29.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 171/1

(1)

Određivanje cijene mnogih financijskih instrumenata i financijskih ugovora ovisi o točnosti i cjelovitosti referentnih vrijednosti. Ozbiljni slučajevi manipuliranja referentnim kamatnim stopama, primjerice LIBOR-om, EURIBOR-om, te navodne manipulacije referentnim vrijednostima u sektorima energetike, nafte i deviznog poslovanja potvrđuju da referentne vrijednosti mogu biti podložne sukobu interesa. Korištenje diskrecijskih prava te slabi sustavi upravljanja povećavaju ranjivost referentnih vrijednosti u odnosu na manipulacije. Netočnost i necjelovitost indeksa koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti, odnosno sumnja u njihovu točnost i cjelovitost, mogu narušiti povjerenje u tržište, prouzročiti gubitke potrošačima i ulagateljima te poremetiti realno gospodarstvo. Stoga je potrebno osigurati točnost, robusnost i cjelovitost referentnih vrijednosti i postupka njihova utvrđivanja.

(2)

Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća (4) sadržava određene zahtjeve povezane s pouzdanošću referentnih vrijednosti koje se upotrebljavaju pri određivanju cijene uvrštenih financijskih instrumenata. Direktiva 2003/71/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5) sadržava određene zahtjeve povezane s referentnim vrijednostima kojima se koriste izdavatelji. Direktiva 2009/65/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) sadržava određene zahtjeve povezane s primjenom referentnih vrijednosti od strane subjekata za zajednička ulaganja u prenosive vrijednosne papire (UCITS). Uredba (EU) br. 1227/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (7) sadržava određene odredbe kojima se zabranjuje manipuliranje referentnim vrijednostima koje se primjenjuju na veleprodajne energetske proizvode. Tim su zakonodavnim aktima međutim obuhvaćeni samo određeni aspekti određenih referentnih vrijednosti, a njima nije obuhvaćena svaka ranjivost u pružanju referentnih vrijednosti općenito niti su pokriveni svi načini upotrebe financijskih referentnih vrijednosti u financijskoj industriji.

(3)

Referentne vrijednosti ključne su za određivanje cijene prekograničnih transakcija te na taj način olakšavaju djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta velikog broja financijskih instrumenata i usluga. Mnoge referentne vrijednosti koje se upotrebljavaju kao referentne stope u financijskim ugovorima, osobito kod hipoteka, pružene su u jednoj državi članici, no njima se koriste kreditne institucije i potrošači u drugim državama članicama. Pritom takve kreditne institucije često ograničavaju svoje rizike ili dobivaju sredstava za odobravanje takvih financijskih ugovora na prekograničnom međubankovnom tržištu. Samo je nekoliko država članica donijelo nacionalna pravila o referentnim vrijednostima, ali već i njihov pravni okvir za referentne vrijednosti odražava neusklađenost, primjerice u pogledu područja primjene. Osim toga, Međunarodna organizacija komisija za vrijednosne papire (IOSCO) usuglasila je načela za financijske referentne vrijednosti 17. srpnja 2013. („Načela IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti”), Načela za agencije za izvješćivanje o cijenama nafte 5. listopada 2012. („Načela IOSCO-a za PRA-ove”) (zajedno „načela IOSCO-a”), te s obzirom na to da je tim načelima predviđena određena fleksibilnost u pogledu područja i sredstava provedbe, vjerojatno je da će države članice na nacionalnoj razini donijeti pravila kojima bi se ta načela provela na neusklađen način.

(4)

Ti neusklađeni pristupi doveli bi do fragmentiranja unutarnjeg tržišta jer bi administratori i korisnici referentnih vrijednosti podlijegali različitim pravilima u različitim državama članicama. Stoga se referentne vrijednosti pružene u jednoj državi članici ne bi mogle upotrebljavati u drugim državama članicama. U nedostatku usklađenog okvira kojim bi se osigurale točnost i cjelovitost referentnih vrijednosti koje se upotrebljavaju u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova u Uniji, razlike u pravu država članica vjerojatno bi stvorile prepreke neometanom funkcioniranju unutarnjeg tržišta za pružanje referentnih vrijednosti.

(5)

Pravila Unije o zaštiti potrošača ne odnose se na konkretno pitanje prikladnih informacija o referentnim vrijednostima u financijskim ugovorima. Zbog pritužaba potrošača i sudskih postupaka povezanih s upotrebom referentnih vrijednosti u nekoliko država članica, legitimna bi zabrinutost za zaštitu potrošača vjerojatno dovela do donošenja neusklađenih mjera na nacionalnoj razini, što bi moglo prouzročiti fragmentiranje unutarnjeg tržišta zbog neusklađenih uvjeta tržišnog natjecanja povezanih s različitim razinama zaštite potrošača.

(6)

Stoga je, da bi se osiguralo pravilno funkcioniranje unutarnjeg tržišta i poboljšali uvjeti njegova funkcioniranja, osobito u pogledu financijskih tržišta, te da bi se osigurala visoka razina zaštite potrošača i ulagatelja, primjereno utvrditi regulatorni okvir za referentne vrijednosti na razini Unije.

(7)

Primjereno je i potrebno da taj okvir bude u obliku uredbe kako bi se diljem Unije osigurala ujednačena primjena odredaba kojima se izravno uvode obveze za osobe koje sudjeluju u pružanju, doprinosu i upotrebi referentnih vrijednosti. Budući da pravni okvir za pružanje referentnih vrijednosti nužno uključuje mjere koje sadržavaju precizne zahtjeve koji se odnose na aspekte povezane s takvim pružanjem referentnih vrijednosti, čak i sitna neusklađenost u pristupu tim aspektima može dovesti do znatnih zapreka u prekograničnom pružanju referentnih vrijednosti. Stoga bi se primjenom uredbe, koja se izravno primjenjuje, trebala smanjiti mogućnost poduzimanja neusklađenih mjera na nacionalnoj razini, osigurati dosljedan pristup i veća pravna sigurnost te spriječiti pojava znatnih prepreka u prekograničnom pružanju referentnih vrijednosti.

(8)

Područje primjene ove Uredbe trebalo bi biti široko koliko je god potrebno da se stvori preventivan regulatorni okvir. Pružanje referentnih vrijednosti uključuje diskrecijska prava pri njihovom utvrđivanju i nužno podliježe određenim vrstama sukoba interesa, što znači da postoje mogućnosti i poticaji za manipulaciju referentnim vrijednostima. Takvi čimbenici rizika zajednički su svim referentnim vrijednostima te bi trebali podlijegati zahtjevima za primjereno upravljanje i kontrolu. Međutim, stupanj je rizika promjenljiv te bi stoga primijenjeni pristup trebao biti prilagođen konkretnim okolnostima. Budući da se ranjivost i važnost referentnih vrijednosti mijenjaju s vremenom, ograničavanjem područja primjene upućivanjem na indekse koji su trenutačno važni ili ranjivi ne bi se obuhvatili rizici koje referentne vrijednosti predstavljaju u budućnosti. Konkretno, referentne vrijednosti koje trenutačno nemaju široku primjenu mogle bi se više upotrebljavati u budućnosti, pa bi, u tom pogledu, i neznatna manipulacija mogla imati znatan utjecaj.

(9)

Ključni element pri određivanju područja primjene ove Uredbe trebao bi biti način na koji se s pomoću izlazne referentne vrijednosti utvrđuje vrijednost financijskog instrumenta ili financijskog ugovora te mjeri uspješnost investicijskog fonda. Područje primjene stoga ne bi trebalo ovisiti o prirodi ulaznih podataka. Zbog toga bi trebalo obuhvatiti referentne vrijednosti izračunane na temelju ekonomskih ulaznih podataka, primjerice cijena dionica, i neekonomskih veličina ili vrijednosti, primjerice podataka o vremenu. Okvirom predviđenim ovom Uredbom trebalo bi priznati i postojanje velikog broja referentnih vrijednosti i različite utjecaje koje oni imaju na financijsku stabilnost i realno gospodarstvo. Ova bi Uredba također trebala ponuditi razmjeran odgovor na rizike koje predstavljaju različite referentne vrijednosti. Stoga bi se ovom Uredbom trebale obuhvatiti referentne vrijednosti koje se upotrebljavaju za određivanje cijena uvrštenih financijskih instrumenata ili onih kojima se trguje na reguliranim mjestima trgovanja.

(10)

Veliki broj potrošača stranke su u financijskim ugovorima, posebno u potrošačkim kreditnim ugovorima osiguranima hipotekama, koji se pozivaju na referentne vrijednosti koje podliježu jednakim rizicima. Stoga bi ovom Uredbom trebalo obuhvatiti ugovore o kreditu definirane u direktivama 2008/48/EZ (8) i 2014/17/EU Europskog parlamenta i Vijeća (9).

(11)

Mnogi investicijski indeksi uključuju znatne sukobe interesa, a upotrebljavaju se pri mjerenju uspješnosti fonda, primjerice fonda UCITS. Neke se od tih referentnih vrijednosti objavljuju, a druge se stavljaju na raspolaganje javnosti ili dijelu javnosti, besplatno ili uz naknadu, a manipulacija njima može nepovoljno utjecati na ulagatelje. Ovom bi Uredbom stoga trebalo obuhvatiti one indekse ili referentne stope koji se upotrebljavaju pri mjerenju uspješnosti investicijskog fonda.

(12)

Svi doprinositelji ulaznim podatcima za referentne vrijednosti mogu se koristiti diskrecijskim pravima te mogu podlijegati sukobu interesa i time mogu biti izvorom manipulacije. Doprinošenje referentnim vrijednostima dobrovoljna je aktivnost. Ako se na temelju bilo kakve inicijative od doprinositelja zahtijeva znatna promjena njegovog poslovnog modela, on može prestati doprinositi. Međutim, u slučaju subjekata koji već podliježu regulaciji i nadzoru očekuje se da zahtjev za dobrim sustavima upravljanja i kontrole ne bi trebao dovesti do znatnih troškova i nerazmjernog administrativnog opterećenja. Stoga se ovom Uredbom nadziranim doprinositeljima nameću određene obveze. Kada je referentna vrijednost utvrđena na temelju već raspoloživih podataka izvor tih podataka ne smije se smatrati doprinositeljem.

(13)

Financijske referentne vrijednosti ne upotrebljavaju se samo pri izdavanju i sastavljanju financijskih instrumenata i ugovora. Financijska industrija oslanja se na referentne vrijednosti i pri mjerenju uspješnosti investicijskog fonda s ciljem praćenja povrata, utvrđivanja dodjele sredstava portfelja ili računanja naknada za uspješnost. Određena referentna vrijednost može se upotrebljavati izravno kao referentna vrijednost za financijske instrumente i financijske ugovore ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova ili neizravno u kombinaciji referentnih vrijednosti. U potonjem slučaju utvrđivanje i preispitivanje pondera koje treba dodijeliti različitim indeksima unutar kombinacije radi utvrđivanja isplate ili vrijednosti financijskog instrumenta ili financijskog ugovora ili mjerenja uspješnosti investicijskog fonda također se smatra upotrebom jer takva aktivnost ne obuhvaća nikakva diskrecijska prava za razliku od aktivnosti pružanja referentnih vrijednosti. Posjedovanje financijskih instrumenata koji se pozivaju na određenu referentnu vrijednost ne smatra se upotrebom referentne vrijednosti.

(14)

Središnje banke već ispunjuju načela, standarde i postupke kojima se osigurava da svoje aktivnosti izvršavaju s integritetom i neovisno. Stoga nije potrebno da središnje banke podliježu ovoj Uredbi. Kada središnje banke pružaju referentne vrijednosti, a posebno kada se te referentne vrijednosti namjerava koristiti u transakcijske svrhe, njihova je odgovornost da uspostave prikladne interne postupke radi osiguravanja točnosti, cjelovitosti, pouzdanosti i neovisnosti tih referentnih vrijednosti, osobito u pogledu transparentnosti upravljanja i metodologije izračuna.

(15)

Nadalje, javna tijela, uključujući nacionalne zavode za statistiku, ne bi trebala podlijegati ovoj Uredbi ako doprinose podatcima za referentne vrijednosti, odnosno pružaju referentne vrijednosti ili imaju kontrolu nad pružanjem referentnih vrijednosti za potrebe javne politike, uključujući mjere u području zapošljavanja, gospodarske aktivnosti i inflacije.

(16)

Administrator je fizička ili pravna osoba koja ima kontrolu nad pružanjem referentne vrijednosti, a osobito upravlja aranžmanima za utvrđivanje referentne vrijednosti, prikuplja i analizira ulazne podatke, utvrđuje referentnu vrijednost i objavljuje ju. Administrator bi trebao moći izdvojiti trećoj strani jednu ili više od tih funkcija, uključujući izračun ili objavu referentne vrijednosti te druge relevantne usluge i aktivnosti u pružanju referentnih vrijednosti. Međutim, ako osoba, u okviru svoje novinarske djelatnosti, samo objavi referentnu vrijednost ili uputi na nju iako nema kontrolu nad njezinim pružanjem, ta osoba ne bi trebala podlijegati zahtjevima koji su na temelju ove Uredbe uvedeni za administratore.

(17)

Indeks se računa s pomoću formule ili neke druge metode na osnovi temeljnih vrijednosti. Pri sastavljanju formule, izvedbi potrebnog izračuna i utvrđivanju ulaznih podataka postoji određeni stupanj diskrecijskih prava, zbog čega postoji rizik od manipulacije, te bi stoga sve referentne vrijednosti koje imaju tu značajku diskrecijskih prava trebale biti obuhvaćene ovom Uredbom.

(18)

Ako se, međutim, kao referentna vrijednost za određeni financijski instrument koristi samo jedna cijena ili vrijednost, primjerice kad je referentna cijena opcije ili budućnosnice cijena samo jednog vrijednosnog papira, u tom slučaju nema izračuna, ulaznih podataka ili diskrecijskih prava. Stoga se referentne cijene koje se osnivaju na samo jednoj cijeni ili na samo jednoj vrijednosti ne bi trebale smatrati referentnim vrijednostima za potrebe ove Uredbe.

(19)

Referentne cijene ili cijene namire koje utvrde središnje druge ugovorne strane ne bi trebalo smatrati referentnim vrijednostima jer se koriste za utvrđivanje namire, iznosa nadoknade ili upravljanje rizikom te se s pomoću njih ne utvrđuje iznos koji treba platiti na temelju financijskog instrumenta ili vrijednost financijskog instrumenta.

(20)

Pružanje kamatnih stopa od strane vjerovnika ne bi se smjelo smatrati pružanjem referentnih vrijednosti za potrebe ove Uredbe. Kamatna stopa koju pruža vjerovnik određena je ili internom odlukom ili izračunana kao razlika kupovne ili prodajne cijene ili povećanje vrijednosti indeksa (npr. EURIBOR). U prvom slučaju vjerovnik je izuzet iz ove Uredbe za aktivnost u pogledu financijskih ugovora koje je sklopio sa svojim klijentima, dok se u potonjem slučaju vjerovnik smatra samo korisnikom referentne vrijednosti.

(21)

Kako bi se osigurala cjelovitost referentnih vrijednosti, administratori referentnih vrijednosti trebali bi provoditi primjerene sustave upravljanja i tako kontrolirati sukobe interesa i očuvati povjerenje u cjelovitost referentnih vrijednosti. Čak i ako se njima djelotvorno upravlja, većina administratora podložna je nekoj vrsti sukoba interesa i mogla bi donositi procjene i odluke koje će utjecati na različite skupine dionika. Stoga je važno da administratori raspolažu funkcijom koja se cjelovito izvršava za nadzor nad provedbom i učinkovitošću sustava upravljanja kojim se osigurava djelotvoran nadzor.

(22)

Manipulacija ili nepouzdanost referentnih vrijednosti mogu naštetiti ulagateljima i potrošačima. Stoga bi ovom Uredbom trebalo uspostaviti okvir za čuvanje evidencije administratora i doprinositelja te za osiguranje transparentnosti u pogledu svrhe referentne vrijednosti i metodologije, na temelju čega se učinkovitije i poštenije mogu riješiti eventualni odštetni zahtjevi u skladu s nacionalnim pravom ili pravom Unije.

(23)

Revizija i djelotvorna provedba ove Uredbe zahtijevaju ex-post analizu i dokaze. Ovom bi se Uredbom stoga trebali postaviti zahtjevi da administratori referentnih vrijednosti na odgovarajući način i tijekom dovoljno dugog razdoblja čuvaju dokumentaciju koja se odnosi na izračun referentne vrijednosti. Stvarnost koja se namjerava izmjeriti referentnom vrijednošću i okolina u kojoj se to mjerenje obavlja vjerojatno će se mijenjati tijekom vremena. Stoga je nužno redovito preispitivati postupak i metode pružanja referentnih vrijednosti kako bi se utvrdili nedostatci i moguća poboljšanja. Poremećaji u pružanju referentnih vrijednosti mogu utjecati na mnoge dionike, koji mogu doprinijeti otkrivanju takvih nedostataka. Ovom bi se Uredbom stoga trebao odrediti okvir za uspostavljanje mehanizma za rješavanje pritužbi od strane administratora referentnih vrijednosti kako bi dionici mogli administratoru referentne vrijednosti dostaviti pritužbu i kako bi se osiguralo da administrator referentnih vrijednosti može objektivno ocijeniti meritum te pritužbe.

(24)

Pružanje referentnih vrijednosti često uključuje izdvajanje određenih važnih funkcija, primjerice izračuna referentne vrijednosti, prikupljanja ulaznih podataka i informiranje o referentnoj vrijednosti. Da bi se osigurala djelotvornost sustava upravljanja, potrebno je osigurati i to da takvim izdvajanjem funkcija administratori referentnih vrijednosti ne budu oslobođeni od svojih obveza i odgovornosti te da to izdvajanje ne ometa administratore pri izvršavanju njegovih obveza i odgovornosti, odnosno da se ne ometa nadzor relevantnog nadležnog tijela nad njim.

(25)

Administrator referentne vrijednosti središnji je primatelj ulaznih podataka koji može ocjenjivati cjelovitost i točnost ulaznih podataka. Stoga je potrebno da se ovom Uredbom od administratora zahtijeva da poduzima određene mjere kada smatra da ulazni podatci ne odražavaju tržišnu ili gospodarsku stvarnost koju referentna vrijednost namjerava izmjeriti, uključujući mjere koje se odnose na promjenu ulaznih podataka, doprinositelja, metodologije ili da prestane s pružanjem referentne vrijednosti. Nadalje, administrator bi, unutar svog kontrolnog okvira, trebao uspostaviti mjere kojima bi, ako je to izvedivo, pratio ulazne podatke prije objave referentne vrijednosti te kojima bi potvrdio valjanost ulaznih podataka nakon objave, uključujući usporedbu s povijesnim kretanjima ako je to primjenjivo.

(26)

Bilo koja diskrecijska prava koja se mogu primijeniti pri pružanju ulaznih podataka otvaraju mogućnost manipulacije referentnom vrijednošću. Ako se ulazni podatci temelje na transakcijama, manje je diskrecijskih prava i mogućnosti za manipulaciju podatcima. Stoga bi se administratori, kao opće pravilo, trebali koristiti ulaznim podatcima temeljenim na stvarnim transakcijama, ako je to moguće, a drugim podatcima samo u slučaju kad su podatci o transakcijama nedovoljni ili neprikladni da bi se osigurala cjelovitost i točnost referentne vrijednosti.

(27)

Točnost i pouzdanost referentne vrijednosti da izmjeri gospodarsku stvarnost za koju je namijenjena, ovisi o korištenoj metodologiji i ulaznim podatcima. Stoga je nužno prihvatiti transparentnu metodologiju kojom se osiguravaju pouzdanost i točnost referentne vrijednosti. Takva transparentnost ne podrazumijeva objavu formule koja je primijenjena za utvrđivanje određene referentne vrijednosti nego otkrivanje elemenata koji su dovoljni da bi dionici razumjeli kako se dobiva referentna vrijednost te kako bi se ocijenila njezina reprezentativnost, relevantnost i prikladnost za predviđenu upotrebu.

(28)

Da bi se osigurala trajna točnost referentne vrijednosti, moglo bi biti potrebno promijeniti metodologiju, ali sve takve promjene metodologije utječu na dionike i korisnike referentne vrijednosti. Stoga je nužno odrediti postupke kojih se treba pridržavati pri promjeni metodologije koja se odnosi na referentnu vrijednost, uključujući potrebu za savjetovanjem, kako bi korisnici i dionici mogli poduzeti mjere potrebne u svjetlu tih promjena ili kako bi mogli obavijestiti administratora ako imaju dvojbe zbog tih promjena.

(29)

Zaposlenici administratora mogu utvrditi moguće kršenje ove Uredbe ili moguće ranjivosti koje bi mogle dovesti do manipulacije ili pokušaja manipulacije. Ovom se Uredbom stoga treba uspostaviti okvir koji će omogućiti zaposlenicima da na povjerljiv način obavijeste administratora o mogućem kršenju ove Uredbe.

(30)

Cjelovitost i točnost referentnih vrijednosti ovisi o cjelovitosti i točnosti ulaznih podataka koje dostave doprinositelji. Nužno je da obveze doprinositelja u pogledu takvih ulaznih podataka budu jasno određene, da se može pouzdati u usklađenost s obvezama te da obveze budu dosljedne načinima kontrole i metodologiji administratora referentne vrijednosti. Stoga je nužno da administrator referentne vrijednosti sastavi kodeks ponašanja kojim će definirati te zahtjeve i odgovornost doprinositelja u vezi s pružanjem ulaznih podataka. Administrator bi se trebao uvjeriti da se doprinositelji pridržavaju kodeksa ponašanja. Ako su doprinositelji smješteni u trećim zemljama, administrator bi se trebao uvjeriti u mjeri u kojoj je to moguće.

(31)

Doprinositelji mogu biti podložni sukobu interesa i primjenjivati diskrecijska prava pri utvrđivanju ulaznih podataka. Stoga je nužno da doprinositelji podliježu sustavu upravljanja kako bi se osiguralo upravljanje tim sukobima interesa te da ulazni podatci budu točni, usklađeni sa zahtjevima administratora i da se može potvrditi njihova valjanost.

(32)

Mnoge referentne vrijednosti utvrđuju se primjenom formule koja se koristi ulaznim podatcima koji dolaze iz sljedećih izvora: mjesta trgovanja, odobrenih sustava objavljivanja, pružatelja konsolidiranih podataka, odobrenih mehanizama izvješćivanja, burza energije ili platformi za dražbu emisijskih jedinica. U određenim situacijama prikupljanje podataka izdvaja se vanjskom pružatelju usluga koji prima podatke u cijelosti i izravno iz tih izvora. U tim slučajevima postojećim reguliranjem i nadzorom osigurava se cjelovitost i transparentnost ulaznih podataka te predviđaju uvjeti upravljanja i postupci obavješćivanja o kršenju. Stoga su te referentne vrijednosti manje ranjive u odnosu na manipulaciju, podložne su neovisnim provjerama te su relevantni administratori u skladu s time oslobođeni određenih obveza utvrđenih ovom Uredbom.

(33)

Različite vrste i sektori referentnih vrijednosti imaju različite značajke, ranjivosti i rizike. Odredbe ove Uredbe trebale bi biti dodatno razrađene za određene sektore i vrste referentnih vrijednosti. Referentne kamatne stope referentne su vrijednosti koje imaju važnu ulogu u transmisiji monetarne politike te je stoga u ovoj Uredbi potrebno propisati konkretne odredbe za takve referentne vrijednosti.

(34)

Tržišta fizičke robe odlikuju se jedinstvenim značajkama koje bi se trebale uzeti u obzir. Robne referentne vrijednosti imaju široku primjenu i mogu imati posebne značajke specifične za sektor, pa je u ovoj Uredbi potrebno uvesti konkretne odredbe za takve referentne vrijednosti. Određene robne referentne vrijednosti izuzete su iz ove Uredbe no ipak bi trebale poštovati relevantna načela IOSCO-a. Robne referentne vrijednosti mogu postati ključne s obzirom na to da sustav nije ograničen na referentne vrijednosti koje se temelje na podnošenjima doprinositelja i većinom su nadzirani subjekti. Zahtjevi ove Uredbe u vezi s obveznim doprinošenjem i kolegijima nisu primjenjivi na ključne robne referentne vrijednosti koje podliježu Prilogu II.

(35)

Poremećaji ključnih referentnih vrijednosti mogu utjecati na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo, ili financiranje kućanstava i poduzeća u državama članicama. Ti potencijalno destabilizirajući učinci poremećaja ključne referentne vrijednosti mogli bi se osjetiti u jednoj ili više država članica. Stoga je potrebno da se ovom Uredbom predvidi proces kojim bi se mogle utvrditi te referentne vrijednosti koje bi se trebale smatrati ključnim referentnim vrijednostima te da se primjenjuju dodatni zahtjevi kojima bi se osigurala cjelovitost i robusnost takvih referentnih vrijednosti.

(36)

Ključne referentne vrijednosti mogu se utvrditi pomoću kvantitativnog kriterija ili kombinacije kvantitativnih i kvalitativnih kriterija. Usto, u slučajevima kada referentna vrijednost ne zadovoljava odgovarajući kvantitativni prag, ipak bi se mogla smatrati ključnom ako za nju ne postoje tržišne zamjenske vrijednosti ili ih ima vrlo malo, a njezino postojanje i točnost relevantni su za cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost ili zaštitu potrošača u jednoj ili više država članica te kada se sva relevantna nadležna tijela slažu da bi se takva referentna vrijednost trebala smatrati ključnom. U slučaju neslaganja između relevantnih nadležnih tijela, trebala bi prevladati odluka nadležnog tijela administratora o tome treba li takvu referentnu vrijednost priznati kao ključnu referentnu vrijednost. U takvom slučaju Europsko nadzorno tijelo za vrijednosne papire i tržišta kapitala (ESMA), uspostavljeno Uredbom (EU) br. 1095/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (10), trebalo bi moći objaviti mišljenje o ocjeni koju je donijelo nadležno tijelo administratora. Nadalje, nadležno tijelo također može označiti referentnu vrijednost kao ključnu na temelju određenih kvalitativnih kriterija ako su administrator i većina doprinositelja smješteni u njegovoj državi članici. Sve ključne referentne vrijednosti trebale bi biti uključene u popis koji je utvrđen provedbenim aktom Komisije te koji bi se trebao redovito preispitivati i ažurirati.

(37)

Prestanak upravljanja nekom ključnom referentnom vrijednošću koje izvršava administrator mogao bi učiniti financijske ugovore ili financijske instrumente nevaljanima, prouzročiti gubitke potrošačima i ulagateljima te utjecati na financijsku stabilnost. Stoga je relevantnom nadležnom tijelu potrebno dati ovlast da zahtijeva obvezno upravljanje ključnim referentnim vrijednostima kako bi se ta referentna vrijednost sačuvala. U slučaju postupka u slučaju nesolventnosti administratora referentnih vrijednosti nadležno tijelo trebalo bi ocijeniti može li se i na koji način ta ključna referentna vrijednost prenijeti na novog administratora ili prestati pružati.

(38)

Ne dovodeći u pitanje primjenu prava Unije o tržišnom natjecanju i sposobnosti država članica da poduzmu mjere kojima bi se olakšalo poštovanje tog prava, potrebno je od administratora ključnih referentnih vrijednosti, pa i ključnih robnih referentnih vrijednosti, zahtijevati da poduzmu odgovarajuće korake kojima će se osigurati da se licenciranje referentnih vrijednosti i informacije o referentnim vrijednostima na pošten, razuman, transparentan i nediskriminatoran način pružaju svim korisnicima.

(39)

Doprinositelji koji prestanu doprinositi ulazne podatke za ključne referentne vrijednosti mogu narušiti vjerodostojnost takvih referentnih vrijednosti jer bi se kao posljedica toga smanjila sposobnost takvih referentnih vrijednosti da mjere predmetno tržište ili gospodarsku stvarnost. Stoga bi relevantno nadležno tijelo trebalo imati ovlast da zahtijeva obvezno doprinošenje ključnim referentnim vrijednostima od nadziranih subjekata kako bi se održala vjerodostojnost predmetne referentne vrijednosti. Svrha obveznog doprinošenja ulaznih podataka nije nametanje obveze nadziranim subjektima da zaključe transakcije ili se obvežu na njihovo sklapanje.

(40)

Zbog velike raznovrsnosti vrsta i veličina referentnih vrijednosti važno je uvesti proporcionalnost u ovu Uredbu te izbjeći prekomjerno administrativno opterećenje za administratore referentnih vrijednosti čiji prestanak predstavlja manju opasnost za širi financijski sustav. Stoga bi, pored sustava za ključne referentne vrijednosti, trebalo uvesti dva zasebna sustava: jedan za značajne referentne vrijednosti i jedan za neznačajne referentne vrijednosti.

(41)

Administratori značajnih referentnih vrijednosti trebali bi moći odlučiti da neće primjenjivati ograničen broj detaljnih zahtjeva iz ove Uredbe. Nadležna tijela bi, međutim, trebala zadržati pravo da zahtijevaju primjenu tih zahtjeva utemeljenih na kriterijima određenima u ovoj Uredbi. U delegiranim i provedbenim aktima koji se primjenjuju na administratore značajnih referentnih vrijednosti trebalo bi se uzeti u obzir načelo proporcionalnosti i nastojati izbjeći administrativno opterećenje ondje gdje je to moguće.

(42)

Administratori neznačajnih referentnih vrijednosti podliježu manje detaljnom sustavu, u kojem bi administrator trebao moći odlučiti da neće primjenjivati neke zahtjeve iz ove Uredbe. U tom slučaju dotični administrator trebao bi objasniti zašto je prikladno da se to ne čini u izjavi o usklađenosti koju bi se trebalo objaviti i dostaviti nadležnom tijelu administratora. To nadležno tijelo trebalo bi pregledati izjavu o usklađenosti te bi trebalo moći zahtijevati dodatne informacije ili tražiti promjene kako bi se osigurala usklađenost s ovom Uredbom. Iako bi neznačajne referentne vrijednosti ipak mogle biti ranjive u odnosu na manipulaciju, njih je moguće lakše zamijeniti pa bi stoga transparentnost prema korisnicima trebala biti glavni alat kojim se sudionici na tržištu koriste pri donošenju utemeljenih odluka o referentnim vrijednostima koje smatraju prikladnima za upotrebu. Iz tog se razloga delegirani akti iz glave II. ne bi trebali primjenjivati na administratore neznačajnih referentnih vrijednosti.

(43)

Da bi korisnici referentnih vrijednosti mogli odabrati odgovarajuće referentne vrijednosti i da bi razumjeli njihov rizik, trebaju znati što se pojedinom referentnom vrijednošću želi mjeriti i njezinu podložnost manipulaciji. Stoga bi administrator referentne vrijednosti trebao objaviti izjavu o referentnoj vrijednosti koja sadržava te elemente. Kako bi se osigurala ujednačena primjena te razumna duljina izjava o referentnoj vrijednosti no i kako bi se istodobno stavio naglasak na to da ključne informacije budu lako dostupne korisnicima, ESMA bi trebala pružiti dodatne specifikacije sadržaja izjave o referentnoj vrijednosti te na primjeren način razlikovati razne vrste i specifičnosti referentnih vrijednosti i njihovih administratora.

(44)

Ovom Uredbom trebala bi se uzeti u obzir načela IOSCO-a koja služe kao globalni standard za regulatorne zahtjeve koji se odnose na referentne vrijednosti. Kao sveobuhvatno načelo, u svrhu osiguravanja zaštite ulagatelja, nadzor i propisi u trećoj zemlji trebali bi biti jednakovrijedni nadzoru i propisima Unije u pogledu referentnih vrijednosti. Stoga nadzirani subjekti u Uniji mogu upotrebljavati referentne vrijednosti koje pruža ta treća zemlja ako Komisija donese pozitivnu odluku o jednakovrijednosti sustava treće zemlje. U takvim okolnostima, nadležna bi tijela trebala dogovoriti aranžmane suradnje s nadzornim tijelima u trećim zemljama. ESMA bi trebala koordinirati razvoj tih aranžmana o suradnji i razmjenu informacija zaprimljenih iz trećih zemalja među nadležnim tijelima. Međutim, kako bi se izbjegli bilo kakvi nepovoljni učinci koji bi proizašli iz mogućeg naglog prestanka upotrebe referentnih vrijednosti treće zemlje u Uniji, ova Uredba također predviđa određene druge mehanizme (priznavanje i prihvaćanje) u čijem okviru nadzirana tijela smještena u Uniji mogu koristiti referentne vrijednosti treće zemlje.

(45)

Ovom se Uredbom uvodi postupak priznavanja administratora smještenih u trećoj zemlji koji provodi nadležno tijelo predmetne države članice. Priznanje će biti dodijeljeno administratorima koji se pridržavaju zahtjeva iz ove Uredbe. Uvažavajući ulogu načela IOSCO-a kao globalnog standarda za pružanje referentnih vrijednosti, nadležno tijelo predmetne države članice trebalo bi moći dati priznanje administratorima na temelju njihova pridržavanja načela IOSCO-a. U tu svrhu nadležno tijelo trebalo bi ocijeniti primjenu načela IOSCO-a od strane određenog administratora te utvrditi je li ta primjena, kada je riječ o tom administratoru, jednakovrijedna pridržavanju raznih zahtjeva utvrđenih ovom Uredbom, uzimajući u obzir specifičnosti sustava priznavanja u usporedbi sa sustavom jednakovrijednosti.

(46)

Ovom se Uredbom također uvodi sustav prihvaćanja kojim se, pod određenim uvjetima, administratorima ili nadziranim subjektima koji su smješteni u Uniji dopušta da prihvate referentne vrijednosti koje je pružila treća zemlja kako bi se takve referentne vrijednosti upotrebljavale u Uniji. U tu svrhu nadležno tijelo trebalo bi razmotriti bi li usklađenost s načelima IOSCO-a bila jednakovrijedna usklađenosti s ovom Uredbom pri pružanju referentne vrijednosti koju će se prihvatiti, uzimajući u obzir specifičnosti sustava prihvaćanja u usporedbi sa sustavom jednakovrijednosti. Administrator ili nadzirani subjekt koji je prihvatio referentnu vrijednost iz treće zemlje trebao bi snositi potpunu odgovornost za takve prihvaćene referentne vrijednosti te za ispunjavanje relevantnih uvjeta iz ove Uredbe.

(47)

Svi administratori referentnih vrijednosti mogu se koristiti diskrecijskim pravima, mogu podlijegati sukobu interesa i imati neprimjerene sustave upravljanja i kontrole. Nadalje, s obzirom na to da administratori kontroliraju postupak utvrđivanja referentnih vrijednosti, najučinkovitiji način osiguravanja cjelovitosti referentnih vrijednosti jest dodjela odobrenja administratoru ili njegova registracija i nadzor nad njim.

(48)

Određeni administrator trebao bi imati odobrenje i biti pod nadzorom nadležnog tijela države članice u kojoj je smješten. Subjekti koji već podliježu nadzoru, a koji pružaju financijske referentne vrijednosti koje nisu ključne referentne vrijednosti nadležno bi tijelo trebalo registrirati i nadzirati za potrebe ove Uredbe. Relevantno nadležno tijelo trebalo bi registrirati i subjekte koji pružaju samo indekse koji se smatraju neznačajnim referentnim vrijednostima. Odobrenje i registracija trebali bi biti odvojeni postupci s obzirom na to da postupak odobrenja zahtijeva opsežnije ocjenjivanje prijave administratora. Postojanje odobrenja ili registracije administratora ne bi trebalo utjecati na nadzor nad tim administratorom koji provode relevantna nadležna tijela. Usto, trebalo bi uvesti prijelazni sustav u skladu s kojim bi se omogućila registracija osoba koje pružaju referentne vrijednosti koje nisu ključne ili nisu u širokoj upotrebi u jednoj ili više država članica u svrhu olakšavanja početne faze primjene ove Uredbe. ESMA bi na razini Unije trebala voditi registar koji sadrži informacije o administratorima koji imaju odobrenje ili su registrirani, o referentnim vrijednostima i administratorima koji pružaju te referentne vrijednosti na temelju pozitivne odluke unutar sustava jednakovrijednosti ili sustava priznanja, o administratorima Unije ili nadziranim subjektima koji su prihvatili referentne vrijednosti iz trećih zemalja, te o svim takvim prihvaćenim referentnim vrijednostima i njihovim administratorima smještenima u trećoj zemlji.

(49)

U određenim okolnostima osoba pruža indeks, a da pritom nije svjesna da se taj indeks primjenjuje kao referentna vrijednost za financijski instrument, financijski ugovor ili investicijski fond. To se osobito događa u slučaju kada su korisnici i administrator referentne vrijednosti smješteni u različitim državama članicama. Stoga je potrebno povećati razinu transparentnosti u pogledu referentne vrijednosti koju se upotrebljava. Takva transparentnost može se postići poboljšanjem sadržaja prospekata ili dokumenata s ključnim informacijama koji su propisani pravom Unije te sadržaja obavijesti koje su propisane Uredbom (EU) br. 596/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (11).

(50)

Paket učinkovitih alata, ovlasti i resursa nadležnih tijela svake države članice jamči učinkovitost nadzora. Stoga bi ovom Uredbom posebno trebalo predvidjeti paket minimalnih nadzornih i istražnih ovlasti koje bi trebalo povjeriti nadležnim tijelima država članica u skladu s nacionalnim pravom. Pri izvršavanju svojih ovlasti na temelju ove Uredbe nadležna tijela i ESMA trebali bi djelovati objektivno i nepristrano te odlučivati autonomno.

(51)

U svrhu otkrivanja slučajeva kršenja ove Uredbe nadležnim je tijelima potrebno, u skladu s nacionalnim pravom, omogućiti pristup prostorima pravnih osoba radi zapljene dokumentacije. Pristup tim prostorijama potreban je ako postoji osnovana sumnja da postoje dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom inspekcije ili istraživanja koji bi mogli biti važni za dokazivanje slučaja kršenja ove Uredbe. Pristup je osim toga potreban ako osoba kojoj je prethodno već poslan zahtjev za informaciju ne postupi u skladu s njim, ili ako se opravdano smatra da se ni u slučaju dostavljanja zahtjeva ne bi postupilo u skladu s njim odnosno da bi dokumenti ili informacije na koje se zahtjev odnosi bili uklonjeni, promijenjeni ili uništeni. Ako je, u skladu s nacionalnim pravom, potrebno prethodno odobrenje pravosudnog tijela predmetne države članice, prostoru bi se trebalo pristupiti nakon što se izda to prethodno sudsko odobrenje.

(52)

Postojeće snimke telefonskih razgovora i evidencija o prijenosu podataka nadziranih subjekata mogu biti ključni, katkad i jedini dokazi za utvrđivanje i dokazivanje kršenja ove Uredbe, osobito poštovanja zahtjeva u vezi s upravljanjem i kontrolom. Takve snimke i evidencija mogu pomoći pri provjeri identiteta osobe odgovorne za unos ulaznih podataka i osobe odgovorne za njihovo odobravanje te provjeri toga je li se poštovala organizacijska razdvojenost zaposlenika. Stoga bi nadležna tijela trebala moći zahtijevati postojeće snimke telefonskih razgovora te evidenciju elektroničke komunikacije i prijenosa podataka koje imaju nadzirani subjekti ako se opravdano sumnja da snimke ili evidencija koje se odnose na svrhu inspekcije ili istrage mogu biti bitne za dokazivanje kršenja ove Uredbe.

(53)

Ovom Uredbom poštuju se temeljna prava i u obzir uzimaju načela priznata Ugovorom o funkcioniranju Europske unije (UFEU) i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, osobito pravo na poštovanje privatnog i obiteljskog života, zaštita osobnih podataka, pravo na slobodu izražavanja i informiranja, sloboda poduzetništva, pravo na vlasništvo, pravo na zaštitu potrošača, pravo na djelotvoran pravni lijek i pravo na obranu. S obzirom na to ovu Uredbu treba tumačiti i primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima.

(54)

Pravo dotičnih osoba na obranu trebalo bi se u potpunosti poštovati. Osobama koje su predmet postupka osobito bi se trebao omogućiti pristup nalazima na kojima nadležna tijela temelje svoje odluke i osigurati im pravo na saslušanje.

(55)

Transparentnost u pogledu referentnih vrijednosti nužna je radi stabilnosti financijskog tržišta i zaštite ulagatelja. Svaka razmjena ili prijenos informacija, što ih obavljaju nadležna tijela, trebala bi biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka utvrđenima u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (12). Svaka razmjena ili prijenos informacija, što ih obavi ESMA, trebala bi biti u skladu s pravilima o prijenosu osobnih podataka utvrđenima u Uredbi (EZ) 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (13).

(56)

Uzimajući u obzir načela navedena u Komunikaciji Komisije od 8. prosinca 2010. o jačanju sustava sankcija u sektoru financijskih usluga i pravne akte Unije donesene nakon te Komunikacije, države članice trebale bi, radi osiguranja zajedničkog pristupa i odvraćajućeg učinka, utvrditi pravila o administrativnim sankcijama i drugim administrativnim mjerama, uključujući novčane sankcije, koje se primjenjuju u slučaju kršenja odredaba ove Uredbe te osigurati njihovu provedbu. Te administrativne sankcije i druge administrativne mjere trebale bi biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće.

(57)

Administrativne sankcije i druge administrativne mjere koje se primjenjuju u posebnim slučajevima trebalo bi utvrditi uzimajući, prema potrebi, u obzir čimbenike poput povrata identificirane financijske koristi, ozbiljnosti i trajanja kršenja, otegotnih ili olakotnih čimbenika, potrebe da administrativna novčana sankcija ima odvraćajući učinak te bi, prema potrebi, trebalo omogućiti njezino smanjenje u slučaju suradnje s nadležnim tijelom. Stvarni iznos administrativne novčane sankcije koja se izriče u posebnom slučaju trebao bi moći dosegnuti maksimalnu razinu predviđenu ovom Uredbom, ili višu razinu predviđenu nacionalnim pravom, osobito u slučaju vrlo teškog kršenja, dok bi se administrativne novčane sankcije koje su znatno niže od maksimalne razine trebale moći primijeniti na manja kršenja ili u slučaju nagodbe. Nadležnom tijelu trebala bi biti dostupna mogućnost izricanja privremene zabrane obavljanja upravljačkih funkcija u odnosu na administratora referentnih vrijednosti ili doprinositelja.

(58)

Ovom se Uredbom ne bi smjela ograničiti sposobnost država članica da uvode višu razinu administrativnih sankcija te se ne bi smjele dovoditi u pitanje odredbe zakona država članica o kaznenim sankcijama.

(59)

Iako države članice ništa ne sprječava da donesu propise za administrativne i kaznene sankcije za iste slučajeve kršenja, od država članica ne bi se smjelo zahtijevati da donesu propise za administrativne sankcije za slučajeve kršenja ove Uredbe koji podliježu nacionalnom kaznenom pravu. U skladu s nacionalnim pravom države članice nisu obvezne propisati i administrativne i kaznene sankcije za isto kršenje, ali trebale bi to biti u mogućnosti učiniti ako to njihovo nacionalno pravo dopušta. Međutim, zadržavanje kaznenih sankcija umjesto administrativnih sankcija za kršenja ove Uredbe ne bi smjelo smanjiti ili na bilo koji drugi način utjecati na mogućnost nadležnih tijela za pravodobnu suradnju, pristup i razmjenu informacija s nadležnim tijelima drugih država članica za potrebe ove Uredbe, pa i nakon upućivanja određenih kršenja pravosudnim tijelima nadležnima za kazneni progon.

(60)

Potrebno je ojačati odredbe o razmjeni informacija između nadležnih tijela i osnažiti njihove dužnosti međusobne pomoći i suradnje. S obzirom na rastuću prekograničnu aktivnost, nadležna bi tijela trebala međusobno razmjenjivati informacije potrebne za obavljanje svojih zadaća kako bi se osigurala učinkovita provedba ove Uredbe, među ostalim i u situacijama u kojima kršenje ili sumnja na kršenje mogu biti važni za tijela u dvije ili više država članica. Prilikom razmjene informacija potrebno je strogo čuvati profesionalne tajne kako bi se osigurao nesmetan prijenos informacija i zaštita pojedinačnih prava.

(61)

Kako bi se osiguralo da odluke o izricanju administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera koje donesu nadležna tijela imaju odvraćajući učinak na što veći dio javnosti, trebalo bi ih objaviti. Objava odluka o izricanju administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera važan je instrument nadležnih tijela i u svrhu obavješćivanja sudionika na tržištu o tome koja se vrsta ponašanja smatra kršenjem ove Uredbe te u svrhu promicanja dobrog ponašanja među sudionicima na tržištu. Ako bi se takvom objavom riskiralo izazivanje nerazmjerne štete uključenim osobama, ili bi se ugrozilo stabilnost financijskih tržišta ili tekuće istrage, nadležno tijelo trebalo bi objaviti administrativnu sankciju ili drugu administrativnu mjeru na anonimnoj osnovi ili odgoditi predmetnu objavu. Dodatno, nadležna tijela trebala bi imati mogućnost ne objaviti odluku o izricanju administrativnih sankcija ili drugih administrativnih mjera ako se smatra da se anonimnom ili odgođenom objavom ne može dostatno osigurati neugrožavanje stabilnosti financijskih tržišta. Nadležna tijela nisu dužna objaviti ni administrativne sankcije ili druge administrativne mjere koje se smatraju mjerama blaže naravi ako bi njihova objava bila nerazmjerna.

(62)

Ključne referentne vrijednosti mogu uključivati doprinositelje, administratore i korisnike u više država članica. Stoga bi prestanak pružanja takve referentne vrijednosti ili bilo koji događaj koji može narušiti njezinu cjelovitost mogao utjecati na više država članica, što znači da nadzor nad takvom referentnom vrijednošću koji obavlja samo nadležno tijelo države članice u kojoj je smješten administrator te referentne vrijednosti neće biti učinkovit i djelotvoran u smislu postupanja sa svim rizicima koje predstavlja ključna referentna vrijednost. U takvom slučaju, radi osiguranja djelotvorne razmjene informacija o nadzoru među nadležnim tijelima te radi usklađenosti njihovih aktivnosti i nadzornih mjera, trebalo bi uspostaviti kolegij koji bi se sastojao od nadležnih tijela i ESMA-e. Aktivnosti kolegija trebale bi pridonijeti usklađenoj primjeni pravila iz ove Uredbe i usklađenosti nadzornih praksi. Nadležno tijelo administratora trebalo bi uspostaviti pisane sustave za razmjenu podataka, postupak donošenja odluka, koji bi mogao obuhvatiti pravila o postupcima glasovanja, svaku suradnju u svrhu obveznih mjera doprinošenja i slučajeve u kojima se nadležna tijela međusobno savjetuju. ESMA-ino pravno obvezujuće posredovanje ključan je element za postizanje usklađenosti, dosljednosti nadzora i konvergencije nadzorne prakse.

(63)

Referentne vrijednosti mogu se upotrebljavati kod financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji imaju dugi rok trajanja. U određenim slučajevima, kada ova Uredba stupi na snagu, postoji rizik da takve referentne vrijednosti neće biti dopuštene jer se njihove značajke ne mogu prilagoditi zahtjevima ove Uredbe. Istodobno bi se zabranom nastavka pružanja takve referentne vrijednosti mogao izazvati prestanak ili nemogućnost provedbe financijskih instrumenata ili financijskih ugovora i tako nanijeti šteta ulagateljima. Stoga je potrebno predvidjeti odredbu kojom se dopušta daljnje pružanje takvih referentnih vrijednosti tijekom prijelaznog razdoblja.

(64)

U slučajevima kad ova Uredba obuhvaća ili potencijalno obuhvaća nadzirane subjekte i tržišta obuhvaćena Uredbom (EU) br. 1227/2011, ESMA bi se trebala savjetovati s Agencijom za suradnju energetskih regulatora (ACER) kako bi iskoristila njezino stručno poznavanje energetskih tržišta i ublažila dvostruko reguliranje.

(65)

Kako bi se dodatno odredili tehnički elementi ove Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u vezi s određivanjem tehničkih elemenata u definicijama; u vezi s izračunom nominalnih iznosa financijskih instrumenata, zamišljenog iznosa izvedenica i neto vrijednosti imovine investicijskih fondova koja se odnosi na referentnu vrijednost kako bi se utvrdilo je li ta referentna vrijednost ključna; u vezi s preispitivanjem metode izračuna koja je upotrijebljena kako bi se utvrdio prag za određivanje ključnih i značajnih referentnih vrijednosti; u vezi s utvrđivanjem objektivnih razloga za prihvaćanje referentne vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti pruženih u trećoj zemlji; u vezi s utvrđivanjem elemenata za ocjenjivanje bi li prestanak ili promjena postojeće referentne vrijednosti mogli izazvati slučaj više sile, nemogućnost ispunjenja ili drugi oblik kršenja uvjeta financijskog ugovora ili financijskog instrumenta, ili pravila bilo kojeg investicijskog fonda, koji se poziva na tu referentnu vrijednost; te u vezi s produljenjem razdoblja od 24 mjeseca koje je predviđeno za registraciju umjesto odobrenja određenih administratora. Prilikom donošenja takvih akata Komisija bi trebala uzeti u obzir razvoj tržišta ili tehnološki razvoj i međunarodnu konvergenciju nadzorne prakse u pogledu referentnih vrijednosti, a posebno rad IOSCO-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka, te da se ta savjetovanja provedu u skladu s načelima utvrđenim u Međuinstitucijskom sporazumu Europskog parlamenta, Vijeća Europske unije i Europske komisije o boljoj izradi zakonodavstva (14) od 13. travnja 2016. Konkretnije, s ciljem osiguranja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci imaju sustavan pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(66)

Tehničkim standardima trebalo bi se osigurati dosljedno usklađivanje zahtjeva za pružanje indeksa i doprinos indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti te odgovarajuća zaštita ulagatelja i potrošača diljem Unije. Bilo bi učinkovito i primjereno povjeriti ESMA-i, kao visokospecijaliziranom stručnom tijelu, izradu nacrta regulatornih tehničkih standarda koji nisu povezani s političkim odlukama, a koji bi se potom podnijeli Komisiji. Komisija bi, pomoću delegiranih akata na temelju članka 290. UFEU-a i u skladu s člancima 10. do 14. Uredbe (EU) br. 1095/2010 trebala donijeti nacrt regulatornih tehničkih standarda koje sastavi ESMA u vezi s postupcima i značajkama funkcije nadzora; u vezi s načinom na koji se osigurava prikladnost i provjerljivost ulaznih podataka kao i interni nadzor i postupci provjere doprinositelja; u vezi s informacijama o referentnim vrijednostima i metodologiji koje pruža administrator; u vezi s elementima kodeksa ponašanja; u vezi sa zahtjevima koji se odnose na sustave i načine kontrole, u vezi s kriterijima koje bi nadležno tijelo trebalo uzeti u obzir kod odlučivanja o tome hoće li primijeniti određene dodatne zahtjeve; u vezi sa sadržajem izjave o referentnoj vrijednosti i slučajevima u kojima je potrebno ažuriranje te izjave; u vezi s minimalnim sadržajem dogovora o suradnji između nadležnih tijela i ESMA-e; u vezi s oblikom i sadržajem prijave za priznavanje administratora iz treće zemlje te prikaza informacija koje treba priložiti toj prijavi; te u vezi s informacijom koju treba pružiti u prijavi za odobrenje ili registraciju.

(67)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji kako bi se utvrdio i preispitao popis javnih tijela u Uniji, kako bi se utvrdio i revidirao popis ključnih referentnih vrijednosti i kako bi se utvrdila jednakovrijednost pravnog okvira kojem podliježu pružatelji referentnih vrijednosti iz trećih zemalja u svrhu potpune ili djelomične jednakovrijednosti. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(68)

Komisija bi, pomoću provedbenih akata na temelju članka 291. UFEU-a i u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1095/2010, trebala imati ovlast donijeti provedbene tehničke standarde koje je sastavila ESMA i kojima se utvrđuju predlošci za izjave o usklađenosti, postupci i oblici razmjene informacija između nadležnih tijela i ESMA-e.

(69)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, tj. uspostavu dosljednog i učinkovitog sustava za rješavanje ranjivosti koje predstavljaju referentne vrijednosti, ne mogu dostatno ostvariti države članice jer se ukupni utjecaj problema povezanih s referentnim vrijednostima može u potpunosti sagledati samo na razini Unije, nego se zbog opsega i učinaka ove Uredbe oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(70)

S obzirom na hitnost potrebe vraćanja povjerenja u referentne vrijednosti i promicanja poštenog i transparentnog financijskog tržišta, ova Uredba bi trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave.

(71)

Potrošači mogu sklopiti financijske ugovore, posebno ugovore o hipotekama i potrošačkim kreditima, koji se pozivaju na referentnu vrijednost, ali nejednaka pregovaračka moć i primjena općih uvjeta poslovanja znači da mogu imati ograničen utjecaj na odabir primijenjene referentne vrijednosti. Stoga je potrebno osigurati da vjerovnici i kreditni posrednici potrošačima obvezno pruže barem odgovarajuće informacije. U tu svrhu trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti direktive 2008/48/EZ i 2014/17/EU.

(72)

Uredbom (EU) br. 596/2014 zahtijeva se od osoba koje obavljaju rukovoditeljske dužnosti, kao i od osoba koje su s njima usko povezane da obavješćuju izdavatelja i nadležno tijelo o svakoj transakciji izvršenoj za vlastiti račun koja se odnosi na financijske instrumente koji su sami povezani s dionicama i dužničkim financijskim instrumentima svojega izdavatelja. Postoje, međutim, razni financijski instrumenti koji su povezani s dionicama i dužničkim financijskim instrumentima određenog izdavatelja. Takvi financijski instrumenti obuhvaćaju jedinice u subjektima za zajednička ulaganja, strukturirane proizvode ili financijske instrumente koji sadrže izvedenicu koja omogućuje izloženost uspješnosti dionica ili dužničkih financijskih instrumenata koje je izdao izdavatelj. O svakoj transakciji u takvim financijskim instrumentima iznad de minimis praga trebalo bi obavijestiti izdavatelja i nadležno tijelo. Trebalo bi napraviti iznimku ako povezani financijski instrument pruža izloženost od 20 % ili manje izdavateljevim dionicama ili dužničkim financijskim instrumentima ili ako osoba koja obavlja rukovoditeljske dužnosti ili osoba koja je s njima usko povezana nije poznavala i nije mogla poznavati ulagateljski sastav povezanog financijskog instrumenta. Uredbu (EU) br. 596/2014 trebalo bi stoga izmijeniti,

(a)

središnju banku;

(b)

javno tijelo, kada ono doprinosi podatke, pruža referentne vrijednosti za svrhe javne politike, uključujući mjere u području zapošljavanja, gospodarske aktivnosti i inflacije ili ako imaju kontrolu nad pružanjem takvih referentnih vrijednosti;

(c)

središnju drugu ugovornu stranu, kada pruža referentne cijene ili cijene namire upotrijebljene za svrhe upravljanja rizikom središnje druge ugovorne strane i njezine namire;

(d)

pružanje jedinstvene referentne cijene za bilo koji financijski instrument naveden u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU;

(e)

tisak, druge medije i novinare kada kao dio svojih novinarskih aktivnosti samo objavljuju ili navode referentnu vrijednost, a da nemaju kontrolu nad njezinim pružanjem;

(f)

fizičku ili pravnu osobu koja daje kredit ili se obveže dati kredit u tijeku svoje trgovine, poslovanja ili profesije, ali samo pod uvjetom da ta osoba objavi ili učini javno dostupnim svoje vlastite varijabilne ili fiksne kamatne stope utvrđene internim odlukama i primjenljive isključivo na financijske ugovore koje je ta osoba ili društvo unutar iste skupine sklopilo sa svojim klijentima;

(g)

robnu referentnu vrijednost temeljenu na podnošenjima doprinositelja od kojih većina nisu nadzirani subjekti, a za koje vrijede oba sljedeća uvjeta:

(h)

pružatelja indeksa u vezi s indeksom koji je pružio, a da nije znao ili opravdano nije mogao znati da se taj indeks upotrebljava u svrhe iz članka 3. stavka 1. točke 3.

1.

„indeks” znači svaka brojka:

2.

„pružatelj indeksa” znači fizička ili pravna osoba koja ima kontrolu nad pružanjem indeksa;

3.

„referentna vrijednost” znači svaki indeks koji se koristi kao osnova za utvrđivanje iznosa koji se plaća na temelju financijskog instrumenta ili financijskog ugovora, ili vrijednosti financijskog instrumenta, ili za mjerenje uspješnosti investicijskog fonda s ciljem praćenja povrata takvog indeksa ili utvrđivanja dodjele sredstava portfelja ili izračuna naknada za uspješnost;

4.

„obitelj referentnih vrijednosti” znači skupina referentnih vrijednosti koje pruža isti administrator, a koje su utvrđene na temelju ulaznih podataka iste prirode, kojima se pružaju posebne mjere istog ili sličnog tržišta ili gospodarske stvarnosti;

5.

„pružanje referentne vrijednosti” znači:

6.

„administrator” znači fizička ili pravna osoba koja ima kontrolu nad pružanjem referentne vrijednosti;

7.

„upotreba referentne vrijednosti” znači:

8.

„doprinos ulaznih podataka” znači pružanje administratoru ili drugoj osobi u svrhu dostave administratoru, ulaznih podataka koji nisu izravno dostupni, a koji su potrebni u vezi s utvrđivanjem referentne vrijednosti te su u tu svrhu dostavljeni;

9.

„doprinositelj” znači fizička ili pravna osoba koja doprinosi ulazne podatke;

10.

„nadzirani doprinositelj” znači subjekt pod nadzorom koji administratoru smještenom u Uniji doprinosi ulazne podatke;

11.

„podnositelj” znači fizička osoba koju zapošljava doprinositelj u svrhu doprinošenja ulaznih podataka;

12.

„procjenitelj” znači zaposlenik administratora robne referentne vrijednosti ili svaka druga fizička osoba čije su usluge na raspolaganju administratoru ili su pod kontrolom administratora, a koja je odgovorna za primjenjivanje metodologije ili procjene na ulazne podatke i druge informacije u svrhu postizanja konačne procjene o cijeni određene robe;

13.

„stručna prosudba” znači korištenje diskrecijskim pravom administratora ili doprinositelja u korištenju podataka prilikom utvrđivanja referentne vrijednosti uključujući ekstrapolaciju vrijednosti iz prijašnjih ili povezanih transakcija, prilagođavanje vrijednosti za faktore koji bi mogli utjecati na kvalitetu podataka kao što su događaji na tržištu ili pogoršanje kreditne kvalitete kupca ili prodavatelja i davanje prednosti ponudama tvrtki za kupnju i prodaju koje su veće od određene zaključene transakcije;

14.

„ulazni podatci” znači podatci o vrijednosti vezane imovine ili cijenama, uključujući procijenjene cijene, ponude, obvezujuće ponude ili druge vrijednosti koje administrator upotrebljava za utvrđivanje referentne vrijednosti;

15.

„transakcijski podatci” znači cijene, stope i indeksi koji se mogu promatrati, ili vrijednosti transakcija između nepovezanih drugih ugovornih strana na aktivnom tržištu koje podliježu tržišnim silama ponude i potražnje;

16.

„financijski instrument” znači svaki instrument naveden u odjeljku C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU za koji je podnesen zahtjev za trgovanje na mjestu trgovanja kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 24. Direktive 2014/65/EU ili kojim se trguje na mjestu trgovanja kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 24. Direktive 2014/65/EU ili putem sistematskog internalizatora kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki 20. te Direktive;

17.

„nadzirani subjekt” znači bilo koje od sljedećeg:

18.

„financijski ugovor” znači:

19.

„investicijski fond” znači alternativni investicijski fond kako je definiran u članku 4. stavku 1. točki (a) Direktive 2011/61/EU odnosno UCTIS kako je definiran u članku 1. stavku 2. Direktive 2009/65/EZ;

20.

„upravljačko tijelo” znači tijelo ili tijela administratora ili drugog nadziranog subjekta, imenovano u skladu s nacionalnim pravom, koje raspolaže ovlastima za utvrđivanje strategije, ciljeva i općeg usmjerenja subjekta te koje nadgleda i nadzire donošenje odluka uprave i uključuje osobe koje stvarno upravljaju poslovanjem subjekta;

21.

„potrošač” znači fizička osoba koja u financijskim ugovorima obuhvaćenima ovom Uredbom djeluje u svrhe koje nisu njezine trgovinske, poslovne ili profesionalne svrhe;

22.

„referentna kamatna stopa” znači referentna vrijednost koja se za potrebe točke 1. podtočke (b)ii. ovog stavka utvrđuje na temelju stope po kojoj banke mogu pozajmiti od druge banke ili agenata koji nisu banke ili se kod njih zadužiti na tržištu novca;

23.

„robna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost čija je vezana imovina za potrebe točke 1. podtočke (b)ii. ovog stavka roba u smislu članka 2. točke 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 1287/2006 (21), osim emisijskih jedinica iz točke 11. odjeljka C Priloga I. Direktivi 2014/65/EU;

24.

„referentna vrijednost na temelju reguliranih podataka” znači referentnu vrijednosti koja je utvrđena primjenom formule koja obuhvaća:

25.

„ključna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost uz iznimku referentne vrijednosti na temelju reguliranih podataka koja ispunjava bilo koji od uvjeta utvrđenih u članku 20. stavku 1. i koja se nalazi na popisu koji Komisija utvrđuje na temelju tog članka;

26.

„značajna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost koja ispunjava uvjete utvrđene u članku 24. stavku 1.;

27.

„neznačajna referentna vrijednost” znači referentna vrijednost koja ne ispunjava uvjete utvrđene u članku 20. stavku 1. i članku 24. stavku 1.;

28.

„smješten” znači, u odnosu na pravnu osobu, zemlja u kojoj se nalazi statutarno sjedište ili druga službena adresa te osobe, a u odnosu na fizičku osobu, zemlja u kojoj je osoba rezident u porezne svrhe;

29.

„javno tijelo” znači:

(a)

osigurava povjerljivost informacija koje administrator doprinese ili generira, podložno obvezama otkrivanja i transparentnosti u skladu s ovom Uredbom; i

(b)

osobito ublažava sukobe interesa zbog administratorova vlasništva ili kontrole, ili zbog drugih interesa unutar administratorove grupacije, ili zbog drugih osoba koje mogu utjecati na administratora ili ga kontrolirati u vezi s utvrđivanjem referentne vrijednosti.

(a)

imaju potrebne vještine, znanje i iskustvo za obavljanje zadaća koje su im dodijeljene te da podliježu djelotvornom upravljanju i nadzoru;

(b)

nisu izloženi neprimjerenom utjecaju niti sukobima interesa te da naknada tim osobama i njihovo vrednovanje ne dovode do sukoba interesa ili na drugi način utječu na cjelovitost postupka utvrđivanja referentne vrijednosti;

(c)

nemaju interese i poslovne kontakte koji dovode u pitanje aktivnosti dotičnog administratora;

(d)

imaju zabranu doprinošenja utvrđivanju referentne vrijednosti sudjelovanjem u dražbama, ponudama i trgovanju za vlastite potrebe ili u ime drugih sudionika na tržištu osim ako se takvo doprinošenje izričito zahtijeva kao dio metodologije utvrđivanja referentne vrijednosti te je podložno posebnim pravilima; i

(e)

podliježu djelotvornim postupcima za kontrolu razmjene informacija s drugim zaposlenicima uključenima u aktivnosti koje mogu doprinijeti stvaranju rizika od sukoba interesa ili s trećim stranama ako te informacije mogu utjecati na referentnu vrijednost.

(a)

preispitivanje definicije i metodologije referentne vrijednosti najmanje jednom godišnje;

(b)

nadzor nad svim promjenama metodologije referentne vrijednosti i mogućnost da se od administratora zahtijeva da se savjetuje o tim promjenama;

(c)

nadgledanje administratorova kontrolnog okvira, upravljanja i rada s referentnom vrijednošću te, ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja, u pogledu pridržavanja kodeksa ponašanja navedenog u članku 15.;

(d)

preispitivanje i odobravanje postupaka za prestanak referentne vrijednosti, uključujući savjetovanje o prestanku;

(e)

nadzor nad svim trećim osobama uključenima u pružanje referentne vrijednosti, uključujući i u području izračuna i širenja informacija;

(f)

ocjena unutarnjih i vanjskih revizija i preispitivanja te praćenje provedbe utvrđenih korektivnih mjera;

(g)

ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja, praćenje ulaznih podataka i doprinositelja te djelovanja administratora u vezi s preispitivanjem ili potvrđivanjem valjanosti doprinosa ulaznih podataka;

(h)

ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja, poduzimanje djelotvornih mjera u vezi s kršenjem kodeksa ponašanja navedenog u članku 15.; i

(i)

izvješćivanje relevantnih nadležnih tijela o propustima doprinositelja ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima doprinositelja ili administratora te o nepravilnim ili sumnjivim ulaznim podatcima, što se ustanovilo tijekom nadzora.

(a)

upravljanje operativnim rizikom;

(b)

primjerene i djelotvorne planove za kontinuitet poslovanja i oporavak od kriznih situacija;

(c)

postupke za izvanredne situacije koji se upotrebljavaju u slučaju poremećaja u postupku pružanja referentne vrijednosti.

(a)

kojima se osigurava da se doprinositelji pridržavaju kodeksa ponašanja navedenog u članku 15. i da poštuju mjerodavne standarde za ulazne podatke;

(b)

za praćenje ulaznih podataka, uključujući, kad je to moguće, praćenje ulaznih podataka prije objave referentne vrijednosti te potvrđivanje valjanosti ulaznih podataka nakon objave radi utvrđivanja pogrešaka i nepravilnosti.

(a)

svim ulaznim podatcima i njihovoj upotrebi;

(b)

utvrđivanje referentne vrijednosti;

(c)

svakoj primjeni prosudbe ili diskrecijskog prava od strane administratora i, prema potrebi, od strane procjeniteljâ prilikom utvrđivanja referentne vrijednosti, uključujući argumentaciju za prosudbu ili primjenu diskrecijskog prava;

(d)

zanemarivanju bilo kojeg ulaznog podatka, posebno kad su ulazni podatci u skladu sa zahtjevima metodologije referentne vrijednosti, i obrazloženju tog zanemarivanja;

(e)

drugim promjenama ili odstupanjima od uobičajenih postupaka i metodologija, uključujući i one učinjene tijekom razdoblja tržišnog stresa ili poremećaja na tržištu;

(f)

identitetu podnositeljâ i fizičkih osoba zaposlenih kod administratora u svrhu utvrđivanja referentnih vrijednosti;

(g)

svim dokumentima koji se odnose na pritužbe, uključujući dokumente koje dostavi podnositelj pritužbe; i

(h)

telefonskim razgovorima i elektroničkim komunikacijama u vezi s referentnom vrijednošću među svim osobama zaposlenih kod administratora i doprinositeljima ili podnositeljima.

(a)

administrator stavlja na raspolaganje politiku postupanja s pritužbama putem koje se mogu podnijeti pritužbe o tome je li određeno utvrđivanje referentne vrijednosti reprezentativno u odnosu na tržišnu vrijednost, o predloženim promjenama u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti, o primjeni metodologije na utvrđivanje određene referentne vrijednosti i o drugim odlukama povezanima s postupkom utvrđivanja referentne vrijednosti;

(b)

pritužbe se istražuju pravovremeno i na pravedan način, a podnositelj pritužbe se u razumnom roku obavješćuje o ishodu istrage osim ako je to protivno ciljevima javne politike ili Uredbi (EU) br. 596/2014; i

(c)

istraga se provodi neovisno o osoblju koje bi moglo biti povezano s predmetom pritužbe.

(a)

pružatelj usluge sposoban je, nadležan i ima sva odobrenja propisana zakonom za pouzdano i profesionalno izvršavanje izdvojenih funkcija, usluga ili aktivnosti;

(b)

administrator relevantnim nadležnim tijelima stavlja na raspolaganje identitet i zadaće pružatelja usluga koji sudjeluje u postupku utvrđivanja referentne vrijednosti;

(c)

administrator poduzima primjerene mjere u slučaju da se čini da pružatelj usluge ne obavlja izdvojene funkcije na djelotvoran način i u skladu s mjerodavnim pravom i regulatornim zahtjevima;

(d)

administrator zadržava stručnost potrebnu za djelotvoran nadzor izdvojenih funkcija i upravljanje rizicima povezanima s izdvajanjem;

(e)

pružatelj usluga izvješćuje administratora o svakom događaju koji bi mogao bitno utjecati na njegovu sposobnost da djelotvorno i u skladu s mjerodavnim pravom i regulatornim zahtjevima obavlja izdvojene funkcije;

(f)

pružatelj usluga surađuje s relevantnim nadležnim tijelom u vezi s izdvojenim aktivnostima, a administrator i relevantno nadležno tijelo imaju učinkovit pristup podatcima o izdvojenim aktivnostima i poslovnom prostoru pružatelja usluga te se relevantno nadležno tijelo može koristiti tim pravom pristupa;

(g)

administrator u slučaju potrebe može raskinuti ugovor o izdvajanju funkcija;

(h)

administrator poduzima razumne mjere, uključujući krizne planove, kako bi izbjegao nepotreban operativni rizik povezan sa sudjelovanjem pružatelja usluga u postupku utvrđivanja referentnih vrijednosti.

(a)

ulazni podatci trebaju biti dostatni da točno i pouzdano odraze tržišnu ili gospodarsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću.

Ulazni podatci su transakcijski podatci ako su oni dostupni i prikladni. Ako transakcijski podatci nisu dostatni ili prikladni da točno i pouzdano odraze tržišnu ili gospodarsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću, mogu se upotrebljavati i ulazni podatci koji nisu transakcijski, uključujući procijenjene cijene, ponude i obvezujuće ponude ili druge vrijednosti;

(b)

ulazni podatci iz točke (a) moraju biti provjerljivi;

(c)

administrator izrađuje i objavljuje jasne smjernice u vezi s vrstama ulaznih podataka, davanjem prednosti korištenju različitih vrsta ulaznih podataka i donošenjem stručnih prosudbi, radi usklađenja s točkom (a) i metodologijom;

(d)

ako se referentna vrijednost temelji na ulaznim podatcima koje su dostavili doprinositelji, administrator po potrebi dobiva ulazne podatke od pouzdanog i reprezentativnog tijela ili skupine doprinositelja kako bi se osiguralo da izračunata referentna vrijednost pouzdano odražava tržišnu ili ekonomsku stvarnost koju treba mjeriti;

(e)

administrator ne upotrebljava ulazne podatke doprinositelja ako administrator raspolaže bilo kakvim naznakama da se doprinositelji ne pridržavaju kodeksa ponašanja iz članka 15. te u takvom slučaju pribavlja reprezentativne javno dostupne podatke.

(a)

kriteriji kojima se utvrđuje tko smije dostavljati ulazne podatke administratoru i postupak za odabir doprinositelja;

(b)

postupak za vrednovanje ulaznih podataka doprinositelja i isključivanje doprinositelja iz pružanja daljnjih ulaznih podataka ili primjena drugih sankcija na doprinositelja zbog nepridržavanja propisa kad je to potrebno; i

(c)

postupak potvrđivanja valjanosti ulaznih podataka, među ostalim s obzirom na druge pokazatelje ili podatke, radi osiguranja cjelovitosti i točnosti podataka.

(a)

od drugih izvora prikuplja podatke kojima se potkrepljuju ulazni podatci; i

(b)

osigurava da doprinositelji imaju odgovarajuće unutarnje postupke nadzora i provjere.

(a)

je robusna i pouzdana;

(b)

ima jasna pravila kojima se određuje kako i kada se može upotrijebiti diskrecijsko pravo u utvrđivanju referentne vrijednosti;

(c)

je stroga, trajna i omogućuje potvrđivanje valjanosti, uključujući, prema potrebi, i retroaktivno testiranje u odnosu na dostupne transakcijske podatke;

(d)

je otporna i osigurava da se referentna vrijednost može izračunati u najširem spektru mogućih okolnosti, a da se pritom ne ugrozi njezina cjelovitost;

(e)

je provjerljiva i moguće ju je pratiti.

(a)

uzima u obzir čimbenike koji uključuju veličinu i normalnu likvidnost na tržištu, transparentnost trgovanja, položaj sudionika na tržištu, tržišnu koncentraciju i dinamiku te primjerenost uzorka da bude reprezentativan za tržišnu ili ekonomsku stvarnost koja se treba mjeriti referentnom vrijednošću;

(b)

utvrđuje što je aktivno tržište za potrebe te referentne vrijednosti; i

(c)

određuje kojoj se vrsti ulaznih podataka daje prednost.

(a)

ključne elemente metodologije kojom se administrator koristi za svaku pruženu i objavljenu referentnu vrijednost ili, po potrebi, za svaku pruženu i objavljenu obitelj referentnih vrijednosti;

(b)

pojedinosti o unutarnjem preispitivanju i odobravanju određene metodologije te o učestalosti takva preispitivanja;

(c)

postupke za savjetovanje o svim predloženim bitnim promjenama u metodologiji administratora i obrazloženje takvih promjena, uključujući definiciju bitne promjene i okolnosti u kojima administrator treba obavijestiti korisnika o svim takvim promjenama.

(a)

prethodnu obavijest i jasan vremenski okvir, čime se omogućuju analiza učinka predloženih bitnih promjena i komentar na taj učinak; i

(b)

dostupnost komentara iz točke (a) ovog stavka i administratorovih odgovora na njih nakon što završi savjetovanje, osim ako je inicijator komentara zatraži povjerljivost podataka.

(a)

jasan opis ulaznih podataka koji se trebaju pružiti i potrebne zahtjeve kako bi se osiguralo da se ulazni podatci pružaju u skladu s člancima 11. i 14.;

(b)

određenje osoba koje mogu doprinositi ulazne podatke administratoru i postupaka za provjeru identiteta doprinositelja i svakog podnositelja te dodjelu odobrenja podnositeljima koji doprinose ulazne podatke u ime doprinositelja;

(c)

politike kojima se osigurava da doprinositelj pruža sve relevantne ulazne podatke; i

(d)

sustave i načine kontrole koje doprinositelj treba uspostaviti, uključujući:

(a)

nadzirani doprinositelj osigurava da postojeći ili potencijalni sukob interesa ne utječe na pružanje ulaznih podataka te da se diskrecijska prava, ako su potrebna, izvršavaju neovisno i pošteno, na temelju bitnih informacija te u skladu s kodeksom ponašanja navedenim u članku 15.;

(b)

nadzirani doprinositelj raspolaže kontrolnim okvirom s pomoću kojeg osigurava cjelovitost, točnost i pouzdanost ulaznih podataka te usklađenost pružanja ulaznih podataka s ovom Uredbom i kodeksom ponašanja navedenim u članku 15.

(a)

kontrolu mogućih podnositelja ulaznih podataka administratoru, uključujući po potrebi i postupak odobravanja koji obavlja fizička osoba nadređena podnositelju;

(b)

primjereno osposobljavanje podnositelja kojim su obuhvaćene barem ova Uredba i Uredbe (EU) br. 596/2014;

(c)

mjere za upravljanje sukobima interesa, uključujući po potrebi organizacijsku razdvojenost zaposlenika i razmatranje načina uklanjanja poticaja, koji proizlaze iz politika nagrađivanja, za manipuliranje referentnom vrijednošću;

(d)

vođenje, tijekom odgovarajućeg vremenskog razdoblja, evidencije o komunikaciji povezanoj s pružanjem ulaznih podataka, o svim informacijama koje su upotrijebljene kako bi doprinositelj izvršio unos podataka te o bilo kakvom postojećem ili mogućem sukobu interesa uključujući, među ostalim, izloženost doprinositelja financijskim instrumentima koji se pozivaju na referentnu vrijednost;

(e)

vođenje evidencije o unutarnjim i vanjskim revizijama.

(a)

referentna vrijednost upotrebljava se izravno ili neizravno u kombinaciji referentnih vrijednosti na koje se pozivaju financijski instrumenti ili financijski ugovori ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova, čija je ukupna vrijednost najmanje 500 milijardi EUR na temelju čitavog raspona referentnih dospijeća ili rokova dospijeća, kad je to primjenjivo;

(b)

referentna vrijednost temelji se na podnošenjima doprinositelja od kojih se većina nalazi u jednoj državi članici i smatra se ključnom u toj državi članici u skladu s postupkom navedenim u stavcima 2., 3., 4. i 5. ovog članka;

(c)

referentna vrijednost ispunjava sve sljedeće uvjete:

Ako referentna vrijednost zadovoljava kriterije utvrđene u točki (c) podtočkama ii. i iii., ali ne zadovoljava kriterij iz točke (c) podtočke i., nadležna tijela dotičnih država članica zajedno s nadležnim tijelom države članice u kojoj je administrator utemeljen mogu odlučiti da bi takvu referentnu vrijednost trebalo smatrati ključnom u skladu s ovim podstavkom. U svakom slučaju, nadležno tijelo administratora savjetuje se s nadležnim tijelima dotičnih država članica. U slučaju neslaganja između nadležnih tijela, nadležno tijelo administratora donosi odluku o tome treba li referentnu vrijednost smatrati ključnom u skladu s ovim podstavkom, vodeći računa o razlozima neslaganja. Nadležna tijela ili, u slučaju neslaganja, nadležno tijelo administratora, prosljeđuju ocjenu Komisiji. Nakon primanja ocjene Komisija donosi provedbeni akt u skladu s ovim stavkom. Nadalje, u slučaju neslaganja nadležno tijelo administratora prosljeđuje svoju ocjenu ESMA-i koja može objaviti mišljenje o tome.

(a)

vrijednost financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji se pozivaju na referentnu vrijednost u državi članici i vrijednost investicijskih fondova koji se pozivaju na referentnu vrijednost kojom se mjeri uspješnost u državi članici te njihovu važnost u pogledu sveukupne vrijednosti postojećih financijskih instrumenata i financijskih ugovora, te ukupne vrijednosti investicijskih fondova države članice;

(b)

vrijednost financijskih instrumenata i financijskih ugovora koji se pozivaju na referentnu vrijednost u državi članici i vrijednost investicijskih fondova koji ukazuju na referentnu vrijednost kojom se mjeri uspješnost u državi članici te njihovu važnost u pogledu bruto nacionalnog proizvoda države članice;

(c)

bilo koju drugu vrijednost kojom se objektivno ocjenjuje mogući učinak prestanka pružanja ili nepouzdanosti referentne vrijednosti na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo, ili financiranje kućanstava i poduzeća u državi članici.

(a)

odredi kako se treba ocjenjivati nominalni iznos financijskih instrumenata koji nisu izvedenice, zamišljeni iznos izvedenica i neto vrijednost imovine investicijskih fondova, uključujući i u slučaju neizravnog pozivanja na referentnu vrijednost u kombinaciji referentnih vrijednosti kako bi ih se usporedilo s pragovima iz stavka 1. ovog članka i članka 24. točke 1. podtočke (a);

(b)

preispituje metodu izračuna upotrijebljenu za određivanje pragova iz stavka 1. ovog članka s obzirom na tržište, cijenu i regulatorna kretanja, kao i prikladnost klasifikacije referentnih vrijednosti ukupne vrijednosti financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova bliskih pragu; takvo se preispitivanje provodi najmanje svake dvije godine od 1. siječnja 2018.;

(c)

navede kako će se primjenjivati uvjeti iz stavka 1. točke (c) podtočke iii. ovog članka uzimajući u obzir sve podatke koji pomažu objektivno ocijeniti mogući utjecaj prestanka pružanja ili nepouzdanosti referentne vrijednosti na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo i financiranje kućanstava i poduzeća u jednoj državi članici ili više njih.

(a)

odmah obavješćuje svoje nadležno tijelo; i

(b)

u roku od četiri tjedna od te obavijesti predaje procjenu:

(a)

obavješćuje ESMA-u i, prema potrebi, kolegij uspostavljen člankom 46.; i

(b)

u roku od četiri tjedna donosi vlastitu procjenu o načinu na koji referentne vrijednosti treba prenijeti novom administratoru ili o prestanku njezina pružanja, vodeći računa o postupku utvrđenom u skladu s člankom 28. stavkom 1.

(a)

pružanje referentne vrijednosti ne prijeđe na novog administratora;

(b)

ne bude moguće propisno prestati pružati referentne vrijednosti; ili

(c)

referentna vrijednost više ne bude ključna.

(a)

zahtijevati od nadziranih subjekata odabranih u skladu sa stavkom 7. ovog članka, uključujući subjekte koji još nisu doprinositelji relevantnim i ključnim referentnim vrijednostima, da doprinose ulazne podatke administratoru u skladu s metodologijom administratora, kodeksom ponašanja navedenim u članku 15. i drugim pravilima. Taj zahtjev vrijedi u odgovarajućem razdoblju koje ne može biti duže od 12 mjeseci od datuma donošenja prvobitne odluke na temelju stavka 5. kojom se zahtijeva obvezno doprinošenje ili, za one subjekte koji još nisu doprinositelji, od datuma donošenja odluke na temelju ove točke kojom se zahtijeva obvezno doprinošenje;

(b)

produžiti razdoblje obveznog doprinošenja za primjereno razdoblje od najviše 12 mjeseci nakon preispitivanja na temelju stavka 9. bilo koje mjere donesene na temelju točke (a) ovog stavka;

(c)

utvrditi oblik i trenutak doprinošenja ulaznih podataka bez obvezivanja nadziranih subjekata na trgovanje ili obvezivanje na trgovanje;

(d)

zahtijevati od administratora da promijeni metodologiju, kodeks ponašanja iz članka 15. ili druga pravila povezana s ključnom referentnom vrijednošću.

(a)

da će doprinositelji vjerojatno nastaviti doprinositi ulazne podatke još najmanje godinu dana nakon ukidanja mjere, što se potvrđuje barem sljedećim:

(b)

da se pružanje referentne vrijednosti može nastaviti nakon što doprinositelji koji imaju mandat za doprinošenje ulaznih podataka prestanu doprinositi;

(c)

da je dostupna prihvatljiva zamjenska referentna vrijednost i da korisnici ključne referentne vrijednosti mogu uz minimalne troškove prijeći na zamjensku vrijednost, što se potvrđuje barem pisanim izvješćem administratora koje sadržava pojedinosti o načinu prijelaza na zamjensku referentnu vrijednost te o mogućnostima i troškovima korisnika pri prelasku na zamjensku vrijednost; ili

(d)

da se ne mogu utvrditi odgovarajući zamjenski doprinositelji, a da bi prestankom doprinošenja relevantnih nadziranih subjekata referentna vrijednost oslabila u toj mjeri da bi to zahtijevalo njezin prestanak.

(a)

se upotrebljava izravno ili neizravno u kombinaciji referentnih vrijednosti na koje se pozivaju financijski instrumenti ili financijski ugovori ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova, čija je ukupna prosječna vrijednost najmanje 50 milijardi EUR na temelju čitavog raspona referentnih dospijeća ili rokova dospijeća, kad je to primjenjivo, u razdoblju od šest mjeseci; ili

(b)

nema ili ima vrlo malo odgovarajućih tržišnih zamjenskih vrijednosti te bi, u slučaju da se referentna vrijednost prestane pružati, ili se pruža na temelju ulaznih podataka koji više nisu u potpunosti reprezentativni za predmetnu tržišnu ili gospodarsku stvarnost ili na temelju nepouzdanih ulaznih podataka, došlo do znatnog i nepovoljnog učinka na cjelovitost tržišta, financijsku stabilnost, potrošače, realno gospodarstvo ili financiranje kućanstava ili poduzeća u jednoj ili više država članica.

(a)

ranjivost referentne vrijednosti na manipulaciju;

(b)

prirodu ulaznih podataka;

(c)

razinu sukoba interesa;

(d)

stupanj diskrecijskog prava administratora;

(e)

utjecaj referentnih vrijednosti na tržišta;

(f)

prirodu, opseg i složenost pružanja referentne vrijednosti;

(g)

važnost referentne vrijednosti za financijsku stabilnost;

(h)

vrijednost financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova koji se pozivaju na tu referentnu vrijednost;

(i)

veličinu, ustrojstvo ili strukturu administratora.

(a)

jasno i nedvosmisleno definira tržišna ili gospodarska stvarnost koja se mjeri referentnom vrijednošću te okolnosti u kojima to mjerenje može postati nepouzdano;

(b)

utvrđuju tehničke specifikacije u kojima su jasno i nedvosmisleno određeni elementi izračuna referentne vrijednosti u odnosu na koje je moguća primjena diskrecijskih prava, kriteriji u skladu s kojima se to čini, položaj osoba koje ih mogu izvršavati i način na koji se ta diskrecijska prava mogu naknadno vrednovati;

(c)

obavješćuje o čimbenicima, uključujući vanjske čimbenike izvan kontrole administratora, koji mogu dovesti do promjena u referentnoj vrijednosti ili njezina prestanka; i

(d)

savjetuje korisnike da promjene ili prestanak referentne vrijednosti imaju učinak na financijske ugovore i financijske instrumente koji se pozivaju na tu referentnu vrijednost ili na mjerenje uspješnosti investicijskih fondova.

(a)

definicije svih ključnih izraza koji se odnose na referentnu vrijednost;

(b)

obrazloženje za donošenje metodologije referentne vrijednosti i postupaka za preispitivanje i odobravanje metodologije;

(c)

kriterije i postupke za utvrđivanje referentnih vrijednosti, uključujući opis ulaznih podataka, prednost danu različitim vrstama ulaznih podataka, minimalne podatke potrebne za utvrđivanje referentne vrijednosti, primjenu svih modela ili metoda ekstrapolacije i eventualnih postupaka za rebalans sastavnica u indeksu referentne vrijednosti;

(d)

kontrole i pravila kojima se uređuje primjena prosudbe ili diskrecijskog prava od strane administratora ili bilo kojeg doprinositelja kako bi se osigurala dosljednost u primjeni te prosudbe ili diskrecijskog prava;

(e)

postupke kojima se uređuje utvrđivanje referentne vrijednosti u razdobljima nestabilnosti ili u razdobljima u kojima su izvori transakcijskih podataka nedostatni, netočni ili nepouzdani te moguća ograničenja referentnih vrijednosti tijekom takvih razdoblja;

(f)

postupke za postupanje s pogreškama u ulaznim podatcima ili pri utvrđivanju referentne vrijednosti, uključujući slučajeve u kojima je potrebno ponovno utvrditi referentnu vrijednost; i

(g)

određivanje mogućih ograničenja referentnih vrijednosti, uključujući njihovo djelovanje na nelikvidnim ili fragmentiranim tržištima i moguću koncentraciju ulaznih podataka.

(a)

Komisija je donijela odluku o jednakovrijednosti u skladu sa stavkom 2. ili stavkom 3. ovog članka;

(b)

administrator je odobren odnosno registriran u toj trećoj zemlji i ondje podliježe nadzoru;

(c)

administrator je dostavio ESMA-i svoj pristanak da nadzirani subjekti upotrebljavaju njegovu postojeću ili buduću referentnu vrijednost, popis referentnih vrijednosti za čiju su upotrebu u Uniji dobili suglasnost i podatke o tijelu nadležnom za njegov nadzor u trećoj zemlji; i

(d)

dogovori o suradnji iz stavka 4. ovog članka su operativni.

(a)

da administratori koji su odobreni ili registrirani u toj trećoj zemlji poštuju obvezujuće zahtjeve koji su jednakovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe, osobito vodeći računa o tome osigurava li se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje usklađenost s načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti ili, po potrebi, s načelima IOSCO-a za PRA-ove; i

(b)

da obvezujući zahtjevi u toj trećoj zemlji podliježu trajnom i djelotvornom nadzoru i provedbi.

(a)

da su obvezujući zahtjevi u trećoj zemlji u pogledu posebnih administratora ili posebnih referentnih vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti jednakovrijedni zahtjevima iz ove Uredbe, osobito vodeći računa o tome osigurava li se pravnim okvirom i nadzornom praksom treće zemlje usklađenost s načelima IOSCO-a za financijske referentne vrijednosti, ili, po potrebi, s načelima IOSCO-a za PRA-ove; i

(b)

da takvi posebni administratori ili posebne referentne vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti u toj trećoj zemlji podliježu trajnom i djelotvornom nadzoru i provedbi.

(a)

mehanizam razmjene informacija između ESMA-e i nadležnih tijela dotičnih trećih zemalja, uključujući pristup svim relevantnim informacijama o administratoru odobrenom u toj trećoj zemlji koje zatraži ESMA;

(b)

mehanizam brzog obavješćivanja ESMA-e u slučaju da nadležno tijelo treće zemlje smatra da administrator odobren u toj trećoj zemlji, koji je pod njegovim nadzorom, krši uvjete svojeg odobrenja ili drugi nacionalni propis u trećoj zemlji;

(c)

postupke za koordinaciju nadzornih aktivnosti, uključujući izravni nadzor.

(a)

djeluje tako da jasno dovodi u pitanje interese korisnika njegovih referentnih vrijednosti ili pravilno funkcioniranje tržišta; ili

(b)

teško je povrijedio nacionalno zakonodavstvo u trećoj zemlji ili druge odredbe koje se na njega primjenjuju u trećoj zemlji i na temelju kojih je Komisija donijela provedbenu odluku u skladu s člankom 30. stavkom 2. ili stavkom 3.

(a)

ESMA je proslijedila predmet nadležnom tijelu treće zemlje i to nadležno tijelo nije poduzelo odgovarajuće mjere potrebne za zaštitu ulagača i pravilnog funkcioniranja tržišta u Uniji odnosno nije dokazalo da dotični administrator ispunjava zahtjeve koji se na njega primjenjuju u trećoj zemlji;

(b)

ESMA je obavijestila nadležno tijelo treće zemlje o svojoj namjeri da povuče registraciju administratora, i to najmanje 30 dana prije povlačenja registracije.

(a)

kad je administrator dio grupe koja obuhvaća jednog nadziranog subjekta smještenog u Uniji, referentna država članica jest država članica u kojoj je smješten nadzirani subjekt. Za potrebe stavka 3. takav nadzirani subjekt bit će imenovan pravnim predstavnikom;

(b)

ako se točka (a) ne primjenjuje, kad je administrator dio grupe koja obuhvaća više od jednog nadziranog subjekta smještenog u Uniji, referentna država članica jest država članica u kojoj je smješten najveći broj nadziranih subjekata ili, u slučaju jednakog broja nadziranih subjekata, referentna država članica jest ona u kojoj je vrijednost financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova koji se pozivaju na referentnu vrijednost najviša. Jedan od nadziranih subjekata smještenih u referentnoj državi članici određenoj u skladu s ovom točkom bit će imenovan pravnim predstavnikom za potrebe stavka 3.;

(c)

ako se ne primjenjuju ni točka (a) niti točka (b) ovog stavka, kad se referentna vrijednost ili referentne vrijednosti koje administrator pruža upotrebljavaju u jednoj državi članici ili više njih u financijskim instrumentima koji su uvršteni u trgovanje na mjestu trgovanja kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 24. Direktive 2014/65/EU, referentna država članica je ona država članica u kojoj je financijski instrument u kojem se upotrebljava bilo koja od tih referentnih vrijednosti uvršten u trgovanje ili se njime prvi puta trgovalo te se njime i dalje trguje na mjestima trgovanja. Ako su relevantni financijski instrumenti uvršteni u trgovanje ili se njima prvi puta istodobno trgovalo na mjestima trgovanja u različitim državama članicama te se njima i dalje trguje, referentna država članica jest ona u kojoj je vrijednost financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova, koji se pozivaju na referentnu vrijednost najviša;

(d)

ako se točke (a), (b) i (c) ne primjenjuju, kad nadzirani subjekti u više od jedne države članice upotrebljavaju jednu ili više referentnih vrijednosti koje pruža administrator, referentna država članica jest država članica u kojoj je smješten najveći broj takvih nadziranih subjekata, ili u slučaju jednakog broja nadziranih subjekata, referentna država članica jest ona u kojoj je vrijednost financijskih instrumenata, financijskih ugovora ili investicijskih fondova koji se pozivaju na referentnu vrijednost najviša;

(e)

ako se točke (a), (b), (c) i (d) ne primjenjuju i ako administrator s nadziranim subjektom sklopi sporazum o suglasnosti za korištenje referentne vrijednosti koju pruža, referentna država članica jest država članica u kojoj je smješten taj nadzirani subjekt.

(a)

ako administrator smješten u trećoj zemlji podliježe nadzoru, u skladu s regulatornim tehničkim standardima donesenim na temelju članka 30. stavka 5. uspostavlja se odgovarajuća suradnja između nadležnog tijela referentne države članice i nadležnog tijela treće zemlje u kojoj je administrator smješten kako bi se osigurala učinkovita razmjena informacija kojom će se nadležnom tijelu omogućiti izvršavanje njegovih dužnosti u skladu s ovom Uredbom;

(b)

nadležno tijelo nije zakonima ili drugim propisima treće zemlje u kojoj je smješten administrator ni, ako je to primjenjivo, ograničenjima nadzornih i istražnih ovlasti nadzornih tijela te treće zemlje spriječeno da učinkovito obavlja nadzorne funkcije na temelju ove Uredbe.

(a)

administrator koji donosi odluku o prihvaćanju ili drugi nadzirani subjekt provjerio je i svom nadležnom tijelu može kontinuirano dokazivati da pružanje referentne vrijednosti ili obitelji referentnih vrijednosti ispunjava, na obveznoj ili dobrovoljnoj osnovi, zahtjeve koji su barem jednako strogi kao zahtjevi ove Uredbe;

(b)

administrator ili drugi nadzirani subjekt koji donosi odluku o prihvaćanju dovoljno je stručan za djelotvorno provođenje radnje nadzora nad pružanjem referentnih vrijednosti u trećoj zemlji i za upravljanje povezanim rizicima;

(c)

postoji objektivan razlog da se referentna vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti pružaju u trećoj zemlji i da se ta referentna vrijednost ili obitelj referentnih vrijednosti prihvaćaju za upotrebu u Uniji.

(a)

odobrenje, ako pruža ili namjerava pružati indekse koji se upotrebljavaju ili ih se namjerava upotrebljavati kao referentne vrijednosti u smislu ove Uredbe;

(b)

registraciju, ako je ta osoba nadzirani subjekt, koji nije administrator, a koji pruža indekse koji se upotrebljavaju ili se namjeravaju upotrebljavati kao referentne vrijednosti u smislu ove Uredbe, pod uvjetom da djelatnost pružanja referentne vrijednosti nije spriječena sektorskim propisima koji se primjenjuje na nadzirani subjekt te da se nijedan pruženi indeks ne bi smatrao ključnom referentnom vrijednošću; ili

(c)

registraciju, ako pruža ili namjerava pružati samo one indekse koji bi se smatrali neznačajnim referentnim vrijednostima.

(a)

ispituje prijavu za odobrenjem i donosi odluku kojom odobrava ili odbija odobrenja podnositelja prijave u roku od 4 mjeseca od primitka potpune prijave;

(b)

ispituje prijavu za registracijom i donosi odluku o registraciji ili odbijanju registracije podnositelja prijave u roku od 45 radnih dana od primitka potpune prijave.

(a)

ako se administrator izričito odrekne odobrenja ili registracije ili tijekom proteklih 12 mjeseci nije pružao referentne vrijednosti;

(b)

ako je administratoru dano odobrenje ili registracija ili ako je prihvatio referentnu vrijednost na temelju lažnih izjava ili na drugi protuzakonit način;

(c)

ako administrator više ne ispunjava uvjete na temelju kojih mu je dano odobrenje ili registracija; ili

(d)

ako je administrator teško ili opetovano kršio odredbe ove Uredbe.

(a)

identiteti odobrenih ili registriranih administratora u skladu s člankom 34. kao i nadležnih tijela odgovornih za nadzor nad njima;

(b)

identiteti administratora koji ispunjavaju uvjete utvrđene u članku 30. stavku 1., popis referentnih vrijednosti iz članka 30. stavka 1. točke (c) i nadležna tijela u trećim zemljama koja su odgovorna za nadzor nad njima;

(c)

identiteti administratora koji su priznati u skladu s člankom 32., popis referentnih vrijednosti navedenih u članku 32. stavku 7. i, ako je primjenjivo, nadležna tijela u trećim zemljama koja su odgovorna za nadzor nad njima;

(d)

referentne vrijednosti prihvaćene u skladu s postupkom utvrđenim u članku 33., identiteti njihovih administratora, i identiteti administratora ili nadziranih subjekata koji su ih prihvatili.

(a)

od drugog nadležnog tijela zaprimilo pisanu suglasnost, a informacije se objavljuju samo u svrhu za koju postoji suglasnost drugog nadležnog tijela; ili

(b)

takva objava potrebna zbog pravnog postupka.

(a)

provesti izravni nadzor ili istragu;

(b)

dopustiti nadležnom tijelu koje je podnijelo zahtjev da sudjeluje u izravnom nadzoru ili istrazi;

(c)

imenovati revizore ili stručnjake za podršku izravnom nadzoru ili istrazi ili za njihovu provedbu.

(a)

imaju pristup svakom dokumentu i drugim podatcima u bilo kojem obliku te dobivaju ili izrađuju njihovu presliku;

(b)

traže ili zahtijevaju informacije od svake osobe uključene u pružanje referentne vrijednosti i doprinošenje referentnoj vrijednosti, što uključuje i sve pružatelje usluga kojima su izdvojene funkcije, usluge ili aktivnosti u pružanju referentne vrijednosti kao što je predviđeno člankom 10., kao i od njihovih nalogodavaca, i prema potrebi pozivaju i ispituju te osobe s ciljem dobivanja informacija;

(c)

traže informacije u vezi s robnim referentnim vrijednostima, od doprinositelja na povezanim promptnim tržištima u skladu sa standardiziranim obrascima i izvješćima o transakcijama, ako su primjenjivi, i imaju izravni pristup sustavima trgovatelja;

(d)

provode izravni nadzor ili istragu na mjestima koja nisu privatni stambeni objekti fizičkih osoba;

(e)

ulaze u prostore pravnih osoba ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 596/2014, radi zapljene dokumenata i drugih podataka u bilo kojem obliku ako postoji osnovana sumnja da bi ti dokumenti i drugi podatci povezani s predmetom nadzora ili istrage mogli biti važni za dokazivanje kršenja ove Uredbe. Ako je, u skladu s nacionalnim pravom, potrebno prethodno odobrenje pravosudnog tijela predmetne države članice, ta se ovlast upotrebljava nakon što se zaprimi to prethodno sudsko odobrenje;

(f)

zahtijevaju postojeće snimke telefonskih razgovora, elektroničke komunikacije i druge evidencije o prometu podataka koje nadzirani subjekti imaju;

(g)

traže da se zamrzne i/ili zaplijeni imovina;

(h)

zahtijevaju privremeni prestanak svakog postupanja koje nadležno tijelo smatra suprotnim ovoj Uredbi;

(i)

izriču privremenu zabranu izvršavanja profesionalne aktivnosti;

(j)

poduzimaju sve mjere potrebne da se osigura ispravno informiranje javnosti o pružanju referentne vrijednosti, među ostalim i zahtijevanjem od relevantnog administratora ili osobe koja je objavila referentnu vrijednost da objavi ispravljenu izjavu o prethodnim doprinosima referentnoj vrijednosti ili njezinim vrijednostima.

(a)

izravno;

(b)

u suradnji s drugim tijelima ili poduzećima na tržištu;

(c)

delegiranjem zadaća u okviru svoje odgovornosti na ta tijela ili poduzeća na tržištu;

(d)

podnošenjem zahtjeva nadležnim pravosudnim tijelima.

(a)

svako kršenje članaka 4., 5., 6., 7., 8., 9., 10., 11., 12., 13., 14., 15., 16., 21., 23., 24., 25., 26., 27., 28., 29. i 34., kada se oni primjenjuju; i

(b)

svaki slučaj nesuradnje ili nepoštovanja istrage, nadzora ili zahtjeva iz članka 41.;

(a)

naloga kojim se zahtijeva da administrator ili nadzirani subjekt koji je odgovoran za kršenje prekinu takvo postupanje i da takvo postupanje ne ponavljaju;

(b)

povrata ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka zbog kršenja, ako ih je moguće utvrditi;

(c)

javnog upozorenja u kojem se navodi administrator ili nadzirani subjekt koji je odgovoran za kršenje i priroda kršenja;

(d)

povlačenja ili suspenzije odobrenja ili registracije administratora;

(e)

privremene zabrane fizičkoj osobi, koja se smatra odgovornom za to kršenje, da obavlja rukovodeće funkcije u administratorima ili nadziranim subjektima koji doprinose;

(f)

izricanje maksimalne administrativne novčane sankcije u iznosu do tri puta većem od dobiti koja je ostvarena ili gubitka koji je izbjegnut zahvaljujući kršenju, ako ih je moguće utvrditi; ili

(g)

za fizičku osobu, maksimalne administrativne novčane sankcije od najmanje:

(h)

za pravnu osobu, maksimalne administrativne novčane sankcije od najmanje:

(a)

ozbiljnost i trajanje kršenja;

(b)

ključnost referentne vrijednosti za financijsku stabilnost i realno gospodarstvo;

(c)

stupanj odgovornosti odgovorne osobe;

(d)

financijsku snagu odgovorne osobe, osobito izraženu kao ukupni godišnji promet odgovorne pravne osobe ili godišnji dohodak odgovorne fizičke osobe;

(e)

razinu ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka odgovorne osobe, ako ih je moguće utvrditi;

(f)

razinu suradnje odgovorne osobe s nadležnim tijelom, ne dovodeći u pitanje potrebu da se osigura povrat ostvarene dobiti ili izbjegnutog gubitka te osobe;

(g)

prethodna kršenja koja je počinila ta osoba;

(h)

mjere koje je odgovorna osoba poduzela nakon kršenja kako bi spriječila ponovno kršenje.

(a)

odgađa objavu odluke do trenutka kada razlozi za odgodu prestanu postojati;

(b)

objavljuje odluku na anonimnoj osnovi u skladu s nacionalnim pravom ako se takvom anonimnom objavom osigurava djelotvorna zaštita predmetnih osobnih podataka;

(c)

uopće ne objavljuje odluku ako nadležno tijelo smatra da objava u skladu s točkama (a) ili (b) nije dostatna da osigura:

(a)

informacijama koje se razmjenjuju među nadležnim tijelima;

(b)

postupkom odlučivanja među nadležnim tijelima i rokom za donošenje svake pojedine odluke;

(c)

slučajevima u kojima se nadležna tijela moraju međusobno savjetovati;

(d)

suradnjom koju treba ostvariti na temelju članka 23., stavaka 7. i 8.

(a)

izmjena kodeksa ponašanja iz članka 15., metodologije ili drugih pravila povezanih s referentnom vrijednošću;

(b)

uvođenje prijelaznog razdoblja tijekom kojeg se primjenjuju postupci predviđeni u članku 28. stavku 2.

(a)

ako nadležno tijelo nije dostavilo bitne informacije;

(b)

ako je nadležno tijelo administratora, nakon zahtjeva na temelju stavka 3., obavijestilo tijelo koje je podnijelo zahtjev da uvjeti tog stavka nisu ispunjeni ili ako nije reagiralo na zahtjev u razumnom roku;

(c)

ako nadležna tijela nisu postigla dogovor o pitanjima navedenima u stavku 6.;

(d)

ako postoji neslaganje u pogledu mjera koje treba poduzeti u skladu s člancima 34., 35. i 42.;

(e)

ako postoji neslaganje u pogledu mjera koje treba poduzeti u skladu s člankom 23. stavkom 6.;

(f)

ako postoji neslaganje u pogledu mjera koje treba poduzeti u skladu s trećim podstavkom stavka 8. ovog članka.

(a)

ako taj pružatelj indeksa ne pruža ključnu referentnu vrijednost;

(b)

da je nadležno tijelo na razumnoj osnovi utvrdilo da indeks ili indeksi koje pruža taj pružatelj indeksa nemaju, u smislu ove Uredbe, široku primjenu, ni u državi članici u kojoj je pružatelj indeksa smješten niti u drugim državama članicama.

(a)

funkcioniranju i djelotvornosti pravila o ključnim referentnim vrijednostima, obveznom upravljanju i obveznom doprinošenju na temelju članaka 20., 21. i 23. te o definiciji ključne referentne vrijednosti u članku 3. stavku 1. točki 25.;

(b)

djelotvornosti pravila o odobrenju, registraciji i nadzoru administratora iz glave VI. i kolegija iz članka 46. te primjerenosti nadzora određenih referentnih vrijednosti koji provodi tijelo Unije;

(c)

funkcioniranju i djelotvornosti članka 19. stavka 2., osobito u pogledu područja njegove primjene.

1.

Članak 19. mijenja se kako slijedi:

2.

Članak 35. mijenja se kako slijedi:

3.

U članku 38. dodaju se sljedeći stavci:

„Komisija do 3. srpnja 2019., nakon savjetovanja s ESMA-om, podnosi izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o razini graničnih vrijednosti iznesenih u članku 19. stavcima 1.a, a i b u pogledu transakcija upravitelja u kojima dionice ili dužnički instrumenti izdavatelja čine dio subjekta za zajedničko ulaganje i pružaju rizik imovinskom portfelju kako bi se ocijenilo je li ta razina odgovarajuća ili bi je trebalo prilagoditi.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 35. kako bi prilagodila granične vrijednosti iz članka 19. stavaka 1.a, a i b ako u tom izvješću utvrdi da bi te granične vrijednosti trebalo prilagoditi.”

1.

U članku 5. stavku 1. nakon drugog podstavka umeće se sljedeći podstavak:

„Ako ugovor o kreditu poziva na referentnu vrijednost kako je definirana člankom 3. stavkom 1. točkom 3. Uredbe (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća (*) ime referentne vrijednosti i njezina administratora te moguće implikacije za potrošača vjerovnik ili, ako je primjenjivo, kreditni posrednik potrošaču pruža u zasebnom dokumentu koji može biti priložen Standardnim europskim informacijama o potrošačkim kreditima.

(*)  Uredba (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (SL L 171, 29.6.2016., str. 1.).”"

2.

U članku 27. stavku 1. nakon drugog podstavka umeće se sljedeći podstavak:

„Do 1. srpnja 2018. države članice donose i objavljuju odredbe nužne za usklađenje s člankom 5. stavkom 1. trećim podstavkom te ih prosljeđuju Komisiji. Te odredbe one primjenjuju od 1. srpnja 2018.”

1.

U članku 13. stavku 1. drugom podstavku umeće se sljedeća točka:

(**)  Uredba (EU) 2016/1011 Europskog parlamenta i Vijeća od 8. lipnja 2016. o indeksima koji se upotrebljavaju kao referentne vrijednosti u financijskim instrumentima i financijskim ugovorima ili za mjerenje uspješnosti investicijskih fondova i o izmjeni direktiva 2008/48/EZ i 2014/17/EU te Uredbe (EU) br. 596/2014 (SL L 171, 29.6.2016., str. 1.).”"

2.

U članku 42. stavku 2. nakon prvog podstavka dodaje se sljedeći podstavak:

„Do 1. srpnja 2018. države članice donose i objavljuju odredbe nužne za usklađenje s člankom 13. stavkom 1. drugim podstavkom točkom (ea) te ih prosljeđuju Komisiji. Te odredbe one primjenjuju od 1. srpnja 2018.”

3.

U članku 43. stavku 1. dodaje se sljedeći podstavak:

„Članak 13. stavak 1. drugi podstavak točka (ea) ne primjenjuje se na ugovore o kredite sklopljene prije 1. srpnja 2018.”

29.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 171/66

(1)

Uzgoj goveda, svinja, ovaca, koza i kopitara u ekonomskom i socijalnom pogledu ima stratešku važnost za poljoprivredu Unije i doprinosi kulturnoj baštini Unije. Ta poljoprivredna aktivnost, koja doprinosi sigurnosti hrane u Uniji, izvor je prihoda za poljoprivrednu zajednicu. Uzgoj životinja tih vrsta najbolje se promiče poticanjem korištenja uzgojno valjanih životinja čistih pasmina ili uzgojno valjanih hibridnih svinja zabilježene visoke genetske kvalitete.

(2)

Stoga su države članice, u okviru svojih poljoprivrednih politika, dosljedno nastojale promicati proizvodnju stoke s određenim genetskim obilježjima utvrđivanjem standarda, ponekad putem javnih investicija. Razlike između tih standarda mogle bi stvoriti tehničke prepreke trgovini uzgojno valjanim životinjama te njihovim zametnim proizvodima kao i tehničke prepreke njihovom ulasku u Uniju.

(3)

Pravni okvir prava Unije o uzgoju uzgojno valjanih goveda, svinja, ovaca, koza i kopitara te uzgojno valjanih hibridnih svinja postavljen je direktivama Vijeća 88/661/EEZ (3), 89/361/EEZ (4), 90/427/EEZ (5), 91/174/EEZ (6), 94/28/EZ (7) i 2009/157/EZ (8). Cilj tih direktiva bio je razvoj uzgoja stoke u Uniji uz istodobno uređivanje trgovine uzgojno valjanim životinjama i njihovim zametnim proizvodima te njihova ulaska u Uniju čime se održava konkurentnost Unijinog sektora uzgoja životinja.

(4)

Direktive Vijeća 87/328/EEZ (9), 90/118/EEZ (10) i 90/119/EEZ (11) donesene su kako bi se spriječilo države članice da zadrže ili donesu nacionalna pravila koja se odnose na prihvaćanje za uzgoj uzgojno valjanih goveda i svinja te proizvodnju i korištenje njihovog sjemena, jajnih stanica i zametaka koja bi mogla predstavljati zabranu ili ograničenje trgovine ili predstavljati prepreku trgovini bilo u slučaju prirodnog pripusta, umjetnog osjemenjivanja ili prikupljanja sjemena, jajnih stanica ili zametaka.

(5)

Na temelju direktiva 88/661/EEZ, 89/361/EEZ, 90/427/EEZ, 91/174/EEZ, 94/28/EZ i 2009/157/EZ, Komisija je, nakon savjetovanja s državama članicama putem Stalnog odbora za zootehniku osnovanog u skladu s Odlukom Vijeća 77/505/EEZ (12), donijela niz odluka kojima se za svaku pojedinu vrstu utvrđuju posebni kriteriji za odobravanje ili priznavanje uzgojnih društava i udruga uzgajivača, za upis uzgojno valjanih životinja u matične knjige goveda, matične knjige ovaca, matične knjige kopitara, za prihvaćanje uzgojno valjanih životinja čistih pasmina goveda i koza za uzgoj i umjetno osjemenjivanje, za testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje uzgojno valjanih goveda, svinja, ovaca i koza kao i za uvođenje rodovnika ili zootehničkih certifikata u svrhu trgovine uzgojno valjanim životinjama i njihovim zametnim proizvodima.

(6)

Komisija je izradila i popis tijela koja se bave uzgojem u trećim zemljama te model rodovnikâ ili zootehničkih certifikata za ulazak u Uniju uzgojno valjanih životinja i njihovih sjemena, jajnih stanica i zametaka.

(7)

Direktive 88/661/EEZ, 89/361/EEZ, 90/427/EEZ, 91/174/EEZ, 94/28/EZ i 2009/157/EZ imaju u velikoj mjeri sličnu strukturu i sadržaj. Nekoliko tih direktiva izmijenjeno je tijekom vremena. Radi osiguranja jednostavnosti i dosljednosti prava Unije, primjereno je pojednostaviti pravila Unije utvrđena u tim direktivama.

(8)

Tijekom posljednjih dvadeset godina Komisija je morala odgovoriti na značajan broj prigovora uzgajivača i subjekata koji provode uzgojne programe u vezi s nacionalnim prenošenjem i tumačenjem pravnih akata Unije o uzgoju životinja u različitim državama članicama. Kako bi se osigurala jedinstvena primjena pravila Unije o uzgojno valjanim životinjama i izbjegle prepreke trgovini uzgojno valjanim životinjama i njihovim zametnim proizvodima, a koje proizlaze iz razlika u nacionalnom prenošenju tih direktiva, zootehničke i genealoške uvjete za trgovinu uzgojno valjanim životinjama i njihovim zametnim proizvodima i njihov ulazak u Uniju trebalo bi utvrditi u uredbi.

(9)

Osim toga, iskustvo je pokazalo da je više odredaba tih direktiva potrebno preciznije formulirati koristeći se dosljednom terminologijom koja je standardna diljem svih država članica kako bi se olakšala primjena pravila predviđenih u tim direktivama. Radi jednostavnosti i dosljednosti prava Unije, također je primjereno uvrstiti više definicija, uključujući definiciju pojma „pasmina”.

(10)

Nastojanja za postizanje konkurentnosti u sektoru uzgoja životinja ne bi trebala dovesti do izumiranja pasmina s obilježjima prilagođenima posebnim biofizičkim uvjetima. Ako je veličina populacije premala, to bi moglo lokalne pasmine dovesti u opasnost od gubitka genetske raznolikosti. Kao važan dio bioraznolikosti u poljoprivredi, životinjski genetski resursi ključan su temelj održivog razvoja sektora stočarstva i omogućuju prilagodbu životinja promjenjivom okolišu, uvjetima proizvodnje i zahtjevima tržišta i potrošača. Pravnim aktima Unije o uzgoju životinja stoga bi trebalo doprinijeti očuvanju životinjskih genetskih resursa, zaštiti bioraznolikosti te proizvodnji tipičnih kvalitetnih regionalnih proizvoda koji se zasnivaju na specifičnim nasljednim obilježjima lokalnih pasmina domaćih životinja. Pravnim aktima Unije trebalo bi također promicati održive uzgojne programe za poboljšanje pasmina i, posebno u slučaju ugroženih ili autohtonih pasmina koje nisu uobičajene u Uniji, za očuvanje pasmina i očuvanje genetske raznolikosti unutar i između pasmina.

(11)

Selekcijom i uzgojem postignut je značajan napredak u razvoju osobina povezanih s produktivnošću životinja na poljoprivrednim gospodarstvima, što je na razini poljoprivrednog gospodarstva dovelo do manjih troškova proizvodnje. Međutim, u pojedinim slučajevima to je dovelo do neželjenih nuspojava koje su uzrokovale zabrinutost u društvu u pogledu dobrobiti životinja i zaštite okoliša. Primjena genomike i upotreba naprednih informacijskih tehnologija poput „uzgoja podređenog potrebama jedinke” kojim je omogućeno bilježenje velikih skupova podataka o alternativnim osobinama izravno ili neizravno povezanih s dobrobiti životinje i pitanjima održivosti, ima značajan potencijal za rješavanje zabrinutosti u društvu i postizanje ciljeva održivog uzgoja životinja u pogledu bolje učinkovitosti resursa i veće otpornosti i izdržljivosti životinja. Prikupljanje podataka o tim alternativnim osobinama trebalo bi dobiti na značaju u okviru uzgojnih programa te bi mu trebalo dati istaknutiju ulogu pri određivanju ciljeva selekcije. U tom kontekstu, genetski resursi ugroženih pasmina trebali bi se smatrati zalihom gena koja potencijalno može doprinijeti ostvarenju ciljeva dobrobiti životinja i održivosti.

(12)

Ova bi se Uredba trebala primjenjivati na uzgojno valjana goveda, svinje, ovce, koze i kopitare i na njihove zametne proizvode ako se te životinje ili potomstvo koje je rezultat tih zametnih proizvoda namjerava upisati kao uzgojno valjane životinje u matičnu knjigu ili registrirati kao uzgojno valjane hibridne svinje u uzgojni upisnik, posebno radi trgovine tim uzgojno valjanim životinjama i njihovim zametnim proizvodima unutar Unije, uključujući unutar države članice, ili radi njihova ulaska u Uniju.

(13)

Pojam „uzgojno valjana životinja” ili „uzgojno valjana životinja čiste pasmine” ne bi trebalo razumjeti tako da obuhvaća samo životinje koje i dalje imaju reproduktivnu funkciju. Doista, kastrirane životinje mogle bi svojim genealoškim i zootehničkim podacima doprinijeti procjeni genetske kvalitete uzgojne populacije i na taj način integritetu rangiranja uzgojno valjanih životinja koje se temelji na tim rezultatima. Ovisno o ciljevima uzgojnog programa, nepostojanje ili gubitak podataka koji je rezultat izričitog isključivanja kastriranih životinja iz upisa u matičnu knjigu ili upisnik vjerojatno može utjecati na rezultate procjene genetske kvalitete uzgojno valjanih životinja koje su genetski povezane s tim kastriranim životinjama.

(14)

Cilj pravila o uzgojno valjanim životinjama čistih pasmina utvrđenih u ovoj Uredbi trebao bi biti omogućavanje pristupa trgovini na temelju dogovorenih načela koja se primjenjuju na priznavanje uzgojnih društava koja upravljaju pasminama te odobravanje njihovih uzgojnih programa. Ovom Uredbom trebalo bi također utvrditi pravila kojima se uređuje upis uzgojno valjanih životinja čistih pasmina u glavni dio matičnih knjiga i, ako postoje, u različite odlikovne razrede glavnoga dijela. Njom bi također trebalo utvrditi pravila za testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje te pravila za prihvaćanje uzgojno valjanih životinja za uzgoj kao i sadržaj zootehničkih certifikata.

(15)

Slično tome, cilj pravila o uzgojno valjanim hibridnim svinjama utvrđenih u ovoj Uredbi trebao bi biti omogućavanje pristupa trgovini na temelju dogovorenih načela koja se primjenjuju na priznavanje uzgojnih organizacija koje upravljaju različitim pasminama, linijama ili križancima svinja te odobravanje njihovih uzgojnih programa. Ovom Uredbom trebalo bi također utvrditi pravila kojima se uređuje registracija uzgojno valjanih hibridnih svinja u uzgojne registre. Njom bi također trebalo utvrditi pravila za testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje te pravila za prihvaćanje uzgojno valjanih hibridnih svinja za uzgoj kao i sadržaj zootehničkih certifikata.

(16)

Nije primjereno ovom Uredbom obuhvatiti pitanja povezana s kloniranjem.

(17)

S obzirom na to da ciljeve ove Uredbe, odnosno osiguranje usklađenog pristupa trgovini uzgojno valjanim životinjama i njihovim zametnim proizvodima te njihovom ulasku u Uniju kao i službenim kontrolama koje se moraju provoditi nad uzgojnim programima koje provode uzgojna društva i uzgojne organizacije ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog svog učinka, složenosti i prekograničnog i međunarodnog karaktera oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenom u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(18)

Kvaliteta usluga koje pružaju uzgojna društva i uzgojne organizacije i način na koji oni vrednuju i razvrstavaju uzgojno valjane životinje utječu na kvalitetu i točnost zootehničkih i genealoških informacija prikupljenih ili utvrđenih o tim životinjama i njihovoj vrijednosti na tržištu. U skladu s time trebalo bi utvrditi pravila za priznavanje uzgojnih društava i uzgojnih organizacija i odobravanje njihovih uzgojnih programa na temelju usklađenih kriterija Unije. Tim bi pravilima također trebalo obuhvatiti njihov nadzor od strane nadležnih tijela država članica kako bi se osiguralo da pravila koja uspostavljaju uzgojna društva i uzgojne organizacije ne dovode do razlika među uzgojnim programima, stvarajući time tehničke prepreke trgovini u Uniji.

(19)

U ovoj Uredbi trebalo bi predvidjeti postupke slične onima koji su utvrđeni u direktivama 88/661/EEZ, 89/361/EEZ, 90/427/EEZ, 91/174/EEZ, 94/28/EZ i 2009/157/EZ za uključivanje na popis priznatih uzgojnih društava i uzgojnih organizacija, uključujući ažuriranje, slanje i objavu tih popisa.

(20)

Uzgojni programi za uzgojno valjane životinje čistih pasmina provode se radi poboljšanja, na održiv način, proizvodnih i neproizvodnih osobina životinja neke pasmine ili radi očuvanja pasmine. Ti uzgojni programi trebali bi obuhvatiti dovoljno velik broj uzgojno valjanih životinja čistih pasmina koje drže uzgajivači koji uzgojem i selekcijom promiču i razvijaju željene osobine u tim životinjama ili jamče očuvanje pasmine, u skladu s ciljevima koje su zajednički prihvatili uzgajivači sudionici programa. Slično tome, uzgojni programi za uzgojno valjane hibridne svinje provode se u svrhu razvoja željenih osobina namjernim križanjem između različitih pasmina, linija ili križanaca svinja. Uzgojno valjane životinje (čistih pasmina ili hibridne) koje sudjeluju u uzgojnom programu upisuju se u matičnu knjigu ili upisnik, uključujući informacije o njihovim precima i, ovisno o uzgojnim ciljevima navedenima u uzgojnom programu, podvrgavaju se testiranju rasta i razvoja ili bilo kojoj drugoj procjeni koji dovode do bilježenja podataka o osobinama u vezi s ciljevima tog uzgojnog programa. Ako je tako utvrđeno u uzgojnom programu, genetsko vrednovanje provodi se kako bi se procijenila uzgojna vrijednost životinja koje se prema tome mogu rangirati. Na tim se uzgojnim vrijednostima i rezultatima testiranja rasta i razvoja kao i genealoškim informacijama temelje uzgoj i selekcija.

(21)

Pravo biti priznat kao uzgojno udruženje ili uzgojna organizacija koja ispunjava utvrđene kriterije trebalo bi biti temeljno načelo prava Unije o uzgoju životinja i unutarnjeg tržišta. Zaštitom gospodarske djelatnosti postojećeg uzgojnog udruženja ne bi trebalo opravdavati odbijanje priznanja novog uzgojnog udruženja za istu pasminu od strane nadležnog tijela ili kršenja načela kojima je uređeno unutarnje tržište. Isto vrijedi za odobrenje novog uzgojnog programa ili za odobrenje geografskog proširenja postojećeg uzgojnog programa koji se provodi na istoj pasmini ili na uzgojno valjanim životinjama iste pasmine koje se mogu odabrati iz uzgojne populacije uzgojnog udruženja koje već provodi uzgojni program na toj pasmini. Međutim, kada u državi članici jedno ili više priznatih uzgojnih društava već provode odobreni uzgojni program na određenoj pasmini, nadležno tijelo te države članice trebalo bi, u određenim specifičnim slučajevima, moći odbiti ili odobriti novi uzgojni program za istu pasminu, čak i ako taj uzgojni program ispunjava sve zahtjeve potrebne za odobrenje. Jedan od razloga za odbijanje mogao bi biti taj da bi odobrenje novog uzgojnog programa za istu pasminu ugrozilo očuvanje te pasmine ili genetske raznolikosti unutar te pasmine u toj državi članici. Očuvanje te pasmine moglo bi, posebice, biti ugroženo fragmentacijom uzgojne populacije što bi moglo dovesti do povećanja križanja u bliskom srodstvu, učestalije pojave zapaženih genetskih oštećenja, gubitka selekcijskog potencijala ili manje dostupnosti uzgojno valjanih životinja čistih pasmina ili njihovih zametnih proizvoda uzgajivačima. Drugi razlog za odbijanje mogao bi biti povezan s nedosljednostima u utvrđenim obilježjima pasmine ili u glavnim ciljevima tih uzgojnih programa. Doista, neovisno o cilju uzgojnog programa, odnosno očuvanju pasmine ili poboljšanju pasmine, nadležno tijelo trebalo bi moći odbiti odobrenje novog uzgojnog programa za istu pasminu ako bi razlike u glavnim ciljevima ta dva uzgojna programa ili u osnovnim osobinama obilježja pasmine koja su definirana tim uzgojnim programima mogle dovesti do gubitka učinkovitosti u pogledu genetskog napretka u ostvarenju tih ciljeva ili u dobivanju tih osobina ili bilo kojih povezanih osobina ili ako bi razmjena životinja među obje uzgojne populacije mogla dovesti do pretjerane selekcije ili pretjeranog uzgoja tih osnovnih osobina u početnoj uzgojnoj populaciji. Konačno, kada je riječ o ugroženim ili autohtonim pasminama koje nisu uobičajene na jednom području Unije ili više njih, nadležno tijelo trebalo bi također moći odbiti odobrenje novog uzgojnog programa za istu pasminu na temelju toga što bi taj novi uzgojni program ometao učinkovitu provedbu postojećeg uzgojnog programa, posebno zbog nepostojanja koordinacije ili razmjene genealoških i zootehničkih informacija što bi rezultiralo neuspjehom u ostvarivanju koristi od zajedničke evaluacije prikupljenih podataka o toj pasmini. U slučaju kada odbije odobriti uzgojni program, nadležno tijelo trebalo bi uvijek pružiti obrazloženo objašnjenje podnositeljima prijave te im osigurati pravo na žalbu protiv tog odbijanja.

(22)

Uzgajivači bi trebali imati pravo osmisliti i provesti uzgojni program za vlastite potrebe, a da nadležna tijela prethodno nisu odobrila taj uzgojni program. Međutim, svaka država članica ili njezina nadležna tijela trebala bi zadržati mogućnost reguliranja tih aktivnosti, a posebno čim takav uzgojni program dovede do poslovnih transakcija u pogledu uzgojno valjanih životinja ili njihovih zametnih proizvoda ili ugrozi već postojeći odobreni uzgojni program za tu istu pasminu.

(23)

Ako je cilj uzgojnog programa očuvanje pasmine, zahtjevi uzgojnog programa mogli bi se dopuniti mjerama očuvanja ex situ i in situ ili bilo kojim drugim alatima za praćenje statusa pasmine kojima bi se osiguralo dugoročno, održivo očuvanje te pasmine. Trebalo bi biti moguće te mjere utvrditi u uzgojnom programu.

(24)

Udruge uzgajivača, uzgojna društva, uključujući uzgojna društva koja su privatna poduzeća, ili javna tijela trebala bi biti priznata kao uzgojna udruženja samo ako u njihovim uzgojnim programima sudjeluju uzgajivači te ako tim uzgajivačima osiguravaju slobodan izbor u selekciji i uzgoju njihovih uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, pravo da se potomstvo koje je poteklo od tih životinja upiše u njihove matične knjige i mogućnost vlasništva nad tim životinjama.

(25)

Prije provedbe izmjena u odobrenim uzgojnim programima, uzgojno udruženje ili uzgojna organizacija trebala bi te promjene podnijeti nadležnom tijelu koje je priznalo to uzgojno udruženje ili uzgojnu organizaciju. Kako bi se izbjeglo nepotrebno administrativno opterećenje nadležnog tijela i uzgojnog udruženja ili uzgojne organizacije, uzgojno udruženje ili uzgojna organizacija trebala bi nadležnom tijelu priopćiti samo one promjene za koje je vjerojatno da će bitno utjecati na uzgojni program. Te bi promjene trebale posebno obuhvaćati proširenje geografskog područja, promjene cilja ili selekcijskih i uzgojnih ciljeva uzgojnog programa, promjene opisa obilježja pasmine ili delegiranje zadaća trećim stranama kao i velike promjene u sustavu za bilježenje rodoslovlja ili u metodama korištenima za testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje te sve ostale promjene koje bi nadležno tijelo smatralo bitnim izmjenama uzgojnog programa. Neovisno o obaveznom podnošenju bitnih promjena nadležnom tijelu, uzgojno udruženje ili uzgojna organizacija trebala bi na zahtjev nadležnog tijela predočiti tom tijelu ažuriranu verziju uzgojnog programa.

(26)

Ako postoji dokazana potreba za održavanjem ili promicanjem razvoja pasmine na određenom području ili u slučaju ugrožene pasmine, nadležno tijelo trebalo bi sâmo imati mogućnost privremeno provoditi uzgojni program za tu pasminu, pod uvjetom da za tu pasminu već nije stvarno uspostavljen uzgojni program. Međutim, nadležno tijelo koje provodi takav program više ne bi trebalo imati tu mogućnost ako se taj program može povjeriti subjektu koji ispunjava zahtjeve potrebne za pravilnu provedbu tog uzgojnog programa.

(27)

Zbog toga što očuvanje ugroženih pasmina zahtijeva osnivanje i priznavanje uzgojnih udruženja s ograničenim brojem uzgojno valjanih životinja koje sudjeluju u njihovim uzgojnim programima, veličina se uzgojne populacije općenito ne bi trebala smatrati ključnom pretpostavkom za priznavanje uzgojnih udruženja koja se bave ugroženim pasminama i odobravanje njihovih uzgojnih programa, a pogotovo s obzirom na to da se priznavanje provodi na nacionalnoj razini.

(28)

Posebna pravila, naročito ona o unaprjeđenju iz dodatnog dijela u glavni dio matične knjige i odstupanjima od testiranja rasta i razvoja i genetskog vrednovanja, trebalo bi utvrditi u ovoj Uredbi kako bi se u obzir uzeo poseban status ugroženih pasmina.

(29)

Unija je ugovorna stranka Konvencije o biološkoj raznolikosti koja je odobrena Odlukom Vijeća 93/626/EEZ (13) čiji su ciljevi posebice očuvanje biološke raznolikosti, održivo korištenje njezinih komponenti te poštena i pravična podjela dobiti koja proizlazi iz korištenja genetskih resursa. Tom se Konvencijom utvrđuje da ugovorne stranke imaju suverena prava nad svojim biološkim izvorima te da su odgovorne za očuvanje biološke raznolikosti i održivo korištenje svojim biološkim izvorima. Unija je također stranka Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti koji je odobren Odlukom Vijeća 2014/283/EU (14). Ovom Uredbom trebalo bi stoga uzeti u obzir, kada je to primjenjivo, Konvenciju o biološkoj raznolikosti kao i Protokol iz Nagoye, te bi se oni trebali primjenjivati ne dovodeći u pitanje Uredbu (EU) br. 511/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(30)

Uzgojna udruženja i uzgojne organizacije priznati u jednoj državi članici trebala bi imati mogućnost provedbe svojih odobrenih uzgojnih programa u jednoj ili više drugih država članica radi osiguranja najbolje moguće upotrebe uzgojno valjanih životinja visoke genetske vrijednosti unutar Unije. S tim ciljem, pojednostavljenim postupkom obavješćivanja trebalo bi osigurati da je nadležno tijelo u drugoj državi članici upoznato s namjerom provedbe prekograničnih aktivnosti. Međutim, sezonske selidbe uzgojno valjanih životinja unutar granica države članice ili one koje se odvijaju u nekoliko država članica ne bi obvezno trebale značiti proširenje geografskog područja.

(31)

Trebalo bi olakšati prekograničnu suradnju između uzgojnih udruženja i uzgojnih organizacija koje se žele u nju uključiti, istodobno osiguravajući slobodno poduzetništvo i uklanjanje prepreka slobodnom kretanju uzgojno valjanih životinja i njihovih zametnih proizvoda.

(32)

S obzirom na to da postoji mogućnost da nadležno tijelo mora odobriti nekoliko uzgojnih programa koje provodi jedno uzgojno udruženje ili uzgojna organizacija koje je to tijelo priznalo i s obzirom na to da postoji mogućnost da nadležno tijelo mora odobriti proširenje uzgojnih programa koje provodi uzgojno udruženje ili uzgojna organizacija priznata u drugoj državi članici na svoje državno područje, priznavanje uzgojnog udruženja ili uzgojne organizacije trebalo bi razdvojiti od odobrenja njegovih uzgojnih programa. Međutim, prilikom evaluacije prijave za priznavanje uzgojnog udruženja ili uzgojne organizacije, nadležnom tijelu trebalo bi također predati prijavu za odobrenje barem jednog uzgojnog programa.

(33)

Razni prigovori s kojima se Komisija morala suočiti tijekom prethodnih godina ukazuju na to da bi ova Uredba trebala pružiti jasna pravila kojima se uređuje odnos između uzgojnog udruženja koje utemeljuje matičnu knjigu kćer za određenu pasminu uzgojno valjanih kopitara čistih pasmina i uzgojnog udruženja koje tvrdi da je utemeljilo matičnu knjigu podrijetla te pasmine.

(34)

Potrebno je razjasniti odnos između uzgajivača i uzgojnih udruženja, a posebno kako bi se osiguralo njihovo pravo na sudjelovanje u uzgojnom programu unutar geografskog područja za koje je odobren i, ako se pruža mogućnost članstva, osigurati da ti uzgajivači imaju pravo postati članovi. Uzgojna udruženja trebala bi imati pravila za rješavanje sporova s uzgajivačima koji sudjeluju u njihovim uzgojnim programima te za osiguranje jednakog postupanja prema tim uzgajivačima. Također bi trebala utvrditi vlastita prava i obveze kao i prava i obveze uzgajivača koji sudjeluju u njihovim uzgojnim programima.

(35)

Uzgajivači čije se uzgojno valjane životinje sezonski sele unutar granica države članice ili područja koje se proteže preko nacionalnih granica trebali bi imati pravo nastaviti sudjelovati u uzgojnom programu dokle god je sjedište njihovog gospodarstva smješteno unutar geografskog područja tog uzgojnog programa.

(36)

Ovom bi Uredbom trebalo uzeti u obzir posebnu situaciju koja prevladava u sektoru uzgojno valjanih hibridnih svinja. Većina privatnih poduzeća u sektoru uzgojno valjanih hibridnih svinja imaju zatvorene sustave proizvodnje i upravljaju svojom vlastitim stokom za uzgoj. Stoga bi trebalo predvidjeti niz odstupanja za ta poduzeća posebno u pogledu sudjelovanja uzgajivača u uzgojnom programu i prava na registraciju uzgojno valjanih hibridnih svinja u uzgojne upisnike.

(37)

Definicijom „uzgojno valjane hibridne svinje” obuhvaćene su životinje sa svih razina u piramidi uzgoja i selekcije koje se koriste za optimizaciju križanja kombiniranjem određenih prednosti njihovih različitih genotipa i iskorištavanjem učinaka heteroze. Ovisno o razini u piramidi uzgoja i selekcije, „uzgojno valjana hibridna svinja” obuhvaća pasmine, linije ili križance. Stoga sve životinje nisu nužno „hibridi” u tradicionalnom smislu.

(38)

Iskustvo stečeno, posebno primjenom Direktive 90/427/EEZ te, u nešto manjoj mjeri, direktiva 89/361/EEZ i 2009/157/EZ, pokazuje da su potrebna preciznija pravila za djelotvorno rješavanje sporova između uzgajivača s jedne te uzgojnih udruženja s druge strane na temelju jasno utvrđenih poslovnika i opisanih prava i obveza uzgajivača. To se najbolje ostvaruje ako se sporovi rješavaju unutar pravnog sustava države članice u kojoj su nastali.

(39)

Uzgojna udruženja koja utemeljuju i vode matične knjige za uzgojno valjana goveda, svinje, ovce, koze i kopitare čistih pasmina kao i uzgojne organizacije, izuzev privatnih poduzeća koja posluju u zatvorenim sustavima proizvodnje, koja utemeljuju i vode uzgojne upisnike za uzgojno valjane hibridne svinje trebaju upisati uzgojno valjane životinje u svoje matične knjige ili ih registrirati u svoje uzgojne upisnike bez diskriminacije u pogledu države članice porijekla životinja ili njihovih vlasnika te bi trebala, kada je to predviđeno u uzgojnom programu, razvrstati te životinje prema njihovim odlikama.

(40)

Uzgojnim udruženjima trebalo bi također dopustiti da utemelje dodatne dijelove za bilježenje životinja koje ne zadovoljavaju kriterije postotka, ali za koje uzgojna udruženja smatraju da su u skladu s obilježjima pasmine utvrđenim u uzgojnom programu dotične pasmine, s ciljem naknadnog uzgoja tih životinja s uzgojno valjanim životinjama čistih pasmina koje pripadaju pasmini obuhvaćenoj uzgojnim programom kako bi se potomstvo unaprijedilo u glavni dio matične knjige. Posebna pravila za unaprjeđenje potomstva tih životinja u glavni dio matične knjige trebalo bi utvrditi na razini Unije.

(41)

Unaprjeđenje potomstva u glavni dio matičnih knjiga trebalo bi dopustiti samo po ženskoj liniji, osim u slučaju kopitara. Međutim, za ugroženu pasminu goveda, svinja, ovaca i koza i za otpornu pasminu ovaca za koju nema dovoljno muških jedinki životinja čistih pasmina za razmnožavanje, države članice trebale bi imati mogućnost ovlastiti uzgojna udruženja da primjenjuju manje stroga pravila za unaprjeđenje potomstva tih životinja zabilježenih u dodatnim dijelovima u glavni dio matične knjige kako bi se izbjeglo daljnje narušavanje genetske raznolikosti tih pasmina. Jednako je tako potrebno predvidjeti posebna pravila kako bi se omogućila obnova pasmina koje su izumrle ili se nalaze u ozbiljnoj opasnosti od izumiranja. Države članice koje se koriste takvim odstupanjima trebale bi pažljivo evaluirati rizični status tih uzgojnih populacija i osigurati sigurno upravljanje genetskim resursima.

(42)

Kada postoji potreba za stvaranjem nove pasmine udruživanjem obilježja životinja čistih pasmina iz različitih pasmina ili okupljanjem životinja s dovoljnim stupnjem fizičke sličnosti koje se već razmnožavaju s dovoljnom genetskom stabilnošću da bi se za njih smatralo da su evoluirale u novu pasminu, uzgojnim udruženjima trebalo bi pružiti mogućnost utemeljenja matičnih knjiga i provedbe uzgojnih programa s tim novim pasminama.

(43)

Ništa u ovoj Uredbi ne bi trebalo sprječavati da životinje zabilježene u dodatnom dijelu matične knjige za određenu pasminu potpadaju pod opseg obveza povezanih s poljoprivrednom, okolišnom i klimatskom mjerom iz članka 28. Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta u Vijeća (16) te da stoga budu prihvatljive za potporu nacionalnih ili regionalnih tijela u okviru njihovih programa ruralnog razvoja.

(44)

U slučaju uzgojno valjanih kopitara čistih pasmina, uzgojna društva trebala bi u okviru svojih uzgojnih programa moći utvrditi pravila kojima se zabranjuje ili ograničava upotreba određenih reproduktivnih tehnika i određenih uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, uključujući upotrebu njihovih zametnih proizvoda. Uzgojna društva trebala bi, na primjer, moći zahtijevati da potomstvo bude rezultat isključivo prirodnog parenja. Uzgojna društva koja se koriste tom zabranom ili ograničenjem trebala bi u svojim uzgojnim programima utvrditi ta pravila u skladu s pravilima koja je uspostavilo uzgojno udruženje koje vodi izvornu matičnu knjigu.

(45)

Uzgojno valjane životinje čistih pasmina upisane u matične knjige trebalo bi identificirati u skladu s Uredbom (EU) 2016/429 Europskog parlamenta i Vijeća (17).

(46)

U slučaju uzgojno valjanih kopitara čistih pasmina, Uredbom (EU) 2016/429 određuje se da nadležna tijela u području zdravlja životinja izdaju, za kopitare, jedinstveni doživotni identifikacijski dokument koji delegiranim aktima treba dodatno odrediti Komisija. Kako bi zootehnički certifikat u pogledu sadržaja i administrativnog postupka bio što usklađeniji s tim jedinstvenim doživotnim identifikacijskim dokumentom, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) u vezi s formatom i sadržajem jedinstvenog doživotnog identifikacijskog dokumenta za kopitare.

(47)

Prihvatljivost uzgojno valjanih kopitara čistih pasmina da se natječu na međunarodnoj razini uređena je međunarodnim privatnim sporazumima. S obzirom na međunarodnu dimenziju sektora kopitara, Komisija bi prilikom pripreme i izrade relevantnih delegiranih i provedbenih akata trebala u obzir uzeti te sporazume kako bi se za te uzgojno valjane kopitare čistih pasmina očuvala mogućnost natjecanja na međunarodnoj razini.

(48)

Prihvaćanje uzgojno valjanih životinja u svrhe uzgoja, a posebno za prirodni pripust ili potpomognutu oplodnju, trebalo bi urediti na razini Unije kako bi se izbjegle prepreke trgovini, a posebice kada su takve uzgojno valjane životinje bile podvrgnute testiranju rasta i razvoja ili genetskom vrednovanju koje je provedeno u skladu s pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi, a posebno u Prilogu III.

(49)

Podrazumijeva se da države članice niti njihova nadležna tijela ne bi trebala koristiti ovu Uredbu kako bi zabranili, ograničili ili ometali korištenje uzgojno valjanih životinja čistih pasmina ili njihovih zametnih proizvoda za proizvodnju životinja koje nisu namijenjene za upis ili registraciju kao uzgojno valjane životinje u matičnu knjigu ili uzgojni upisnik.

(50)

Dok su pravila za testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje utvrđena na razini Unije za uzgojno valjana goveda, svinje, ovce i koze koji se testiraju za određeni broj osobina, brojni zahtjevi za različite pasmine, iskorištavanja i selekcije uzgojno valjanih kopitara čistih pasmina do sada su sprječavali njihovo usklađivanje. Umjesto toga, pravila za testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje svake pasmine utvrđena su trenutačno glavnom matičnom knjigom pasmine.

(51)

Kako bi se uzeo u obzir tehnički napredak, znanstveni napredak ili potreba za očuvanjem dragocjenih genetskih resursa, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a radi izmjene Priloga III. ovoj Uredbi. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji, koje bi joj omogućile utvrđivanje jedinstvenih i detaljnijih pravila za testiranje rasta i razvoja te za genetsko vrednovanje uzgojno valjanih goveda, ovaca i koza životinja čistih pasmina.

(52)

Trebalo bi biti moguće da testiranje rasta i razvoja ili genetsko vrednovanje provodi treća strana koju imenuje uzgojno udruženje ili uzgojna organizacija ili javno tijelo, uključujući tijelo nadležno za izvršavanje te misije kao suverene zadaće. Tu treću stranu moglo bi ovlastiti i evaluirati nadležno tijelo u kontekstu odobravanja uzgojnog programa. Uzgojno udruženje ili uzgojna organizacija koja provjerava testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje povjerava vanjskim organizacijama trebala bi, osim ako relevantna država članica ili njezina nadležna tijela nisu odlučili drukčije, ostati odgovorna za osiguravanje usklađenosti sa zahtjevima koji se primjenjuju na te aktivnosti te bi u svom uzgojnom programu trebala navesti imenovanu treću stranu.

(53)

Ovisno, između ostalog, o vrstama ili o pasmini, moguće je da postoji potreba za usklađivanjem ili poboljšanjem metoda testiranja rasta i razvoja i genetskog vrednovanja uzgojno valjanih životinja čistih pasmina kojima se koriste uzgojna udruženja ili treće strane koje su ta udruženja imenovala. Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti koje bi joj omogućile da odredi referentne centre Europske unije. Kako bi se, kada je to potrebno, izmijenila zadaća tih referentnih centara, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Ti referentni centri Europske unije trebali bi ispunjavati uvjete za financijsku potporu Unije u skladu s Uredbom (EU) br. 652/2014 Europskog parlamenta i Vijeća (18). U slučaju uzgojno valjanih goveda čistih pasmina, te zadaće provodi „Interbull Centre”, stalni pododbor Međunarodnog odbora za kontrolu proizvodnosti životinja (ICAR), koji je referentni centar Europske unije određen Odlukom Vijeća 96/463/EZ (19).

(54)

Osim toga, radi pružanja potpore uzgojnim društvima koja upravljaju ugroženim pasminama, kada postoji dokazana potreba, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti koje bi joj omogućile da odredi referentne centre Europske unije zadužene za posebnu zadaću promicanja uspostave ili usklađivanja metoda kojima se koriste ta uzgojna društva. Kako bi se, kada je to potrebno, izmijenile zadaće tih referentnih centara, Komisiji bi također trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Prilikom određivanja tih centara i opisivanja njihovih zadaća, Komisija bi trebala na odgovarajući način uzeti u obzir aktivnosti Europske regionalne kontaktne točke za životinjske genetske resurse (ERFP) koja je osnovana u okviru Globalnog akcijskog plana Organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO)za životinjske genetske resurse u Europi. Metode koje ti centri uspostave ne bi trebale biti obvezujuće.

(55)

Uzgajivači koji sudjeluju u uzgojnim programima trebali bi imati pravo na zootehničke certifikate za svoje uzgojno valjane životinje obuhvaćene tim uzgojnim programom i za zametne proizvode tih životinja. Zootehnički certifikati trebali bi pratiti uzgojno valjane životinje ili njihove zametne proizvode kada se one prodaju ili ulaze u Uniju kako bi se te životinje ili potomstvo dobiveno tim zametnim proizvodima upisalo ili registriralo u druge matične knjige ili uzgojne upisnike. Zootehničkim certifikatima trebalo bi informirati uzgajivača o genetskoj kvaliteti i rodoslovlju stečene životinje. Takvi bi se certifikati trebali izdavati, kada je to potrebno, primjerice, kako bi pratili uzgojno valjane životinje u svrhu izlaganja ili prilikom njihovog smještaja u testne stanice ili u centre za umjetno osjemenjivanje.

(56)

Trebalo bi se podrazumijevati da se ovom Uredbom državama članicama niti nadležnim tijelima ne zabranjuje zahtijevati da, prilikom trgovine sjemenom uzgojno valjanih goveda, svinja, ovca, koza ili kopitara čistih pasmina namijenjenim za umjetno osjemenjivanje s ciljem proizvodnje životinja koje neće postati uzgojno valjane životinje čistih pasmina, ono bude popraćeno informacijama o kvaliteti i rodoslovlju te životinje. Općenito govoreći, očekuje se da bi se konkurentnost Unijinog sektora uzgoja životinja mogla poboljšati ako se i subjektima koji razmnožavaju životinje, a nemaju namjeru njihovo potomstvo upisati u matičnu knjigu omogući pristup zametnim proizvodima uzgojno valjanih životinja, a posebno njihovom sjemenu, te povezanim informacijama o zootehničkim certifikatima.

(57)

Ulazak u Uniju i izvoz u treće zemlje uzgojno valjanih životinja i njihovih zametnih proizvoda važan je za poljoprivredu Unije. Ulazak u Uniju uzgojno valjanih životinja i njihovih zametnih proizvoda trebao bi se stoga provoditi pod uvjetima koji su vrlo slični pravilima koja se primjenjuju na trgovinu u Uniji. Međutim, uzgojno valjane životinje i njihovi zametni proizvodi trebali bi imati pravo na upis u glavni dio matične knjige ili uzgojnog upisnika u Uniji samo ako se razinom kontrola koje se provode u trećoj zemlji izvoznici osigurava ista pouzdanost u pogledu pojedinosti o rodoslovlju i rezultata testiranja rasta i razvoja i genetskog vrednovanja kao u Uniji i ako su tijela koja se bave uzgojem, koja pružaju te pojedinosti i rezultate, uključena na popis koji vodi Komisija. Uz to, tijela koja se bave uzgojem u trećim zemljama, trebala bi, prema načelu reciprociteta, prihvaćati uzgojno valjane životinje i njihove zametne proizvode od odgovarajućeg uzgojnog udruženja ili odgovarajuće uzgojne organizacije koji su priznati u Uniji.

(58)

Uredbom Vijeća (EEZ) br. 2658/87 (20) predviđeno je da Komisija treba uspostaviti nomenklaturu robe, tj. „Kombiniranu nomenklaturu” ili skraćeno „KN”, koja u isto vrijeme ispunjava zahtjeve Zajedničke carinske tarife, vanjsko-trgovinske statistike Zajednice i drugih politika Unije o uvozu ili izvozu robe. U Prilogu I. toj Uredbi popisani su KN podbrojevi za uzgojno valjana goveda, svinje, ovce, koze i kopitare čistih pasmina i govedsko sjeme te je navedeno da su oni izuzeti od konvencionalnih stopa carine. U tom bi slučaju životinje i njihovi zametni proizvodi trebali biti popraćeni odgovarajućim zootehničkim certifikatima kao dokazom njihovog razvrstavanja kao uzgojno valjanih životinja čistih pasmina ili njihovih zametnih proizvoda. Uzgojno valjane životinje čistih pasmina trebale bi biti popraćene dokumentom u kojem je naznačeno da će biti upisane u matičnu knjigu koju vodi uzgojno udruženje ili registrirane u uzgojni upisnik koji vodi uzgojna organizacija.

(59)

Prilikom ulaska u Uniju uzgojno valjane životinje i njihovi zametni proizvodi podvrgavaju se veterinarskim pregledima u skladu s direktivama Vijeća 91/496/EEZ (21) i 97/78/EZ (22). Uzgojno valjane životinje čistih pasmina trebalo bi ih podvrgnuti i potrebnim pregledima radi primjene izuzeća od konvencionalne stope carine za uzgojno valjane životinje čistih pasmina.

(60)

Nužno je utvrditi pravila o službenim kontrolama koje se provode radi provjere usklađenosti s pravilima predviđenima u ovoj Uredbi i o drugim službenim aktivnostima koje nadležna tijela provode u skladu s ovom Uredbom, koje su prilagođene sektoru uzgoja životinja. Nadležna tijela trebala bi imati mogućnost provoditi službene kontrole nad svim subjektima koji podliježu ovoj Uredbi, a posebno nad uzgojnim udruženjima, uzgojnim organizacijama, trećim stranama koje provode testiranje rasta i razvoja ili genetsko vrednovanje i nad uzgajivačima te, ako izdaju zootehničke certifikate, nad centrima za prikupljanje i pohranu sjemena, centrima za pohranu zametka i timovima za prikupljanje ili proizvodnju zametka.

(61)

Nadležna tijela trebala bi provoditi službene kontrole radi provjere usklađenosti s pravilima navedenima u ovoj Uredbi te zahtjevima utvrđenima u odobrenom uzgojnom programu. Te kontrole mogle bi uključivati inspekciju opreme korištene za testiranje rasta i razvoja ili provjeru postupaka uspostavljenih radi bilježenja zootehničkih i genealoških podataka ili ispitivanje dokumenata ili sustava korištenih za pohranu i obradu takvih podataka prikupljenih o uzgojno valjanim životinjama. Tim ispitivanjem mogli bi se u obzir uzeti provjere kvalitete ili kontrolni sustavi za osiguravanje točnosti zabilježenih podataka, poput provjere loze koja se provodi u svrhu provjere rodoslovlja životinje. Nadležna tijela mogla bi provoditi službene kontrole prostorija i ureda te opreme uzgajivača, uzgojnih udruženja ili uzgojnih organizacija kao i uzgojno valjanih životinja ili zametnih proizvoda prikupljenih od tih uzgojno valjanih životinja obuhvaćenih uzgojnim programom.

(62)

Kada se u ovoj Uredbi upućuje na „druge službene aktivnosti”, to bi trebalo tumačiti tako da obuhvaća priznavanje uzgojnih društava i uzgojnih organizacija, odobravanje uzgojnih programa ili pružanje pomoći drugim državama članicama i trećim zemljama.

(63)

Za djelotvornu primjenu pravila Unije o uzgojno valjanim životinjama i njihovim zametnim proizvodima utvrđenih u ovoj Uredbi potrebno je da nadležna tijela država članica međusobno surađuju i pružaju upravnu pomoć kad god je to potrebno. U skladu s time trebalo bi u ovoj Uredbi utvrditi opća pravila o upravnoj pomoći i suradnji, slična onima koja su trenutačno navedena u glavi IV. Uredbe (EZ) br. 882/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (23), uz potrebne prilagodbe.

(64)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji za donošenje, kada postoje dokazi o tome da u trećoj zemlji postoji raširena ozbiljna neusklađenost s pravom Unije o uzgoju životinja, posebnih mjera kako bi se ograničio utjecaj takve neusklađenosti.

(65)

Nadležna tijela država članica trebala bi također imati sve potrebne ovlasti za izvršavanje zootehničkih i genealoških pravila o uzgojno valjanim životinjama utvrđenih u ovoj Uredbi, uključujući suspenziju odobrenja uzgojnih programa ili oduzimanje priznanja uzgojnom udruženju ili uzgojnoj organizaciji u slučaju neusklađenosti s pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi.

(66)

Komisija bi, prema potrebi, trebala provoditi kontrole u državama članicama, između ostalog s obzirom na rezultate službenih kontrola koje provode države članice kako bi osigurala primjenu pravila utvrđenih u ovoj Uredbi u svim državama članicama.

(67)

Komisija bi, prema potrebi, trebala provoditi kontrole u trećim zemljama radi izrade popisa tijela koja se bave uzgojem iz trećih zemalja iz kojih bi trebao biti dopušten ulazak u Uniju uzgojno valjanih životinja i njihovih sjemena, jajnih stanica i embrija, radi definiranja uvjeta njihova ulaska u Uniju te radi dobivanja zootehničkih i genealoških informacija povezanih s funkcioniranjem sporazumâ o istovrijednosti. Komisija bi također trebala provoditi kontrole u trećim zemljama kada to iziskuje bilo koji učestali ili novi problem u vezi s uzgojno valjanim životinjama ili njihovim zametnim proizvodima.

(68)

Provjera usklađenosti s pravilima predviđenima u ovoj Uredbi putem službenih kontrola od temeljne je važnosti za osiguravanje učinkovitog ostvarivanja ciljeva ove Uredbe diljem Unije. Nedostaci u kontrolnom sustavu neke države članice u određenim slučajevima mogu znatno omesti ostvarivanje tih ciljeva i dovesti do situacija raširene ozbiljne neusklađenosti s tim pravilima. Komisija bi stoga trebala moći reagirati na ozbiljne nedostatke u kontrolnom sustavu neke države članice donošenjem mjera koje se primjenjuju dok dotična država članica ne poduzme potrebno djelovanje s ciljem ispravljanja poremećaja. Takve mjere uključuju zabranu ili izvršavanje posebnih uvjeta za trgovinu uzgojno valjanim životinjama ili njihovim zametnim proizvodima ili sve ostale mjere koje Komisija smatra primjerenima za rješavanje tog raširenog kršenja.

(69)

Budući da direktive 88/661/EEZ, 89/361/EEZ, 90/427/EEZ, 94/28/EZ i 2009/157/EZ treba staviti izvan snage i zamijeniti ovom Uredbom, također je potrebno staviti izvan snage akte Komisije koji su doneseni na temelju tih direktiva te ih, kada je to potrebno, zamijeniti bilo delegiranim aktima ili provedbenim aktima donesenima na temelju odgovarajućih ovlasti dodijeljenih u ovoj Uredbi. U skladu s time te akte Komisije trebalo bi staviti izvan snage te, kada je to potrebno, zamijeniti.

(70)

Kako bi se osigurala pravilna primjena ove Uredbe i kako bi je se dopunilo ili kako bi se izmijenili njezini Prilozi, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u odnosu na utvrđivanje zahtjevâ za testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje, zadaće referentnih centara Europske unije i zahtjeve u vezi s njima te sadržaj i format zootehničkih certifikata.

(71)

Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, posebno je važno da Komisija tijekom svog pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući ona na razini stručnjaka te da se ta savjetovanja provode u skladu s načelima utvrđenima u Međuinstitucijskom sporazumu o boljoj izradi zakonodavstva od 13. travnja 2016. (24). Osobito, s ciljem osiguravanja ravnopravnog sudjelovanja u pripremi delegiranih akata, Europski parlament i Vijeće primaju sve dokumente istodobno kada i stručnjaci iz država članica te njihovi stručnjaci sustavno imaju pristup sastancima stručnih skupina Komisije koji se odnose na pripremu delegiranih akata.

(72)

Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu odredaba ove Uredbe koje se odnose na modele obrazaca za informacije koje države članice trebaju staviti na raspolaganje javnosti na popisu priznatih uzgojnih udruženja i uzgojnih organizacija, metoda provjere identiteta uzgojno valjanih životinja čistih pasmina, testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje, određivanje referentnih centara Europske unije, modele obrazaca za jedinstveni doživotni identifikacijski dokument za kopitare, modele zootehničkih certifikata koji prate uzgojno valjane životinje i njihove zametne proizvode, priznavanje istovrijednosti mjera koje se primjenjuju u trećim zemljama, ozbiljne poremećaje u kontrolnom sustavu neke države članice i uspostavu posebnih mjera u pogledu ulaska u Uniju uzgojno valjanih životinja i njihovih zametnih proizvoda, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (25). Ako Stalni odbor za zootehniku ne dostavi mišljenje, Komisija ne bi trebala donijeti provedbeni akt.

(73)

Pravila utvrđena u direktivama 87/328/EEZ, 88/661/EEZ, 89/361/EEZ, 90/118/EEZ, 90/119/EEZ, 90/427/EEZ, 91/174/EEZ, 94/28/EZ i 2009/157/EZ i Odluci Vijeća 96/463/EZ treba zamijeniti pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi i u delegiranim te provedbenim aktima Komisije donesenima na temelju ovlasti dodijeljenih u ovoj Uredbi. U skladu s time, navedene bi pravne akte trebalo stoga staviti izvan snage.

(74)

Sljedeće odluke Komisije u vezi s kriterijima specifičnima za pojedinu vrstu za odobravanje ili priznavanje uzgojnih udruženja i uzgojnih organizacija, upis uzgojno valjanih životinja u matične knjige, prihvaćanje za uzgoj i umjetno osjemenjivanje, testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje donesene su na temelju direktiva 88/661/EEZ, 89/361/EEZ, 90/427/EEZ, 94/28/EZ i 2009/157/EZ: odluka Komisije 84/247/EEZ (26), 84/419/EEZ (27), 89/501/EEZ (28), 89/502/EEZ (29), 89/504/EEZ (30), 89/505/EEZ (31), 89/507/EEZ (32), 90/254/EEZ (33), 90/255/EEZ (34), 90/256/EEZ (35), 90/257/EEZ (36), 92/353/EEZ (37), 96/78/EZ (38) i 2006/427/EZ (39). Ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti pravila koja zamjenjuju pravila utvrđena u navedenim odlukama Komisije.

(75)

Pravila slična onima utvrđenima u Odluci Komisije 92/354/EEZ (40) trebalo bi utvrditi u ovoj Uredbi.

(76)

Sljedeći pravni akti Komisije doneseni su na temelju direktiva 88/661/EEZ, 89/361/EEZ, 90/427/EEZ, 94/28/EZ i 2009/157/EZ: odluka Komisije 89/503/EEZ (41), 89/506/EEZ (42), 90/258/EEZ (43), 96/79/EZ (44), 96/509/EZ (45), 96/510/EZ (46) i 2005/379/EZ (47) te Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/262 (48). Ovom Uredbom trebalo bi predvidjeti pravila koja zamjenjuju pravila utvrđena u navedenim pravnim aktima Komisije.

(77)

Radi osiguranja pravne jasnoće i izbjegavanja dupliciranja, pravne akte Komisije iz uvodnih izjava 74., 75. i 76. trebalo bi staviti izvan snage od dana početka primjene ove Uredbe. Osim toga, Komisija bi najmanje 18 mjeseci prije dana početka primjene ove Uredbe trebala donijeti provedbene akte kojima se utvrđuju modeli obrazaca za pružanje informacija koje treba uključiti na popis priznatih uzgojnih udruženja i uzgojnih organizacija koje države članice moraju objaviti kao i modeli obrazaca za zootehničke certifikate za uzgojno valjane životinje i njihove zametne proizvode. Ti bi provedbeni akti trebali biti primjenjivi do dana početka primjene ove Uredbe.

(78)

Radi osiguranja neometanog prijelaza u poslovanju za organizacije uzgajivača, uzgojna društva, udruge uzgajivača, privatna poduzeća ili druge organizacije ili udruge koji su odobreni ili priznati uz vremensko ograničenje ili bez njega u okviru akata stavljenih izvan snage ovom Uredbom te za uzgojne programe koje ti subjekti provode, ti bi se subjekti i njihovi uzgojni programi trebali smatrati priznatima ili odobrenima u skladu s ovom Uredbom. U skladu s time, ti subjekti ne bi trebali podlijegati postupcima za priznavanje, odobravanje i obavješćivanje drugih država članica o proširenju geografskog područja koji su utvrđeni u ovoj Uredbi, iako bi se ostale odredbe ove Uredbe trebale na njih primjenjivati. Države članice trebale bi osigurati sukladnost tih subjekata sa svim pravilima predviđenima u ovoj Uredbi, poglavito podvrgavajući ih provedbi službenih kontrola koje se temelje na riziku. U slučaju neusklađenosti, nadležna tijela trebala bi osigurati da ti subjekti poduzmu potrebne mjere za ispravljanje te neusklađenosti i, prema potrebi, suspendirati ili povući svoje priznanje tih subjekata ili odobrenje njihovih uzgojnih programa.

(79)

Komisija je nedavno donijela prijedlog nove Uredbe o službenim kontrolama i drugim službenim aktivnostima. Svrha te nove Uredbe je stavljanje izvan snage Uredbe (EZ) br. 882/2004, Direktive Vijeća 89/608/EEZ (49), Direktive Vijeća 90/425/EEZ (50) i direktiva 91/496/EEZ i 97/78/EZ. Također joj je svrha obuhvatiti, uz neophodne prilagodbe, određena pravila utvrđena u Uredbi (EZ) br. 882/2004 i u navedenim direktivama. Međutim, uzgoj životinja ne namjerava se uključiti u područje primjene te nove Uredbe. Radi pravne jasnoće i sigurnosti te do stavljanja izvan snage direktiva 89/608/EEZ, 90/425/EEZ, 91/496/EEZ i 97/78/EZ tom novom Uredbom, potrebno je izbrisati upućivanja na „zootehničko” u direktivama 89/608/EEZ i 90/425/EEZ, dok u direktivama 91/496/EEZ i 97/78/EZ takva izmjena nije potrebna. Direktive 89/608/EEZ i 90/425/EEZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(80)

Do dana početka primjene članka 110. Uredbe (EU) 2016/429, uzgojna društva koja provode odobrene uzgojne programe na uzgojno valjanim kopitarima čistih pasmina trebala bi moći nastaviti izdavati identifikacijske dokumente za te uzgojno valjane životinje čistih pasmina u skladu s člankom 8. stavkom 1. Direktive 90/427/EEZ.

(81)

Ova bi se Uredba trebala početi primjenjivati prvog dana dvadeset i osmog mjeseca od datuma njezina stupanja na snagu,

(a)

zootehnička i genealoška pravila za trgovinu uzgojno valjanim životinjama i njihovim zametnim proizvodima te za njihov ulazak u Uniju;

(b)

pravila za priznavanje uzgojnih udruženja i uzgojnih organizacija te za odobravanje njihovih uzgojnih programa;

(c)

prava i obveze uzgajivača, uzgojnih udruženja i uzgojnih organizacija;

(d)

pravila za upis uzgojno valjanih životinja u matične knjige i uzgojne upisnike i za prihvaćanje uzgojno valjanih životinja i njihovih zametnih proizvoda za uzgoj;

(e)

pravila za testiranje rasta i razvoja i genetsko vrednovanje uzgojno valjanih životinja;

(f)

pravila za izdavanje zootehničkih certifikata za uzgojno valjane životinje i njihove zametne proizvode;

(g)

pravila za provedbu službenih kontrola, a posebno kontrola uzgojnih udruženja i uzgojnih organizacija te pravila za provedbu drugih službenih aktivnosti;

(h)

pravila za upravnu pomoć i suradnju te pravila za izvršavanje od strane država članica;

(i)

pravila za provedbu kontrola od strane Komisije u državama članicama i trećim zemljama.

1.

„životinja” znači domaća životinja:

2.

„pasmina” znači populacija životinja koje su dovoljno ujednačene da bi se mogle smatrati različitima od drugih životinja iste vrste od strane jedne ili više skupina uzgajivača koji su pristali upisati te životinje u svoje matične knjige s detaljima o njihovim poznatim precima radi reproduciranja njihovih naslijeđenih obilježja, razmnožavanjem, razmjenom i selekcijom u okviru uzgojnog programa;

3.

„uzgojno valjana životinja” znači uzgojno valjana životinja čiste pasmine ili uzgojno valjana hibridna svinja;

4.

„zametni proizvodi” znači sjeme, jajne stanice i zametci prikupljeni ili proizvedeni od uzgojno valjanih životinja u svrhu potpomognute reprodukcije;

5.

„uzgojno udruženje” znači bilo koja udruga uzgajivača, uzgojno društvo ili javno tijelo osim nadležnih tijela, koje je priznalo nadležno tijelo države članice u skladu s člankom 4. stavkom 3. u svrhu provedbe uzgojnih programa na uzgojno valjanim životinjama čistih pasmina upisanima u matičnu(-e) knjigu(-e) koje ono vodi ili utemeljuje;

6.

„uzgojna organizacija” znači bilo koja udruga uzgajivača, uzgojno društvo ili privatno poduzeće koje posluje u zatvorenom sustavu proizvodnje ili javno tijelo osim nadležnih tijela, koje je priznalo nadležno tijelo države članice u skladu s člankom 4. stavkom 3. u svrhu provedbe uzgojnih programa na uzgojno valjanim hibridnim svinjama registriranima u uzgojni(-e) upisnik(e) koje ona vodi ili utemeljuje;

7.

„tijelo koje se bavi uzgojem” znači bilo koja udruga uzgajivača, uzgojno društvo, privatno poduzeće, organizacija za uzgoj uzgojno valjanih životinja ili službeno tijelo u trećoj zemlji koje je, u pogledu uzgojno valjanih goveda, svinja, ovaca, koza ili kopitara čistih pasmina ili uzgojno valjanih hibridnih svinja, prihvaćeno od strane te treće zemlje u vezi s ulaskom u Uniju uzgojno valjanih životinja za uzgoj;

8.

„nadležna tijela” znači tijela države članice koja su na temelju ove Uredbe odgovorna za:

9.

„uzgojno valjana životinja čiste pasmine” znači životinja koja je upisana ili registrirana i prihvatljiva za upis u glavni dio matične knjige;

10.

„uzgojno valjana hibridna svinja” znači životinja vrste svinja koja je registrirana u uzgojni upisnik, a koja je proizvedena namjernim križanjem ili se koristi za namjerno križanje:

11.

„linija” znači genetski stabilna i ujednačena potpopulacija uzgojno valjanih životinja čistih pasmina pojedine pasmine;

12.

„matična knjiga” znači:

13.

„glavni dio” znači dio matične knjige u koji su uzgojno valjane životinje upisane ili registrirane i prihvatljive za upis, s detaljima o njihovim precima i, kada je to primjenjivo, njihovim odlikama;

14.

„razred” znači vodoravna podjela glavnog dijela u polja u koja se upisuju uzgojno valjane životinje čistih pasmina prema njihovim odlikama;

15.

„odlika” znači mjerljivo naslijeđeno obilježje ili genetska posebnost uzgojno valjane životinje;

16.

„uzgojna vrijednost” znači procjena očekivanog učinka genotipa uzgojno valjane životinje na određeno obilježje njezina potomstva;

17.

„uzgojni upisnik” znači:

18.

„službena kontrola” znači bilo koja vrsta kontrole koju nadležna tijela provode kako bi provjerila usklađenost s pravilima utvrđenima u ovoj Uredbi;

19.

„druge službene aktivnosti” znači bilo koja aktivnost osim službene kontrole, koju provode nadležna tijela u skladu s ovom Uredbom kako bi osigurala primjenu pravila utvrđenih u ovoj Uredbi;

20.

„zootehnički certifikat” znači uzgojni certifikati, atesti ili komercijalna dokumentacija koja je u papirnatom ili elektroničkom obliku izdana za uzgojno valjane životinje i njihove zametne proizvode i koja pruža informacije o rodoslovlju, identifikaciji i, kada je to dostupno, o rezultatima testiranja rasta i razvoja ili genetskog vrednovanja;

21.

„ulaženje u Uniju” ili „ulazak u Uniju” znači unošenje uzgojno valjanih životinja i njihovih zametnih proizvoda na neko od državnih područja navedenih u Prilogu VI. s mjesta koje se nalazi izvan tih državnih područja, osim tranzita;

22.

„trgovina” znači kupnja, prodaja, razmjena ili drugi način stjecanja ili puštanja životinja ili njihovih zametnih proizvoda u Uniju, uključujući unutar države članice;

23.

„subjekt” znači bilo koja fizička ili pravna osoba na koju se primjenjuju pravila predviđena u ovoj Uredbi kao što su uzgojna udruženja, uzgojne organizacije, treće strane koje su imenovala uzgojna udruženja ili uzgojne organizacije u skladu s člankom 27. stavkom 1. točkom (b), centri za prikupljanje i pohranu sjemena, centri za pohranu zametaka, timovi za prikupljanje ili proizvodnju zametaka i uzgajivači;

24.

„ugrožena pasmina” znači lokalna pasmina koju je kao ugroženu priznala država članica i koja je genetski prilagođena jednom ili više tradicionalnih sustava proizvodnje ili jednom ili više okoliša u toj državi članici i čiji je ugroženi status znanstveno utvrdilo tijelo koje raspolaže potrebnim vještinama i znanjem u području ugroženih pasmina;

25.

„privatno poduzeće koje posluje u zatvorenom sustavu proizvodnje” znači privatno poduzeće koje ima uzgojni program u kojem, ili ne sudjeluje nijedan uzgajivač, ili u kojem sudjeluje ograničen broj uzgajivača koji su obvezani od tog privatnog poduzeća nabavljati uzgojno valjane hibridne svinje ili ga opskrbljivati uzgojno valjanim hibridnim svinjama;

26.

„uzgojni program” znači skup sustavnih djelovanja, uključujući bilježenje, selekciju, uzgoj i razmjenu uzgojno valjanih životinja i njihovih zametnih proizvoda koje je osmišljeno i provodi se radi očuvanja ili poboljšanja željenih fenotipskih i/ili genotipskih obilježja u ciljnoj uzgojnoj populaciji.

(a)

ima središnji ured na državnom području države članice na kojem se nalazi nadležno tijelo;

(b)

u svojoj je prijavi dokazao da udovoljava zahtjevima navedenima u Prilogu I. dijelu 1. za svoje uzgojne programe u pogledu kojih namjerava podnijeti prijavu za odobrenje u skladu s člankom 8. stavkom 3. i, kada je to primjenjivo, člankom 12.;

(c)

njegova prijava sadržava, za svaki od tih planiranih uzgojnih programa, nacrt uzgojnog programa koji mora obuhvaćati informacije navedene u Prilogu I. dijelu 2., a u slučaju uzgojno valjanih kopitara čistih pasmina i informacije navedene u Prilogu I. dijelu 3.;

(d)

pri podnošenju prijave iz stavka 1. ovog članka, podnosi prijavu za odobrenje najmanje jednog od tih planiranih uzgojnih programa, u skladu s člankom 8. stavkom 2.

(a)

naziv, podatke za kontakt i, ako postoje, internetske stranice uzgojnog udruženja ili uzgojne organizacije;

(b)

za svako uzgojno udruženje ili uzgojnu organizaciju s tog popisa:

(a)

imaju jedan ili više od sljedećih ciljeva:

(b)

detaljno opisuju selekcijske i uzgojne ciljeve;

(c)

ispunjavaju zahtjeve navedene u Prilogu I. dijelu 2. i uz to, u slučaju uzgojno valjanih kopitara čistih pasmina, navedene u Prilogu I. dijelu 3.

(a)

uzgojna udruženja i uzgojne organizacije ostaju odgovorne prema nadležnim tijelima za osiguranje ispunjavanja zahtjeva predviđenih u Prilogu I. dijelovima 2. i 3.;

(b)

nema sukoba interesa između te treće strane i gospodarskih aktivnosti uzgajivača koji sudjeluju u uzgojnom programu;

(c)

treća strana ispunjava sve zahtjeve potrebne za provedbu tih aktivnosti;

(d)

ta uzgojna udruženja i te uzgojne organizacije odredili su u svojim prijavama iz stavka 2. aktivnosti koje namjeravaju prepustiti trećim stranama te naziv i podatke za kontakt tih trećih strana

(a)

osnovnih osobina obilježja pasmine ili glavnih ciljeva tog uzgojnog programa; ili

(b)

očuvanja te pasmine ili genetske raznolikosti unutar te pasmine; ili

(c)

učinkovite provedbe uzgojnog programa ako je cilj tog uzgojnog programa očuvanje te pasmine:

(a)

broj uzgojnih programa već odobrenih za tu pasminu u dotičnoj državi članici;

(b)

veličinu uzgojne populacije obuhvaćene tim uzgojnim programima;

(c)

mogućnost genetskog unosa iz uzgojnih programa koje provode druga uzgojna udruženja za istu pasminu u drugim državama članicama ili tijela koja se bave uzgojem u trećim zemljama.

(a)

obavješćuje nadležno tijelo te druge države članice najkasnije 90 dana prije planiranog datuma početka uzgojnog programa u toj drugoj državi članici i, na zahtjev obaviještenog tijela, stavlja na raspolaganje prijevod te obavijesti na jedan od službenih jezika te druge države članice;

(b)

na zahtjev obaviještenog tijela, najmanje 60 dana prije planiranog datuma početka uzgojnog programa u toj drugoj državi članici dostavlja presliku uzgojnog programa kako je odobren u skladu s člankom 8. stavkom 3. uz koju prilaže, ako ga je to tijelo zatražilo, prijevod na jedan od službenih jezika te druge države članice koji stavlja na raspolaganje uzgojno udruženje ili uzgojna organizacija koji podnose prijavu.

(a)

ako se odobreni uzgojni program već provodi u toj drugoj državi članici na uzgojno valjanim životinjama čistih pasmina te iste pasmine; i

(b)

ako bi odobrenje novog uzgojnog programa ugrozilo uzgojni program koji provodi drugo uzgojno udruženje za tu istu pasminu i koji je već odobren u toj drugoj državi članici u pogledu barem jednog od sljedećeg: