22.4.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 107/1

(1)

Slobodno kretanje radnika temeljna je sloboda građana Unije i jedan od stupova unutarnjeg tržišta, sadržan u članku 45. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Pravom Unije dodatno se razrađuje njegova provedba s ciljem jamčenja potpunog ostvarivanja prava dodijeljenih građanima Unije i članovima njihovih obitelji.

(2)

Slobodno kretanje radnika jedan je od ključnih elemenata za razvoj integriranijeg tržišta rada u Uniji, među ostalim u pograničnim regijama, koji omogućuje veću mobilnost radnika te tako povećava raznolikost i doprinosi socijalnoj uključenosti na razini Unije i integraciji osoba isključenih s tržišta rada. Ono doprinosi i pronalaženju odgovarajućih vještina za slobodna radna mjesta i svladavanju problema uskih grla na tržištu rada.

(3)

Uredbom (EU) br. 492/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (4) uspostavljeni su mehanizmi za popunjavanje slobodnih radnih mjesta i razmjenu informacija, dok su u Provedbenoj odluci Komisije 2012/733/EU (5) utvrđene odredbe o funkcioniranju mreže za Europske službe za zapošljavanje (mreža EURES) u skladu s tom Uredbom. Potrebno je revidirati taj regulatorni okvir kako bi se uzeli u obzir novi oblici mobilnosti, veći zahtjevi za mobilnost na pravičnoj osnovi, promjene u tehnologiji za razmjenu podataka o slobodnim radnim mjestima, upotreba različitih kanala za zapošljavanje od strane radnika i poslodavaca te sve veća uloga drugih posrednika na tržištu rada u pružanju usluga zapošljavanja, uz javne službe za zapošljavanje („JSZ-ovi”).

(4)

Kako bi se radnicima koji imaju pravo na rad u drugoj državi članici pomoglo da učinkovito ostvaruju to pravo, pomoć u skladu s ovom Uredbom dostupna je svim građanima Unije koji imaju pravo baviti se nekom aktivnošću kao radnik, i članovima njihovih obitelji u skladu s člankom 45. UFEU-a. Države članice trebale bi dati isti pristup državljanima trećih zemalja koji, u skladu s pravom Unije ili nacionalnim pravom, imaju pravo na jednako postupanje u tom području kao i njihovi državljani. Ovom Uredbom ne dovode se u pitanje pravila o pristupu državljana trećih zemalja nacionalnim tržištima rada kako je određeno u relevantnom pravu Unije i nacionalnom pravu.

(5)

Sve veća međuovisnost između tržištâ rada zahtijeva pojačanu suradnju između službi za zapošljavanje, među ostalim onih u pograničnim regijama, s ciljem omogućivanja slobode kretanja svih radnika na temelju dobrovoljne mobilnosti radne snage unutar Unije i na pravičnoj osnovi u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom te praksom, na temelju članka 46. točke (a) UFEU-a. Stoga bi između Komisije i država članica trebalo uspostaviti okvir za suradnju u području mobilnosti radne snage unutar Unije. Tim bi se okvirom trebala objediniti slobodna radna mjesta širom Unije te mogućnost prijave na ta radna mjesta, utvrditi aranžmane za pružanje povezanih usluga podrške radnicima i poslodavcima i osigurati zajednički pristup razmjeni informacija koje su potrebne za olakšavanje takve suradnje.

(6)

Sud Europske unije (Sud) smatra da koncept „radnika” iz članka 45. UFEU-a mora dobiti značenje na razini Unije te da se mora definirati u skladu s objektivnim kriterijima koji radni odnos razlikuju upućivanjem na prava i obveze dotičnih osoba. Da bi se neka osoba smatrala radnikom, ona se mora baviti pravom i djelotvornom aktivnošću, u koju nisu uključene aktivnosti malog opsega koje se smatraju marginalnima ili pomoćnima. Smatra se da je bitna značajka radnog odnosa činjenica da osoba tijekom određenog vremenskog razdoblja obavlja za drugu osobu i pod njezinim vodstvom usluge za koje dobiva primitke od rada (6). Smatra se da koncept „radnika” u određenim okolnostima uključuje osobe koje obavljaju naukovanje (7) ili pripravništvo (8).

(7)

Sud dosljedno smatra da je sloboda kretanja radnika jedan od temelja Unije te da se stoga odredbe kojima se ta sloboda utvrđuje moraju široko tumačiti (9). Sud smatra da sloboda kretanja radnika iz članka 45. podrazumijeva i određena prava za državljane država članica koji se kreću unutar Unije za potrebe traženja zaposlenja (10). Stoga bi se koncept „radnika” za potrebe ove Uredbe trebao shvatiti tako da obuhvaća tražitelje zaposlenja, neovisno o tome jesu li oni trenutačno u radnom odnosu ili ne.

(8)

Kako bi se olakšala mobilnost radne snage unutar Unije, Europsko vijeće zatražilo je u „Paktu za rast i zapošljavanje” da se istraži mogućnost proširenja mreže EURES na naukovanje i pripravništvo. Naukovanje i pripravništvo trebali bi biti obuhvaćeni ovom Uredbom pod uvjetom da uspješni kandidati ulaze u radni odnos. Države članice trebale bi moći isključiti iz popunjavanja slobodnih radnih mjesta određene kategorije naukovanja i pripravništva kako bi osigurale usklađenost i funkcioniranje svojih obrazovnih sustava te uzele u obzir potrebu da osmisle svoje mjere aktivne politike na tržištu rada na temelju potreba radnika na koje se odnose ti programi. Za potrebe poboljšanja kvalitete pripravništva trebalo bi uzeti u obzir Preporuku Vijeća od 10. ožujka 2014. o kvalitativnom okviru za pripravništvo (11), posebno u odnosu na sadržaj učenja i osposobljavanja i radne uvjete, s ciljem olakšavanja prijelaza iz obrazovanja, nezaposlenosti ili neaktivnosti na rad. U skladu s navedenom preporukom trebalo bi poštovati prava i radne uvjete pripravnika u okviru primjenjivog prava Unije i nacionalnog prava.

(9)

Informacije o ponudama za naukovanje i pripravništvo predviđene ovom Uredbom mogu se dopuniti internetskim alatima i uslugama koje razvija Komisija ili drugi dionici, čime se poslodavcima omogućuje da izravno s tražiteljima zaposlenja dijele informacije o mogućnostima naukovanja i pripravništva širom Unije.

(10)

Od svojeg pokretanja 1994. EURES djeluje kao mreža za suradnju između Komisije i JSZ-ova za pružanje informacija, savjetovanja i usluga posredovanja pri zapošljavanju na dobrobit radnika i poslodavaca, kao i svakog građanina Unije kojem može biti korisno načelo slobodnog kretanja radnika, putem mreže ljudi i internetskih alata za pomoć dostupnih na Europskom portalu za mobilnost pri zapošljavanju („portal EURES”). Potrebna je dosljednija primjena popunjavanja slobodnih radnih mjesta, podrške i razmjene informacija o mobilnosti radne snage unutar Unije. Stoga bi mrežu EURES trebalo ponovno uspostaviti i reorganizirati kao dio revidiranog regulatornog okvira kako bi je se moglo dodatno ojačati. Trebalo bi odrediti uloge i odgovornosti različitih organizacija koje sudjeluju u mreži EURES.

(11)

Sastav mreže EURES trebao bi biti dostatno fleksibilan kako bi se prilagodio promjenama na tržištu usluga za zapošljavanje. Pojava raznih službi za zapošljavanje ukazuje na to da Komisija i države članice trebaju uložiti zajedničke napore u širenju mreže EURES kao glavnog alata Unije za pružanje usluga zapošljavanja širom Unije. Šire članstvo u mreži EURES imalo bi društvene, gospodarske i financijske koristi te bi također moglo doprinijeti stvaranju inovativnih oblika učenja i suradnje, među ostalim u području standarda kvalitete za slobodna radna mjesta i usluge podrške, na nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj i prekograničnoj razini.

(12)

Proširenjem članstva u EURES-u poboljšala bi se učinkovitost u pružanju usluga omogućavanjem partnerstava te poticanjem komplementarnosti i poboljšavanjem kvalitete te bi se povećao tržišni udio mreže EURES jer bi novi sudionici stavljali na raspolaganje slobodna radna mjesta, molbe za posao i životopise („CV”) i pružali usluge podrške radnicima i poslodavcima.

(13)

Trebalo bi biti moguće da članom EURES-a postane bilo koja organizacija, uključujući javne i privatne službe za zapošljavanje ili službe za zapošljavanje trećeg sektora, koja se obvezuje ispuniti sve kriterije i zadaće utvrđene ovom Uredbom.

(14)

Pojedine organizacije neće biti u mogućnosti ispuniti sve zadaće čije se ispunjenje zahtijeva od članova EURES-a ovom Uredbom. S obzirom na važnost potencijalnog doprinosa takvih organizacija mreži EURES, ipak je primjereno da im se pruži mogućnost da postanu partneri EURES-a. Takva iznimka smjela bi se odobriti samo ako je opravdana, a mogla bi se opravdati time što je podnositelj zahtjeva male veličine, ima ograničena financijska sredstva, zato što uobičajeno ne ispunjava sve zadaće koje se zahtijevaju, ili zato što je neprofitna organizacija.

(15)

Transnacionalna i prekogranična suradnja i podrška svim članovima i partnerima EURES-a koji djeluju u državama članicama olakšale bi se putem strukture na razini Unije („Europski koordinacijski ured”). Europski koordinacijski ured trebao bi pružati zajedničke informacije, alate i smjernice, aktivnosti osposobljavanja razvijene u suradnji s državama članicama te pružati pomoć. Aktivnosti osposobljavanja i pružanja pomoći posebno bi trebale biti usmjerene na osoblje organizacija koje sudjeluju u mreži EURES, a koji su stručnjaci za usklađivanje ponude i potražnje, pružanje usluga posredovanja pri zapošljavanju, te pružanja informacija, savjetovanja i pomoći radnicima, poslodavcima i organizacijama koje zanimaju pitanja transnacionalne i prekogranične mobilnosti i koji su, u tu svrhu, u izravnom kontaktu s tim ciljnim skupinama. Europski koordinacijski ured trebao bi biti odgovoran i za rad i razvoj portala EURES i zajedničke IT platforme. Za usmjeravanje njegova rada trebalo bi izraditi višegodišnje programe rada uz savjetovanje s državama članicama.

(16)

Države članice trebale bi uspostaviti nacionalne koordinacijske urede kako bi osigurale prijenos dostupnih podataka na portal EURES i kako bi pružile opću podršku i pomoć svim članovima i partnerima EURES-a na svojem državnom području, među ostalim u vezi s tim kako postupati u slučaju prigovora i problema u vezi sa slobodnim radnim mjestima, prema potrebi u suradnji s drugim relevantnim tijelima javne vlasti, poput inspektorata rada. Države članice trebale bi također poduprijeti suradnju s kolegama u drugim državama članicama, među ostalim na prekograničnoj razini, i s Europskim koordinacijskim uredom. Nacionalni koordinacijski uredi trebali bi također biti zaduženi za provjeru pitanja usklađenosti u vezi sa standardima stvarne i tehničke kvalitete podataka te zaštite podataka. Kako bi se olakšala komunikacija s Europskim koordinacijskim uredom i nacionalnim koordinacijskim uredima pomoglo u promicanju usklađenosti svih članova i partnera EURES-a na njihovu državnom području s tim standardima, nacionalni koordinacijski uredi trebali bi osigurati koordinirani prijenos podataka na portal EURES jedinstvenim koordiniranim kanalom, prema potrebi upotrebom postojećih nacionalnih IT platformi. Radi pružanja kvalitetne i pravodobne usluge, države članice trebale bi osigurati da njihov nacionalni koordinacijski ured ima dovoljan broj osposobljenog osoblja i drugih resursa potrebnih za izvršavanje zadaća utvrđenih ovom Uredbom.

(17)

Sudjelovanje socijalnih partnera u mreži EURES posebno doprinosi analizi prepreka mobilnosti kao i promicanju dobrovoljne mobilnosti radne snage unutar Unije na pravičnoj osnovi, među ostalim u pograničnim regijama. Predstavnici socijalnih partnera na razini Unije trebali bi stoga moći sudjelovati na sastancima Koordinacijske skupine osnovane na temelju ove Uredbe i održavati redoviti dijalog s Europskim koordinacijskim uredom, a nacionalne organizacije poslodavaca i sindikati trebali bi biti uključeni u suradnju s mrežom EURES koju olakšavaju nacionalni koordinacijski uredi redovnim dijalogom sa socijalnim partnerima u skladu s nacionalnim pravom i praksom. Socijalni partneri trebali bi imati mogućnost podnijeti prijavu da postanu član ili partner EURES-a nakon ispunjavanja relevantnih obveza u okviru ove Uredbe.

(18)

S obzirom na poseban status JSZ-ova, države članice trebale bi ih imenovati članovima EURES-a, bez da moraju prolaziti kroz postupak primanja članova. Države članice trebale bi osigurati da JSZ-ovi zadovoljavaju najmanje zajedničke kriterije utvrđene u Prilogu I. („najmanji zajednički kriteriji”) i obveze iz ove Uredbe. Osim toga, države članice trebale bi moći svojim JSZ-ovima delegirati opće zadaće ili aktivnosti u vezi s organizacijom rada u skladu s ovom Uredbom, među ostalim razvoj i upravljanje nacionalnim sustavima za primanje članova i partnera EURES-a. Svaki JSZ, kako bi ispunio svoje obveze u skladu s ovom Uredbom, trebao bi imati dostatni kapacitet, tehničku pomoć i financijske i ljudske resurse.

(19)

U skladu sa svojom nadležnošću u vezi s organizacijom tržišta rada, države članice trebale bi biti nadležne za primanje organizacija kao članova i partnera EURES-a na svojem državnom području. Na takvo primanje trebali bi se primjenjivati najmanji zajednički kriteriji i ograničen niz osnovnih pravila o postupku primanja kako bi se osigurala transparentnost i jednake mogućnosti prilikom ulaska u mrežu EURES, omogućujući prilagodljivost koju je potrebno uzeti u obzir u odnosu na različite nacionalne modele i oblike suradnje između JSZ-a i drugih dionika na tržištu rada u državama članicama. Države članice trebale bi moći opozvati takvo primanje u članstvo ako organizacija prestane ispunjavati primjenjive kriterije ili zahtjeve na temelju kojih je primljena.

(20)

Cilj uspostavljanja najmanjih zajedničkih kriterija kako bi se postalo članom ili partnerom EURES-a jest osiguravanje sukladnosti s najmanjim standardima kvalitete. Stoga bi se molbe za primanje trebale ocjenjivati barem u odnosu na najmanje zajedničke kriterije.

(21)

Jedan od ciljeva mreže EURES je podržati pravičnu i dobrovoljnu mobilnost radne snage unutar Unije i stoga bi najmanji zajednički kriteriji za primanje organizacija u mrežu EURES trebali uključivati i zahtjev da se te organizacije obvežu da će potpuno poštovati primjenjive standarde na tržištu rada i pravne zahtjeve, uključujući načelo nediskriminacije. Stoga bi države članice trebale moći odbiti ili opozvati primanje u članstvo za organizacije koje krše standarde na tržištu rada ili pravne zahtjeve, posebno u pogledu primitaka od rada i uvjeta rada. U slučaju odbijanja primanja u članstvo ili opoziva na temelju nesukladnosti s tim standardima i zahtjevima, relevantni nacionalni koordinacijski ured trebao bi obavijestiti Europski koordinacijski ured koji bi tada trebao proslijediti informaciju ostalim nacionalnim koordinacijskim uredima. Nacionalni koordinacijski uredi mogu poduzeti odgovarajuće mjere u pogledu organizacija koje djeluju na njihovu državnom području u skladu s njihovim nacionalnim pravom i praksom.

(22)

Države članice trebale bi pratiti aktivnosti organizacija primljenih u mrežu EURES kako bi osigurale da organizacije na ispravan način primjenjuju odredbe ove Uredbe. Države članice trebale bi poduzeti odgovarajuće mjere za osiguravanje optimalne usklađenosti. To praćenje prvenstveno bi se trebalo temeljiti na podacima koje su te organizacije dostavile nacionalnim koordinacijskim uredima u skladu s ovom Uredbom, ali također može podrazumijevati, prema potrebi, mjere revizije i kontrole kao što su nasumične provjere. To bi trebalo uključivat praćenje usklađenosti s primjenjivim zahtjevima koji se odnose na dostupnost.

(23)

Trebalo bi uspostaviti Koordinacijsku skupinu kako bi obavljala ulogu koordinacije u pogledu aktivnosti i funkcioniranja mreže EURES-a. Ona bi trebala služiti kao platforma za razmjenu informacija i za razmjenu najbolje prakse, posebno u pogledu razvoja i širenja mrežom EURES-a odgovarajućih informacija i smjernica radnicima, uključujući pogranične radnike, i poslodavcima. S njome bi se trebalo savjetovati i tijekom pripreme predložaka, tehničkih standarda i formata kao i u vezi s definiranjem ujednačenih detaljnih specifikacija za prikupljanje i analizu podataka. Socijalni partneri trebali bi moći prisustvovati raspravama Koordinacijske skupine posebno u vezi sa strateškim planiranjem, razvojem, provedbom, praćenjem i ocjenom usluga i aktivnosti iz ove Uredbe. Kako bi se uspostavila sinergija rada mreže EURES i mreže JSZ-ova osnovane Odlukom br. 573/2014/EU Europskog parlamenta i Vijeća (12), Koordinacijska skupina trebala bi surađivati s Odborom mreže JSZ-ova. Takva suradnja mogla bi obuhvaćati razmjenu najbolje prakse i izvješćivanje Odbora o tekućim i planiranim aktivnostima mreže EURES.

(24)

Zaštitni znak EURES-a i njegov karakteristični logotip registrirani su kao žig Europske unije pri Uredu Europske unije za intelektualno vlasništvo. Jedino je Europski koordinacijski ured ovlašten da trećim stranama daje dopuštenje za korištenje EURES-ovog logotipa u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 207/2009 (13). Europski koordinacijski ured trebao bi o tome obavijestiti dotične organizacije.

(25)

Radi pružanja pouzdanih i ažuriranih informacija radnicima i poslodavcima o različitim vidovima mobilnosti radne snage i socijalne zaštite unutar Unije, mreža EURES trebala bi surađivati s drugim tijelima, službama i mrežama Unije koje olakšavaju mobilnost i informiraju građane Unije o njihovim pravima u skladu s pravom Unije, kao što su Europska mreža tijela za jednakost (Equinet), portal Vaša Europa, Europski portal za mlade i SOLVIT, organizacije koje rade na prekograničnoj suradnji i organizacije odgovorne za priznavanje stručnih kvalifikacija i tijela za promicanje, analizu, praćenje i potporu jednakom postupanju s radnicima, imenovana u skladu s Direktivom 2014/54/EU Europskog parlamenta i Vijeća (14). Kako bi se osigurala sinergija, mreža EURES također bi trebala surađivati s relevantnim tijelima koja su zadužena za koordinaciju socijalne sigurnosti.

(26)

Ostvarivanje prava na slobodu kretanja radnika olakšalo bi se uspostavom načina potpore popunjavanju slobodnih radnih mjesta kako bi tržište rada postalo u potpunosti dostupno i radnicima i poslodavcima. Stoga je potrebno dodatno razviti zajedničku IT platformu na razini Unije kojom upravlja Komisija. Osiguravanje tog prava znači da će radnici moći imati pristup mogućnostima za zapošljavanje u cijeloj Uniji.

(27)

Iz digitalne perspektive, podaci o molbama za posao i životopisima mogli bi se izraziti kao profili tražitelja zaposlenja.

(28)

Zajednička IT platforma koja objedinjuje slobodna radna mjesta i mogućnost prijave na ta radna mjesta, a na kojoj radnici i poslodavci mogu automatski povezati podatke na temelju različitih kriterija i razina, trebala bi olakšati postizanje ravnoteže na tržištima rada u Uniji, što bi doprinijelo povećanju zaposlenosti u Uniji.

(29)

Kako bi se promicala sloboda kretanja radnika, sva slobodna radna mjesta koja su objavljena putem JSZ-a i drugih članova EURES-a, ili, ako je relevantno, partnera EURES-a, trebala bi biti objavljena na portalu EURES. Međutim, u određenim okolnostima i s ciljem osiguravanja da portal EURES sadrži samo informacije koje su relevantne za mobilnost unutar Unije, države članice trebale bi biti u mogućnosti pružiti poslodavcima mogućnost da ne objave slobodno radno mjesto na portalu EURES nakon što su izvršili objektivnu procjenu zahtjeva povezanih s dotičnim radnim mjestom, pogotovo određene vještine i sposobnosti potrebne kako bi se na odgovarajući način izvršavala zaduženja na radnom mjestu, na temelju kojih poslodavac opravdava razloge zašto nije objavio slobodno radno mjesto.

(30)

Radnici bi trebali u bilo kojem trenutku moći povući svoj pristanak i zatražiti brisanje ili izmjenu nekih ili svih podataka koje su učinili dostupnima. Radnici bi trebali moći odabrati između niza mogućnosti za ograničavanje pristupa svojim podacima ili određenim dodacima.

(31)

Pravnu odgovornost za osiguravanje stvarne i tehničke kvalitete informacija koje su dostupne zajedničkoj IT platformi, posebno u pogledu podataka o slobodnim radnim mjestima, snose organizacije koje čine dostupnima informacije u skladu s pravom i standardima koje određuju države članice. Europski koordinacijski ured trebao bi olakšati suradnju s ciljem otkrivanja svih prijevara ili zlouporaba u vezi s razmjenom informacija na razini Unije. Sve uključene strane trebale bi osiguravati pružanje kvalitetnih podataka.

(32)

Kako bi se osoblju članova i partnera EURES-a, kao što su voditelji predmeta, omogućilo brzo i odgovarajuće obavljanje aktivnosti pretraživanja i usklađivanja ponude i potražnje, važno je da u tim organizacijama ne postoje tehničke prepreke koje sprečavaju upotrebu javno dostupnih podataka na portalu EURES, kako bi se takvi podaci mogli obrađivati kao dio usluga zapošljavanja i posredovanja pri zapošljavanju koje se nude.

(33)

Komisija razvija europsku klasifikaciju za vještine/kompetencije, kvalifikacije i zanimanja („europska klasifikacija”). Europska klasifikacija je standardna terminologija za zanimanja, vještine, kompetencije i kvalifikacije čiji je cilj olakšavanje prijava za posao putem interneta u Uniji. Primjereno je razviti suradnju između Komisije i država članica u vezi s interoperabilnošću i automatiziranim usklađivanjem slobodnih radnih mjesta s molbama za posao i životopisima („usklađivanje ponude i potražnje”), među ostalim na prekograničnoj razini, putem zajedničke IT platforme. Takva suradnja trebala bi uključivati prenošenje popisa vještina/kompetencija i zanimanja iz europske klasifikacije u nacionalne sustave klasifikacije i obrnuto. Države članice trebalo bi obavješćivati o razvoju europske klasifikacije.

(34)

Podaci koje države članice razvijaju u kontekstu Europskog kvalifikacijskog okvira mogli bi služiti kao doprinos za europsku klasifikaciju, u pogledu kvalifikacija. Najbolja praksa i iskustva stečeni u okviru Europskog kvalifikacijskog okvira mogli bi doprinijeti daljnjem razvoju odnosa između nizova podataka u okviru Europskog kvalifikacijskog okvira i europske klasifikacije.

(35)

Uspostavljanje evidencije kako bi se povezale nacionalne klasifikacije s popisom vještina/kompetencija i zanimanja europske klasifikacije ili zamjena nacionalnih klasifikacija europskom klasifikacijom mogli bi stvoriti troškove za države članice. Ti troškovi razlikovali bi se u državama članicama. Komisija bi trebala pružiti tehničku i, ako je moguće, financijsku potporu u skladu s primjenjivim pravilima za relevantne dostupne financijske instrumente, kao što je Uredba (EU) br. 1296/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15).

(36)

Članovi i, ako je relevantno, partneri EURES-a trebali bi osigurati pristup uslugama podrške za sve radnike i poslodavce koji traže njihovu pomoć. Potrebno je uspostaviti zajednički pristup u pogledu tih usluga te u što većoj mjeri osigurati načelo jednakog postupanja prema radnicima i poslodavcima koji traže pomoć u području mobilnosti radne snage unutar Unije, bez obzira na to gdje se oni nalaze u Uniji. Stoga je potrebno uspostaviti načela i pravila u pogledu dostupnosti usluga podrške na državnom području pojedinih država članica.

(37)

Pri pružanju usluga u okviru ove Uredbe prema usporedivim situacijama ne bi se trebalo postupati različito, a prema različitim situacijama ne bi se trebalo postupati jednako, osim ako je takvo postupanje objektivno opravdano. Pri pružanju takvih usluga ne bi trebalo biti diskriminacije na temelju državljanstva, spola, rase ili etničkog podrijetla, vjere ili uvjerenja, invalidnosti, dobi ili seksualne orijentacije.

(38)

Veći i sveobuhvatniji izbor usluga pomoći u području mobilnosti radne snage unutar Unije koristi radnicima. Usluge podrške pomoći će smanjiti prepreke s kojima se suočavaju radnici kada ostvaruju svoja prava na temelju prava Unije kao i učinkovitije iskoristiti sve mogućnosti za zapošljavanje i na taj način osigurati bolje izglede za zapošljavanje svakog pojedinca i putove karijere radnika, uključujući one u ranjivim skupinama. Svi zainteresirani radnici trebali bi stoga imati pristup općim informacijama o mogućnostima za zapošljavanje i o uvjetima života i rada u drugoj državi članici, kao i osnovnu pomoć pri sastavljanju životopisa. Na njihov opravdani zahtjev, zainteresirani radnici trebali bi biti u mogućnosti dobiti i personaliziranu pomoć, pri čemu se vodi računa o nacionalnoj praksi. Dodatna pomoć u potrazi za poslom i druge dodatne usluge mogle bi uključivati usluge poput odabira odgovarajućih slobodnih radnih mjesta, pomoć pri sastavljanju molbi za posao i životopisa te dobivanje pojašnjenja o određenim slobodnim radnim mjestima u drugim državama članicama.

(39)

Uslugama podrške također bi trebalo olakšati pronalaženje odgovarajućeg kandidata u drugoj državi članici za one poslodavce koji žele zapošljavati osobe iz Unije. Svi zainteresirani poslodavci trebali bi moći dobiti informacije o posebnim pravilima i čimbenicima povezanima sa zapošljavanjem osoba iz druge države članice, kao i osnovnu pomoć u sastavljanju oglasa za slobodna radna mjesta. Ako se procijeni da je zapošljavanje vjerojatno, zainteresirani poslodavci trebali bi biti u mogućnosti dobiti personaliziranu pomoć, pri čemu se vodi računa o nacionalnoj praksi. Dodatna pomoć mogla bi uključivati predselekciju kandidata, olakšavanje izravnih kontakata između poslodavaca i kandidata uz korištenje posebnih internetskih alata ili događaja poput sajmova poslova, i administrativne pomoći tijekom postupka zapošljavanja, posebno za mala i srednja poduzeća (MSP-ovi).

(40)

Pri pružanju osnovnih informacija radnicima i poslodavcima o portalu EURES i mreži EURES, članovi EURES-a i, ako je relevantno, partneri EURES-a trebali bi uspostaviti učinkoviti pristup uslugama podrške u okviru ove Uredbe, osiguravajući ne samo raspoloživost tih usluga na izričit zahtjev pojedinog radnika ili poslodavca, nego i, prema potrebi, pružajući na vlastitu inicijativu informacije o EURES-u radnicima i poslodavcima prilikom njihova prvog kontakta („integracija EURES-a”) i proaktivno pružajući pomoć u tom području tijekom cijelog postupka zapošljavanja.

(41)

Duboko razumijevanje potražnje na tržištu rada u odnosu na zanimanja, sektore i potrebe poslodavaca doprinijelo bi pravu na slobodno kretanje radnika u Uniji. Stoga bi usluge podrške trebale uključivati kvalitetnu pomoć poslodavcima, posebno MSP-ovima. Bliska suradnja između službi za zapošljavanje i poslodavaca namijenjena je povećavanju broja slobodnih radnih mjesta, poboljšavanju povezivanja prikladnih kandidata te poboljšavanju podataka o tržištu rada općenito.

(42)

Usluge podrške radnicima povezane su s ostvarivanjem njihova temeljnog prava na kretanje koje imaju kao radnici u skladu s pravom Unije te bi trebale biti besplatne. Međutim, na usluge podrške poslodavcima može se naplaćivati naknada, u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

(43)

Kako bi se organizacijama koje su podnijele prijavu za članstvo te koje namjeravaju pružati informacije i pomoć putem interneta omogućilo da sudjeluju u mreži EURES, trebalo bi im se omogućiti da pružaju usluge podrške iz ove Uredbe kao e-usluge. Uzimajući u obzir da se digitalna pismenost znatno razlikuje među državama članicama, JSZ-ovi bi trebali barem moći pružiti usluge podrške i putem kanala izvan interneta, prema potrebi. Države članice trebale bi poduzeti primjerene mjere kako bi osigurale kvalitetu informacija i podrške putem interneta koje pružaju članovi i partneri EURES-a. One bi mogle svojim nacionalnim koordinacijskim uredima povjeriti zadaću praćenja informacija i pomoći na internetu.

(44)

Posebnu pozornost trebalo bi posvetiti olakšavanju mobilnosti u pograničnim regijama i pružanju usluga pograničnim radnicima koji se suočavaju s različitim nacionalnim praksama i pravnim sustavima te nailaze na posebne administrativne, pravne ili porezne prepreke u odnosu na mobilnost. Države članice mogu odlučiti uspostaviti posebne strukture podrške, poput prekograničnih partnerstava, za olakšavanje takve vrste mobilnosti. Takvim strukturama trebale bi se u okviru mreže EURES rješavati specifične potrebe za informacijama i smjernicama za pogranične radnike kao i uslugama posredovanja pri zapošljavanju te koordinacijom suradnje među uključenim organizacijama.

(45)

Važno je da članovi EURES-a i partneri EURES-a mogu surađivati u pružanju usluga koje se odnose posebno na pogranične radnike s organizacijama izvan mreže EURES bez dodjele prava ili nametanja obveza u okviru ove Uredbe takvim organizacijama.

(46)

Aktivnim mjerama za tržište rada kojima se u svakoj državi članici pruža pomoć u traženju posla trebali bi moći pristupiti i građani Unije koji traže prilike za zapošljavanje u drugim državama članicama. Ova Uredba ne bi trebala utjecati na nadležnosti pojedinih država članica da odrede postupovna pravila i da primijene opće uvjete za ulazak kako bi se osigurala odgovarajuća upotreba dostupnih javnih sredstava. Ova Uredba ne bi trebala utjecati na Uredbu (EZ) br. 883/2004 Europskog parlamenta i Vijeća (16) i ne bi trebala predstavljati obvezu za države članice da izvoze aktivne mjere za tržište rada na državno područje druge države članice ako građanin ondje već živi.

(47)

Transparentnost tržišta rada i odgovarajuće sposobnosti usklađivanja ponude i potražnje, uključujući povezivanje vještina i kvalifikacija s potrebama tržišta rada, važni su preduvjeti za mobilnost radne snage unutar Unije. Bolja ravnoteža između ponude i potražnje na tržištu rada unaprijeđenim povezivanjem vještina i radnih mjesta može se ostvariti putem učinkovitog sustava na razini Unije za razmjenu informacija o nacionalnoj, regionalnoj i sektorskoj ponudi i potražnji na tržištu rada. Takav bi se sustav trebao uspostaviti između Komisije i država članica te se upotrebljavati kao temelj za praktičnu suradnju država članica u okviru mreže EURES. Tom razmjenom informacija trebalo bi u obzir uzeti tokove i oblike mobilnosti radne snage u Uniji koje prate Komisija i države članice.

(48)

Trebalo bi uspostaviti ciklus izrade programa radi podržavanja koordinacije mjera mobilnosti unutar Unije. Izradom nacionalnih programa rada država članica trebalo bi uzeti u obzir podatke o tokovima i oblicima mobilnosti, analizu podataka o postojećim i budućim nedostacima i viškovima radne snage te iskustva i praksu zapošljavanja u okviru mreže EURES. Izrada programa trebala bi uključivati preispitivanje postojećih resursa i alata koji su na raspolaganju organizacijama u državama članicama za olakšanje mobilnosti radnika unutar Unije.

(49)

Razmjenom nacrta nacionalnih programa rada među državama članicama u okviru ciklusa izrade programa trebalo bi se omogućiti nacionalnim koordinacijskim uredima da zajedno s Europskim koordinacijskim uredom usmjeravaju resurse mreže EURES prema odgovarajućim mjerama i projektima te da tako doprinose razvoju mreže EURES kao alata usmjerenijeg prema rezultatima koji odgovara na potrebe radnika i poslodavaca u skladu s dinamikom na tržištima rada. To bi se moglo poduprijeti razmjenom najbolje prakse na razini Unije, među ostalim putem izvješća o aktivnostima EURES-a.

(50)

Kako bi se dobile odgovarajuće informacije za mjerenje rezultata mreže EURES, ovom Uredbom utvrđuju se najosnovniji podaci koji se trebaju prikupiti u državama članicama. Kako bi se mreža EURES pratila na razini Unije, trebalo bi prikupljati usporedive kvantitativne i kvalitativne podatke koje države članice trebaju prikupljati na nacionalnoj razini. Ovom se Uredbom stoga određuje postupovni okvir za uspostavu ujednačenih detaljnih specifikacija za prikupljanje i analizu podataka. Te specifikacije trebale bi pomoći u ocjeni napretka u ostvarivanju ciljeva postavljenih za mrežu EURES u okviru ove Uredbe i zasnivati se na postojećoj praksi u JSZ-ovima. S obzirom na to da bi zbog nedostatka obveza izvješćivanja za radnike i poslodavce moglo biti teško dobiti izravne rezultate o zapošljavanju i posredovanju pri zapošljavanju, organizacije koje sudjeluju u mreži EURES trebale bi se koristiti drugim dostupnim informacijama poput broja obrađenih i popunjenih slobodnih radnih mjesta u slučaju kada to može služiti kao uvjerljivi pokazatelj za te rezultate. Voditelji predmeta tih organizacija trebali bi redovito izvješćivati o svojim kontaktima i predmetima koje su obradili kako bi osigurali postojanu i pouzdanu osnovu za prikupljanje podataka.

(51)

Ako mjere predviđene u ovoj Uredbi podrazumijevaju obradu osobnih podataka, potrebno ih je provoditi u skladu s pravom Unije o zaštiti osobnih podataka, posebno Direktivom 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (17) te Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (18), kao i povezanim nacionalnim provedbenim mjerama. U tom kontekstu trebalo bi obratiti posebnu pozornost na pitanja zadržavanja osobnih podataka.

(52)

Izvršeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001, koji je dao mišljenje 3. travnja 2014. (19).

(53)

Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i načela priznata posebno Poveljom o temeljnim pravima Europske unije, kako je navedeno u članku 6. Ugovora o Europskoj uniji (UEU).

(54)

S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno uspostavu zajedničkog okvira za suradnju između država članica radi objedinjavanja slobodnih radnih mjesta i mogućnosti prijave na ta slobodna radna mjesta i lakšeg ostvarivanja ravnoteže između ponude i potražnje na tržištu rada, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. UFEU-a. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(55)

Kako bi izmijenila područja aktivnosti EURES-a za koje države članice zahtijevaju prikupljanje podataka ili dodala druga područja aktivnosti EURES-a koje se poduzimaju na nacionalnoj razini u okviru ove Uredbe onim područjima za koja se zahtijeva da se pri prikupljanju podataka u obzir uzmu potrebe na tržištu rada koje se mijenjaju, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja sa stručnjacima, uključujući stručnjake iz država članica. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(56)

Radi osiguravanja jedinstvenih uvjeta za provedbu tehničkih standarda i načina primjenjivih na popunjavanje slobodnih radnih mjesta i automatizirano usklađivanje ponude i potražnje, modela i postupaka za razmjenu informacija između država članica, kao i ujednačene detaljne specifikacije za prikupljanje i analizu podataka, te kako bi se usvojio popis vještina/kompetencija i zanimanja europske klasifikacije, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (20).

(57)

U svrhu uspostavljanja sastava mreže EURES za prijelazno razdoblje i osiguravanja nastavka poslovanja s mrežom EURES uspostavljenom u okviru Uredbe (EU) br. 492/2011, organizacijama koje su imenovane partnerima EURES-a ili pridruženim partnerima EURES-a na temelju Provedbene odluke 2012/733/EU u vrijeme stupanja ove Uredbe na snagu trebalo bi dopustiti da nastave djelovati kao članovi ili partneri EURES-a tijekom prijelaznog razdoblja. Ako takve organizacije žele ostati u mreži EURES nakon isteka prijelaznog razdoblja, trebale bi podnijeti zahtjev za to kada se u skladu s ovom Uredbom uspostavi primjenjivi sustav za primanje članova i partnera EURES-a.

(58)

Stoga bi uredbe (EU) br. 492/2011 i (EU) br. 1296/2013 trebalo na odgovarajući način izmijeniti,

(a)

organiziranju mreže EURES između Komisije i država članica;

(b)

suradnji između Komisije i država članica u području razmjene relevantnih dostupnih podataka o slobodnim radnim mjestima, molbama za posao i životopisima;

(c)

mjerama država članica i između država članica za postizanje ravnoteže između ponude i potražnje na tržištu rada, s ciljem postizanja visokog stupnja kvalitetnog zapošljavanja;

(d)

funkcioniranju mreže EURES, uključujući suradnju sa socijalnim partnerima i sudjelovanje drugih dionika;

(e)

uslugama podrške mobilnosti povezanim s djelovanjem mreže EURES koje se trebaju pružati radnicima i poslodavcima, promičući tako i mobilnost na pravičnoj osnovi;

(f)

promicanju mreže EURES na razini Unije učinkovitim mjerama komunikacije koje poduzimaju Komisija i države članice.

1.

„javne službe za zapošljavanje” ili „JSZ-ovi” znači organizacije država članica, kao dio mjerodavnih ministarstava, javnih tijela ili društava na koja se primjenjuje javno pravo, odgovorne za provedbu aktivnih politika za tržište rada i pružanje kvalitetnih usluga zapošljavanja u javnom interesu;

2.

„službe za zapošljavanje” znači pravni subjekt koji zakonito posluje u državi članici i pruža usluge radnicima koji traže zaposlenje te poslodavcima koji žele zaposliti radnike;

3.

„slobodno radno mjesto” znači ponuda za zaposlenje kojom se uspješnom kandidatu omogućuje zasnivanje radnog odnosa kojim se takav kandidat kvalificira kao radnik za potrebe članka 45. UFEU-a;

4.

„popunjavanje slobodnih radnih mjesta” znači razmjena informacija i obrada slobodnih radnih mjesta, molbi za posao i životopisa;

5.

„zajednička IT platforma” znači IT infrastruktura i povezane platforme uspostavljene na razini Unije u svrhu transparentnosti i popunjavanja slobodnih radnih mjesta u skladu s ovom Uredbom;

6.

„pogranični radnik” znači radnik koji obavlja djelatnost kao zaposlena osoba u državi članici i koja boravi u drugoj državi članici u koju se taj radnik u pravilu vraća dnevno ili najmanje jednom tjedno;

7.

„prekogranično partnerstvo EURES” znači grupacija članova ili partnera EURES-a i, ako je relevantno, drugih dionika izvan mreže EURES, s namjerom dugotrajne suradnje u regionalnim strukturama, uspostavljena u pograničnim regijama između: službi za zapošljavanje na regionalnoj, lokalnoj i, prema potrebi, nacionalnoj razini; socijalnih partnera; i, ako je relevantno, drugih dionika iz najmanje dvije države članice ili države članice i još jedne zemlje koja sudjeluje u instrumentima Unije kojima je cilj podupirati mrežu EURES.

(a)

olakšavanju ostvarivanja prava dodijeljenih člankom 45. UFEU-a i Uredbom (EU) br. 492/2011;

(b)

provođenju koordinirane strategije zapošljavanja, a posebno promicanju kvalificirane, obrazovane i prilagodljive radne snage u skladu s člankom 145. UFEU-a;

(c)

poboljšanju funkcioniranja, koheziji i integraciji tržišta rada u Uniji, među ostalim na prekograničnoj razini;

(d)

promicanju dobrovoljne zemljopisne i profesionalne mobilnosti u Uniji, među ostalim u pograničnim regijama, na pravičnoj osnovi i u skladu s pravom Unije i nacionalnim pravom i praksom;

(e)

podupiranju prijelaza na tržište rada, čime se promiču društveni ciljevi i ciljevi zaposlenosti iz članka 3. UEU-a.

(a)

Europski koordinacijski ured, koji se osniva pri Komisiji i koji je nadležan za pružanje pomoći mreži EURES u obavljanju njezinih aktivnosti;

(b)

nacionalne koordinacijske urede odgovorne za primjenu ove Uredbe u dotičnoj državi članici, koje imenuju države članice i koji mogu biti njihovi JSZ-ovi;

(c)

članove EURES-a, i to:

(d)

partnere EURES-a koji su organizacije primljene u skladu s člankom 11. a posebno njegovim stavcima 2. i 4. ili, tijekom prijelaznog razdoblja, u skladu s člankom 40., za pružanje podrške na nacionalnoj, regionalnoj ili lokalnoj razini, među ostalim na prekograničnoj osnovi, za usluge popunjavanja slobodnih radnih mjesta ili podrške za radnike i poslodavce.

(a)

oblikovanje dosljednog okvira i pružanja aktivnosti horizontalne potpore u korist mreže EURES, uključujući:

(b)

analiza zemljopisne i profesionalne mobilnosti, uzimajući u obzir različite situacije u državama članicama;

(c)

razvoj odgovarajuće strukture za suradnju i popunjavanje slobodnih radnih mjesta u Uniji u području naukovanja i pripravništva, u skladu s ovom Uredbom.

(a)

organizaciju rada povezanog s mrežom EURES u državi članici, kao i za osiguravanje koordiniranog prijenosa informacija jedinstvenim koordiniranim kanalom o slobodnim radnim mjestima, molbama za posao i životopisima na portal EURES u skladu s člankom 17.;

(b)

suradnju s Komisijom i državama članicama u popunjavanju slobodnih radnih mjesta u okviru određenom poglavljem III.;

(c)

pružanje svih dostupnih informacija Europskom koordinacijskom uredu o nepodudaranjima između broja prijavljenih slobodnih radnih mjesta i ukupnog broja slobodnih radnih mjesta na nacionalnoj razini;

(d)

koordinaciju mjera unutar dotične države članice i zajedno s drugim državama članicama u skladu s poglavljem V.

(a)

za potrebe objave, posebno na portalu EURES, prikupljanje i provjeru ažuriranih informacija o članovima i partnerima EURES-a koji djeluju na njihovu državnom području, o njihovim aktivnostima i opsegu usluga podrške koje pružaju radnicima i poslodavcima;

(b)

pružanje usluga prethodnog osposobljavanja u vezi s aktivnošću EURES-a te odabir osoblja za sudjelovanje u zajedničkom programu osposobljavanja i u uzajamnim aktivnostima učenja;

(c)

prikupljanje i analizu podataka vezanih za članke 31. i 32.

(a)

životnim uvjetima i uvjetima rada, uključujući opće informacije o socijalnoj sigurnosti i plaćanju poreza;

(b)

relevantnim administrativnim postupcima u vezi sa zapošljavanjem i o pravilima koja se primjenjuju na radnike nakon zasnivanja radnog odnosa;

(c)

njezinim nacionalnim regulatornim okvirom za naukovanja i pripravništva te postojećim pravilima i instrumentima Unije;

(d)

ne dovodeći u pitanje članak 17. stavak 2. točku (b), pristupom strukovnom obrazovanju i osposobljavanju;

(e)

situacijom pograničnih radnika, posebno u pograničnim regijama;

(f)

općenito pomoći nakon zapošljavanja te informacijama o tome gdje se može dobiti takva pomoć unutar mreže i, ako su takve informacije dostupne, izvan mreže.

(a)

doprinošenje bazi slobodnih radnih mjesta u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (a);

(b)

doprinošenje bazi molbi za posao i životopisa u skladu s člankom 17. stavkom 1. točkom (b);

(c)

pružanje usluga podrške radnicima i poslodavcima u skladu s člancima 23. i 24., člankom 25. stavkom 1., člankom 26. i, ako je relevantno, člankom 27.

(a)

prikupljanju informacija i smjernica koje treba objaviti na portalu EURES-a kako je navedeno u članku 9. stavku 4.;

(b)

razmjeni informacija kako je navedeno u članku 30.;

(c)

ciklusu pripreme programa kako je navedeno u članku 31.;

(d)

prikupljanju podataka kako je navedeno u članku 32.

(a)

sva slobodna radna mjesta koja su javno dostupna putem JSZ-ova kao i ona koja pružaju članovi EURES-a i, ako je relevantno, partneri EURES-a u skladu s člankom 12. stavkom 3.;

(b)

sve molbe za posao i životopise dostupne putem JSZ-ova te one koje pružaju drugi članovi EURES-a i, ako je relevantno, partneri EURES-a, u skladu s člankom 12. stavkom 3., pod uvjetom da su dotični radnici pristali da informacije budu dostupne portalu EURES pod uvjetima iz stavka 3. ovog članka.

(a)

slobodna radna mjesta koja su, zbog svoje prirode ili nacionalnih pravila, otvorena samo za građane određene zemlje;

(b)

slobodna radna mjesta povezana s kategorijama naukovanja i pripravništva koja su, zbog toga što ih odlikuje prvenstveno komponenta učenja, dio nacionalnih obrazovnih sustava ili koja su javno financirana, kao dio aktivnih politika za tržište rada država članica;

(c)

druga slobodna radna mjesta kao dio aktivnih politika za tržište rada država članica.

(a)

pružanje općenitih informacija o uvjetima života i rada u odredišnoj zemlji ili upućivanje na njih;

(b)

pružanje pomoći i smjernica u vezi s dobivanjem informacija iz članka 9. stavka 4.;

(c)

prema potrebi, pružanje pomoći u sastavljanju molbi za posao i životopisa kako bi se osigurala sukladnost s europskim tehničkim standardima i formatima iz članka 17. stavka 8. i članka 19. stavka 6. te u učitavanju takvih molbi za posao i životopisa na portal EURES;

(d)

prema potrebi, razmatranje mogućeg posredovanja pri zapošljavanju unutar Unije kao dijela individualnog akcijskog plana ili potporu za sastavljanje individualnog plana mobilnosti kako bi se ostvarilo posredovanje pri zapošljavanju unutar Unije;

(e)

prema potrebi, upućivanje radnika na drugog člana ili partnera EURES-a.

(a)

pružanje informacija o specifičnim pravilima u vezi sa zapošljavanjem radnika iz druge države članice i o čimbenicima koji mogu olakšati takvo zapošljavanje;

(b)

prema potrebi, pružanje informacija i pomoći u vezi s oblikovanjem pojedinačnih zahtjeva u oglasima za radna mjesta i osiguranjem njihove sukladnosti s europskim tehničkim standardima i formatima iz članka 17. stavka 8. i članka 19. stavka 6.

(a)

općenite informacije o pomoći poslije zapošljavanja, poput osposobljavanja o međukulturnoj komunikaciji, tečajeva jezika i potpore pri integraciji, uključujući općenite informacije o mogućnosti zapošljavanja za članove obitelji radnika;

(b)

ako je moguće, kontaktne podatke organizacija koje pružaju pomoć poslije zapošljavanja.

(a)

nedostacima i viškovima radne snage na nacionalnim i sektorskim tržištima rada, posebno obraćajući pažnju na najosjetljivije skupine na tržištu rada i na regije koje su najviše pogođene nezaposlenošću;

(b)

aktivnostima EURES-a na nacionalnoj i, prema potrebi, na prekograničnoj razini.

(a)

glavne aktivnosti koje će se provoditi u okviru mreže EURES na nacionalnoj razini te, prema potrebi, na prekograničnoj razini;

(b)

ukupni ljudski potencijali i financijska sredstva dodijeljena za njihovu provedbu;

(c)

rješenja za praćenje i ocjenjivanje planiranih aktivnosti i, prema potrebi, za njihovo ažuriranje.

(a)

informacijama i smjernicama mreže EURES, na temelju broja kontakata koje voditelji predmeta članova i partnera EURES-a ostvaruju s radnicima i poslodavcima;

(b)

uspješnosti zapošljavanja, među ostalim posredovanju pri zapošljavanju uslijed aktivnosti EURES-a, na temelju broja slobodnih radnih mjesta, molbi za posao, životopisa koje obrađuju voditelji predmeta članova i partnera EURES-a i broja radnika koji su u skladu s tim zaposleni u nekoj drugoj državi članici, prema saznanju tih voditelja predmeta ili, gdje je dostupno, na osnovi anketa;

(c)

zadovoljstvu korisnika mrežom EURES, koje se ocjenjuje, među ostalim, i putem provedbe anketa.

(a)

članak 23. briše se;

(b)

u članku 24., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

1.„2.   Os EURES otvorena je za sva tijela, aktere i institucije koje imenuje država članica ili Komisija, koji ispunjavaju uvjete za sudjelovanje u EURES-u, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) 2016/589 Europskog parlamenta i Vijeća (*). Među ta se tijela, aktere i institucije posebno ubrajaju:

(*)  Uredba (EU) 2016/589 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. travnja 2016. o Europskoj mreži službi za zapošljavanje (EURES), pristupu radnika uslugama mobilnosti i daljnjoj integraciji tržišta rada i izmjeni uredaba (EU) br. 492/2011 i (EU) br. 1296/2013. (SL L 107, 22.4.2016., str. 1.).”"

(a)

članci 11. i 12., članak 13. stavak 2., članci od 14. do 20. i članak 38. brišu se;

(b)

članak 13. stavak 1. briše se s učinkom od 13. svibnja 2018.