1.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 144/1

(1)

Euromediteranski sporazum o uspostavi pridruživanja između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane (1) („Sporazum”), potpisan je u Luxembourgu 17. lipnja 2002. i stupio je na snagu 1. travnja 2006.

(2)

Republika Hrvatska postala je državom članicom Europske unije 1. srpnja 2013.

(3)

Prema uvjetima iz članka 6. stavka 2. Akta o pristupanju Republike Hrvatske, pristupanje Republike Hrvatske Sporazumu dogovara se sklapanjem protokola uz Sporazum između Vijeća, koje djeluje u ime Unije i odlučuje jednoglasno u ime država članica, i Libanonske Republike.

(4)

Vijeće je 14. rujna 2012. ovlastilo Komisiju da otvori pregovore s Libanonskom Republikom. Pregovori su uspješno zaključeni parafiranjem Protokola priloženog ovoj Odluci.

(5)

Člankom 7. Protokola predviđa se privremena primjena Protokola prije njegova stupanja na snagu.

(6)

Protokol bi trebalo potpisati, podložno njegovu kasnijem sklapanju, i primjenjivati na privremenoj osnovi,

1.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 144/3

(1)

Euromediteranski sporazum o uspostavi pridruživanja između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Libanonske Republike, s druge strane („Sporazum”), potpisan je u Luxembourgu 17. lipnja 2002. i stupio je na snagu 1. travnja 2006.

(2)

Ugovor o pristupanju Republike Hrvatske Europskoj uniji potpisan je u Bruxellesu 9. prosinca 2011. i stupio je na snagu 1. srpnja 2013.

(3)

U skladu s člankom 6. stavkom 2. Akta o pristupanju Republike Hrvatske, njezino pristupanje Sporazumu treba dogovoriti sklapanjem protokola uz Sporazum.

(4)

Održana su savjetovanja u skladu s člankom 22. stavkom 2. Sporazuma kako bi se osiguralo da su u obzir uzeti zajednički interesi Europske unije i Libanona,

1.

U članku 18. stavku 4. dodaje se sljedeći izraz: „Izdano naknadno”.

2.

Prilog V. zamjenjuje se sljedećim:

1.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 144/11

(1)

U kontekstu sanacije presudno je da sanacijskim tijelima budu na raspolaganju dostatne smjernice kako bi se osigurala ispravna i dosljedna primjena bail-in instrumenta u cijeloj Uniji. Osnovno je načelo ono prema kojem se bail-in instrument može primijeniti na sve obveze osim onih koje su izrijekom isključene na temelju članka 44. stavka 2. Direktive 2014/59/EU. Stoga se ni za jednu obvezu ne bi smjelo pretpostavljati da je uvijek isključena iz bail-ina osim ako je uvrštena na popis obveza koje se izrijekom isključuju na temelju te odredbe. Sanacijsko tijelo bi već u fazi planiranja sanacije i procjene mogućnosti sanacije trebalo nastojati da se isključenja iz bail-ina zadrže na najmanjoj mogućoj razini radi poštovanja načela da troškove sanacije apsorbiraju dioničari i vjerovnik.

(2)

Glavno načelo koje se primjenjuje na sanaciju jest načelo prema kojemu bi dioničari i vjerovnici trebali apsorbirati gubitke u sanaciji u skladu s redoslijedom prvenstva njihovih potraživanja u redovnom postupku u slučaju insolventnosti. Nadalje, prema vjerovnicima iz iste kategorije trebalo bi se postupati jednako. U tom bi kontekstu trebalo jasno definirati odluku sanacijskih tijela da u potpunosti ili djelomično isključe određene obveze iz bail-ina i prenesu gubitke na ostale vjerovnike ili prema potrebi na sanacijske fondove. Stoga se okolnosti u kojima se vjerovnicima omogućuje isključenje iz bail-ina trebaju detaljno pojasniti, a svako odstupanje od načela jednakog postupanja prema vjerovnicima istog reda (takozvano načelo pari passu) mora biti razmjerno, opravdano javnim interesom i nediskriminirajuće.

(3)

Važno je sanacijskim tijelima osigurati okvir za primjenu njihove ovlasti da određenu obvezu ili kategoriju obveza isključe iz bail-ina, u iznimnim okolnostima navedenima u članku 44. stavku 3. Direktive 2014/59/EU, kako bi se u određenom scenariju sanacije osigurala veća jasnoća. Međutim, sanacijskim tijelima potreban je određeni stupanj fleksibilnosti kako bi na pojedinačnoj osnovi mogla procijeniti jesu li isključenja strogo nužna i razmjerna.

(4)

Odluka o primjeni bail-in instrumenta (ili drugih sanacijskih instrumenata) trebala bi se donijeti kako bi se mogli postići ciljevi sanacije iz članka 31. stavka 2. Direktive 2014/59/EU. U skladu s tim, ti bi ciljevi sanacije trebali služiti kao smjernice za donošenje odluka u pogledu korištenja instrumenta, uključujući odluku o isključenju određene obveze ili kategorije obveza iz bail-ina u određenom slučaju.

(5)

U skladu s tim načelima mogućnost isključenja ili djelomičnog isključenja određenih obveza iz primjene ovlasti otpisa ili konverzije na temelju članka 44. stavka 3. Direktive 2014/59/EU trebala bi biti ograničena na najmanju razinu potrebnu za postizanje ciljeva koji opravdavaju isključenje. Imajući to u vidu, mogućnost djelomičnog isključenja određene obveze ograničenjem opsega njezina otpisa, ako je to dostatno za postizanje cilja, trebala bi kada god je to moguće imati prednost pred potpunim isključenjem iz bail-ina.

(6)

Iznimna primjena ovlasti potpunog ili djelomičnog isključenja određene obveze ili kategorije obveza ne bi trebala utjecati na odgovornost sanacijskih tijela da osiguraju provedivost sanacije institucija i grupa te da imaju dostatna sredstva za ispunjenje minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze kako bi se apsorbirali gubici u sanaciji i osigurala dokapitalizacija u skladu s planom sanacije. U skladu s člankom 45. stavkom 6. točkom (c) Direktive 2014/59/EU odgovarajuća sanacijska tijela pri osiguravanju da određena institucija ima dostatni kapacitet pokrića gubitaka i dokapitalizacije moraju uzeti u obzir sva vjerojatna isključenja. Budući da bi se isključenjem određenih obveza iz bail-ina mogla znatno smanjiti raspoloživost tog kapaciteta u sanaciji, sanacijsko bi tijelo trebalo uzeti u obzir vjerojatnu potrebu za tim isključenjima prilikom utvrđivanja minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze u skladu s člankom 45. stavkom 6. točkom (c) Direktive 2014/59/EU.

(7)

S obzirom na iznimnu narav mogućnosti da sanacijsko tijelo isključi određenu obvezu ili kategoriju obveza iz bail-ina na temelju članka 44. stavka 3. Direktive 2014/59/EU, procjena sanacijskog tijela mora biti dobro utemeljena. Ako takvo isključenje podrazumijeva korištenje sanacijskog fonda, sanacijsko tijelo trebalo bi dati utemeljeno objašnjenje iznimnih okolnosti koje su dovele do isključenja. To je objašnjenje ključno kako bi Komisija mogla ispuniti svoju ovlast iz članka 44. stavka 12. Direktive 2014/59/EU prema kojem Komisija u roku od 24 sata otkada joj sanacijsko tijelo dostavi odluku o isključivanju određenih obveza mora odlučiti bi li trebala zabraniti predloženo isključenje ili zatražiti njegovu izmjenu. Obrazloženje koje sanacijsko tijelo dostavi Komisiji trebalo bi biti razmjerno, uzimajući u obzir potrebu za žurnošću opravdanu okolnostima specifičnima za slučaj.

(8)

U načelu bi se u slučaju sanacije na obveze koje ulaze u izračun minimalnog zahtjeva za regulatorni kapital i prihvatljive obveze uvijek trebao primjenjivati bail-in instrument u mjeri koja je nužna za apsorbiranje gubitaka i dokapitalizaciju institucije, i to ako sanacijska tijela pri planiranju sanacije uistinu predvide da te obveze na vjerodostojan i izvediv način pridonose apsorpciji gubitaka i dokapitalizaciji. U iznimnim slučajevima u kojima sanacijsko tijelo mora primijeniti isključenje u skladu s člankom 44. stavkom 3. Direktive 2014/59/EU koje se nije uzelo u obzir pri planiranju sanacije, a takvo bi isključenje podrazumijevalo korištenje sanacijskog fonda, sanacijsko tijelo trebalo bi objasniti koje iznimne okolnosti opravdavaju isključenje te navesti razloge zbog kojih sanacijsko tijelo te iznimne okolnosti nije moglo predvidjeti u trenutku planiranja sanacije. Zahtjev za objašnjenje tih čimbenika trebao bi se primjenjivati razmjerno i primjereno, uzimajući u obzir potrebu za pravovremenim sanacijskim djelovanjem.

(9)

Mogućnost isključenja obveza iz bail-ina na temelju članka 44. stavka 3. Direktive 2014/59/EU trebala bi se primjenjivati uz potpuno poštovanje općih načela prava Unije i to posebice ne bi trebalo utjecati na zaštitne mjere kojima se štite ostali vjerovnici, primjerice načelo prema kojemu nijedan vjerovnik ne bi smio pretrpjeti gubitke veće od onih koje bi pretrpio da je institucija likvidirana u redovnom postupku u slučaju insolventnosti (načelo prema kojem nijedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj). Pri provedbi isključenja na temelju članka 44. stavka 3. Direktive 2014/59/EU i pripremi plana sanacije sanacijska tijela trebala bi voditi računa o potrebi poštovanja tih zaštitnih mjera i riziku plaćanja odštete vjerovnicima u slučaju nepoštovanja tih mjera. Međutim, činjenica da sudovi mogu preispitati odluku sanacijskog tijela da isključi određenu obvezu ne bi trebala biti isključivi temelj za daljnje isključivanje. Time se ne bi trebala dovoditi u pitanje potreba da se u obzir uzmu prethodne sudske odluke povezane s mjerama sanacije ako su relevantne za određeni slučaj.

(10)

Ukupni kapacitet sanacijskog tijela za provedbu isključenja ograničen je činjenicom da gubici koje vjerovnici ne apsorbiraju u potpunosti zbog isključenja mogu biti obuhvaćeni aranžmanom financiranja sanacije samo ako su dioničari i vjerovnici dali doprinos koji odgovara najmanje 8 % ukupnih obveza institucije, uključujući regulatorni kapital.

(11)

Isključenja se trebaju razmatrati na pojedinačnoj osnovi analizom relevantnih pitanja povezanih sa svakim od mogućih razloga za isključenje iz članka 44. stavka 3. Direktive 2014/59/EU, a ne zasebnom analizom specifičnosti svake od institucija. Tim bi se pristupom trebalo osigurati da se na ujednačen način vodi računa o iznimnim okolnostima i izbjeći nepotrebno narušavanje tržišnog natjecanja. Značajke institucije (poput njezine veličine, međusobne povezanosti s drugim institucijama ili složenosti) trebale bi se prema potrebi uzeti u obzir kako bi se procijenilo jesu li prisutne okolnosti u kojima se opravdava isključenje određene obveze iz bail-ina. Međutim, te značajke ne bi trebale automatski opravdavati izuzimanje obveza te institucije iz bail-ina.

(12)

Neki općeniti čimbenici, kao što su tržišni uvjeti, okolnosti propasti ili visina gubitaka koje je institucija pretrpjela, mogli bi utjecati na vjerojatnost nastanka iznimnih okolnosti, kako je definirano u članku 44. stavku 3. Direktive 2014/59/EU. Međutim, ti se općeniti čimbenici ne bi trebali smatrati dodatnim nezavisnim razlozima za isključenje uz one koji su navedeni u članku 44. stavku 3. točkama (a) do (d) Direktive 2014/59/EU.

(13)

Pri utvrđivanju je li prisutna jedna ili više okolnosti kojima se opravdava isključenje iz bail-ina sanacijsko tijelo trebalo bi uzeti u obzir i rok nakon kojeg se neposredna propast institucije više ne bi mogla rješavati na uobičajeni način. Kada su sanacijski planovi i minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze za svaku instituciju definirani, a prepreke sanaciji uklonjene, očekuje se da bi institucija trebala imati potreban kapacitet za apsorbiranje gubitaka i dokapitalizaciju. Program sanacije trebao bi se provoditi prema planu sanacije, uključujući strategiju sanacije, osim ako sanacijsko tijelo, s obzirom na okolnosti slučaja, procijeni da će se ciljevi sanacije učinkovitije postići poduzimanjem mjera koje nisu predviđene planom sanacije.

(14)

Ako planovi sanacije i minimalni zahtjev za regulatorni kapital i prihvatljive obveze još nisu doneseni i ako je raspoloživo vrijeme za donošenje odluke o načinu na koji će sanacijsko tijelo detaljno provesti plan sanacije ograničeno, vjerojatnije je da će biti slučajeva u kojima se bail-in instrument neće moći primijeniti na sve prihvatljive obveze u razumnom roku. Odluka o tome što čini „razumni rok” trebala bi biti povezana s brzinom i sigurnošću koje su potrebne za dovršenje bail-ina do određenog datuma kako bi se društvo učinkovito stabiliziralo. Ako nije moguće obaviti sve zadaće potrebne za primjenu bail-ina na određene obveze do tog datuma, trebalo bi se smatrati da primjena bail-ina„u razumnom roku” nije moguća. Odluka o tome je li primjena bail-ina u određenoj situaciji „teška” ili „nemoguća” trebala bi se donijeti na temelju kriterija kojima se definira „razumni rok”.

(15)

U načelu, na obveze koje su uređene pravom treće države može se primijeniti bail-in ako nisu isključene u skladu s člankom 44. stavkom 2. Mehanizmom iz članka 55. želi se povećati vjerojatnost da će se bail-in moći primijeniti na te obveze u razumnom roku. Nadalje, što je jednako važno, na temelju članka 67. Direktive 2014/59/EU sanacijska tijela imaju ovlast zahtijevati da upravitelj, stečajni upravitelj ili druga osoba koja provodi kontrolu nad institucijom u sanaciji poduzme sve potrebne korake kako bi se osiguralo da otpis ili konverzija obveza uređenih pravom treće zemlje postanu pravovaljani. Međutim, s obzirom na to da te obveze nisu uređene pravom EU-a, preostaje određeni rizik da u iznimnim slučajevima, unatoč svim naporima sanacijskog tijela, uključujući provedbu ovlasti iz članka 67., dođe do problema s provedivošću bail-ina tih obveza u razumnom roku.

(16)

Među praktičnim preprekama primjeni bail-ina na određene obveze može biti i činjenica da u trenutku kada sanacijsko tijelo primjenjuje bail-in instrument iznos obveze nije određen ili ga je teško odrediti. To može vrijediti za osigurane obveze koje premašuju vrijednost odgovarajućeg kolaterala, ili obveze koje su uvjetovane nesigurnim budućim događajima, kao što su izvanbilančne stavke i neiskorištene obveze. Te se prepreke mogu nadići odgovarajućim vrednovanjem, kao što je poništenje obveze i određivanje vrijednosti procjenom, uz primjenu odgovarajuće metodologije vrednovanja, ili primjenom „virtualnog” korektivnog faktora.

(17)

Iako je točno da se u nekim slučajevima može pokazati da je bail-in teško primijeniti i na izvedenice, člankom 49. Direktive 2014/59/EU jasno se propisuje način na koji bi se bail-in trebao primijeniti na izvedenice, nakon zatvaranja. Činjenica da bi moglo biti teško odrediti netirani iznos u kratkom roku nakon zatvaranja ne bi trebala značiti automatsko isključenje jer se to može riješiti i odgovarajućim metodologijama vrednovanja, koje je Komisija odredila u članku 49. stavku 5. Direktive 2014/59/EU, posebno u fazi privremenog vrednovanja. U skladu s tim, institucije bi trebale dokazati da su sposobne dostaviti informacije koje su nužne za provedbu vrednovanja za potrebe sanacije. Sanacijska tijela posebno bi trebala osigurati da institucije budu u mogućnosti proizvesti tražene ažurne informacije u zadanom roku u skladu sa strategijom sanacije, posebno radi pružanja potpore vjerodostojnom vrednovanju prije i tijekom sanacije u skladu s člankom 36. Direktive 2014/59/EU. Nadalje, smjernicama je određeno da bi sanacijska tijela trebala razmotriti mogućnost da od institucija zahtijevaju da se riješe imovine koja u znatnoj mjeri ometa izvedivost vrednovanja.

(18)

U članku 2. Direktive 2014/59/EU definiraju se pojmovi ključnih funkcija i temeljnih linija poslovanja. Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte kako bi se dodatno odredile okolnosti u kojima bi određene aktivnosti, usluge i djelatnosti mogle biti obuhvaćene definicijom kritične funkcije ili temeljne linije poslovanja. U tom pogledu profitabilnost linije poslovanja nije sama po sebi dostatan razlog za isključenje obveza povezanih s tom linijom poslovanja iz bail-ina. Isključenje, međutim, može biti opravdano ako je održavanje temeljne linije poslovanja ključno za postizanje ciljeva sanacije, uključujući održavanje ključnih funkcija, a obavljanjem ključnih djelatnosti, pružanjem ključnih usluga i provedbom ključnih transakcija pridonosi se postizanju tih ciljeva.

(19)

Sanacijska tijela mogu isključiti samo one obveze koje su nužne za potrebe upravljanja rizikom (zaštita od rizika) u kontekstu ključnih funkcija ako se upravljanje rizikom (zaštita od rizika) priznaje za bonitetne potrebe i ključno je za održavanje djelatnosti povezanih s ključnim funkcijama, na način da bi eventualnim prekidom zaštite od rizika bio ozbiljno ugrožen kontinuitet ključne funkcije.

(20)

Nadalje, sanacijska tijela mogu isključiti samo one obveze koje su nužne za potrebe upravljanja rizikom (zaštita od rizika) u kontekstu ključnih funkcija ako, u slučaju prekida mjere upravljanja rizikom, institucija ne bi mogla tu mjeru zamijeniti pod razumnim uvjetima i u roku koji je potreban za održavanje ključne funkcije, primjerice zbog spreadova ili nesigurnosti vrednovanja.

(21)

Sprečavanje zaraze radi izbjegavanja znatnog štetnog učinka na financijski sustav još je jedan cilj sanacije kojim se može opravdati isključenje iz primjene bail-in instrumenta. U svakom slučaju, isključenje na toj osnovi trebalo bi biti moguće samo ako je doista nužno i razmjerno, ali i ako je širenje zaraze toliko ozbiljno da bi zaraza mogla postati vrlo raširena i narušiti funkcioniranje financijskih tržišta na način koji bi mogao dovesti do ozbiljnog poremećaja gospodarstva države članice ili Unije.

(22)

Određeni rizik od širenja zaraze u određenoj mjeri može biti neodvojivo povezan s primjenom bail-in instrumenta. Zakonodavna odluka da se bail-in instrument uključi u Direktivu 2014/59/EU kao ključni instrument sanacije, zajedno s načelom prema kojemu bi gubitke trebali snositi vjerovnici i dioničari, znači da se rizik od zaraze koji može biti neodvojiv od bail-in instrumenta ne bi trebao automatski smatrati razlogom za isključenje obveza. Sanacijska tijela trebala bi stoga pažljivo procijeniti te razloge i temeljiti isključenje određene obveze iz bail-ina na činjenici da je za predmetnu obvezu vjerojatnije da će prouzročiti široku zarazu, kako je opisano u članku 44. stavku 3. točki (c) Direktive 2014/59/EU, nego za obveze koje nisu isključene. Stoga bi svoju procjenu trebala temeljiti na odgovarajućim metodologijama, uključujući kvantitativnu analizu, kako bi utvrdila rizik od široke zaraze i ozbiljnog poremećaja gospodarstva države članice ili Unije te njihovu ozbiljnost.

(23)

Na potrebu za isključenjem na temelju rizika od široke zareze mogu utjecati tržišni uvjeti u trenutku bail-ina, posebno ako do propasti društva dolazi u vrijeme kada je financijski sustav pod znatnim stresom ili pati zbog manjka pouzdanja. Rizik da bi primjena sanacijskih instrumenata i ovlasti mogla imati znatan izravan ili neizravan štetni učinak na financijsku stabilnost i povjerenje u tržište trebao bi se uzeti u obzir pri procjeni mogućnosti sanacije kako se traži u točki 26. odjeljka C Priloga Direktivi 2014/59/EU. Stoga se pri isključivanju određene obveze iz bail-ina prema članku 44. stavku 3. te Direktive na temelju rizika od široke zaraze od sanacijskog tijela očekuje da objasni zašto zapreke bail-inu nisu riješene tijekom planiranja sanacije ako ta isključenja čine prepreku mogućnosti sanacije. Sanacijsko tijelo trebalo bi procijeniti i je li učinak zaraze uzrokovan ili znatno pojačan primjenom bail-in instrumenta na predmetne obveze, ili on pak proizlazi iz propasti institucije kao takve.

(24)

Rizik od širenja zaraze može biti izravan u slučaju da izravni gubici koje snose ugovorne strane institucije u sanaciji dovode do neispunjenja obveza ili ozbiljnih problema sa solventnošću tih ugovornih strana, a posljedično i njihovih ugovornih strana. Mogućnost propasti jedne ili više financijskih institucija koje propadaju ili koje su u poteškoćama koje su izravna posljedica bail-ina ne bi trebala automatski dovesti do isključenja obveza iz bail-ina. Odluke o isključenjima trebale bi se donositi razmjerno sistemskim rizicima koji bi mogli nastati zbog zaraze.

(25)

Rizik od široke zaraze može biti i neizravan, primjerice zbog gubitka povjerenja određenih tržišnih sudionika, kao što su deponenti, ili zbog učinaka cijena imovine. Bitan kanal neizravne zaraze može biti gubitak povjerenja u tržišta financiranja (maloprodajna i veleprodajna): iscrpljenje ponude, veći zahtjevi za iznos marže općenito ili za institucije čije su značajke slične onima propadajuće institucije, ili prisilna prodaja imovine institucija s nedostatnom likvidnošću.

(26)

Pri primjeni bail-ina na određene obveze može doći do uništenja vrijednosti ako su te obveze sastavni dio uspješne linije poslovanja koja bi inače dodala znatnu vrijednost banci, primjerice u slučaju prodaje privatnom kupcu. Kako bi sanacijsko tijelo moglo isključiti određenu obvezu ili kategoriju obveza iz bail-ina, očuvana vrijednost trebala bi biti dostatna kako bi (potencijalno) poboljšala situaciju neisključenih vjerovnika u odnosu na njihovu situaciju u slučaju da predmetne obveze nisu isključene iz bail-ina. Stoga sanacijska tijela mogu isključiti određenu obvezu iz bail-ina na temelju članka 44. stavka 3. točke (d) Direktive 2014/59/EU ako bi korist od isključenja za ostale vjerovnike bila veća od njihova doprinosa apsorpciji gubitaka i dokapitalizaciji da nije došlo do isključenja. To primjerice može biti slučaj ako bi se očuvana vrijednost mogla jasno utvrditi odgovarajućim povećanjem naknade koju plaća privatni kupac.

(27)

U kontekstu procjene potencijalnih koristi u smislu očuvanja vrijednosti isključenja iz bail-ina, Komisija se na temelju članka 36. stavka 16. odnosno članka 49. stavka 5. Direktive 2014/59/EU ovlašćuje da donese regulatorne tehničke standarde povezane s vrednovanjem za potrebe sanacije i s vrednovanjem izvedenica. Ovisno o primjenjivoj metodologiji, nakon zatvaranja izvedenica mogu se pokazati gubici koji mogu nadmašiti potencijal bail-ina za odgovarajuću obvezu te uzrokovati dodatne gubitke kojima se može povećati teret bail-ina za druge vjerovnike institucije u sanaciji. Dodatni gubici mogu nastati zbog troškova zamjene koji su nastali za drugu ugovornu stranu ili troškova koji su nastali za instituciju u sanaciji zbog ponovne uspostave zaštita koje su ostale otvorene, a koji se ne odražavaju u vrijednosti izvedenica prema načelu trajnosti poslovanja. U tim okolnostima sanacijsko tijelo trebalo bi procijeniti bi li smanjenje vrijednosti značilo da bi gubici koje snose neisključeni vjerovnici bili veći da je predmetna obveza bila isključena iz bail-ina. Potpuno spekulativna očekivanja potencijalnog povećanja vrijednosti ne mogu biti temelj za isključenje,

1.

„izravna zaraza” znači situacija u kojoj izravni gubici ugovornih strana institucije u sanaciji, do kojih dolazi zbog otpisa obveza institucije, u bliskoj budućnosti dovode do neispunjenja obveza ili vjerojatnog neispunjenja obveza za te ugovorne strane;

2.

„neizravna zaraza” znači situacija u kojoj otpis ili konverzija obveza institucije uzrokuje negativnu reakciju tržišnih sudionika koja dovodi do ozbiljnog poremećaja financijskog sustava s potencijalnom štetom za realno gospodarstvo.

(a)

iznimne okolnosti koje se razlikuju od onih u trenutku planiranja sanacije zbog čega te obveze treba isključiti iz bail-ina u trenutku poduzimanja sanacijske mjere;

(b)

zašto potreba za isključenjem, a posebno iznimne okolnosti koje su do nje dovele nisu mogle biti predviđene pri planiranju sanacije;

(c)

ako je potreba za isključenjem bila predviđena planom sanacije, kako je sanacijsko tijelo pristupilo rješavanju te potrebe kako bi izbjeglo da se njome spriječi mogućnost sanacije.

(a)

jesu li i kako ispunjeni zahtjevi iz članaka 5. i 6. ove Uredbe; te

(b)

zašto se potreba za isključenjem nije mogla riješiti odgovarajućom metodom vrednovanja u skladu s člankom 36. Direktive 2014/59/EU.

(a)

jesu li i kako ispunjeni zahtjevi iz članka 7. ove Uredbe;

(b)

zašto su obveze koje će se isključiti relevantnije za kontinuitet jasno određenih ključnih funkcija ili temeljnih linija poslovanja od obveza koje se neće isključiti.

(a)

jesu li i kako ispunjeni zahtjevi iz članka 8. ove Uredbe;

(b)

razloge zbog kojih za isključene obveze postoji veća vjerojatnost da će uzrokovati široku zarazu, kako je opisano u članku 44. stavku 3. točki (c) Direktive 2014/59/EU, od neisključenih obveza.

(a)

obvezu sanacijskog tijela da u planu sanacije dostavi opis postupaka kojima će se osigurati dostupnost informacija nužnih za potrebe vrednovanja na temelju članaka 36. i 49. Direktive 2014/59/EU;

(b)

obvezu sanacijskog tijela da riješi sve prepreke mogućnosti sanacije institucije uključujući okolnosti koje dovode do potencijalnog isključenja, a koje bi se mogle predvidjeti u postupku planiranja sanacije kada ta potencijalna isključenja čine prepreke mogućnosti sanacije.

(a)

kada iznos otpisa mora biti konačno određen;

(b)

do kada bi sve zadaće potrebne za primjenu bail-in instrumenta na te obveze trebale biti izvršene kako bi se ispunili ciljevi sanacije, uzimajući u obzir situaciju u vrijeme provođenja sanacijske mjere.

(a)

potrebu objave odluke o bail-inu i određivanja iznosa bail-ina te odlučivanja o njegovoj konačnoj dodjeli raznim kategorijama vjerovnika;

(b)

posljedice koje bi odgađanje te odluke imalo na povjerenje u tržište, potencijalne tržišne reakcije, kao što su likvidnosni odljevi, te učinkovitost sanacijske mjere, uzimajući u obzir obje stavke navedene u nastavku:

(c)

radno vrijeme tržišta ako ono može utjecati na kontinuitet ključnih funkcija i učinke zaraze;

(d)

referentne datume na koje kapitalni zahtjevi moraju biti ispunjeni;

(e)

datume dospijeća plaćanja institucije te dospijeće predmetnih obveza.

(a)

primjenom bail-ina na određenu obvezu ili kategoriju obveza dovela bi se u pitanje određena funkcija zbog dostupnosti financiranja ili ovisnosti o drugim ugovornim stranama, kao što su ugovorne strane pri obavljanju zaštite od rizika, o infrastrukturi ili pružateljima usluga instituciji, koje bi nakon bail-inamogle biti spriječene u daljnjoj provedbi transakcija s institucijom ili koje to više ne bi željele;

(b)

predmetna ključna funkcija usluga je koju institucija pruža trećim osobama, a ovisi o neprekinutom ispunjavanju obveze.

(a)

upravljanje rizikom (zaštita od rizika) priznaje se za bonitetne potrebe i ključno je za održavanje djelatnosti povezanih s ključnim funkcijama;

(b)

institucija ne bi bila u mogućnosti tu mjeru pod razumnim uvjetima zamijeniti u roku koji je potreban za održavanje ključne funkcije.

(a)

sanacijsko tijelo je procijenilo da je financiranje presudno za održavanje ključne funkcije;

(b)

s obzirom na članak 6. ove Uredbe, institucija ne bi bila u mogućnosti zamijeniti financiranje u roku koji je potreban za održavanje ključne funkcije.

(a)

njezina dospijeća;

(b)

očekivanog povećanja troškova financiranja kojim se ne dovodi u pitanje kontinuitet ključne funkcije;

(c)

očekivane moguće buduće dobiti.

(a)

razmatranje izloženosti prema odgovarajućim ugovornim stranama s obzirom na rizik da bi bail-in tih izloženosti mogao prouzročiti posredne propasti;

(b)

sistemsku važnost drugih ugovornih strana kojima prijeti rizik od propasti, a to se posebno odnosi na ostale sudionike na financijskom tržištu i pružatelje infrastrukture financijskih tržišta.

(a)

broj, veličinu i međusobnu povezanost institucija sa sličnim značajkama kao i institucija u sanaciji zato što bi to moglo dovesti do rasprostranjenog manjka pouzdanja u bankarskom sektoru ili širem financijskom sustavu;

(b)

broj fizičkih osoba koje su izravno ili neizravno zahvaćene bail-inom, vidljivost i medijska pokrivenost sanacijske mjere zato što to predstavlja znatan rizik od ugrožavanja ukupnog povjerenja u bankarski ili širi financijski sustav;

(c)

broj, veličinu i međusobnu povezanost drugih ugovornih strana zahvaćenih bail-inom, uključujući tržišne sudionike iz nebankarskog sektora i važnost ključnih funkcija koje te ugovorne strane obavljaju;

(d)

mogućnost za druge ugovorne strane da se obrate alternativnim pružateljima usluga za funkcije koje su procijenjene kao zamjenjive, vodeći računa o konkretnoj situaciji;

(e)

bi li nakon bail-ina znatan broj drugih ugovornih strana povukao financiranje ili prekinuo obavljanje transakcija s ostalim institucijama ili bi, kao posljedica bail-ina tih tržišnih sudionika, tržišta prestala ispravno funkcionirati, posebno u slučaju općeg gubitka povjerenja u tržište ili panike;

(f)

rašireno povlačenje kratkoročnog financiranja ili depozita u znatnim iznosima;

(g)

broj, veličinu ili značaj institucija kojima prijeti rizik od ispunjenja uvjeta za ranu intervenciju, ili od ispunjenja uvjeta za propast ili vjerojatnu propast u skladu s člankom 32. stavkom 4. Direktive 2014/59/EU;

(h)

rizik od opsežne obustave ključnih funkcija ili znatnog povećanja cijena za pružanje tih funkcija, (što je vidljivo iz promjena tržišnih uvjeta za te funkcije ili njihove dostupnosti), ili očekivanja drugih ugovornih strana i ostalih tržišnih sudionika;

(i)

raširena znatna smanjenja cijena dionica institucija ili cijena imovine koju institucije drže, posebno ako mogu utjecati na stanje kapitala institucija;

(j)

opće i rašireno znatno smanjenje kratkoročnog ili srednjoročnog financiranja koje je na raspolaganju institucijama;

(k)

znatno slabljenje funkcioniranja međubankovnog tržišta financiranja, što je vidljivo iz znatnog povećanja zahtjeva za iznos marže i smanjenja kolaterala kojim institucije raspolažu;

(l)

raširena i znatna povećanja cijena za osiguranje u slučaju neispunjenja obveza ili pad kreditnog rejtinga institucija ili drugih tržišnih sudionika koji su relevantni za financijsku situaciju institucija.

1.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 144/21

(1)

Člankom 329. stavkom 3., člankom 352. stavkom 6. trećim podstavkom i člankom 358. stavkom 4. trećim podstavkom Uredbe (EU) br. 575/2013 predviđa se da Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) odredi više metoda za obuhvaćanje drugih rizika, osim delta-rizika, u kapitalnim zahtjevima za institucije, na način koji je razmjeran opsegu i složenosti poslovanja institucija vezano uz opcije i varante. U skladu s tim EBA je izradila nacrt regulatornih tehničkih standarda u tom pogledu, koje je Komisija prihvatila i donijela u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 528/2014 (3).

(2)

Okvirom za bonitetni nadzor utvrđenim Direktivom 2013/36/EU od svih se institucija zahtijeva da utvrde sve zaposlenike čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije. U skladu s člankom 94. stavkom 2. Direktive 2013/36/EU EBA je izradila nacrt regulatornih tehničkih standarda u tom pogledu, koje je Komisija prihvatila i donijela u Delegiranoj uredbi Komisije (EU) br. 604/2014 (4).

(3)

U Delegiranoj uredbi (EU) br. 528/2014 i Delegiranoj uredbi (EU) br. 604/2014 došlo je do određenih pogrešaka, koje treba ispraviti.

(4)

U skladu s Delegiranom uredbom (EU) br. 528/2014 pojednostavnjeni pristup trebao bi biti dostupan samo za institucije koje kupuju isključivo opcije i varante, ali one ne bi trebale biti obvezne upotrebljavati taj pristup. Stoga je primjereno ispraviti tekst iz članka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 528/2014 kojim se te institucije obvezuje na upotrebu pojednostavnjenog pristupa te kojim se drugim institucijama ne sprječava upotreba tog pristupa.

(5)

Članak 4. stavak 1. točku (c) Delegirane uredbe (EU) br. 604/2014 trebalo bi na odgovarajući način izmijeniti tako da se njime svi zaposlenici koji su na temelju svojih ukupnih primitaka svrstani u isti platni razred kao i više rukovodstvo i preuzimatelji rizika utvrđuju kao „osobe koje preuzimaju značajan rizik”, odnosno kao oni čije profesionalne aktivnosti imaju značajan utjecaj na profil rizičnosti institucije.

(6)

Ova se Uredba temelji na nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji je EBA dostavila Komisiji.

(7)

EBA je provela otvoreno javno savjetovanje o izvornom nacrtu regulatornih tehničkih standarda koji se ispravlja ovom Uredbom, analizirala moguće povezane troškove i koristi te zatražila mišljenje Interesne skupine za bankarstvo osnovane u skladu s člankom 37. Uredbe (EU) br. 1093/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (5).

(8)

Kako bi se osiguralo da se regulatorni tehnički standardi što je prije moguće mogu ispravno primijeniti, ova Uredba trebala bi stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije,

1.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 144/24

(1)

Uredbom (EZ) br. 1924/2006 zabranjuju se zdravstvene tvrdnje koje se navode na hrani, osim ako ih je odobrila Komisija u skladu s tom Uredbom i uvrstila na popis dopuštenih tvrdnji.

(2)

Uredbom (EZ) br. 1924/2006 predviđa se i da subjekti u poslovanju s hranom mogu podnositi zahtjeve za odobravanje zdravstvenih tvrdnji nadležnom državnom tijelu države članice. Nadležno državno tijelo prosljeđuje valjane zahtjeve na znanstvenu procjenu Europskoj agenciji za sigurnost hrane (EFSA), dalje u tekstu „Agencija”, te Komisiji i državama članicama za informaciju.

(3)

Komisija odlučuje o odobravanju zdravstvenih tvrdnji uzimajući u obzir mišljenje Agencije. U nekim slučajevima samo znanstvena procjena rizika ne može dati sve informacije na kojima bi se odluka o upravljanju rizikom trebala temeljiti te stoga i drugi legitimni čimbenici koji se odnose na predmet koji se razmatra trebaju biti uzeti u obzir.

(4)

Na temelju zahtjeva trgovačkog društva Oy Karl Fazer AB, podnesenog u skladu s člankom 13. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 1924/2006, zatraženo je mišljenje Agencije o zdravstvenoj tvrdnji koja se odnosi na raženi kruh od kiselog tijesta bogat vlaknima i smanjenje glikemijskog odgovora nakon obroka (pitanje br. EFSA-Q-2014-00012 (2)). Tvrdnja koju je predložio podnositelj zahtjeva glasila je kako slijedi: „Uzimanje raženog kruha od kiselog tijesta bogatog vlaknima pridonosi smanjenju glikemijskog odgovora koji je popraćen smanjenim inzulinskim odgovorom nakon obroka”. Na zahtjev Agencije podnositelj zahtjeva pojasnio je da bi u pogledu tvrdnje o njegovu djelovanju, raženi kruh od kiselog tijesta bogat vlaknima trebalo usporediti s glukozom.

(5)

Komisija i države članice primile su 8. listopada 2014. znanstveno mišljenje Agencije koja je zaključila da je na temelju dostavljenih podataka utvrđen uzročno-posljedični odnos između uzimanja gotovo svih vrsta hrane i smanjenja glikemijskog odgovora nakon obroka u usporedbi s glukozom.

(6)

Na temelju članka 6. stavka 1. i članka 13. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1924/2006 zdravstvene tvrdnje trebaju se temeljiti na općenito prihvaćenim znanstvenim dokazima. Odobrenje se može legitimno uskratiti ako zdravstvene tvrdnje nisu u skladu s ostalim općim i posebnim zahtjevima Uredbe (EZ) br. 1924/2006, čak i u slučaju pozitivne znanstvene procjene Agencije. Agencija je u svojem znanstvenom mišljenju napomenula da bi pri ispitivanju usporedivih količina dostupnih ugljikohidrata iz različitih vrsta hrane koje sadržavaju ugljikohidrate, gotovo sve vrste hrane koje sadržavaju ugljikohidrate izazvale smanjenje glikemijskog odgovora nakon obroka u usporedbi s odgovorom glukoze u krvi izazvanim uzimanjem glukoze. Napomenula je i da bi jednako tako i hrana koja sadržava male količine ugljikohidrata ili ih uopće ne sadržava izazvala smanjenje glikemijskog odgovora nakon obroka u usporedbi s glukozom.

(7)

Uredbom (EZ) br. 1924/2006 „tvrdnja” se definira kao svaka poruka ili izjava kojom se izjavljuje, sugerira ili naznačuje da neka hrana ima određena svojstva. Tvrdnjom o raženom kruhu od kiselog tijesta bogatom vlaknima i smanjenju glikemijskog odgovora nakon obroka sugeriralo bi se da raženi kruh od kiselog tijesta bogat vlaknima ima posebne značajke u pogledu smanjenja glikemijskog odgovora nakon obroka u usporedbi s glukozom, dok zapravo gotovo sve vrste hrane imaju taj učinak. Člankom 3. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EZ) br. 1924/2006 predviđa se da uporaba zdravstvenih tvrdnji ne smije biti zavaravajuća. Tvrdnja kojom bi se sugeriralo da određena hrana ima određena korisna svojstva dok zapravo gotovo sve vrste hrane imaju takva svojstva, bila bi zavaravajuća.

(8)

U kontekstu prethodno navedenoga, tvrdnja o uzimanju raženog kruha od kiselog tijesta bogatog vlaknima i smanjenju glikemijskog odgovora nakon obroka nije u skladu sa zahtjevima Uredbe (EZ) br. 1924/2006 i stoga je ne bi trebalo uvrstiti na popis dopuštenih zdravstvenih tvrdnji.

(9)

Pri određivanju mjera predviđenih ovom Uredbom Komisija je uzela u obzir primjedbe koje joj je dostavio podnositelj zahtjeva u skladu s člankom 16. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 1924/2006.

(10)

Provedeno je savjetovanje s državama članicama,

1.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 144/27

(1)

Člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 predviđa se da se metode ispitivanja koje se koriste radi dobivanja informacija o unutarnjim svojstvima tvari, a koje se zahtijevaju u toj Uredbi, trebaju redovito preispitivati i poboljšavati kako bi se smanjio broj pokusa na kralježnjacima i broj životinja uključenih u te pokuse. Kad odgovarajuće validirane metode ispitivanja budu dostupne, trebalo bi izmijeniti Uredbu Komisije (EZ) br. 440/2008 (2) i priloge Uredbi (EZ) br. 1907/2006, prema potrebi, kako bi se zamijenili ili poboljšali pokusi na životinjama ili kako bi se smanjio njihov broj. Trebalo bi uzeti u obzir načela zamjene, smanjenja broja i poboljšanja pokusa iz Direktive 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(2)

Uredbom (EZ) br. 1907/2006 određuju se zahtjevi za registraciju tvari proizvedenih u Uniji ili uvezenih u nju pojedinačno, u smjesama ili proizvodima. Podnositelji registracije moraju dati informacije koje se traže Uredbom (EZ) br. 1907/2006, prema potrebi, kako bi ispunili zahtjeve u pogledu registracije.

(3)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 za dobivanje podataka o nadraživanju kože i nadraživanju oka iz Priloga VIII. točaka 8.1. i 8.2. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 potrebno je obaviti in vivo istraživanje.

(4)

Posljednjih je godina došlo do znatnog znanstvenog napretka u vezi s razvojem alternativnih metoda ispitivanja nagrizanja kože/nadraživanja kože te teške ozljede oka/nadraživanja oka. Organizacija za gospodarsku suradnju i razvoj (OECD) na međunarodnoj se razini dogovorila oko niza smjernica za ispitivanja alternativnim metodama te su one unesene u Uredbu (EZ) br. 440/2008.

(5)

Za nagrizanje kože/nadraživanje kože prikladni podaci za razvrstavanje i procjenu rizika u pogledu tvari u većini slučajeva mogu se dobiti isključivo na temelju in vitro istraživanja. Do zaključka se može doći na temelju jednog in vitro ispitivanja ako se na temelju rezultata može donijeti izravna i pouzdana odluka o razvrstavanju ili nerazvrstavanju, ili kombiniranjem dvaju in vitro ispitivanja, jednog za nadraživanje kože i jednog za nagrizanje kože. U iznimnim slučajevima mogu biti potrebna in vivo istraživanja za tvari proizvedene ili uvezene u količinama od 10 tona ili većima, npr. ako za ispitivanu tvar ne vrijedi područje primjene metoda in vitro ispitivanja ili ako se na temelju sveobuhvatnog niza in vitro ispitivanja ne može doći do pouzdanih rezultata.

(6)

Za tešku ozljedu oka/nadraživanje oka postoji niz in vitro metoda ispitivanja koje bi u mnogim slučajevima bile dovoljne za dobivanje podataka koji su prikladni za razvrstavanje i procjenu rizika u pogledu tvari. Zaključak o mogućnosti da tvar prouzroči takve učinke na oko može se izvući na temelju jednog ispitivanja ako se na temelju rezultata može donijeti izravna i pouzdana odluka o razvrstavanju ili nerazvrstavanju, ili kombiniranjem dvaju ili više ispitivanja. U nekim slučajevima in vivo istraživanja mogla bi svejedno biti potrebna za tvari proizvedene ili uvezene u količinama od 10 tona ili većima, npr. ako za ispitivanu tvar ne vrijedi područje primjene metoda ispitivanja ili ako se na temelju sveobuhvatnog niza in vitro ispitivanja ne može doći do pouzdanih rezultata.

(7)

Prilog VIII. točke 8.1. i 8.2. trebalo bi stoga izmijeniti tako da bi standardni zahtjev obavješćivanja trebalo ispuniti u pogledu in vitro ispitivanja te treba odrediti uvjete pod kojima je i dalje potrebno provesti in vivo istraživanje za nadraživanje kože/nagrizanje kože te tešku ozljedu oka/nadraživanje oka. Međutim, prikladni podaci za postojeća in vivo ispitivanja nadraživanja kože ili nadraživanja oka i dalje se mogu koristiti za ispunjavanje zahtjeva obavješćivanja za sve količinske pragove.

(8)

Osim toga, standardne zahtjeve obavješćivanja i pravila za odstupanje iz Priloga VII. točaka 8.1. i 8.2. te pravila za odstupanje iz Priloga VIII. točaka 8.1. i 8.2. trebalo bi revidirati kako bi se uklonila nepotrebna ponavljanja pravila iz priloga VI. i XI. te onih iz uvodnih dijelova priloga VII. i VIII. u pogledu preispitivanja dostupnih podataka, odustajanja od istraživanja toksikoloških krajnjih točaka ako se iz dostupnih podataka vidjeti da tvar ispunjava kriterije za razvrstavanje za tu toksikološku krajnju točku ili kako bi se objasnilo predviđeno značenje povezano s odustajanjem od istraživanja tvari koje su u određenim uvjetima zapaljive. Kod upućivanja na razvrstavanje tvari trebalo bi ažurirati pravila za odstupanje kako bi odražavala terminologiju iz Uredbe (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4).

(9)

U pogledu akutne toksičnosti, osim ispitivanja oralnim putem primjene (Prilog VII. točka 8.5.1.) Prilogom VIII. točkom 8.5. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 predviđa se standardni zahtjev obavješćivanja za tvari koje nisu plinovi, odnosno da informacije treba dati za najmanje još jedan put primjene (inhalacijska ili dermalna primjena) ovisno o vjerojatnom putu izlaganja ljudi. Novije znanstvene analize dostupnih podataka iz in vivo ispitivanja akutne toksičnosti pokazale su da se za tvari koje nisu toksične pri oralnom putu primjene s popriličnom sigurnošću može očekivati da nisu toksične ni pri dermalnom putu primjene. Stoga se ispitivanjem tih tvari dermalnim putem ne dobivaju važni podaci za procjenu njihove sigurnosti. Prilog VIII. točku 8.5. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 trebalo bi stoga izmijeniti kako bi se omogućilo odustajanje od ispitivanja tih tvari dermalnim putem.

(10)

ECHA bi u suradnji s državama članicama i dionicima trebala dodatno razvijati smjernice za primjenu metoda ispitivanja i mogućnosti za ukidanje standardnih zahtjeva obavješćivanja iz ove Uredbe za potrebe Uredbe (EZ) br. 1907/2006. ECHA bi pritom trebala u potpunosti uzeti u obzir rad OECD-a te rad drugih relevantnih znanstvenih i stručnih skupina.

(11)

Uredbu (EZ) br. 1907/2006 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(12)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006,

1.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 144/32

(1)

Triasulfuron kao aktivna tvar bio je uvršten u Direktivu Komisije 2000/66/EZ (2) u okviru Priloga I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ (3).

(2)

Aktivne tvari uvrštene u Prilog I. Direktivi 91/414/EEZ smatraju se odobrenima u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 te su navedene u dijelu A Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (4).

(3)

Odobrenje aktivne tvari triasulfuron, kako je određeno u dijelu A Priloga Provedbenoj uredbi (EU) br. 540/2011, istječe 30. lipnja 2016.

(4)

Zahtjev za produljenje uvrštenja tvari triasulfuron u Prilog I. Direktivi 91/414/EEZ podnesen je u skladu s člankom 4. Uredbe Komisije (EU) br. 1141/2010 (5) u roku predviđenom tim člankom.

(5)

Podnositelj zahtjeva dostavio je dodatnu dokumentaciju u skladu sa zahtjevima iz članka 9. Uredbe (EU) br. 1141/2010. Država članica izvjestiteljica smatrala je zahtjev potpunim.

(6)

Država članica izvjestiteljica nakon savjetovanja s državom članicom suizvjestiteljicom pripremila je izvješće o ocjeni produljenja te ga je 14. listopada 2013. dostavila Europskoj agenciji za sigurnost hrane (dalje u tekstu „Agencija”) i Komisiji.

(7)

Agencija je izvješće o ocjeni produljenja dostavila na primjedbe podnositelju zahtjeva i državama članicama te je primljene primjedbe proslijedila Komisiji. Agencija je usto sažetak dodatne dokumentacije učinila dostupnim javnosti.

(8)

Dana 8. siječnja 2015. Agencija je Komisiji dostavila zaključak (6) o tome može li se očekivati da aktivna tvar triasulfuron ispuni mjerila za odobravanje iz članka 4. Uredbe (EZ) br. 1107/2009. Agencija je zaključila da zbog nepotpune ocjene genotoksičnosti triasulfurona i njegove proizvodne nečistoće CGA 150829 nije bilo moguće utvrditi toksikološke referentne vrijednosti u pogledu zdravlja. Stoga nije bilo moguće provesti procjenu rizika za primjenitelje, radnike i druge prisutne osobe. Nadalje, Agencija je zaključila da u posebnim geoklimatskim situacijama postoji velika mogućnost da procijenjene reprezentativne uporabe dovedu do izloženosti podzemnih voda triasulfuronu ili njegovu relevantnom metabolitu u tlu CGA 150829 koja premašuje parametarsku graničnu vrijednost za pitku vodu od 0,1μg/L u svim odgovarajućim situacijama povezanima s podzemnim vodama. Osim toga, utvrđen je visok rizik za vodene biljke.

(9)

Komisija je pozvala podnositelja zahtjeva da podnese svoje primjedbe o zaključku Agencije i o nacrtu izvješća o ponovnoj ocjeni u skladu s člankom 17. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1141/2010. Podnositelj zahtjeva podnio je primjedbe koje su detaljno pregledane.

(10)

Međutim unatoč argumentima koje je iznio podnositelj zahtjeva, bojazni iz uvodne izjave 8. nisu se mogle ukloniti.

(11)

Shodno tome nije utvrđeno da se u odnosu na jednu ili više reprezentativnih uporaba najmanje jednog sredstva za zaštitu bilja koje sadržava triasulfuron može očekivati da su mjerila za odobravanje predviđena člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 ispunjena. Stoga odobrenje za aktivnu tvar triasulfuron ne bi trebalo obnoviti.

(12)

Državama članicama trebalo bi dati vremena kako bi povukle odobrenja za sredstva za zaštitu bilja koja sadržavaju triasulfuron.

(13)

U slučaju sredstava za zaštitu bilja koja sadržavaju triasulfuron, ako države članice odobre razdoblje odgode u skladu s člankom 46. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, to bi razdoblje trebalo isteći najkasnije 30. rujna 2017.

(14)

Ovom se Uredbom ne dovodi u pitanje ponovno podnošenje zahtjeva za triasulfuron u skladu s člankom 7. Uredbe (EZ) br. 1107/2009.

(15)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

1.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 144/35

(1)

Europska komisija („Komisija”) primila je zahtjev na temelju članka 13. stavka 3. i članka 14. stavka 5. Osnovne uredbe za ispitivanje mogućeg izbjegavanja antidampinških mjera uvedenih za određenu aluminijsku foliju podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) uvozom određene malo modificirane aluminijske folije iz NRK-a te za uvjetovanje takvog uvoza evidentiranjem.

(2)

Zahtjev je podnesen 18. travnja 2015. Podnositelj zahtjeva zatražio je da ostane anoniman i to propisno potkrijepio u zahtjevu. Komisija smatra da su razlozi za odobravanje povjerljivosti identiteta podnositelja zahtjeva dostatni.

(3)

Predmetni proizvod mogućeg izbjegavanja mjera aluminijska je folija debljine ne manje od 0,008 mm i ne veće od 0,018 mm, bez podloge, samo valjane i dalje neobrađene, u svitcima širine ne veće od 650 mm i mase veće od 10 kg, podrijetlom iz NRK-a, koja je trenutačno obuhvaćena oznakom KN ex 7607 11 19 (oznaka TARIC 7607111910) („predmetni proizvod”). To je proizvod na koji se primjenjuju mjere koje su trenutačno na snazi.

(4)

Proizvodi iz ispitnog postupka za moguće izbjegavanje mjera imaju jednaka bitna svojstva kao predmetni proizvod utvrđen u prethodnoj uvodnoj izjavi. Međutim, oni mogu biti žareni ili ne, te se pri uvozu isporučuju kao:

(5)

Prva tri gore opisana proizvoda trenutačno su obuhvaćena istom oznakom KN kao predmetni proizvod, ali različitim oznakama TARIC (7607111930, 7607111940 i 7607111950).

(6)

Zadnji proizvod obuhvaćen je različitom oznakom KN od predmetnog proizvoda (oznakom KN ex 7607 11 90) i oznakama TARIC 7607119045 i 7607119080.

(7)

Svi gore opisani proizvodi također su podrijetlom iz NRK-a („proizvodi iz ispitnog postupka”).

(8)

Mjere koje su trenutačno na snazi i koje se možda izbjegavaju antidampinške su mjere uvedene Provedbenom uredbom Komisije (EU) 2015/2384 (2) („postojeće mjere”).

(9)

Zahtjev sadržava dostatne dokaze prima facie o izbjegavanju antidampinških mjera uvedenih za predmetni proizvod praksama, postupcima ili djelovanjima za koje nema dostatnog valjanog razloga ili gospodarskog opravdanja osim uvođenja antidampinške pristojbe.

(10)

Dostavljen je sljedeći dokaz prima facie:

(11)

Na temelju statističkih podataka o kineskom izvozu i Eurostatovih statističkih podataka o uvozu, podnositelj zahtjeva utvrdio je kretanje uvoza svakog od malo modificiranih proizvoda iz ispitnog postupka za razdoblje od 2008. do 2015. Usporedbom kretanja uvoza predmetnog proizvoda s kretanjem uvoza malo modificiranih proizvoda iz ispitnog postupka podnositelj zahtjeva dokazao je snažan rast uvoza malo modificiranih proizvoda iz ispitnog postupka te paralelni pad uvoza predmetnog proizvoda. Točnije, podnositelj zahtjeva dokazao je da su količine uvoza malo modificiranih proizvoda iz ispitnog postupka bile slične onima predmetnog proizvoda prije donošenja početnih antidampinških mjera Uredbom Vijeća (EZ) br. 925/2009 (3). Podnositelj zahtjeva time je dokazao promjenu obrasca trgovine.

(12)

Nadalje, za svaku od praksi izbjegavanja mjera podnositelj zahtjeva pružio je detaljne dokaze o široko raširenom postojanju takvih praksi i izostanku bilo kakvog valjanog razloga ili gospodarskog opravdanja osim uvođenja pristojbe za takve prakse.

(13)

Na temelju dostupnih informacija podnositelj zahtjeva dokazao je da su izvozne cijene malo modificiranih proizvoda iz ispitnog proizvoda podrijetlom iz NRK-a u svakoj od praksi izbjegavanja mjera znatno snižene i da su ispod cijena industrije Unije. Posljedica je toga da se uvozom malo modificiranog proizvoda iz ispitnog postupka podrijetlom iz NRK-a narušavaju preostali učinci antidampinških mjera u smislu cijena i količina.

(14)

Konačno, na temelju informacija koje su mu razumno raspoložive, podnositelj zahtjeva izračunao je dampinšku maržu i pokazao da malo modificirani proizvodi iz ispitnog postupka u okviru svake od praksi izbjegavanja mjera ulaze na tržište Unije po dampinškim cijenama.

(15)

S obzirom na prethodno navedeno, Komisija je zaključila da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje ispitnog postupka na temelju članka 13. stavka 3. Osnovne uredbe i da se uvoz proizvoda iz ispitnog postupka uvjetuje evidentiranjem u skladu s člankom 14. stavkom 5. Osnovne uredbe.

(16)

Kako bi dobila podatke koje smatra potrebnima za svoj ispitni postupak, Komisija će poslati upitnike poznatim izvoznicima/proizvođačima i poznatim udruženjima izvoznika/proizvođača u NRK-u, poznatim uvoznicima i poznatim udruženjima uvoznika u Uniji i tijelima NRK-a. Prema potrebi podaci se mogu tražiti i od industrije Unije.

(17)

U svakom slučaju, sve zainteresirane strane trebaju kontaktirati s Komisijom, ali ne kasnije od roka određenog u članku 3. ove Uredbe, i zatražiti upitnik u roku određenom u članku 3. stavku 1. ove Uredbe, s obzirom na to da se rok određen u članku 3. stavku 2. ove Uredbe primjenjuje na sve zainteresirane strane.

(18)

Tijela NRK-a bit će obaviještena o pokretanju ispitnog postupka.

(19)

Sve zainteresirane strane pozivaju se da iznesu svoja stajališta u pisanom obliku i dostave dokaze kojima ih potkrjepljuju. Nadalje, Komisija može saslušati zainteresirane strane uz uvjet da one podnesu zahtjev u pisanom obliku i da dokažu da postoje posebni razlozi zbog kojih ih treba saslušati.

(20)

U skladu s člankom 13. stavkom 4. Osnovne uredbe, uvoz proizvoda iz ispitnog postupka može se izuzeti od evidentiranja ili mjera ako se uvoz ne smatra izbjegavanjem mjera.

(21)

Budući da se moguće izbjegavanje mjera može odvijati izvan Unije, izuzeća se u skladu s člankom 13. stavkom 4. Osnovne uredbe mogu dodijeliti proizvođačima proizvoda iz ispitnog postupka u NRK-u koji mogu dokazati da nisu povezani (4) ni s jednim proizvođačem koji podliježe mjerama (5) te za koje se utvrdi da ne sudjeluju u praksama izbjegavanja mjera kako je utvrđeno člankom 13. stavcima 1. i 2. Osnovne uredbe. Proizvođači koji žele dobiti izuzeće trebali bi podnijeti zahtjev koji je valjano potkrijepljen dokazima u roku navedenom u članku 3. stavku 3. ove Uredbe.

(22)

U skladu s člankom 14. stavkom 5. Osnovne uredbe, uvoz proizvoda iz ispitnog postupka podliježe evidentiranju kako bi se osiguralo da se, ako se ispitnim postupkom utvrdi izbjegavanje mjera, antidampinške pristojbe u odgovarajućem iznosu mogu uvesti od dana kad je evidentiranje takvog uvoza uvedeno.

(23)

U interesu pouzdanosti postupka potrebno je navesti rokove u kojima:

(24)

Važno je skrenuti pozornost na činjenicu da je za ostvarivanje većine postupovnih prava predviđenih Osnovnom uredbom potrebno da se zainteresirana strana javi Komisiji u rokovima utvrđenima u članku 3. ove Uredbe.

(25)

U slučajevima u kojima zainteresirana strana odbija pristup ili ne pruža potrebne informacije u zadanim rokovima ili ako znatno ometa ispitni postupak, pozitivni ili negativni nalazi mogu se donijeti na temelju raspoloživih podataka u skladu s člankom 18. Osnovne uredbe.

(26)

Ako se utvrdi da je zainteresirana strana dostavila lažne ili obmanjujuće podatke, podaci se zanemaruju, a mogu se koristiti raspoloživi podaci.

(27)

Ako zainteresirana strana ne surađuje ili surađuje samo djelomično te se stoga nalazi temelje na raspoloživim podacima u skladu s člankom 18. Osnovne uredbe, ishod za tu stranu može biti manje povoljan nego što bi bio da je surađivala.

(28)

Nedostavljanje odgovora u elektroničkom obliku ne smatra se nesuradnjom, pod uvjetom da zainteresirana strana dokaže da bi dostavljanje odgovora u traženom obliku dovelo do nepotrebnog dodatnog opterećenja ili neopravdanog dodatnog troška. Zainteresirana strana trebala bi odmah kontaktirati s Komisijom.

(29)

Ispitni postupak će se, u skladu s člankom 13. stavkom 3. Osnovne uredbe, zaključiti u roku od devet mjeseci od datuma stupanja na snagu ove Uredbe.

(30)

Napominje se da će se svi osobni podaci prikupljeni u ovom ispitnom postupku obraditi u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(31)

Zainteresirane strane mogu zatražiti intervenciju službenika za saslušanje u trgovinskim postupcima. Službenik za saslušanje veza je između zainteresiranih strana i ispitnih službi Komisije. Službenik za saslušanje ispituje zahtjeve za pristup predmetu, sporove povezane s povjerljivošću dokumenata, zahtjeve za produljenje rokova i zahtjeve trećih osoba za saslušanje. Službenik za saslušanje može organizirati saslušanje s pojedinačnom zainteresiranom stranom te posredovati kako bi osigurao da zainteresirane strane u potpunosti ostvaruju svoja prava na obranu.

(32)

Zahtjev za saslušanje pred službenikom za saslušanje podnosi se u pisanom obliku i trebao bi sadržavati razloge za podnošenje. Službenik za saslušanje uključenim stranama pruža mogućnost da budu saslušane kako bi se mogla iznijeti različita stajališta i izložiti pobijajući argumenti.

(33)

Zainteresirane strane mogu pronaći dodatne informacije i podatke za kontakt na internetskoj stranici službenika za saslušanje na internetskim stranicama Glavne uprave za trgovinu: http://ec.europa.eu/trade/trade-policy-and-you/contacts/hearing-officer/,

—

aluminijska folija debljine ne manje od 0,007 mm i manje od 0,008 mm, bez podloge, samo valjana i dalje neobrađena, u svitcima, mase veće od 10 kg, neovisno o širini, neovisno o tome je li žarena ili ne, ili

—

aluminijska folija debljine ne manje od 0,008 mm i ne veće od 0,018 mm, bez podloge, samo valjana i dalje neobrađena, u svitcima, mase veće od 10 kg i širine veće od 650 mm, neovisno o tome je li žarena ili ne, ili

—

aluminijska folija debljine veće od 0,018 mm i manje od 0,021 mm, bez podloge, samo valjana i dalje neobrađena, u svitcima, mase veće od 10 kg, neovisno o širini, neovisno o tome je li žarena ili ne, ili

—

aluminijska folija debljine ne manje od 0,021 mm i ne veće od 0,045 mm, bez podloge, samo valjana i dalje neobrađena, u svitcima, mase veće od 10 kg, neovisno o širini, neovisno o tome je li žarena ili ne, kada je isporučena s najmanje dva sloja,

European Commission

Directorate-General for Trade

Directorate H

Office: CHAR 04/039

1040 Bruxelles/Brussel

BELGIQUE/BELGIË

E-pošta: TRADE-AC-ALU-FOIL@ec.europa.eu

1.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 144/42

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

1.6.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 144/44

(1)

Granularni podaci o kreditima i kreditnom riziku (dalje u tekstu „podaci o kreditima”) obuhvaćaju detaljne i pojedinačne informacije o instrumentima koji dovode do kreditnog rizika za društva koja primaju depozite, financijska društva osim društava koja primaju depozite ili subjekata za upravljanje imovinom, koji se svi u značajnoj mjeri bave kreditiranjem. Takve detaljne informacije potrebne su radi izvršavanja zadaća Eurosustava, Europskog sustava središnjih banaka (ESSB) i Europskog odbora za sistemske rizike, uključujući analizu monetarne politike i operacija monetarne politike, upravljanje rizicima, nadgledanje financijske stabilnosti te makrobonitetnu politiku i istraživanja. Ovi podaci će također biti korisni za potrebe nadzora banaka u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma (SSM).

(2)

Članak 5. stavak 1. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (dalje u tekstu „Statut ESSB-a”) utvrđuje da Europska središnja banka (ESB), uz pomoć nacionalnih središnjih banaka ESSB-a, prikuplja potrebne statističke podatke od nadležnih nacionalnih tijela ili izravno od gospodarskih subjekata, radi izvršavanja zadaća ESSB-a. Prema članku 3. Uredbe (EZ) br. 2533/98, ESB je dužan odrediti stvarnu izvještajnu populaciju u okviru referentne izvještajne populacije i ima pravo u potpunosti ili djelomično izuzeti određene kategorije izvještajnih jedinica iz svojih statističkih izvještajnih zahtjeva.

(3)

Podaci o kreditima značajno će doprinijeti poboljšanju postojeće i razvoju nove statistike ESSB-a jer osiguravaju važne raščlambe i pojedinosti koje nisu dostupne iz izvora podataka koji se trenutno koriste, kao što su podaci o strukturi i oblicima rizika kredita odobrenih od strane financijskog sektora. Primjerice, podaci o kreditima značajno će doprinijeti povećanju kvalitete statistike o: (a) kreditima prema veličini društava, ključnom obilježju za pristup i praćenje odobravanja kredita malim i srednjim poduzećima; (b) kreditnim linijama raščlanjenim prema sektoru druge ugovorne strane; (c) kreditima nefinancijskim društvima raščlanjenim prema gospodarskoj djelatnosti; (d) kreditima osiguranim kolateralom u obliku nekretnina; i (e) prekograničnim kreditima i povezanim prihodima kao dijelu statistike platne bilance država članica čija je valuta euro.

(4)

Raspoloživost podataka o kreditima poboljšat će iskoristivost podataka na mikro razini koji se sada prikupljaju statistikom izdavanja i držanja vrijednosnih papira te doprinijeti praćenju i jačanju financijske integracije i stabilnosti u Uniji. Konačno, podaci o kreditima koji se odnose na podružnice koje su rezidenti izvan europodručja, a čiji su glavni uredi rezidenti u državi članici izvjestiteljici, važni su za izvršavanje zadaća ESSB-a, posebno za analizu monetarne politike i financijsku stabilnost. Pored toga, podaci mogu pružati potporu zadaćama makrobonitetnog nadzora kao što su analize financijske stabilnosti, procjene rizika i testovi otpornosti na stres. Članak 8. stavak 1. točka (d) i stavak 4a Uredbe (EU) br. 2533/98 sada izričito dozvoljavaju korištenje statističkih podataka prikupljenih temeljem članka 5. Statuta ESSB-a za potrebe nadzora.

(5)

Sveobuhvatan skup ujednačenih analitičkih podataka o kreditima trebao bi smanjiti teret izvješćivanja povećanjem stabilnosti izvještajnih zahtjeva tijekom vremena. Ovo je važno zbog toga što uvođenje promjena u visoko automatizirane sustave obrade podataka izvještajnih jedinica može biti vrlo skupo. Usklađeni skupovi podataka o kreditima također će osigurati veći stupanj pojedinosti te će na taj način smanjiti potrebu za dodatnim zahtjevima upućenim izvještajnim jedinicama.

(6)

Odluka ESB/2014/6 (3) utvrđuje postupak za razvoj dugoročnog okvira za prikupljanje granularnih podataka o kreditima temeljem ujednačenih statističkih izvještajnih zahtjeva ESB-a. Njegov je cilj osigurati uspostavljanje: (a) nacionalnih skupova granularnih podataka o kreditima, kojima upravljaju sve nacionalne središnje banke Eurosustava u skladu s općim minimalnim standardima i (b) zajedničke baze podataka o granularnim analitičkim podacima o kreditima (skup podataka „Anacredit”) koji dijele članice Eurosustava, a koji obuhvaća ulazne podatke iz svih država članica čija je valuta euro.

(7)

Preporuka ESB/2014/7 (4) potiče nacionalne središnje banke država članica čija valuta nije euro, ali koje se pripremaju pridružiti dugoročnom okviru, da primjenjuju odredbe Odluke ESB/2014/6. Skup podataka AnaCredit trebao bi biti otvoren, na dobrovoljnoj osnovi, državama članicama izvan europodručja, posebno onima koje sudjeluju u SSM-u, radi proširenja geografskog područja primjene i proširenja podataka te povećanja usklađenosti u Uniji.

(8)

Dok pripremne mjere temeljem Odluke ESB/2014/6 imaju za cilj definirati „osnovnu grupu ujednačenih skupova granularnih podataka o kreditima koje nacionalne središnje banke dugoročno trebaju osigurati ESB-u”, rezultat koristi i troškova postupka pokazuje snažne zahtjeve korisnika koji ističu potrebu ne samo za „osnovnom grupom skupova podataka”, već i za sveobuhvatnim popisom atributa podataka i mjera koje karakteriziraju instrumente koji stvaraju kreditni rizik za izvještajnu populaciju. Pored toga, poboljšana usklađenost koja iz toga proizlazi, trebala bi povećati usporedivost podataka u državama i institucijama, osiguravajući time veću kvalitetu podataka za analizu.

(9)

Skup podataka AnaCredit ima za cilj osigurati, zajedno s drugim statističkim okvirima prikupljanja granularnih podataka, analitički pregled kreditnog rizika izvještajnih jedinica neovisno o financijskom instrumentu, vrsti izloženosti ili računovodstvenoj klasifikaciji. U tom smislu, zahtjevi utvrđeni ovom Uredbom imaju za cilj osigurati da izvještajne jedinice dostave opći skup ujednačenih podataka nacionalnim središnjim bankama.

(10)

Skup podataka AnaCredit trebao bi biti uspostavljen u fazama jer se znatna heterogenost sadašnjeg skupa podataka o kreditima u državama sudionicama može ujednačiti samo postepeno. Ovaj postupan pristup također uzima u obzir vrijeme potrebno izvještajnim jedinicama za usklađivanje s raznim zahtjevima za podacima. Općenito, područje primjene i sadržaj podataka koje je potrebno prikupiti tijekom različitih faza trebali bi biti utvrđeni što je prije moguće, da bi se sve izvještajne jedinice pripremile za korištenje ujednačenih skupova odrednica i definicija. Stoga će Upravno vijeće donijeti odluku o svakoj daljnjoj fazi najmanje dvije godine prije njezine provedbe. U cilju smanjenja troškova i ukupnih obveza izvještajnih jedinica, dostavljanje informacija o stambenim kreditima na temelju tehnika uzorkovanja razmotrit će se u kasnijoj fazi.

(11)

Dok je jedan od ključnih dugoročnih ciljeva skupa podataka Anacredit usklađivanje izvještajnih zahtjeva i provedbenih praksi, heterogenost postojećih praksi prikupljanja podataka zahtijeva očuvanje diskrecije nacionalnih središnjih banaka u određenim područjima, primjerice u odnosu na odluke NSB-a o odstupanjima za male rezidentne izvještajne jedinice. Ova područja diskrecije nacionalnih središnjih banaka trebalo bi ponovno preispitati u svakoj budućoj fazi kako bi se utvrdilo može li se postići daljnje usklađivanje unutar država sudionica.

(12)

S obzirom na područje primjene, prva faza izvješćivanja prema skupu podataka AnaCredit trebala bi uključivati kredite koje su kreditne institucije odobrile pravnim subjektima. Društva koja primaju depozite osim kreditnih institucija, subjekti za upravljanje imovinom i druga financijska društva koja se sva bave kreditiranjem, kao i inozemna društva kćeri tih pravnih osoba mogu biti uključeni u stvarnu izvještajnu populaciju u kasnijoj fazi. U pogledu instrumenata, opseg granularnog izvješćivanja može se proširiti na izvedenice, ostale račune potraživanja, izvanbilančne stavke (kao što su financijska jamstva) i kredite odobrene osobama koje nisu pravne osobe, uključujući trgovcima pojedincima. Osobni podaci, kako su utvrđeni važećim pravilima o zaštiti podataka, ne bi se smjeli prikupljati u prvoj fazi, kao i podaci za kredite s više dužnika koji obuhvaćaju fizičke osobe kao dužnike, ili kada su fizičke osobe povezane s instrumentima o kojima se izvješćuje u skupu podataka Anacredit. Ako bi opseg izvješćivanja bio proširen na način da obuhvati te osobne podatke u kasnijim fazama, potrebno je osigurati zaštitu prava fizičkih osoba u odnosu na prikupljanje i obradu njihovih osobnih podataka. Štoviše, kasnije faze mogu uključivati izvještajne zahtjeve na konsolidiranoj osnovi. Svaka odluka o proširenju izvještajne populacije trebala bi uzeti u obzir prava nacionalnih središnjih banaka da odobravaju odstupanja malim izvještajnim jedinicama i trebala bi biti donesena najmanje dvije godine prije njegovog uvođenja kako bi se izvještajnim jedinicama i nacionalnim središnjim bankama omogućilo dovoljno vremena za provedbu.

(13)

U pripremanju budućih faza, proširenje izvještajne populacije i uvođenje dodatnih izvještajnih zahtjeva trebalo bi biti utemeljeno na analizi Odbora za statistiku ESSB-a (dalje u tekstu „STC”), uzimajući u obzir potrebe korisnika, procijenjene troškove izvještajnih jedinica i nacionalnih središnjih banaka, tržišna kretanja i iskustvo stečeno tijekom pripreme za prvu fazu.

(14)

Izvještajne obveze o podacima o kreditima trebale bi biti utvrđene uzimajući u obzir načelo proporcionalnosti, a radi izbjegavanja nametanja nepotrebnog tereta izvješćivanja naročito malim izvještajnim jedinicama s ograničenom ukupnom kreditnom izloženošću. Iz istog razloga nacionalne središnje banke trebale bi imati pravo odobriti odstupanja malim izvještajnim jedinicama.

(15)

U cilju osiguravanja učinkovitog izvješćivanja i odgovarajuće interoperabilnosti s drugim postojećim ili novim izvještajnim okvirima, nacionalnim središnjim bankama trebalo bi omogućiti prikupljanje informacija koje se trebaju prenijeti ESB-u kao dio šireg nacionalnog izvještajnog okvira i proširenje izvješćivanja o podacima o kreditima izvan područja primjene ove Uredbe, za njihove zakonom propisane svrhe, u skladu s odgovarajućim nacionalnim pravom.

(16)

Radi doprinošenja skupu podataka AnaCredit, nacionalnim središnjim bankama trebalo bi dozvoliti korištenje vlastitih baza podataka, podataka primljenih od izvještajnih jedinica i podataka iz bilo kojih drugih izvora, uključujući odgovarajuće referentne baze podataka. Nacionalne središnje banke trebale bi imati diskrecijsko pravo odlučiti hoće li sklopiti sporazum o suradnji s nacionalnim zavodima za statistiku ili nacionalnim nadležnim tijelima radi nadzora izvještajnih jedinica ili s bilo kojim drugim nacionalnim tijelom, sve dok dostavljeni podaci udovoljavaju standardima kvalitete utvrđenim ovom Uredbom. Zbog različitih nacionalnih rješenja koja su trenutačno na snazi, a radi smanjivanja tereta izvješćivanja temeljem ove Uredbe, potiče se djelotvorna i učinkovita suradnja s nacionalnim zavodima za statistiku, nacionalnim nadležnim tijelima i drugim nacionalnim tijelima.

(17)

Okvir za prikupljanje podataka o kreditima trebao bi biti uspostavljen u cilju osiguravanja interoperabilnosti sa središnjim kreditnim registrima i drugim odgovarajućim skupovima podataka o kreditima uspostavljenim od strane subjekata javnog sektora, uključujući baze podataka o statistici vrijednosnih papira i Registar skupova podataka institucija i povezanih društava ESSB-a.

(18)

Nacionalnim središnjim bankama trebalo bi biti dozvoljeno korištenje višenamjenskog zajedničkog skupa analitičkih granularnih podataka o kreditima radi uspostavljanja sustava povratnih informacija s izvještajnim jedinicama ili radi pojačavanja postojećih sustava povratnih informacija i drugih informacijskih usluga od središnjih kreditnih registara izvještajnim jedinicama. Ovi sustavi povratnih informacija unaprijedit će doprinos ESSB-a stabilnosti financijskog sustava u skladu s njegovim zakonskim ovlastima, prema članku 127. stavku 5. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Sustavi povratnih informacija osigurat će izvještajnim jedinicama širu osnovu za njihovu procjenu kreditne sposobnosti, posebno u odnosu na prekogranične dužnike te omogućiti usklađivanje definicija i atributa podataka putem njihovih praksi odobravanja kreditiranja. Oni će unaprijediti upravljanje kreditnim rizikom od strane kreditnih institucija i drugih zajmodavaca. Posebice će podržati kreditne institucije u izbjegavanju nepotrebne ovisnosti o vanjskim kreditnim rejtinzima za procjenu kreditne sposobnosti. Sustav povratnih informacija trebao bi slijediti najbolje prakse i osigurati minimalne standarde kvalitete podataka. Podskup analitičkih podataka o kreditima koji nacionalne središnje banke mogu međusobno dijeliti za potrebe sustava povratnih informacija, trebao bi biti utvrđen uzimajući u obzir određene razine povjerljivosti odgovarajućih atributa podataka i odgovarajuće zahtjeve za zaštitu povjerljivosti kao i vrijeme potrebno za provedbu. Dodatne pojedinosti o području primjene i provedbi sustava povratnih informacija mogu se utvrditi u posebnom pravnom aktu, a nacionalne središnje banke mogu sklopiti memorandume o razumijevanju na temelju važećih pravnih okvira u pogledu svoje odnosne suradnje unutar sustava povratnih informacija. Dok neke nacionalne središnje banke koje upravljaju središnjim kreditnim registrima već međusobno dijele granularne podatke o prekograničnim kreditima i kreditnim riziku na bilateralnoj osnovi (5), druge mogu, iz pravnih razloga, zahtijevati određeno razdoblje za provedbu prekogranične razmjene informacija radi prosljeđivanja takvih podataka financijskim institucijama koje o njima izvješćuju. Uspostavljanje i provedba sustava povratnih informacija trebali bi uzeti u obzir nacionalne zakonske odredbe o obradi povjerljivih statističkih podataka.

(19)

Za potrebe ove uredbe, trebali bi se primijeniti standardi za zaštitu i uporabu povjerljivih statističkih podataka kao što je utvrđeno u člancima 8. do 8.c Uredbe (EZ) br. 2533/98.

(20)

Člankom 7. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 2533/98 utvrđuje se da je ESB ovlašten izricati sankcije izvještajnim jedinicama koje ne ispunjavaju statističke izvještajne zahtjeve određene ili izrečene uredbama ili odlukama ESB-a. Ova ovlast za izricanje sankcija neovisna je o pravima nacionalnih središnjih banaka da izriču sankcije izvještajnim jedinicama koje ne poštuju statističke i druge izvještajne zahtjeve koji se na njih primjenjuju na temelju odgovarajućeg nacionalnog pravnog okvira.

(21)

Potrebno je uspostaviti postupak za djelotvorno provođenje tehničkih izmjena priloga ovoj Uredbi, pod uvjetom da ne dovode do promjena u temeljnom konceptualnom okviru niti utječu na teret izvješćivanja izvještajnih jedinica u državama članicama. Ovaj postupak treba dozvoliti uzimanje u obzir stajališta Odbora za statistiku ESSB-a.

(22)

Članak 5. Statuta ESSB-a zajedno s člankom 4. stavkom 3. Ugovora o Europskoj uniji, podrazumijeva obvezu izrade i provedbe na nacionalnoj razini svih mjera koje države članice čija valuta nije euro smatraju prikladnim: (a) za provođenje prikupljanja statističkih podataka potrebnih za ispunjavanje statističkih izvještajnih zahtjeva ESB-a; i (b) za pravovremene pripreme u području statistike kako bi te države članice postale države članice čija je valuta euro.

(23)

Primjena ove Uredbe je bez utjecaja na prikupljanje podataka o kreditima temeljem pravnog okvira SSM-a,

1.

„država članica izvjestiteljica” znači država članica čija je valuta euro; država članica čija valuta nije euro može odlučiti postati država članica izvjestiteljica uključivanjem odredaba ove Uredbe u svoje nacionalno zakonodavstvo ili uvođenjem na drugi način odgovarajućih izvještajnih zahtjeva u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom; to može uključivati posebno države članice koje sudjeluju u SSM-u putem bliske suradnje u skladu s člankom 7. Uredbe Vijeća (EU) br. 1024/2013 (6)

2.

„rezident” ima značenje kako je definirano u članku 1. stavku 4. Uredbe (EZ) br. 2533/98;

3.

„institucionalna jedinica” ima isto značenje kako je definirano u stavcima 2.12 i 2.13 Priloga A Uredbi (EU) br. 549/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7);

4.

„strana podružnica” znači institucionalna jedinica koja je pravno ovisni dio pravnog subjekta koji je rezident u državi različitoj od one gdje je pravni subjekt osnovan u skladu s pojmom „jedna podružnica” iz članka 2. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 2533/98;

5.

„pravni subjekt” znači svaki subjekt, koji u skladu s nacionalnim pravom koje se na njega primjenjuje, može stjecati prava i obveze;

6.

„identifikacijska oznaka pravnog subjekta” (LEI) znači alfanumerička referentna oznaka u skladu sa standardom ISO 17442 (8) dodijeljena pravnom subjektu;

7.

„nacionalna identifikacijska oznaka” znači uobičajeno korištena identifikacijska oznaka koja omogućuje nedvosmislenu identifikaciju druge ugovorne strane u državi u kojoj je ona rezident;

8.

„izvještajna jedinica” znači pravni subjekt ili strana podružnica koja je rezident u državi članici izvjestiteljici i koja podliježe izvještajnim zahtjevima ESB-a sukladno ovoj Uredbi;

9.

„promatrana jedinica” znači institucionalna jedinica o čijim aktivnostima kao vjerovnika ili servisera izvješćuje izvještajna jedinica. Promatrana jedinica je:

10.

„druga ugovorna strana” znači institucionalna jedinica koja sudjeluje kao ugovorna strana u instrumentu, ili je povezana sa stranom koja sudjeluje u instrumentu;

11.

„vjerovnik” znači druga ugovorna strana koja snosi kreditni rizik instrumenta, osim pružatelja zaštite;

12.

„dužnik” znači druga ugovorna strana koja ima bezuvjetnu obvezu izvršiti plaćanja koja proizlaze iz instrumenta;

13.

„pružatelj zaštite” znači druga ugovorna strana koja pruža zaštitu od ugovorom određenog negativnog kreditnog događaja i koja snosi kreditni rizik negativnog kreditnog događaja;

14.

„serviser” znači druga ugovorna strana odgovorna za administrativno i financijsko upravljanje instrumentom;

15.

„nacionalna središnja banka” ili „nacionalne središnje banke” znači nacionalna središnja banka ili nacionalne središnje banke država članica Unije;

16.

„odgovarajući NSB” znači NSB države članice izvjestiteljice u kojoj je izvještajna jedinica rezident;

17.

„središnji kreditni registar” (CCR) znači kreditni registar kojim upravlja NSB koji prima izvješća od zajmodavaca u financijskom sektoru i pruža im podršku dajući im informacije o kreditima i kreditnom riziku;

18.

„kreditna institucija” ima isto značenje kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 1. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (9);

19.

„institucija” ima isto značenje kako je definirano u članku 4. stavku 1. točki 3. Uredbe (EU) br. 575/2013;

20.

„imovina” ima isto značenje kako je definirano u stavku 7.15. Priloga A Uredbi (EU) br. 549/2013;

21.

„kreditni rizik” znači rizik da druga ugovorna strana neće izvršiti plaćanje koje je obvezna izvršiti temeljem ugovora;

22.

„ugovor” znači pravno obvezujući sporazum između dviju ili više strana na temelju kojeg je stvoreno jedan ili više instrumenata;

23.

„instrument” znači bilo koja stavka navedena u atributima podataka „vrsta instrumenta”, kako je definirano u Prilogu IV.

24.

„zaštita” znači osiguranje ili pokriće za negativan kreditni događaj, u obliku bilo koje stavke navedene u atributima podataka „vrsta zaštite” kako je definirana u Prilogu IV.;

25.

„iznos obveza” znači zbroj atributa podataka „neotplaćeni nominalni iznos” i „izvanbilančni iznos” kako su definirani u Prilogu IV.;

26.

„na pojedinačnoj osnovi” znači upućivanje na pojedinu institucionalnu jedinicu, uključujući institucionalne jedinice koje su dio pravnog subjekta;

(a)

Ako na bilo koji izvještajni referentni datum unutar referentnog razdoblja:

(b)

ako je najmanje jedan dužnik pravni subjekt ili dio pravnog subjekta kako je određeno u članku 1. stavku 5.

(a)

odgovarajući NSB pravnog subjekta može odlučiti ne prikupljati atribute podataka ili dio atributa podataka navedenih u predlošku 1. iz Priloga I. od pravnog subjekta ako te instrumente drži ili ih servisira strana podružnica;

(b)

odgovarajući NSB strane podružnice može odlučiti ne prikupljati atribute podataka ili dio atributa podataka navedenih u predlošku 2. iz Priloga I. od strane podružnice.

(a)

korištenjem LEI-ja ako je takva identifikacijska oznaka dodijeljena; ili

(b)

ako LEI nije dodijeljen, pomoću nacionalne identifikacijske oznake, kako je dalje razrađeno u Prilogu IV.

(a)

bi takav pristup povrijedio opravdane zahtjeve povjerljivosti izvještajne jedinice, primjerice u odnosu na internu procjenu kreditnog rizika, ili u odnosu na treće strane, posebno u odnosu na pravne subjekte o kojima su dostavljeni podaci o kreditima; ili

(b)

ako podaci nisu upotrebljavani radi uspostavljanja ili poboljšavanja sustava povratnih informacija u skladu s člankom 11. i ako nisu obvezne dodijeliti pristup tim podacima na temelju nacionalnog prava ili prava Unije.

(a)

za mjesečne prijenose, zadnji dan svakog mjeseca;

(b)

za tromjesečne prijenose, zadnji dan ožujka, lipnja, rujna i prosinca.

(a)

izvještajne jedinice kojima je odobreno odstupanje u skladu sa stavkom 1.;

(b)

izvještajne jedinice koje mogu dostavljati podatke na temelju smanjene učestalosti izvješćivanja, u skladu sa stavkom 2.;

(c)

izvještajne jedinice koje više ne ispunjavaju uvjete za odstupanje ili smanjenu učestalost izvješćivanja u skladu sa stavkom 1. ili 2.