(1)

Komisija je 21. veljače 2011. zaprimila zahtjev za informacije od suca odjela za radno pravo redovnog suda pokrajine Cuneo u regiji Pijemont (2), koji je sastavljen u skladu s obavijesti Komisije o tome kako nacionalni sudovi provode zakonodavstvo o državnim potporama (3). Sudac je u zahtjevu upozorio Komisiju na postojanje niza zakona iz 2002., 2003. i 2007. kojima su, čini se, uvedene mjere državnih potpora u obliku 90 %-tnog smanjenja poreza i obveznih doprinosa za socijalno osiguranje i premija za osiguranje od nesreća na radu koje su povezane s potresom koji je pogodio istočnu Siliciju (pokrajine Siracusa, Catania i Ragusa) u razdoblju od 13. – 16. prosinca 1990. i poplavama u sjevernoj Italiji iz studenoga 1994. Sudac je postavio sljedeća pitanja u vezi s tim mjerama (iako je redoslijed pitanja bio malo drugačiji): i. je li ih Italija prijavila u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a; ii. je li ih Komisija procijenila, iii. jesu li bile predmetom službene istrage, iv. je li o njima donesena odluka ili v. ako odluka nije donesena, kada će biti donesena. Službe Komisije odgovorile su 21. ožujka 2011. da se čini da talijanska nadležna tijela nisu prijavila te mjere i da Komisija još nije pokrenula postupak ili formalnu istragu.

(2)

Komisija je predmet evidentirala 27. svibnja 2011. pod referentnim brojem SA.33083 (11/CP).

(3)

Komisija je 25. srpnja 2011. poslala zahtjev za informacije talijanskim nadležnim tijelima. Nakon podsjetnika poslanog 8. rujna 2011., talijanska nadležna tijela odgovorila su 6. listopada 2011. Dopisom od 14. listopada 2011. Komisija je zatražila dodatne informacije na koje su talijanska nadležna tijela odgovorila dopisom od 7. prosinca 2011.

(4)

Dopisom od 19. lipnja 2012. Komisija je zatražila dodatne informacije o mjerama povezanima s prirodnim katastrofama u istočnoj Siciliji i sjevernoj Italiji i drugim sličnim mjerama povezanima s prirodnim katastrofama koje su se dogodile u Italiji od 1990. (4) Komisija je tražila od talijanskih nadležnih tijela da navedu posebno jesu li te mjere bile zakonite, jesu li činile državnu potporu i mogu li biti opravdane u skladu s pravilima o državnim potporama. Odjeli Komisije također su obavijestili talijanska nadležna tijela da Komisija razmatra izdavanje naloga za obustavu svih nezakonitih potpora dodijeljenih u skladu s navedenim mjerama. Italija je odgovorila dopisom od 25. srpnja 2012.

(5)

U međuvremenu je Komisija, 6. srpnja 2012., zaprimila zahtjev za informacije o tom postupku od redovnog suda grada Vercelli u regiji Pijemont (5). Odjeli Komisije odgovorili su 20. srpnja 2012.

(6)

Budući da mjera potpore nije bila prijavljena u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a, i provedena je prije nego što je Komisija donijela odluku o odobravanju iste, mjere su upisane u registar državnih potpora Komisije kao neprijavljena potpora, pod brojem SA.33083 (12/NN).

(7)

Na temelju informacija prikupljenih tijekom faze preliminarne procjene, Komisija je odlučila podijeliti predmet i odvojiti sektor poljoprivrede. Ova se odluka, stoga, ne odnosi na aktivnosti povezane s proizvodnjom, preradom i stavljanjem na tržište poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu I. Ugovora, osim proizvoda ribarstva i akvakulture.

(8)

Elektroničkom obavijesti od 2. srpnja 2012., koju je Komisija evidentirala isti dan pod referentnim brojem SA.35083 (12/N), talijanska nadležna tijela prijavila su mjeru kojom se pruža potpora u obliku smanjenja poreza i doprinosa povezana s potresom u regiji Abruzzo 2009. Komisija je već tražila informacije o toj mjeri u svom dopisu od 19. lipnja 2012. pod brojem SA.33083 (12/NN).

(9)

Talijanska nadležna tijela tvrdila su u obavijesti da bi spojivost mjere trebalo ocijeniti u svjetlu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU-a („potpore za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa”) ili članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a („potpore za olakšavanje razvoja određenih … gospodarskih djelatnosti”) jer je njihova svrha bila nadoknaditi makroekonomski učinak prirodne katastrofe u pogledu smanjenja BDP-a. Talijanska nadležna tijela posebno su spomenula znatni pad BDP-a u regiji Abruzzo između 2008. i 2009 (6).

(10)

Dopisom od 17. kolovoza 2012. Komisija je obavijestila talijanska nadležna tijela da mjeru smatra neprijavljenom mjerom potpore, koju će ocijeniti zajedno s predmetom SA.33083 (12/NN).

(11)

Budući da je pravna osnova stupila na snagu prije nego što je Komisija donijela odluku o odobravanju mjere, mjera je upisana u registar državnih potpora Komisije kao neprijavljena potpora, pod brojem SA.35083 (12/NN).

(12)

Na temelju informacija navedenih u obavijesti, Komisija je odlučila podijeliti predmet i odvojiti sektor poljoprivrede. Ovom odlukom, stoga, nisu obuhvaćene djelatnosti povezane s proizvodnjom, preradom i stavljanjem na tržište poljoprivrednih proizvoda navedenih u Prilogu I. Ugovoru, osim proizvoda ribarstva i akvakulture.

(13)

Dopisom od 17. listopada 2012. Komisija je obavijestila Italiju da je odlučila pokrenuti postupak iz članka 108. stavka 2. UFEU-a u vezi s mjerama potpore (7). Predmeti su evidentirani pod brojevima SA.33083 (12/C) (ex 12/NN) i SA.35083 (12/C) (ex 12/NN).

(14)

Odluka Komisije o pokretanju postupka („odluka o pokretanju postupka”) objavljena je u Službenom listu Europske unije (8) i zainteresirane stranke pozvane su da dostave svoje primjedbe o mjerama.

(15)

Dopisom od 13. studenoga 2012. talijanska nadležna tijela zatražila su produljenje roka za podnošenje primjedbi. Dopisom od 15. studenoga 2012. Komisija je odobrila zahtjev.

(16)

Italija je dostavila svoje primjedbe 11. siječnja 2013. Komisija je također zaprimila primjedbe četiriju zainteresiranih trećih stranaka: 9. siječnja 2013. od odvjetničkog društva Studio Legale Prof. Avv. Mario P. Chiti (dalje u tekstu „Chiti”), 10. siječnja 2013. od odvjetničkog društva Studio Legale Avvocato Roberto Preve – Katia Gavioli (dalje u tekstu „Preve-Gavioli”) i 11. siječnja 2013. od industrijskog saveza Confindustria. Dana 31. siječnja 2013., po isteku roka od mjesec dana nakon objave odluke o pokretanju postupka u Službenom listu, Komisija je zaprimila primjedbe sindikata CGIL iz grada L'Aquila.

(17)

Komisija je 17. siječnja 2013. talijanskim nadležnim tijelima proslijedila sve primjedbe zaprimljene od zainteresiranih trećih stranaka unutar roka od mjesec dana od objave odluke o pokretanju postupka u Službenim listu i zatražila njihove primjedbe. Italija je 11. ožujka 2013. odgovorila da nema primjedbi na opažanja trećih stranaka.

(18)

Komisija je 23. ožujka 2013. tražila pojašnjenje informacija zaprimljenih od Italije. Italija je odgovorila 24. i 30. travnja 2013. Komisija je 12. lipnja tražila dodatne informacije i poslala je podsjetnik 17. listopada 2014. Italija je odgovorila na zahtjev i podsjetnik dostavljanjem informacija 20. i 24. lipnja, 11. srpnja, 4. kolovoza i 29. listopada 2014.

(19)

Svrha je mjera i programa navedenih u nastavku smanjiti poreze koje moraju platiti poduzetnici koji imaju sjedište ili se na neki drugi način nalaze u područjima pogođenima različitim prirodnim katastrofama u Italiji od 1990. zajedno s obveznim doprinosima za socijalno osiguranje (koji se plaćaju Nacionalnom zavodu za socijalno osiguranje (Istituto Nazionale per la Previdenza Sociale – „INPS”) i premijama za obvezno osiguranje od nesreća na radu (koje se plaćaju Nacionalnom zavodu za osiguranje od nesreća na radu (Istituto Nazionale per l'Assicurazione contro gli Infortuni sul Lavoro – „INAIL”) (koji se dalje u tekstu zajedno nazivaju „doprinosi”).

(20)

Nakon potresa koji je pogodio istočnu Siciliju (pokrajine Siracusa, Catania i Ragusa) 13. – 16. prosinca 1990., talijanska nadležna tijela donijela su niz odluka i zakona u razdoblju između 1990. i 2002. kojima su svim poduzetnicima (9) koji se nalaze u općinama pogođenima potresom (10) odobrile obustavu i odgodu plaćanja poreza i doprinosa ili su im dopustila plaćanje u obrocima.

(21)

U zakonu iz 2001. predviđeno je da osobe koje još nisu platile poreze ili doprinose mogu ispraviti svoj položaj (tj. ispuniti svoje obveze plaćanja) plaćanjem dugovanog iznosa u cijelosti uvećanog za 15 % do 28. prosinca 2001. (11)

(22)

Međutim, Italija je 2002. donijela zakon (12) kojim je dopustila onima koji još nisu platili poreze za 1990., 1991. i 1992. da automatski isprave svoj položaj plaćanjem samo 10 % dugovanog iznosa do 16. ožujka 2003. (13) Drugim riječima, tim zakonom br. 289. od 27. prosinca 2002. uvedena je mogućnost popusta od 90 % na iznose poreza koji se duguje državi.

(23)

Novim zakonima iz 2003. i 2004. (14) ta je mogućnost produljena do 16. travnja 2004.

(24)

U skladu s novim zakonom donesenim 2005. (15), u kojem se upućivalo na zakon iz 2002. (16), poduzetnicima koji još nisu platili doprinose za socijalno osiguranje (INPS-u) i premije za osiguranje od nesreća na radu (INAIL-u) za 1990., 1991. i 1992. bilo je dopušteno da automatski isprave svoj položaj plaćanjem samo 10 % dugovanog iznosa. Proračun predviđen za tu mjeru iznosio je 52 milijuna EUR (17).

(25)

Zakonom iz 2007. produljen je rok za plaćanje do 31. prosinca 2007., ali je propisano plaćanje 30 % iznosa neplaćenih poreza (18) Sljedećim zakonom iz 2007. produljen je rok za plaćanja do 30. lipnja 2008. i ponovno je uspostavljeno prethodno stanje kojim se propisuje plaćanje samo 10 % neplaćenog iznosa (19).

(26)

Slično tomu, nakon poplava u sjevernoj Italiji u studenome 1994. (koja je pogodila 257 općina u regijama Pijemont, Lombardija, Emilia-Romagna, Ligurija, Toskana i Veneto), talijanska nadležna tijela donijela su niz zakona kojima se odobrava obustava ili odgoda plaćanja poreza i doprinosa poduzetnicima (20) koji su pretrpjeli znatnu štetu (21) zbog poplava.

(27)

Italija je 2003., kao i u slučaju potresa u istočnoj Siciliji, poduzetnicima pogođenima poplavama iz 1994. ponudila priliku da isprave svoj položaj plaćanjem samo 10 % iznosa poreznog duga i doprinosa za razdoblje 1995., 1996. i 1997. do lipnja 2004. (22)

(28)

Dodatnim zakonima iz 2007. produljen je rok za plaćanje neplaćenih poreza i doprinosa do 31. ožujka 2008. (23)

(29)

Posljednjih godina, prema informacijama koje su dostupne Komisiji, Italija je dopustila slična smanjenja u drugim područjima pogođenima prirodnim katastrofama.

(30)

Italija je 2006. uvela (24) popust od 50 % na poreze i doprinose (25) za poduzetnike s registriranim sjedištem ili mjestom poslovanja u općinama pokrajine Catania na Siciliji koje su tijekom 2002. pogođene potresom i erupcijama vulkana Etna 2002. (26)

(31)

Italija je 2008. uvela popust od 60 % na poreze i doprinose za poduzetnike s registriranim sjedištem ili mjestom poslovanja u općinama regija Umbrija i Marche koje su 1997. pogođene potresom (27).

(32)

Italija je 2008. uvela popust od 60 % na poreze i doprinose za poduzetnike s registriranim sjedištem ili mjestom poslovanja u općinama regija Molise i Puglia koje su 2002. pogođene potresom (28).

(33)

Isti popust od 60 % na poreze i doprinose uveden je 2011. za poduzetnike koji imaju registrirano sjedište ili mjesto poslovanja u općinama u regiji Abruzzo koja je pogođena potresom 6. travnja 2009. (više pojedinosti navedeno je u sljedećoj točki) (29).

(34)

Mjerom koju su prijavila talijanska nadležna tijela i koju je Komisija evidentirala pod brojem SA.35083 (12/NN) (vidjeti uvodnu izjavu 8.) osigurava se potpora u obliku smanjenja poreza i doprinosa povezana s potresom koji je 2009. pogodio regiju Abruzzo.

(35)

Nakon potresa koji je pogodio regiju Abruzzo (glavni grad regije L'Aquila i nekoliko drugih općina) 6. travnja 2009., talijanska nadležna tijela donijela su niz odluka i zakona (30) kojima se svim poduzetnicima (31) koji se nalaze u općinama pogođenima potresom (32) odobrava obustava i odgoda plaćanja poreza i doprinosa do 30. studenoga 2009. Taj je rok daljnjim zakonskim aktima produljen do 30. lipnja 2010. (33), 15. prosinca 2010. (34), 31. listopada 2011. (35) i naposljetku do 16. prosinca 2011. (36)

(36)

Italija je 12. studenoga 2011. donijela zakon kojim je propisano da će naplata poreza i doprinosa obustavljena i odgođena nakon potresa ponovno započeti od siječnja 2012., u 120 mjesečnih obroka, te da će plativi iznos biti smanjen na 40 % izvorno plativog iznosa (37).

(37)

Opći cilj opisanih mjera (kojima su smanjeni porezi i doprinosi do 90 %) bio je pružiti potporu poduzetnicima koji imaju registrirano sjedište ili mjesto poslovanja u područjima pogođenima prirodnim katastrofama.

(38)

Mjere se primjenjuju na područja u Italiji koja su pogođena prirodnim katastrofama, odnosno potresima, poplavama ili erupcijama vulkana koje su navedene u zakonodavstvu.

(39)

Mjere su usmjerene na sljedeća područja:

(40)

Programi su otvoreni poduzetnicima koji su aktivni u svim sektorima, uključujući poljoprivredu, šumarstvo, ribarstvo i akvakulturu (44), osim mjere koja je povezana s poplavama koje su pogodile sjevernu Italiju 1994. koja isključuje sektor bankarstva i osiguranja.

(41)

U slučaju potresa i erupcija vulkana u pokrajinama Sicilija, Umbrija, Marche, Molise, Puglia i Abruzzo, korisnici su svi poduzetnici koji imaju sjedište ili mjesto poslovanja u općinama pogođenima prirodnom katastrofom i koji su navedeni u posebnom zakonu.

(42)

U slučaju poplava u sjevernoj Italiji, korisnici su poduzetnici koji imaju sjedište ili posluju u općinama pogođenima prirodnom katastrofom, ali samo ako mogu dokazati da su pretrpjeli znatnu štetu (45).

(43)

Komisija smatra da su se programi kojima se uvode popusti počeli primjenjivati od trenutka kada su na snagu stupile njihove pravne osnove. Komisija potvrđuje da je provedba mjera možda počela u drugom trenutku koji je predviđen u provedbenim mjerama (kao što su odluke o provedbi različitih pravnih osnova, vidjeti primjedbe Italije na odluku o pokretanju postupka koje su sažete u uvodnim izjavama 87. do 94).

(44)

Komisija smatra da su mjere kojima su uvedeni popusti stupile na snagu na sljedeće datume:

(45)

U odnosu na razdoblje u kojem su se primjenjivali ti popusti, razdoblja obustave plaćanja poreza i doprinosa navedena su u odgovarajućim zakonima. Komisija prima na znanje činjenicu da su se različiti programi primjenjivali na različita razdoblja za različite vrste poreza i doprinosa. Na temelju informacija koje je Komisiji dostavila Italija tijekom faze formalne istrage (vidjeti komentare Italije na odluku o pokretanju postupka koji su sažeti u uvodnim izjavama 87. do 94.), to su bila sljedeća razdoblja:

(46)

U odnosu na trajanje mjere popusta, u svakoj je pravnoj osnovi naveden drugačiji krajnji rok nakon kojeg smanjenje više neće biti primjenjivo. Komisija tumači da je razdoblje primjene produljeno uslijed presuda talijanskog Vrhovnog kasacijskog suda, kako je objašnjeno u daljnjem tekstu u uvodnim izjavama 49. do 53. (vidjeti isto primjedbe Italije na odluku o pokretanju postupka koje su sažete u uvodnim izjavama 91. do 93.).

(47)

Prihvatljivi troškovi u okviru mjera obuhvaćaju poreze, obvezne doprinose za socijalno osiguranje (koji se plaćaju INPS-u) i obvezne premije za osiguranje od nesreća na radu (koje se plaćaju INAIL-u) koje poduzetnici moraju plaćati u određenom vremenu nakon prirodne katastrofe (koje je utvrđeno u pravnoj osnovi za svaku mjeru).

(48)

Potpora se dodjeljuje u obliku popusta na poreze i doprinose. Popust iznosi do 90 % za mjere za Siciliju i sjevernu Italiju, do 60 % za regije Marche, Umbrija, Molise, Puglia i Abruzzo i do 50 % za pokrajinu Catania. Neplaćeni iznos može se platiti odjednom ili u obrocima (npr. do 120 mjesečnih obroka u slučaju mjere za pokrajinu Abruzzo). Obroci ponekad uključuju kamate, ovisno o pojedinoj mjeri.

(49)

U zahtjevu za informacije redovnog suda iz Cunea (vidjeti uvodnu izjavu 1.) Komisija je obaviještena i o nizu presuda koje je donio talijanski Vrhovni kasacijski sud 2007. i 2010., te u kojima je sud smatrao da se smanjenje neplaćenih poreza i doprinosa u iznosu od 10 % mora primijeniti na sve koji ispunjuju uvjete čak i ako su u međuvremenu platili cjelokupni iznos (53).

(50)

Vrhovni kasacijski sud smatrao je da svi poduzetnici koji ispunjuju uvjete da mogu iskoristiti mjere koje se primjenjuju na Siciliju ili sjevernu Italiju imaju pravo na isti popust na poreze i doprinose u iznosu od 90 %. U protivnom bi došlo do „neopravdanog nejednakog postupanja”.

(51)

Tumačenja Vrhovnog kasacijskog suda potvrdila su talijanska nadležna tijela u svojim dopisima od 7. prosinca 2011. i 25. srpnja 2012. Talijanska nadležna tijela u posljednjem dopisu spominju još jednu presudu Vrhovnog kasacijskog suda koja je donesena 2012. i u kojoj je navedeno da je žalba Porezne uprave nedopustiva jer već postoji utvrđena sudska praksa (54).

(52)

Komisija je svjesna važnosti tih presuda za brojne predmete koji su u tijeku pred različitim sudovima u Italiji koje su pokrenule stranke koje bi mogle imati koristi od različitih mjera.

(53)

U svjetlu presuda Vrhovnog kasacijskog suda, činilo bi se da se mjere primjenjuju retroaktivno u korist svih trgovačkih društva, uključujući onih koja su redovno plaćala poreze i doprinose, barem u slučaju mjera za istočnu Siciliju i sjevernu Italiju na koje se presude odnose. Stoga se čini da nema vremenskog roka za primjenu instrumenata ako poduzetnik može dokazati da ima pravo na potporu.

(54)

Komisija je pokrenula formalni istražni postupak propisan člankom 108. stavkom 2. UFEU-a u odnosu na predmetne mjere, kako je opisano u odjeljku 2. ove Odluke jer se činilo da one čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Komisija je također izdala nalog za obustavu u skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 tražeći od Italije da obustavi sva plaćanja u okviru bilo koje od mjera potpore iz predmeta SA.33083 (12/NN) i SA.35083 (12/NN) (55).

(55)

U odluci o pokretanju postupka iz članka 108. stavka 2. („odluka o pokretanju postupka”) (56), Komisija je razmatrala mjere u svjetlu izuzeća iz članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU-a u kojem je navedeno da su „potpore za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa ili izvanrednih događaja” spojive s unutarnjim tržištem.

(56)

Komisija je također razmatrala mogu li mjere ispunjivati uvjete za bilo koje od drugih izuzeća iz članka 107. stavaka 2. i 3. UFEU-a.

(57)

U odluci o pokretanju postupka Komisija je istaknula da talijanska nadležna tijela nisu ispunila svoju obvezu prijavljivanja potpora u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a, što su talijanska nadležna tijela potvrdila u fazi preliminarne istrage.

(58)

Komisija je razmotrila mjere potpore u svjetlu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU-a u kojem je navedeno da su „potpore za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa ili izvanrednih događaja” spojive s unutarnjim tržištem.

(59)

Kada ocjenjuje potpore vrste koja je navedena u članku 107. stavku 2. točki (b), Komisija mora provjeriti i. jesu li okolnosti kojima se opravdava dodjela potpore zaista prirodna katastrofa i ii. jesu li ispunjeni sljedeći uvjeti:

(60)

U talijanskom zakonodavstvu navedena su područja pogođena trima vrstama prirodnih katastrofa: potresima, poplavama i erupcijama vulkana. Komisija je dosljedno smatrala da potresi, poplave i vulkanske erupcije čine prirodne katastrofe u smislu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU-a (57). Stoga poduzetnici koji su pretrpjeli štetu zbog tih prirodnih katastrofa mogu u načelu ispuniti uvjete za potporu do iznosa pretrpljene štete.

(61)

Međutim, predmetni programi ne oslanjaju se niti na jednu definiciju štete (materijalnu ili ekonomsku) niti se njima uspostavlja veza između potpore i štete nastale zbog prirodne katastrofe (58). Nadalje, programima se naknada ne ograničava na štetu koju su korisnici stvarno pretrpjeli niti se prihvatljivi troškovi utvrđuju na temelju štete koju su poduzetnici pretrpjeli zbog prirodne katastrofe.

(62)

U svjetlu navedenog i na temelju dostupnih informacija, budući da su mjere provedene bez dostavljanja prethodne obavijesti Komisiji, Komisija je smatrala da one čine nezakonitu potporu u smislu članka 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999.

(63)

Nadalje, na temelju svoje preliminarne procjene, Komisija je ozbiljno sumnjala da su mjere koje je Italija uvela od 2002. spojive s unutarnjim tržištem. Iz preliminarne procjene nije se moglo zaključiti da su mjere potpore bile u skladu s načelima UFEU-a, a posebno s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) kojim je dopušteno otklanjanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa (59). Komisija je posebno sumnjala jesu li informacije koje su dostavila talijanska nadležna tijela bile dovoljne da se na temelju njih može zaključiti da se predmetnim mjerama, s obzirom na njihovu prirodu i način primjene, može otkloniti šteta nastala zbog prirodnih katastrofa.

(64)

Komisija posebno nije mogla zaključiti sljedeće iz načina provedbe opisanih u mjerama:

(65)

Nadalje, Komisija je sumnjala da se primjenjuju druga izuzeća iz članka 107. stavaka 2. i 3. UFEU-a (60).

(66)

Od talijanskih nadležnih tijela i zainteresiranih trećih stanaka stoga se tražilo da u svojim primjedbama na odluku o pokretanju postupka dostave sve informacije potrebne za izvršenje potpune procjene i da Komisiji dostave odgovarajuću dokumentaciju.

(67)

Chiti je odvjetničko društvo sa sjedištem u Firenci koje zastupa 58 privatnih poduzetnika i javnih organizacija i državnih tijela koji su 1994. na različite načine bili pogođeni poplavama u regiji Pijemont. Cilj je njegova podneska pokazati da je slučaj regije Pijemont drukčiji od ostalih slučajeva koristi dodijeljenih nakon prirodnih katastrofa.

(68)

Nakon što je opisalo činjenice i zakonodavne postupke u tom predmetu, odvjetničko društvo Chiti usmjerilo se na presude Vrhovnog kasacijskog suda. Ono tvrdi da su nakon presuda donesenih 2007., 2010. i 2012. svi poduzetnici pogođeni poplavama u regiji Pijemont mogli ex post popraviti svoje stanje plaćanjem 10 % dugovanog iznosa ili, ako su već platili puni iznos, tražeći povrat od 90 %, kako je predviđeno u članku 3. stavku 90. Zakona br. 350/2003. Od 233 sudskih predmeta koje se odnose na nadoknadu štete nastale zbog poplava, njih 96 završilo je konačnim presudama, a većina ostalih obustavljena jer na temelju naloga za obustavu koji je Komisija izdala 17. listopada 2012.

(69)

Odvjetničko društvo Chiti tvrdi da su poduzetnici, da bi mogli ostvariti korist ovih programa na sudovima, morali konkretno dokazati iznos stvarne štete i uzročnu vezu između događaja i štete. Prihvaćeni dokazi sastojali su se od tehničkih procjena koje je naredio sud, ovjerenih izvješća stručnjaka ili službenih dokumenata INPS-a i INAIL-a. Poduzetnici su ostvarili nadoknadu samo za stvarnu štetu koju mogu dokazati ili za gubitak koji je utvrdio sud.

(70)

Odvjetničko društvo Chiti tvrdi da je nadoknada štete nastale zbog poplava koje su 1994. pogodile regiju Pijemont povezana s prirodnom katastrofom i stoga ju treba ispitati u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU-a. Da bi ovakve mjere mogle biti spojive s unutarnjim tržištem, mora biti dokazano da postoji uzročno-posljedična veza između događaja i štete i da nema prekomjerne nadoknade štete. U pogledu profila klijenata koje zastupa, odvjetničko društvo Chiti tvrdi da se nadoknada nije odobravala svakom poduzetniku u regiji Pijemont već samo onima koji ispunjuju sljedeće uvjete:

(71)

U slučaju regije Pijemont, stoga, odvjetničko društvo Chiti tražilo je od Komisije da ponovno razmotri svoju opću izjavu da se čini da mjere koje su predmet istrage nisu usmjerene na ispravljanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa. Odvjetničko društvo Chiti tvrdi da predmet koji se odnosi na regiju Pijemont ima značajke na temelju kojih se razlikuje od ostalih predmeta koji su obuhvaćeni istom odlukom o pokretanju postupka. Odvjetničko društvo Chiti dalje tvrdi da su koristi odobrene predmetnim poduzetnicima spojive s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU-a iz sljedećih razloga:

(72)

Kada bi se potpora smatrala nespojivom i kada bi se naložio njezin povrat, odvjetničko društvo Chiti smatra da bi se primjenjivao članak 15. Uredbe (EZ) br. 659/1999. U skladu s tom odredbom, odvjetničko društvo Chiti tvrdi da Komisija ne može naložiti povrat potpore nakon isteka 10 godina od datuma kada je potpora dodijeljena korisniku. Koristi su odobrene počevši od razdoblja neposredno nakon poplava u studenome 1994., u skladu s Odlukom-zakonom br. 646 od 24. studenoga 1994. Instrumenti za pomoć poduzetnicima pogođenima poplavama u regiji Pijemont samo su razrađeni u naknadnim zakonima donesenima u razdoblju između 2003. i 2007. Drugim riječima, u odluci o pokretanju postupka spominje se 1. siječnja 2004. kao početni datum za primjenu koristi, ali trenutak kada je potpora stvarno dodijeljena u slučaju regije Pijemont bio je studeni 1994.

(73)

Odvjetničko društvo Chiti tvrdi da se primjenjuje i članak 14. stavak 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999: u njemu je predviđeno da Komisija ne smije zahtijevati povrat sredstava potpore ako bi to bilo u suprotnosti s općim načelima prava Unije. Ovdje je riječ o dva načela. Prvo, u skladu s načelom pravne sigurnosti, konačne presude nacionalnih sudova moraju se poštovati i nije moguć povrat iznosa koje su primili poduzetnici. Iako priznaje da načelo res judicata nema apsolutnu vrijednost u pravu Unije, odvjetničko društvo Chiti smatra da se na predmetni slučaj ne primjenjuju posebni uvjeti na temelju kojih je Sud EU-a u prošlosti donio svoje presude o tome načelu (61). Drugo, odvjetničko društvo Chiti poziva se na načelo zakonitih očekivanja: od kraja 1994. do 2011. niti jedno nacionalno tijelo ili tijelo Unije nije dovelo u pitanje zakonitost koristi. U cijelom razdoblju predmetni poduzetnici ostvarivali su koristi koje nadležna tijela nisu smatrala državnom potporom. Društvo Chiti zaključuje da je to tipična situacija u kojoj se primjenjuje načelo zakonitih očekivanja.

(74)

Društvo Preve-Gavioli odvjetničko je društvo sa sjedištem u Torinu. Nakon sažetog opisa razvoja predmetnog talijanskog zakonodavstva i okolnosti koje su prethodile postupku Komisije, odvjetničko društvo Preve-Gavioli tvrdi da koristi odobrene poduzetnicima pogođenima poplavama u regiji Pijemont 1994. nisu selektivne jer se njima ni na koji način ne pogoduje određenim poduzetnicima na način da se oslobađaju troškova koje bi inače morali snositi. Mjerama se poduzetnicima nastoji nadoknaditi samo šteta koju su pretrpjeli zbog prirodne katastrofe. Nadalje, koristima koje su predviđene u zakonu ne jača se konkurentni položaj korisnika u odnosu na njihove konkurente jer im je nadoknada koju su primili omogućila jedino da se vrate na tržište pod ravnopravnim uvjetima kao i poduzetnici koji nisu pretrpjeli štetu ili gubitak prihoda. Drugim riječima, koristima se ni na koji način ne narušava tržišno natjecanje već se ispravlja financijski nepovoljni položaj i obnavlja konkurentnost na tržištu poduzetnika pogođenih poplavama.

(75)

Odvjetničko društvo Preve-Gavioli smatra da se koristi koje su odobrene poduzetnicima pogođenima poplavama u regiji Pijemont 1994. ne mogu smatrati državnom potporom jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 107. stavka 1. UFEU-a. Međutim, čak i kad bi se mjere smatrale državnom potporom, trebale bi biti razvrstane kao potpora za nadoknadu štete nastale zbog prirodne katastrofe u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b). One su stoga spojive s unutarnjim tržištem pod uvjetima iz samog Ugovora i ne podliježu obvezi prethodne obavijesti ili prethodne procjene Komisije.

(76)

Confindustria je najveći talijanski savez poslodavaca osnovan 1910. To je dobrovoljna organizacija koja se sastoji od otprilike 150 000 poduzetnika koji zapošljavaju gotovo 5 500 000 osoba. Ona je dostavila primjedbe kao zainteresirana stranka u skladu s člankom 108. stavkom 2. UFEU-a u predmetima SA.33083 i SA.35083.

(77)

Savez Confindustria zabrinut je da bi zbog toga što Italija nije ispunila svoju obvezu prijave državne potpore Komisiji mogli biti kažnjeni poduzetnici koji su u dobroj vjeri iskoristili mjere čiji je cilj popravak štete nastale zbog prirodnih katastrofa.

(78)

Savez Confindustria tvrdi da bi Komisija trebala razmotriti neke činjenice opće prirode koje se odnose na opći kontekst. Mjere se odnose na događaje od prije 20 godina (u nekim slučajevima i duže). Iz tog razloga u postojećoj praksi koja se odnosi na odluke o državnim potporama nije predviđena primjerena zaštita zainteresiranih stranaka. Čak i kada postoje sumnje u spojivost određenih mjera donesenih nacionalnim zakonodavstvom, teško je od nadležnih tijela prikupiti informacije i u postojećem gospodarskom kontekstu, većina poduzeća, posebno MSP-ova, i dalje ima ozbiljnih problema s likvidnošću. Povratom potpore koja je dodijeljena prije nekoliko desetljeća u ovoj bi se fazi ugrozio opstanak mnogih poduzetnika. Nadalje, savez Confindustria ne razumije razlog za sumnje u spojivost mjera.

(79)

Savez Confindustria predlaže da bi trebalo pronaći alternativno rješenje kako bi se izbjeglo kažnjavanje predmetnih poduzetnika na neopravdan i opasan način.

(80)

Prvo, savez Confindustria smatra da za svaku mjeru i predmetni slučaj treba pažljivo ocijeniti postojanje iznimnih okolnosti koje bi mogle pokazati da nije bilo potpore ili da ne bi trebalo vraćati potporu. Iznimne okolnosti uključuju sljedeće i. desetogodišnji rok zastare, ii. načelo zaštite legitimnih očekivanja i iii. primjenjivost izuzeća koja nisu ona utvrđena u članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU-a.

(81)

Drugo, savez Confindustria traži od Komisije da izričito u svojoj odluci navede u kojim slučajevima bi se novac plaćen poduzetnicima kao naknada za štetu izravno nastalu zbog prirodnih katastrofa mogao smatrati spojivim s Ugovorom. Predmetne mjere usmjerene su na poduzetnike koji su izravno pogođeni događajima za koje je Komisija dosljedno smatrala da su obuhvaćeni definicijom prirodnih katastrofa: potresi, poplave, erupcije vulkana i slično. Iz teksta zakona na kojima se mjere temelje jasno je da su ih donijela talijanska nadležna tijela radi otklanjanja štete nastale zbog prirodnih katastrofa. Savez Confindustria tvrdi da su korisnici poduzetnici koji su pretrpjeli stvarnu štetu zbog prirodne katastrofe. Iako je samo u nekoliko slučajeva korist odobrena izričito poduzetnicima koji su pretrpjeli „znatnu” štetu, treba priznati da je šteta i u drugim slučajevima bila znatna: sama činjenica da se poduzetnik nalazi u području pogođenom prirodnom katastrofom nužno podrazumijeva gospodarski gubitak, neovisno o materijalnoj šteti. Savez Confindustria također tvrdi da se može dogoditi u nekim slučajevima da korisnici imaju dokumente iz kojih je razvidan iznos stvarno pretrpljene štete i da je gubitak znatno veći od dobivene nadoknade. Zbog toga Confindustria vjeruje da su sve mjere koje su predmet istrage obuhvaćene područjem primjene članka 107. stavka 2. UFEU-a.

(82)

U odnosu na uvjete na koje se oslanja Komisija, savez Confindustria potvrđuje da za neke od predmetnih mjera nedostaje službena definicija štete: isto vrijedi i za određivanje odnosa i omjera između iznosa pretrpljene štete i iznosa potpore. Međutim, savez Confindustria predlaže da takav odnos de facto postoji – da u slučaju prirodne katastrofe štetu trpe svi poduzetnici (u najmanju ruku poslovni gubitak) i da bi trebalo osmisliti pojednostavljenu metodu za procjenu štete i odgovarajuće potpore. Takvom bi se metodom trebala uzeti u obzir, primjerice, sposobnost stvaranja prihoda i broj osoba koje zapošljava svaki poduzetnik. Problem je stoga povezan sa slučajevima prekomjerne nadoknade, a ne sa spojivošću mjera s pravilima o državnim potporama. Važno je izbjeći situacije u kojima bi se mjerama protiv nekoliko slučajeva prekomjerne nadoknade moglo uzrokovati kažnjavanje velike većine poduzetnika koji su koristi ostvarili u dobroj vjeri i u skladu sa zakonom. Savez Confindustria stoga predlaže da bi poduzetnicima trebalo biti dopušteno da zadrže potporu unatoč tome što je u trenutku odobrenja, da su talijanska nadležna tijela ispunila uvjete iz Ugovora i obvezu prijavljivanja, potpora trebala biti prijavljena Komisiji.

(83)

Ukratko, savez Confindustria tražio je od Komisije sljedeće:

(84)

Talijanski opći savez radnika (Confederazione Generale Italiana del Lavoro (CGIL)) najveći je sindikat u Italiji s otprilike šest milijuna članova. Kao odgovor na odluku o pokretanju postupka, ogranak CGIL-a u gradu L'Aquila pokrajine Abruzzo (dalje u tekstu: „CGIL iz grada L'Aquila”) dostavio je primjedbe nakon roka od mjesec dana od objave odluke. Komisija nema obvezu uzeti u obzir opažanja zainteresiranih trećih stanaka koja su dostavljena nakon roka, ali to može iznimno učiniti i u ovom slučaju hoće.

(85)

CGIL iz grada L'Aquila smatra da bi se obustavom programa pogodnosti koje je uvela Italija, zahtjevom potpunog povrata dodijeljenih iznosa i zahtjevom za potvrđivanje pretrpljene štete predmetni poduzetnici mogli istisnuti s tržišta. To predstavlja još veći problem zato što se prema drugim slučajevima nadoknade štete nastale zbog prirodnih katastrofa postupalo drugačije. Zbog toga je u gradu L'Aquila, unatoč tome što je najviše pogođen potresom, tržišno natjecanje još uvijek narušeno u usporedbi s konkurentima koji nisu pogođeni takvom katastrofom. Ukratko, zbog obustave koristi i nepostojanja mehanizma postupnog smanjivanja te ispravnih postupaka provjere (za koje CGIL iz grada L'Aquila krivi državu) lokalni proizvodni sektor mogao bi dodatno oslabiti i uzrokovati negativne posljedice u pogledu nezaposlenosti i socijalne sigurnosti.

(86)

Kao dogovor na odluku o pokretanju postupka, talijanska nadležna tijela dostavila su primjedbe 11. siječnja 2013. Odjeli Komisije zaprimili su podneske sljedećih talijanskih nadležni tijela i agencija:

(87)

U stavku 71. odluke o pokretanju postupka, Komisija je zatražila od talijanskih nadležnih tijela da joj dostave informacije o „popustima za svako područje i mjeru i o razdoblju na koje se primjenjuju popusti”.

(88)

INPS prvo tvrdi da Komisija ima teškoća utvrditi točna razdoblja obustave plaćanja poreza i doprinosa (vidjeti odjeljak 2.5. odluke o pokretanju postupka) zbog razlika u vremenskim okvirima utvrđenima u pravilima koja je propisala svaka od institucija. Potrebno je razlikovati između trajanja obustave plaćanja doprinosa (koji se plaćaju INPS-u i INAIL-u) i trajanja obustave plaćanja poreza (koji se plaćaju Poreznoj upravi). Dalje treba razlikovati između razdoblja obustave plaćanja poreza i doprinosa i razdoblja primjene mjera popusta.

(89)

U odnosu na datum početka provedbe programa, INAIL tvrdi da se, protivno onome što tvrdi Komisija u stavku 34. odluke o pokretanju postupka, datum početka provedbe programa ne podudara uvijek sa stupanjem na snagu zakona u kojem je on propisan. Datum početka primjene mjere popusta može doći kasnije – u slučaju Pijemonta tek nakon sudske presude u kojoj je utvrđeno da poduzetnici imaju pravo na popust s retroaktivnim učinkom. S druge strane, Porezna uprava suglasna je s Komisijom da pravo korisnika na poreznu olakšicu počinje teći od datuma stupanja na snagu zakona kojim se uvodi takva olakšica.

(90)

INPS i INAIL predviđaju točna razdoblja za svaki program smanjenja doprinosa:

(91)

U stavku 71. odluke o pokretanju postupka, Komisija je tražila od Italije da „potvrdi shvaćanje Komisije da bi se, uslijed najnovijih presuda talijanskog Vrhovnog kasacijskog suda iz 2007., 2010. i 2012…. potpora mogla s pomoću tih mjera staviti na raspolaganje (bez vremenskog roka) svim poduzetnicima koji su utvrđeni kao korisnici u skladu s pravnom osnovnom za svaku mjeru.” Ovdje talijanska nadležna tijela zauzimaju dva različita stajališta.

(92)

Prema INPS-u i INAIL-u Komisijino se tumačenje ne čini točnim. Oni smatraju da, iako bi se presudama Vrhovnog kasacijskog suda potpora mogla proširiti bez vremenskog ograničenja na sve korisnike utvrđene u relevantnom zakonodavstvu, u presudama nije potpuno jasno da se korist od mjera može dodijeliti na dva različita načina: ako poduzetnik još nije platio, on mora platiti samo 10 % dugovanja; ako je već platio, može dobiti povrat 90 % plaćenog iznosa. Dvije ustanove tvrde da to tumačenje proizlazi iz zakona kojim su uvedeni popusti. Taj je zakon jus superveniens, nadređeni zakon kojim se ozakonjuje povrat prekomjernog iznosa plaćenih potpora. Međutim, INPS i INAIL ističu da u je u prvom slučaju (plaćanje od 10 %) u nekoliko presuda utvrđeno da porezni obveznici nemaju pravo na korist od mjere jer su one primijenjene nakon roka od 31. srpnja 2007. koji je utvrđen zakonom. U drugom slučaju (povrat od 90 % iznosa), pravo na povrat podliježe roku zastare, koji obično iznosi 10 godina od trenutka kada se može ostvarivati pravo (članak 2946. Građanskog zakona), odnosno, od datuma stupanja na snagu zakona kojim se uvodi mjera. Nadalje, protivno onome što je potvrđeno u stavku 45. odluke o pokretanju postupka, načela koja je oblikovao Vrhovni kasacijski sud odnose se samo na posebne slučajeve (Sicilija i Pijemont) i ne mogu se primjenjivati općenito na druge katastrofe, što tvrdi Komisija.

(93)

Porezna uprava smatra da je Komisijino tumačenje točno. U načelu se zahtjevi za povrat poreza koji podnose osobe koje su ih već platile moraju podnijeti u roku od 48 mjeseci od datuma plaćanja (članak 38. Predsjedničkog naloga br. 602 od 20. rujna 1973.). U nedavnim presudama Vrhovnog kasacijskog suda prihvaćeno je da korisnici imaju pravo na povrat prethodno plaćenog prekomjernog iznosa, podložno redovnom razdoblju zastare koje je prethodno navedeno.

(94)

U odnosu na postotak popusta koji se primjenjuje na svaku mjeru ili svaki porez ili doprinos, Italija potvrđuje postotke navedene u odjeljku 2.2. odluke o pokretanju postupka.

(95)

U stavku 71. odluke o pokretanju postupka Komisija je tražila od talijanskih nadležnih tijela da navedu „postoje li programi potpore za prirodne katastrofe kojima se korisnicima već pruža potpora za otklanjanje štete nastale zbog te određene prirodne katastrofe”.

(96)

Od tri institucije koje su dostavile svoje primjedbe, na to je pitanje odgovorio samo INPS. On tvrdi da je vrijednost popusta bila strogo ograničena na iznose koji se stvarno duguju ustanovi za odgovarajuća razdoblja obustave. Stoga su mjere ograničene na postotno smanjenje plativih doprinosa. Međutim, INPS tvrdi da se uključenim iznosima ne mogu prekomjerno nadoknaditi prihvatljivi troškovi. INPS tvrdi da u programima potpore za katastrofe za potres koji je 2002. pogodio pokrajinu Molise (program potpore N 174a/2004) i za potres koji je 2009. pogodio pokrajinu Abruzzo (program potpore N 459a/2009) nije predviđena nadoknada u pogledu troškova rada (plaće i doprinosi). U tim je programima predviđena samo nadoknada izravne i neizravne ili gospodarske štete koja je posljedica privremene obustave gospodarske djelatnosti zbog katastrofe ili potrebe za premještanjem djelatnosti nakon katastrofe. Međutim, u pogledu doprinosa, predmetni programi potpora primjenjuju se samo na poduzetnike koji su nastavili s radom nakon katastrofe i koji bi inače morali platiti doprinose propisane zakonom. Nadalje, programi potpore za pokrajine Molise i Abruzzo koje je odobrila Komisija uključivali su mjere za praćenje potpore koja se preklapa kako bi se isključila mogućnost prekomjerne naknade.

(97)

U stavku 71. odluke o pokretanju postupka, Komisija je također pitala „je li, i na koji način, procijenjena šteta za svakog korisnika koji se nalazi u područjima pogođenima prirodnim katastrofama te je li se u nekom trenutku razmatrala nužnost i razmjernost potpore i na koji način”.

(98)

Kao i u odnosu na prethodnu točku, INPS je dostavio odgovor. INPS potvrđuje da su korisnici obustave plaćanja doprinosa za socijalno osiguranje svi poduzetnici koji posluju u određenom zemljopisnom području koje je utvrđeno u odlukama o civilnoj zaštiti. Međutim, u zakonodavstvu kojim se uvode mjere nije predviđen nikakav mehanizam za provjeru postojanja uzročno-posljedične veze između pretrpljene štete i mjere.

(99)

U skladu sa stavkom 72. odluke o pokretanju postupka „talijanska nadležna tijela moraju navesti procijenjeni broj korisnika svake mjere i uključene iznose potpore”.

(100)

INPS, INAIL i Porezna uprava dostavili su 2013. podatke o procijenjenom broju korisnika potpore, ali samo su INPS i INAIL naveli i odobrene iznose.

(101)

Nakon zahtjeva Komisije za pojašnjenje (vidjeti uvodnu izjavu 18.), Porezna uprava odgovara da porezi predviđeni mjerama uključuju sve vrste poreza bez razlike. Porezna uprava također objašnjava poteškoće s davanjem točne procjene broja korisnika i ukupnog iznosa popusta u okviru različitih mjera: ona kaže da je to posljedica nepostojanja podataka u elektroničkom obliku, većinom zato što se zahtjevi za popust moraju podnijeti na papiru umjesto elektroničkim sustavom za prijavu poreza. Analizu na temelju godišnjih poreznih prijava moguće je izvršiti samo za mjeru koja se odnosi na potres koji je 2009. pogodio regiju Abruzzo. Međutim, čak i u tome slučaju podaci se ne mogu izravno izvući već je potrebno provesti analizu svakog pojedinog slučaja. Druga je otegotna okolnost što podaci za smanjene socijalne doprinose uključuju iznose koje plaćaju poslodavac i zaposlenik. Popust na iznose koje duguje zaposlenik ne čini državnu potporu u svrhe članka 107. stavka 1. UFEU-a jer od njega koristi imaju pojedinci, a ne poduzetnici.

(102)

Tek 2014., kada je uspostavila metodologiju za svaku agenciju uključenu u analizu (Porezna uprava, INPS, INAIL), Italija je konačno mogla izraditi okvirnu opću procjenu korisnika mjera. Time je dobila niz tablica u kojima su navedeni korisnici i iznosi potpore. U svom dopisu od 4. kolovoza 2014. Italija navodi da je utvrdila 80 577 korisnika. Od tog broja korisnika, i. 33 831 je dobio popust u iznosu manjem od 1 000 EUR, ii. 66 704 ih je dobilo poput u iznosu manjem od 10 000 EUR i iii. 75 469 ih je dobilo popust u iznosu manjem od 100 000 EUR. Samo 539 poduzetnika dobilo je popuste u iznosu većem od 200 000 EUR.

(103)

Za mjere iz predmeta SA.33083 (prirodne katastrofe između 1990. i 2002.), broj korisnika iznosi otprilike 59 500, od kojih 23 303 nisu više aktivni. Za mjere iz predmeta SA.35083 (potres u regiji Abruzzo iz 2009.), broj korisnika iznosi otprilike 21 000, od kojih 4 000 nisu više aktivni.

(104)

U istom dopisu od 4. kolovoza 2014., Italija je detaljno opisala poteškoće s pribavljanjem dokumenata o sljedećem: i. jesu li korisnici mjera koje su predmet istrage pretrpjeli štetu uslijed prirodne katastrofe; ii. je li korisnicima nadoknađen takav gubitak i iii. iznosu takve primljene potpore.

(105)

Talijanska nadležna tijela smatraju da u odluci o pokretanju postupka nije izričito zatražen dokaz o šteti koju su pretrpjeli korisnici mjera koje su predmet istrage. Talijanska nadležna tijela stoga nisu prikupila dokumente kojima se dokazuje stvarna šteta koju su pretrpjeli pojedinačni korisnici. Talijanska nadležna tijela morat će poduzeti nove korake kako bi se obratila javnim tijelima (radi provjere jesu li već odobrene i/ili isplaćene nadoknade plaćanja za štetu) i korisnicima mjera koje su predmet istrage (radi provjere jesu li pretrpjeli štetu i jesu li im osiguravajuće tvrtke nadoknadile tu štetu).

(106)

Italija u tom pismu objašnjava sljedeće:

(107)

U odnosu na potres koji je pogodio pokrajinu Abruzzo 2009., koji je obuhvaćen predmetom SA.35083 (12/C), talijanska nadležna tijela navode da će biti potrebno provesti preciznu i iscrpnu istragu kako bi se točno utvrdio identitet korisnika i iznos nezakonite potpore koju su primili. Podaci koje je Italija prikupila do 2014. uključuju i velik broj osoba koje su možda imale koristi od programa u pogledu poreza na prihode koji nisu povezani (dijelom ili u potpunosti) s njihovom poslovnom djelatnošću. Od otprilike 21 000 korisnika koje je utvrdila Italija, 17 500 su pojedinci, za koje se podaci o porezima odnose na dohodak od profesionalne i poslovne djelatnosti i na druge vrste dohotka. U odnosu na sve njih bit će potrebno provesti detaljniju procjenu kako bi se moglo odrediti u kojoj bi se mjeri popusti koje su primili trebali smatrati državnom potporom u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, budući da popusti koji ne koriste poduzetnicima ne čine državnu potporu.

(108)

Naposljetku, Italija je dostavila detaljne informacije i dokumentaciju o sustavnom učinku potresa iz 2009. u pokrajini Abruzzo na gospodarsku situaciju u regiji. Dokumentacija uključuje makroekonomske podatke i popis oštećenih lokalnih infrastruktura.

(109)

U odluci o pokretanju postupka Komisija je zauzela stav da su predmetne mjere, čini se, državna potpora (mjere su programi popusta kojima se uvodi 90 %-tno smanjenje poreza i obveznih doprinosa za socijalno osiguranje te premija za osiguranje od nesreća na radu koje plaćaju poduzetnici sa sjedištem ili mjestom poslovanja u područjima pogođenima prirodnim katastrofama: članak 9. stavak 17. Zakona br. 289 od 27. prosinca 2012., kako je izmijenjen; članak 4. stavak 90. Zakona br. 350 od 24. prosinca 2003., kako je izmijenjen; članak 1. stavak 363. Zakona br. 266 od 23. prosinca 2005., kako je izmijenjen; članak 1. stavak 1011. Zakona br. 296 od 27. prosinca 2006., kako je izmijenjen; članak 2. stavak 109. Zakona br. 244 od 24. prosinca 2007., kako je izmijenjen; članak 6.(stavak 4.a) i (stavak 4.b) Odluke-zakona br. 185 od 29. studenoga 2008., kako je izmijenjen; članak 33. stavak 28. Zakona br. 183 od 12. studenoga 2011., kako je izmijenjen; i sve izvršne mjere predviđene u tim zakonima navedene u uvodnim izjavama 20.–36. ove odluke). U daljnjem tekstu Komisija će ispitati čine li mjere koje su predmet istrage zaista državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(110)

Radi procjene čine li mjere davanja popusta potporu u smislu članka 107. stavka 1., nužno je utvrditi pogoduje li se njima određenim poduzetnicima, dodjeljuje li prednost država putem državnih sredstava i mogu li mjere utjecati na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama.

(111)

Budući da se popusti odobravaju samo poduzetnicima koji imaju poslovni nastan u zemljopisnim područjima pogođenima određenim vrstama prirodnih katastrofa (potresi, erupcije vulkana i poplave) (područja su navedena u uvodnoj izjavi 39.), mjere su selektivne. Smanjivanjem poreza i doprinosa, talijanska država oslobađa te poduzetnike troškova poslovanja koje bi morali snositi dok obavljaju redovne poslovne djelatnosti. Stoga poduzetnici ostvaruju gospodarski povoljniji položaj kojim se može narušiti tržišno natjecanje ili može postojati opasnost da će se narušiti tržišno natjecanje. Budući da su mjerama obuhvaćeni poduzetnici za koje se može pretpostaviti da sudjeluju u trgovini među državama članicama, one bi mogle utjecati na takvu trgovinu.

(112)

Potpora koju pružaju javna tijela putem državnih sredstava u obliku su prihoda kojeg su se odrekla javna tijela: smanjenjem poreza na dobit smanjuje se prihod koji država ostvaruje od poreza. Slično tome, smanjenjem doprinosa koji se plaćaju državnim tijelima (INPS-u i INAIL-u) uzrokuje se povećanje prijenosa državnih sredstava tim tijelima radi nadoknade izgubljenog prihoda.

(113)

Prema tome, kako je već okvirno zaključeno u odluci o pokretanju postupka, sve mjere koje je Italija donijela od 2002. koje su obuhvaćene predmetom državnih potpora SA.33083 (12/C) i SA.35083 (12/C) i kojima se porezi i doprinosi smanjuju za 90 %, 50 % ili 60 %, ovisno o slučaju, čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(114)

Mjere potpore koje su predmet istrage u načelu su zabranjene člankom 107. stavkom 1. i mogu se smatrati spojivima s unutarnjim tržištem samo ako ispunjuju uvjete za jedno od izuzeća propisanih u Ugovoru.

(115)

Međutim, Komisija smatra da potpora odobrena pojedinim poduzetnicima u okviru predmetnih mjera ne čini državnu potporu ako su njome zadovoljeni svi testovi iz primjenjive uredbe o de minimis potporama (62).

(116)

Mjere kojima se dodjeljuje potpora već su stupile na snagu: Komisija izražava žaljenje što talijanska nadležna tijela nisu ispunila svoju obvezu prijavljivanja programa u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a.

(117)

Nakon što je zaključila da programi popusta iz uvodne izjave 109. čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, Komisija mora utvrditi može li se potpora proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavcima 2. ili 3. UFEU-a.

(118)

U odnosu na primjenjivost izuzeća predviđenih u Ugovoru, Komisija je u odluci o pokretanju postupka zauzela stav da potpora ne ispunjuje uvjete za izuzeće u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (a) jer nije riječ o potpori socijalnog karaktera, i da nije obuhvaćena člankom 107. stavkom 2. točkom (c). Iz očitih razloga, nisu se primjenjivala ni izuzeća iz članka 107. stavka 3. točaka (b) i (d). Italija nije osporavala te nalaze tijekom formalne istrage. U odnosu na moguće oslanjanje na izuzeća iz članka 107. stavka 3. točaka (a) i (c), Komisija upućuje na sumnje koje je izrazila u odluci o pokretanju postupka (vidjeti odjeljak 3.3.2. odluke o pokretanju postupka). Država članica nije u svojim primjedbama tvrdila da bi potpora mogla ispunjivati uvjete za izuzeće u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkama (a) ili (c) niti je tijekom formalne istrage dostavila informacije na temelju kojih bi Komisija mogla ocijeniti spojivost predmetnih programa u svjetlu tih izuzeća. Italija (i sve zainteresirane treće stranke koje su dostavile primjedbe) je tvrdila da je svrha potpore bila otkloniti štetu koja je nastala zbog prirodnih katastrofa i time je nastojala uputiti da bi se trebala procjenjivati na temelju izuzeća iz članka 107. stavka 2. točke (b). Tim se zaključkom ne dovodi u pitanje mogućnost da bi se pojedinačna potpora dodijeljena u okviru programa mogla proglasiti spojivom nakon razmatranja svakog pojedinog slučaja ili da bi mogla biti obuhvaćena uredbama o izuzeću u skladu s člankom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 994/98 (63).

(119)

Budući da se mjere popusta zaista odnose na poduzetnike koji imaju registrirano sjedište ili mjesto poslovanja u područjima pogođenima prirodnim katastrofama, Komisija će razmotriti ispunjuju li mjere uvjete za izuzeće iz članka 107. stavka 2. točke (b) kao „potpore za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih nepogoda ili izvanrednih događaja”.

(120)

Komisija je razmotrila predmetne mjere potpore u svjetlu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU-a u kojem je navedeno da su „potpore za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa ili izvanrednih događaja” spojive s unutarnjim tržištem.

(121)

Komisija mora provjeriti jesu li katastrofe koje je navela Italija zaista „prirodne katastrofe” u smislu članka 107. stavka 2. točke (b) i jesu li ispunjeni sljedeći uvjeti:

(122)

U talijanskom zakonodavstvu navedena su područja koja su pogođena jednom od triju vrsta prirodnih katastrofa: potresima, poplavama i erupcijama vulkana. Komisija je dosljedno smatrala da potresi, poplave i erupcije vulkana čine prirodne katastrofe u smislu članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU-a. Stoga poduzetnici koji su stvarno pretrpjeli štetu zbog tih prirodnih katastrofa mogu ispuniti uvjete za potporu do iznosa koji je nužan za otklanjanje takve štete (64).

(123)

Međutim, predmetni programi ne oslanjaju se niti na jednu definiciju štete (materijalnu ili ekonomsku) niti se njima uspostavlja veza između potpore i štete pretrpljene zbog prirodne katastrofe (65). Nadalje, programima se potpora ne ograničava na iznos koji je nužan za ispravljanje izravne štete koju je određeni korisnik stvarno pretrpio. Naposljetku, prihvatljivi troškovi nisu utvrđeni na temelju štete koju su poduzetnici pretrpjeli kao izravnu posljedicu prirodne katastrofe. To su potvrdila talijanska nadležna tijela tijekom formalne istrage (vidjeti primjedbe INPS-a u uvodnoj izjavi 98.).

(124)

Komisija zaključuje da su od programa imali koristi ne samo poduzetnici koji su pretrpjeli stvarnu štetu, veći i sva trgovačka društva koja imaju registrirano sjedište ili mjesto poslovanja u područjima koja su talijanska nadležna tijela označila kao područja pogođena katastrofom, bez obzira na to jesu li stvarno pretrpjeli štetu kao rezultat predmetne katastrofe.

(125)

U svjetlu navedenog, svrha mjera koje su predmet istrage, s obzirom na njihovu prirodu i način provedbe, nije osigurati da je dodijeljena potpora ograničena na iznos potreban za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa.

(126)

Stoga se mora zaključiti da formalna istraga nije ublažila sumnje Komisije u spojivost mjera s unutarnjim tržištem.

(127)

Stoga, budući da potpora ne ispunjuje uvjete za izuzeća iz članka 107. stavaka 2. i 3. UFEU-a, Komisija zaključuje da programi nisu spojivi s unutarnjim tržištem.

(128)

Usklađenost mjera sa zakonodavstvom Unije kada se primjenjuju na ribarstvo i akvakulturu mora se ocijeniti u svjetlu smjernica za razmatranje državnih potpora sektorima poljoprivrede i ribarstva koje su bile važeće na dan stupanja na snagu određenog programa. Komisija je objavila takve smjernice navodeći kako planira primjenjivati Ugovor na državnu potporu sektorima ribarstva i akvakulture, od 2001.

(129)

Zahtjevi iz smjernica koji se odnose na potporu za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa uglavnom su isti kao i prethodno navedeni zahtjevi i Komisija zaključuje da se opažanja iz ovog odjeljka primjenjuju i na potporu dodijeljenu u okviru mjera u sektorima ribarstva i akvakulture.

(130)

Primjedbe o sumnjama koje je Komisija izrazila u odluci o pokretanju postupka poslala su talijanska nadležna tijela i druge četiri zainteresirane stranke: Chiti, Preve-Gavioli, Confindustria i CGIL iz grada L'Aquila.

(131)

Sve su zainteresirane stranke istaknule da su u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU-a potpore za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih nepogoda ili izvanrednih događaja spojive s unutarnjim tržištem. Predmetne mjere bile su namijenjene poduzetnicima koji se nalaze u područjima pogođenima potresima, poplavama i erupcijama vulkana. Međutim, u prethodnom odjeljku („Potpora za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa”), Komisija smatra da predmetne mjere svojom prirodom i načinom provedbe nisu bile namijenjene za otklanjanje štete nastale zbog navedenih prirodnih katastrofa u smislu članka 107. stavka 2. točke (b).

(132)

Odvjetničko društvo Chiti i savez Confindustria također kažu da je potpora predviđena u okviru nekih od mjera dodijeljena tek nakon provjere stvarne štete koju je pretrpio svaki poduzetnik. Nije moguće isključiti mogućnost da u određenim slučajevima potpora dodijeljena u okviru mjera nije premašivala iznos potreban za otklanjanje stvarne štete koja je nastala korisniku kao izravna posljedica katastrofe, pa bi se stoga potpora dodijeljena određenom poduzetniku trebala smatrati spojivom s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b). Međutim, svrha predmetnih mjera, s obzirom na njihovu prirodu i način provedbe, nije isključiti bilo koji oblik prekomjerne nadoknade štete i samo otkloniti štetu nastalu zbog prirodne katastrofe. Kako je objašnjeno u predmetnom odjeljku („Potpora za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa”), njihovo je područje primjene znatno šire jer ne zahtijevaju izravno povezivanje potpore sa štetom nastalom zbog prirodne katastrofe. Neuspostavljanjem takve veze nadoknada se ne ograničava na iznos potreban za otklanjanjem štete koju su poduzetnici stvarno pretrpjeli. Čak i kada korisnici moraju dokazati da su pretrpjeli znatnu štetu, kao što je slučaj u odnosu na regiju Pijemont, zakonodavstvom iznos potpore nije ograničen na utvrđeni gubitak nastao zbog poplava. U odnosu na primjedbe talijanskih nadležnih tijela u vezi s učinkom potresa iz 2009. na društveno i gospodarsko stanje u regiji Abruzzo, a posebno na područje pogođeno tim iznimno snažnim i razornim potresom, Komisija još jednom ističe da, u skladu s Ugovorom i u skladu s utvrđenom praksom Komisije (66), mora postojati jasna i izravna veza između događaja koji je uzrokovao štetu i državne potpore namijenjene za ispravak štete. Takvu je vezu potrebno uspostaviti na razini pojedinog poduzetnika, a ne na makroekonomskoj razini, kao u slučaju mjere koja je predmet istrage (za potres koji je pogodio regiju Abruzzo 2009., prijavljena mjera iz predmeta SA.35083 (12/C)).

(133)

Stoga je nužan zaključak da primjedbe koje su dostavile zainteresirane stranke tijekom formalne istrage nisu ublažile sumnje Komisije i da predmetne mjere čine potporu koja nije spojiva s unutarnjim tržištem.

(134)

Ova se Odluka mora odmah provesti, što, među ostalim, znači da potpora koja je dodijeljena nezakonito i proglašena nespojivom mora biti vraćena. Komisija primjećuje da negativna odluka o programu potpore ne isključuje mogućnost da određene prednosti odobrene u okviru programa ne čine potporu ili se u cijelosti ili djelomično mogu smatrati potporom koja je sama po sebi spojiva s unutarnjim tržištem (primjerice, zato što se korist odobrava pojedincima koji ne obavljaju gospodarsku djelatnost i koji se stoga ne smatraju poduzetnicima ili zato što je u određenom slučaju korist unutar granica primjenjive uredbe o de minimis potporama ili zato što se potpora dodjeljuje u skladu s odobrenim programom potpora ili uredbom o izuzeću).

(135)

Italija mora otkazati plaćanje svih neisplaćenih potpora iz programa iz uvodne izjave 109. ove odluke, s učinkom od dana donošenja ove odluke. Od tog datuma niti jedan od ovih programa ne može se upotrebljavati kao referentna točka za dodjelu ili plaćanje potpore u budućnosti.

(136)

U odnosu na potporu plaćenu pojedinim poduzetnicima u okviru mjera koje se razmatraju prije datuma odluke o pokretanju postupka i naloga za obustavu (vidjeti uvodnu izjavu 54.), program bi se trebao smatrati spojivim s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU-a ako je moguće uspostaviti jasnu i izravnu vezu između štete koja je nastala određenom poduzetniku zbog prirodne katastrofe i dodijeljene državne potpore (67). Treba nastojati izbjeći prekomjernu nadoknadu štete nastale pojedinom poduzetniku. Nadalje, mora se odbiti nadoknada štete primljena iz bilo kojeg izvora i mora se osigurati da nema preklapanja potpore u okviru predmetnog programa i potpore dodijeljene u okviru drugih mjera radi pokrivanja istih prihvatljivih troškova.

(137)

U skladu s Ugovorom i utvrđenom sudskom praksom Suda EU-a, kada Komisija zaključi da je potpora nespojiva s unutarnjim tržištem, ona je nadležna odlučiti da ju predmetna država mora ukinuti ili izmijeniti (68). Sud je također dosljedno smatrao da je svrha obveze države da ukine potporu koju Komisija smatra nespojivom s unutarnjim tržištem ponovno uspostaviti prethodno stanje (69). Sud je utvrdio da će taj cilj biti ostvaren kada primatelj vrati iznose koji su mu dodijeljeni u okviru nezakonite potpore, čime će izgubiti prednost nad tržišnim natjecateljima koju je uživao na tržištu te će se ponovno uspostaviti situacija koja je postojala prije isplate potpore (70).

(138)

U skladu s tom sudskom praksom, u članku 14. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 659/1999 propisano je da „U slučaju kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukla sredstva potpore”.

(139)

Prema tome, ako je utvrđeno da je potpora koja je predmet istrage nezakonita i nespojiva državna potpora, ona se u načelu mora vratiti kako bi se ponovno uspostavilo stanje koje je postojalo na tržištu prije dodjele potpore. Međutim, Uredbom (EZ) br. 659/1999 nameću se ograničenja odredbe o vraćanju. U članku 14. stavku 1. predviđeno je da „Komisija ne smije zahtijevati povrat sredstava potpore ako bi to bilo u suprotnosti s općim načelima prava Zajednice”, koja mogu uključivati zaštitu pravne sigurnosti ili legitimnih očekivanja. Sud EU-a također je priznao jednu iznimku od obveze države članice da provede odluku o povratu potpore koja joj je upućena, odnosno postojanje iznimnih okolnosti zbog kojih je državi članici apsolutno nemoguće na odgovarajući način izvršiti odluku (71).

(140)

Tijekom formalne istrage zainteresirane stranke (Confindustria i Chiti) pozvale su se na takve iznimke, kao i talijanska nadležna tijela, i Komisija mora ispitati primjenjuju li se one na ovaj slučaj kako bi utvrdila je li potreban povrat.

(141)

Confindustria se poziva na legitimna očekivanja (uvodna izjava 80.); Komisija ističe da, u načelu, korisnik mjere potpore koja nije prijavljena ne može osporiti nalog za povrat tvrdeći da legitimno očekuje da je dodjela potpore zakonita (72) jer bi vrijedan poduzetnik obično trebao moći utvrditi je li potpora prijavljena (73). Nadalje, u predmetnim slučajevima sama Komisija talijanskim nadležnim tijelima ili korisnicima nije dala nikakav razlog za legitimna očekivanja (74).

(142)

Confindustria se u svojim primjedbama (vidjeti uvodnu izjavu 80.) isto poziva na rok zastare od deset godina propisan u članku 15. Uredbe (EZ) br. 659/1999. U Uredbi je propisano da Komisija kada donosi negativnu odluku u slučaju nezakonite potpore mora od države članice tražiti da poduzme sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukla sredstva potpore. Međutim, ovlasti Komisije da ostvari povrat potpore podliježu roku zastare od deset godina. Rok zastare prekida se ako Komisija, ili država članica koja postupa na zahtjev Komisije, poduzmu mjere u pogledu nezakonite potpore, i počinje ponovno teći nakon svakog prekida. Komisija je obaviještena o postojanju mjera 2011. i poduzela je radnje u pogledu nezakonite potpore tražeći informacije od talijanskih nadležnih tijela 25. srpnja 2011. Komisija je donijela odluku o pokretanju formalne istrage 17. listopada 2012. Italija je donijela zakon kojim se uvode prve mjere koje su predmet istrage 27. prosinca 2002. (vidjeti uvodnu izjavu 22.). Stoga rok zastare za povrat potpore koji je propisan u članku 15. Uredbe (EZ) br. 659/1999 nije istekao u odnosu na bilo koju od mjera popusta o kojima je riječ u ovoj odluci.

(143)

Odvjetničko društvo Chiti tvrdi (vidjeti uvodnu izjavu 73.) da od kraja 1994. do 2011. niti jedno nacionalno tijelo ili tijelo Zajednice nije dovelo u pitanje zakonitost koristi. Komisija primjećuje da je potpora koja je predmet istrage dodijeljena tek nakon što su mjere popusta stupile na snagu. Poduzetnici su do tada imali obvezu plaćati cjelokupni iznos poreza i doprinosa. Poduzetnici su počeli ostvarivati koristi od smanjenja iznosa poreza i doprinosa tek 2003. U tim okolnostima, ne može se tvrditi da je došlo do zastare (na što se poziva Confindustria, vidjeti uvodnu izjavu 142.) ili do legitimnih očekivanja (što je Confindustria navela u daljnjim podnescima, vidjeti uvodnu izjavu 141.). Treba imati na umu da činjenica da nacionalne institucije ili institucije Zajednice nisu djelovale nije osnova za legitimna očekivanja. Stoga se, na temelju obrazloženja navedenog u prethodnim uvodnim izjavama, odbija argument o toj točki koji je navela zainteresirana stranka.

(144)

U odnosu na argument odvjetničkog društva Chiti koje se poziva na načelo pravne sigurnosti (vidjeti uvodnu izjavu 73.), nema razloga razlikovati ovaj predmet od predmeta Lucchini (75). Komisija stoga smatra da postojanje pravomoćnih presuda nacionalnih Sudova ne sprječava povrat.

(145)

U skladu s člankom 288. UFEU-a, država članica kojoj je upućena odluka o povratu obvezna je tu odluku provoditi. Kako je prethodno navedeno, Sud je utvrdio jednu iznimku od te obveze, odnosno, kada država članica dokaže da postoje iznimne okolnosti zbog kojih je apsolutno nemoguće izvršiti odluku.

(146)

Države članice obično spominju taj argument u razgovorima s Komisijom nakon donošenja odluke kojom se nalaže povrat (76). Međutim, u ovom je slučaju Italija tvrdila prije donošenja odluke da za neke mjere ne bi trebalo izdavati nalog za povrat jer bi taj nalog bilo apsolutno nemoguće provesti. Budući da je Italija to pitanje spomenula tijekom formalne istrage i budući da je opće pravno načelo da se ni od koga ne može zahtijevati da učini ono što je nemoguće, Komisija smatra primjerenim rješavati to pitanje u samoj odluci (77).

(147)

Prvo treba podsjetiti da je Sud EU-a dosljedno davao vrlo strogo tumačenje pojma „apsolutne nemogućnosti”. Uvjet da je povrat apsolutno nemoguć nije ispunjen ako država članica samo obavijesti Komisiju o zakonskim, političkim ili praktičnim poteškoćama s provedbom odluke (78). „Apsolutna nemogućnost” može se prihvatiti jedino kada bi povrat od samog početka bio nemoguć u objektivnom i apsolutnom smislu (79).

(148)

U predmetnom slučaju talijanska su nadležna tijela uporno tvrdila da je točan izračun iznosa nespojive potpore koji je potrebno povući potpuno nemoguć. U skladu s talijanskim Građanskim zakonom (članak 2200.) i poreznim zakonom, poduzetnici su dužni čuvati poslovnu i računovodstvenu evidenciju samo 10 godina. Dokumentarni dokazi o šteti uzrokovanoj prirodnom katastrofom moraju se prikupljati na temelju službenih dokumenata (poslovne i računovodstvene evidencije) koji su sastavljeni u trenutku događaja. Stoga za događaje koji su se dogodili prije više od 10 godina nije više moguće utvrditi iznos štete koju su pretrpjeli pojedini korisnici, ili iznos koji je već nadoknađen iz drugih izvora, kao što su osiguranje ili druge mjere potpore. Za većinu mjera koje su predmet istrage prošlo je više od 10 godina od prirodne katastrofe. To je slučaj za sve događaje povezane s predmetom SA.33083 (12/C), tj. potres u istočnoj Siciliji 1990., poplave u sjevernoj Italiji 1994., potres u regijama Marche i Umbrija 1997., potres u regijama Molise i Puglia 2002. i potres i erupcije vulkana Etna u pokrajini Catania 2002. Italija stoga tvrdi da za te događaje više nije moguće pronaći evidenciju kojom se može dokazati šteta (ili primljene nadoknade).

(149)

U skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU-a, potpora za „otklanjanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa” spojiva je s unutarnjim tržištem. Potpora je nespojiva i mora se vratiti samo ako premašuje pretrpljenu štetu. Međutim, velika većina korisnika koji su pretrpjeli štetu zbog prirodne katastrofe koja se dogodila prije više od 10 godina više nemaju dokumente koji su potrebni kao dokaz o pretrpljenoj šteti ili o iznosu pretrpljene štete jer, prema talijanskom zakonodavstvu, trgovačka društva ne moraju čuvati poslovnu i računovodstvenu evidenciju dulje od 10 godina. Uslijed toga, ako bi Komisija naložila povrat iznosa potpore koji premašuje štetu za koju korisnici još mogu dostaviti dokaz, država članica morala bi vratiti potporu koja je spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) i na koju su poduzetnici koji su pretrpjeli štetu zbog prirodne katastrofe stvarno imali pravo.

(150)

Komisija bi u načelu trebala naložiti povrat nespojive potpore koju je Italija dodijelila u okviru mjera navedenih u uvodnoj izjavi 109. Međutim, (a) korisnici mjera poduzetnici su koji se nalaze u područjima pogođenima prirodnim katastrofama; (b) potpora za otklanjanje štete nastale zbog prirodnih katastrofa potpora je koja je, u skladu sa zakonom, spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU-a; (c) većina tih prirodnih katastrofa dogodila se 10 ili više godina prije datuma donošenja ove Odluke i, naposljetku, (d) u skladu s nacionalnim pravom, korisnici potpore ne moraju čuvati evidenciju dulje od 10 godina pa bi stoga bilo nemoguće u objektivnim i apsolutnim okvirima utvrditi točan iznos štete koju su pretrpjeli kao izravnu posljedicu prirodne katastrofe. U posebnim okolnostima mjera potpore koje su predmet ove odluke, Komisija stoga prihvaća da je za prirodne katastrofe koje su se dogodile 10 ili više godina prije datuma ove odluke zakonski i činjenično nemoguće prikupiti nužne podatke za izračun točnog iznosa nespojive potrebe koji treba vratiti. Izvršenje naloga pod ovim uvjetima bilo bi stoga nemoguće u objektivnom i apsolutnom smislu.

(151)

Međutim, nemogućnost izračuna točnog iznosa nespojive potpore koja se mora vratiti ne primjenjuje se na poduzetnike koji nisu imali mjesto poslovanja (kao što je glavno mjesto poslovanja ili druga poslovna jedinica) u području pogođenom prirodnom katastrofom u trenutku događaja. Ti korisnici mjera navedenih u uvodnoj izjavi 109. ne smiju biti isključeni iz povrata jer nisu mogli pretrpjeti izravnu štetu uzrokovanu prirodnom katastrofom i stoga nisu mogli imati pravo na potporu spojivu s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 2. točkom (b) UFEU-a. Talijanska nadležna tijela provjerom u javnim registrima iz vremena događaja moraju utvrditi je li postojalo mjesto poslovanja.

(152)

Komisija zaključno smatra da bi, s obzirom na posebnu prirodu predmetnih slučajeva, bilo apsolutno nemoguće da Italija povuče nezakonito dodijeljenu potporu u skladu s mjerama koje su predmet istrage ako se prirodna katastrofa dogodila više od 10 godina prije ove odluke, osim od korisnika koji nisu imali mjesto poslovanja u području pogođenom prirodnom katastrofom u trenutku nastanka događaja. Osim u pogledu te skupine, ne treba izraditi nalog za povrat potpore dodijeljene u okviru nezakonitih i nespojivih programa ako se prirodna katastrofa dogodila više od 10 godina prije datuma ove odluke.

(153)

Komisija zaključuje da je Italija nezakonito provela mjere potpore iz uvodne izjave 109. protivno članku 108. stavku 3. UFEU-a.

(154)

Budući da nije moguće utvrditi osnove na temelju kojih se može zaključiti da su mjere spojive s unutarnjim tržištem, mora se smatrati da su nespojive.

(155)

U članku 14. Uredbe (EZ) br. 659/1999 propisano je da „U slučaju kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukla sredstva potpore”. „Komisija ne smije zahtijevati povrat sredstava potpore ako bi to bilo u suprotnosti s općim načelima prava Unije.” (80)

(156)

U svjetlu iznimnih okolnosti navedenih u uvodnim izjavama 147. do 152., povrat se ne može naložiti ako je potpora u okviru predmetnih mjera dodijeljena pojedinim korisnicima u područjima pogođenima prirodnim katastrofama više od 10 godina prije datuma ove odluke, osim ako je korisnik u trenutku događaja imao mjesto poslovanja u području pogođenom prirodnom katastrofom. Italija je dokazala da bi bilo apsolutno nemoguće izračunati točan iznos nespojive potpore koju treba vratiti. Pojedinačni korisnici koji ispunjuju uvjete za potporu spojivu s unutarnjim tržištem u skladu s izuzećem iz članka 107. stavka 2. točke (b) UFEU-a možda više nemaju na raspolaganju dokumente koji su potrebni za dokazivanje postojanja štete nastale zbog prirodne katastrofe i kako bi pokazali jesu li primili nadoknadu za svu pretrpljenu štetu ili njezin dio. Međutim, potpora se mora vratiti ako je dodijeljena u okviru bilo koje od predmetnih mjera pojedinim korisnicima koji nemaju mjesto poslovanja u području pogođenom prirodnom katastrofom u trenutku događaja (čak i ako se prirodna katastrofa dogodila više od 10 godina prije datuma ove odluke). Italija mora utvrditi je li postojalo mjesto poslovanja provjerom u javnim registrima iz vremena događaja.

(157)

Komisija će stoga tražiti od Italije da poduzme sve nužne mjere za povrat samo nespojive potpore dodijeljene i plaćene pojedinim korisnicima u okviru mjera navedenih u uvodnoj izjavi 109. osim u pojedinim slučajevima koji zadovoljavaju test spojivosti s unutarnjim tržištem na temelju izuzeća iz članka 107. stavka 2. točke (b) Ugovora, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 136., ili u slučajevima kada su pojedinačna bespovratna sredstva u skladu s primjenjivom uredbom o de minimis potporama, ili u slučajevima kada je pojedinačna korist dodijeljena u skladu s odobrenim programom potpora ili uredbom o izuzeću, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 134. U roku od dva mjeseca od obavijesti o ovoj odluci, Italija mora primateljima naložiti da vrate navedenu nezakonitu i nespojivu državnu potporu.

(158)

U skladu s člankom 14. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 659/1999, iznos potpore za koje treba osigurati povrat uključuje i kamatu koja se izračunava u skladu s člankom 9. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 (81), od datuma kada je stavljena na raspolaganje korisniku i do potpunog povrata.

(159)

Komisija traži od Italije da vrati priloženi obrazac s evidencijom napretka u postupku vraćanja, da sastavi popis korisnika i da jasno navede mjere koje su poduzete za neposredni i učinkovit povrat potpore. Također traži od Italije da u roku od dva mjeseca od datuma obavijesti o ovoj odluci pošalje sve dokumente iz kojih je razvidno da su pokrenuti postupci za vraćanje nezakonite i nespojive potpore od korisnika (na primjer, administrativni dokumenti, kružna pisma, izdani nalozi za povrat i slično),

1.

2.

3.

4.

5.