uključuju upravljanje infrastrukturom koje obavljaju regionalna tijela (49). U predmetnom slučaju javna su tijela upisana u upisniku CMT-a kao mrežni operateri. To znači da pružaju određene usluge koje prema ustaljenoj praksi čine gospodarsku djelatnost. Tržište postoje ako bi ostali operatori bili voljni ili u mogućnosti pružati predmetnu uslugu, što je slučaj. Na primjer, društvo Astra održalo je nekoliko sastanaka s autonomnim zajednicama prije provedbe proširenja pokrivenosti u području II. kako bi im predstavilo svoju ponudu. Nadalje, u ožujku 2008. Astra je pobijedila u tehnološki neutralnom natječaju za pružanje digitalne televizije u područjima II. i III. koji je objavila Kantabrija. Činjenica da javni poduzetnici i općinska tijela vlasti ne primaju naknadu za pružene usluge ne znači da se predmetne djelatnosti ne mogu smatrati gospodarskom djelatnošću (50).

(110)

Komisija se ne slaže s argumentom Španjolske da je upravljanje zemaljskom mrežom koje obavljaju autonomne zajednice, javna poduzeća i općinska tijela vlasti obuhvaćeno izvršavanjem službenih ovlasti javnog tijela i stoga izvan područja primjene članka 107. Ugovora. Priznato je da djelatnosti povezane s ostvarivanjem prava države koja ostvaruje sama država ili tijela koja obavljaju svoje javne ovlasti nisu gospodarske djelatnosti u svrhe pravila tržišnog natjecanja (51). Tim izuzećem mogu biti obuhvaćene djelatnosti koje su dio bitnih funkcija države ili su povezane s tim funkcijama zbog njihove prirode, svrhe i pravila koja se na njih primjenjuju. U sudskoj praksi Suda ima nekoliko primjera djelatnosti koje su unutar te kategorije čime se uspostavlja podjela između čistih djelatnosti države i komercijalnih djelatnosti u kojima može sudjelovati državno tijelo. Na tom se popisu nalaze djelatnosti povezane s vojskom ili policijom, održavanjem i poboljšanjem sigurnosti zračnog prometa, kontrolom zračnom prometa (52), nadzorom zagađivanja, a to je zadaća koja je u javnom interesu i čini dio bitnih funkcija države u pogledu zaštite okoliša u pomorskim područjima (53), i djelatnosti standardizacije te povezanih aktivnosti istraživanja i razvoja (54).

(111)

S obzirom na to, Komisija smatra da u ovom slučaju rad zemaljske radiodifuzijske mreže nije u okviru obveza ili povlastica države niti je tipična djelatnost koju bi mogla obavljati samo država. Predmetne usluge obično nisu usluge javnog tijela i gospodarske su prirode, što je dokazano činjenicom da je nekoliko poduzeća aktivno na tržištu u području I. Drugo, za pružanje te usluge u području II. bio je zainteresiran privatni poduzetnik, koji ne ovisi o javim tijelima – odnosno Astra (što je dokazano njegovim sudjelovanjem u natječaju iz 2008. u Kantabriji. Pritužba društva Astra odnosi se i na regiju Kastilja-La Mancha u kojoj želi pružati usluge digitalne radiodifuzije kao operater platforme. Treće, uvođenje mreže u području II. odnosi se samo na odašiljanje nacionalnih ili regionalnih privatnih kanala (55). Zbog toga je donesen zaključak da upravljanje zemaljskom mrežom koje obavljaju autonomne zajednice, javna poduzeća i općinska tijela nije obuhvaćeno službenim dužnostima javnog tijela.

(112)

Komisija se ne slaže s JCCM-om da je mjera u skladu s načelom privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu (MEIP). Tim se testom provjerava bi li ulagač u tržišnom gospodarstvu uložio u projekt pod istim uvjetima kao i javni ulagač u trenutku donošenja odluke o javnom ulaganju. U ovom slučaju javno ulaganje je JCCM-ovo financiranje zemaljskih radiodifuzijskih mreža društava TelecomCLM i Abertis. Ako oprema ostaje u vlasništvu javnih tijela (općinskih tijela), njome upravljaju bivša trgovačka društva. U sporazumu s operaterima nije predviđena nadoknada ili naknada za opremu u vlasništvu javnih tijela. To je izravno protivno pojmu privatnog ulagača koji bi zahtijevao ne samo takvu nadoknadu/naknadu već i povrat na ulaganje. Javno financiranje mreže DTT-a nije trebalo samo po sebi biti profitabilno ulaganje. Zbog toga, ulaganje JCCM-a u digitalizaciju zemaljske mreže u području II. nije u skladu s MEIP-om.

(113)

Gospodarska prednost stoga postoji kada operater prima javna sredstva za digitalizaciju vlastite opreme ili za izgradnju novih odašiljačkih centara. Drugo, ako javno tijelo izravno izabere (tj. bez javnog natječaja) operatera za pružanje opreme za DTT i za pružanje usluga upravljanja i održavanja, to nije u skladu s tržišnim uvjetima. Time se također daje gospodarska prednost operateru.

(114)

Kako je navedeno u uvodnim izjavama 36. i 37., JCCM nije organizirao regionalne natječaje za nadogradnju analognih mreža ili za proširenje pokrivenosti digitalnom televizijom. Umjesto toga ta su sredstva izravno dodijeljena općinskim tijelima ili postojećim zemaljskim operaterima. Općinska tijela zatim su bez javnog natječaja odabrala operatere za izvršavanje zadaće. Uslijed toga, ostali operateri platformi, zemaljski ili ostali, nisu primjereno obaviješteni o mjeri i stoga nisu mogli dostaviti tehnički prijedlog za nadogradnju infrastrukture za proširenje pokrivenosti digitalnom televizijom u području II. u regiji (56).

(115)

Društva Abertis i TelecomCLM dobila su sredstva za nadogradnju i proširenje svoje mreže ili su sklopila ugovor s općinskim tijelima za obavljanje takvih poslova na toj infrastrukturi (57). U oba slučaja dva su operatora izabrana bez javnog natječaja. U većini slučajeva općinska tijela su vlasnici opreme za DTT koja je povezana sa stupovima operatera. Operateri ne plaćaju naknadu općinskim tijelima za uporabu takve opreme.

(116)

Telecom CLM izravno je sklopio s JCCM-om133 sporazuma o suradnji u području digitalizacije vlastitih odašiljačkih centara. To se smatralo nužnim za obavljanje proširenja DTT-a u ruralnim područjima u kojima je naseljenost rijetka i niti jedan operator nije pokazao interes za ulaganje. Iz pregleda troškova nastalih društvu TelecomCLM po primitku sredstava koja mu je uplatio JCCM razvidno je da je TelecomCLM ta sredstva upotrijebio isključivo za kupnju i postavljanje opreme za DTT i za naknadno održavanje opreme u prvom dvogodišnjem razdoblju.

(117)

Prema tome, društva TelecomCLM i Abertis nadogradila su dio svojih postojećih odašiljačkih centara i sada mogu upravljati mrežom za DTT u području II. zahvaljujući javnim subvencijama. Oni mogu također upotrijebiti novu infrastrukturu za pružanje drugih usluga, primjerice WiMax (bežični širokopojasni standardi kojima se može pružati fiksni ili mobilni širokopojasni pristup). Društvo TelecomCLM upotrijebilo je svoje […] centre i nekoliko digitaliziranih centara u vlasništvu općinskih tijela za postavljanje JCCM-ove opreme za Wimax […] (58). Zbog tih ekonomija razmjera, mrežni operateri za DTT mogu stjecati prihod na temelju javno financirane infrastrukture […].

(118)

Mjerljiva prednost za izravne korisnike, društva TelecomCLM i Abertis, ukupan je iznos primljenih sredstava za proširenje pokrivenosti (uključujući sredstva primljena za nadogradnju ili izgradnju novih odašiljačkih centara).

(119)

Ako su općinska tijela bila mrežni operateri, ona su dobila javna sredstva za digitalizaciju odašiljačkih centara smještenih u njihovom području i za izgradnju novih. Nadležna tijela tvrde da su to bili jednostavni prijenosi sredstava između različitih razina javne uprave i da su, proširenjem mreže u vlasništvu općinskih tijela, ta tijela jednostavno ispunila svoju upravnu obvezu prema građanima. Međutim, ako su mrežni operateri općinska tijela, ona obavljaju gospodarsku djelatnost. Mnoga od njih upisana su u upisnik mrežnih operatera CMT-a. Budući da su općinska tijela kupila digitalnu opremu od društava Abertis ili TelecomCLM i podugovorila postavljanje, rad i održavanje opreme s tim dvama trgovačkim društvima bez raspisivanja javnog natječaja, u tom su slučaju ta društva izravni korisnici potpore.

(120)

Financiranje također uključuje rad i održavanje mreže. Te zadaće izvršavaju društva TelecomCLM i Abertis. To se smatra postojećom potporom, a operateri kojima je povjeren rad i održavanje mreže smatraju se korisnicima. Naposljetku, društva Abertis i TelecomCLM također imaju koristi od isključenja drugih operatera platformi s tržišta zbog prenošenja besplatnih TV signala u Španjolskoj (59).