ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 34

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Svezak 59.
10. veljače 2016.


Sadržaj

 

II.   Nezakonodavni akti

Stranica

 

 

ODLUKE

 

*

Odluka Komisije (EU) 2016/151 od 1. listopada 2014. o državnoj potpori Njemačke SA.31550 (2012/C) (ex 2012/NN) u korist Nürburgringa (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 3634)  ( 1 )

1

 

*

Odluka Komisije (EU) 2016/152 od 1. listopada 2014. o državnoj potpori SA 27339 (12/C) (ex 11/NN) koju je provela Njemačka za zračnu luku Zweibrücken i zračne prijevoznike koji se koriste zračnom lukom (priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 5063)  ( 1 )

68

 

*

Odluka Komisije (EU) 2016/153 od 2. srpnja 2015. o državnoj pomoći SA.31883 – 2015/N, 2011/C koju je Austrija provela i namjerava dalje provoditi u korist banke Österreichische Volksbanken-AG i saveza banaka Volksbanken-Verbund te o izmjeni Odluke 2013/298/EU (priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 4635)  ( 1 )

132

 

*

Odluka Komisije (EU) 2016/154 оd 22. srpnja 2015. o državnoj potpori SA.13869 (C 68/2002) (prije NN 80/2002) Reklasifikacija u kapital računovodstvenih rezerviranja nastalih izuzećem od oporezivanja za obnovu visokonaponske prijenosne mreže koju je provela Francuska u korist EDF-a (priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 4959)  ( 1 )

152

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


II. Nezakonodavni akti

ODLUKE

10.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 34/1


ODLUKA KOMISIJE (EU) 2016/151

od 1. listopada 2014.

o državnoj potpori Njemačke SA.31550 (2012/C) (ex 2012/NN) u korist Nürburgringa

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 3634)

(Vjerodostojan je samo tekst na njemačkom jeziku)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 108. stavak 2. prvi podstavak,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, a posebno njegov članak 62. stavak 1. točku (a),

nakon što je pozvala zainteresirane strane da podnesu primjedbe u skladu s prethodno navedenim odredbama (1) i uzimajući u obzir njihove primjedbe,

budući da:

1.   POSTUPAK

1.1.   SLUŽBENI ISTRAŽNI POSTUPAK

(1)

Od 2002. do 2012. Njemačka je poduzela niz mjera potpore u korist njemačke trkaće staze Nürburgring, uključujući mjere potpore za izgradnju zabavnog parka, hotela i restorana te organizaciju utrka Formule 1. Vlasnici kompleksa Nürburgring bila su društva u državnom vlasništvu Nürburgring GmbH („NG”), Motorsport Resort Nürburgring GmbH („MSR”) i Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH („CMHN”).

(2)

U srpnju 2010. Eifelpark GmbH („Eifelpark”), vlasnik zabavnog parka u njemačkoj regiji Eifel, dostavio je Komisiji informacije o navodnim državnim potporama za financiranje objekata za odmor i razonodu na trkaćoj stazi Nürburgring u okviru projekta „Nürburgring 2009.” U travnju 2011. njemački automobilistički savez „Ja zum Nürburgring e.V.” dostavio je Komisiji drugu pritužbu zbog državnih potpora. Savez je izrazio zabrinutost da se projektom „Nürburgring 2009.”, koji navodno bilježi gubitke, ugrožava stvarno poslovanje trkaće staze.

(3)

Dopisom od 21. ožujka 2012. (dalje u tekstu: „Odluka od 21. ožujka 2012.”) Komisija je Njemačku obavijestila o odluci da zbog mjera potpore 1. – 17. opisanih u odjeljku 2. ove Odluke pokrene postupak u skladu s člankom 108. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) (dalje u tekstu: „službeni istražni postupak”) (2). Odluka Komisije o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (3). Komisija je pozvala zainteresirane strane da iznesu svoje primjedbe na mjere.

(4)

Njemačka je 15. svibnja 2012. odobrila dodatne mjere potpore (mjere 18. i 19.), koje su opisane u odjeljku 2., i prijavila ih Komisiji 25. svibnja 2012. Dopisom od 7. kolovoza 2012. (dalje u tekstu „Odluka od 7. kolovoza 2012.”) Komisija je Njemačku obavijestila o odluci da istražni postupak proširi na nove mjere potpore (4). Odluka Komisije o proširenju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (5). Komisija je pozvala zainteresirane strane da iznesu primjedbe na dodatne mjere.

(5)

Komisija je zaprimila primjedbe Njemačke 23. travnja 2012., 15. lipnja 2012., 18. srpnja 2012., 20. srpnja 2012., 17. kolovoza 2012., 7. rujna 2012. i 18. siječnja 2013. U pogledu Odluke od 21. ožujka 2012. devet zainteresiranih strana dostavilo je Komisiji svoje primjedbe od 9. kolovoza 2012. do 18. listopada 2012. Komisija je 18. listopada 2012. i 23. listopada 2012. dostavila Njemačkoj primjedbe zainteresiranih strana. Njemačka je odgovorila 15. studenoga 2012. U pogledu Odluke od 7. kolovoza 2012. Komisija je od 5. studenoga 2012. do 30. studenoga 2012. primila primjedbe triju zainteresiranih strana. Komisija je 3. prosinca 2012. dostavila Njemačkoj primjedbe zainteresiranih strana. Njemačka je odgovorila 2. siječnja 2013.

(6)

Komisija je 29. siječnja 2013., 4. lipnja 2014. i 5. lipnja 2014. zatražila od Njemačke dodatne informacije; Njemačka je odgovorila 15. travnja 2013., 4. lipnja 2014. odnosno 6. lipnja 2014.

1.2.   STEČAJNI POSTUPAK I OTUĐENJE IMOVINE

(7)

Prvostupanjski sud Bad Neuenahr-Ahrweiler naložio je 24. srpnja 2012. privremeno samostalno upravljanje (njem. Eigenverwaltung) imovinom društava vlasnika Nürburgringa (NR, MSR i CMHN). Prvostupanjski sud konačno je 1. studenoga 2012. pokrenuo stečajni postupak u obliku samostalnog upravljanja imovinom. Od tada su poslovanje NG-a, MSR-a i CMHN-a nadzirali samostalni upravitelj (njem. Eigenverwalter) ili sanacijski upravitelj (njem. Sanierungsgeschäftsführer) i posebni upravitelj (njem. Sachwalter) (dalje u tekstu oba pod nazivom „stečajni upravitelji”). Ni za jednog upute članova društava nisu obvezujuće. NG, MSR i CMHN zadržali su u stečajnom postupku revizorsko društvo KPMG AG (dalje u tekstu „KPMG”) kao jedinog financijskog savjetnika koji je po njihovu nalogu organizirao otuđenje njihove imovine i bio nadležan za sve kontakte sa zainteresiranim ponuditeljima.

(8)

Komisija od listopada 2012. s Njemačkom i stečajnim upraviteljima raspravlja o problemima u pogledu pravila o državnim potporama koji bi mogli proizići iz otuđenja imovine NG-a, MSR-a i CMHN-a.

(9)

Od 1. studenoga 2012. cjelokupnim kompleksom upravlja Nürburgring Betriebsgesellschaft mbH („NBG”), novo društvo kći u 100-postotnom vlasništvu NG-a koje su osnovali stečajni upravitelji. NBG zamjenjuje prethodno operativno društvo Nürburgring Automotive GmbH (dalje u tekstu: „NAG”) (6).

(10)

S obzirom na stečaj NG-a, MSR-a i CMHN-a stečajni upravitelji pokrenuli su od svibnja 2013. otuđenje njihove imovine. Natječajni postupak za otuđenje imovine pokrenut je 15. svibnja 2013. Dvama dopisima od 23. svibnja 2013. službe Komisije dostavile su Njemačkoj i stečajnim upraviteljima mišljenje o različitim mogućnostima otuđenja imovine koje bi bile u skladu s pravilima o državnim potporama (7).

(11)

U pogledu imovine NG-a, MSR-a i CMHN-a Njemačka je 10. travnja 2013., 15. travnja 2013., 30. travnja 2013., 9. listopada 2013., 27. veljače 2014. i, nastavno na zahtjeve Komisije za pružanje informacija od 13. ožujka 2014., 23. svibnja 2014., 4. srpnja 2014. i 7. srpnja 2014., dostavila informacije 23. travnja 2014., 26. svibnja 2014. i 10. srpnja 2014. Sastanci Komisije, Njemačke i stečajnih upravitelja održani su u Bruxellesu 18. listopada 2012., 7. ožujka 2013., 11. listopada 2013. i 26. veljače 2014. Osim toga, Komisija je zaprimila dodatne primjedbe zainteresiranih strana.

(12)

„Ja zum Nürburgring e.V.” (dalje u tekstu „prvi podnositelj pritužbe”) (8) dostavio je dopis 23. prosinca 2013., a njemački automobilski klub ADAC e.V. (dalje u tekstu „drugi podnositelj pritužbe”), koji je sudjelovao u natječajnom postupku, 2. siječnja 2014. U tim dopisima istaknuli su da je otuđenje imovine Nürburgringa koje je u tijeku i koje provode stečajni upravitelji u suprotnosti s pravilima o državnim potporama. Prvi podnositelj pritužbe zatražio je 4. veljače 2014. od Komisije obustavu postupka otuđenja i dostavio nove informacije. Na temelju dopisa Komisije od 13. siječnja 2014. Njemačka je dostavila svoje primjedbe u pogledu potraživanja koja su oba podnositelja pritužbe istaknula u dopisu od 10. veljače 2014. Prvi podnositelj pritužbe dostavio je 8. srpnja 2014. dodatne informacije u pogledu kojih je Njemačka 14. srpnja 2014. dostavila primjedbe.

(13)

[Treći ponuditelj] Inc. (dalje u tekstu „treći podnositelj pritužbe” ili „[treći ponuditelj]”), koji je sudjelovao u natječajnom postupku, Komisiji je 10. travnja 2014. dostavio pritužbu u pogledu postupka otuđenja. Gospodin Meyrick Cox (dalje u tekstu „četvrti podnositelj pritužbe”), koji je pripadao zajednici ponuditelja [drugi ponuditelj] (dalje u tekstu „[drugi ponuditelj]”, koju čine [drugi ponuditelj] European Capital Partners LLP, gospodin Meyrick Cox, gospodin Marcus Graf von Oeynhausen-Sierstorpff i Wadell & Reed, Inc.), dostavio je Komisiji pritužbu u pogledu postupka otuđenja 17. travnja 2014. Te su pritužbe proslijeđene Njemačkoj 16. travnja 2014. i 17. travnja 2014. Njemačka je 25. travnja 2014. dostavila primjedbe u pogledu pritužbe koju je podnio četvrti podnositelj pritužbe. Njemačka je 5. svibnja 2014. dostavila primjedbe u pogledu pritužbe koju je podnio treći podnositelj pritužbe. Treći podnositelj pritužbe dostavio je 19. svibnja 2014. dodatne argumente. Njemačka je 22. svibnja 2014. dostavila svoje primjedbe u pogledu tih dodatnih argumenata. Treći podnositelj pritužbe dostavio je 23. svibnja 2014. dodatne informacije u pogledu kojih je Njemačka 10. srpnja 2014. dostavila primjedbe; u pogledu dodatnih informacija od 16. lipnja 2014. i 7. srpnja 2014. Njemačka je dostavila primjedbe 11. srpnja 2014. Njemačka je 29. srpnja, 20. kolovoza, 8. rujna i 12. rujna 2014. dostavila dodatne informacije u kojima je odgovorila i na napomene trećeg i četvrtog podnositelja pritužbe od 21. kolovoza, 3. rujna i 12. rujna 2014. Nadalje, 22. srpnja odnosno 5. rujna 2014. u Bruxellesu su održana dva sastanka službi Komisije s predstavnicima Njemačke, stečajnim upraviteljima i KPMG-om.

(14)

Budući da bi službeni istražni postupak mogao biti zaključen negativnom odlukom Komisije s povratom potpora koje nisu spojive s unutarnjim tržištem, Njemačka je od Komisije zatražila da potvrdi da se obveza povrata naložena NG-u, MSR-u i CMHN-u neće primjenjivati na preuzimatelja imovine ili njegovo društvo kći koje djeluje kao operativno društvo i da obveza povrata neće biti prepreka NBG-u za upravljanje Nürburgringom tijekom sezone 2014. nakon koje je predviđena likvidacija tog društva.

2.   OPIS MJERA POTPORE

2.1.   DAVATELJI POTPORE

(15)

Pet subjekata odobrilo je poticajna sredstva: 1) savezna pokrajina Rheinland-Pfalz (9) (dalje u tekstu „savezna pokrajina”), 2) Investitions- und Strukturbank Rheinland-Pfalz GmbH u vlasništvu savezne pokrajine (dalje u tekstu „ISB”), 3) Rheinland-Pfälzische Gesellschaft für Immobilien und Projektmanagement GmbH (dalje u tekstu „RIM”), društvo kći ISB-a u njegovu 100-postotnom vlasništvu, 4) okrug Ahrweiler i 5) NG (10).

2.2.   NAVODNI KORISNICI

(16)

NG je do 30. travnja 2010. bio vlasnik i upravitelj kompleksa Nürburgring (11).

(17)

Restrukturiranje vlasničkih odnosa i upravljanja kompleksom Nürburgring provedeno je 1. svibnja 2010. NG je ostao vlasnik trkaće staze i zabavnog parka te je stekao 93,3 % udjela u MSR-u (12), neizravno vlasništvo nad subjektima za pružanje usluga smještaja i ugostiteljskih usluga te je postao neizravan vlasnik 93,3 % udjela u CMHN-u (13) (MSR i CMHN ostali su izravni vlasnici subjekata za pružanje usluga smještaja i ugostiteljskih usluga). Upravljanje trkaćom stazom, zabavnim parkom te subjektima za pružanje usluga smještaja i ugostiteljskih usluga preneseni su Ugovorom o poslovnom zakupu na NAG (14); usp. mjeru 10 (15).

(18)

Kako je već navedeno, nad korisnicima NG, MSR i CMHN pokrenut je stečajni postupak. Ostali su korisnici nad kojima je pokrenut stečajni postupak IPC Gesellschaft für internationale Projektcoordination mbH („IPC”) (16), Weber Projektierungs- und Realisierungs GmbH („Weber”) (17) i Cash Settlement and Ticketing GmbH („CST”) (18).

(19)

Sljedeći su korisnici nastavili svoje poslovanje i nisu predmet stečajnog postupka: Mediinvest GmbH, u međuvremenu preimenovan u Return Projektmanagement GmbH („Mediinvest”) (19), Geisler & Trimmel General Contractor GmbH („Geisler & Trimmel”) (20), NAG i Fahrsicherheitszentrum am Nürburgring GmbH & Co. KG („FSZ”) (21). Sljedeći korisnici potpore više ne postoje: Erlebnispark Nürburgring GmbH & Co. KG („EWN”) (22), Motorsport Akademie Nürburgring GmbH & Co. KG („MAN”) (23), Test & Training International GmbH („TTI”) (24), Bike World Nürburgring GmbH („BWN1”) (25), BikeWorld Nürburgring Besitz („BWNB”), BikeWorld Nürburgring GmbH („BWN2”), Camp 4 Fun GmbH & Co. KG („Camp4Fun”) (26) i MI-Beteiligungs- und Verwaltungs GmbH („MIB”) (27).

2.3.   OPIS MJERA

(20)

Predmet je ovog istražnog postupka financiranje izgradnje trkaće staze i turističkih objekata te upravljanja njima prije projekta „Nürburgring 2009.”, izgradnje svih tih objekata u okviru projekta „Nürburgring 2009.” te organizacije utrka Formule 1. Projektom „Nürburgring 2009.” namjeravalo se trkaću stazu nadograditi različitim atrakcijama kako bi se povećala njezina privlačnost tijekom cijele godine. Projektom „Nürburgring 2009.” obuhvaćeni su dio I. (uglavnom tribine i sadržaji za zabavu) i dio II. (uglavnom smještajni objekti) (28).

(a)   Mjere na koje se odnosi Odluka od 21. ožujka 2012.

(21)

Mjera 1. (osiguranje kapitala savezne pokrajine i okruga Ahrweiler za NG u obliku izdvajanja za kapitalne rezerve i povećanja kapitala): Kapital u obliku izdvajanja za kapitalne rezerve (29) savezna pokrajina odobrila je NG-u 1. svibnja 2002. u iznosu od 2 179 000 EUR (30) i 21. prosinca 2004. u iznosu od 22 839 241 EUR (31). Nadalje, savezna pokrajina i okrug Ahrweiler povećali su kapital NG-a 31. kolovoza 2004. za 4 887 000 EUR (32) i 4. rujna 2007. za 10 000 000 EUR. Ukupno su savezna pokrajina i okrug Ahrweiler u NG u razdoblju od 2002. do 2007. unijeli kapital u iznosu od 39 905 241 EUR.

(22)

Mjera 2. (zajmovi članova društva NG društvima kćerima prije početka projekta „Nürburgring 2009.”): Neovisno o projektu „Nürburgring 2009.” NG je svojim društvima kćerima odobrio zajmove članova društva koji su navedeni u tablicama 1. – 4. u ukupnom iznosu od 11 176 953,14 EUR. Dogovorena je kamatna stopa od 6 %; kolaterali nisu osigurani.

Tablica 1.

Zajmovi članova društva NG u korist društava EWN, FSZ, MAN, TTI i Camp4Fun

Primatelj

Sklapanje ugovora

Iznos (u EUR)

Kamatna stopa (%)

EWN (33)

1.1.2006.

4 853 553,04

6

EWN

30.6.2006.

350 000

6

EWN

22.12.2006.

350 000

6

EWN

4.7.2007.

450 000

6

EWN

17.3.2009.

182 313,24

6

EWN

29.4.2009.

9 303,74

6

FSZ (34)

12.4.2002.

[…] (37)

6

FSZ

21.3.2003.

[…]

6

FSZ

4.3.2008.

[…]

6

MAN (35)

10.12.2002.

100 000

6

TTI

15.8.2002.

25 000

6

Camp4Fun (36)

26.5.2009.

100 000

6

Camp4Fun

22.7.2009.

100 000

6

Camp4Fun

2.11.2009.

50 000

6

Camp4Fun

2.11.2009.

50 000

6

Camp4Fun

18.12.2009.

150 000

6

UKUPNO

 

[…]

 

Tablica 2.

Zajmovi koje je NG odobrio BWNB-u prije njegove promjene naziva

Sklapanje ugovora

Iznos (u EUR)

Kamatna stopa (%)

17.10.2003.

300 000,00

6

4.2.2004.

100 000,00

6

27.10.2004.

100 000,00

6

Ukupno

500 000,00

 

Tablica 3.

Zajmovi koje je NG odobrio društvu BWN1 prije njegova pripajanja BWNB-u

Sklapanje ugovora

Iznos (u EUR)

Kamatna stopa (%)

4.2.2004.

100 000,00

6

12.3.2004.

200 000,00

6

27.4.2004.

200 000,00

6

24.11.2004.

110 000,00

6

5.1.2005.

200 000,00

6

7.1.2005.

150 000,00

6

19.1.2005.

100 000,00

6

22.2.2005.

75 000,00

6

28.2.2005.

75 000,00

6

21.4.2005.

150 000,00

6

13.6.2005.

100 000,00

6

30.6.2005.

50 000,00

6

18.7.2005.

50 000,00

6

22.7.2005.

100 000,00

6

Ukupno

1 660 000,00

 

Tablica 4.

Zajmovi koje je NG odobrio društvu BWN2 prije njegova pripajanja BWNB-u i promjene naziva BWNB-a

Sklapanje ugovora

Iznos (u EUR)

Kamatna stopa (%)

20.9.2005.

200 000,00

6

4.10.2005.

50 000,00

6

2.11.2005.

100 000,00

6

1.12.2005.

50 000,00

6

2.1.2006.

200 000,00

6

20.1.2006.

200 000,00

6

28.2.2006.

50 000,00

6

30.6.2006.

20 000,00

6

15.8.2006.

100 000,00

6

6.9.2006.

130 000,00

6

15.1.2007.

150 000,00

6

27.2.2007.

100 000,00

6

4.4.2007.

250 000,00

6

Ukupno

1 600 000,00

6

(23)

Mjera 3. (zajmovi koje je savezna pokrajina osigurala NG-u iz sredstava za očuvanje likvidnosti): Mjerom su obuhvaćeni zajmovi koje je savezna pokrajina odobrila NG-u iz svojih takozvanih sredstava za očuvanje likvidnosti (38)  (39). NG se sredstvima savezne pokrajine za očuvanje likvidnosti koristi od 2003. za utrke Formule 1 odnosno od 2008. za projekt „Nürburgring 2009.” (40). Sredstvima za očuvanje likvidnosti koristi se i ISB. Sredstva za očuvanje likvidnosti služe optimiziranju likvidnosti u različitim holding-društvima, zakladama i javnim poduzećima savezne pokrajine. Različita poduzeća i zaklade koriste se sredstvima za očuvanje likvidnosti na temelju sporazuma pojedinog poduzeća/pojedine zaklade i Ministarstva financija savezne pokrajine. Ako je potražnja za sredstvima za očuvanje likvidnosti veća od raspoloživih sredstava, manjak likvidnosti kratkoročno se financira na tržištu kapitala. U razdoblju od 30. lipnja 2003. do 11. svibnja 2010. savezna pokrajina odobrila je NG-u zajmove u ukupnom iznosu od 399 805 370 EUR (uključujući zajmove u iznosu od 53 443 493 EUR, koje je savezna pokrajina odobrila NG-u u razdoblju od 30. lipnja 2003. do 30. lipnja 2009. za utrke Formule 1, te zajmove u iznosu od 170 milijuna EUR, koje je savezna pokrajina odobrila NG-u u razdoblju od 23. lipnja 2008. do 30. lipnja 2010. za projekt „Nürburgring 2009.” (41). Korisnik je potpore NG. Pojedinosti se nalaze u tablici 5.

Tablica 5.

Zajmovi koji su isplaćeni NG-u iz sredstava savezne pokrajine za očuvanje likvidnosti  (42)

Datum

Isplaćeni iznos (u EUR)

Svrha

Otplata zajmova (u EUR)

prosječna kamatna stopa/godina (%)

30.6.2003.

7 000 000

Naknada za Formulu 1

 

2,40

4.8.2003.

 

 

– 1 000 000

19.9.2003.

 

 

– 1 000 000

28.10.2003.

 

 

– 1 000 000

1.1.2004.

1 361 877

Kamate na zajmove članova društva

 

2,06

30.6.2004.

6 016 931

Naknada za Formulu 1

 

18.2.2005.

 

 

– 1 400 000

2,10

27.5.2005.

2 000 000

Naknada za Formulu 1

 

8.5.2006.

10 000 000

Naknada za Formulu 1

 

2,88

9.5.2006.

 

 

– 8 000 000

23.6.2006.

 

 

– 2 000 000

23.7.2007.

13 000 000

Naknada za Formulu 1

 

23.6.2008.

4 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

3,87

21.7.2008.

6 500 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

22.8.2008.

2 500 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

26.8.2008.

6 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

23.9.2008.

80 000 000

Polaganje gotovinskog depozita

 

25.9.2008.

6 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

13.10.2008.

10 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

19.11.2008.

10 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

8.12.2008.

 

 

– 80 000 000

19.1.2009.

10 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

0,68

5.3.2009.

95 000 000

Polaganje gotovinskog depozita

 

26.3.2009.

15 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

16.4.2009.

10 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

5.5.2009.

15 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

22.5.2009.

15 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

29.6.2009.

10 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

30.6.2009.

15 426 562

Naknada za Formulu 1

 

13.7.2009.

 

 

– 95 000 000

24.7.2009.

20 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

2.10.2009.

15 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

24.3.2010.

6 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

0,38

11.5.2010.

9 000 000

Projekt „Nürburgring 2009.”

 

30.6.2010.

 

 

– 170 000 000

11.1.2011.

 

 

– 40 405 000

 

13.1.2011.

 

 

– 370

 

(24)

Mjera 4. (zajam NG-a MSR-u): U okviru projekta „Nürburgring 2009.” NG je MSR-u 27. prosinca 2007. odobrio zajam u iznosu od 300 000 EUR uz kamatnu stopu od 7 %. Kolaterali nisu osigurani.

(25)

Mjera 5. (zajam, mandatno pismo i podređenost potraživanja NG-a u korist CST-a): U razdoblju od 27. kolovoza 2008. do 18. travnja 2011. NG je CST-u odobrio zajmove u iznosu od ukupno 11 032 060 EUR uz kamatnu stopu od 6 % (43).

Tablica 6.

Zajmovi koje je NG odobrio CST-u

Primatelj

Datum zajma

Iznos (u EUR)

Kamatna stopa (%)

CST

27.8.2008.

50 000

6

CST

9.10.2008.

100 000

6

CST

30.1.2009.

1 000 000

6

CST

18.3.2009.

1 000 000

6

CST

17.4.2009.

1 476 830,88

6

CST

22.6.2009.

1 000 000

6

CST

20.7.2009.

1 000 000

6

CST

28.10.2009.

2 250 000

6

CST

10.2.2010.

1 723 169,12

6

CST

12.10.2010.

250 000

6

CST

13.10.2010.

150 000

6

CST

5.11.2010.

150 000

6

CST

30.10.2010.

250 000

6

CST

9.2.2011.

500 000

6

CST

18.4.2011.

132 060

6

Ukupno

11 032 060

 

(26)

Kako bi se izbjegao stečaj CST-a, NG je 23. prosinca 2009. dostavio mandatno pismo u korist CST-a s rokom do 31. prosinca 2011. Njime se NG CST-u obvezuje poduzeti mjere koje su potrebne kako bi se spriječio stečaj CST-a. Mandatno je pismo iskorišteno. NG je 13. prosinca 2010. proglasio podređenost potraživanja od CST-a u iznosu od 10,4 milijuna EUR.

(27)

Mjera 6. (plaćanje naknade NG-a IPC-u i zajam MSR-u preko PNG-a): U razdoblju 2006. – 2008. IPC je od NG-a primio ukupno 640 000 EUR kao naknadu za usluge traženja privatnih ulagatelja. Osim toga, NG je 15. listopada 2008. društvu Pinebeck Nürburgring GmbH (dalje u tekstu „PNG”) odobrio zajam u iznosu od 3 milijuna EUR uz kamatnu stopu od 6 %. PNG je 15. listopada 2008. iskoristio taj zajam kako bi MSR-u odobrio zajam u iznosu od 3 milijuna EUR uz kamatnu stopu od 6 %, pri čemu je PNG isplatio zajam samo u iznosu od 2 941 000 EUR (44). Oba su zajma osigurana kolateralima u korist NG-a u iznosu od 3 milijuna EUR.

(28)

Mjera 7. (ustupanje potraživanja MIB-a NG-u): MIB je 17. travnja 2009. NG-u ustupio svoja potraživanja po zajmovima od CST-a u iznosu od 1 476 830,88 EUR (45). Za te je zajmove NG MIB-u platio iznos od 1 476 830,88 EUR. Na taj je način NG koji je, sa svoje strane, postao vjerovnik CST-a mogao u potpunosti otplatiti potraživanja MIB-a (46).

(29)

Mjera 8. (zajmovi ISB-a NG-u, MSR-u i CMHN-u): Kako bi se smanjili troškovi financiranja i kako bi se financiranje dugoročno osiguralo, 28. srpnja 2010. provedeno je potpuno restrukturiranje sporazuma o financiranju. Obveze koje se odnose na sredstva savezne pokrajine za očuvanje likvidnosti (mjera 3.), zajam u iznosu od […] EUR banke Bank für Tirol und Vorarlberg AG CMHN-u (47), zajam u iznosu od […] EUR banke Kreissparkasse Ahrweiler MSR-u (48) i zajmovi u iznosu od 85 512 000 EUR koje je RIM odobrio MSR-u na temelju tihih udjela RIM-a društvu Mediinvest te kasniji zajmovi društva Mediinvest MSR-u (mjera 11.) restrukturirani su u jedan zajam u iznosu od 325 265 000 EUR, koji je ISB odobrio NG-u, MSR-u i CMHN-u u okviru kreditnog naloga koji mu je dala savezna pokrajina (49). Restrukturiranje predmetnih sporazuma o financiranju predstavlja samostalnu mjeru uz zajmove na kojima se temelji. To dovodi do novog zajma u korist NG-a, MSR-a i CMHN-a. Zajam je podijeljen u četiri tranše: tranšu 1. u iznosu od 96 574 200 EUR u korist NG-a za infrastrukturu, tranšu 2. u iznosu od 113 590 800 EUR u korist NG-a za ostala ulaganja (50), tranšu 3. u iznosu od 92 000 000 EUR u korist MSR-a za ostala ulaganja i tranšu 4. u iznosu od 23 100 000 EUR za CMHN za ostala ulaganja. Tranša 1. za objekte na Nürburgringu odobrena je bez kamata. Tranše 2. do 4. odnose se na mjere za promicanje turizma (vidjeti tablicu 7.). Osiguranje zajma ISB-a u obliku zemljišnog duga (njem. Grundschuld) odgovara iznosu od 93 658 000 EUR, pri čemu osiguranje tranši 2. do 4. ima pravo prvenstva u odnosu na osiguranje tranše 1. U tablici 7. navedeni su uvjeti zajma ISB-a zajedno s osnovnom kamatnom stopom koja je u tom trenutku vrijedila.

Tablica 7.

Uvjeti financiranja u okviru zajma ISB-a:

Tranša

Primatelj

Isplaćeni iznos (u EUR)

Sklapanje ugovora

Kamatna stopa (51)

1

NG

96 574 200

28.7.2010.

0 %

2

NG

113 590 800

28.7.2010.

do 31.12.2012.: EONIA uvećana za 0,64 % = 1,121 %

od 1.1.2013.: referentna kamatna stopa Komisije

3

MSR

92 000 000

28.7.2010.

do 31.12.2012.: EONIA uvećana za 0,64 % = 1,121 %

od 1.1.2013.: referentna kamatna stopa Komisije

4

CMHN

23 100 000

28.7.2010.

do 31.12.2012.: EONIA uvećana za 0,64 % = 1,121 %

od 1.1.2013.: referentna kamatna stopa Komisije

(30)

Mjera 9. (jamstvo koje je savezna pokrajina dala ISB-u u pogledu mjere 8.: zajmovi ISB-a NG-u, MSR-u i CMHN-u): Savezna pokrajina izdala je ISB-u 28. srpnja 2010. bezuvjetno i neopozivo jamstvo i izuzeće (100-postotno pokriće obveza) za obveze po zajmu ISB-a koje su NG, MSR i CMHN dužni ispuniti. Ni NG ni MSR ili CMHN nisu za jamstvo platili naknadu. Kao i zajam ISB-a (mjera 8.), i jamstvo se odnosi na objekte na Nürburgringu i mjere za promicanje turizma.

(31)

Mjera 10. (davanje kompleksa Nürburgring u zakup NAG-u): U okviru restrukturiranja provedenog 2010. NG, EWN, Nürburgring Adventure GmbH (52), Camp4Fun, MSR i CMHN dali su NAG-u (53) u zakup trkaću stazu, zabavni park i druge objekte na 20 godina (54), počevši od 1. svibnja 2010. Pritom se odustalo od natječaja (zahtjeva za prikupljanje ponuda). Zakup je obuhvaćao objekte i upravljanje Nürburgringom te mjere za promicanje turizma. Međutim, organizacija utrka Formule 1 bila je predmet posebnog ugovora o koncesiji (mjera 17.) te je stoga izuzeta iz zakupa. Najmanja godišnja zakupnina utvrđena je na sljedeći način: za razdoblje od 1. svibnja 2010. do 30. travnja 2011. na 0 EUR, za razdoblje od 1. svibnja 2011. do 30. travnja 2012. na 5 milijuna EUR, za razdoblje od 1. svibnja 2012. do 30. travnja 2012.: ako se do 30. travnja 2012. uklone nedostatci na objektima, na 11,5 milijuna EUR, a inače na 10 milijuna EUR, te za razdoblje od 1. svibnja 2013. na 15 milijuna EUR (55). U razdoblju od 1. svibnja 2010. do 31. listopada 2012. NAG je platio zakupninu u iznosu od […] EUR (56). Ugovor o zakupu raskinut je retroaktivno od 31. listopada 2012. ugovorom o nagodbi koji su 27. studenoga 2012. sklopili NG, MSR, CMHN, CST i NBG te posebni upravitelj, s jedne strane, i NAG, Mediinvest i ostala društva, s druge strane.

(32)

Mjera 11. (zajmovi RIM-a MSR-u preko društva Mediinvest kao posrednika odnosno – u slučaju jednog od zajmova – preko PNG-a): Od 29. svibnja 2008. do 7. srpnja 2009. RIM je društvu Mediinvest odobrio 11 zajmova od ukupno 85 512 000 EUR u obliku tihih udjela za financiranje dijela II. (hoteli) projekta „Nürburgring 2009.” (57). U istom je razdoblju Mediinvest, koji je djelovao kao posrednik između RIM-a (zajmodavatelja) i MSR-a (korisnika), ta sredstva iskoristio kako bi MSR-u odobrio zajam uz višu kamatnu stopu (vidjeti u nastavku) (58). Za tihe udjele, uz fiksne kamate, dogovorene su i promjenjive kamate od 2 % koje su u načelu ovisile o prihodu od otuđenja udjela društva Mediinvest u MSR-u ili o godišnjoj dobiti društva Mediinvest 2009. Nadalje, osigurani su i kolaterali. U tablici 8. dan je pregled tihih udjela:

Tablica 8.

Tihi udjeli RIM-a u društvu Mediinvest

 

Sklapanje ugovora

Iznos (u EUR)

Kamatna stopa (%)

1

29.5.2008.

[…]

[…]

2

29.9.2008.

[…]

[…]

3

12.11.2008.

[…]

[…]

4

22.12.2008.

[…]

[…]

5

30.4.2009.

[…]

[…]

6

14.5.2009.

[…]

[…]

7

26.5.2009.

[…]

[…]

8

9.6.2009.

[…]

[…]

9

23.6.2009.

[…]

[…]

10

30.6.2009.

[…]

[…]

11

7.7.2009.

[…]

[…]

UKUPNO

[…]

 

(33)

U razdoblju od 27. svibnja 2008. do 7. srpnja 2009. Mediinvest je MSR-u odobrio devet zajmova u ukupnom iznosu od 75 484 000 EUR uz kamatnu stopu od 7 % (odnosno 5,1 % od 1. studenoga 2009.); kolaterali nisu osigurani. U tablici 9. dan je pregled tihih udjela:

Tablica 9.

Zajmovi društva Mediinvest MSR-u

 

Sklapanje ugovora

Iznos (u EUR)

Kamatna stopa

1

27.5.2008.

[…]

[…] % godišnje; od 1.11.2009.: […] % godišnje.

2

22.12.2008.

[…]

[…] % godišnje; od 1.11.2009.: […] % godišnje.

3

30.4.2009.

[…]

[…] % godišnje; od 1.11.2009.: […] % godišnje.

4

15.5.2009.

[…]

[…] % godišnje; od 1.11.2009.: […] % godišnje.

5

26.5.2009.

[…]

[…] % godišnje; od 1.11.2009.: […] % godišnje.

6

9.6.2009.

[…]

[…] % godišnje; od 1.11.2009.: […] % godišnje.

7

23.6.2009.

[…]

[…] % godišnje; od 1.11.2009.: […] % godišnje.

8

30.6.2009.

[…]

[…] % godišnje; od 1.11.2009.: […] % godišnje.

9

7.7.2009.

[…]

[…] % godišnje; od 1.11.2009.: […] % godišnje.

UKUPNO

75 484 000

 

(34)

Osim toga, Mediinvest je PNG-u 12. studenoga 2008. odobrio zajam u iznosu od 10 milijuna EUR uz kamatnu stopu od 6 % (do 31. prosinca 2009.), a potonji je istog dana MSR-u odobrio zajam u istom iznosu uz istu kamatnu stopu.

(35)

Mjera 12. (jamstvo koje je savezna pokrajina dala ISB-u u pogledu mjere 11.: tihi udjeli RIM-a u društvu Mediinvest): U pogledu zajmova ISB-a RIM-u, koje je RIM iskoristio za zajmove društvu Mediinvest (mjera 11.), savezna pokrajina izdala je ISB-u jamstvo za ispunjenje obveza plaćanja do iznosa od 140 milijuna EUR (100-postotno pokriće obveza) (59). Za jamstvo nije plaćena nikakva naknada. Komisija smatra da je korisnik predmetne mjere MSR jer je taj poduzetnik korisnik i mjere 11.

(36)

Mjera 13. (prihodi od igara na sreću koje je savezna pokrajina prenijela NG-u): U veljači 2009. Zakon o igrama na sreću savezne pokrajine Rheinland-Pfalz izmijenjen je tako da se dio prihoda od igara na sreću mogao prenijeti NG-u. Preneseni prihodi od poreza bili su namijenjeni promicanju turizma. Preneseno je 1,6 milijuna EUR 29. prosinca 2009., 3,2 milijuna EUR 29. listopada 2010. i ponovno 3,2 milijuna EUR 29. ožujka 2011., tj. ukupno 8 milijuna EUR.

(37)

Mjera 14. (zajmovi članova društva koje je savezna pokrajina odobrila NG-u i podređenost potraživanja u korist projekta „Nürburgring 2009.”): Za pripremu i provedbu projekta „Nürburgring 2009.” NG je od savezne pokrajine dobio sljedeće beskamatne zajmove bez fiksnog dospijeća: 20 milijuna EUR 21. kolovoza 2007., 10 milijuna EUR 22. prosinca 2009., 4,65 milijuna EUR 28. prosinca 2010. i 3,2 milijuna EUR 26. travnja 2011. (60). Osim toga, savezna pokrajina odobrila je 9. prosinca 2011. NG-u dodatan zajam u iznosu od 4,95 milijuna EUR. Usto, kako bi spriječila stečaj NG-a, 29. kolovoza 2007. savezna pokrajina izdala je izjavu o podređenosti potraživanja za ukupan iznos prethodno navedenog zajma u iznosu od 20 milijuna EUR.

(38)

Mjera 15. (prijenos poslovnih udjela društava Mediinvest i Geisler & Trimmel u MSR-u na NG te društva Weber na RIM): Ugovorom o kupoprodaji udjela od 25. ožujka 2010. udjeli društava Mediinvest (49,5 %) i Geisler & Trimmel (33,8 %) u MSR-u preneseni su na NG, koji je sa svoje strane već držao 10 % udjela. Udjeli u MSR-u (6,7 %) koje je držao Weber istim su dokumentom preneseni na RIM. Kupovna cijena po poslovnom udjelu iznosila je 1 EUR (tj. ukupno 3 EUR) (61).

(39)

Mjera 16. (zajam članova društva i dodatak savezne pokrajine NG-u za utrke Formule 1.): Nadalje, savezna pokrajina odobrila je NG-u 11. siječnja 2011. beskamatni zajam bez fiksnog dospijeća u iznosu od 40 405 000 EUR za podmirenje gubitaka od Formule 1 koji se najprije privremeno financirao iz sredstava za očuvanje likvidnosti. Osim toga, u srpnju 2011. savezna pokrajina stavila je na raspolaganje dodatak za organizaciju utrka Formule 1 u 2011. u iznosu od 13,5 milijuna EUR.

(40)

Mjera 17. (ugovor o koncesiji za Formulu 1): NG i NAG sklopili su 13. prosinca 2010. ugovor o koncesiji za organizaciju utrka Formule 1 (62). U tom ugovoru o koncesiji NG prenosi na NAG organizaciju utrka Formule 1 i obvezuje se na plaćanje naknade (63). Njemačka navodi da je NAG na temelju tog ugovora dobio financijska sredstva koja se pri obračunu zakupnine u okviru ugovora o poslovnom zakupu između NG-a i NAG-a nisu uzela u obzir, no nije bilo prijenosa sredstava između NG-a i NAG-a. Koncesija je raskinuta na temelju ugovora o nagodbi koji su 27. studenoga 2012. sklopili NG, MSR, CMHN, CST i NBG te stečajni upravitelj, s jedne strane, i NAG, Mediinvest i ostala društva, s druge strane.

(b)   Mjere na koje se odnosi Odluka od 7. kolovoza 2012.

(41)

Mjera 18. (odgoda plaćanja kamata po zajmovima ISB-a u korist NG-a, MSR-a i CMHN-a): ISB je 15. svibnja 2012. odgodio plaćanje kamata u iznosu od 2,98 milijuna EUR, koje su trebale dospjeti 30. travnja 2012., do 15. studenoga 2012. (uključujući odgodu plaćanja naknade u iznosu od 48 913,78 EUR za neiskorišteni dio zajma). Za odgođene iznose zaračunana je godišnja kamatna stopa od 8,17 %. Odgoda plaćanja kamata podijeljena je na pojedina društva kako slijedi: 1,473 milijuna EUR odnosi se na NG, 1,205 milijuna EUR na MSR i 303 000 EUR na CMHN.

(42)

Mjera 19. (podređenost potraživanja i izuzeće): Savezna pokrajina proglasila je 15. svibnja 2012. podređenost svojih potraživanja u pogledu zajmova u iznosu od najviše 254 milijuna EUR koje je ISB odobrio NG-u, MSR-u i CMHN-u kao dio zajma u iznosu od 325 265 000 EUR (mjera 8.). U pogledu otplate tih zajmova od 2014. savezna pokrajina usto je 15. svibnja 2012. izjavila i da će NG, MSR i CMHN, ako ne mogu izvršiti svoje obveze plaćanja, biti izuzeti od svojih obveza plaćanja i da će savezna pokrajina isplatiti svoje jamstvo u korist ISB-a (mjera 9.).

2.4.   RAZLOZI POKRETANJA I PROŠIRENJA SLUŽBENOG ISTRAŽNOG POSTUPKA

(43)

Komisija je u svojim odlukama od 21. ožujka 2012. i 7. kolovoza 2012. donijela privremeni zaključak da svih 19 mjera predstavlja državnu potporu te izrazila sumnju u njihovu spojivost s UFEU-om.

2.5.   NATJEČAJNI POSTUPAK I OTUĐENJE IMOVINE

(44)

Otvaranje natječajnog postupka najavljeno je 14. svibnja 2013. u priopćenju za medije koje je poslao stečajni upravitelj. KPMG je 15. svibnja 2013. u novinama Financial Times, u službenom glasniku i na web-mjestu Nürburgringa objavio poziv na iskaz interesa. U okviru natječajnog postupka KPMG je u ime prenositelja bio u kontaktu s oko 300 ulagatelja. Zainteresirane strane pozvane su da dostave iskaz interesa (interes je iskazalo oko 70 poduzetnika); nakon što im je stavljen na raspolaganje niz dokumenata o Nürburgringu, pozvane su da do 26. rujna 2013. dostave indikativnu ponudu. Dopisom od 19. srpnja 2013. prenositelji su sve zainteresirane ulagatelje obavijestili o sljedećem: All parties that intend to participate in next stage of the process are invited to submit an Indicative Offer by 5:00 pm (CET) on 12 September 2013. Offer handed in after the deadline will also be considered. [„Sve strane koje namjeravaju sudjelovati u sljedećoj fazi postupka pozivaju se da dostave indikativnu ponudu do 17:00 h (SEV) 12. rujna 2013. Razmatrat će se i ponuda dostavljena nakon roka.”] (64). Navedeni rok do 12. rujna 2013. za dostavljanje indikativne ponude dopisom od 12. rujna 2013. produljen je do 26. rujna 2013.: The Vendors have decided to extend the deadline for Indicative Offers, in order to enable potential investors to complete their analysis of the provided material. The updated deadline now ends at 5 p.m. CET on 26 September 2013. Offers handed in after the deadline will also be considered. [„Prenositelji su odlučili produljiti rok za dostavu indikativnih ponuda kako bi potencijalni ulagatelji mogli dovršiti svoju analizu dostavljenog materijala. Novi rok sada istječe u 17 h (SEV) 26. rujna 2013. Razmatrat će se i ponude dostavljene nakon roka.”] (65). Dopisom od 17. prosinca 2013. prenositelji su produljili rok za dostavljanje konačnih ponuda s 11. prosinca 2013. do 17. veljače 2014. In order to enable potential investors to complete their analysis of the provided information material and to provide a final offer that fully reflects the value potential of the Nürburgring, the timeline which used to end at 5 p.m. CET on 11 December 2013 now ends at 5 p.m. CET on 17 February 2014. For the sake of clarity, offers handed in after that timeline will, in principle, also be considered provided that the terms of the offer qualify for the further process. Any disadvantage caused by the delay will not be compensated for and will have to be fully borne by the investor. Please note that the Vendors may choose the parties which will qualify for the further process shortly after the updated timeline ends. [„Kako bi se potencijalnim ulagateljima omogućilo da dovrše svoju analizu dostavljenih informativnih materijala i dostave konačnu ponudu u kojoj se u potpunosti odražava vrijednosni potencijal Nürburgringa, rok koji je trebao isteći u 17 h (SEV) 11. prosinca 2013. sada istječe u 17 h (SEV) 17. veljače 2014. Radi jasnoće načelno će se razmatrati i ponude dostavljene nakon tog roka ako su uvjeti ponude prihvatljivi za daljnji postupak. Nikakva neželjena posljedica prouzročena kašnjenjem neće se nadoknaditi i u potpunosti će je morati snositi ulagatelj. Napominjemo da prodavatelji mogu odabrati strane koje ispunjuju uvjete za daljnji postupak brzo nakon isteka roka.”] (66).

(45)

Za potrebe otuđenja imovine NG-a, MSR-a i CMHN-a stečajni upravitelji odlučili su provesti sljedeće strukturiranje.

(46)

Za natječajni postupak imovina NG-a, MSR-a i CMHN-a podijeljena je na 11 grupa (67). U objavljenom pozivu na iskaz interesa navedeno je sljedeće: The Vendors intend to sell the assets to one or more investors („Project RING”). Investors will have the opportunity to acquire all assets, defined asset clusters („Proposed Asset Clusters”) or individual assets. The Proposed Asset Clusters have been defined based on the separability of assets and related costs. It is intended that the transaction will be structured as an asset deal. All third party and financing liabilities will remain with the insolvent legal entities allowing a new start on a clean balance sheet. [„Prenositelji namjeravaju prodati imovinu jednom ulagatelju ili više njih (‚Projekt RING’). Ulagatelji će moći steći cjelokupnu imovinu, definirane jedinice (‚ponuđene grupe imovine’) ili pojedinačne dijelove imovine. Ponuđene grupe imovine definirane su prema mogućnosti odvajanja imovine i povezanih troškova. Planirano je da se transakcija strukturira kao prodaja imovine (eng. asset deal). Sve obveze prema trećim osobama i obveze financiranja ostat će pravnim subjektima u stečaju, čime će se omogućiti novi početak s poravnanom bilancom.”] (68). Nadalje, u procesnom pismu od 19. srpnja 2013. zainteresirani ulagatelji obaviješteni su o sljedećem: Investors will have the opportunity to acquire the assets of the Vendors in either their entirety, or in defined asset clusters („Proposed Asset Clusters”), or in individual assets. Proposed Asset Clusters have been defined based on the severability of assets of the Nürburgring and related costs. [„Ulagatelji će moći steći imovinu prenositelja u cijelosti ili kao definirane jedinice (‚ponuđene grupe imovine’) ili kao pojedinačne dijelove imovine. Ponuđene grupe imovine definirane su prema mogućnosti odvajanja imovine Nürburgringa i povezanih troškova.”] (69).

(47)

Stečajni upravitelji nisu postavili nikakve uvjete u pogledu budućeg korištenja imovine. Eventualna ograničenja korištenja postoje zbog odredaba o pravu građenja ili kontroli emisija te javnog pristupa Nürburgringu zajamčenog na temelju zakona savezne pokrajine.

(48)

U skladu s procesnim pismima od 19. srpnja 2013. i 17. listopada 2013., koja su upućena ulagateljima, ulagatelji će se odabrati na temelju sljedećih kriterija: a) najveće moguće povećanje vrijednosti cjelokupne imovine i b) očekivana sigurnost transakcije (70). Kriteriji odabira detaljno su pojašnjeni kako slijedi: Value for the assets in scope of the respective offer; Potential value implications for those assets that are not included in the respective offer, if any; Costs for further separation of the assets in scope of the respective offer, if any; Costs to fulfil key assumptions and conditions of the respective offer; Closing probability. [„Vrijednost imovine u okviru predmetne ponude; mogući utjecaji na vrijednost imovine koja nije uključena u predmetnu ponudu, ako postoje; troškovi daljnjeg razdvajanja imovine u okviru predmetne ponude, ako postoje; troškovi ispunjenja ključnih pretpostavki i uvjeta iz predmetne ponude; vjerojatnost sklapanja posla.”]. Nadalje je navedeno sljedeće: the closing probability will be assessed by taking into consideration the i. outstanding due diligence requirements, ii. secured financing for the transaction, supported by confirmation of financing partners, iii. required steps for the regulatory clearance, iv. required internal approval steps until the transaction could be consummated and v. strategic rationale for the acquisition or future plans for the assets of the NG, MSR and CMHN and the likelihood of their realisation. [„Vjerojatnost sklapanja posla procijenit će se na temelju i. otvorenih zahtjeva u pogledu postupka due diligence, ii. osiguranog financiranja transakcije uz potvrdu financijskih partnera, iii. potrebnih koraka za regulatornu provjeru, iv. potrebnih koraka za interno odobrenje dok se transakcija ne ispuni i v. strateškog obrazloženja stjecanja ili budućih planova za imovinu NG-a, MSR-a i CMHN-a te vjerojatnosti njihova ostvarenja.”] Utvrđeno je da razmatranja u pogledu zaštite okoliša nisu bila uključena u kriterije za odabir konačne ponude.

(49)

Procesnim pismima od 17. listopada 2013. i od 17. prosinca 2013. ponuditelji koji su dostavili prihvatljivu ponudu obaviješteni su o sljedećem: (a) indikativne odnosno konačne ponude razmatrat će se i onda ako su primljene nakon isteka određenog roka za dostavljanje ponude, pod uvjetom da ponude ispunjuju uvjete za sljedeći krug; (b) neželjene posljedice zbog kašnjenja u potpunosti snosi predmetni ponuditelj i (c) prenositelji mogu odluku o odabiru donijeti već brzo nakon roka za podnošenje ponuda. Stečajni upravitelji naveli su da su svi ponuditelji obaviješteni da između roka za dostavljanje ponude i sklapanja kupoprodajnog ugovora mogu poboljšati svoju ponudu ili dostaviti novu.

(50)

Do početka veljače 2014. 24 zainteresirane strane (71) dostavile su indikativnu ponudu. Od tih zainteresiranih strana, 18 ih je ispunilo uvjete za due diligence  (72), a 13 ponuditelja dostavilo je konačne ponude za sve ili pojedinačne grupe imovine, pri čemu su sljedeća četiri ponuditelja dostavila ponude za sve grupe: 1) Capricorn Automotive GmbH i Capricorn Holding GmbH (dalje u tekstu „Capricorn”), 2) [drugi ponuditelj], 3) [treći ponuditelj] i 4) [četvrti ponuditelj]. Kriteriji odabira temelji su se na sljedećem: (a) cilju u pogledu najvećeg mogućeg povećanja vrijednosti cjelokupne imovine i (b) cilju u pogledu sigurnosti transakcije (73). Ponude koje su ispunjivale te zahtjeve razmatrane su u posljednjoj fazi postupka prodaje. Ovdje je riječ o ukupnim ponudama za sve grupe imovine. Od tih su ponuditelja Capricorn i [drugi ponuditelj] dostavili dokaz o financijskoj održivosti. [Drugi ponuditelj] dostavio je 7. ožujka 2014. obvezujuću pisanu potvrdu od 24. veljače 2014. kojom je KPMG obaviješten o njegovoj sposobnosti financiranja; Capricorn je 11. ožujka 2014. dostavio prenositeljima obvezujuće pismo društva […] od 10. ožujka 2014. upućeno grupi Capricorn u kojem […] grupi Capricorn jamči da će poduprijeti stjecanje predmetne imovine kreditom od [41 – 49] milijuna EUR. Na temelju konačnih ponuda paralelno su dogovoreni ugovori s oba prethodno navedena ponuditelja. Ugovore je ovjerio javni bilježnik, i to 7. ožujka 2014. u slučaju [drugog ponuditelja] i 10. ožujka 2014. u slučaju grupe Capricorn.

(51)

Odbor vjerovnika društava u stečaju odobrio je 11. ožujka 2014. prijenos na grupu Capricorn (posebno na društvo capricorn NÜRBURGRING Besitzgesellschaft GmbH) jer je Capricorn dostavio uvjerljivo najbolju ponudu s dokazom o financiranju. U ponudi grupe Capricorn predviđeno je preuzimanje svih grupa imovine po cijeni od 77 milijuna EUR, dok je ponuda [drugog ponuditelja] iznosila [47 – 52] milijuna EUR. Kupoprodajni ugovor s grupom Capricorn NG, MSR i CMHN potpisali su 11. ožujka 2014., a stečajni upravitelj 13. ožujka 2014. (74).

(52)

Nakon opisanog natječajnog postupka Capricorn je stekao imovinu NG-a, MSR-a i CMHN-a (cjelokupnu materijalnu i nematerijalnu imovinu, uključujući posjed zemljišta i nekretnina, žigove, trgovačke nazive i prava na internetske domene), ali ne i obveze i financijsku imovinu. Članovi grupe Capricorn jesu Capricorn HOLDING GmbH (75) sa 67 % poslovnih udjela i GetSpeed GmbH & Co KG (76) s 33 % poslovnih udjela.

(53)

U skladu s njemačkim pravom (77) i sudskom praksom njemačkih sudova za radne sporove (78) postojeći radni odnosi povezani s grupama imovine automatski se prenose na preuzimatelja imovine, tj. novo holding-društvo; međutim, u slučaju stečaja preuzimatelj može od stečajnog upravitelja zatražiti otkazivanje ugovora o radu. U ovom je slučaju u kupoprodajnom ugovoru predviđeno da će NBG (trenutačno operativno društvo kompleksa Nürburgring) na zahtjev grupe Capricorn 2014. raskinuti ugovore o radu. Capricorn je, naime, zaključio da su poduzeću za ekonomski održivo upravljanje stečenom imovinom (od početka 2014.) potrebna samo 253 od ukupnih 297 zaposlenika; Capricorn je stoga od NBG-a zatražio raskidanje ugovora o radu za 44 zaposlenika. U skladu s tim od 1. siječnja 2015. (početak upravljanja grupe Capricorn nad stečenom imovinom) u grupi Capricorn bit će zaposleno 85 % ukupne radne snage društava u stečaju.

(54)

Strane kupoprodajnog ugovora obvezne su izvršiti ugovor tek kad Komisija donese odluku u kojoj je utvrdila da se ni preuzimatelj ni njegovo operativno društvo ne mogu smatrati korisnicima potpora koje su predmet istražnog postupka i stoga nisu odgovorni za povrat potpora te tek nakon što (a) istekne rok za sudsko preispitivanje odluke Komisije bez podnošenja pravnog lijeka ili (b) u slučaju podnošenja pravnog lijeka nakon što sud donese konačnu presudu kojom se potvrđuje odluka Komisije. Tim bi se uvjetom trebala pokriti razlika između kupovne cijene za imovinu od 77 milijuna EUR i povezanog rizika da bi se na temelju odluka Komisije od 21. svibnja 2012. i 7. kolovoza 2012. o pokretanju odnosno proširenju službenog istražnog postupka mogao zatražiti povrat državnih potpora u iznosu od 456 milijuna EUR.

(55)

NBG će još voditi sezonu 2014. Nakon toga će se pokrenuti likvidacija NBG-a. Novčani tok NBG-a za 2014. (6 milijuna EUR) ostaje prenositeljima te se u interesu jednostavnijeg izvršenja ugovora paušalno uključuje u kupovnu cijenu. Zajmoprimatelji NG, MSR i CMHN sve su svoje djelatnosti u okviru stečajnog postupka konačno obustavili i nemaju zaposlenika. Istodobno stečajni upravitelji imaju ovlasti za pravni postupak u skladu s njemačkim stečajnim pravom kako bi uredili sva potraživanja i obveze poduzetnika u stečajnom postupku. Čim se ta potraživanja i obveze podmire i sud nadležan za stečajni postupak donese odluku o konačnoj likvidaciji, poduzetnici se mogu izbrisati iz registra trgovačkih društava.

(56)

Kako bi mogao provesti sezonu 2015., preuzimatelj (Capricorn) osniva operativno društvo koje će poslovati pod nazivom Capricorn NÜRBURGRING GmbH (dalje u tekstu „OpCo”) i sklapati ugovore za sezonu 2015. Komisiji je obećano da će se u sljedećim mjerama paziti da se korisnici potpore konačno isključe s tržišta: ako do početka 2015. Komisija još ne donese konačnu odluku, otuđena će se imovina prije 1. siječnja 2015. prenijeti na novog poduzetnika („NewCo”) u kojem će preuzimatelj držati 95,1 % udjela, a neovisni povjerenik 4,9 %. Povjerenik će djelovati u interesu vjerovnika, a ne nelikvidnog korisnika potpore, ali nije vezan za upute vjerovnika. Nadalje, između NewCo-a i OpCo-a sklopit će se ugovor o poslovnom zakupu koji će prestati vrijediti na dan izvršenja kupoprodajnog ugovora. Poslovi OpCo-a vodit će se pod njegovim nazivom, na temelju njegova poslovnog plana i sa zaposlenicima koje on odabere (vidjeti uvodnu izjavu 53.). Godišnja zakupnina koja će se plaćati NewCo-u u ukupnom iznosu od [4,6 – 5,1] milijuna EUR ući će u stečajnu masu poduzetnika u okviru Nürburgringa (sva plaćanja u korist stečajne mase prenose se na uvjetne (eng. escrow) račune stečajnih upravitelja isključivo radi isplate vjerovnicima). Čim odluka Komisije postane pravomoćna, povjerenik će sve svoje udjele u NewCo-u prenijeti na preuzimatelja. Međutim, ako preuzimatelj ne ispuni svoje ugovorne obveze plaćanja, povjerenik može otuđiti imovinu. Ako se odluka Komisije poništi, imovina bi se vratila stečajnim upraviteljima koji bi je onda odmah morali prodati jer čak i u takvom slučaju i dalje postoji obveza likvidacije prema njemačkom stečajnom pravu. Ne postoji mogućnost da NewCo nastavi voditi poslove poduzetnika u okviru Nürburgringa. Komisija je utvrdila da se programom ne mijenja ništa u pogledu temeljnih uvjeta za otuđenje (uključujući kupovnu cijenu i uvjete plaćanja) (79).

3.   PRIMJEDBE NJEMAČKE

3.1.   PODUZETNIK U POTEŠKOĆAMA

(57)

U primjedbama u pogledu službenog istražnog postupka Njemačka upućuje na to da se NG 1. srpnja 2008. (80) odnosno 28. srpnja 2010., tj. u trenutku odobrenja zajma ISB-a u iznosu od 325 265 milijuna EUR, nije mogao smatrati poduzetnikom u poteškoćama (81). Njemačka ističe da Komisija u pogledu položaja NG-a, MSR-a i CMHN-a u razdoblju od svibnja 2012. do srpnja 2012. te proširenja službenog istražnog postupka nije uzela u obzir činjenicu da je stečaj NG-a, MSR-a i CMHN-a bio trajna posljedica njezine odluke o neodobravanju potpore za sanaciju donesene na temelju prethodnog ispitivanja (82) te da je Komisija time prekršila načelo proporcionalnosti (83). Njemačka, nadalje, tvrdi da je NG izgradio infrastrukturu i organizirao utrke Formule 1 i utrke Superbike po nalogu tijela javne vlasti (84) te da se to stoga pri ispitivanju njegova gospodarskog položaja, ocjenjivanju poduzetnika kao poduzetnika u poteškoćama i primjeni načela „jednokratne dodjele” nije smjelo uzeti u obzir (85).

3.2.   DRŽAVNA SREDSTVA I PRIPISIVANJE ODGOVORNOSTI DRŽAVI

(58)

U pogledu mjera NG-a Njemačka priznaje da se sredstva mogu pripisati državi (86).

3.3.   GOSPODARSKA DJELATNOST

(59)

Prema mišljenju Njemačke izgradnja tribine i višefunkcionalnih dvorana, mjere infrastrukturnog opremanja te izgradnja atrakcija za edukaciju i zabavu (dio I. (87) Projekta „Nürburgring 2009.”) ne predstavljaju gospodarsku djelatnost kao što se ni presuda u pogledu Zračne luke Leipzig/Halle (88) ne može prenijeti na izgradnju opće (regionalne i sportske) infrastrukture (89). Izgradnja se odnosi na institucije koje ispunjuju kriterije iz Bijele knjige Komisije o sportu iz 2007. (višefunkcionalna upotreba, nediskriminirajući pristup itd.). Njemačka, osim toga, navodi da nijedan privatni ulagatelj ne bi proveo takav projekt i da privatni ulagatelji u pravilu ne grade trkaće staze zbog manjka održivosti (90).

(60)

Budući da prema mišljenju Njemačke utrke Formule 1 u načelu bilježe strukturni deficit, ne bi se mogle smatrati redovnim poslovanjem NG-a; budući da je NG zbog njihova održavanja čak i nakon uključivanja državne potpore zabilježio negativan rezultat, bez zajamčenog javnog financiranja poduzetnici ne bi organizirali ta događanja. Njemačka bi se zbog regionalnopolitičkih razloga odlučila utrke Formule 1 financirati preko NG-a po nepristranim uvjetima (91). Stoga Njemačka ističe da se organizacija utrka ne može smatrati gospodarskom djelatnosti NG-a. Ako se financiranje tih mjera ipak ocijeni državnom potporom, Njemačka navodi da su ispunjeni kriteriji za usluge od općega gospodarskog interesa.

3.4.   SELEKTIVNOST

(61)

Njemačka navodi da financiranje mjera, čak i ako bi se smatrale gospodarskom djelatnosti, nije selektivno jer su ispunjeni kriteriji iz Bijele knjige o sportu iz 2007. (više korisnika, nediskriminirajući pristup, višefunkcionalna upotreba i najam po primjerenim tržišnim cijenama; infrastruktura nije osigurana na tržištu jer nije održiva; odgovornost javnih tijela).

3.5.   PREDNOST

(a)   Mjere na koje se odnosi Odluka od 21. ožujka 2012.

(62)

Njemačka priznaje da se nije mogao naći nijedan dugoročni privatni ulagatelj koji bi bio spreman ulagati u projekt „Nürburgring 2009.”

(63)

U pogledu mjere 1. (uplate u kapitalne rezerve i povećanja kapitala u kolovozu 2004., prosincu 2004. i rujnu 2007.) Njemačka navodi da pitanje moguće prednosti nije relevantno jer mjera nije usmjerena na gospodarsku djelatnost.

(64)

U pogledu mjere 2. Njemačka tvrdi da iznosom kamatne stope zajmova koje je NG odobrio svojim društvima kćerima (6 %) za društva kćeri nije nastala prednost jer je to kamatna stopa koja je uobičajena na tržištu.

(65)

Njemačka tvrdi da su u okviru mjere 3. mjere koje su financirane sa 170 milijuna EUR (92) iz sredstava za očuvanje likvidnosti provedene u uobičajenim tržišnim uvjetima zbog sljedećeg: (a) sredstva savezne pokrajine upotrijebljena su kao u slučaju holding-društva u tržišnom gospodarstvu (93), (b) NG je obračunane kamate valjano platio i c) financiranje u okviru mjere 8. u potpunosti je otplaćeno. Njemačka je, nadalje, navela da su zajmovi odobreni ISB-u iz sredstava savezne pokrajine za očuvanje likvidnosti isključivo služili za refinanciranje ISB-a u pogledu njegovih zajmova NG-u (vidjeti i uvodnu izjavu 70.) i da tržišni uvjeti savezne pokrajine iz transakcija koje uključuju sredstva za očuvanje likvidnosti nisu preneseni na NG kao zajmoprimatelja.

(66)

U pogledu mjere 4. (zajam NG-a MSR-u) Njemačka je utvrdila da se kamatna stopa od 7 % čini usklađenom s tržištem.

(67)

Prema navodima Njemačke mjera 5. (potpora CST-u koju provodi NG) usklađena je s tržištem: nakon početnog zajedničkog financiranja projekta koje su osigurali NG i MIB, MIB kasnije nije mogao dobiti potrebne zajmove članova društva u istom iznosu kao NG. Budući da je povlačenje NG-a iz projekta moglo negativno utjecati na pravovremenu uspostavu sustava za prodaju karata i da je prethodno ulaganje NG-a vrlo vjerojatno moglo postati bezvrijedno, za NG je bilo povoljnije nastaviti planirani projekt u izmijenjenim uvjetima, tim više što se prema poslovnom planu očekivao primjereni povrat i što je NG dobio kolaterale od NG-a.

(68)

U pogledu mjere 6. (plaćanja IPC-u i zajam MSR-u preko PNG-a) Njemačka tvrdi da su primatelji dobili pojedina plaćanja kao naknadu za usluge i kao zajam po tržišnim uvjetima.

(69)

U pogledu mjere 7. (ustupanje potraživanja MIB-a od CST-a NG-u) Njemačka nije detaljno opisala moguću prednost.

(70)

U pogledu mjere 8. (zajmovi ISB-a NG-u, MSR-u i CMHN-u) Njemačka upućuje na činjenicu da ISB ne djeluje neovisno (prema načelu nepristranosti) kao (samostalni) poduzetnik, nego u svojstvu razvojne banke po nalogu uprave savezne pokrajine Rheinland-Pfalz i kao njezin dio (94). Njemačka smatra da se načela sporazuma II. u pogledu refinanciranja zajma ISB-a (95) mogu primijeniti sudjelovanjem ISB-a u sredstvima za očuvanje likvidnosti. Stoga to sudjelovanje ne predstavlja potporu u korist ISB-a (96).

(71)

U pogledu mjere 9. (jamstvo koje je savezna pokrajina dala ISB-u u pogledu mjere 8.) Njemačka ističe da je predmetnim jamstvom i izuzećem samo uređena podjela rizika između savezne pokrajine i ISB-a i da ono ne predstavlja korist za zajmoprimatelje (NG, MSR i CMHN) jer im time nisu osigurani bolji uvjeti zajma (97).

(72)

U pogledu mjere 10. (ugovor o poslovnom zajmu od 25. ožujka 2010.) Njemačka je dostavila stručno mišljenje od 29. rujna 2011., čiju je izradu tražila savezna pokrajina, u pogledu zakupnine za poslovni kompleks na Nürburgringu u kojem su ispitane najniže i najviše moguće godišnje zakupnine koje su uobičajene na tržištu. Njemačka navodi da su, prema stručnom mišljenju, očekivani primitci od zakupnina bili za 20 % viši od najviše tržišne cijene te da su na taj način amortizirani građevinski troškovi zakupodavatelja u iznosu od 330 milijuna EUR i omogućena primjerena dobit (98).

(73)

U pogledu zajmova u okviru mjere 11. (zajmovi RIM-a MSR-u preko društava Mediinvest i PNG), kojima je financiran dio II. projekta „Nürburgring 2009.”, Njemačka tvrdi da su oni odgovarali načelu ulagatelja u tržišnom gospodarstvu jer su primijenjene kamatne stope bile više od važeće referentne kamatne stope (osim u slučaju dvaju zajmova od 12. studenoga 2008. odnosno 22. prosinca 2008.).

(74)

U pogledu mjere 12. (zajmovi RIM-a MSR-u preko društva Mediinvest u skladu s mjerom 11.) Njemačka ističe da je jamstvo savezne pokrajine dovelo samo do prednosti za primatelje zajmova, ali ne i za ISB ili RIM jer je to jamstvo bilo preduvjet za odobravanje zajmova.

(75)

U pogledu mjera 13. i 14. (prihodi od igara na sreću za potrebe promicanja turizma (99) i zajam članova društva koji je odobrila savezna pokrajina) Njemačka ne tvrdi da su one usklađene s načelom ulagatelja u tržišnom gospodarstvu. U pogledu poreza na igre na sreću Njemačka opisuje mjeru kao naknadu za infrastrukturne troškove povezane s promicanjem turizma. U pogledu podređenosti potraživanja Njemačka je izjavila da u slučaju zajmova članova društva to ima samo deklaratorni učinak jer se u stečajnom postupku svaki zajam članova društva ionako stavlja u podređeni položaj, da podređenost potraživanja stoga za posljedicu ima samo potencijalno opterećenje javnog proračuna i stoga ne predstavlja prednost (100).

(76)

U pogledu mjere 15. (preuzimanje poslovnih udjela u MSR-u od strane NG-a i RIM-a) Njemačka ističe da na temelju nje Mediinvest, Geisler & Trimmel i Weber iz sljedećih razloga nisu stekli nikakvu ekonomsku prednost: (a) preuzimanje je izvršeno po simboličnoj kupovnoj cijeni od samo 1 EUR po poslovnom udjelu; (b) nije bilo povezano s drugim prednostima, kao što je otkazivanje zajmova ili jamstava članova društva; (c) NG i RIM preuzeli su udjele u MSR-u kako bi spojili vlasništvo nad dijelom II. s vlasništvom nad dijelom I. projekta „Nürburgring 2009.” i time omogućili jedinstveni poslovni koncept, i (d) pitanje je li MSR u trenutku preuzimanja možda bio poduzetnik u poteškoćama ne utječe na tu ocjenu jer je MSR bio društvo s ograničenom odgovornošću, tj. odgovornost članova društva bila je ionako ograničena na temeljni kapital.

(77)

U pogledu mjere 16. (financiranje gubitaka NG-a povezanih s utrkama Formule 1 koje osigurava savezna pokrajina) Njemačka ističe da to nije gospodarska djelatnost i da je financiranje utrka Formule 1 u pravilu nedostatno.

(78)

U pogledu mjere 17. (ugovor o koncesiji za Formulu 1) Njemačka navodi da je ona povezana s uvjetima ugovora o poslovnom zakupu. Budući da je zakupnina daleko (tj. […] %) viša od uobičajene zakupnine na tržištu, Njemačka tvrdi da bi se ta dva ugovora međusobno prebila (uključujući prednosti koje proizlaze za NAG iz ugovora o koncesiji) (101).

(b)   Mjere na koje se odnosi Odluka od 7. kolovoza 2012.  (102)

(79)

Njemačka tvrdi da je mjera 18. (restrukturiranje duga) bila potrebna kako bi se izbjegao neposredni stečaj; mjeru bi poduzeo i privatni član društva.

(80)

Njemačka smatra da mjera 19. (podređenost potraživanja i izuzeće) ne predstavlja ni samo potencijalno opterećenje za javni proračun te da bi privatni član društva jednako tako postupio. Osim toga, podređenost potraživanja nema nikakve posljedice za članove društva jer nisu postojala nikakva bitna potraživanja drugih vjerovnika.

3.6.   NARUŠAVANJE TRŽIŠNOG NATJECANJA I UČINAK NA TRGOVINU

(81)

Njemačka navodi da u slučaju mjera u korist subjekata za pružanje usluga smještaja i ugostiteljskih usluga ne postoji opasnost od utjecaja na trgovinu među državama članicama (103).

3.7.   SPOJIVOST S UNUTARNJIM TRŽIŠTEM

(a)   Objekti na trkaćoj stazi

(82)

Njemačka tvrdi da je Nürburgring od odlučujuće važnosti za gospodarstvo i zapošljavanje u regiji Eifel, da je on važna infrastruktura za amaterski sport, da je dio njemačke povijesti motoutrka i kulture te stoga dio kulturnog naslijeđa Unije, da Nürburgring ima veliku važnost za cestovnu sigurnost u cijelom svijetu jer se automobili koji se ondje testiraju izvoze širom svijeta, da centar za sigurnu vožnju nudi sigurnosnu obuku i da su se ispitane mjere manje odnosile na trkaću stazu kao takvu, a više na sportsku infrastrukturu i infrastrukturu koja nije povezana sa sportom koje nisu izravno povezane s trkaćom stazom i organizacijom utrka Formule 1.

(b)   Spojivost potpora s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU-a

Cilj od zajedničkog interesa

(83)

Njemačka navodi da se izgradnja sportskih objekata može smatrati zajedničkim ciljem u smislu članka 165. UFEU-a (104) i da se mjerama kojima se omogućuje pristup sportskim ponudama ispunjuju uvjeti za potporu (105). Nürburgring se ne upotrebljava samo za malobrojna profesionalna događanja, nego i za amaterska natjecanja i obuku mladih vozača motoutrka. Osim toga, na Nürburgringu se održavaju i druga sportska događanja, kao što su biciklističke utrke i trčanje (Rad&Run) (Fisherman's Friend StrongmanRun) te triatlon (Green Hell Triathlon).

Nužnost i proporcionalnost mjera

(84)

Njemačka smatra da su mjere nužne zbog sljedećih razloga: od ukupno […] dana na kojima se održavaju događanja, Nürburgring se samo […] dana upotrebljava isključivo za profesionalni sport, […] dana isključivo za amaterski sport i […] dana istodobno za amaterski sport i profesionalni sport. Od sportaša koji su sudjelovali na događanjima više od […] % bili su amaterski sportaši ([…] profesionalnih sportaša u odnosu na […] amaterskih sportaša). Profesionalna sportska događanja obuhvaćaju utrke Formule 1, njemačko natjecanje turističkih automobila (DTM), svjetsko prvenstvo u superbike motociklizmu (eng. Superbike World Championship), glazbeni festival „Rock am Ring” i testne vožnje proizvođača automobila. Amaterski sportaši mogu voziti na stazi u vlastitom vozilu. Vikendima veliki njemački motosavezi (kao što je ADAC) organiziraju amaterske utrke. Tijekom tjedna pojedini klubovi upotrebljavaju stazu za trening odnosno amaterska natjecanja. U motosportu ne postoji posebna infrastruktura za profesionalni sport, a posebna za amaterski. Osim toga, ispitane mjere služile su uklanjanju nedostataka na tržištu. Povrat ulaganja ne može se očekivati u slučaju takvih mjera. Za razliku od višefunkcionalnih arena ovdje se godišnje održava samo jedna ili dvije serije utrka. Stoga nijedan privatni ulagatelj ne bi bio spreman izgraditi odnosno financirati takvu infrastrukturu. Sudjelovanje privatnih poduzetnika u financiranju dijela I. projekta „Nürburgring 2009.” nije bilo uspješno. Uključivanje tijela javne vlasti stoga je imalo učinak poticaja. Bez izričite političke volje vlade savezne pokrajine NG ne bi proveo modernizaciju i proširenje sportske infrastrukture u jednakom opsegu. Osim toga, Njemačka ističe da je financiranje mjera proporcionalno. Postizanje ciljeva ne bi bilo moguće s manjim poticajima tijela javne vlasti. Objekti su bili zastarjeli i bilo ih je potrebno modernizirati. Pritom se nije gradila ista infrastruktura. Za razliku od postupaka Komisije u pogledu višefunkcionalnih arena (106) ispitane mjere ne odnose se na izgradnju nove sportske infrastrukture niti dovode do bitnog proširenja kapaciteta.

Utjecaji na trgovinu i tržišno natjecanje ograničeni su na potrebnu mjeru

(85)

Njemačka smatra da su utjecaji na trgovinu i tržišno natjecanje mali i da nisu suprotni zajedničkom interesu. Kako je utvrdio viši pokrajinski sud Oberlandesgericht u Koblenzu (107), Nürburgring sa stazom Nordschleife ima jedinstvenu prodajnu ponudu. Raspodjela različitih međunarodnih i nacionalnih događanja na različite staze razvijala se kroz dulje razdoblje tako da poticanje sportske infrastrukture na Nürburgringu ne dovodi do prestanka održavanja događanja. Osim toga, na Nürburgringu se održava samo mali broj međunarodnih događanja.

(c)   Spojivost potpora s člankom 107. stavkom 3. točkom (d) UFEU-a

(86)

Njemačka navodi da je Nürburgring – najdulja stalna trkaća staza u svijetu s najstarijim očuvanim boksovima – dio kulturnog naslijeđa Unije (108). Dijelovi parka ringowerk (kombinacije muzeja i znanstvenog centra) imaju muzejski karakter. Mjere za poticanje motokulture bile su potrebne jer se njome osigurava zajednički kulturni identitet u Njemačkoj i Uniji i jer privatno financiranje dijela I. projekta „Nürburgring 2009.” nije bilo uspješno. Mjera je i proporcionalna jer u slučaju te mjere nije bilo prekomjerne naknade. Mjere poticaja nisu utjecale na uvjete trgovine i tržišnog natjecanja u području kulturnih ustanova u mjeri u kojoj je to suprotno zajedničkom interesu. Kulturne ustanove na Nürburgringu natjecale su se s ostalim kulturnim ustanovama u regiji i izvan nje tako da je njihov tržišni udjel mali.

(d)   Spojivost potpora s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) UFEU-a

(87)

Njemačka, nadalje, ističe da su NG-ova upotreba kredita iz sredstava za očuvanje likvidnosti i sudjelovanje ISB-a u sredstvima za očuvanje likvidnosti (mjera 3.) spojivi s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) UFEU-a jer je zbog sloma međubankovnog tržišta dobivanje kredita na tržištu bilo praktički nemoguće.

(e)   Spojivost potpora s člankom 106. stavkom 2. UFEU-a

(88)

Njemačka ističe da je dio mjera ulaganja u cilju promicanja turizma ispunjivao kriterije za usluge od općega gospodarskog interesa koji su tada vrijedili (109) i da se ta klasifikacija ne temelji ni na kakvoj očitoj pogrešci. Točnije, Njemačka upućuje na činjenicu da dijelovi parka ringowerk (a posebno izložba motoutrka, multimedijsko kazalište „Grüne Hölle”, ringomeister i testocentre) imaju muzejski karakter i da služe javnom interesu (kulturne) izobrazbe. Warsteiner Event Centre služi kao višefunkcionalna kongresna, sajamska i konferencijska ustanova, a na dane bez velikih događanja parkiralište se ne upotrebljava. Njemačka ističe da bez javnog financiranja nijedan poduzetnik koji posluje u uobičajenim tržišnim uvjetima ne bi ulagao u ta tri objekta. Neuspješno privatno financiranje dijela I. projekta „Nürburgring 2009.” pokazalo je da ne postoji tržište za provedbu takvih mjera.

(89)

Njemačka navodi da se organizacija utrka Formule 1 smatra uslugom od općega gospodarskog interesa jer za to i u drugim zemljama tijela javne vlasti plaćaju dodatke. Osim toga, to ima jako velik učinak u pogledu ugleda i utječe na gospodarstvo te se na taj način ističe identitet države članice i cijele Unije.

(f)   Privremeni okvir Unije

(90)

Njemačka navodi da su tranše 2. do 4. zajma ISB-a (mjera 8.) prema Komunikaciji Komisije – Privremeni okvir Unije za državne potpore u cilju olakšavanja pristupa sredstvima financiranja u trenutačnoj financijskoj i gospodarskoj krizi (110) (privremeni okvir Unije) spojive s unutarnjim tržištem. Čak i ako Komisija zaključi da je NG 1. srpnja 2008. trebalo smatrati poduzetnikom u poteškoćama i da se privremeni okvir Unije ne može primijeniti na tranše 2. do 4. zajma ISB-a, samo bi razlika između kamatne stope koja se plaća na tržištu i stvarno plaćene kamatne stope, a ne ukupna nominalna vrijednost zajma, predstavljala potporu u korist NG-a, MSR-a i CMHN-a (111).

3.8.   OTUĐENJE IMOVINE

(91)

U svojim primjedbama Njemačka je zadržala mišljenje da struktura otuđenja ne predstavlja državne potpore u korist preuzimatelja imovine. Osim toga, Njemačka ističe da postupak otuđenja predstavlja prekid gospodarskog kontinuiteta NG-a, MSR-a i CMHN-a. Ako službeni istražni postupak dovede do negativne odluke Komisije i povrata potpora koje su nespojive s unutarnjim tržištem, povezane obveze NG-a, MSR-a i CMHN-a u pogledu povrata plaćanja ne bi se odnosile na preuzimatelja predmetne imovine. U pogledu uvjeta da se imovina Nürburgringa otuđi tek nakon donošenja pravomoćne odluke Komisije u kojoj se zaključuje da se od preuzimatelja imovine neće tražiti povrat državnih potpora Njemačka ističe da taj uvjet nije prepreka za likvidaciju korisnika potpore ni za daljnje poslovanje te da ne predstavlja prednost u korist preuzimatelja.

(92)

U pogledu prekida gospodarskog kontinuiteta Njemačka upućuje na sljedeće:

(a)

Otuđenje se provodi u okviru otvorenog, transparentnog, nediskriminirajućeg i bezuvjetnog natječajnog postupka. Ugovor je dodijeljen ponuditelju koji je dostavio najvišu ponudu i dokaz o sposobnosti financiranja.

(b)

Ekonomski razlozi za otuđenje utvrđuju se u okviru stečajnog postupka koji služi zajedničkom namirenju vjerovnika, pri čemu će se imovina Nürburgringa prodati i prihod podijeliti tim vjerovnicima.

(c)

Pokretanje stečajnog postupka i NBG-ovo preuzimanje poslovanja NAG-a te prijenos imovine na grupu Capricorn s kasnijim prijenosom odgovornosti za imovinu na zasebnog povjerenika predstavljali su prekide gospodarskog kontinuiteta jer se upotreba stečene imovine koju su NAG, NBG i Capricorn predvidjeli u svojim poslovnim planovima u srži razlikuje.

(d)

Ni Capricorn ni novi vlasnici imovine od siječnja 2015. neće imati gospodarsku ni poslovnu poveznicu s NG-om, MSR-om ili CMHN-om.

(e)

Preuzimatelj je od prenositelja stekao samo imovinu, ali ne i poslovne udjele ili obveze. Na preuzimatelja se ne prenose ni poslovni udjeli u NBG-u.

(f)

Ugovori kojima je obilježeno tekuće poslovanje uglavnom istječu nakon sezone 2014. Nove ugovore za razdoblje od 1. siječnja 2015. dogovorit će i sklopiti operativno društvo koje je osnovao preuzimatelj. Prijenos radnih odnosa povezan s ponuđenom imovinom uređen je u skladu s mjerodavnim njemačkim pravom, tj. preuzimatelj nesolventne imovine može slobodno odlučivati o zapošljavanju osoblja.

(g)

U pogledu vremenskog slijeda imovina je otuđena već prije moguće negativne odluke Komisije.

(h)

Međutim, trenutak preuzimanja proizlazi iz uvjeta koje je potrebno uzeti u obzir u okviru najbolje moguće prodaje imovine ponuđene u stečajnom postupku. U pogledu posebnih obilježja poslovanja u području motosporta i ponuđene imovine Njemačka pretpostavlja da bi uspješni ponuditelj (ponuditelji) mogao (mogli) poslovati u sličnim segmentima kao i NG, MSR i CMHN. Međutim, svaki novi vlasnik svoju djelatnost može oblikovati prema drukčijim poslovnim načelima od onih NG-a, MSR-a i CMHN-a te može primijeniti vlastiti poslovni model. Capricorn je za trkaću stazu imao drukčiji koncept upotrebe koji se temelji na novom poslovnom planu. Usto, preuzimatelj će u budućnosti sam više sudjelovati u organizaciji događanja. Prema planovima preuzimatelja Nürburgring bi se trebao iz turističke atrakcije pretvoriti u tehnološki centar.

(93)

U pogledu uvjeta u skladu s kojim će se otuđenje imovine Nürburgringa provesti tek nakon donošenja pravomoćne odluke Komisije u kojoj se zaključuje da se od preuzimatelja imovine neće tražiti povrat potpora Njemačka ističe sljedeće:

(a)

Nijedan potencijalni ulagatelj ili financijski partner ne bi prihvatio stjecanje imovine bez takvog suspenzivnog uvjeta.

(b)

U skladu s njemačkim Stečajnim zakonom (njem. Insolvenzordnung) (112) obveza je stečajnih upravitelja na najbolji mogući način prodati imovinu dužnika ili u okviru stečajnog plana postići sporazum, što bi u ovom slučaju značilo dodatne državne potpore u korist poduzetnika u okviru Nürburgring-a.

(c)

Zakupnik će zakupljenu imovinu voditi/upravljati njome pod vlastitim nazivom, na temelju vlastitog poslovnog plana i sa zaposlenicima prema vlastitom izboru.

(d)

Ponuda [drugog ponuditelja] sadržavala je sličan uvjet, prema kojem bi se ponuđene cijene platile tek nakon donošenja pravomoćne odluke Komisije da se od preuzimatelja imovine neće tražiti povrat potpora. Ponuda [trećeg ponuditelja] sadržavala je uvjet prema kojem se poduzetnik može povući iz kupnje ako Komisija do 31. prosinca 2014. ne donese pozitivnu odluku.

(e)

Ako do početka 2015. Komisija ne donese pravomoćnu odluku, struktura preko koje će se otuđena imovina do 1. siječnja 2015. prenijeti na novog poduzetnika, u kojem će 95,1 % udjela držati vlasnici i 4,9 % neovisni povjerenik (vidjeti uvodnu izjavu 56.), neće dovesti do nastavka poslovanja korisnika potpore, nego će se njome osigurati njegovo konačno isključenje s tržišta.

(94)

Njemačka smatra da se tim postupkom osigurava prekid gospodarskoga kontinuiteta između NG-a, MSR-a i CMHN-a te imovine ponuđene u okviru natječajnog postupka. Stoga bi se povrat eventualnih državnih potpora u korist NG-a, MSR-a i CMHN-a koje možda nisu spojive s unutarnjim tržištem nakon odgovarajuće odluke Komisije morao zatražiti od članova društva i ne bi se odnosio na preuzimatelja imovine koja će se otuđiti. Njemačka, nadalje, ističe da suspenzivni uvjet iz kupoprodajnog ugovora između prenositelja i preuzimatelja nije prepreka ni likvidaciji poduzetnika u okviru Nürburgringa ni povratu ranijih državnih potpora od tih poduzetnika. Korisnici potpora konačno bi se isključili s tržišta. Kad bi se prodaja grupi Capricorn poništila, imovina bi se ipak otuđila i prenositelji likvidirali.

(95)

Njemačka je obavijestila Komisiju o strukturi otuđenja kako bi postigla pravnu sigurnost da otuđenje imovine ne sadržava elemente državnih potpora i da uspješni ponuditelj (ponuditelji) ne jamči (ne jamče) za povrat državnih potpora koje nisu spojive s unutarnjim tržištem.

(96)

Njemačka se, nadalje, obvezala Komisiju izvješćivati o tijeku postupka otuđenja. Izvješća su dostavljena u redovnim intervalima. U njima je potvrđeno da je postupak otuđenja proveden u skladu s načelima koja je utvrdila Komisija. Nadalje, sadržavala su podatke o ponuditeljima, njihovim ponudama, konačnoj kupovnoj cijeni i drugim relevantnim točkama.

4.   PRITUŽBE U POGLEDU OTUĐENJA IMOVINE

4.1.   PRITUŽBA SAVEZA JA ZUM NÜRBURGRING e.V. (PRVI PODNOSITELJ PRITUŽBE)

(a)   Pritužba

(97)

Prvi podnositelj pritužbe ističe da oblik natječajnog postupka za otuđenje imovine NG-a, MSR-a i CMHN-a (tj. otuđenje trkaće staze sa smještajnim objektima i zabavnim parkom kao cjeline) nije bio prikladan za uklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja na relevantnim tržištima jer je cilj postupka bilo nepromijenjeno upravljanje kompleksom i prijenos većine zaposlenika NG-a, MSR-a i CMHN-a na preuzimatelja imovine. Prvi podnositelj pritužbe u svojoj pritužbi, nadalje, ističe da nesolventna poduzeća u stečajnom postupku u okviru samostalnog upravljanja sama provode otuđenje samo pod nazorom posebnog upravitelja (113), da ponuditelji ne moraju dostaviti odvojene ponude za pojedine grupe imovine i da su ponude za cjelokupnu imovinu moguće.

(98)

Prvi podnositelj pritužbe, nadalje, ističe da su potpore prenesene na preuzimatelja imovine jer su sva imovina, oko 300 zaposlenika i operativno upravljanje NBG-om preneseni na jednog ponuditelja te je time postojao gospodarski kontinuitet između starog i novog vlasnika/upravitelja. Osim toga, prvi podnositelj pritužbe tvrdi da su na temelju kriterija najvećeg mogućeg povećanja vrijednosti cjelokupne imovine prenositelji davali prednost ponudama za cjelokupnu imovinu, zbog čega su ponude za pojedinačne dijelove imovine bile u nepovoljnom položaju.

(99)

Prvi podnositelj pritužbe, nadalje, iznosi kritiku da je natječajni postupak obilježila manjkava transparentnost u pogledu kriterija za dodjelu ugovora i financijskih podataka koji se odnose na dobit NG-a te da se s ponuditeljima nije jednako postupalo; tako je pristup virtualnoj sobi s podatcima bio ograničen na pet ponuditelja. Prvi podnositelj pritužbe, nadalje, ističe da su obavijest o produljenju roka do sredine veljače 2014. za dostavljanje obvezujućih ponuda prenositelji poslali samo ponuditeljima za cjelokupnu imovinu koji su dobili pristup virtualnoj sobi s podatcima. S druge strane, ponuditelji koji su kao i drugi podnositelj pritužbe dostavili samo ponude za pojedinačne grupe imovine nisu bili obaviješteni o produljenju roka. Prvi podnositelj pritužbe, nadalje, upućuje na činjenicu da je saveznu pokrajinu i Capricorn zastupao isti odvjetnički ured.

(100)

Prvi podnositelj pritužbe zahtijeva da se trenutačni natječajni postupak obustavi i da se pokrene novi s jasnim kriterijima za dodjelu ugovora, da se trkaća staza imenuje uslugom od općega gospodarskog interesa te da se otuđi odvojeno od smještajnih objekata i zabavnog parka.

(101)

Osim toga, prvi podnositelj pritužbe ističe da je NBG dobio nove potpore koje nisu prijavljene i nisu spojive s unutarnjim tržištem jer je od NG-a u stečaju za upravljanje Nürburgringom primio kapital u obliku izdvajanja od 2 239 243 EUR za kapitalne rezerve, da je upravljanje provedeno na temelju novog ugovora o zakupu između NG-a, MSR-a, CMHN-a i NBG-a za koji nije bio raspisan natječaj, da NBG ne plaća zakupninu i da NBG ne nastoji ostvariti više prihode odnosno smanjiti troškove jer je zadržao sve zaposlenike i snosio troškove organizacije Formule 1. Prvi podnositelj pritužbe, nadalje, ističe da je NBG-ovo preuzimanje zaposlenika NAG-a utvrđeno na temelju kolektivnog ugovora sklopljenog 26. srpnja 2013. s Ujedinjenim sindikatom radnika uslužnih djelatnosti (njem. Vereinigte Dienstleistungsgewerkschaft – ver.di), da za zaposlenike i zaposlenice nisu smjele nastati nikakve ekonomske, socijalne ili pravne negativne posljedice i da je iz toga vidljivo da će se zadržati poslovni model izgrađen s pomoću nezakonitih potpora.

(b)   Primjedbe stečajnih upravitelja koje je dostavila Njemačka

(102)

Stečajni upravitelji smatraju da je pritužbu potrebno odbiti jer u njoj nije dokazano da predmetni postupak otuđenja odstupa od postupka otuđenja koji je uobičajen na tržištu.

(103)

U otvorenom, bezuvjetnom i transparentnom natječajnom postupku ponude za cjelokupnu imovinu nisu se mogle unaprijed isključiti. Ako je takva ponuda za cjelokupnu imovinu viša od zbroja svih pristiglih ponuda za pojedinačne dijelove imovine, vlasnik koji djeluje u tržišnom gospodarstvu dodijelio bi ugovor ponudi za cjelokupnu imovinu. U tim okolnostima samo cijena ponude za cjelokupnu imovinu može vrijediti kao tržišna cijena (114). Nadalje se upućuje na činjenicu da bi isključivanje ponuda za cjelokupnu imovinu pri otuđenju u okviru stečajnog postupka, koje su zahtijevali podnositelji pritužbe, značilo uplitanje u slobodu poduzetništva koja je zaštićena Poveljom o temeljnim pravima Europske unije i u pravo vlasništva stečajnih vjerovnika.

(104)

Nije se davala prednost ukupnoj ponudi. Drugi podnositelj pritužbe nije imao pristup sobi s podatcima samo zbog toga što njegova ponuda za kupnju predmeta kupnje nije bila dovoljno visoka.

(105)

Natječajni postupak proveden je kao postupak u više faza. Ponuditelji su ispunjivali uvjete za sljedeću fazu postupka samo ako je sklapanje ugovora bilo dovoljno vjerojatno. Prednost toga bila je u činjenici da se osjetljivi podatci o poduzetnicima nisu morali staviti na raspolaganje većem broju ponuditelja nego što je potrebno i da su se troškovi postupka due diligence (detaljnog ispitivanja poduzetnika) za prenositelja i ponuditelje s ponudama s nedostatnom kupovnom cijenom mogli smanjiti. Ponuditeljima su u svakoj fazi natječajnog postupka na raspolaganje stavljene dostatne informacije.

(106)

Kriteriji ocjenjivanja jasno su i nedvosmisleno definirani. Kriterij dodjele ugovora bio je ukupan prihod ponderiran vjerojatnošću dodjele ugovora, koji se temeljio na potkriterijima.

(107)

Soba s podatcima nije zbog tehničkih razloga ograničena na pet ponuditelja. Broj osiguranih pristupa bio je rezultat ocjene ponuda.

(108)

Stečajni upravitelji navode da je NBG neposredno prije otuđenja osnovan i organiziran kao sredstvo za privremeno upravljanje operativnim upravljanjem Nürburgringom. Za operativno upravljanje prije toga bio je odgovoran NAG. Društva NG, MSR i CMHN bila su nakon davanja Nürburgringa u zakup NAG-u samo i isključivo društva koja posjeduju imovinu, bez operativnih aktivnosti. Stečajni upravitelji navode da NG, MSR i CMHN nisu razmatrani za preuzimanje operativnog upravljanja jer bi, s jedne strane, bila potrebna podjela operativnog upravljanja na različite koncepte triju društava i, s druge strane, nisu se slagali u pogledu grupa imovine kojima je cilj bila gospodarski smislena upotreba nekretnina. Osim toga, u slučaju brojnih poduzetnika sklapanje ugovora s društvima u stečaju ne odgovara njihovim internim pravilima o sukladnosti tako da se operativno upravljanje moralo nastaviti u okviru društva kćeri koje nije u stečaju kako bi klijenti Nürburgringa imali prihvatljivog ugovornog partnera. Osim toga, od zaposlenika se nije mogao očekivati prelazak iz NAG-a u društva u stečaju. NBG nije osnovan i organiziran kao dugoročno rješenje za upravljanje imovinom. Stoga ni nije, za razliku od imovine Nürburgringa kojom upravlja, bio na prodaju. Nadalje su stečajni upravitelji izjavili da je kapitalizacija NBG-a u pogledu otuđenja (izbjegavanje manjka primitaka u slučaju obustavljanja poslovanja) provedena isključivo prema gospodarskim razmatranjima, da je NBG povećao, a ne smanjio vrijednost imovine NG-a (115), da NBG iz prethodno navedene kapitalizacije nije ostvario nikakvu prednost i da se osnivanje i organizacija NBG-a ne mogu pripisati državi, nego stečajnim upraviteljima.

(109)

Sklopljen je i kolektivni ugovor između NBG-a i sindikata Ver.di kako bi se operativno upravljanje NBG-om moglo nastaviti do otuđenja, a ne kako bi se, osim toga, Nürburgring zadržao kao gospodarska jedinica. Taj je ugovor sklopljen s NBG-om, a ne s prenositeljima. Ugovori o radu preneseni su s NAG-a na NGB u skladu s člankom 613.a BGB-a, a ne na temelju kolektivnog ugovora. U skladu s člancima 7. i 9. UFEU-a te Direktivom Vijeća 2001/23/EZ (116) gospodarska razmatranja ne smiju dovesti do izbjegavanja ili smanjenja socijalnog standarda. Za NBG, kao privremeno rješenje, važno je da zaposlenici potrebni za operativno upravljanje, koji su uglavnom bili zaposleni u NAG-u, ali i u NG-u (20 zaposlenika), prihvate prelazak u NBG. NBG je morao spriječiti da preostale kvalificirane zaposlenike mora zamijeniti tijekom prijelazne faze. Od početka 2011. do kraja 2012. broj zaposlenika smanjen je za 114 zaposlenika u ekvivalentu punog radnog vremena (s 402 na 288 zaposlenika u ekvivalentu punog radnog vremena). Na početku sezone 2013. bilo je pak zaposleno 290 zaposlenika u ekvivalentu punog radnog vremena. Ponuditelji su obaviješteni da opseg transakcije mogu prilagoditi svojem kasnijem poslovnom konceptu. Preuzimanje zaposlenika ne znači da se mora zadržati poslovni model.

(110)

Prema mišljenju Njemačke, niti se u pravilima o državnim potporama zahtijeva niti je u pogledu Europskog socijalnog modela prihvatljivo da se preuzimatelja imovine poduzetnika u stečaju, pod prijetnjom odgovornosti za povrat potpora koje su tom poduzetniku ranije odobrene, potiče da izbjegava preuzimanje ugovora o radu poduzetnika u stečaju i sklapa nove ugovore o radu.

4.2.   PRITUŽBA SAVEZA ADAC e.V. (DRUGI PODNOSITELJ PRITUŽBE)

(a)   Pritužba

(111)

Drugi podnositelj pritužbe pojašnjava da su ga prenositelji obavijestili da ga se ne može uzeti u obzir u sljedećem krugu otuđenja jer je kupovna cijena koju je ponudio znatno niža od cijena u drugim ponudama i da se, osim toga, ponuda odnosi samo na dio imovine,dok se u okviru postupka nastojala postići najviša moguća cijena za cjelokupnu imovinu.

(112)

Drugi podnositelj pritužbe tvrdi da je cilj postupka otuđenja gospodarski kontinuitet djelatnosti i tržišnog položaja Nürburgringa u njegovu sadašnjem obliku i da se stoga u okviru njega ne može spriječiti prijenos prednosti već dodijeljenih potpora na preuzimatelja. Drugi podnositelj pritužbe ističe da se gospodarski kontinuitet može prekinuti samo prodajom različite imovine i djelatnosti Nürburgringa većem broju ponuditelja za dio imovine, da prenositelji daju prednost prodaji cjelokupne imovine kao ukupnog paketa jednom ulagatelju umjesto pojedinačne prodaje dijelova imovine, da stjecanje pojedinačnih dijelova imovine de facto nije bilo moguće, da ne postoje kriteriji ocjenjivanja ponuda za dijelove imovine u usporedbi s ukupnim ponudama i da su u drugoj fazi postupka razmatrane samo ukupne ponude.

(113)

Osim toga, drugi podnositelj pritužbe ističe da otuđenje koje su proveli stečajni upravitelji ne odgovara pravilima o državnim potporama, posebno zbog nedostatne transparentnosti i diskriminacije, te se stoga njime nije mogla postići stvarna tržišna cijena. Drugi podnositelj pritužbe tvrdi da su u natječajnoj dokumentaciji nedostajali podatci o financijskom položaju NG-a koji su važni za ponudbenu cijenu, što je dovelo do previsokih indikativnih ponuda tako da su se one nakon faze u kojoj su ponuditelji imali pristup sobi s podatcima vjerojatno morale ispraviti naniže. Drugi podnositelj pritužbe navodi da je očekivana dobit za 2013. u odnosu na informacije koje su dostavljene ponuditeljima ispravljena na znatno niži iznos, a da pritom ponuditelji o tome nisu obaviješteni i da im nije omogućena nova ocjena. Nadalje, drugi podnositelj pritužbe ističe da podatci o financijskom stanju NBG-a te o potrebnim srednjoročnim i dugoročnim ulaganjima nisu bili u dostatnoj mjeri otkriveni i da se iz dokumenata o prodaji mogla zaključiti trajnost ugovornih odnosa, iako su ugovori s drugim podnositeljem produljeni samo za jednu godinu (2014.). Osim toga, kriterij sigurnosti transakcije nije dostatno uzet u obzir jer inače zainteresirani kupac La Tene Capital Limited s nerealno visokom ponudom i bez potvrde o financiranju ne bi imao pristup sobi s podatcima.

(b)   Primjedbe stečajnih upravitelja koje je dostavila Njemačka

(114)

Odgovori stečajnih upravitelja u uvodnim izjavama 102. do 106. na navode prvog podnositelja pritužbe vrijede i za prigovore drugog podnositelja pritužbe.

4.3.   PRITUŽBA [TREĆEG PONUDITELJA] (TREĆI PODNOSITELJ PRITUŽBE)

(a)   Pritužba

(115)

Treći podnositelj pritužbe ističe da ugovor nije dodijeljen najvišoj ponudi, nego lokalnom ponuditelju kojemu je dana prednost. Treći podnositelj pritužbe tvrdi da se negospodarska razmatranja, kao što su regionalni ciljevi ili razlozi industrijske politike, koja ulagatelj u tržišnom gospodarstvu ne bi prihvatio, ne bi smjela uzeti u obzir u slučaju niže cijene, nego bi, naprotiv, upućivala na državnu potporu (117). Treći podnositelj pritužbe ističe da je grupi Capricorn dodijeljen ugovor iako je kupovna cijena od 150 milijuna EUR u njegovoj vlastitoj ponudi bila znatno viša (118). Treći podnositelj pritužbe, nadalje, napominje da se nižoj ponudi iznimno može dodijeliti ugovor samo ako je jasno da prodaja ponuditelju s najvišom ponudom nije moguća (sigurnost transakcije), tj. ako kupac ne može platiti kupovnu cijenu (119). Podnositelj pritužbe tvrdi da to nije bio slučaj zbog sljedećih razloga: 1) treći podnositelj pritužbe dostavio je obvezujuću suglasnost o financiranju fonda privatnog kapitala u iznosu od 30 milijuna EUR i 2) nije bilo moguće dobiti obvezujuću suglasnost o financiranju za daljnje tranše kupovne cijene jer su prenositelji prekasno dostavili informacije ili ih uopće nisu dostavili. Treći podnositelj pritužbe obavijestio je prenositelje da su se preostale suglasnosti o financiranju mogle dostaviti do 31. ožujka 2014. Treći podnositelj pritužbe navodi da se na dan podnošenja pritužbe (10. travnja 2014.) mogla dostaviti suglasnost o financiranju od 110 milijuna EUR; a Komisiji je dostavio pismo namjere grupe Jupiter Financing Group, Inc. („Jupiter Financial Group”) od 26. ožujka 2014. u kojem Jupiter Financial Group podnositelja pritužbe obavješćuje o svojem obvezujućem prijedlogu za financiranje stjecanja imovine Nürburgringa (vidjeti bilješku 105. o financijskim komponentama tog prijedloga). Taj prijedlog financiranja dostavljen je, među ostalim, pod uvjetom dovršetka postupka due diligence koji bi bio prihvatljiv za Jupiter Financial Group.

(116)

Osim toga, treći podnositelj pritužbe ističe da se 6 milijuna EUR od kupovne cijene iz ponude grupe Capricorn za Nürburgring u iznosu od ukupno 77 milijuna EUR financira iz sezone 2014., a dodatnih 11 milijuna EUR platilo bi se tek u razdoblju od 2015. do 2018. tako da bi stvarna kupovna cijena u novcu dosegla 60 milijuna EUR; to je za 50 milijuna EUR manje od ponuđene kupovne cijene u novcu od110 milijuna EUR. Kad bi se, osim toga, uzela u obzir buduća plaćanja u novcu, proizišla bi razlika od 73 milijuna EUR između ponude grupe Capricorn i ponude trećeg podnositelja pritužbe. Naposljetku, treći podnositelj pritužbe ističe da je Capricorn primio potpore u iznosu od najmanje 73 milijuna EUR; pritom je riječ o razlici između kupovne cijene koju je je on dostavio kao ponuditelj najviše ponude i kupovne cijene ponuditelja kojem je dodijeljen ugovor. Kad bi se uzela u obzir i potpora u korist susjednih općina, potpore bi se povećale za 200 milijuna EUR i ukupno bi iznosile 273 milijuna EUR.

(117)

Treći podnositelj pritužbe, nadalje, ističe da ponuda grupe Capricorn nije bila bezuvjetna jer sadržava uvjet postojanja pravomoćne odluke Komisije u kojoj je isključeno proširenje naloga za povrat. To predstavlja odstupanje od objavljenih načela postupka prodaje i stoga kršenje natječajnog postupka jer druge strane (kao što je treći podnositelj pritužbe) nisu bile obaviještene o takvim prilagodbama.

(118)

Nadalje, treći podnositelj pritužbe tvrdi da prodaja imovine nije izvršena u okviru otvorenog, transparentnog i bezuvjetnog natječajnog postupka. Treći podnositelj pritužbe posebno navodi sljedeće:

(a)

Pregled financija (eng. fact books) koji su prenositelji stavili na raspolaganje sadržajno je bio netočan i zavaravajući; točnije, predložena struktura transakcije „poravnane bilance” (eng. clean balance sheet) nije se mogla provesti. Treći podnositelj pritužbe neposredno je nakon početka postupka due diligence utvrdio da struktura transakcije koju su predložili prenositelji ne uključuje stvarni položaj koji proizlazi iz poslovanja Nürburgringa i stoga se nije mogla provesti (120).

(b)

Prenositelji su tijekom postupka otuđenja odgodili finaliziranje kupoprodajnog ugovora.

(c)

Prenositelji nisu utvrdili jasan rok za zaključivanje natječajnog postupka te su, umjesto toga, izjavili da postupak traje do kraja ožujka 2014. Iz korespondencije između trećeg podnositelja pritužbe i prenositelja te priopćenja prenositelja za medije može se zaključiti da treći podnositelj pritužbe svoju ponudu može dostaviti do kraja ožujka. Nadalje, Capricorn je stavljen u povoljniji položaj jer je taj poduzetnik još nakon 17. veljače 2014. smio dostaviti obvezujuću suglasnost o financiranju (121).

(d)

Relevantni ugovori, kao, na primjer, ugovori NBG-a s trećim osobama o operativnom upravljanju uopće nisu dostavljeni ili su dostavljeni tek jako kasno. Nadalje, navodno su ponuditelji najvažnije financijske podatke o NBG-u dobili tek jedan radni dan prije isteka roka za dostavu konačne ponude ili čak na taj dan u sobi s podatcima i to samo na njemačkom jeziku. Tako su važne informacije, kao što je revidirana godišnja bilanca NBG-a na dan 31. prosinca 2012., navodno stavljene na raspolaganje tek uvečer posljednjeg radnog dana prije isteka roka za dostavljanje konačne ponude.

(e)

Podnositelji su, navodno, druge ponuditelje stavili u nepovoljan položaj jer je Capricorn navodno dobio povlašten pristup važnim vanjskim dobavljačima. Stoga treći podnositelj pritužbe posebno ističe da su se sigurno već nekoliko tjedana prije objavljivanja uspješnog ponuditelja 11. ožujka 2014. održali pregovori između grupe Capricorn, prenositelja i grupe Braugruppe Bitburger (122).

(f)

Smatra da je kupoprodajni ugovor između prenositelja i grupe Capricorn morao biti ovjeren kod javnog bilježnika prije 11. ožujka 2014. Capricorn je saznao za dodjelu ugovora još prije nego što je odbor vjerovnika donio odluku. Postoji priopćenje za medije koje izdala grupa Capricorn 9. ožujka 2014., tj. pojavilo se dva dana prije nego što je odbor vjerovnika donio odluku 11. ožujka 2014.

(g)

Prenositelji su, ne obavijestivši o tome druge ponuditelje, postupili suprotno procesnom pismu od 17. listopada 2013. tako što su, isključivo u korist grupe Capricorn, odustali od dostavljanja financijske garancije za ukupnu kupovnu cijenu (123).

(h)

Prenositelji su prekršili uvjete iz procesnog pisma time što prije roka za dostavljanje konačne ponude pojedinim ponuditeljima nisu dali dogovorenu i interno odobrene komentare uz kupoprodajni ugovor, čime je znatno otežano finaliziranje financiranja.

(i)

Prenositelji su dodjelu ugovora za imovinu temeljili i na kriterijima u pogledu okoliša te su, bez daljnjeg savjetovanja s trećim podnositeljem pritužbe, pretpostavili da poduzetnik ne bi mogao ispuniti takve kriterije, iako ponuditelji nisu utvrdili nikakve izričite uvjete koji se odnose na zaštitu okoliša (124).

(j)

Capricorn je imao povlašteni položaj jer je tog poduzetnika u pitanjima državnih potpora savjetovalo odvjetničko društvo McDermot; to je društvo ranije savjetovalo i prenositelje i saveznu pokrajinu Rheinland-Pfalz u istom predmetu.

(119)

Treći podnositelj pritužbe ističe da je otuđenje povezano sa sredstvima koja se mogu pripisati državi (125), da postoji nova državna potpora u korist grupe Capricorn i da se mogući nalog za povrat potpora koje su prenositeljima odobrene za imovinu mora proširiti na Capricorn (126). Konačno, treći podnositelj pritužbe ističe da zbog kršenja zabrane provedbe mjera u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a kupoprodajni ugovor ne vrijedi.

(120)

Naposljetku, treći podnositelj pritužbe iznosi da Capricorn nije platio drugu ratu kupovne cijene koja je dospjela krajem srpnja, što upućuje na to da Capricorn nije dostavio ponudu za koju je financiranje u cijelosti osigurano. Stoga su uvjeti financiranja za stjecanje imovine Nürburgringa izmijenjeni u korist grupe Capricorn, čime su očito prekršena pravila koja su prenositelji utvrdili u procesnom pismu poslanom ponuditeljima, a što može predstavljati dodatnu potporu u korist grupe Capricorn.

(b)   Primjedbe stečajnih upravitelja koje je dostavila Njemačka

(121)

Prema navodima stečajnih upravitelja treći podnositelj pritužbe nije dostavio obvezujuću suglasnost o financiranju u iznosu od 30 milijuna EUR, i to ni uz konačnu ponudu od 17. veljače 2014. (u kojoj se pozivalo na obvezujuću obvezu financiranja od […] u iznosu od 30 milijuna EUR) ni uz pritužbu. Najava trećeg podnositelja pritužbe da dokaz o financiranju može naknadno dostaviti nije potkrijepljena čak ni neobvezujućim izjavama trećih osoba. Za razliku od konačnih ponuda grupe Capricorn i [drugog ponuditelja], u konačnoj ponudi trećeg podnositelja pritužbe nisu ispunjeni zahtjevi utvrđeni u procesnom pismu od 17. listopada 2013. Stoga 11. ožujka 2014. prenositelji nisu imali razloga ugovor dodijeliti trećem podnositelju pritužbe. Prenositelji nisu mogli prihvatiti rizik da će se zbog čekanja dokaza o financiranju trećeg podnositelja pritužbe broj ponuditelja smanjiti na jednog ili nijednog zbog sljedećih razloga: (a) [drugi ponuditelj] zahtijevao je da se prijenos vlasništva izvrši 3. travnja 2014. i (b) pri potkrijepljivanju ponude trećeg podnositelja pritužbe nije postignut nikakav napredak, iako je on svoj iskaz interesa dostavio već 17. svibnja 2013. i svoju indikativnu ponudu već 30. rujna 2013. tako da se vjerojatnost sklapanja ugovora s trećim podnositeljem pritužbe smanjila. Navodna suglasnost o financiranju grupe Jupiter Financial Group od 26. ožujka 2014. prenositeljima nije stavljena na raspolaganje, ali je postojao nepotpisani dopis od investicijske banke i društva za poslovno savjetovanje […] od 31. ožujka 2014., pod uvjetom zadovoljavajućeg zaključenja postupka due diligence. Razvojni fond za općine koje graniče s Nürburgringom u iznosu od 200 milijuna EUR nije koristio prenositeljima.

(122)

Prema navodima stečajnih upravitelja svi su ponuditelji obaviješteni da bi se uspješni ponuditelj mogao odabrati ubrzo nakon isteka roka za predaju ponude 17. veljače 2014. Na temelju informacija koje su dostavili prenositelji nije se moglo očekivati da će se postupak produljiti. U priopćenju za medije koje je citirao treći podnositelj pritužbe navedeno je da stečajni upravitelji namjeravaju sklopiti ugovor u prvom tromjesečju 2014. Stečajni upravitelji pojašnjavaju da nije istina da je posebni upravitelj izjavio da odluku namjerava donijeti krajem ožujka, da je Capricorn već prije zaključenja sjednice odbora vjerovnika bio obaviješten o tome da će mu se dodijeliti ugovor i da je 9. ožujka 2014. objavljeno priopćenje za medije grupe Capricorn.

(123)

Stečajni upravitelji pojašnjavaju da se tijekom natječajnog postupka struktura transakcije (prodaja imovine pojedinačno, u grupama ili u cijelosti, bez prijenosa poslovnih udjela ili obveza) nije izmijenila. Izrazom „clean balance sheet” nije se upućivalo ni na što drugo, nego na činjenicu da je prijenos obveza u okviru prodaje bio isključen. Okolnost da su prenositelji društva koja posjeduju imovinu i da je za operativno upravljanje odgovoran NBG svim je zainteresiranim stranama navedena već u oglasu koji je trećem podnositelju pritužbe poslan 17. svibnja 2013. Ako je treći podnositelj pritužbe doista, kako tvrdi, tek tijekom postupka due diligence saznao za djelatnost NBG-a, tada se, prema mišljenju stečajnih upravitelja, može samo zaključiti da treći podnositelj pritužbe nije dovoljno detaljno pregledao opsežne dokumente koji su stavljeni na raspolaganje za potrebe dostavljanja indikativne ponude. Prenositelji ni u kojem trenutku nisu zahtijevali da preuzimatelj preuzme ugovore NBG-a. Stečajni upravitelji ionako nisu razmatrali mogućnost da preuzimatelj preuzme ugovor o zakupu između prenositelja i NBG-a zbog posebne situacije NBG-a u pogledu otuđenja imovine koje je planirane otpočetka. Stečajni upravitelji ističu da je treći podnositelj pritužbe jako kasno shvatio da bi nakon preuzimanja imovine 1. siječnja 2014. imao uglavnom „prazan” Nürburgring i da bi novi željeni ugovori s klijentima i sponzorima za razdoblje za pripremu događanja (utrka) doveli do (viših) prihoda uglavnom tek u sezoni 2015. Osim toga, prenositelji su stalno ponavljali da ponuditelji mogu sami slobodno odrediti predmet kupnje.

(124)

U pogledu potraživanja trećih osoba za naknadu štete prenositelji su upozorili trećeg podnositelja pritužbe da će teško moći s klijentima NBG-a sklopiti nove ugovore koji, za klijente, u odnosu na trenutačne ugovore sadržavaju lošije uvjete dok god se pitanje naknade štete zbog nepridržavanja ugovora s NBG-om ne razjasni. Morao se u obzir uzeti rizik da će preuzimatelj i ugovorni partneri sklopiti novi ugovor na temelju kojeg će ugovorni partner plaćati visoku naknadu, razliku u odnosu na stari iznos naknade zahtijevati kao naknadu štete zbog neispunjenja obveza i u kasnijim godinama, za koje nije postojao ugovor s NBG-om, plaćati znatno niže naknade. Potraživanje prenositelja u skladu s izuzećem u slučaju prodaje imovine koja će dovesti do obustave poslovanja ni u kojem slučaju nije neuobičajeno i primjereno je za osiguranje najbolje moguće cijene u interesu vjerovnika.

(125)

Prema podatcima stečajnih upravitelja rok za predaju konačne ponude produljen je dopisom od 17. prosinca 2013. jer još ni ostali ponuditelji nisu dostavili zadovoljavajuću ponudu. Ponuditeljima je više puta jasno rečeno da je NBG preuzeo operativno upravljanje tek nakon sezone 2012. i da je na temelju toga u biti morao odraditi stare ugovore NAG-a te da stoga (još) ne postoji pouzdan sustav izvješćivanja o operativnom upravljanju. Stečajni upravitelji navode da su potencijalni preuzimatelji obvezni uzeti u obzir rizike koji su s tim povezani.

(126)

Stečajni upravitelji upućuju na činjenicu da je treći podnositelj pritužbe 6. ožujka 2014. naknadno u svojoj konačnoj ponudi dostavio komentare uz kupoprodajni ugovor. Nacrt kupoprodajnog ugovora o kojem se pregovaralo 13. veljače izradili su prenositelji. Stoga je bilo jasno da će sljedeći nacrt izraditi treći podnositelj pritužbe.

(127)

Prema navodima stečajnih upravitelja svi su ponuditelji koji su ispunili uvjete za određenu fazu natječajnog postupka u sobi s podatcima na raspolaganju imali iste dokumente. Dokumente koji se navode u pritužbi ranije nisu imali na raspolaganju ni prenositelji, a posebno ostali ponuditelji; svi su ponuditelji imali jednaku šansu pregledati dokumente u sobi s podatcima te su ostali ponuditelji u cijelosti proveli postupak due diligence na temelju istih dokumenata. Svi su ponuditelji dovoljno rano obaviješteni o tome da je sustav izvješćivanja društava imao nedostataka. Gotovo su svi dokumenti prenositelja i NBG-a u sobi s podatcima bili na njemačkom jeziku te prenositelji nisu bili obvezni sve dokumente pripremiti na engleskom.

(128)

Osim toga, stečajni upravitelji navode da je vrijeme za predaju ponuda i dokaza o financiranju bilo dovoljno. Treći podnositelj pritužbe imao je na raspolaganju deset mjeseci (od 8. travnja 2013., odnosno trenutka prvog kontakta između [trećeg ponuditelja] i prenositelja, do 17. veljače 2014.) za predaju dokaza o financiranju i gotovo četiri mjeseca (od 23. listopada 2013. do 17. veljače 2014.) za postupak due diligence. Stečajni upravitelji stoga su ponudili bolje uvjete od uvjeta koji proizlaze iz prakse odlučivanja Komisije (127).

(129)

Pregovore o novom ugovoru s dobavljačima piva i s predstavnicima festivala „Rock am Ring” nije vodio Capricorn, nego NBG koji je pripremio i odgovarajuće dokumente u sobi s podatcima. Capricorn u tome nije sudjelovao, kako tvrdi treći podnositelj pritužbe.

(130)

Prenositelji nisu uključili kriterije u pogledu okoliša u natječajni postupak za odabir konačne ponude. Jedini kriteriji u natječajnom postupku za odabir konačne ponude bili su sljedeći: (a) najveće moguće povećanje ukupnog prihoda za cjelokupnu imovinu i (b) očekivana sigurnost transakcije. Ponuda trećeg podnositelja pritužbe nije se mogla odabrati zbog izostanka sigurnosti transakcije jer treći podnositelj pritužbe pri dostavljanju svoje konačne ponude nije dostavio potvrdu o financiranju. Istodobno su prenositelji vodili razgovore s [drugim ponuditeljem], a u završnoj fazi pregovora o prodaji s [drugim ponuditeljem] i s grupom Capricorn jer je [drugi ponuditelj] dostavio ponudu u iznosu od [32 – 39] milijuna EUR (vidjeti tablicu 10. u nastavku) i u tijeku su bili pregovori između grupe Capricorn i društva […] koji su rezultirali suglasnošću o financiranju banke od 10. ožujka 2014. Budući da nije dostavljena potvrda o financiranju za konačnu ponudu, u slučaju trećeg podnositelja pritužbe postojao je veliki rizik da se ugovor neće sklopiti. Nadalje, stečajni upravitelji pokušali su, na temelju daljnjih pokazatelja u poslovnom modelu trećeg podnositelja pritužbe kojima se mogla potkrijepiti realizacija transakcije, procijeniti njegove šanse za to da ipak osigura financiranje. Poslovni model trećeg podnositelja pritužbe temeljio se na […] i na […]. Budući da su zahtjevi u pogledu zaštite od buke na Nürburgring […] bili u suprotnosti i da […] nije postojao, provedba tog koncepta u kratkom roku nije se mogla očekivati. Koncept trećeg podnositelja pritužbe stoga je ocijenjen pokazateljem velikog rizika da se ugovor neće sklopiti ili barem da će biti potrebno znatno vrijeme i pregovaranje. Spojivost koncepta sa zahtjevima u pogledu zaštite od buke na Nürburgringu nije bio kriterij za odabir.

(131)

U pogledu tvrdnje trećeg podnositelja pritužbe da ponuda grupe Capricorn nije bezuvjetna jer ovisi o pravomoćnoj odluci Komisije u kojoj je isključeno proširenje naloga za povrat stečajni upravitelji i Njemačka pojašnjavaju da je ugovor s komentarima trećeg podnositelja pritužbe sadržavao slične uvjete. U skladu s relevantnim odredbama ugovora s komentarima koje su dostavili stečajni upravitelji i Njemačka prenositelji i/ili preuzimatelj imali su pravo povući se iz ugovora ako Komisija do 15. srpnja 2014. (u skladu s nacrtom ugovora od 14. siječnja 2014.) odnosno do 31. prosinca 2014. (u skladu s nacrtom ugovora s komentarima od 14. veljače 2014.) ne donese pozitivnu odluku.

(132)

Stečajni upravitelji smatraju da okolnost da nijedan od dvaju ponuditelja koji su dostavili prihvatljivu ponudu nije u cijelosti ispunio zahtjev u pogledu osiguranog financiranja (garancija za plaćanje kupovne cijene ili plaćanje kupovne cijene na uvjetni račun) i da su prenositelji stoga od tog zahtjeva praktički odustali, a da o tome nisu obavijestili trećeg podnositelja pritužbe, nije dokaz o netransparentnosti postupka. Budući da treći podnositelj pritužbe nije dostavio konačnu ponudu s dokazom o financiranju, to se nije odnosilo na njega. Obavješćivanje svih ponuditelja o navodnom odustajanju ne bi utjecalo na natječajni postupak. Osim toga, odustajanje nije bilo uzrok činjenice da treći podnositelj pritužbe nije dostavio potvrdu o financiranju te to odgovara ponašanju hipotetskog privatnog prenositelja.

(133)

Stečajni upravitelji ističu da se mjere stečajnih upravitelja i odbora vjerovnika nisu mogle pripisati državi te da se ne može utvrditi stavljanje grupe Capricorn u povoljniji položaj jer su prenositelji proveli postupak odabira u skladu s načelima gospodarskih subjekata u tržišnom gospodarstvu.

(134)

U pogledu tvrdnje da Capricorn nije dostavio ponudu za koju je financiranje osigurano u cijelosti jer nije platio drugu ratu kupovne cijene te da je možda na temelju izmijenih uvjeta financiranja za stjecanje imovine Nürburgringa u korist grupe Capricorn primio dodatne potpore Njemačka navodi sljedeće argumente: (a) Capricorn time nije primio nikakvu prednost jer je druga tranša refinancirana uz kamatnu stopu od 8 % i kolateral u stvarima (vidjeti bilješku 72.); (b) refinanciranje druge tranše ne sadržava državnu potporu jer se odluka o refinanciranju ne može pripisati državi, nego su je donijeli isključivo stečajni upravitelji bez uključivanja savezne pokrajine; (c) nije bilo odstupanja od pravila koja su utvrdili prenositelji i od procesnog pisma koje je dostavljeno ponuditeljima jer prenositelji u natječajnom postupku nisu utvrdili nikakve uvjete u pogledu tranši kupovne cijene prije sklapanja posla tako da moguća želja nekog ponuditelja da kolateral u novcu za kupovnu cijenu zamijeni drugim vrijednim kolateralima ne bi utjecala na ocjenu ponuda.

(135)

Stečajni upravitelji smatraju da je pritužbu potrebno odbiti kao neosnovanu. Nepotkrijepljene aluzije trećeg podnositelja pritužbe u pogledu financiranja nisu u skladu s ponašanjem razboritog sudionika na tržištu ili stečajnog upravitelja.

4.4.   PRITUŽBA GOSPODINA MEYRICKA COXA (ČETVRTI PODNOSITELJ PRITUŽBE)

(a)   Pritužba

(136)

Četvrti podnositelj pritužbe navodi da grupi Capricorn ugovor nije dodijeljen za ekonomski najpovoljniju ponudu, nego jer se radi o njemačkom poduzetniku i jer prenositelji nisu htjeli prodavati konzorciju kojim upravlja holding društvo. On, nadalje, tvrdi da je Capricorn dostavio prema brojnim kriterijima nižu ponudu od [drugog ponuditelja]. Četvrti podnositelj pritužbe posebno ističe sljedeće:

a)

financiranje ponude grupe Capricorn manje je sigurno od financiranja ponude [drugog ponuditelja] (128);

b)

u ponudi [drugog ponuditelja] predviđena su veća plaćanja unaprijed (129);

c)

rizik provedbe u slučaju grupe Capricorn veći je nego u slučaju prihvaćanja ponude [drugog ponuditelja] (130);

d)

[drugi ponuditelj] ima više iskustva i veće kvalifikacije od grupe Capricorn (131);

e)

vjerojatnost dodatnog ulaganja u Nürburgring od 25 milijuna EUR u slučaju [drugog ponuditelja] veća je nego u slučaju grupe Capricorn;

f)

s ponuditeljima se u natječajnom postupku različito postupalo, s grupom Capricorn bolje se postupalo (132).

(137)

Četvrti podnositelj pritužbe nadalje tvrdi da Capricorn nije platio drugu ratu kupovne cijene koja dospijeva krajem srpnja. Odustajanjem od ugovorne kazne od 25 milijuna EUR predviđene za nepodmirena plaćanja i zateznih kamata od 8 % grupi Capricorn dodijeljene su dodatne državne potpore. Zbog toga se javljaju i pitanja u pogledu informacija koje su dostavljene odboru vjerovnika KPMG-a i stečajnim upraviteljima u okviru natječajnog postupka te je potvrđeno da financijske mogućnosti grupe Capricorn nisu prikazane na ispravan način.

(138)

Osim toga, četvrti podnositelj pritužbe smatra da nikad nije potpisan sporazum o financiranju između društava […] i Capricorn, nego je postojalo samo pismo namjere, zbog čega Capricorn u trenutku održavanje sjednice odbora vjerovnika nije imao sporazum o financiranju.

(139)

Naposljetku, četvrti podnositelj pritužbe zaključuje da je na temelju informacija koje je dostavio jasno da je za Capricorn pri otuđenju imovine Nürburgringa nastala prednost, da je ta prednost nastala na temelju odluke koja nije spojiva s načinom na koji bi komercijalni prenositelj proveo taj postupak i ocjenjivao ponude na temelju kriterija dodjele, da takav komercijalni prenositelj ne bi došao do rezultata da je ponuda društva Capricorn, ukupno gledajući, ekonomski povoljnija od ponude [drugog ponuditelja] i da je potrebno pokrenuti novi postupak u kojem bi se s obzirom na otvoren, pošten i bezuvjetan natječajni postupak primijenio niz jedinstvenih kriterija, postavio i poštovao jasan vremenski plan, a identitet ponuditelja zaštitio bi se pred odborom vjerovnika.

(b)   Primjedbe stečajnih upravitelja koje je dostavila Njemačka

(140)

Stečajni upravitelji pojašnjavaju da četvrti podnositelj pritužbe kao član [drugog ponuditelja] nije izravno obuhvaćen. Predlažu da se pritužba odbije jer je natječajni postupak bio otvoren, transparentan i bezuvjetan te je imovina prenesena na ponuditelja s najvećom ponudom u cilju najvećeg mogućeg povećanja ukupnih prihoda.

(141)

Stečajni upravitelji smatraju da tvrdnja, da su članovi odbora vjerovnika bili suglasni s prijenosom na grupu Capricorn jer je riječ o njemačkom poduzetniku, a ne o konzorciju kojim upravlja holding društvo, nije točna.

(142)

Prema navodima stečajnih upravitelja ponuda grupe Capricorn u odnosu na ponudu [drugog ponuditelja] dovodi do znatno većih prihoda iz prodaje. U pogledu sigurnosti transakcije između dviju ponuda nisu postojale odlučujuće razlike kojima bi se opravdalo dodjeljivanje ugovora znatno nižoj ponudi (kod obiju ponuda sigurnost transakcije bila je zadovoljavajuća, ali ne i na najvišoj razini). [Drugi ponuditelj] nije bio spreman ni dostaviti bankarsku garanciju za kupovnu cijenu ili je uplatiti na uvjetni račun, iako se to izričito zahtijevalo u procesnom pismu od 17. listopada 2013. Unatoč višestrukim pozivima ni [drugi ponuditelj], koji je trebao osigurati pozajmljeni kapital, ni drugi član [drugog ponuditelja] nisu dali pravno obvezujuću izjavu kojom bi se obvezali na osiguravanje potrebnih sredstava. S druge strane, gospodin Robertino Wild, član grupe Capricorn, dostavio je sveobuhvatne kolaterale, a vanjsko financiranje grupe Capricorn potvrđeno je potvrdom o financiranju društva […] uobičajenom za taj sektor. Stečajni upravitelji ispitali su tu potvrdu o financiranju i izvijestili odbor vjerovnika o rezultatu svojeg ispitivanja, tj. o tome da potvrda o financiranju ne sadržava neuobičajene uvjete. Vlastiti udjel od [14 – 17] milijuna EUR i vanjski udjel od [41 – 49] milijuna EUR osigurani su ugovornom kaznom u iznosu od [22 – 27] milijuna EUR koju preuzimatelj mora platiti u slučaju da prenositelj mora odustati od ugovora zbog neplaćenih iznosa. Ugovorna je kazna isto tako obuhvaćena kolateralima. Odbor vjerovnika slijedio je procjenu stečajnih upravitelja.

(143)

U pogledu plaćanja unaprijed stečajni upravitelji izjavljuju da je ponuda [drugog ponuditelja] imala prednosti (plaćanje iznosa od [30 – 33] milijuna EUR do 31. ožujka 2014. u slučaju [drugog ponuditelja], plaćanje iznosa od [4,6 – 5,1] milijuna EUR u slučaju grupe Capricorn) i nedostatke: sredstva koja je na raspolaganje stavio [drugi ponuditelj] trebala su, uz iznimku tranše u iznosu od [7,1 – 7,6] milijuna EUR, do donošenja pravomoćne odluke Komisije ostati na blokiranom računu i trebala su se prenijeti prenositeljima u slučaju da postoji pravomoćna odluka Komisije ili, u slučaju da preuzimatelj ne bi odustao od ugovora ni da nije postojala pravomoćna odluka Komisije (pri čemu nije bilo isključeno produljenje roka za odustajanje), do 31. ožujka 2015. U slučaju postojanja pravomoćne odluke Komisije u 2014. prenositelji bi u slučaju [drugog ponuditelja] imali na raspolaganju [30 – 33] milijuna EUR, a u slučaju grupe Capricorn [58 – 63] milijuna EUR (uvećano za oko 6 milijuna EUR iz novčanog toka NBG-a).

(144)

Iz usporedbe ponuda grupe Capricorn i [drugog ponuditelja] vidljivo je da ponuda grupe Capricorn sadržava najvišu nominalnu kupovnu cijenu i dovodi do najboljeg ekonomskog rezultata:

Tablica 10.

Usporedba ponuda grupe Capricorn i [drugog ponuditelja]

Ponuda grupe Capricorn

Ponuda [drugog ponuditelja]

Iznos (u milijunima EUR)

 

 

 

1.

Rata kupovne cijene 31.3.2014.

[4,6 – 5,1]

1.

Rata kupovne cijene 31.3.2014.

[7,1 – 7,6]

2.

Rata kupovne cijene 31.7.2014.

[4,6 – 5,1]

2.

Rata kupovne cijene 31.3.2014.

[22 – 27]

3.

Rata kupovne cijene 20.12.2014.

[4,6 – 5,1]

3.

Rata kupovne cijene 2016.

[2,3 – 2,6]

Novčani tok NBG-a 2014. (133)

6,0

Plaćanja koja ovise o rezultatu za 2015. u 2016. (133)

[2,3 – 2,6]

4.

Rata kupovne cijene pri dovršetku

[41 – 49]

Plaćanja koja ovise o rezultatu za 2016. u 2017. (133)

[4,6 – 5,1]

Ostatak kupovne cijene

[10,5 – 11,5]

Plaćanja koja ovise o rezultatu za 2017. u 2018. (133)

[7,1 – 7,6]

Ukupna kupovna cijena

77,0

 

[47 – 52]

Smanjenje broja zaposlenika/restrukturiranje

– 2,5

 

– 3,0

Otkazivanje ugovora – Lindner

– 1,0

 

– 1,0

 

 

Neg. novčani tok NBG 1. tromjesečje 2014.

– 1,6

 

 

Preostala plaćanja

– 1,3

Poslovni rezultat

[70 – 77]

 

[41 – 45]

(145)

Prijašnji rezultati članova [drugog ponuditelja] i njihovo veće iskustvo s transakcijama u području spajanja i preuzimanja nisu opravdanje za dodjeljivanje ugovora ponudi sa znatno nižom kupovnom cijenom. Prenositelji ne osporavaju stručnost partnera iz konzorcija, no ona nije bila kriterij za dodjeljivanje ugovora. Ni iznos ulaganja u Nürburgring nakon kupnje nije bio kriterij za dodjelu ugovora.

(146)

Stečajni upravitelji nisu diskriminirali nijednog ponuditelja, a iz pritužbe se ne može razaznati koji su njihovi postupci doveli do toga da je [drugi ponuditelj] dostavio nižu ponudu od grupe Capricorn. Stečajni upravitelji odbijaju argumente četvrtog podnositelja pritužbe da osobe koje sudjeluju u postupku nisu bile dostupne i da se s postupkom prodaje odugovlačilo kako bi se grupi Capricorn omogućilo dostavljanje ponude. [Drugog ponuditelja] izričito se upozorilo na to da će se do sjednice odbora vjerovnika 11. ožujka 2014. održavati daljnji pregovori s drugim ponuditeljima.

(147)

Nadalje, stečajni upravitelji upućuju na to da se njihove mjere i suglasnost odbora vjerovnika ne mogu pripisati državi i da u postupku prodaje nije nastala prednost jer je on odgovarao postupanju u skladu s tržišnom praksom.

(148)

U pogledu tvrdnje četvrtog podnositelja pritužbe da nikad nije postojao sporazum o financiranju između društava […] i Capricorn Njemačka je navela da je […] potvrdio svoju ponudu u pogledu financiranja nakon pravnog i financijskog postupka due diligence i nikad nije povukao svoju potvrdu o financiranju.

(149)

U pogledu tvrdnje četvrtog podnositelja pritužbe da Capricorn nije platio drugu ratu kupovne cijene Njemačka se poziva na argumente navedene u uvodnoj izjavi 134.

5.   OCJENA MJERA

(150)

Predmet je ove odluke u prvom redu pitanje jesu li NG i njegova društva kćeri MSR i CMHN u trenutku odobrenja mjera 1. do 19. bili poduzetnici u poteškoćama u smislu Smjernica Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama (134) („Smjernice”). Nadalje će Komisija ispitati predstavljaju li predmetne mjere državne potpore za korisnike u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a i, naposljetku, mogu li te potpore biti spojive s UFEU-om.

5.1.   POTEŠKOĆE NG-a, MSR-a I CMHN-a

(151)

Kad bi mjere 1. do 19. predstavljale državne potpore i da su NG, MSR i CMHN u trenutku dodjele potpore bili poduzetnici u poteškoćama, te bi se mjere morale ispitati s obzirom na spojivost s unutarnjim tržištem u smislu članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a i posebno u smislu Smjernica. Jedno je od ključnih pitanja stoga jesu li NG, MSR i CMHN bili poduzetnici u poteškoćama. Komisija je zaključila da su se u trenutku dodjele potpora nalazili u gospodarskim poteškoćama i stoga na privatnom tržištu kredita nisu mogli prikupiti sredstva.

(152)

Sljedeća ocjena temelji se na točkama 9. do 11. Smjernica. Komisija upućuje na svoju ocjenu u uvodnim izjavama 202. do 206. Odluke od 21. ožujka 2012. u kojoj privremeno nije isključeno da se NG 1. srpnja 2008. mogao smatrati poduzetnikom u poteškoćama u smislu Smjernica (vidjeti i uvodne izjave 46. i 47. Odluke od 7. kolovoza 2012.). Usto je Komisija u uvodnim izjavama 6. do 13. Odluke od 7. kolovoza 2012. zaključila da su NG, MSR i CMHN bili poduzetnici u poteškoćama.

(153)

Komisija smatra da svakog poduzetnika mora razmatrati kao cjelinu, i to s obzirom na sve segmente poslovanja. Nije prihvatljivo da Njemačka segmente poslovanja u kojima se bilježe gubitci, tj. utrke Formule 1 i projekt „Nürburgring 2009.” izuzima iz ocjene financijskih podataka. Nadalje je jasno da poduzetnici nisu imali pristup vanjskim izvorima financiranja.

(154)

Najvažniji financijski podatci NG-a za razdoblje 2001. – 2011. prikazani su u nastavku:

Tablica 11.

Najvažniji financijski podatci NG-a za 2001. – 2011. (u milijunima EUR)

 

2001.

2002.

2003.

2004.

2005.

2006.

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

Promet

34,3

38,3

34,2

28,7

27,1

27,8

29,9

22,0

33,3

5,1

7,0

EBT (135)

0,6

– 0,5

0,6

– 9,9

– 9,6

– 40,1 (136)

– 2,4

– 0,8

– 9,9

4,6

– 16,2

Temeljni kapital

5,1

5,1

5,1

10,0

10,0

10,0

13,3

16,7

20,0

20,0

20,0

Vlasnički kapital

15,2

18,6

19,1

37,3

27,6

– 12,6

– 10,2

– 9,9

– 15,8

– 10,9

– 27,4

Ukupne obveze

45,6

43,4

19,7

19,5

27,8

46,8

99,1

234,2

263,2

290,4

Obveze/vlasnički kapital (u %)

250

230

50

70

– 270

– 460

– 1 000

– 1 480

– 2 410

– 1 060

Obveze/promet (u %)

119

127

69

72

100

156

450

703

5 160

4 150

(155)

U skladu s točkom 10. podtočkom (a) Smjernica poduzetnik se nalazi u poteškoćama „u slučaju društva s ograničenom odgovornošću, ako je više od polovice temeljnog kapitala nestalo, a više od četvrtine tog kapitala izgubljeno je u prethodnih dvanaest mjeseci”. U toj se odredbi odražava pretpostavka da poduzetnik koji zabilježi velik gubitak temeljnog kapitala vjerojatno neće moći spriječiti te gubitke koji bi gotovo sigurno kratkoročno ili srednjoročno ugrozili njegov opstanak (kako je navedeno u točki 9. Smjernica).

(156)

Komisija nadalje utvrđuje da se u skladu s točkom 11. Smjernica poduzetnik može smatrati poduzetnikom u poteškoćama „ako su prisutni uobičajeni znakovi poduzeća u teškoćama, kao primjerice povećavanje gubitaka, smanjenje prometa, rast zaliha, višak kapaciteta, smanjenje novčanih tokova, rast duga, rast troškova kamata i pad ili nulta neto vrijednost imovine.” U tom pogledu Opći sud upućuje na to da se negativni vlasnički kapital „može smatrati bitnim pokazateljem da se poduzetnik nalazi u teškom financijskom položaju” (137).

(157)

Prema financijskim podatcima NG-a za godine 2001. – 2011. nije izgubljeno više od polovice temeljnog kapitala. Međutim, vlasnički kapital tog poduzetnika u razdoblju 2006. – 2011. bio je negativan. U ranijim slučajevima Komisija je pretpostavljala da činjenica da poduzetnik bilježi negativan kapital de facto upućuje na to da je izgubljen sav temeljni kapital tog poduzetnika i da je potrebno a priori pretpostaviti da su ispunjeni kriteriji navedeni pod točkom 10. podtočkom (a) Smjernica (138).

(158)

U slučaju NG-a Komisija je utvrdila da nije izgubljeno više od polovice temeljnog kapitala vjerojatno samo zato što poduzetnik nije proveo odgovarajuće mjere. Cilj tih odgovarajućih mjera bio bi pretvoriti vlasnički kapital poduzetnika iz negativnog u pozitivni i istodobno ga povećati na odgovarajuću razinu. U tu svrhu mogla bi se razmotriti aktivacija prenesenih gubitaka ili povećanje kapitala ili oboje.

(159)

U tom pogledu Komisija pretpostavlja da bi aktivacija prenesenih gubitaka dovela do gubitka cjelokupnog temeljnog kapitala poduzetnika jer su akumulirani gubitci bili veći od temeljnog kapitala. Stoga Komisija smatra da su u predmetnom slučaju od 2006. ispunjeni kriteriji navedeni u točki 10. podtočki (a) Smjernica.

(160)

Osim toga, s obzirom na točku 11. Smjernica Komisija smatra da se NG već od 2002. nalazio u poteškoćama zbog sljedećih razloga: (a) godišnji promet NG-a u tom se razdoblju smanjio za 80 % na ukupno 89,4 milijuna EUR, a poduzetnik je u tom razdoblju u gotovo svim godinama bilježio gubitke; (b) tijekom ukupnog promatranog razdoblja NG je bilježio prekomjernu zaduženost koja je sa 119 % prometa u 2002. narasla na 4 150 % prometa u 2011.; (c) čak i 2004. i 2005., kad se zaduženost poduzetnika smanjila na manje od 100 % prometa, stupanj zaduženosti od 70 % prometa i dalje je bio jako visok, a i u tim je godinama poduzetnik zabilježio smanjenje prometa i gubitke u svakoj godini; (d) NG je tijekom najvećeg dijela tog razdoblja (2006. – 2011.) bilježio negativan vlasnički kapital.

(161)

Najvažniji financijski podatci MSR-a za razdoblje 2007. – 2011. prikazani su u nastavku:

Tablica 12.

Najvažniji financijski podatci MSR-a za 2007. – 2011. (u milijunima EUR)

 

2007.

2008.

2009.

2010.

2011.

Promet

0,0

4,4

3,4

2,2

0,9

EBT

– 0,1

– 0,5

– 4,0

– 4,8

– 8,6

Temeljni kapital

0,05

0,05

0,05

0,05

0,05

Vlasnički kapital

0,08

0,6

4,6

3,3

11,9

Ukupne obveze

2,5

28,3

95,6

96,5

103,8

Obveze/vlasnički kapital (u %)

3 130

4 720

2 080

2 920

870

Obveze/promet (u %)

643

2 810

4 380

11 500

(162)

Najvažniji financijski podatci CMHN-a za razdoblje 2008. – 2011. prikazani su u nastavku:

Tablica 13.

Najvažniji financijski podatci CMHN-a za 2008. – 2011. (u milijunima EUR)

 

2008.

2009.

2010.

2011.

Promet

0,0

2,6

1,2

0,2

EBT

– 0,8

– 2,5

– 3,6

0,0

Temeljni kapital

0,03

0,03

0,03

0,03

Vlasnički kapital

0,8

3,3

6,9

6,9

Ukupne obveze

6,5

13,3

36,9

35,3

Obveze/vlasnički kapital (u %)

810

400

530

510

Obveze/promet (u %)

510

3 070

17 650

(163)

Komisija je utvrdila da od MSR-a i CMHN-a nije primila nikakve dokumente iz kojih bi bili vidljivi izgledi za održivost tih poduzetnika.

(164)

S obzirom na točku 11. Smjernica Komisija pretpostavlja da su se MSR i CMHN već od 2007. odnosno 2008. nalazili u poteškoćama jer su bilježili najmanje moguće prihode, znatne godišnje gubitke i sve veću zaduženost koja je uvelike premašivala njihove godišnje promete.

(165)

Komisija se ne može složiti s argumentom Njemačke da NG, MSR i CMHN nisu bili poduzetnici u poteškoćama jer su izgradnja infrastrukture i organizacija utrka Formule 1 i utrka Superbike provedeni po nalogu tijela javne vlasti te se nisu smjeli uzeti u obzir pri ispitivanju njihova financijskog položaja.

(166)

Komisija je najprije utvrdila da izgradnju infrastrukture za motoutrke, rekreaciju, usluge smještaja i ugostiteljstvo te organizaciju motoutrka nije potrebno smatrati posebnim učincima izvan redovne poslovne djelatnosti NG-a, MSR-a i CMHN-a. Naprotiv, to su glavna područja djelatnosti tih poduzetnika. Čak i ako su članovi i uprava smatrali NG, MSR i CMHN instrumentom kojim bi se sportsku infrastrukturu „Nürburgring” držalo u javnom vlasništvu i organiziralo neodrživa sportska događanja koja se ne bi nudile da tijela javne vlasti nisu pokrivala gubitke, članovi društava i uprava nisu smjeli dopustiti da se obveze razviju na takav neučinkovit način koji donosi gubitke, kako proizlazi iz prethodno navedenih financijskih podataka tih poduzetnika, a da se za to ne razradi solidan i realističan poslovni plan. Stoga je navedene segmente poslovanja potrebno uključiti u ocjenu financijskog položaja.

(167)

Drugo, Komisija smatra da okolnost da je izgradnja navedenih infrastrukturnih objekata i organizacija motoutrka zaista mogla pridonijeti poteškoćama NG-a, MSR-a i CMHN-a sama po sebi nije u suprotnosti sa saznanjem da je NG već prije početka projekta „Nürburgring 2009.” pokazivao tipične simptome poduzetnika u poteškoćama. Stabilan poduzetnik trebao bi prilagoditi svoje troškove za takve aktivnosti kako bi mogao opstati. U 2008. i 2009. NG, MSR i CMHN zabilježili su gubitke i sve veću zaduženost (povećanje za 537 % u razdoblju 2002. – 2011., 4 052 % u razdoblju 2007. – 2011. odnosno 443 % u razdoblju 2008. – 2011.). Iako je projekt „Nürburgring 2009.” završen 2010., kasniji financijski rezultati NG-a, MSR-a i CMHN-a upućuju na to da su se njihove poteškoće nastavile.

(168)

Komisija je stoga zaključila da su NG, MSR i CMHN u trenutku odobrenja mjera 1. do 19. bili poduzetnici u poteškoćama u smislu Smjernica i da su njihove poteškoće bile toliko ozbiljne da nisu mogli dobiti sredstva financiranja na tržištu.

5.2.   POSTOJANJE DRŽAVNIH POTPORA

(169)

Člankom 107. stavkom 1. UFEU-a predviđa se da je svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj nespojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama.

(a)   Državna sredstva i pripisivanje odgovornosti

(170)

Dio mjere 1. (povećanja vlasničkog kapitala) koji su proveli savezna pokrajina i okrug Ahrweiler te jedan drugi dio mjere 1. (izdvajanja za kapitalne rezerve) i mjere 3., 9., 16. i 19. koje je savezna pokrajina provela sama jasno potječu iz državnih sredstava i mogu se pripisati državi.

(171)

U pogledu mjera NG-a (mjere 2., 4., 5., 6., 7., 10., 12., 13., 14. i 15. – u pogledu prijenosa poslovnih udjela u MSR-u na NG – i 17.) Njemačka izričito priznaje da se sredstva mogu pripisati državi. Osim toga, potrebno je utvrditi da je nadzorni odbor NG-a zastupao saveznu pokrajinu i okrug Ahrweiler kao članove društva NG. U tom pogledu zamjenik predsjednika Nadzornog odbora na sjednici od 28. kolovoza 2005. pojasnio je da ugovor može dodijeliti privatnim ulagateljima samo ako je rizik za saveznu pokrajinu malen (139). Nadalje, na radionici Nadzornog odbora od 20. prosinca 2005. napomenuo je da je potrebno donijeti odluku o ulaganju NG-a na sjednici kabineta nove vlade nakon izbora za parlament savezne pokrajine (140). Osim toga, pokrajinska je vlada najavila provedbu ulaganja Erlebnisregion Nürburgring u izjavi vlade od 30. svibnja 2006., a vijeće ministara 19. rujna 2006. primilo je na znanje da Nadzorni odbor NG-a namjerava provesti projekt uz sudjelovanje mjerodavne privatne treće osobe (141). Osim toga je Ministarstvo gospodarstva, prometa, poljoprivrede i vinogradarstva te Ministarstvo financija savezne pokrajine neprekidno sastavljalo stručna mišljenja, primjedbe i upute za projekt „Nürburgring 2009.” (142) koji je 2. prosinca 2009. predstavljen javnosti. Komisija smatra da je i zajam koji je NG odobrio MSR-u preko PNG-a kao posrednika (mjera 6.) mjera NG-a i da se stoga može pripisati državi.

(172)

U pogledu zajma ISB-a (mjera 8.) i odgode plaćanja kamata (mjera 18.) Njemačka je priznala da je ISB odobrio zajam prema uputama savezne pokrajine. U pogledu zajma RIM-a MSR-u preko društava Mediinvest i PNG kao posrednika (mjera 11.) i u pogledu prijenosa udjela u MSR-u na RIM (dio mjere 15.) Komisija je utvrdila da je RIM javna ustanova čiji je zadatak podržavati gospodarsku i strukturnu politiku savezne pokrajine (143). Stoga su ISB i RIM u svrhu navedenih mjera po nalogu države sudjelovali u provedbi politike savezne pokrajine, čime se potvrđuje da se djelatnosti ISB-a i RIM-a u pogledu tih mjera mogu pripisati državi. Stoga su svim tim mjerama obuhvaćena sredstva koja se mogu pripisati državi.

(b)   Gospodarska djelatnost

(173)

Analogno presudi u predmetu Flughafen Leipzig/Halle (144) izgradnju infrastrukturnih objekata može se smatrati gospodarskom djelatnošću ako je izravno povezana s komercijalnom upotrebom, što je ovdje slučaj.

(174)

Upravljanje sportskim objektima (uključujući trkaće staze i staze za terensku vožnju), zabavnim parkovima (145), subjektima koji nude usluge smještaja i ugostiteljske usluge, centrima za sigurnu vožnju, autoškolama, višefunkcionalnim dvoranama i sustavima za bezgotovinsko plaćanje te njihovo davanje u zakup u profesionalne i neprofesionalne svrhe (146) predstavlja gospodarsku djelatnost za vlasnika i za upravitelja. Posljedično i izgradnja ili obnavljanje infrastrukturnih objekata koji su nerazdvojivo povezani s tim djelatnostima predstavljaju gospodarsku djelatnost. Negospodarskim djelatnostima, s druge strane, među ostalim se smatraju upotreba sportskog objekta od strane neprofesionalnih korisnika (147) i treniranje mladih u profesionalnim sportskim klubovima ako se knjigovodstvo za te djelatnosti provodi odvojeno od knjigovodstva za gospodarske djelatnosti (148). U pogledu nerazdvojive poveznice između infrastrukture i gospodarske djelatnosti za koju se upotrebljava, izgradnja, nadogradnja ili upravljanje infrastrukturnim objektima za sport i turizam na Nürburgringu gospodarske su djelatnosti za ulagatelje i za upravitelje, čak i ako se prihodima iz upravljanja infrastrukturom ne pokrivaju troškovi njezine izgradnje, a više od 90 % sportskih aktivnosti na Nürburgringu može se smatrati amaterskim sportom. Ta je činjenica važna samo na razini korisnika: neprofesionalni korisnici nisu poduzetnici. Sportska i turistička infrastruktura na Nürburgringu nije javna infrastruktura poput, na primjer, javne ceste koja se stavlja na raspolaganje za javno korištenje. Stoga za financiranje izgradnje predmetne infrastrukture (zajmovima iz sredstava za očuvanje likvidnosti i zajmovima članova društva odnosno kasnije zajmom ISB-a) vrijede pravila o državnim potporama.

(175)

Organizacija utrka Formule 1 ili drugih motoutrka predstavlja pružanje usluga na tržištu profesionalnih sportova koje ostvaruje znatnu dobit od prava na emitiranje. Okolnost da utrke Formule 1 i druge motoutrke bilježe strukturni deficit ili da služe regionalnopolitičkim ciljevima nije dovoljan razlog za izuzimanje njihova financiranja iz područja primjene pravila o državnim potporama. Komisija stoga zaključuje da utrke Formule 1 i druge motoutrke predstavljaju gospodarsku djelatnost.

(176)

Promicanje turizma, priprema infrastrukture projekata, izgradnja nekretnina, upravljanje poduzećima i trgovina automobilima ili motociklima isto su tako gospodarske djelatnosti.

(c)   Selektivnost

(177)

Komisija smatra da su mjere na razini upravitelja (NG u slučaju mjera 1., 3., 8., 9., 13., 14., 16., 18. i 19.; EWN, FSZ, MAN, TTI, BWN, BWNB i Camp4Fun u slučaju mjere 2., MSR u slučaju mjera 4., 5., 8., 9., 11. 12., 18. i 19.; CST u slučaju mjere 5., MIB u slučaju mjere 7.; CMHN u slučaju mjera 8., 9., 18. i 19.; NAG u slučaju mjera 10. i 17.; Mediinvest, Geisler & Trimmel i Weber u slučaju mjere 15.) selektivne jer su navedeni upravitelji zbog njih stavljeni u povoljniji položaj. Nadalje, povjeravanje izgradnje i upravljanja infrastrukturom nije izvršeno na transparentan i nediskriminirajući način koji je u skladu s propisima o javnoj nabavi. Međutim, na razini korisnika mjere nisu selektivne jer je pristup za amaterske sportske klubove i širu javnost osiguran na transparentan i nediskriminirajući način.

(d)   Narušavanje tržišnog natjecanja i utjecaj na trgovinu

(178)

Mjerama 1. do 19. narušava se tržišno natjecanje na tržištima upravljanja trkaćim stazama, stazama za terensku vožnju, zabavnim parkovima, subjektima za pružanje usluga smještaja i ugostiteljskih usluga, centrima za sigurnu vožnju, autoškolama, višefunkcionalnim dvoranama i sustavima za bezgotovinsko plaćanje te tržištima promicanja turizma, pripreme infrastrukture projekata, izgradnje nekretnina, upravljanja poduzećima i trgovine automobilima ili motociklima jer se potporama u korist infrastrukture na Nürburgringu i utrka Formule 1 potiče korištenje tom infrastrukturom. Organizacijom utrka Formule 1 i drugih motoutrka potiče se priljev klijenata na ta događanja.

(179)

Zbog predmetnih mjera NG, MSR i CMHN dobili su mogućnost nastaviti s radom pa, za razliku od drugih konkurenata koji su se nalazili u financijskim poteškoćama, nisu morali snositi posljedice koje bi inače proizišle iz njihovih loših financijskih rezultata. To predstavlja narušavanje tržišnog natjecanja jer drugi poduzetnici koji posluju na istim tržištima moraju jamčiti za svoje poslovanje bez državne potpore.

(180)

U pogledu utjecaja na trgovinu među državama članicama Nürburgring se sa svojim utrkama Formule 1 i njemačkog prvenstva turističkih automobila (njem. Deutsche Tourenwagen-Meisterschaft – DTM) natječe s drugim trkaćim stazama u Uniji na kojima se održavaju vodeće motoutrke i ne može se isključiti da zabavni park na Nürburgringu privlači i turiste iz Belgije (čija je granica s Njemačkom oko 50 km udaljena od Nürburgringa). U tom pogledu potrebno je podsjetiti na postojanje pritužbe konkurentnog upravitelja zabavnog parka Eifelpark (vidjeti uvodnu izjavu 2.). Osim toga, ne može se isključiti da u pogledu upravljanja trkaćim stazama, stazama za terensku vožnju, zabavnim parkovima, subjektima za pružanje usluga smještaja i ugostiteljskih usluga, centrima za sigurnu vožnju, autoškolama, višefunkcionalnim dvoranama i sustavima za bezgotovinsko plaćanje te u područjima promicanja turizma, pripreme infrastrukture projekata, izgradnje nekretnina, upravljanja poduzećima i trgovine automobilima ili motociklima nastaju utjecaji na trgovinu među državama članicama.

(e)   Prednost

(181)

Prema ustaljenoj praksi Komisije potvrđenoj sudskom praksom kriterij procjene predstavlja li transakcija između javnog tijela i poduzetnika državnu potporu načelo je ulagatelja u tržišnom gospodarstvu (149). Prema tom načelu država mora djelovati kao privatni sudionik na tržištu ako posluje na tržištu kao komercijalni poduzetnik. U suprotnom bi to mogla bi biti državna potpora. Ako se primjenjuje načelo ulagača u tržišnom gospodarstvu, za postojanje potpore ključno je bi li privatni gospodarski subjekt jednako postupio u sličnoj situaciji. Pri primjeni tog načela kao razlozi za dodjelu mjera poticaja mogu se uzeti u obzir isključivo gospodarska razmatranja. Kako je utvrđeno u relevantnoj sudskoj praksi, državne se potpore ne mogu razmatrati odvojeno, nego ih je potrebno ispitati u kontekstu drugih mjera potpore (150).

(182)

Pri provjeri je li vlasnicima odnosno upraviteljima (NG, MSR i CMHN do 30. travnja 2010. i NAG od 1. svibnja 2010. do 31. listopada 2012.) nastala prednost potrebno je stoga primijeniti načelo ulagatelja u tržišnom gospodarstvu. Najprije je potrebno utvrditi da mjere 1. do 19. nisu transakcije pari passu  (151) jer Njemačka nije pronašla privatnog ulagatelja koji bi bio spreman ulagati pod sličnim uvjetima (npr. u sektoru I. projekta „Nürburgring 2009.”). Iako su privatni ponuditelji odobrili dva zajma, odgovarajući su iznosi bili mali u odnosu na javna ulaganja, zajmovi su se odnosili samo na dio II. projekta „Nürburgring 2009.” (tj. najviše na hotele) (152) i nisu odobreni NG-u ili nekom drugom korisniku potpore, nego samo CMHN-u i MSR-u.

Tablica 14.

Zajmovi privatnih financijskih institucija CMHN-u/MSR-u

Financijska institucija

Godina

Primatelj

Iznos (u milijunima EUR)

Kamatna stopa

Osiguranje

(u milijunima EUR)

Bank für Tirol und Vorarlberg

2008.

CMHN

[…]

[…] %

+ […]% naknade

[…] (hipoteka)

davanje u zakup poslovnih udjela u MSR-u

Kreissparkasse Ahrweiler

2010.

MSR

[…]

[…] %

 

(183)

U svakom slučaju Njemačka priznaje da ni za dio II. projekta nije pronađen dugoročni privatni ulagatelj.

(184)

Osim toga, Komisiji su dostavljeni poslovni planovi za projekt „Nürburgring 2009.” i za NG za razdoblje od 2006. do 2010.:

Tablica 15.

Poslovni planovi za projekt „Nürburgring 2009.” (u milijunima EUR)

Predmetni poduzetnik/djelatnost

Datum

Troškovi

Promet (2009. – 2020.)

Dobit prije oporezivanja (2009. – 2020.)

Projekt „Nürburgring 2009.”

12.2005.

113 (153)

281

22

Projekt „Nürburgring 2009.”

3.2006.

113 (153)

181

– 59

Projekt „Nürburgring 2009.”

3.2006.

113 (153)

281

22

Projekt „Nürburgring 2009.”

8.2006.

113 (153)

281

22

Projekt „Nürburgring 2009.”

11.2007.

135

279

45

Projekt „Nürburgring 2009.”

12.2008.

140

283

40

Projekt „Nürburgring 2009.”

3.2009.

159

287

28

Projekt „Nürburgring 2009.”

8.2009.

195

331 (154)

67 (154)

Projekt „Nürburgring 2009”

10.2009.

200

260 (154)

– 17 (154)

Projekt „Nürburgring 2009.”

12.2009.

200

254 (154)

– 35 (154)

konsolidirano NG, MSR, CMHN (155)

7.2010.

283

– 769 (156)

konsolidirano NG, MSR, CMHN (155)

9/2010

283

– 269 (156)

konsolidirano NG, MSR, CMHN (155)

9.2010.

59 (156)

(185)

Iz tablice 15. jasno proizlazi da su procijenjeni troškovi u fazi pripreme projekta „Nürburgring 2009.” stalno rasli, dok se njegova dobit (dobit prije oporezivanja) znatno smanjivala, s dobiti od 22 milijuna EUR u planu iz prosinca 2005. na gubitak od 35 milijuna EUR u planu iz prosinca 2009. Privatni ulagatelj ne bi prihvatio takvo drastično povećanje troškova i znatno smanjenje dobiti u fazi pripreme projekta od prosinca 2005. do prosinca 2009. (prema dostupnim informacijama glavna financiranja za projekte izgradnje odobrena su u razdoblju od svibnja 2008. do lipnja 2010.).

(186)

U svakom je slučaju Komisija pri ispitivanju predmetnih poslovnih planova koje je uzela u obzir u okviru primjene načela ulagatelja u tržišnom gospodarstvu utvrdila sljedeće:

(a)

Dijelovi mjera 1., 2. i 3. provedeni su već prije prvog poslovnog plana iz prosinca 2005. Stoga se ne može pretpostaviti da su te mjere donesene na temelju predmetnog poslovnog plana.

(b)

Nadalje, dijelovi mjera 2. i 3. odobreni su istodobno s prvim poslovnim planom (prosinac 2005.). U tom je pogledu Komisija utvrdila da su te mjere odobrene u kontekstu stalnog javnog poticaja koji je počeo već prije (2002. ili ranije), i to bez privatne potpore i u korist poduzetnika čiji se financijski položaj pogoršavao. Stoga se predmetni dijelovi mjera 2. i 3. ne mogu razmatrati odvojeno od ranijih mjera (dijelovi mjera 1., 2. i 3.); naprotiv, predmetni dijelovi mjera 2. i 3. predstavljaju njihov nastavak i stoga se moraju smatrati odobravanjem dodatne prednosti.

(c)

Dijelovi mjera 2. i 3. provedeni su kad su već postojala prva tri poslovna plana iz prosinca 2005., ožujka 2006. i kolovoza 2006. Međutim, Komisija je utvrdila da su se iznosi u pogledu budućeg prometa i dobiti NG-a procijenjeni u tim planovima unatoč znatnom pogoršanju stvarnih rezultata iz poslovanja NG-a tijekom istog razdoblja (negativni vlasnički kapital, znatno povećanje obveza, smanjenje prometa, godišnji gubitci) nastavili obračunavati bez izmjena. S obzirom na to predmetne poslovne planove ne može se smatrati realističnima i prihvatljivima jer se u njima navode jednake prognoze bez obzira na loše rezultate koje je poduzetnik ostvario.

(d)

Prvih šest poslovnih planova (prosinac 2005., ožujak 2006., kolovoz 2006., studeni 2007. i prosinac 2008.) nije se odnosilo na ukupno buduće poslovanje NG-a, nego samo na jedan dio jer sektor Formule 1 nije uzet u obzir. S obzirom na to predmetne se poslovne planove ne može smatrati pouzdanom podlogom za odluku o financijskoj potpori NG-a.

(e)

Poslovni planovi od ožujka 2009. do prosinca 2009. sadržavali su i prognoze u pogledu sektora Formule 1. Međutim, za taj su sektor za cjelokupno razdoblje 2009. – 2020. procijenjeni gubitci s prometom koji se stalno iskazivao na istoj razini kao onoj prije 2009.; stoga se čini da nije predviđeno restrukturiranje sektora Formule 1. Komisija je utvrdila i da su u tim planovima procijenjeni prihodi koji su znatno niži od onih u prethodnim poslovnim planovima (7 – 9 milijuna EUR u odnosu na 22 – 40 milijuna EUR). Tim se činjenicama umanjuje pouzdanost poslovnog modela predstavljenog u poslovnim planovima od ožujka 2009. do prosinca 2009.

(f)

U poslovnim planovima iz srpnja 2010. i rujna 2010. u najgorim mogućim scenarijima predviđeni su gubitci do 2030., tj. nije se očekivalo održivo poslovanje.

(g)

U planu iz rujna 2010. naposljetku je za razdoblje 2016. – 2030. procijenjena dobit, ali taj plan nije sadržavao analizu osjetljivosti (tj. rezultate za najgori mogući scenarij). U svakom se slučaju u tom planu zanemaruje znatno pogoršanje stvarnih rezultata iz poslovanja NG-a tijekom istog razdoblja (negativni vlasnički kapital, znatno povećanje obveza, smanjenje prometa, godišnji gubitci). Na temelju toga predmetni poslovni plan ne može se smatrati realističnim i prihvatljivim jer se u njemu ne uzimaju u obzir loši rezultati koje je poduzetnik dotad ostvario.

(187)

Zbog toga Komisija ne može pretpostaviti da se dovoljna količina javnih poticajnih sredstava za NG kao poduzetnika u poteškoćama (vidjeti odjeljak 5.1.) koja su bila usmjerena na financiranje njegove tadašnje (upravljanje trkaćom stazom) ili buduće poslovne djelatnosti (upravljanje trkaćom stazom i novim hotelima) na temelju predmetnih poslovnih planova može smatrati usklađenom s tržištem.

(188)

S obzirom na načelo ulagatelja u tržišnom gospodarstvu, u pogledu pojedinih mjera može se navesti sljedeće:

Mjere koje su bile predmet Odluke od 21. ožujka 2012.

(189)

U pogledu mjere 1. (osiguranje kapitala savezne pokrajine i okruga Ahrweiler za NG u obliku izdvajanja za kapitalne rezerve i povećanja kapitala) Komisija utvrđuje da je prikazana analiza dostavljenih poslovnih planova relevantna. Nijedan privatni ulagač ne bi NG-u 2004. ni u sljedećim godinama stavio kapital na raspolaganje. Kapital koji je NG-u 1. svibnja 2002. (2 179 000 EUR) i 21. prosinca 2004. (22 839 241 EUR) prenijela savezna pokrajina i kapital koji su mu 31. kolovoza 2004. (4 887 000 EUR) i 4. rujna 2007. (10 000 000 EUR) prenijeli savezna pokrajina i okrug Ahrweiler stoga predstavlja državne potpore u punom iznosu osiguranog kapitala.

(190)

U pogledu mjere 2. (zajmovi članova društva NG prije početka projekta „Nürburgring 2009.”) Komisija je na temelju financijskih podataka koje je dostavila Njemačka utvrdila da su EWN, Camp4Fun i TTI bilježili godišnje gubitke i negativan vlasnički kapital kad su primili svoj pojedini dio mjere 2. (vidjeti tablice 1. do 4.). Istodobno su BWN1, BWNB i BWN2 koji su primili zajmove u razdoblju 2004. – 2007. tijekom cijelog tog razdoblja bilježili godišnje gubitke, a 2005., 2006. i 2007. i negativan vlasnički kapital. MAN je, naposljetku, bilježio i kumulativne i godišnje gubitke kad je primio svoj dio mjere 2. S obzirom na točku 11. Smjernica Komisija stoga smatra da su se ti poduzetnici u trenutku mjere 2. nalazili u poteškoćama. Suprotno tomu Komisija je na temelju financijskih podataka koje je dostavila Njemačka zaključila da se FSZ nije nalazio u poteškoćama kad je primio svoj dio mjere 2. jer se na temelju njegovih financijskih podataka ne može dokazati nijedan od znakova navedenih u točki 11. Smjernica. Davanjem zajmova poduzetnicima koji su se nalazili u takvim poteškoćama da ih nijedan privatni ulagatelj ne bi financirao ni po kojoj kamatnoj stopi, ponajprije zato što su ti poduzetnici pripadali poduzetniku koji se sâm nalazio u ozbiljnim financijskim poteškoćama (NG), za te je poduzetnike nastala prednost u iznosu zajmova. Zajmovi NG-a njegovim društvima kćerima EWN (6 195 170,02 EUR), BWN/BWNB (3 760 000 EUR), Camp4Fun (450 000 EUR), MAN (100 000 EUR) i TTI (25 000 EUR) stoga nisu spojivi s načelom ulagatelja u tržišnom gospodarstvu. U tom je pogledu potrebno napomenuti da se iznosi zajmova dodijeljenih poduzetnicima MAN i TTI nalaze ispod gornje granice de minimis potpore, ali Njemačka nije ni navela ni potvrdila da su bili ispunjeni svi uvjeti iz Uredbe Komisije (EZ) br. 1998/2006 (157). Ta bi se uredba, međutim, mogla primijeniti u postupku povrata ako Njemačka dokaže da su ispunjeni svi relevantni uvjeti. Nadalje, Komisija je utvrdila da zbog zajmova dodijeljenih FSZ-u (646 738,12 EUR) za njega nije nastala prednost, s obzirom na to da je primijenjena kamatna stopa od 6 % u skladu s tržišnom praksom jer odgovara njemačkoj osnovnoj stopi u trenutku dodjeljivanja (5,06 % u travnju 2002., 4,8 % u ožujku 2003. i 5,19 % u ožujku 2008.) (158) uvećanoj za (100) baznih bodova koje je potrebno dodati za financijski položaj FSZ-a, pri čemu se uzima u obzir da FSZ pri primitku zajmova nije pokazivao nijedan od znakova navedenih u točki 11. Smjernica (159). Stoga zajmovi dodijeljeni FSZ-u ne predstavljaju državnu potporu.

(191)

U pogledu mjere 3. (zajmovi NG-u iz sredstava savezne pokrajine za očuvanje likvidnosti) Njemačka nije dostavila dokaz da NG nije imao koristi od kamatnih stopa koje su bile povoljnije u usporedbi s uvjetima njegovih konkurenata. Osim toga, teško je zamisliti da bi se poduzetniku koji se nalazi u sličnim financijskim poteškoćama kao NG na tržištu uopće osigurala sredstva financiranja, bez obzira na kamatnu stopu. Usto do konačnog povrata sredstava i odgovarajućih kamata dolazi tek naknadno i on nije poznat u trenutku odobrenja mjera; stoga se taj aspekt pri provjeri načela ulagatelja u tržišnom gospodarstvu ne može uzeti u obzir. Prema tome, mjere financirane iz sredstava za očuvanje likvidnosti nisu provedene prema tržišnim uvjetima. Davanjem zajmova poduzetniku koji se nalazio u takvim poteškoćama da ga nijedan privatni ulagatelj ne bi financirao ni po kojoj kamatnoj stopi za tog je poduzetnika nastala prednost u iznosu zajmova. Ukupno su zajmovima koje je savezna pokrajina dodijelila NG-u od 30. lipnja 2003. do 11. svibnja 2010. (vidjeti raspored zajmova u tablici 5.) obuhvaćene potpore u iznosu od 399 805 370 EUR.

(192)

Nakon provjere navedenog načela Komisija u pogledu mjere 4. (zajam NG-a MSR-u) donosi isti zaključak. Nezamislivo je da su u trenutku mjere (prosinac 2007.) poduzetniku koji se nalazi u sličnim financijskim poteškoćama kao MSR (vidjeti tablicu 12. i uvodnu izjavu 155.) na tržištu uopće osigurana sredstva financiranja, bez obzira na kamatnu stopu. Davanjem zajma poduzetniku koji se nalazio u takvim poteškoćama da ga nijedan privatni ulagatelj ne bi financirao ni po kojoj kamatnoj stopi za tog je poduzetnika nastala prednost u iznosu zajma. Prednost koju je NG osigurao za MSR zajmom od 300 000 EUR dodijeljenim 27. prosinca 2007. prema tome iznosi 300 000 EUR.

(193)

Potpora CST-u koju provodi NG (mjera 5.) ne odgovara načelu ulagatelja u tržišnom gospodarstvu. Komisija je na temelju financijskih podataka koje je dostavila Njemačka utvrdila da je CST u razdoblju 2008. – 2011. bilježio godišnje gubitke i negativan vlasnički kapital, a 2009. pokrenut je i postupak likvidacije. S obzirom na točku 11. Smjernica Komisija stoga smatra da se CST nalazio u poteškoćama kad je (u razdoblju od 2008. do 2011., vidjeti tablicu 6.) primio zajmove u okviru mjere 5. Davanjem zajmova poduzetniku koji se nalazio u takvim poteškoćama da ga nijedan privatni ulagatelj ne bi financirao ni po kojoj kamatnoj stopi, ponajprije zato što je CST pripadao poduzetniku koji se sâm nalazio u ozbiljnim financijskim poteškoćama (NG), za tog je poduzetnika nastala prednost u iznosu zajmova. Prednost koju je NG osigurao CST-u zajmovima od 27. kolovoza 2008. i 18. travnja 2011. u iznosu od ukupno 11 032 060 EUR stoga odgovara iznosu zajmova.

(194)

U mandatnom pismu koje je NG 23. prosinca 2009. dostavio u korist CST-a NG je pristao na financiranje ispunjenja financijskih obveza koje CST nije mogao sam ispuniti. Za financiranje tih financijskih obveza NG bi CST-u odobrio zajam uz kamatnu stopu od 6 %. Suglasnost je obuhvaćala i podređenost potraživanja NG-a iz zajmova koje je on financirao na temelju mandatnog pisma od 23. prosinca 2009. kojim je predviđeno da relevantna potraživanja NG-a od CST-a budu podređena potraživanjima svih ostalih vjerovnika od CST-a. U tom pogledu Komisija smatra da vjerovnik u tržišnom gospodarstvu ne bi pristao na financiranje neplaćenih zajmova poduzetnika u ozbiljnim poteškoćama i ne bi proglasio podređenost postojećih potraživanja od poduzetnika u ozbiljnim poteškoćama jer bi se takva mjera de facto svela na gubitak potraživanja. Zato Komisija smatra da mandatno pismo, kojim je obuhvaćena navedena suglasnost u pogledu financiranja nevraćenih zajmova i podređenosti potraživanja koja iz toga proizlaze, predstavlja prednost. Komisija nadalje smatra da mandatno pismo predstavlja mjeru koja je dodatno odobrena uz zajmove iz razdoblja od 2008. do 2011. (vidjeti uvodnu izjavu 182.) jer: (a) nije odobreno istodobno s tim zajmovima; (b) nije bilo ni predviđeno ni propisano u ugovorima o zajmovima na kojima se temelji; (c) o njemu je odlučio NG prema vlastitom nahođenju kako bi se spriječio stečaj CST-a. Opseg mjere odgovara ukupnom iznosu zajmova koje je financirao NG na temelju mandatnog pisma od 23. prosinca 2009., ali koji nije poznat Komisiji.

(195)

Podređenost potraživanja naposljetku su dogovorili NG i CST 13. prosinca 2010. i ona se, u skladu s ugovorom, odnosila na zajmove odobrene do 30. studenoga 2010. u ukupnom iznosu od 10,4 milijuna EUR (tj. prvih 13 od ukupno 15 zajmova navedenih u tablici 6.). Na temelju te podređenosti potraživanja NG-a od CST-a postala su podređena potraživanjima svih ostalih vjerovnika od CST-a. U tom pogledu Komisija smatra da vjerovnik u tržišnom gospodarstvu ne bi prihvatio takvu podređenost postojećih potraživanja od poduzetnika u ozbiljnim poteškoćama jer bi se takva mjera de facto svela na gubitak potraživanja. Stoga Komisija smatra da podređenost potraživanja predstavlja prednost. Komisija nadalje smatra da podređenost potraživanja iz 2010. predstavlja mjeru koja je dodatno odobrena uz zajmove na kojima se temelji, i to zbog sljedećih razloga: (a) o njoj nije odlučeno istodobno s tim zajmovima; (b) nije bila ni predviđena ni propisana u ugovorima o zajmovima na kojima se temelji; (c) o njoj je odlučio NG prema vlastitom nahođenju kako bi se spriječio stečaj CST-a. Opseg mjere odgovara ukupnom iznosu podređenih zajmova, tj. 10,4 milijuna EUR.

(196)

U pogledu plaćanja NG-a IPC-u (mjera 6.) Komisija prima na znanje zaključak Revizorskog suda savezne pokrajine Rheinland-Pfalz (Rechnungshof Rheinland-Pfalz) da pažljivi trgovac ne bi odabrao predmetne poduzetnike za izvršavanje usluga i da NG nije s dovoljnom pažnjom ispitao ranije djelatnosti tih poduzetnika kako bi saznao raspolažu li potrebnim kvalifikacijama i jesu li uvjeti koje su nudili za financiranje projekta „Nürburgring 2009.” bili realistični (160). U tom pogledu Komisija smatra da je odabirom IPC-a za pružanje tih posebnih usluga nastala prednost za poduzetnike. Mjera stoga predstavlja državnu potporu u iznosu plaćanja danih tim poduzetnicima u ukupnom iznosu od 640 000 EUR.

(197)

Osim toga, Komisija smatra da zajam NG-a PNG-u u iznosu od 3 milijuna EUR i zajam PNG-a MSR-u od 2 941 000 EUR zajedno čine mjeru u kojoj je PNG samo imao ulogu posrednika i zato je dobio naknadu od […] EUR. Korisnik mjere bio je MSR koji je naposljetku primio zajam u trenutku kad se nalazio u takvim financijskim poteškoćama da ne bi dobio financiranje na tržištu. Davanjem zajma poduzetniku koji se nalazio u takvim poteškoćama da ga nijedan privatni ulagatelj ne bi financirao ni po kojoj kamatnoj stopi za tog je poduzetnika nastala prednost u iznosu zajma. Prednost koju je NG osigurao MSR-u zajmom od 15. listopada 2008. prema tome iznosi 2 941 000 EUR.

(198)

U okviru mjere 7. MIB se odrekao svojih potraživanja od CST-a, korisnika predmetnih zajmova, u korist NG-a koji je MIB-u za to platio nominalnu cijenu uvećanu za kamate. Budući da se CST nalazio u poteškoćama (vidjeti uvodnu izjavu 184.) Komisija je utvrdila da nije bilo vjerojatno da bi MIB mogao ostvariti svoja potraživanja od CST-a. Stoga je ta mjera bila od koristi za MIB koji je mogao ostvariti svoja potraživanja i čije je mjesto kao vjerovnika poduzetnika u poteškoćama zauzeo NG. Budući da nije postojao plan održivosti CST-a kojim se ponovno uspostavljanje održivosti poduzetnika i izgleda za otplatu njegovih dugova mogao učiniti uvjerljivim, ta mjera nije spojiva s načelom ulagatelja u tržišnom gospodarstvu. Ustup potraživanja MIB-a u iznosu od 1 476 830,88 EUR u korist NG-a stoga predstavlja potporu u iznosu kupovne cijene od 1 476 830,88 EUR.

(199)

U pogledu mjere 8. (zajmovi ISB-a u iznosu od 325 265 000 EUR NG-u, MSR-u i CMHN-u) potrebno je utvrditi da je davanjem zajmova bez odgovarajućeg jamstva (mjera 9.) poduzetnicima koji su se nalazili u takvim poteškoćama da ih nijedan privatni ulagatelj ne bi financirao ni po kojoj kamatnoj stopi za te poduzetnike mogla nastati prednost u iznosu zajmova. Međutim, u tom posebnom slučaju mjerom nije obuhvaćen zajam (mjera 8.), nego samo jamstvo (mjera 9.) jer Komisija ne može isključiti da je privatni vjerovnik mogao NG-u, MSR-u i CMHN-u zbog jamstva savezne pokrajine (mjera 9.) odobriti zajmove po sličnim uvjetima.

(200)

Mjera 9., jamstvo za zajam ISB-a u iznosu od 325 265 000 EUR (mjera 8.), nije bila spojiva s načelom ulagatelja u tržišnom gospodarstvu jer se ovdje radi o političkoj mjeri javnih tijela usmjerenoj na regionalni razvoj. Ulagatelj u tržišnom gospodarstvu ne bi donio takve mjere u korist poduzetnika u poteškoćama i na znatnu štetu vlastitih financijskih interesa. Nadalje, Komisija je utvrdila da cilj politike za regionalni razvoj nije ponovno uspostavljanje održivosti poduzetnika u poteškoćama. Osim toga, Komisija smatra da nisu ispunjeni uvjeti navedeni u Obavijesti Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državne potpore u obliku jamstava (161) („Obavijest o jamstvima”) kojima bi se isključilo postojanje državne potpore. Razlozi su bili sljedeći: korisnici su bili poduzetnici u poteškoćama, jamstvom se pokrivalo 100 % zajma i savezna pokrajina nije platila premiju za jamstvo za preuzimanje rizika neplaćanja u okviru zajma pod jamstvom. S obzirom na ozbiljne financijske poteškoće korisnika (NG-a, MSR-a i CMHN-a) u trenutku izdavanja predmetnog jamstva (vidjeti tablice 11. do 13.) Komisija smatra da nijedan vjerovnik u tržišnom gospodarstvu ne bi korisniku izdao jamstvo pod tim uvjetima. Komisija nema naznaka da je jamstvo iskorišteno. Stoga Komisija smatra da mjera 9. predstavlja državnu potporu. Iznos potpore dodijeljene NG-u, MSR-u i CMHN-u u okviru jamstva savezne pokrajine odgovara iznosima predmetnih zajmova (mjera 8.), tj. 96 574 200 EUR i 113 590 800 EUR u slučaju NG-a, 92 000 000 EUR u slučaju MSR-a i 23 100 000 EUR u slučaju CMHN-a.

(201)

U pogledu mjere 10. (davanje kompleksa Nürburgring u zakup NAG-u) Komisija je utvrdila da se natječajnim postupkom općenito može isključiti nastajanje prednosti za zakupnika. Međutim, u predmetnom slučaju za odabir upravitelja moderniziranog kompleksa Nürburgring nije raspisan natječaj. Međutim, najniža zakupnina određena u ugovoru u zakupu, ne uzimajući u obzir prve tri godine zakupa (tj. od 1. svibnja 2010. do 30. travnja 2013.), bila je unutar raspona najmanjih i najvećih mogućih vrijednosti za godišnje iznose zakupa koji su u skladu s tržišnom praksom i koji su utvrđeni u procjeni stručnjaka od 29. rujna 2011. Zakupnina prema EBITDA-i uz iznimku druge godine zakupa bila je čak i veća od najveće godišnje zakupnine koja je u skladu s tržištem i koja je navedena u procjeni stručnjaka. Komisija je stoga utvrdila da bi se najmanja zakupnina od 15 milijuna EUR od 1. svibnja 2013. prema procjeni stručnjaka od 29. rujna 2011. mogla smatrati usklađenom s tržištem jer se nalazila unutar raspona iznosa zakupnine pod uobičajenim tržišnim uvjetima i da stoga zbog nje nije nastala selektivna prednost za NG. Međutim, ugovor o zakupu stvarno je trajao samo od 1. svibnja 2010. do 31. listopada 2012. Najniža zakupnina utvrđena u procjeni stručnjaka i u ugovoru o zakupu za prve tri godine navedena je u tablici 16.

Tablica 16.

Najniža zakupnina za kompleks Nürburgring

 

1.5.2010. – 30.4.2011.

1.5.2011. – 30.4.2012.

1.5.2012. – 30.4.2013.

Procjena stručnjaka

1,6 milijuna EUR

12 milijuna EUR

12,3 milijuna EUR

Ugovor o zakupu

0 EUR

5 milijuna EUR

11,5 milijuna EUR

Zbog tih razloga Komisija smatra da je zbog zakupnine NAG-a naplaćene u razdoblju od 1. svibnja 2010. do 31. listopada 2012. nastala selektivna prednost koja odgovara razlici između (a) zakupnine koju je bilo potrebno naplatiti u skladu s procjenom stručnjaka i (b) zakupnine utvrđene u ugovoru o zakupu. Komisija zaključuje da postoji potpora u iznosu od 9 milijuna EUR, tj. u iznosu razlike između navedenih iznosa (a) i (b) (za treću godinu obračunava se samo polovica razlike jer je ugovor o zakupu istekao 31. listopada 2012., tj. sredinom treće godine) (162).

(202)

U pogledu mjere 11. (zajmovi RIM-a MSR-u preko društva Mediinvest kao posrednika te – u slučaju jednog od zajmova – i preko PNG-a kao posrednika) Njemačka sama navodi da za financiranje dijela II. projekta „Nürburgring 2009.” nije bilo moguće naći privatne ulagače. Osim toga, iz procjene Revizorskog suda savezne pokrajine Rheinland-Pfalz proizlazi da su potencijalni ulagači ocijenili projekt neodrživim prema tržišnim uvjetima. Više privatnih upravitelja zabavnih parkova odbilo je sudjelovati u projektu. Bez odgovarajućeg jamstva (mjera 12.) davanjem zajma poduzetnicima koji se nalaze u takvim poteškoćama da ih nijedan privatni ulagatelj ne bi financirao ni po kojoj kamatnoj stopi za te je poduzetnike mogla nastati prednost u iznosu zajmova. Međutim, u tom posebnom slučaju potporom nisu obuhvaćeni zajmovi (mjera 11.), nego samo jamstvo (mjera 12.) jer Komisija ne može isključiti da je privatni vjerovnik mogao MSR-u zbog jamstva savezne pokrajine (mjera 12.) odobriti zajmove prema sličnim uvjetima. Komisija utvrđuje da Mediinvest i PNG nisu bili stvarni primatelji potpora, nego su imali samo ulogu posrednika kako bi zajmovi RIM-a došli do MSR-a. Usto, tom je uslugom samo Mediinvest ostvario dobit koja je odgovarala razlici u kamatnoj stopi od najviše 4,3 % (između zajmova koji su primljeni od RIM-a i zajmova dodijeljenih MSR-u), dok PNG nije imao koristi od različitih kamatnih stopa (za zajam koji je primljen od društva Mediinvest vrijedila je jednaka kamatna stopa kao za zajam koji je dodijeljen MSR-u). Osim toga, na temelju podataka navedenih u uvodnim izjavama 32. do 34. i u tablici 14. Komisija ne može zaključiti da Mediinvest i PNG za svoje usluge ne bi obračunali kamatne stope u skladu s tržišnom praksom ili da bi razlike u kamatnim stopama (najviše 4,3 % u slučaju društva Mediinvest, 0 % u slučaju PNG-a) bile više od tržišne razine. Komisija stoga smatra da se Mediinvest i PNG ne mogu smatrati korisnicima mjere 11.

(203)

U pogledu mjere 12., tj. jamstva savezne pokrajine odobrenog ISB-u za tihe udjele RIM-a u društvu Mediinvest (mjera 11.) Komisija smatra da bi MSR-u na taj način trebalo omogućiti da primi zajmove opisane kao mjera 11. MSR se u trenutku zajmova nalazio u vrlo lošem financijskom položaju. Nijedan privatni ulagatelj ne bi odobrio jamstvo poduzetniku u tako lošem financijskom položaju. Komisija nema naznaka da je jamstvo iskorišteno. Stoga Komisija smatra da mjera 12. predstavlja državnu potporu. Iznos mjere odobrene jamstvom savezne pokrajine za MSR odgovara iznosu predmetnih zajmova (mjera 11.), tj. 85 484 000 EUR.

(204)

U pogledu mjere 13. (prihodi od igara na sreću za promicanje turizma koje provodi savezna pokrajina u korist NG-a) Komisija smatra da je riječ o turističko-političkoj mjeri javnih tijela. Ulagatelj u tržišnom gospodarstvu ne bi donio takve mjere u korist poduzetnika u poteškoćama na znatnu štetu vlastitih financijskih interesa. Nadalje, Komisija utvrđuje da nije cilj politike u pogledu turizma ponovno uspostaviti održivost poduzetnika u poteškoćama. U pogledu financijskog položaja NG-a Komisija smatra da je za NG nastala prednost u visini ukupnog iznosa predmetnih mjera. Ukupno gledajući, prihodi iz davanja kasina koje je savezna pokrajina osigurala NG-u u iznosu od 1,6 milijuna EUR 2009. i po 3,2 milijuna EUR 2010. i 2011. predstavljaju potporu u korist NG-a.

(205)

Obrazloženja uz mjeru 13. koja se odnose na politiku u pogledu turizma vrijede i za mjeru 14. (zajmovi savezne pokrajine i podređenost potraživanja). Usto je davanjem zajma poduzetniku koji se nalazio u takvim poteškoćama da ga nijedan privatni ulagatelj ne bi financirao ni po kojoj kamatnoj stopi za tog poduzetnika nastala prednost u iznosu zajma. Zajmovi u iznosu od 20 milijuna EUR od 21. kolovoza 2007., 10 milijuna EUR od 22. prosinca 2009., 4,65 milijuna EUR od 28. prosinca 2010. i 3,2 milijuna EUR od 26. travnja 2011. te dodatni zajam u iznosu od 4,95 milijuna EUR od 9. prosinca 2011. koje je savezna pokrajina odobrila NG-u stoga predstavljaju potpore čiji iznos odgovara iznosu zajmova.

(206)

Kao posljedica podređenosti potraživanja koju je savezna pokrajina objavila 29. kolovoza 2007. u pogledu navedenog zajma od 20 milijuna EUR. kako bi se spriječio stečaj NG-a, potraživanja savezne pokrajine od NG-a podređena su potraživanjima svih ostalih vjerovnika od NG-a. S obzirom na to podređenost potraživanja (dio mjere 14.) prema mišljenju Komisije predstavlja posebnu prednost u korist zajma od 20 milijuna EUR u okviru mjere 14. jer su zbog nje znatno smanjene mogućnosti savezne pokrajine da ostvari svoja potraživanja od NG-a. Opseg mjere odgovara iznosu podređenog zajma jer je njome NG-u omogućeno da izbjegne plaćanje podređenog zajma u iznosu od 20 milijuna EUR.

(207)

U pogledu mjere 15. (preuzimanje poslovnih udjela u MSR-u od strane NG-a i RIM-a) potrebno je navesti da je MSR u trenutku mjere bio u poteškoćama, tj. poslovao je s gubitcima. To, s druge strane, znači da je iznos ostvaren u okviru njegove poslovne djelatnosti i stavljen na raspolaganje članovima društva bio negativan. U tom su se smislu negativni poslovni rezultati MSR-a odrazili u negativnoj vrijednosti pojedinih poslovnih udjela. Drugim riječima, potencijalni ulagatelj zapravo bi imao pravo na iznos u visini gubitaka MSR-a iz poslovanja koji se odražavaju u poslovnim udjelima. Kupnjom MSR-a NG i RIM jasno su htjeli podržati tog poduzetnika. Međutim, promjena vlasnika kao takva ne sadržava potporu za MSR. Naprotiv, mjere koje se na to nastavljaju (npr. zajam NG-a MSR-u) ono su što bi moglo predstavljati potpore za MSR. Zbog pravnog oblika društva MSR članovi društva ne odgovaraju za obveze društva, a pri prodaji MSR-a NG-u i RIM-u, koju su proveli njegovi raniji vlasnici, prenositeljima je plaćen samo simboličan iznos od 3 EUR koji je odgovarao kupovnoj cijeni. Komisija stoga smatra da cijena od 1 EUR po udjelu za prenositelje udjela MSR-a, tj. Mediinvest, Geisler &Trimmel i Weber, ne predstavlja ekonomsku prednost.

(208)

Mjera 16. uključuje zajam članova društva i dodatak savezne pokrajine NG-u za utrke Formule 1. Iz svojih sredstava za očuvanje likvidnosti savezna je pokrajina NG-u između 2003. i 2007. stavila na raspolaganje 24 978 808 EUR, a 2009. 15 426 562 EUR (mjera 3.). Za refinanciranje tih iznosa pokrajina je NG-u 2011. odobrila beskamatni zajam u iznosu od 40 405 000 EUR. Nadalje, NG je u srpnju 2011. dobio dodatak od 13,5 milijuna EUR iz proračuna savezne pokrajine. Prednost koju ta javna sredstva predstavljaju za NG očita je jer je NG oslobođen opterećenja koje bi inače morao sam snositi. Zajam nije spojiv s načelom ulagatelja u tržišnom gospodarstvu. Davanjem zajma poduzetniku koji se nalazio u takvim poteškoćama da ga nijedan privatni ulagatelj ne bi financirao ni po kojoj kamatnoj stopi za tog je poduzetnika nastala prednost u iznosu zajma. Prednost koju je savezna pokrajina dala NG-u zajmom odobrenim 11. siječnja 2011. od 40 405 000 EUR prema tome iznosi 40 405 000 EUR. Prednost koju je savezna pokrajina dala NG-u dodatkom u iznosu od 13,5 milijuna EUR odobrenim u srpnju 2011. iznosi 13,5 milijuna EUR.

(209)

U pogledu ugovora o koncesiji za Formulu 1 (mjera 17.) Njemačka je navela da organizacija utrka Formule 1. predstavlja mjeru potpore spojivu s unutarnjim tržištem prema pravilima o uslugama od općega gospodarskog interesa. Međutim, Njemačka ne tvrdi da mjera čini naknadu bez potpore kojom su ispunjeni svi kriteriji iz presude Altmark. Naposljetku, Njemačka nije dokazala da je iznos naknade za koncesiju na temelju procjene stručnjaka ili studije tržišta bio uobičajen za tržište ili da je koncesija bila raspisana. Dakle, u nedostatku dokaza da je mjera bila u skladu s tržištem, Komisija smatra da je zbog ugovora o koncesiji za NAG nastala prednost. U slučaju te mjeri iznos potpore u načelu bi odgovarao razlici između naknade za koncesiju i tržišne vrijednosti koncesije. Međutim, budući da prema navodima Njemačke nisu izvršena plaćanja na temelju ugovora, državna potpora koja je u njemu sadržana nije ostvarena i ne može se istražiti iznos potpore.

Mjere koje su bile predmet Odluke od 7. kolovoza 2012.

(210)

Za razliku od Njemačke Komisija smatra da odgoda plaćanja kamata (mjera 18.) nije spojiva s načelom ulagatelja u tržišnom gospodarstvu i stoga posebno s obzirom na financijski položaj NG-a, MSR-a i CMHN-a predstavlja ekonomsku prednost. Razlog tome jest činjenica da su se NG, MSR i CMHN u trenutku odobrenja mjere nalazili u vrlo lošem financijskom položaju, kako je prethodno navedeno. Odgodom plaćanja kamata na zajam poduzetniku koji se nalazio u takvim poteškoćama da mu nijedan privatni ulagatelj ni po kojoj kamatnoj stopi ne bi odobrio zajam, za tog je poduzetnika nastala prednost u visini neplaćenog iznosa restrukturiranog zajma. Odgoda od 1,473 milijuna EUR u slučaju NG-a, 1,205 milijuna EUR u slučaju MSR-a i 303 000 EUR u slučaju CMHN-a koju je ISB odobrio 15. svibnja 2012. stoga predstavlja potporu čiji iznos odgovara neplaćenom iznosu restrukturiranih zajmova.

(211)

U pogledu izuzeća koje je odobrila savezna pokrajina i podređenost potraživanja (mjera 19.) Komisija je utvrdila sljedeće: (a) državno jamstvo izdano 2012. za potraživanja u iznosu do 254 milijuna EUR (za zajam od 325 265 000 EUR) odobreno je potvrdom savezne pokrajine kako bi se spriječio stečaj NG-a, MSR-a i CMHN-a koji su se u tom trenutku nalazili u ozbiljnim poteškoćama. S obzirom na to Komisija smatra da se mjerom ne ispunjuju uvjeti iz Obavijesti o jamstvima, da je zbog nje za korisnike nastala prednost i da stoga predstavlja državnu potporu; (b) Podređenost potraživanja savezne pokrajine iz navedenog izuzeća iz 2012. dovela je do toga da su potraživanja savezne pokrajine postala podređena potraživanjima svih ostalih vjerovnika od NG-a, MSR-a i CMHN-a. U tom je pogledu Komisija utvrdila da vjerovnik u tržišnom gospodarstvu ne bi prihvatio takvu podređenost postojećih potraživanja od poduzetnika u ozbiljnim poteškoćama jer bi se takva mjera de facto svela na gubitak potraživanja. Stoga Komisija smatra da podređenost potraživanja predstavlja prednost. Komisija nadalje smatra da izuzeće i podređenost potraživanja iz 2012. predstavljaju dodatnu mjeru odobrenu uz jamstvo iz 2010. Razlog tome jest činjenica da proglašenje izuzeća i podređenosti potraživanja iz 2012. nisu ni predviđeni ni propisani u jamstvu iz 2010., nego su o njima odlučila nadležna tijela prema vlastitom nahođenju kako bi se spriječilo stečaj NG-a, MSR-a i CMHN-a 2012. Opseg mjere odgovara iznosu dugova na koje se primjenjuju izuzeće i podređenost potraživanja iz 2012., tj. 254 milijuna EUR.

(212)

Navedene mjere prema mišljenju Komisije odnose se na upravljanje kompleksom, koji nije dio opće infrastrukture, i nisu donesene u očekivanju da će doprinos savezne pokrajine donijeti povrat koji je uobičajen za tržište. Stoga postoji državna potpora za izgradnju navedenih objekata i upravljanje njima, koja je korisna za njihove upravitelje, tj. posebno za NG.

(213)

Komisija nadalje smatra da se državna potpora sastoji od razlike između odgovarajuće tržišne cijene za zajam odnosno jamstvo i stvarno plaćene cijene za mjeru. Budući da su se korisnici potpore nalazili u tako ozbiljnim poteškoćama da na tržištu ne bi dobili financiranje, prednost odgovara punom opsegu predmetnih mjera.

(f)   Zaključak o postojanju državnih potpora

(214)

Iz tih razloga Komisija zaključuje da dio mjere 2. (zajam NG-a FSZ-u) i mjere 8., 11. i 15. ne predstavljaju državne potpore, dok mjera 1., dio mjere 2. (zajmovi NG-a društvima EWN, MAN, TTI, Camp4Fun, BWN1, BWNB i BWN2) te mjere 3. do 7., 9., 10., 12. do 14. i 16. do 19. predstavljaju državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

5.3.   NEZAKONITE POTPORE

(215)

Mjera 1., dio mjere 2. (zajmovi NG-a društvima EWN, MAN, TTI, Camp4Fun, BWN1, BWNB i BWN2) te mjere 3. do 7., 9., 10., 12. do 14. i 16. do 19. odobrene su uz kršenje obveze obavješćivanja Komisije i zabrane provedbe mjera u skladu s člankom 108. stavkom 3. UFEU-a. Stoga Komisija te mjere smatra nezakonitim državnim potporama.

5.4.   SPOJIVOST POTPORA S UNUTARNJIM TRŽIŠTEM

(216)

Ako određene mjere predstavljaju državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, potrebno je ispitati njihovu spojivost s unutarnjim tržištem na temelju izuzeća iz stavaka 2. i 3. tog članka.

(217)

Prema sudskoj praksi Suda država članica mora istaknuti moguće razloge za spojivost s unutarnjim tržištem i dokazati da su za to ispunjeni uvjeti (163).

(218)

Budući da mjere predstavljaju državne potpore i da su NG, MSR i CMHN od 2002., 2007. odnosno 2008. bili poduzetnici u poteškoćama, Komisija je utvrdila da je spojivost predmetnih mjera s unutarnjim tržištem potrebno ispitati samo na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a i posebno na temelju Smjernica. U skladu s točkom 20. Smjernica „poduzeće u teškoćama ne može se smatrati odgovarajućim sredstvom za promoviranje drugih ciljeva javne politike sve dok nije osigurana njegova održivost. S obzirom na to, Komisija smatra da potpore poduzećima u teškoćama mogu doprinijeti razvoju gospodarskih djelatnosti bez da štetno utječu na trgovinu u mjeri u kojoj je to suprotno interesu Zajednice samo ako se poštuju uvjeti iz ovih Smjernica.” Suprotno navodima Njemačke izuzeće na temelju članka 107. stavka 2. UFEU-a nije primjenjivo u predmetnom slučaju jer usluge kojima se pruža potpora nisu usluge od općega gospodarskog interesa, nego gospodarske djelatnosti u gospodarskim područjima obuhvaćenima tržišnim natjecanjem. Ni izuzeće na temelju članka 107. stavka 3. točke (b) UFEU-a nije primjenjivo u ovom predmetu državne potpore jer se projekt i poduzetnici koji su dobili potporu na temelju ispitanih mjera ne mogu smatrati projektom od zajedničkog europskog interesa i u gospodarstvu Njemačke nije bilo ozbiljnih poremećaja. Nije primjenjivo ni izuzeće na temelju članka 107. stavka 3. točke (d) UFEU-a jer poticane djelatnosti očito ne služe ni promicanju kulture ni očuvanju baštine.

(219)

U predmetnom slučaju nisu ispunjeni relevantni uvjeti iz odjeljaka 3.1 i 3.2. jer mjere nisu istekle nakon šest mjeseci i Njemačka nije prijavila plan restrukturiranja u smislu Smjernica. Usto nije dokazano da su potpore ograničene na potreban minimum, posebno na temelju znatnog vlastitog doprinosa korisnika potpore. Nadležna tijela nisu dostavila ni plan likvidacije.

(220)

Komisija ne vidjeti druge moguće razloge za spojivost mjera s unutarnjim tržištem (164). Naime, u predmetnom su se slučaju korisnici potpore u trenutku odobrenja mjera nalazili u poteškoćama i stoga se na njih ne može primjenjivati druga osnova za ispitivanje spojivosti od Smjernica.

(221)

Stoga Komisija smatra da mjera 1., dio mjere 2. (zajmovi NG-a društvima EWN, MAN, TTI, Camp4Fun, BWN1, BWNB i BWN2) te mjere 3. do 7., 9., 10., 12. do 14. i 16. do 19. nisu spojive s UFEU-om.

5.5.   POVRAT

(222)

U skladu s UFEU-om i ustaljenom praksom Suda ako Komisija ustanovi da neka potpora nije spojiva s unutarnjim tržištem, ovlaštena je donijeti odluku prema kojoj dotična država članica mora ukinuti ili izmijeniti takvu potporu (165). Isto tako prema ustaljenoj praksi Suda obveza države članice da ukine potporu koju Komisija smatra nespojivom s unutarnjim tržištem služi ponovnom uspostavljanju prethodnog stanja (166). U tom je pogledu Sud utvrdio da je taj cilj ostvaren čim korisnik vrati iznose koji su mu odobreni kao nezakonita državna potpora. Tim povratom on gubi prednost koju je imao na tržištu u odnosu na svoje konkurente i ponovno se uspostavlja stanje prije isplate potpore (167).

(223)

U skladu sa sudskom praksom prema članku 14. stavku 1. Uredbe Vijeća (EZ)br. 659/1999 (168) vrijedi sljedeće: „U slučaju kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukla sredstva potpore […].”

(224)

Budući da Komisija nije bila obaviještena o predmetnim mjerama, što je u suprotnosti s člankom 108. UFEU-a, i stoga one predstavljaju nezakonite i nespojive potpore, potrebno ih je povući kako bi se ponovno uspostavila situacija koja je postojala na tržištu prije dodjele potpore. Povratom bi trebalo obuhvatiti razdoblje od trenutka u kojem je za korisnika nastala prednost, tj. u kojem mu je dodijeljena potpora, sve do stvarnog povrata; iznosi povrata trebali bi uključivati kamate dospjele do stvarnog povrata.

(225)

Komisija je utvrdila da se određeni korisnici (NG, MSR, CMHN, CST (169), IPC) nalaze u stečajnom postupku (170). Prema ustaljenoj sudskoj praksi činjenica da je korisnik nelikvidan ili da se nalazi u stečajnom postupku ne utječe na njegovu obvezu povrata nezakonitih i nespojivih potpora (171). Istodobno u većini slučajeva u kojima je korisnik nelikvidan nije moguće dobiti povrat punog iznosa nezakonite potpore nespojive s unutarnjim tržištem (uključujući kamate) jer imovina primatelja nije dovoljna kako bi se zadovoljila sva potraživanja vjerovnika. Stoga se stanje koje je postojalo prije dodjele potpore ne može u potpunosti ponovno uspostaviti na uobičajen način. Budući da je povrat naposljetku usmjeren na uklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja, Sud je odlučio da se u takvim slučajevima likvidacija poduzetnika koji je korisnik potpore može smatrati prihvatljivom opcijom za povrat (172). Stoga Komisija smatra da je odluka kojom se državi članici nalaže da zatraži povrat nezakonite potpore nespojive s unutarnjim tržištem od nelikvidnog primatelja provedena na ispravan način ako je potpora vraćena u potpunosti ili, u slučaju povrata dijela iznosa potpore, ako je potraživanje usmjereno na povrat potpore uneseno u popis potraživanja, poduzetnik je u postupku likvidacije i njegova se imovina otuđuje prema tržišnim uvjetima, što znači njegov potpuni prestanak obavljanja djelatnosti. Općenito je potrebno osigurati da nijedan gospodarski subjekt nema koristi od nezakonitih potpora nespojivih s unutarnjim tržištem nakon prestanka primatelja potpore.

(226)

Povrat se odnosi i na korisnike koji nisu u stečajnom postupku: NAG i BikeWorld GmbH za BWN1, BWNB i BWN2 (nakon što je BWNB preuzeo BWN1, restrukturirani poduzetnik preimenovan je u BWNB2; taj je poduzetnik nadalje djelovao pod tvrtkom BikeWorld GmbH).

(227)

Komisija je utvrdila da određeni korisnici – EWN, MAN, TTI, Camp4Fun i MIB – u trenutku donošenja ove odluke više ne postoje.

(228)

EWN, MAN i Camp4Fun prestali su poslovati 6. rujna 2011., 29. kolovoza 2013., odnosno 1. ožujka 2010. Nije bilo službenog likvidacijskog postupka. Između tih triju korisnika i NG-a, njihova preostalog člana društva, postoji gospodarski kontinuitet. Kao preostali član tih korisnika NG odgovara za njihove dugove, uključujući dugove proizišle iz državnih potpora. Budući da se NG nalazi u likvidacijskom postupku potrebno je osigurati da se potraživanje povezano s plaćanjem potpore na ispravan način unese u popis potraživanja i da NG trajno prestane poslovati. Nadalje, potrebno je osigurati da nijedan gospodarski subjekt nema koristi od nezakonitih potpora nespojivih s unutarnjim tržištem nakon prestanka NG-a. Stoga Komisija zaključuje da je povrat potpora dodijeljenih korisnicima potrebno zatražiti od NG-a kao njihova gospodarskog sljednika. Budući da je NG dodijelio potpore i istodobno je gospodarski sljednik korisnika potpore, država mora izvršiti povrat potpore.

(229)

MIB nije likvidiran, nego je 6. rujna 2013. pripojen NAG-u i više ne postoji kao pravna osoba. Posljedično je NAG, kako je navedeno u registru trgovačkih društava, u skladu s člankom 2. stavkom 1. njemačkog Zakona o pretvorbi (njem. Umwandlungsgesetz) gospodarski sljednik MIB-a. Kao gospodarski sljednik društva MIB NAG mora izvršiti povrat potpore.

(230)

TTI je 4. prosinca 2007. likvidiran u skladu s njemačkim Zakonom o društvima s ograničenom odgovornošću (njem. Gesetz betreffend die Gesellschaften mit beschränkter Haftung). TTI je bio društvo s ograničenom odgovornošću koje je prestalo poslovati na temelju odluke članova društva o likvidaciji. Nakon toga, jedina je svrha TTI-ja bila provedba likvidacije. U skladu s člankom 70. Zakona o društvima s ograničenom odgovornošću likvidator je morao „završiti tekuće poslove, ispuniti obveze društva koje prestaje poslovati, naplatiti njegova potraživanja i unovčiti imovinu društva …” Zatim je preostali novac raspodijeljen na članove društva. U tom je trenutku društvo već prestalo poslovati. Njemačka navodi da ne postoji pravna sljednost prema kriteriju gospodarskog kontinuiteta jer su najveći dio novca dobili članovi društva, nije se više obavljala poslovna djelatnost i članovi društva nisu prenijeli poslovanje ili preuzeli obveze. Njemačka je, nadalje, pojasnila da imovina TTI-ja nije otuđena u natječajnom postupku jer je u trenutku pokretanja likvidacijskog postupka TTI-ja 12. ožujka 2004. obuhvaćala samo završno stanje od 19 777,39 EUR, pravo na povrat poreza u iznosu od 1 222,01 EUR i kamate na bankovnom računu u iznosu od 30,69 EUR. Budući da je TTI likvidiran na opisani način nije imao gospodarskog sljednika, tim više što se nakon likvidacije nije obavljala gospodarska djelatnost i članovi društva nisu dobili imovinu ili elemente poslovanja TTI-ja, nego samo vrlo malen iznos u novcu. S obzirom na to, i zato što poslovanje TTI-ja nije ni na koga preneseno, Komisija smatra da potpora uvjetovana predmetnom mjerom nije prenesena ni na koga. Poduzetnik je već u potpunosti bio likvidiran i traženi je povrat potpore neosnovan jer korisnik potpore više ne postoji i nema gospodarskog sljednika.

6.   OCJENA GOSPODARSKOG KONTINUITETA IZMEĐU PODUZETNIKA U STEČAJU I PREUZIMATELJA IMOVINE

6.1.   POSTOJANJE DRŽAVNE POTPORE U KORIST PREUZIMATELJA IMOVINE

(231)

Ako Komisija na temelju članaka 107. i 108. UFEU-a donese negativnu odluku kojom se nalaže povrat potpore koja nije spojiva s unutarnjim tržištem, predmetna država članica mora zatražiti povrat nespojive potpore. Obveza povrata potpore može se zatim proširiti na novog poduzetnika kojem je predmetni poduzetnik prenio ili prodao dio svoje imovine ako struktura prijenosa odnosno otuđenja upućuje na postojanje gospodarskog kontinuiteta između dvaju poduzetnika. Državne potpore za preuzimatelja mogle bi biti i rezultat otuđenja imovine ispod njezine tržišne vrijednosti (čak i ako ne postoji gospodarski kontinuitet).

(232)

Kako bi se odlučilo je li preuzimatelj imovine zbog državnih potpora stavljen u povoljniji položaj, Komisija mora ispitati je li imovina otuđena po tržišnoj vrijednosti te provjeriti dodatne kriterije obrađene u nastavku.

(233)

U skladu s presudom Općeg suda u predmetu Italija i SIM 2/Komisija (173) na kojoj je Komisija temeljila svoje odluke u predmetima državne potpore Olympic Airlines, Alitalia i SERNAM (174) ispituje se gospodarski kontinuitet između „starog” poduzetnika i novih struktura na temelju niza pokazatelja. Pritom se u obzir mogu uzeti sljedeći čimbenici: Predmet otuđenja (imovina i obveze, preuzimanje radne snage, vezana imovina), kupovna cijena, identitet preuzimatelja (ili više njih), trenutak otuđenja (nakon pokretanja prethodnog ispitivanja, službenog istražnog postupka ili nakon konačne odluke) i ekonomski razlozi za transakciju. Te je pokazatelje Opći sud preuzeo u presudi od 28. ožujka 2012. u predmetu Ryanair/Komisija (175), kojom se stoga potvrđuje odluka u predmetu Alitalia.

6.1.1.   Predmet otuđenja

(234)

Komisija je utvrdila da imovinom koju je preuzeo Capricorn obuhvaćena sva imovina društava NG, MSR i CMHN u stečaju i da je povezana s najvažnijim djelatnostima tih društava. Međutim, imovina NG-a, MSR-a i CMHN-a podijeljena je u okviru natječajnog postupka u 11 grupa i svi su ponuditelji mogli dostaviti ponude za pojedine dijelove imovine te za jednu grupu, više njih ili sve grupe (vidjeti odjeljak 2.5.). Podjela u grupe provedena je s obzirom na očekivanu gospodarsku iskoristivost imovine, interes ulagatelja i troškove razdvajanja. Stečajni upravitelji nisu postavili nikakve uvjete u pogledu budućeg korištenja imovine. Komisija smatra da odluku o prijenosu cjelokupne imovine na jednog poduzetnika nisu donijeli stečajni upravitelji, nego da je donesena na temelju kretanja na tržištu (tj. da su je donijeli gospodarski subjekti koji su dostavili ponudu za imovinu). Svi su ponuditelji mogli dostaviti ponudu za jednu od 11 grupa, za cjelokupnu imovinu ili za određene dijelove imovine. Zbog razloga povezanih s tržištem vrijednost ponuda za pojedine dijelove imovine ili grupe bila je niža od vrijednosti najviše ponude za cjelokupnu imovinu. To je vjerojatno posljedica gospodarske međuovisnosti grupa: bez trkaće staze hoteli ne bi bili održivi, a bez hotela ne bi bilo moguće održivo upravljanje trkaćom stazom uz profesionalne utrke, koncerte rock-glazbe i druge aktivnosti s velikim brojem posjetitelja.

(235)

U pogledu zaposlenika ni dokumenti povezani s natječajnim postupkom ni kupoprodajni ugovor ne sadržavaju obveze (npr. jamstvo zapošljavanja) koje bi premašivale mjerodavne njemačke propise u pogledu prijenosa ugovora o radu na novog vlasnika. Prema njemačkom pravu radni se odnosi automatski prenose na preuzimatelja imovine. Prema sudskoj praksi njemačkog Saveznog suda za radne sporove (njem. Bundesarbeitsgericht) (176) preuzimatelj od stečajnog upravitelja može zahtijevati prekid ugovora o radu. Posljedično je preuzimatelj u načelu mogao sam odlučiti kojim će zaposlenicima ponuditi nove ugovore. U predmetnom slučaju Capricorn je ispitao svoju potrebu s obzirom na održivo upravljanje preuzetom imovinom i odlučio je da 1. siječnja 2015. (datum početka upravljanja preuzetom imovinom) neće preuzeti sve zaposlenike prenositelja, nego 85 % njih (tj. 253 od ukupno 297 zaposlenika). Budući da je Capricorn mogao neovisno odlučivati o preuzimanju zaposlenika, potvrđeno zapošljavanje postojećeg osoblja ne dovodi do nastavka poslovne djelatnosti. Usto se uprava i osoblje trebaju potpuno restrukturirati 2014.

(236)

Nadalje, Komisija utvrđuje će ugovori o održavanju događanja povezani s tekućim poslovanjem pretežno isteći nakon sezone 2014. Nove ugovore za razdoblje od 1. siječnja 2015. s klijentima i dobavljačima dogovorit će i sklopiti operativno društvo koje je osnovao preuzimatelj. Pritom će se stupiti u kontakt i s novim ugovornim partnerima. Capricorn namjerava sam organizirati niz događanja umjesto da trkaću stazu iznajmljuje vanjskim organizatorima.

(237)

Komisija smatra da će se predmet budućih djelatnosti grupe Capricorn znatno razlikovati od djelatnosti grupe Nürburgring (vidjeti u nastavku, posebno odjeljak 6.1.5.).

6.1.2.   Kupovna cijena

(238)

Kako bi se izbjegao gospodarski kontinuitet imovinu je potrebno prodati po njezinoj tržišnoj vrijednosti u okviru natječajnog postupka.

(239)

Tržišna je vrijednost cijena koju bi mogao odrediti privatni ulagatelj u tržišnim uvjetima (177).

(240)

Njemačka je imovinu prodala ponuditelju koji je dostavio najvišu ponudu uz osigurano financiranje u okviru otvorenog, transparentnog, nediskriminirajućeg i bezuvjetnog natječajnog postupka.

(241)

Prvo, poziv na iskaz interesa u pogledu imovine Nürburgringa nije sadržavao ograničenje u pogledu ponuditelja tako da je svatko mogao dostaviti ponudu u okviru natječajnog postupka.

(242)

Drugo, u pogledu načela transparentnosti potrebno je utvrditi da su prenositelji svim ponuditeljima dali dovoljno vremena za odgovarajuću analizu imovine i osigurali im sve potrebne detaljne informacije. U skladu s procesnim pismom „Project RING – procedures for the submission of a final offer” koje je KPMG 17. listopada 2013. poslao zainteresiranim ulagateljima ponuditelji koji su mogli dokazati osigurano financiranje cijene sadržane u njihovim indikativnim ponudama trebali su dobiti sveobuhvatan pristup elektroničkoj sobi s podatcima i moći sudjelovati na sastanku s upravom NBG-a i strukturiranom postupku pitanja i odgovora. Nasuprot tome, ponuditelji koji nisu mogli dostaviti navedeno osiguranje i dokaz o raspoloživosti potrebnog financiranja dobili bi samo ograničen pristup elektroničkoj sobi s podatcima i pregledu financija (eng. financial fact book) prenositelja. Trebali su se moći sastati s članovima tima koji je sastavio pregled financija, posjetiti lokaciju i sudjelovati na sastanku u pogledu prethodne rasprave o nacrtu kupoprodajnog ugovora.

(243)

Osim toga su prenositelji (KMPG) i svi ponuditelji koji su ispunili uvjete za predmetnu fazu natječajnog postupka od srpnja 2013. do travnja 2014. neprestano bili u kontaktu dopisima i porukama e-pošte kako bi se tim ponuditeljima dostavile sve relevantne informacije i pojašnjenja. U tom se okviru odgovaralo na pitanja tih ponuditelja ili reagiralo na njihove tvrdnje i prenesene su im sve informacije o daljnjim koracima natječajnog postupka. Tako je KPMG, na primjer, ponuditeljima poslao sljedeće dopise i poruke e-pošte: (a) dopis od 19. srpnja 2013. kojim su ponuditelji obaviješteni o postupku dostavljanja indikativne ponude; (b) dopis od 12. rujna 2013. kojim su ponuditelji obaviješteni o produljenju roka za dostavljanje indikativne ponude; (c) poruka e-pošte od 19. rujna 2013. kojom je jedan ponuditelj ([peti ponuditelj]) dobio novije informacije o financijskim mogućnostima Nürburgringa; (d) dopis od 17. listopada 2013. kojim je jedan ponuditelj ([treći ponuditelj]) obaviješten o postupku dostavljanja konačne ponude; (e) poruka e-pošte od 28. listopada 2013. kojom je jedan od ponuditelja ([drugi ponuditelj]) obaviješten o privremenim terminima za sastanke sa zainteresiranim stranama; (f) dopis od 3. prosinca 2013. kojim je jedan ponuditelj ([šesti ponuditelj]) obaviješten o tome da se njegova indikativna ponuda više ne uzima u obzir jer su se njegovi financijski partneri povukli i nisu imenovani novi, zbog čega se financiranje ponude nije moglo smatrati osiguranim te je vjerojatnost sklapanja ugovora ocijenjena nedovoljnom; (g) dopis od 11. prosinca 2013. s opsežnim i jasnim pojašnjenjima u pogledu problema i tvrdnji koje je jedan ponuditelj ([treći ponuditelj]) iznio u dopisu od 9. prosinca 2013. (dva dana ranije); (h) dopis od 18. prosinca 2013. s opsežnim i jasnim pojašnjenjima u pogledu problema i tvrdnji koje je jedan ponuditelj ([treći ponuditelj]) iznio u dopisu od 11. prosinca 2013. (sedam dana ranije); (i) poruka e-pošte od 18. veljače 2014. u kojoj se jednog ponuditelja ([trećeg ponuditelja]) moli da dostavi određene detaljnije informacije i potvrde u pogledu svoje konačne ponude koju je dostavio porukom e-pošte od 17. veljače 2014. (jedan dan ranije) te se od njega zahtijevalo da, među ostalim, dokaže svoju obvezujuću suglasnost o financiranju, na primjer, u obliku obvezujuće pisane potvrde, i da pobliže objasni kad očekuje suglasnosti o financiranju koje nedostaju te kad namjerava konačno utvrditi uvjete poslovanja iz ponude; (j) poruka e-pošte od 9. travnja 2014. kojom je jedan ponuditelj ([treći ponuditelj]) kao odgovor na poruku e-pošte koju je poslao 2. travnja 2014. (sedam dana ranije) obaviješten da KPMG još nije primio detaljnije informacije o planiranoj strukturi financiranja tog ponuditelja ili pisanu potvrdu trećih strana da će podržati njegovu ponudu.

(244)

Treće, iz dokumenata koje je dostavila Njemačka proizlazi da ponuditelji nisu diskriminirani ni u kojoj fazi natječajnog postupka. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 235., svi su ponuditelji dobili informacije i detaljnija pojašnjenja u pogledu kriterija odabira, pravila i postupaka na kojima se temelji natječajni postupak, rokova za dostavljanje indikativnih i konačnih ponuda, produljenja tih rokova, financijskog položaja Nürburgringa, podataka koji nedostaju u indikativnim ili konačnim ponudama ponuditelja te mogućih pitanja ponuditelja. Istodobno ponuditelji koji su ispunjivali kriterije odabira iz natječajnog postupka (posebno u pogledu dostavljanja potvrde financijskih partnera o financiranju ponuda) nisu isključeni iz pregovora. Komisija je usto utvrdila da se ni s jednim ponuditeljem nisu vodili ekskluzivni pregovori te da se i s ponuditeljima čije konačne ponude nisu sadržavale navedenu potvrdu o financiranju pregovaralo u primjerenom vremenskom okviru kojim je omogućeno naknadno dostavljanje te potvrde.

(245)

Kako je opisano u uvodnoj izjavi 54., kupoprodajni ugovor sadržava članak prema kojem su strane obvezne izvršiti ugovor tek kad su ispunjeni sljedeći uvjeti: 1.) Komisija je donijela pravomoćnu odluku iz koje proizlazi da se ni preuzimatelj ni njegovo operativno društvo ne mogu smatrati korisnicima ovdje ispitanih potpora i da se stoga mogući zahtjevi za povrat potpora ne mogu uputiti ni preuzimatelji ni operativnom društvu i 2.a) rok za sudsko preispitivanje odluke Komisije istekao je bez podnošenja žalbe ili 2.b) nakon podnošenja žalbe Opći sud donio je pravomoćnu presudu kojom se potvrđuje odluka Komisije. Njemačka je obrazložila da je povod za taj članak nedovoljna spremnost ponuditelja da preuzmu rizik od odgovornosti za povrat državnih potpora, da su prenositelji prihvatili taj članak kako bi mogli prodati imovinu i da su prenositelji, kako je objašnjeno u prvom nacrtu kupoprodajnog ugovora, od početka natječajnog postupka ponuditelje obavijestili da su spremni s ponuditeljima razgovarati o posljedicama postupka dobivanja potpore (178). Njemačka je nadalje pojasnila da je odluka Komisije o državnoj potpori za Nürburgring postala uvjet u komentarima društva Capricorn, [drugog ponuditelja] i [trećeg ponuditelja] na kupoprodajni ugovor.

(246)

Četvrto, za ponuditelje, osim ograničenja uvjetovanih zakonskim okvirom, nisu utvrđeni nikakvi uvjeti, što se jasno može iščitati iz poziva za iskaz interesa i dopisa koje je KPMG uputio ponuditeljima.

(247)

Iz toga proizlazi da je samim postupkom odabira u dovoljnoj mjeri zajamčeno da cijena imovine prodane preuzimatelju odgovara tržišnoj vrijednosti. Stoga Komisija zaključuje da je imovina otuđena po tržišnoj cijeni jer je u okviru otvorenog, transparentnog, nediskriminirajućeg i bezuvjetnog natječajnog postupka prenesena na onog ponuditelja koji je dostavio najvišu ponudu s osiguranim financiranjem.

6.1.3.   Identitet preuzimatelja

(248)

Komisija mora utvrditi da između novog vlasnika imovine i NG-a, MSR-a i CMHN-a ne postoje poveznice kako bi se mogla isključiti odgovornost novog vlasnika u slučaju mogućeg povrata državnih potpora koje nisu spojive s unutarnjim tržištem.

(249)

Između grupe Capricorn te NG-a, MSR-a i CMHN-a ili vlasnika njihovih udjela ili prethodnih zakupnika Nürburgringa ne postoje ni poslovne ni osobne izravne ili neizravne poveznice. Prema tome, ne postoje poveznice između grupe Nürburgring i vlasnika njezinih udjela, s jedne strane, i novog vlasnika i vlasnika njegovih udjela, s druge strane.

(250)

Stoga Komisija zaključuje da je kupac poduzetnik neovisan o NG-u, MSR-u i CMHN-u.

6.1.4.   Trenutak otuđenja

(251)

Komisija mora ispitati može li trenutak natječajnog postupka dovesti do izbjegavanja odluke Komisije o povratu potpora koje nisu spojive s unutarnjim tržištem.

(252)

U predmetnom je slučaju Komisija utvrdila da je, nastavno na proširenje glavnog istražnog postupka na mjere koje su Komisiji prijavljene kao potpore za sanaciju, nadležni njemački prvostupanjski sud 2012. pokrenuo stečajni postupak i imenovao stečajnog upravitelja. Otuđenje imovine pokrenuli su stečajni upravitelji u svibnju 2013., prije nego što je Komisija donijela odluku o dovršetku službenog istražnog postupka. Budući da preuzimatelj inzistira na tome da do prijenosa dođe tek kad se konačna odluka Komisije više ne može pobijati na sudu, kupoprodajni ugovor stupa na snagu tek nakon donošenja ove odluke o povratu potpore, a i stečajni postupak bit će dovršen tek nakon toga. Prva rata kupovne cijene plaćena je prije donošenja ove odluke. U skladu s kupoprodajnim ugovorom prijenos imovine bit će valjan na dan kad ova odluka postane pravomoćna.

(253)

Komisija smatra da je u predmetnom slučaju činjenica da su otuđenje pokrenuli stečajni upravitelji koje je imenovao nadležni prvostupanjski sud i da je odluka o prijenosu imovine donesena prije ove odluke Komisije ne upućuje toliko nedvojbeno na gospodarski kontinuitet koliko bi to bio slučaj da su korisnici potpore sami donijeli odluku o otuđenju ili da je postupak otuđenja pokrenut tek nakon donošenja ove odluke.

6.1.5.   Ekonomski razlozi za transakciju

(254)

Na temelju kriterija ekonomskih razloga odlučuje se hoće li preuzimatelj imovinu upotrebljavati na isti način kao prethodni vlasnik ili za neku drugu djelatnost ili strategiju.

(255)

Komisija smatra da će novi vlasnik moći baviti se svojim djelatnostima pod drukčijim uvjetima od NG-a, MSR-a i CMHN-a te provesti svoj vlastiti poslovni model.

(256)

Preuzimatelj neće preuzeti poslovni koncept prenositelja. Dvije postojeće trkaće staze (staza za Veliku nagradu i staza Nordschleife) ubuduće će se upotrebljavati […], čime će se omogućiti […]. U tu svrhu Capricorn namjerava izgraditi dodatne objekte i opremiti […]. Dio objekata izgrađenih u okviru dijela II. projekta „Nürburgring 2009.” prestat će s radom (npr. […]). Vožnja ring racer otuđit će se, a ring card ukinuti kao sustav plaćanja. U trgovačkom će se centru ringoboulevard […].

(257)

Osim toga preuzimatelj namjerava Nürburgring iz turističke atrakcije pretvoriti u tehnološki klaster i centar industrije. Korištenje trkaćih staza […] i […] trebale bi biti glavne aktivnosti na Nürburgringu. Osim toga, namjeravaju se povećati […]. Preuzimatelj, osim toga, planira […] na Nürburgringu, pri čemu će […].

(258)

Prema tome, preuzimatelj neće upotrebljavati imovinu na isti način kao društva u stečaju. Štoviše, Capricorn preuzetu imovinu namjerava integrirati u vlastiti poslovni koncept i stvoriti sinergije, zbog čega je opravdan njegov interes za kupnju imovine. U odnosu na sadašnji poslovni model Capricorn je razvio novi koncept korištenja imovine. Osim toga, upravljanje nekim dijelovima imovine bilježilo je strukturni deficit, zbog čega bi mogle biti potrebne dodatne mjere restrukturiranja i optimizacije.

(259)

Navedeni aspekti pokazuju da ekonomski razlozi ponude grupe Capricorn nemaju veze s nastavkom gospodarske djelatnosti grupe Nürburgring, nego s integracijom određenih dijelova imovine i dijela zaposlenika grupe Nürburgring u koncern koji slijedi vlastitu gospodarsku logiku.

(260)

Stoga Komisija zaključuje da se ekonomski razlozi upravljanja temelje na tome da se novom vlasniku omogući korištenje imovine NG-a, MSR-a i CMHN-a pod drukčijim uvjetima, a ne na nastavku strategije tih poduzetnika.

6.1.6.   Zaključak o gospodarskom kontinuitetu NG-a, MSR-a i CMHN-a u pogledu otuđenja imovine

(261)

Imovina je po svojoj tadašnjoj tržišnoj cijeni prodana ponuditelju koji je dostavio najvišu ponudu uz osigurano financiranje u okviru otvorenog, transparentnog, nediskriminirajućeg i bezuvjetnog natječajnog postupka. Njemačka je obavijestila Komisiju da između preuzimatelja te NG-a, MSR-a i CMHN-a ne postoji gospodarska ni poslovna poveznica. Odluka o otuđenju donesena je prije moguće negativne odluke Komisije u pogledu službenog istražnog postupka. Novi će se vlasnik koristiti imovinom pod drugim uvjetima i prema drukčijem poslovnom modelu od NG-a, MSR-a i CMHN-a. Predmet njegovih djelatnosti bitno će se razlikovati od djelatnosti grupe Nürburgring.

(262)

S obzirom na to Komisija je zaključila da između NG-a, MSR-a i CMHN-a te preuzimatelja imovine, grupe Capricorn, ili njegova operativnog društva ne postoji gospodarski kontinuitet pa oni ne odgovaraju za moguće državne potpore koje korisnici moraju vratiti.

6.1.7.   Ovisnost izvršenja ugovora o odluci Komisije

(263)

Kupoprodajni ugovor koji su sklopili prenositelji i Capricorn sadržava članak prema kojem se otuđenje imovine Nürburgringa provodi tek kad se pravomoćnom odlukom Komisije utvrdi da se od preuzimatelja imovine neće tražiti povrat potpore. Kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 56., otuđena imovina, u slučaju da početkom 2015. još ne postoji pravomoćna odluka Komisije, prije 1. siječnja 2015. prenijet će se na NewCo u kojem preuzimatelj ima 95,1 %, a neovisni povjerenik 4,9 % udjela. Povjerenik djeluje u interesu vjerovnika, a ne korisnika potpore u stečaju, ali upute vjerovnika za njega nisu obvezujuće. Nadalje, NewCo i OpCo potpisat će ugovor o poslovnom zakupu koji prestaje vrijediti na dan izvršenja. Poslovi OpCo-a vodit će se pod njegovim nazivom, na temelju njegova poslovnog plana i sa zaposlenicima koje on odabere. NewCo će od OpCo-a dobivati godišnju zakupninu u ukupnom iznosu od [4,6 – 5,1] milijuna EUR koji će ući u stečajnu masu poduzetnika u okviru Nürburgringa (sva plaćanja u korist stečajne mase prenose se na uvjetne račune stečajnih upravitelja isključivo radi isplate vjerovnicima). Čim odluka Komisije postane pravomoćna, povjerenik će sve svoje udjele u NewCo-u prenijeti na preuzimatelja. Međutim, ako preuzimatelj ne ispuni svoje ugovorne obveze plaćanja, povjerenik može prenijeti imovinu. Ako se odluka Komisije poništi, imovina bi se vratila stečajnim upraviteljima koji bi je onda odmah morali prodati jer obveza likvidacije prema njemačkom stečajnom pravu nastavlja postojati čak i u takvom slučaju. Ne postoji mogućnost da NewCo nastavi voditi poslove poduzetnika u okviru Nürburgringa.

(264)

Komisija je utvrdila da takvim pristupom:

(a)

do stvarne prodaje imovine korisnika dolazi unutar četiri mjeseca od donošenja predmetne odluke;

(b)

čak i ako se transakcija sklopi kasnije, kupac u međuvremenu već provodi kontrolu nad društvom u kojem posjeduje većinu imovine i u kojem preostali dio imovine pripada povjereniku koji ne ovisi o zajmoprimateljima i na kojeg se ne primjenjuju upute njihovih vjerovnika;

(c)

povrat se ne obustavlja; i

(d)

korisnici su neopozivo isključeni s tržišta, ne posluju i ne primaju novčane tokove. Likvidirat će se čim se urede njihova potraživanja i obveze te riješe nužne formalnosti (vidjeti uvodnu izjavu 55.).

(265)

Komisija nadalje utvrđuje da su ponude drugih ponuditelja koje su došle do zadnje ili gotovo zadnje faze natječajnog postupka sadržavale slične uvjete (179). Stoga Komisija zaključuje da se u predmetnom slučaju ne namjerava izbjeći povrat i da ne prijeti izbjegavanje povrata te da predmetni pristup služi samo svrsi uredne likvidacije.

6.2.   PRITUŽBE U POGLEDU OTUĐENJA IMOVINE

6.2.1.   Pritužbe prvog i drugog podnositelja pritužbe

(266)

Na temelju navoda stečajnih upravitelja i prvog do četvrtog podnositelja pritužbe Komisija smatra da pritužbe koje su naveli prvi i drugi podnositelj pritužbe nisu utemeljene. Imovina Nürburgringa podijeljena je u 11 grupa. Na temelju dokaza koje su dostavili stečajni upravitelji i prvi do četvrti podnositelj pritužbe Komisija je utvrdila da su ponuditelji u otvorenom, transparentnom i nediskriminirajućem postupku odabira mogli dostaviti ponude za jedan dio imovine, više dijelova ili cjelokupnu imovinu. Čak i ako je Capricorn kao ponuditelj s najvišom ponudom uz osigurano financiranje naposljetku dobio ugovor za cjelokupnu imovinu, to samo po sebi nije dokaz gospodarskog kontinuiteta (vidjeti i odjeljak 6.2.7.). Komisija u tom kontekstu pretpostavlja da je cilj prvog i drugog podnositelja pritužbe više bio spriječiti prijenos trkaće staze na privatnog ulagatelja.

(267)

Ponuditelji koji su poput drugog podnositelja pritužbe dostavili ponudu samo za pojedine grupe imovine nisu obaviješteni o produljenju roka za dostavu obvezujućih ponuda do 17. veljače 2014. jer se njihove indikativne ponude na temelju niskih vrijednosti ponuda nisu uzimale u obzir za drugu fazu postupka odabira. Međutim, Komisija smatra da time nije prekršeno načelo transparentnosti jer su ti ponuditelji obaviješteni o tome da u svakom trenutku prije dodjele ugovora mogu povećati svoju indikativnu ponudu i da se može pretpostaviti da bi stečajni upravitelji u tom slučaju u skladu s načelom jednakog postupanja obavijestili ponuditelje o produljenju roka.

(268)

Komisija smatra da je razborito i učinkovito da su samo ponuditelji čija je vrijednost ponude bila dovoljno velika imali pristup detaljnijim informacijama o imovini (na temelju kojih, među ostalim, mogu ocijeniti buduću potrebu za ulaganjem). S obzirom na informacije dane u različitim fazama postupka Komisija, nadalje, smatra da su ponuditelji dobili dovoljno informacija za izradu svojih ponuda. Osim toga, prvi i drugi podnositelj pritužbe nisu naveli konkretnu informaciju zbog koje ne bi mogli podnijeti ponudu.

(269)

U pogledu dugoročnih ugovornih obveza koje navodno proizlaze iz dokumenata povezanih s natječajnim postupkom Komisija je utvrdila da se u predmetnom slučaju prijenosa imovine ugovori o radu i ugovori o najmu prenose samo u slučajevima predviđenima zakonom, da ugovori o organizaciji događanja u načelu mogu i dalje vrijediti samo uz suglasnost obiju ugovornih strana i da ugovori o organizaciji događanja za prijenos imovine ne moraju nužno imati veliko gospodarsko značenje. U pogledu pitanja jesu li na temelju poslovanja NGB-a dodijeljene nove potpore Komisija je utvrdila da su stečajni upravitelji osnovali NGB samo kao instrument za privremeno upravljanje imovinom do kraja 2014. tijekom stečajnog i natječajnog postupka. Operativno upravljanje preko privremenog društva kćeri poduzetnika u stečaju dopušteno je prema njemačkom pravu i ne može se zabraniti stečajnim upraviteljima. U predmetnom su slučaju stečajni upravitelji dali i ekonomski razlog za postojanje NBG-a za NG, MSR i CMHN jer smatraju da se osnivanjem NBG-a povećala vrijednost imovine NG-a, MSR-a i CMHN-a, a time i predmeta likvidacije. Međutim, Komisija je svjesna okolnosti osnivanja NBG-a, tj. činjenice da je NBG društvo kći korisnika potpore, NG-a, MSR-a i CMHN-a, i njihov pravni sljednik jer su na njega prenesene sva imovina i obveze, da je NBG tu imovinu i obveze dobio bez naknade, a ne na temelju natječajnog postupka ili procjene vrijednosti te da zapošljava iste zaposlenike i nastavlja njihovo poslovanje. Iz toga Komisija zaključuje da između NBG-a i korisnika potpore, NG-a, MSR-a i CMHN-a, postoji gospodarski kontinuitet, zbog čega je povrat državnih potpora u korist NG-a, MSR-a i CMHN-a koje nisu spojive s unutarnjim tržištem isto tako potrebno tražiti od NGB-a.

(270)

Komisija nadalje zastupa mišljenje da je ugovor između NGB-a i sindikata ver.di sklopljen kako bi se nastavilo poslovanje NBG-a do prodaje imovine, ali ne i za održavanje gospodarskog kontinuiteta Nürburgringa nakon otuđenja. Ugovori o radu preneseni su s NBG-a na Capricorn na temelju njemačkog radnog prava, a ne na temelju kolektivnog ugovora. Budući da ne postoji gospodarski kontinuitet između prenositelja i grupe Capricorn, Komisija relevantnim smatra samo to da Capricorn može prema vlastitom nahođenju odlučiti koji će se ugovori o radu preuzeti od NBG-a i da Capricorn ne namjerava preuzeti oko 20 % tih ugovora.

(271)

Komisija stoga odbacuje pritužbu prvog i drugog podnositelja pritužbe kao neosnovanu jer je predmetna imovina prenesena na onog ponuditelja koji je u okviru otvorenog, transparentnog, nediskriminirajućeg i bezuvjetnog natječajnog postupka dostavio najvišu ponudu, uključujući dokaz o financiranju.

6.2.2.   Pritužba trećeg podnositelja pritužbe

(272)

Komisija zaključuje da indikativna i konačna ponuda trećeg podnositelja pritužbe nisu sadržavale dokaz o njegovoj sposobnosti financiranja. Prenositelji su o tome obavijestili trećeg podnositelja pritužbe dopisom od 17. listopada 2013., od 11., 17. i 18. prosinca 2013. i porukama e-pošte od 18. veljače 2014. i 9. travnja 2014. Treći podnositelj pritužbe nije do 11. ožujka 2014., kad je odbor vjerovnika dodijelio ugovor, a ni nakon toga, dostavio dokaze o financiranju svoje ponude na temelju kojih bi bilo opravdano da prenositelji ne dodijele ugovor nijednoj od dviju ponuda s dokazanim financiranjem, nego da čekaju da treći podnositelj pritužbe dostavi dokaz o financiranju. U tom je pogledu potrebno uputiti na sljedeće: (a) u svojoj poruci e-pošte od 21. veljače 2014. treći podnositelj pritužbe izjavio je da je uvjeren da će u sljedećih dva do pet tjedana dobiti sve obvezujuće suglasnosti o financiranju; (b) u svojem dopisu od 11. ožujka 2014. treći podnositelj pritužbe navodi da će do 31. ožujka 2014. moći dostaviti sve obvezujuće suglasnosti o financiranju; (c) u nepotpisanom dopisu od 31. ožujka 2014. koji je poslao […] (investicijska banka i društvo za poslovno savjetovanje) i koji je treći podnositelj pritužbe dostavio KPMG-u 2. travnja 2014. navedeno je da će potencijalni ulagatelj osigurati […] milijuna EUR za financiranje prijenosa Nürburgringa trećem podnositelju pritužbe. Međutim, to je navodno financiranje ovisilo o rezultatima postupka due diligence kojima bi sve strane bile zadovoljne, kao i o izradi i dostavljanju konačnih dokumenata; potencijalni preuzimatelj nije imenovan. Stoga Komisija smatra da treći podnositelj pritužbe nije čak ni nakon što je Capricorn dobio ugovor za imovinu Nürburgringa prenositeljima iz prve ruke dostavio suglasnost o financiranju određenog financijskog partnera za preuzimanje Nürburgringa. Umjesto toga, treći podnositelj pritužbe prenositeljima je dostavio samo sljedeće: (a) konačnu ponudu u kojoj se pozivao na suglasnost o financiranju iznosa od 30 milijuna EUR, ali koja nije sadržavala dokaz za tu suglasnost (npr. u obliku obvezujuće pisane potvrde predmetnog financijskog partnera) ni točnije informacije o tome kad treći podnositelj pritužbe očekuje da će dobiti nedostavljene potvrde o financiranju i kad će utvrditi konačne uvjete ponude; (b) nepotpisani dopis u kojem se pozivao na financiranje neimenovanog ulagatelja koje, međutim, ovisi o zadovoljavajućim rezultatima postupka due diligence i dostavljanju konačnih dokumenata (dopis društva […] od 31. ožujka 2014.). Komisija smatra da nije dokazano da su prenositelji ikad primili navodnu suglasnost o financiranju grupe Jupiter Financial Group od 26. ožujka 2014. Komisija je, nadalje, utvrdila da prenositelji nisu produljili rok za dostavu dokaza o financiranju trećeg podnositelja pritužbe jer su postojale brojne naznake da će [drugi ponuditelj] u slučaju produljenja roka povući svoju ponudu. [DRUGI PONUDITELJ] je, na primjer, u poruci e-pošte od 13. siječnja 2014. koju je predstavnik [drugog ponuditelja] uputio KPMG-u izjavio da svi uvjeti za otuđenje moraju biti ispunjeni prije 3. travnja 2014. jer će u suprotnom [drugi ponuditelj] povući svoju ponudu. Usto su prenositelji uzeli u obzir da bi vrijednost imovine kasnije mogla i pasti jer će se utjecaj preuzimatelja na poslovanje u sezoni 2014. smanjiti i potrebno je početi sklapati ugovore za 2015. Komisija upućuje na to da je treći podnositelj pritužbe mogao dostaviti dokaz o financiranju za svoju konačnu ponudu u završnoj fazi postupka otuđenja dok god se nije potpisao konačni kupoprodajni ugovor. Stoga Komisija smatra da su prenositelji postupio kao prenositelj u tržišnom gospodarstvu. Ocjena ponude trećeg podnositelja pritužbe stoga je usklađena s tržištem.

(273)

Istodobno je Komisija utvrdila da su prenositelji vodili razgovore s [drugim ponuditeljem], a u završnoj fazi pregovora o prodaji s [drugim ponuditeljem] i s grupom Capricorn jer je [drugi ponuditelj] dostavio ponudu u iznosu od 35 milijuna EUR (vidjeti tablicu 10.) te su potvrđeni pregovori između grupe Capricorn i […] rezultirali suglasnošću o financiranju banke od 10. ožujka 2014. U pogledu ocjene ponude grupe Capricorn Komisija je utvrdila da je Capricorn dostavio suglasnost o financiranju svojeg financijskog partnera […] za zajam od 45 milijuna EUR. Ta suglasnost od 10. ožujka 2014. dostavljena je prenositeljima 11. ožujka 2014., tj. na dan sjednice odbora vjerovnika na kojoj je odbor namjeravao odlučiti o dodjeli ugovora za Nürburgring. Capricorn je dostavio suglasnost o financiranju većeg iznosa od [drugog ponuditelja] jer je suglasnost o financiranju [drugog ponuditelja] obuhvaćala iznos od [32 – 39] milijuna EUR. Nadalje, Komisija uzima u obzir da je ukupna ponuda grupe Capricorn u iznosu od 77 milijuna EUR bila viša od ponude [drugog ponuditelja] koja je iznosila [47 – 52] milijuna EUR. Za ukupnu ponudu [drugog ponuditelja] iznos od [30 – 33] milijuna EUR trebao je biti plaćen 2014., ali je od toga iznos od [22 – 27] milijuna EUR trebao ostati na blokiranom računu do ožujka 2015.; preostali iznos od [16,5 – 18] milijuna EUR trebao je biti plaćen 2016., 2017. i 2018.

(274)

U pogledu uvjeta izvršenja kupoprodajnog ugovora koji su sklopili prenositelji i Capricorn, u skladu s kojima se otuđenje imovine Nürburgringa provodi tek ako postoji pravomoćna odluka Komisije u kojoj je utvrđeno da se od preuzimatelja imovine neće tražiti povrat potpore, Komisija je utvrdila da su, u skladu s odredbama iz relevantnih dijelova komentara trećeg podnositelja pritužbe na ugovor koje su dostavili stečajni upravitelji i Njemačka, preuzimatelj i prenositelji mogli odustati od ugovora da do 15. lipnja 2014. (u skladu s nacrtom ugovora od 14. siječnja 2014.) odnosno do 31. prosinca 2014. (u skladu s nacrtom ugovora od 14. veljače 2014.) Komisija nije donijela pozitivnu odluku. Nije postojao rok za to pravo na odustajanje.

(275)

U pogledu ostalih tvrdnji trećeg podnositelja pritužbe Komisija je utvrdila sljedeće:

(a)

Komisija ne smatra da je treći podnositelj pritužbe morao preuzeti postojeće ugovore ili obveze NBG-a (osim ugovora koji se prenose na temelju zakona, kao što su ugovori o radu ili ugovori o najmu). Prenositelji su to trećem podnositelju pritužbe jasno dali do znanja u dopisu KPMG-a od 11. prosinca 2013. Nadalje, Komisija smatra da je treći podnositelj pritužbe mogao prema vlastitom nahođenju odlučiti u kojem će opsegu preuzeti ugovore i da je to ovisilo o njegovu konceptu upravljanja i korištenja Nürburgringom. Osim toga, Komisija nije utvrdila nikakve naznake da se koncept otuđenja promijenio tijekom natječajnog postupka ili da su se drugi ponuditelji uz trećeg podnositelja pritužbe žalili na navodnu izmjenu strukture transakcije. Dopisom KPMG-a od 11. prosinca 2013. treći podnositelj pritužbe obaviješten je da nijedan drugi ponuditelj nije podnio pritužbu.

(b)

Natječajni postupak nije predugo trajao.

(c)

Dopisom od 17. prosinca 2013. prenositelji su obavijestili trećeg podnositelja pritužbe o roku za dostavljanje konačne ponude koji traje do 17. veljače 2014. Nadalje je obaviješten o tome da će prenositelji vjerojatno ubrzo nakon isteka produljenog roka odabrati ponuditelje koji su ispunili uvjete. Ponuditelji koji su ispunili uvjete mogli su izmijeniti svoje konačne ponude ili dostaviti svoj dokaz o financiranju nakon isteka tog roka, sve dok nije potpisan konačni kupoprodajni ugovor (180). Tako je rok do 17. veljače 2014. stvarno produljen kako bi svi ponuditelji mogli izmijeniti svoje ponude, dostaviti dokaze o financiranju ili dostaviti nove ponude. Budući da je ta izmjena postupka bila poznata svim ponuditeljima koji su ispunili uvjete, nisu prekršena načela transparentnosti i jednakog postupanja.

(d)

Budući da su prenositelji svim ponuditeljima dali sve dostupne informacije istodobno i najmanje tri tjedna prije konačne odluke odbora vjerovnika da će ugovor za imovinu dodijeliti grupi Capricorn, ponuditelji su imali dovoljno vremena za pripremu i finaliziranje ponuda. Time je osigurano načelo transparentnosti. Komisija nadalje utvrđuje da je treći podnositelj pritužbe dopisima prenositelja od 19. srpnja 2013., 17. listopada 2013. i 17. prosinca 2013. dovoljno rano obaviješten o pravilima natječajnog postupka. Načelo jednakog postupanja s ponuditeljima zaštićeno je i u pogledu pristupa relevantnim informacijama jer su ponuditelji koji su ispunili uvjete za određenu fazu postupka dobili istu količinu informacija.

(e)

Ne postoji dokaz da je Capricorn prije sklapanja kupoprodajnog ugovora pregovarao s dobavljačem piva ili s festivalom „Rock am Ring”. Stečajni upravitelji navode da je NBG vodio sve relevantne pregovore.

(f)

Ovjeravanje kupoprodajnog ugovora dvaju najuspješnijih ponuditelja (grupe Capricorn i [drugog ponuditelja]) kod javnog bilježnika 11. ožujka 2014. ne upućuje na kršenje načela transparentnosti i jednakog postupanja. Ne postoji dokaz da je Capricorn prije sjednice odbora vjerovnika od 11. ožujka 2014. obaviješten o rezultatu natječajnog postupka.

(g)

Nijedan ponuditelj nije dostavio jamstvo financiranja za cijeli iznos kupovne cijene. Stoga prenositelji nisu prekršili načelo jednakog postupanja kad su manje strogo primjenjivali zahtjev u pogledu sigurnosti financiranja tijekom natječajnog postupka.

(h)

Dostavljanje komentara uz kupoprodajni ugovor bilo je dio pregovora o poslu i nije važno u kontekstu pravila o državnim potporama.

(i)

Prenositelji su ponudu trećeg podnositelja pritužbe razmatrali s obzirom na ekološka pravila samo zato što on za svoju ponudu nije osigurao financiranje. Takva razmatranja nisu bila sastavni dio kriterija za odabir uspješnog ponuditelja i stoga nisu utjecala na rezultat natječajnog postupka.

(j)

U pogledu tvrdnje trećeg podnositelja pritužbe da je Capricorn i prenositelje u o predmetnom natječajnom postupku savjetovao isti odvjetnički ured ([…]), a posebno da ih jedan određeni odvjetnik iz tog ureda savjetovao u pogledu pravila o državnim potporama, Komisija je utvrdila da taj ured i njegovi odvjetnici prema navodima Njemačke a) u predmetnom natječajnom postupku nisu savjetovali prenositelje (uključujući stečajne upravitelje i odbor vjerovnika), b) nisu imali pristup informacijama iz ponuda drugih zainteresiranih ulagatelja, c) imali su pristup samo onim informacijama o natječajnom postupku koje su bile dostupne u sobi s podatcima i u tisku i d) nisu davali preporuke prenositeljima ili odboru vjerovnika. U pogledu odvjetnika iz tog ureda na kojeg se treći podnositelj pritužbe pozvao u svojoj pritužbi Njemačka je izjavila sljedeće: a) taj je odvjetnik od svibnja 2012. do travnja 2013. radio za saveznu pokrajinu Rheinland-Pfalz, tj. prije početka natječajnog postupka u lipnju 2013.; b) taj odvjetnik tijekom natječajnog postupka nije bio u kontaktu ni sa saveznom pokrajinom Rheinland-Pfalz ni sa Saveznom Republikom Njemačkom; c) taj odvjetnik nikad nije savjetovao saveznu pokrajinu Rheinland-Pfalz i prenositelje u pogledu natječajnog postupka; d) isti je odvjetnik sudjelovao u saslušanju vlade pokrajine Rheinland-Pfalz 20. lipnja 2013. u pogledu Zakona o javnom pristupu trkaćoj stazi Nürburgring samo kao neovisni stručnjak. Osim toga, Njemačka je uputila na to da su svi ponuditelji upoznati s aspektima natječajnog postupka u pogledu pravila o državnim potporama, tj. s činjenicom da je natječajni postupak morao biti otvoren, transparentan, bezuvjetan i nediskriminirajući, kako preuzimatelj ne bi morao odgovarati za eventualni povrat državnih potpora za preuzimatelje Nürburgringa koje su nespojive s unutarnjim tržištem, i to na sljedeći način: a) odlukama Komisije od 21. ožujka 2012. (pokretanje službenog istražnog postupka) i od 7. kolovoza 2012. (proširenje postupka), b) svim relevantnim dokumentima koje su prenositelji stavili na raspolaganje u sobi s podatcima uređenoj u svrhu natječajnog postupka, među kojima se nalazi i korespondencija između Komisije i Njemačke koja se odnosi na ovaj predmet, i c) mjerodavnom praksom odlučivanja Komisije.

(276)

Komisija stoga odbacuje pritužbu trećeg podnositelja pritužbe kao neosnovanu jer je predmetna imovina prenesena na onog ponuditelja koji je u okviru otvorenog, transparentnog, nediskriminirajućeg i bezuvjetnog natječajnog postupka dostavio najvišu ponudu, uključujući dokaz o financiranju.

6.2.3.   Pritužba četvrtog podnositelja pritužbe

(277)

Na temelju usporedbe u tablici 10. ponudom grupe Capricorn ostvaruju se viši prihodi od otuđenja, nego ponudom [drugog ponuditelja].

(278)

U pogledu tvrdnji četvrtog podnositelja pritužbe Komisija je utvrdila sljedeće:

(a)

Komisija prima na znanje objašnjenje stečajnog upravitelja da se ponudama [drugog ponuditelja] i grupe Capricorn za prenositelje nudi dovoljna sigurnost financiranja, čak i ako se nijednom od tih dviju ponuda ne ostvaruje najveća moguća sigurnost. Dopisom od 24. veljače 2014. [drugi ponuditelj] obavijestio je prenositelje o financijskim kapacitetima grupe [drugog ponuditelja] i izjavio da za ulaganje ima na raspolaganju oko [930 – 1030] milijuna EUR. Komisija nadalje uzima u obzir da je […] svojom potvrdom o financiranju od 10. ožujka 2014. opravdao kreditni instrument kojim je grupi Capricorn osigurano vanjsko financiranje u iznosu od najviše [41 – 49] milijuna EUR.

(b)

U pogledu plaćanja unaprijed prenositelji bi u slučaju postojanja pravomoćne odluke Komisije 2014. na temelju ponude [drugog ponuditelja] imali pristup iznosu od [30 – 33] milijuna EUR, a na temelju ponude grupe Capricorn iznosu od [58 – 63] milijuna EUR (uvećanom za oko 6 milijuna EUR iz novčanog toka NBG-a).

(c)

S obzirom na tvrdnje četvrtog podnositelja pritužbe i stečajnih upravitelja, ukupno gledano, ne može se utvrditi da je rizik provedbe u slučaju ponude grupe Capricorn bio veći nego u slučaju ponude [drugog ponuditelja].

(d)

U skladu s kriterijima za odabir navedenima u uvodnoj izjavi 48. kapacitet ponuditelja nije bio kriterij za odabir.

(e)

U skladu s kriterijima za odabir navedenima u uvodnoj izjavi 48. iznos ulaganja nakon otuđenja nije bio kriterij za odabir.

(f)

Komunikacija prenositelja s [drugim ponuditeljem] tijekom natječajnog postupka bila je prihvatljiva. [Drugi ponuditelj] mogao je poboljšati ili izmijeniti svoju ponudu do sjednice odbora vjerovnika 11. ožujka 2014.

(279)

Komisija, prema tome, nije našla dokaz za diskriminaciju [drugog ponuditelja] u natječajnom postupku. Optužba da se s [drugim ponuditeljem] postupalo lošije nego s ostalim ponuditeljima, uključujući Capricorn, stoga nije opravdana. U tom je pogledu potrebno uputiti na to da je [drugi ponuditelj] dostavio konačnu ponudu, da je pregovarao o ugovoru i kao drugi najuspješniji ponuditelj s osiguranim financiranjem mogao je potpisati konačni nacrt ugovora. U pogledu kriterija iz pravomoćne odluke Komisije potrebno je uputiti na to da su sredstva koja je [drugi ponuditelj] stavio na raspolaganje, uz iznimku tranše od [7,1 – 7,6] milijuna EUR, trebala ostati na blokiranom računu i, u slučaju postojanja pravomoćne odluke Komisije ili u slučaju da preuzimatelj ne odustane od ugovora ni u slučaju nepostojanja pravomoćne odluke Komisije (pri čemu nije bilo isključeno produljenje roka za odustajanje), prenesena prenositeljima do 31. ožujka 2015.

(280)

Komisija stoga odbija pritužbu četvrtog podnositelja pritužbe kao neosnovanu jer je predmetna imovina prenesena na onog ponuditelja koji je u okviru otvorenog, transparentnog, nediskriminirajućeg i bezuvjetnog natječajnog postupka dostavio najvišu ponudu, uključujući dokaz o financiranju.

6.2.4.   Zaključak

(281)

Zbog navedenih razloga i na temelju dostupnih informacija Komisija nije pronašla dokaz da je prekršeno načelo otvorenog, transparentnog, nediskriminirajućeg i bezuvjetnog natječajnog postupka za otuđenje imovine NG-a, MSR-a i CMHN-a ili da postoji ponuda s osiguranim financiranjem koja je viša od ponuđene cijene grupe Capricorn.

7.   ZAKLJUČAK

(282)

Komisija je utvrdila da dio mjere 2. (zajam FSZ-u) te mjere 8., 11. i 15. ne predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1.

(283)

Komisija je utvrdila da je Njemačka mjeru 1., dio mjere 2. (zajam NG-a za EWN, MAN, TTI, Camp4Fun, BWN1, BWNB i BWN2) te mjere 3. do 7., 9. i 10., 12. do 14. i 16. do 19. provela nezakonito i time prekršila članak 108. stavak 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

(284)

Komisija je zaključila da su mjera 1., dio mjere 2. (zajam NG-a za EWN, MAN, TTI, Camp4Fun, BWN1, BWNB i BWN2) te mjere 3. do 7., 9. i 10., 12. do 14. i 16. do 19. u korist društava Nürburgring GmbH, Motorsport Resort Nürburgring GmbH, Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH, Cash Settlement and Ticketing GmbH, Nürburgring Automotive GmbH, Erlebnispark Nürburgring GmbH & Co. KG, Motorsport Akademie Nürburgring GmbH & Co. KG, Test & Training International GmbH, Bike World Nürburgring GmbH, BikeWorld Nürburgring Besitz GmbH, BikeWorld Nürburgring GmbH, Camp 4 Fun GmbH & Co. KG, IPC Gesellschaft für internationale Projektcoordination mbH odnosno MI-Beteiligungs- und Verwaltungs GmbH predstavljale državne potpore u smislu članka 107. stavka 1. i da nisu spojive s unutarnjim tržištem jer nisu ispunjeni relevantni uvjeti iz Smjernica za sanaciju i restrukturiranje te nije utvrđena nijedna druga osnova za njihovu spojivost s unutarnjim tržištem.

(285)

Komisija nadalje donosi sljedeći zaključak:

Otuđenje imovine društava Nürburgring GmbH, Motorsport Resort Nürburgring GmbH i Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH ne predstavlja državnu potporu.

Otuđenje imovine društava Nürburgring GmbH, Motorsport Resort Nürburgring GmbH i Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH ne dovodi do gospodarskog kontinuiteta između društava Nürburgring GmbH, Motorsport Resort Nürburgring GmbH i Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH te novog vlasnika imovine, društva Capricorn NÜRBURGRING Besitzgesellschaft GmbH ili njegovih društava kćeri. Stoga se eventualni povrat potpora nespojivih s unutarnjim tržištem ne odnosi na društvo Capricorn NÜRBURGRING Besitzgesellschaft GmbH, na koje je prenesena imovina otuđena u okviru natječajnog postupka, ili na njegova društva kćeri,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Sljedeće mjere koje je Njemačka poduzela ne predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a:

 

dio mjere 2.

zajmovi u ukupnom iznosu od 646 738,12 EUR koje je društvu Fahrsicherheitszentrum am Nürburgring GmbH & Co. KG odobrio Nürburgring GmbH od 12. travnja 2002. do ožujka 2008.;

 

mjera 8.

zajmovi banke Investitions- und Strukturbank Rheinland-Pfalz GmbH za Nürburgring GmbH od 28. srpnja 2010. u iznosu od 96 574 200 EUR i 113 590 800 EUR, za Motorsport Resort Nürburgring GmbH u iznosu od 92 000 000 EUR i za Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH u iznosu od 23 100 000 EUR;

 

mjera 11.

zajmovi u iznosu od ukupno 85 484 000 EUR, koje je društvu Motorsport Resort Nürburgring GmbH od 27. svibnja 2008. do 7. srpnja 2009. odobrilo društvo Rheinland-Pfälzische Gesellschaft für Immobilien und Projektmanagement GmbH;

 

mjera 15.

prijenos 49,5 % udjela u društvu Motorsport Resort Nürburgring GmbH s društva Mediinvest GmbH na Nürburgring GmbH po cijeni od 1 EUR 25. ožujka 2010.;

prijenos 33,8 % udjela u društvu Motorsport Resort Nürburgring GmbH s društva Geisler & Trimmel General Contractor GmbH na Nürburgring GmbH po cijeni od 1 EUR 25. ožujka 2010.;

prijenos 6,7 % udjela u društvu Motorsport Resort Nürburgring GmbH s društva Weber Projektierungs- und Realisierungs GmbH na Rheinland-Pfälzische Gesellschaft für Immobilien und Projektmanagement GmbH po cijeni od 1 EUR 25. ožujka 2010.;

otuđenje imovine društava Nürburgring GmbH, Motorsport Resort Nürburgring GmbH i Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH.

Članak 2.

Sljedeće državne potpore koje je Njemačka nezakonito provela u obliku mjera navedenih u nastavku uz kršenje članka 108. stavka 3. Ugovora o funkcioniranju Europske unije nisu spojive s unutarnjim tržištem:

 

mjera 1.

kapital u obliku izdvajanja za kapitalne rezerve koje je savezna pokrajina Rheinland-Pfalz odobrila društvu Nürburgring GmbH 1. svibnja 2002. u iznosu od 2 179 000 EUR i 21. prosinca 2004. u iznosu od 22 839 241 EUR;

kapital u obliku povećanja kapitala koje je društvu Nürburgring GmbH odobrila pokrajina Rheinland-Pfalz 31. kolovoza 2004. u iznosu od 4 398 300 EUR i 4. rujna 2007. u iznosu od 9 000 000 EUR te koje mu je okrug Ahrweiler odobrio 31. kolovoza 2004. u iznosu od 488 700 EUR i 4. rujna 2007. u iznosu od 1 000 000 EUR;

 

dio mjere 2.

zajmovi u ukupnom iznosu od 6 195 170,02 EUR koje je društvu Erlebnispark Nürburgring GmbH & Co. KG odobrio Nürburgring GmbH od 1. siječnja 2006. do 29. travnja 2009.;

zajmovi u iznosu od 100 000 EUR koje je društvu Motorsport Akademie Nürburgring GmbH & Co. KG 10. prosinca 2002. odobrio Nürburgring GmbH;

zajmovi u iznosu od 25 000 EUR koje je društvu Test & Training International GmbH 15. kolovoza 2002. odobrio Nürburgring GmbH;

zajmovi u ukupnom iznosu od 450 000 EUR koje je društvu Camp 4 Fun GmbH & Co. KG odobrio Nürburgring GmbH od 26. svibnja 2009. do 18. prosinca 2009.;

zajmovi u ukupnom iznosu od 500 000 EUR koje je društvu BikeWorld Nürburgring Besitz GmbH odobrio Nürburgring GmbH od 17. listopada 2003. do 27. listopada 2004.;

zajmovi u ukupnom iznosu od 1 660 000 EUR koje je društvu BikeWorld Nürburgring Besitz GmbH odobrio Nürburgring GmbH od 4. veljače 2004. do 22. srpnja 2005.;

zajmovi u ukupnom iznosu od 1 600 000 EUR koje je društvu BikeWorld Nürburgring Besitz GmbH odobrio Nürburgring GmbH od 20. rujna 2005. do 4. travnja 2007.;

 

mjera 3.

zajmovi u ukupnom iznosu od 399 805 370 EUR koje je društvu Nürburgring GmbH od 30. lipnja 2003. do 11. svibnja 2010. odobrila savezna pokrajina Rheinland-Pfalz;

 

mjera 4.

zajam u iznosu od 300 000 EUR koji je društvu Motorsport Resort Nürburgring GmbH 27. prosinca 2007. odobrio Nürburgring GmbH;

 

dio mjere 5.

zajmovi u ukupnom iznosu od 11 032 060 EUR koje je društvu Cash Settlement and Ticketing GmbH odobrio Nürburgring GmbH od 27. kolovoza 2008. do 18. travnja 2011.;

mandatno pismo NG-a za CST od 23. prosinca 2009. u kojem se NG do 31. prosinca 2011. obvezao poduzeti mjere nužne kako bi se izbjegao stečaj CST-a;

podređenost koju je NG proglasio 13. prosinca 2010. u pogledu svojih potraživanja od CST-a u iznosu od 10,4 milijuna EUR;

 

mjera 6.

Naknada u ukupnom iznosu od 640 000 EUR koju je Nürburgring GmbH platio društvu IPC Gesellschaft für internationale Projektcoordination mbH za njegove usluge traženja privatnih ulagatelja;

zajam u iznosu od 2 941 000 EUR koji je društvu Motorsport Resort Nürburgring GmbH 15. listopada 2008. odobrio Nürburgring GmbH;

 

mjera 7.

naknada u iznosu od 1 476 830,88 EUR koju je društvu MI-Beteiligungs- und Verwaltungs GmbH platio Nürburgring GmbH za ustup potraživanja društva MI-Beteiligungs- und Verwaltungs GmbH iz zajmova koje je uzelo društvo Cash Settlement and Ticketing GmbH kao zajmoprimatelj u korist društva Nürburgring GmbH od 17. travnja 2009.;

 

mjera 9.

jamstvo koje je 28. srpnja 2010. izdala savezna pokrajina Rheinland-Pfalz za pokrivanje obveza društva Nürburgring GmbH (96 574 200 EUR i 113 590 800 EUR), društva Motorsport Resort Nürburgring GmbH (92 000 000 EUR) i društva Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH (23 100 000 EUR) iz zajmova odobrenih u okviru mjere 8.;

 

mjera 10.

utvrđivanje zakupa društva Nürburgring GmbH koji je niži od zakupnine pod uobičajenim tržišnim uvjetima, čime je Nürburgring Automotive GmbH od 1. svibnja 2010. do 31. listopada 2012. stekao prednost od 9 milijuna EUR;

 

mjera 12.

jamstvo koje je savezna pokrajina Rheinland-Pfalz izdala banci Investitions- und Strukturbank Rheinland-Pfalz GmbH, na temelju kojeg je Motorsport Resort Nürburgring GmbH mogao primiti zajmove u iznosu od 85 484 000 EUR;

 

mjera 13.

dodatci koje je savezna pokrajina Rheinland-Pfalz odobrila društvu Nürburgring GmbH iz svojih prihoda od igara na sreću 29. prosinca 2009. (1,6 milijuna EUR), 29. listopada 2010. (3,2 milijuna EUR) i 29. ožujka 2011. (3,2 milijuna EUR);

 

mjera 14.

zajmovi koje je savezna pokrajina Rheinland-Pfalz odobrila društvu Nürburgring GmbH 21. kolovoza 2007. (20 milijuna EUR), 22. prosinca 2009. (10 milijuna EUR), 28. prosinca 2010. (4,65 milijuna EUR), 26. travnja 2011. (3,2 milijuna EUR) i 9. prosinca 2011. (4,95 milijuna EUR);

podređenost potraživanja savezne pokrajine Rheinland-Pfalz od društva Nürburgring GmbH u iznosu od 20 milijuna EUR od 29. kolovoza 2007.;

 

mjera 16.

zajam u iznosu od 40 405 000 EUR koji je društvu Nürburgring GmbH 11. siječnja 2011. odobrila savezna pokrajina Rheinland-Pfalz;

dodatak u iznosu od 13,5 milijuna EUR koji je društvu Nürburgring GmbH u siječnju 2011. odobrila savezna pokrajina Rheinland-Pfalz;

 

mjera 17.

naknada koju je društvu Nürburgring Automotive GmbH na temelju ugovora o koncesiji za Formulu 1 od 13. prosinca 2010. do 27. studenoga 2012. odobrio Nürburgring GmbH;

 

mjera 18.

odgoda plaćanja kamata u iznosu od 1,473 milijuna EUR koju je društvu Nürburgring GmbH 15. svibnja 2012. odobrila banka Investitions- und Strukturbank Rheinland-Pfalz GmbH;

odgoda plaćanja kamata u iznosu od 1,205 milijuna EUR koju je društvu Motorsport Resort Nürburgring GmbH 15. svibnja 2012. odobrila banka Investitions- und Strukturbank Rheinland-Pfalz GmbH;

odgoda plaćanja kamata u iznosu od 303 000 EUR koju je društvu Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH 15. svibnja 2012. odobrila banka Investitions- und Strukturbank Rheinland-Pfalz GmbH;

 

mjera 19.

izuzeće koje je savezna pokrajina Rheinland-Pfalz proglasila 15. svibnja 2012. u pogledu obveza društava Nürburgring GmbH, Motorsport Resort Nürburgring GmbH i Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH iz zajmova u iznosu od 254 milijuna EUR odobrenih u okviru mjere 8.;

podređenost koju je savezna pokrajina Rheinland-Pfalz proglasila 15. svibnja 2012. u odnosu na društva Nürburgring GmbH, Motorsport Resort Nürburgring GmbH i Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH u pogledu svojih potraživanja proizišlih iz mjere 8. koja se odnose na iznos podređenog potraživanja od 254 milijuna EUR koji je bio nepodmiren u trenutku donošenja odluke o podređenosti potraživanja.

Članak 3.

1.   Njemačka vraća potporu, odobrenu u skladu s mjerama navedenima u članku 2., koja nije spojiva s unutarnjim tržištem, od korisnika, uključujući društvo Nürburgring Betriebsgesellschaft mbH kao gospodarskog sljednika društava Nürburgring GmbH, Motorsport Resort Nürburgring GmbH i Congress- und Motorsport Hotel Nürburgring GmbH.

2.   Preuzimatelj imovine otuđene nakon natječajnog postupka, capricorn NÜRBURGRING Besitzgesellschaft GmbH, i njegova društva kćeri nisu obuhvaćeni mogućim povratom nespojivih državnih potpora.

3.   Iznos za povrat uključuje kamate od trenutka stavljanja potpore na raspolaganje korisnicima do trenutka njezina stvarnog povrata. Njemačka će navesti točan vremenski raspored u kojem je savezna pokrajina odobrila potpore, a koji nije naveden u ovoj Odluci.

4.   Kamate se obračunavaju u skladu s poglavljem V. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 (181) i Uredbom Komisije (EZ) br. 271/2008 (182) o izmjeni Uredbe (EZ) br. 794/2004 složenim kamatnim računom.

5.   Na dan donošenja ove Odluke Njemačka obustavlja sva nepodmirena plaćanja za potporu navedenu u članku 2.

Članak 4.

1.   Povrat potpore iz članka 2. neposredan je i učinkovit.

2.   Njemačka osigurava provedbu ove Odluke u roku od četiri mjeseca od datuma njezine objave.

Članak 5.

1.   U roku od dva mjeseca nakon objave ove Odluke Njemačka Komisiji dostavlja sljedeće podatke:

(a)

ukupan iznos (glavnicu i kamate) koji treba vratiti od svakog korisnika;

(b)

detaljan opis već poduzetih i planiranih mjera za ispunjenje uvjeta iz ove Odluke;

(c)

dokumente kojima se dokazuje da je korisnicima naložen povrat potpore.

2.   Njemačka redovito obavješćuje Komisiju o napretku nacionalnih mjera poduzetih radi provedbe ove Odluke dok se ne završi povrat potpore navedene u članku 2. Ona na zahtjev Komisije odmah dostavlja podatke o već poduzetim i planiranim mjerama za ispunjenje uvjeta iz ove Odluke. Nadalje, Njemačka dostavlja detaljne podatke o iznosima potpora i kamatama koje su korisnici već vratili.

Članak 6.

Ova Odluka upućena je Saveznoj Republici Njemačkoj.

Sastavljeno u Bruxellesu 1. listopada 2014.

Za Komisiju

Joaquín ALMUNIA

Potpredsjednik


(1)  Predmet državne potpore SA.31550 (2012/C) (SL C 216, 21.7.2012., str. 14.) i predmet državne potpore SA.34890 (2012/C) (SL C 333, 30.10.2012., str. 1.).

(2)  Odlukom od 20. lipnja 2012. Komisija je Njemačkoj dostavila ispravak Odluke od 21. ožujka 2012.

(3)  SL C 216, 21.7.2012., str. 14.

(4)  Predmet SA.34890 (2012/C), pokrenut Odlukom od 7. kolovoza 2012. o proširenju službenog istražnog postupka, administrativno je spojen s predmetom SA.31550 (2012/C) 22. kolovoza 2012.

(5)  SL C 333, 30.10.2012., str. 1.

(6)  Temelj za to bio je ugovor o nagodbi između NG-a, NAG-a i NBG-a od 27. studenoga 2012.

(7)  Službe Komisije posebno su uputile na sljedeće: 1) u slučaju isključivanja trkaće staze iz natječajnog postupka ne bi se moglo isključiti postojanje daljnjih državnih potpora u korist preuzimatelja i prijenos „starih” potpora; 2) pristup trkaćoj stazi za javnost, izuzev upotrebe trkaće staze Nürburgringa u komercijalne svrhe kao što su probne vožnje u automobilskoj industriji, mogao bi se u određenim uvjetima smatrati neutralnim elementom u postupku dobivanja državne potpore koji je u tijeku; 3) u pogledu jamstva zapošljavanja za zaposlenike do kraja 2016. potrebno je uzeti u obzir Odluku Komisije u predmetu državne potpore SERNAM (Odluka Komisije od 4. travnja 2012., SA.34547 – Francuska – Reprise des actifs du groupe SERNAM dans le cadre de son redressement judiciaire); 4) otuđenje ne bi trebalo a priori dovesti do prijenosa državne potpore koju će vlasnici imovine možda morati vratiti na mogućeg preuzimatelja/moguće preuzimatelje imovine.

(8)  Nakon otkazivanja Ugovora o zakupu između NG-a i NAG-a u veljači 2012. prvi podnositelj pritužbe, jedan od prvih dvaju podnositelja pritužbe, odustao je od negativnog stava u pogledu državne potpore za trkaću stazu i pojasnio da bi mjeru prijavljenu 2012. kao potporu za sanaciju trebalo odobriti, da trkaća staza sama po sebi nije dobila nikakve potpore i da ju je stoga potrebno izuzeti iz istražnog postupka te da je u slučaju upravljanja Nürburgringom riječ o uslugama od općega gospodarskog interesa.

(9)  „Savezna pokrajina Rheinland-Pfalz”.

(10)  Predmet poslovanja NG-a jest poticanje automobilskog sektora i automobilizma te poticanje turizma u regiji Eifel. NG je u 90-postotnom vlasništvu savezne pokrajine i u 10-postotnom vlasništvu okruga Ahrweiler. Savezna pokrajina i okrug Ahrweiler kao članovi društva NG zastupljeni su u Nadzornom odboru NG-a.

(11)  Opis kompleksa Nürburgring nalazi se u odjeljku 2.1. Odluke od 21. ožujka 2012.

(12)  Predmet poslovanja MSR-a jest razvoj projekata i izgradnja nekretnina, turističkih objekata, hotela i odmarališta te držanje udjela u poduzećima koja su povezana s razvojem projekata na Nürburgringu. Od 25. ožujka 2010. 93,3 % MSR-a u vlasništvu je NG-a, a 6,7 % u vlasništvu RIM-a. Do 25. ožujka 2010. članovi društva MSR bili su Mediinvest GmbH (49,5 %), Geisler & Trimmel General Contractor GmbH (33,8 %), NG (10 %) i Weber Projektierungs- und Realisierungs GmbH (6,7 %).

(13)  Predmet poslovanja CMHN-a jest izgradnja hotela, turističkih objekata i odmarališta te upravljanje njima. CMHN je društvo kći MSR-a u njegovu 100-postotnom vlasništvu.

(14)  Predmet poslovanja NAG-a jest upravljanje trkaćim stazama Nürburgringa, hotelima, centrom za sigurnu vožnju, školom sportske vožnje, višefunkcionalnim dvoranama, zabavnim parkom ring werk te svim ostalim odredištima Nürburgringa. Članovi su društva NAG Mediinvest GmbH i Lindner Unternehmensgruppe GmbH & Co Hotel KG, od kojih svaki drži 50-postotni udjel.

(15)  Lindner Hotels AG upravljao je subjektima za pružanje usluga smještaja i ugostiteljskih usluga na temelju ugovora s NAG-om.

(16)  Likvidacija IPC-a upisana je u registar trgovačkih društava 4. prosinca 2008. Registar trgovačkih društava do sada nije obaviješten o dovršetku likvidacije.

(17)  Weber je vodio izgradnju subjekata za pružanje usluga smještaja i ugostiteljskih usluga. Likvidacija Webera pokrenuta je 23. studenoga 2010.

(18)  Predmet poslovanja CST-a bilo je upravljanje sustavom za bezgotovinsko plaćanje na temelju kojeg su klijenti posjet atrakcijama kompleksa Nürburgring plaćali karticom (ringocard). Do 1. studenoga 2012. članovi društva CST bili su NG i MIB, od kojih je svaki držao 50-postotni udjel. NG je kao 100-postotni vlasnik pokrenuo likvidaciju 19. prosinca 2012. Imovina je prenesena na NG. Njemačka navodi da je poduzetnik 22. svibnja 2014. izbrisan iz registra trgovačkih društava.

(19)  Predmet poslovanja društva Mediinvest jest posredovanje pri sklapanju ugovora o zemljištima i zgradama, razvoj projekata te izgradnja nekretnina, turističkih objekata i odmarališta. Mediinvest je u 100-postotnom vlasništvu gospodina Kaija Richtera. Mediinvest je 18. srpnja 2013. preimenovan u Return Projektmanagement GmbH.

(20)  Geisler & Trimmel provodio je izgradnju subjekata za pružanje usluga smještaja i ugostiteljskih usluga.

(21)  Predmet poslovanja FSZ-a jest izgradnja i držanje centra za sigurnu vožnju te upravljanje njime. Vlasnik 41-postotnog udjela u tom društvu bio je NG. U listopadu 2013. većinski vlasnici udjela izišli su iz NG-a.

(22)  Predmet poslovanja EWN-a bilo je upravljanje zabavnim parkom s atrakcijama posvećenima motosportu na Nürburgringu. Društvo je 31. ožujka 2011. promijenilo naziv u ringowerk GmbH & Co. KG; NG je do 24. kolovoza 2011. bio jedini član društva. Tog je datuma imovina EWN-a prenesena na NG, čime je u registar trgovačkih društava upisano brisanje društva bez službene likvidacije.

(23)  Predmet poslovanja MAN-a bilo je poticanje motosporta u Njemačkoj u okviru ustanove za obuku. Jedini vlasnik bio je NG. Društvo je likvidirano i izbrisano iz registra trgovačkih društava 11. prosinca 2013. Ukupna imovina prenesena je na NG.

(24)  Predmet poslovanja TTI-ja bilo je poticanje, pokretanje i izgradnja centara za sigurnu vožnju te upravljanje njima. NG je držao 26-postotni udjel u poduzeću, dok je preostalih 74 % bilo u vlasništvu društava Brands Hatch Leisure Group Limited, Fawkham Longfield, Kent/Ujedinjena Kraljevina (26 %), Test & Training Gesellschaft mbH, Teesdorf/Austrija (26 %) i Tilke GmbH, Aachen (22 %). Poduzeće je likvidirano. Izbrisano je iz registra trgovačkih društava 4. prosinca 2007.

(25)  Predmet poslovanja BWN-a bila je trgovina novim i rabljenim motociklima te poticanje mototurizma u Eifelu. S učinkom od 6. rujna 2005. Bike World Nürburgring GmbH („BWN”) pripojen je društvu BikeWorld Nürburgring Besitz GmbH („BWNB”). Kupac BWNB naknadno je preimenovan u BikeWorld Nürburgring GmbH („BWN2”). NG je 15. svibnja 2007. prenio svoj 49-postotni udjel u potonjem društvu gospodinu Norbertu Brückneru i gospodinu Jörgu Jovyju te odustao od povrata svojeg zajma. BWN2 prekinuo je svoje poslovanje na Nürburgringu 2008. Prema navodima Njemačke BWN2 preimenovan je u BikeWorld GmbH, a sjedište društva premješteno je iz St. Ingberta u Saarland.

(26)  Predmet poslovanja društva Camp4Fun bilo je upravljanje stazama za terensku vožnju. NG je do 18. listopada 2010. bio jedini komanditor društva. Nakon toga njegova imovina prenesena je na NG te je provedeno brisanje društva u njemačkom registru trgovačkih društava bez službene likvidacije.

(27)  Predmet poslovanja MIB-a bilo je držanje udjela u drugim poduzećima i preuzimanje upravljanja njima. MIB je bio u 80-postotnom vlasništvu gospodina Kaija Richtera i u 20-postotnom vlasništvu gospodina Klausa Königa. MIB je pripojen NAG-u 18. lipnja 2013.

(28)  Detaljan opis dijelova I. i II. projekta Nürburgring nalazi se u odjeljku 2.2. Odluke od 21. ožujka 2012.

(29)  Kapitalne su rezerve dodatni unosi članova društva u vlasnički kapital koji nisu upisani kapital. Pojam se često u bilancama vodi kao dio vlasničkog kapitala dioničkog društva. Kapitalne rezerve služe za obračun dijela vlasničkog kapitala kojim se pri povećanju kapitala premašuje nominalna vrijednost dionica (redovnih dionica). Izdane i uplaćene redovne dionice uvećane za kapitalne rezerve zajedno čine ukupan iznos koji su ulagači platili pri izdavanju dionica.

(30)  Izdvajanje od 2 179 000 EUR za kapitalne rezerve otpisom kamata koje su dospjele 1999. za zajam Savezne Republike Njemačke koji je 1981. preuzela savezna pokrajina („Stari zajam Njemačke”).

(31)  Izdvajanje od 22 839 241 EUR za kapitalne rezerve otpisom potraživanja u pogledu zajma Savezne Republike Njemačke koji je 1981. preuzela savezna pokrajina („Stari zajam Njemačke”).

(32)  Iznos od 4 887 000 EUR čine unos savezne pokrajine na temelju otpisa potraživanja u pogledu zajma Savezne republike Njemačke koji je 1981. preuzela savezna pokrajina („Stari zajam Njemačke”) u iznosu od 4 398 300 EUR te unos okruga Ahrweiler povećanjem likvidnosti u iznosu od 488 700 EUR.

(33)  Od 2002. zajmovi za EWN otplaćeni su u iznosu od 722 264,49 EUR.

(34)  Od 2002. zajmovi za FSZ otplaćeni su do iznosa od […] EUR, koji je podmiren u okviru naknade od […] EUR u vezi s isključivanjem NG-a iz društva Fahrsicherheitszentrum am Nürburgring Verwaltungs GmbH i izlaskom NG-a iz FSZ-a.

(35)  MAN je u cijelosti otplatio zajam 28. studenoga 2005.

(36)  Camp4Fun je u cijelosti otplatio zajam 18. prosinca 2003.

(37)  […]: na informacije u zagradama primjenjuje se obveza čuvanja poslovne tajne

(38)  U okviru projekta „Nürburgring 2009.” savezna pokrajina stavila je ISB-u na raspolaganje sljedeće iznose: 285 265 000 EUR 30. srpnja 2010., 5 milijuna EUR 30. rujna 2010., 5 milijuna EUR 31. prosinca 2010., 5 milijuna EUR 31. ožujka 2011., 5 milijuna EUR 31. svibnja 2011. i 10 milijuna EUR 31. srpnja 2011. Ukupno je ISB u razdoblju od 31. srpnja 2010. do 31. listopada 2011. iz sredstava savezne pokrajine za očuvanje likvidnosti iskoristio iznos od 315 265 000 EUR za refinanciranje zajma odobrenog NG-u, MSR-u i CMHN-u u iznosu od 325 265 000 EUR (mjera 8.). Do potpune otplate zajma u studenome 2011. kamatna stopa utvrđivala se svaki dan. Kamate su ukupno iznosile 2 326 680 EUR te su plaćane u roku na kraju svakog sljedećeg mjeseca.

(39)  Projekt „Nürburgring 2009.” čine dijelovi I. i II.: Dio I. uključuje tribinu, welcomeocenter, ringoarena (za najviše 5 100 posjetitelja) i mjere infrastrukturnog opremanja, ringoboulevard (trgovački centar s najvećim multitouch videozidom na svijetu), WARSTEINER Eventcenter (za najviše 1 500 posjetitelja), svjetove automobila (izložbene i prodajne površine za proizvođače automobila), ringowerk (atrakcije u zatvorenom prostoru kao što su multimedijsko kazalište, povijesna izložba, interaktivne aplikacije i ringoracer, najbrži vlak smrti na svijetu) te ringokartbahn (karting-staza u zatvorenom prostoru). Dio II. čine dva hotela (uključujući kasino), 100 vikendica, pet restorana, diskoteka i prodavaonica povezanih proizvoda.

(40)  U pogledu problema pri upravljanju i financiranju sredstava za očuvanje likvidnosti vidjeti Godišnje izvješće Revizorskog suda savezne pokrajine Rheinland-Pfalz za 2011., dio II., str. 7. – 15., dostupno na poveznici http://www.rechnungshof-rlp.de/Jahresberichte/.

(41)  Zajmovi iz sredstava za očuvanje likvidnosti u cijelosti su otplaćeni (usp. tablicu 6.). Kamate u ukupnom iznosu od 5 059 174,46 EUR otplaćene su.

(42)  Plaćanja su se temeljila na sporazumu o sredstvima za očuvanje likvidnosti koji su 20. veljače 2003. sklopili savezna pokrajina i NG. Kamate za odgovarajući zajam temeljile su se na dnevnoj kamatnoj stopi koju je savezna pokrajina dobila na tržištu. Kamate su se za svaki dan pojedinačno obračunavale (pojedina kamatna stopa/360).

(43)  Iznos od 3 589 297,04 EUR otplaćen je 31. prosinca 2010. U pogledu problema pri upravljanju i financiranju CST-a vidjeti Godišnje izvješće Revizorskog suda savezne pokrajine Rheinland-Pfalz za 2011., dio II., str. 16. – 21., dostupno na poveznici http://www.rechnungshof-rlp.de/Jahresberichte/.

(44)  Zajam je u potpunosti otplaćen 22. siječnja 2009.; plaćene su kamate u iznosu od 48 500 EUR. Međutim, Njemačka je izjavila da je Geisler & Trimmel otplatio zajam NG-u, a da MSR nije otplatio zajam PNG-u kao ni PNG NG-u.

(45)  1 450 000 EUR uvećano za 26 830,88 EUR kamata.

(46)  NG je 2010. prebio zajam svojim obvezama prema CST-u u iznosu od 1 439 297,04 EUR. Preostale obveze CST-a prema NG-u u iznosu od 37 533,84 EUR smanjene su u okviru likvidacije CST-a i prijenosa njegove imovine na NG.

(47)  Bank für Tirol und Vorarlberg AG odobrio je 25. svibnja 2008. CMHN-u zajam od […] EUR.

(48)  Kreissparkasse Ahrweiler odobrio je 18. siječnja 2010. MSR-u zajam od […] EUR.

(49)  U skladu s kreditnim nalogom koji mu je dala savezna pokrajina ISB nije proveo uobičajenu analizu kreditne sposobnosti.

(50)  U pogledu tranše 2. NG nije iskoristio iznos od 4 735 000 milijuna EUR od zajma od 118 325 800 EUR tako da je savezna pokrajina NG-u platila iznos od 113 590 800 EUR; u skladu s tim NG je ISB-u platio naknadu od 141 835,54 EUR.

(51)  U pogledu prosječne stope EONIA-e od 28. srpnja 2010. vidjeti www.global-rates.com/interest-rates/eonia/2010.aspx.

(52)  U trenutku potpisivanja predmetnog ugovora o poslovnom zakupu Nürburgring GmbH bio je jedini član društva Nürburgring Adventure GmbH. Nürburgring Adventure GmbH pripojen je NG-u 25. listopada 2010.

(53)  S jednostranom opcijom za NAG da se ugovor o zakupu dvaput produlji za pet godina.

(54)  Kad je ugovor o poslovnom zakupu potpisan 25. ožujka 2010., tvrtka NAG-a još je glasila GrundKapital Management GmbH.

(55)  U ugovoru o zakupu predviđeno je sljedeće: a) najmanja zakupnina i b) zakupnina koja ovisi o dobiti prije kamata, poreza, otpisa i amortizacije (EBITDA) zakupnika (zakupnina u skladu s EBITDA-om): od 1. svibnja 2010. do 30. travnja 2011. 90 % EBITDA-e zakupnika, od 1. svibnja 2011. do 30. travnja 2012. 90 % EBITDA-e zakupnika, no najmanje 5 milijuna EUR, od 1. svibnja 2012. do 30. travnja 2013.: ako se do 30. travnja 2012. uklone nedostatci na objektima: 85 % EBITDA-e zakupnika, no najmanje 11,5 milijuna EUR ili 90 % EBITDA zakupnika, no najmanje 10 milijuna EUR, a od 1. svibnja 2013. godišnje 85 % EBITDA-e zakupnika, no najmanje 15 milijuna EUR. Kritička ocjena iznosa zakupnine nalazi se u Godišnjem izvješću Revizorskog suda savezne pokrajine Rheinland-Pfalz za 2012., str. 98. – 102., dostupnom na poveznici www.rechnungshof-rlp.de/Jahresberichte.

(56)  Zakupnina od […] EUR uvećana za […] EUR na temelju ugovora o nagodbi.

(57)  Zajmovi u obliku tihih udjela u potpunosti su plaćeni RIM-u 30. srpnja 2010. Ukupno je Mediinvest RIM-u platio kamate u iznosu od […] EUR. Njemačka nije točno objasnila je li MSR otplatio zajmove koje mu je odobrio Mediinvest.

(58)  Revizorski sud savezne pokrajine navodi da dodatne kamate koje je Mediinvest ostvario zbog povećanih kamatnih stopa iznose ukupno […] EUR (Stručno mišljenje Revizorskog suda pokrajine Rheinland-Pfalz od 15. lipnja 2010., dio II., str. 20.).

(59)  Jamstvo u iznosu od najviše 50 milijuna EUR od 28. kolovoza 2008. povećano je 17. prosinca 2008. na 80 milijuna EUR i, naknadno, 26. svibnja 2009. na 140 milijuna EUR.

(60)  Deklarativna je svrha zajmova od 28. prosinca 2010. i 26. travnja 2011. bila – kako proizlazi iz Izvješća društva Ernst & Young od 9. rujna 2010. – izjednačiti negativni novčani tok iz srednjoročnog planiranja NG-a za razdoblje 2010. – 2030.

(61)  U skladu s tim, NG trenutačno drži 93,3 %, a RIM 6,7 % udjela u MSR-u. Ugovorom o otuđenju prenositelji nisu oslobođeni svoje odgovornosti te ni NG ni RIM nisu preuzeli financijske obveze.

(62)  Kritička ocjena iznosa naknade nalazi se u Godišnjem izvješću Revizorskog suda savezne pokrajine Rheinland-Pfalz za 2012., str. 103. – 107., dostupnom na poveznici www.rechnungshof-rlp.de/Jahresberichte.

(63)  Ugovorom dogovorena naknada koju je primio NAG sadržavala je paušalni iznos naknade od […] EUR za prodane ulaznice, […] % prihoda od prodaje ulaznica koje su prodane nakon prvih […] ulaznica te prihod od […] prodanih ulaznica 2011. i […] prodanih ulaznica sljedećih godina. Za organizaciju utrka Formule 1 u 2011. najniža naknada u načelu je iznosila […] EUR; ako je prihod od prodaje ulaznica bio manji od […] EUR, iznos naknade smanjen je za […] EUR za svakih […] EUR, za koje je prihod ostao ispod […] EUR (primjer: za prihod od prodaje ulaznica u iznosu od […] EUR naknada je iznosila […] EUR). Međutim, dogovorena je najniža naknada od […] EUR. NG je u potpunosti snosio naknade koje se plaćaju organizatorima i vozačima utrka Formule 1. te pristojbe za održavanje staze za dobivanje licencije 1. razreda koje dodjeljuje Féderation Internationale de l'Automobile („FIA”) i koje su bile isključene iz obveze plaćanja NAG-a.

(64)  Procesno pismo od 19. srpnja 2013., „Project RING – information and procedures for the submission of an indicative offer”, str. 3., odjeljak „Indicative Offer”.

(65)  Procesno pismo od 12. rujna 2013., „Project RING – Project RING – Extension of the timeline for the submission of indicative offers”, str. 1., odjeljak „Extension of the Deadline for the Indicative Offers”.

(66)  Procesno pismo od 17. prosinca 2013., „Project RING – Extension of the timeline for the submission of final offers”, str. 1., odjeljak „Extension of the timeline for the final offers”.

(67)  1.A staza na kojoj se vozi Velika nagrada, 1.B Nordschleife (Sjeverna petlja), 2. hotel s četiri zvjezdice, 3. Eifeldorf, „Grüne Hölle” („Zeleni pakao”) s hotelom s tri zvjezdice, 4. zabavni park Drees, 5. zemljište s nasljednim pravom gradnje Dorint, 6. staze za terensku vožnju, 7. kuća za osoblje u Adenauu, 8. stambena zgrada u Balkhausenu, 9. smještajni objekt Haus Licht, 10. ostale zelene površine.

(68)  Odjeljak „Otuđenje imovine Nürburgringa” u pozivu za iskaz interesa.

(69)  Procesno pismo od 19. srpnja 2013., „Project RING – information and procedures for the submission of an indicative offer”, str. 1., odjeljak „Indicative Offer”.

(70)  Kriteriji odabira navedeni su na stranici 4. Procesnog pisma od 19. srpnja 2013., „Project RING – information and procedures for the submission of an indicative offer” te na stranici 6. Procesnog pisma od 17. listopada 2013., „Project RING – procedures for the submission of a final offer”.

(71)  Devet ponuda odnosilo se na sve grupe imovine, tri ponude na trkaću stazu i 11 ponuda na ostale grupe ili pojedinačne dijelove imovine.

(72)  Ukupna ponuda s najvišom cijenom ocijenjena sa 100 %. Ukupno je dostavljeno šest indikativnih ukupnih ponuda u kojima je ponuđeno više od 25 % najbolje ponude. Ukupne ponude u kojima nije ostvareno 25 % najbolje ponude najprije nisu dalje razmatrane zbog iznosa kupovne cijene. To je vrijedilo i za ponude za trkaću stazu u kojima zajedno s pojedinačnim ponudama za preostalu imovinu ukupno nije ostvareno 25 % najbolje ponude. Budući da u pet od šest prihvatljivih ukupnih ponuda u trenutku dostavljanja indikativnih ponuda financiranje još nije bilo jasno, od tih se ponuditelja zatražilo da prikažu financijsku održivost transakcije.

(73)  Vidjeti bilješku 60.

(74)  Prema navodima Njemačke podjela kupovne cijene od 77 milijuna EUR na tri društva u stečaju u skladu je njemačkim stečajnim i poreznim pravom.

(75)  Grupa Capricorn njemačka je grupa poduzetnika koja na međunarodnom tržištu posluje u područjima izrade dijelova za sportske automobile, testiranja automobila za utrke i održavanja starih sportskih vozila. Sve poslovne udjele društva capricorn HOLDING GmbH drži gospodin Robertino Wild.

(76)  GetSpeed GmbH & Co KG njemačko je poduzeće za sportska natjecanja. Među usluge tog poduzeća ubrajaju se servis, nadzor utrka i obuka vozača. 99 % poslovnih udjela drži gospodin Axel Heinemann, a 1 % gospodin Adam Osieka.

(77)  Članak 613.a Građanskog zakonika (BGB).

(78)  Presuda Saveznog suda za radne sporove (BAG) od 19. prosinca 2013. – 6 AZR 790/12; presuda Saveznog suda za radne sporove od 20. ožujka 2003. – 8 AZR 97/02.

(79)  Stečajni upravitelji i preuzimatelj dogovorili su 13. kolovoza 2014. dospijeće druge tranše kupovne cijene 31. listopada 2014. umjesto 31. srpnja 2014. i posljedičnu naplatu kamata od 8 % te kolateral u stvarima (umjesto kolaterala u novcu od [3 – 9] milijuna EUR) u obliku sljedećih kolaterala: (a) udjela u grupi Capricorn koje drži gospodin Robertino Wild, vlasnik udjela u grupi Capricorn; (b) svih potraživanja među poduzećima grupe Capricorn; (c) tražbina na temelju kupoprodajnog ugovora (koji još nije sklopljen) u pogledu projekta „Campus” i (d) zbirke umjetnina gospodina Robertina Wilda. Savezna pokrajina nije sudjelovala u pregovorima u pogledu prethodno navedenog ugovora.

(80)  Savezni program za zajmove s niskim kamatama koji je Komisija odobrila 19. veljače 2009. u predmetu C 38/2009 („privremeni savezni program”) primjenjuje se na poduzetnike koji 1. srpnja 2008. nisu bili u poteškoćama. Poduzetnici koji u tom trenutku nisu bili u poteškoćama, ali su nakon toga zbog svjetske financijske i gospodarske krize dospjeli u poteškoće, mogu iskoristiti taj program potpora.

(81)  Njemačka ističe da NG nije ispunio stroge kriterije iz točke 10. Smjernica o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje, da se blažim kriterijima iz točke 11. Smjernica ne daje jasna slika i da ni opća odredba iz točke 9. Smjernica nije primjenjiva.

(82)  Njemačka navodi da je proširenje službenog istražnog postupka u skladu sa svrhom potpora za sanaciju; potporom se trebao izbjeći neposredni stečaj NG-a, MSR-a i CMHN-a te društvima dati šest mjeseci za izradu plana restrukturiranja. Osim toga, članovi društava bili su spremni prihvatiti određene ciljeve plana restrukturiranja, koji su, među ostalim, uključivali i otuđenje imovine i kasniju likvidaciju NG-a, MSR-a i CMHN-a. Budući da protiv NG-a do sada nije donesena odluka o povratu potpore, da kriteriji iz presude Deggendorf nisu bili ispunjeni i da je ovdje bila riječ o jednokratnoj dodjeli, odobrenje potpore za sanaciju ne bi bilo presedan.

(83)  Njemačka ovdje upućuje na odluku Općeg suda od 8. prosinca 2000., BP Nederland i dr./Komisija, T-237/99, Zb. 2000., II-3849, t. 37.; presuda Općeg suda od 11. svibnja 2005., Saxonia Edelmetalle GmbH, T-111/01, Zb. 2001., II-2335, t. 26., presuda Suda od 13. lipnja 1989., Publishers Association/Komisija, C-56/89, Zb. 1989., 1693, t. 39.; odluka Općeg suda od 12. siječnja 1993., SPO i dr./Komisija, T-29/92 (R), Zb. 1992., II-2161, t. 38. i dalje.

(84)  Njemačka ovdje upućuje na presudu Općeg suda od 24. rujna 2008., Kahla/Thüringen Porzellan GmbH/Komisija, T-20/03, Zb. 2008., II-2305, t. 124 i dalje. Njemačka navodi da bi se mjere sa stajališta pravila o državnim potporama trebale smatrati posebnim učincima, a ne dijelom redovne gospodarske djelatnosti NG-a te da su članovi društva i direktori NG smatrali instrumentom za držanje sportske infrastrukture Nürburgringa u vlasništvu tijela javne vlasti i održavanje neodrživih sportskih događanja koja bez jamstva tijela javne vlasti za te gubitke ne bi bila ponuđena. Bez tog temeljnog razumijevanja ni članovi društva ni uprava NG-a ne bi dopustili takav razvoj obveza. Stoga se troškovi tih posebnih učinaka ne bi smjeli uključiti u ocjenu financijskog položaja.

(85)  U pogledu pojma „jednokratne dodjele” vidjeti odjeljak 3.3. Smjernica za sanaciju i restrukturiranje.

(86)  Predmetne mjere morao je odobriti Nadzorni odbor NG-a čije su članove imenovali savezna pokrajina i okrug.

(87)  Obujam ulaganja u dio I. iznosi 215 milijuna EUR (185 milijuna EUR iz sredstava za očuvanje likvidnosti i 30 milijuna EUR iz zajma članova društva koji je osigurala savezna pokrajina).

(88)  Presuda Općeg suda od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen i Land Sachsen-Anhalt (T-443/08) te Mitteldeutsche Flughafen AG i Flughafen Leipzig-Halle GmbH (T-455/08) protiv Europske komisije, Zb. 2011., II-1311, potvrđena u žalbenom postupku, vidjeti presudu Suda od 19. prosinca 2012., Mitteldeutsche Flughafen AG i Flughafen Leipzig-Halle GmbH/Europska komisija, C-288/11, Zb. 2012, I-0000.

(89)  Njemačka navodi da je takva izmjena prakse odlučivanja Komisije u suprotnosti s Bijelom knjigom o sportu i načelom pravne sigurnosti. Smatra da se takva izmjena može primijeniti samo na buduće slučajeve, ali ne i na izgradnju sportske infrastrukture u Nürburgringu koja je dovršena već 2011. Zabrana potpora za financiranje izgradnje sportske infrastrukture i upravljanja njome značila bi odstupanje od podjele nadležnosti između tijela EU-a i država članica, a time i povredu načela supsidijarnosti.

(90)  Njemačka upućuje na to da je od 1999. do 2011. u svijetu 8 od 11 trkaćih staza izgrađeno državnim sredstvima. Pritom se upućuje na studiju Formula Money društva Communication & Network Consulting iz 2011., str. 145.

(91)  Njemačka navodi da je Formula 1 povezana sa znatnim učincima na gospodarstvo zemalja koje je organiziraju (odnos između subvencija i tih učinaka treba biti 1:5).

(92)  Njemačka ističe da upotreba sredstava za očuvanje likvidnosti za potrebe projekta predstavlja iznimku koja ne odgovara uobičajenoj upotrebi tih sredstava. Financiranje iz sredstava za očuvanje likvidnosti privremeno je i služi pretfinanciranju tekućih projektnih mjera dok ga ne zamijeni dugoročni ulagatelj.

(93)  Njemačka tvrdi da je svrha sredstava za očuvanje likvidnosti optimizirati novčani tok između savezne pokrajine i njezinih različitih društava kćeri na gospodarski razborit način, a posebno u svrhu sniženja troškova financiranja holding-društva, da se kratkoročne potrebe savezne pokrajine pokrivaju na tržištu kapitala i da će ukamaćivanje upotrebe sredstava za očuvanje likvidnosti dovesti do dnevnih kamata koje savezna pokrajina može ostvariti na slobodnom tržištu, da za saveznu pokrajinu ne nastaju nikakvi izdatci za rashode za kamate, tržišni uvjeti savezne pokrajine prenose se na korisnike sredstava za očuvanje likvidnosti u omjeru 1:1 i Ministarstvo financija savezne pokrajine djeluje samo kao platforma za likvidaciju.

(94)  Uzimajući u obzir uvodnu izjavu 137. Odluke od 21. ožujka 2012. Njemačka je izjavila da u slučaju razvojnih banaka (specijaliziranih kreditnih institucija) mogu postojati dvije razine korisnika, i to, s jedne strane, specijalizirane kreditne institucije i, s druge strane, poduzetnici koji primaju sredstva za financiranje specijaliziranih kreditnih institucija. Prednosti u pogledu odgovornosti za specijalizirane kreditne institucije utvrđene su u sporazumu II. iz 2002. U Odluci od 21. ožujka 2012. pretpostavlja se da je djelatnost odobravanja zajmova specijaliziranih kreditnih institucija ograničena na situacije u kojima zajmoprimatelj na tržištu ne bi dobio zajam pod jednakim uvjetima. Nasuprot tome, Njemačka ističe da razvojne banke u svakom slučaju mogu odobravati zajmove po tržišnim uvjetima (djelatnost specijaliziranih kreditnih institucija nije ograničena na odobravanje potpora) i da se stoga u određenom pojedinačnom slučaju mora provesti ocjena mjere s obzirom na pravila o državnim potporama.

(95)  U pogledu zajma ISB-a (mjera 8.) Njemačka navodi da prednost u svakom slučaju odgovara razlici između tržišne kamatne stope i stvarno plaćene kamatne stope, ali ne i ukupnom iznosu zajma. Ako Komisija u pogledu toga ima sumnje, zatražit će se procjena stručnjaka.

(96)  Njemačka ističe da je Komisija na temelju sporazuma II. odobrila zadržavanje prednosti u pogledu odgovornosti u korist pravno samostalnih specijaliziranih kreditnih institucija ako je njihova djelatnost ograničena na točno definiranu obvezu pružanja poticaja koju su odredila tijela javne vlasti. Pod tim je uvjetima upotreba jamstava kao što su neograničeno jamstvo za obveze kreditnih institucija (njem. Gewährträgerhaftung), jamstvo nositelja institucije javnog prava u pogledu osiguranja sredstava potrebnih za funkcioniranje te institucije (njem. Anstaltslast) i jamstva za refinanciranje (njem. Refinanzierungsgarantien) spojiva s pravilima o državnim potporama. Njemačka, nadalje, upućuje na to da je Komisija u svojoj Odluci od 16. lipnja 2004. u predmetu državne potpore N179/04 – Jamstva finskih općina – prepoznala da specijalizirane kreditne institucije ne predstavljaju poduzetnike ako ostvaruju dobit samo od obveze pružanja državnih poticajnih sredstava koju im određuju tijela javne vlasti.

(97)  Njemačka navodi da su uvjeti zajma iscrpno i neovisno utvrđeni u kreditnom nalogu savezne pokrajine; ISB u tom pogledu nije imao nikakav diskrecijski prostor. Odluku o odobrenju zajma i povezanim rizicima donijela je savezna pokrajina koja, osim toga, na temelju kreditnog naloga u skladu s BGB-om u potpunosti jamči za zajam.

(98)  Njemačka, nadalje, navodi da je nevažno mogu li se troškovi izgradnje amortizirati naknadnim zakupom s obzirom na to da troškovi ulaganja predstavljaju nepovratne troškove (eng. sunk costs) koji nemaju nikakav utjecaj na buduće odluke razboritog ulagatelja. Čak i kad bi se troškovi ulaganja morali amortizirati zakupom, planirana bi se ulaganja prekinula bez nepredviđenog povećanja troškova. Troškovi procijenjeni u okviru planiranja projekta iznosili su početno 215 milijuna EUR (135 milijuna EUR za dio I. projekta „Nürburgring 2009.” i 80 milijuna EUR za dio II. projekta „Nürburgring 2009.”), dok su stvarni troškovi dosegnuli 330 milijuna EUR (215 milijuna EUR za dio I. projekta „Nürburgring 2009.” i 115 milijuna EUR za dio II. projekta „Nürburgring 2009.”). Stoga bi se već i najnižom zakupninom u iznosu od oko 280 milijuna EUR amortizirala planirana ulaganja.

(99)  Njemačka upućuje na činjenicu da su sredstva trebala služiti kao naknada za gubitke NG-a povezane s ulaganjima u svrhu povećanja turističke privlačnosti Nürburgringa u okviru projekta „Nürburgring 2009.”, čiji je cilj bio povećati privlačnost Nürburgringa tijekom cijele godine i na taj način jačanjem turizma u gospodarskom smislu poticati osjetljivu regiju Eifel.

(100)  Njemačka ovdje upućuje na predmet C-72/91 Sloman Neptun.

(101)  Nadalje, Njemačka tvrdi da je taj sustav usmjeren na to da se privuče što je moguće više posjetitelja, da se saveznoj pokrajini pomogne u najvećoj mogućoj mjeri povećati pozitivne gospodarske učinke te da se pokriju znatni troškovi za NG (naknada za održavanje natjecanja, licencije za trkaće staze 1. razreda koje dodjeljuje FIA).

(102)  Njemačka navodi da je ocjena Komisije da je NG 1. srpnja 2008. bio poduzetnik u poteškoćama netočna, da je primjena načela jednokratne dodjele na prijavljenu potporu za sanaciju pogrešna, da proširenje službenog istražnog postupka nije proporcionalno i da mjere ne uključuju potporu.

(103)  Njemačka tvrdi da međunarodni gosti nisu došli zbog subjekata za pružanje usluga smještaja i ugostiteljskih usluga, nego zbog trkaće staze. Stoga Njemačka zaključuje da predmetne mjere ne utječu na turistička kretanja.

(104)  Njemačka se ovdje poziva na Odluku Komisije u predmetu države potpore SA.33728 – Financiranje nove višefunkcionalne arene u Kopenhagenu, uvodna izjava 33.

(105)  Njemačka se ovdje poziva na Odluku Komisije u predmetima državne potpore SA.31722 – Porezne olakšice za poticanje mađarskog sportskog sektora, uvodna izjava 86. i dalje te SA.33952 – Objekti za penjanje Njemačkog alpinističkog saveza (Deutscher Alpenverein), uvodna izjava 68.

(106)  Njemačka se ovdje poziva na predmete državne potpore SA.33168 – Arena u Uppsali i SA.33728 – Financiranje nove višefunkcionalne arene u Kopenhagenu.

(107)  Presuda višeg pokrajinskog suda Oberlandesgericht u Koblenzu od 13.12.2012. u predmetu U 73/12 Kart.

(108)  Njemačka upućuje na predmete državne potpore N 158/2010 – Muzej nogometa u Dortmundu i N 164/2010 – Lajpciški konjički savez Scheibenholz. Međutim, Njemačka nije dokazala da je trkaća staza prema njemačkom pravu zaštićena kao kulturni spomenik.

(109)  Njemačka ističe sljedeće: javni interes sadržan je u učincima na nacionalno odnosno regionalno gospodarstvo te u promicanju sporta i kulture; postoji nedostatak na tržištu jer mjere bez državnih sredstava ne bi bile moguće; promet NG-a u tri godine prije mjera iznosio je manje od 100 milijuna EUR, a potpore manje od 30 milijuna EUR godišnje; društveni ugovor NG-a i odobrenje Nadzornog odbora NG-a pokriveno odgovarajućom odlukom kabineta savezne pokrajine predstavljali su akt o ovlaštenju; parametri za obračun naknade mogli su se izvesti iz ažuriranih poslovnih planova. Njemačka, nadalje, upućuje na to da je paket akata o uslugama od općega gospodarskog interesa stupio na snagu tek krajem 2006., da za razdoblje prije toga nisu postojali dodatni propisi u pogledu oblika akta o ovlaštenju i da je za razdoblje nakon toga klasificiranje postojeće potpore primjereno.

(110)  SL C 6, 11.1.2011., str. 6.

(111)  Njemačka ovdje upućuje na odluke Komisije u predmetima C 38/2005 Grupa Biria, uvodna izjava 93., C-51/06 Arcelor Huta Warszawa, uvodna izjava 111. i dalje, C 43/2001 Chemischen Werke Piesteritz, uvodne izjave 107. i dalje te presudu Općeg suda od 3. ožujka 2010., Freistaat Sachsen/Komisija, T-102/07 i T-120/07 Zb. 2010., II-585, t. 218.

(112)  Prvi dio njemačkog Stečajnog zakona (InsO).

(113)  Prvi podnositelj pritužbe dostavio je dopis nadležnog prvostupanjskog suda od 29. siječnja 2014. u kojem je sud utvrdio da u slučaju samostalnog upravljanja sud nadležan za stečajni postupak i stečajni upravitelj ne provode otuđenje imovine, nego samo nadziru postupak, tako da prema mišljenju suda ne postoji temelj za djelovanje suda nadležnog za stečajni postupak u okviru otuđenja imovine.

(114)  Stečajni upravitelji ovdje upućuju na presudu Suda od 16. prosinca 2010., Seydaland, C-239/09, Zb. 2010., I-13083, t. 34.

(115)  NBG je uspješno zaključio poslovnu godinu 2013. s EBITDA-om (prije zakupa) od 2 920 000 EUR. U 2013. NBG je platio zakupninu u iznosu od 2 661 000 EUR.

(116)  Direktiva Vijeća 2001/23/EZ od 12. ožujka 2001. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na zaštitu prava zaposlenika kod prijenosa poduzeća, pogona ili dijelova poduzeća ili pogona (SL L 82, 22.3.2001., str. 16.).

(117)  Treći podnositelj pritužbe upućuje na Odluku Komisije od 30. travnja 2008. o potpori koju je Austrija dodijelila u okviru privatizacije Bank Burgenland i na presudu Suda od 24. listopada 2013., C-214/12P, C-215/12, C-223/12 P (još neobjavljena).

(118)  Prema podatcima podnositelja pritužbe predmetnu ponudu čini sljedeće: 1) 90 milijuna EUR u novcu pri sklapanju, 2) 20 milijuna EUR 31. ožujka 2014. i 3) iznos od najviše 40 milijuna EUR kao plaćanje na temelju rezultata u iznosu od 20 % predmetne godišnje EBITDA-e kompleksa Nürburgring nakon što treći podnositelj pritužbe stekne imovinu. Osim toga, treći podnositelj pritužbe obvezao se uspostaviti razvojni fond od 200 milijuna EUR za općine koje graniče s Nürburgringom.

(119)  Treći podnositelj pritužbe upućuje na Odluku Komisije od 30. travnja 2008. u pogledu banke Burgenland.

(120)  Stoga je na temelju dokumenata koje su prenositelji stavili na raspolaganje treći podnositelj pritužbe pretpostavio da su stjecanje imovine i početak poslovanja na temelju poravnane bilance („clean balance sheet”) mogući, tj. bez starih ili tekućih dugova i obveza na temelju postojećih ugovornih odnosa, da je s klijentima i sponzorima htio dogovoriti nove ugovore po novim uvjetima kako bi na taj način djelomično refinancirao svoje ulaganje, međutim, da se pokazalo da su svi relevantni sporazumi u pogledu upravljanja Nürburgringom sklopljeni s trećom stranom (NGB-om) na temelju novog ugovora o zakupu i da je to konačno značilo da bi podnositelj pritužbe, nakon što mu se dodijeli ugovor za imovinu, bio prisiljen preuzeti ugovor o zakupu i neke druge sporazume između NBG-a i trećih strana, da se drugi sporazumi koje je sklopio NGB ne bi automatski prenijeli na njega, ali da bi ih on morao poštovati, posebno s obzirom na to da bi prenositelji od njega navodno tražili da preuzme cjelokupnu financijsku odgovornost u slučaju tužbi za naknadu štete (kad NBG ne bi stavio na raspolaganje objekte na Nürburgringu) te da bi treći podnositelj pritužbe stoga navodno morao promijeniti svoj poslovni model: iako je treći podnositelj pritužbe na početku planirao međufinanciranje za stjecanje Nürburgringa djelomično osigurati sklapanjem odgovarajućih sporazuma s klijentima i sponzorima Nürburgringa, bio je prisiljen uzeti u obzir postojeće ugovore odnosno barem ih poštovati u ekonomskom smislu.

(121)  Treći podnositelj pritužbe, s jedne strane, ističe da postoji opravdana sumnja da je Capricorn 17. veljače 2014., na dan isteka roka za predaju ponude, mogao dostaviti obvezujuću suglasnost o financiranju za ukupnu kupovnu cijenu te se, stoga, čekala odluka o dodjeli ugovora za najbolju ponudu dok Capricorn nije ispunio sve uvjete; s druge strane, kako je navedeno u konačnoj ponudi, treći podnositelj pritužbe mogao je dostaviti obvezujuću suglasnost o financiranju za 90 milijuna EUR.

(122)  Treći podnositelj pritužbe, dalje, navodi da su osim njega i drugi ponuditelji dobili netočne informacije, da je treći podnositelj pritužbe planirao u proljeće 2014. pokrenuti pregovore s vlastitim dobavljačima kojima daje prednost kako bi dodatno dogovorio pojedinosti iz svoje ponude za kupnju imovine Nürburgringa te da su mu prenositelji, međutim, rekli da se ugovor s dobavljačima piva za 2014. više ne može promijeniti jer bi inače treći podnositelj pritužbe morao jamčiti za zahtjeve za naknadu štete na temelju neispunjenja ugovornih obveza NGB-a prema trenutačnom dobavljaču piva. Treći podnositelj pritužbe smatra da se prelaskom s dobavljača Warsteiner na dobavljača Bitburger dokazalo da su informacije koje je dobio bile netočne i da je on kao ponuditelj ciljano bio prevaren.

(123)  Treći ponuditelj pritužbe ističe da se u procesnom pismu od 17. lipnja 2013. zahtijevalo dostavljanje garancije za plaćanje kupovne cijene, koja je plativa na prvi poziv i koju je izdala ozbiljna europska banka, da Capricorn nije dostavio garanciju za ukupnu kupovnu cijenu i da su prenositelji morali izmijeniti vlastite uvjete plaćanja kako bi osigurali da je dodjela ugovora u skladu s objavljenim kriterijima dodjele ugovora.

(124)  Treći podnositelj pritužbe ističe da je pri dostavljanju ponude u potpunosti bio upoznat sa zakonskim odredbama o zaštiti od buke te da ih se pridržavao.

(125)  Treći podnositelj pritužbe upućuje na presudu Suda od 16. ožujka 2002., Stardust Marine, C-482/99, Zb. 2002, I-4397, t. 54. – 55., te na odluke Komisije u predmetima državne potpore Georgsmarienhütte (SL C 199, 14.7.2001., str. 4., uvodna izjava 27.), Zračna luka u Dortmundu (SL C 217, 15.9.2007., str. 25., uvodne izjave 54. – 55.) i N 510/2008 Alitalia.

(126)  Treći podnositelj pritužbe upućuje na odluke Komisije u predmetima državne potpore CDA od 16. prosinca 2000., uvodna izjava 117. i Grupa Biria od 14. prosinca 2010., uvodne izjave 79. – 80. te na presudu Općeg suda od 13. rujna 2010., Olympic Airways, T-415/05, Zb. 2010, II-4749, t. 157. i presudu Općeg suda od 28. ožujka 2012., Ryanair/Komisija, T-123/09, t. 135. (još neobjavljena).

(127)  Stečajni upravitelji upućuju na Odluku Komisije od 30. travnja 2008. u predmetu C-56/06 – Privatizacija banke Bank Burgenland i na Odluku Komisije od 19. lipnja 2013. u predmetu SA.36197 – Privatizacija društva ANA – Aeroportos de Portugal te na Komunikaciju Komisije o prodaji zemljišta.

(128)  Četvrti podnositelj pritužbe navodi da je Capricorn tijekom postupka navodno stupio u kontakt s više poduzetnika u pogledu pomoći pri financiranju svoje ponude, da je Capricorn prenositeljima pogrešno prikazao svoju potporu financiranju u ranoj fazi postupka, da struktura članova društva GetSpeed koje ima trećinu udjela u konzorciju Capricorn nije posve jasna, da odbor vjerovnika nije imao sve informacije o financiranju ponude grupe Capricorn koje osigurava […] te je Capricorn javno priznao da ne raspolaže financiranjem za svoje najavljeno ulaganje u imovinu Nürburgringa u iznosu od 25 milijuna EUR. Osim toga, odbor vjerovnika nije imao dovoljno vremena da ispita uvjete potvrde o financiranju društva […] za ponudu grupe Capricorn.

(129)  Četvrti podnositelj pritužbe pojašnjava da je ponudom [drugog ponuditelja] obuhvaćeno plaćanje unaprijed u iznosu od 32,5 milijuna EUR početkom travnja 2014., dok je ponuda grupe Capricorn sadržavala samo plaćanja unaprijed iznosa od 5 milijuna EUR u ožujku 2014., 5 milijuna EUR u srpnju 2014. i 5 milijuna EUR u prosincu 2014.

(130)  Četvrti podnositelj pritužbe ističe da je u njegovoj ponudi dovršetak predviđen već za travanj 2014., da su plaćanja [drugog ponuditelja] bila zajamčena ili ovisna o održivosti posla, da su članovi [drugog ponuditelja] važni poduzetnici sa stabilnim financiranjem s pozitivnim rezultatima u području spajanja i preuzimanja, dok bi ponuda grupe Capricorn imala učinak najranije 1. siječnja 2015., daljnja plaćanja grupe Capricorn dospijevaju, među ostalim, tek nakon što Komisija ispita postojeće državne potpore i nakon dovršetka eventualnih postupaka pred sudovima EU-a, prenositelji su za slučaj da Komisija ne dovrši ispitivanje do 1. siječnja 2015. grupi Capricorn dali opciju da zakupi imovinu Nürburgringa od tog trenutka do dovršetka ispitivanja, Capricorn je mali poduzetnik s malim kapitalom, malim iskustvom u području spajanja i preuzimanja te u nedavnoj prošlosti ima niz nezavršenih projekata.

(131)  Četvrti podnositelj pritužbe navodi da [drugi ponuditelj] ima iskustvo kao vlasnik i upravitelj većeg broja velikih trkaćih staza, kao upravitelj hotela i objekata za odmor i razonodu te kao organizator festivala i da je [drugi ponuditelj] najveći ulagatelj u Formuli 1 koji ulaže u velike proizvođače automobila i poduzeća za organizaciju odmora i, dok Capricorn još nema iskustva u upravljanju trkaćim stazama ili hotelima, organizaciji festivala, promicanju sportskih utrka ili stavljanju proizvoda na tržište.

(132)  Četvrti podnositelj pritužbe upućuje na to da je [drugi ponuditelj] imao manje prilika za stupanje u kontakt s prenositeljima od grupe Capricorn, da je rok za konačnu ponudu najprije produljen s 11. prosinca 2013. na 17. veljače 2014., a zatim je 11. ožujka 2014., nekoliko sati nakon što je zaprimljena ponuda grupe Capricorn, prekinut i [drugi ponuditelj] nije dobio priliku da povisi ili izmijeni svoju ponudu.

(133)  Novčani tok NBG-a za 2014. u slučaju grupe Capricorn (6 milijuna EUR) i plaćanja koja ovise o rezultatu u slučaju [drugog ponuditelja] za godine 2015. – 2017. (15 milijuna EUR) ovise o uspjehu pojedinog operativnog upravljanja. U slučaju [drugog ponuditelja] prenositelji, za razliku od slučaja grupe Capricorn, nemaju utjecaj na taj posao.

(134)  SL C 244, 1.10.2004., str. 2.

(135)  Dobit prije oporezivanja (engl. Earnings before taxes – EBT).

(136)  Do povećanja gubitaka najviše je došlo na temelju znatnog povećanja rashoda za događanja s 21,2 milijuna EUR u 2005. na 44,0 milijuna EUR u 2006.

(137)  Presuda Općeg suda od 3. ožujka 2010., Freistaat Sachsen/Komisija, T-102/07, i MB Immobilien i MB System/Komisija, T-120/07, Zb. 2010., II-585, t. 106.

(138)  Odluka Komisije u predmetu C 38/2007 Arbel Fauvet Rail (SL L 238, 5.9.2008., str. 27.), koju je potvrdio Opći sud, presuda Općeg suda od 12. svibnja 2011., T-267/08 i T-279/08, Zb. 2011., II-1999, t. 141; Odluka Komisije u predmetu C 27/2010 United Textiles (SL L 279, 12.10.2012., str. 30.).

(139)  Stručno mišljenje Revizorskog suda savezne pokrajine Rheinland-Pfalz od 15. lipnja 2010., I. dio, str. 14.

(140)  Vidjeti prethodnu bilješku.

(141)  Stručno mišljenje Revizorskog suda savezne pokrajine Rheinland-Pfalz od 15. lipnja 2010., I. dio, str. 15.

(142)  Stručno mišljenje Revizorskog suda savezne pokrajine Rheinland-Pfalz od 15. lipnja 2010., I. i II. dio.

(143)  Vidjeti opis RIM-a na poveznici http://test.isb.rlp.de/de/die-isb/beteiligungen/rheinland-pfaelzische-gesellschaft-fuer-immobilien-und-projektmanagement/

(144)  Presuda Općeg suda od 24. ožujka 2011., Freistaat Sachsen, Flughafen Leipzig/Halle i dr./Komisija, T-443/08 i T-455/08, Zb. 2011., II-1311, potvrđena u žalbenom postupku presudom Suda od 19. prosinca 2012., Mitteldeutsche Flughafen AG i Flughafen Leipzig/Halle GmbH/Komisija, C-288/11 P (još neobjavljeno).

(145)  C 53/2002 Space Park Development.

(146)  SA.35440 Arena u Jeni. U pogledu infrastrukture za profesionalne sportove vidjeti SA.31722 Hungarian tax benefit scheme. Za upravljanje sportskim centrima namijenjenima široj javnosti koji naplaćuju ulaznice vidjeti SA.33952 Objekti za penjanje Njemačkog alpinističkog saveza.

(147)  SA.33618 Arena u Uppsali; SA.35135 Arena u Erfurtu; SA.35440 Arena u Jeni.

(148)  N 118/2000 Support to professional sport clubs.

(149)  Vidjeti npr. presudu Suda od 21. ožujka 1991., Italija/Komisija („Alfa Romeo”), C-305/89, Zb. 1991., I1603, t. 18. i 19.; presudu Općeg suda od 30. travnja 1998., Cityflyer Express/Komisija, T-16/96, Zb. 1998., II757, t. 51.; presudu Općeg suda od 21. siječnja 1999., Neue Maxhütte Stahlwerke i Lech-Stahlwerke/Komisija, T-129/95, T-2/96 i T-97/96, Zb. 1999., II17, t. 104.; presudu Općeg suda od 28. veljače 2012., Land Burgenland i Austrija/Komisija, T-268/08 i T-281/08, Zb. 2012., II0000, t. 48.

(150)  Presuda Suda od 19. ožujka 2013., Bouygues SA i Bouygues Télécom SA/Komisija, C-399/10 P i C-401/10 P (još neobjavljeno); presuda Općeg suda od 15. rujna 1998., BP Chemicals/Komisija, T-11/95, Zb. 1998., II3235, t. 171.

(151)  Transakcija pari passu jest transakcija koju izvršavaju javna tijela i privatni gospodarski subjekti koji se nalaze u usporedivoj situaciji, pod jednakim uvjetima (i stoga uz jednaku razinu rizika i prihoda).

(152)  Zajmovi koje su dva manjinska člana MSR-a odobrila tom društvu (Geisler & Trimmel: […] milijuna EUR; Weber: […] milijuna EUR; oba neosigurana uz kamatnu stopu od […] %) nisu relevantni jer su ti poduzetnici proveli izgradnju infrastrukturnih objekata i ne mogu se uzeti u obzir kao sudionici s vlastitim interesima u projektu.

(153)  Projekt je nosio naziv „Erlebnisregion Nürburgring” te je obuhvaćao i hotel.

(154)  Osnovni scenarij (ni najgori ni najbolji mogući scenarij).

(155)  Rezultati za razdoblje 2010. – 2030.

(156)  Najgori mogući scenarij.

(157)  Uredba Komisije (EZ) br. 1998/2006 od 15. prosinca 2006. o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora na de minimis potpore (SL L 379, 28.12.2006., str. 5.).

(158)  Vidjeti http://ec.europa.eu/competition/state_aid/legislation/reference_rates.html.

(159)  Vidjeti Komunikaciju Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih i diskontnih stopa (SL C 14, 19.1.2008., str. 6.).

(160)  Vidjeti godišnje izvješće Revizorskog suda savezne pokrajine Rheinland-Pfalz za 2009., str. 3. i 4., dostupno na poveznici http://www.landtag.rlp.de/landtag/drucksachen/4741-15.pdf.

(161)  SL C 155, 20.6.2008., str. 10.

(162)  Potpora se svodi na sljedeći iznos (u milijunima EUR): 1,6 + 12 + (12,3/2) – [0 + 5 + (11,5/2)] = 9.

(163)  Presuda Suda od 28. travnja 1993., Italija/Komisija, C-364/90, Zb. 1993., I2097, t. 20.

(164)  U tom je pogledu potrebno napomenuti i da okrug Ahrweiler nije naveden kao potpomognuto područje na karti potpomognutih područja u razdoblju 2007. – 2013.

(165)  Vidjeti presudu Suda od 12. srpnja 1973., Komisija/Njemačka, C-70/72, Zb. 1973., 813, t. 13.

(166)  Vidjeti presudu Suda od 14. rujna 1994., Španjolska/Komisija, C-278/92, C-279/92 i C-280/92, Zb. 1994., I4103, t. 75.

(167)  Vidjeti presudu Suda od 17. lipnja 1999., Belgija/Komisija, C-75/97, Zb. 1999., I30671, t. 64. – 65.

(168)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila primjene članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 83, 27.3.1999., str. 1.).

(169)  Njemačka navodi da je poduzetnik 22. svibnja 2014. izbrisan iz registra trgovačkih društava.

(170)  NG, MSR i CMHN od 1. studenoga 2012. nalaze se u likvidacijskom odnosno stečajnom postupku. Prema njemačkom pravu pokretanjem likvidacijskog odnosno stečajnog postupka mijenja se poslovni cilj poduzetnika: poduzetnik ne djeluje više u punom opsegu, nego postaje čisto društvo za likvidaciju koje se briše prema njemačkom pravu. Međutim, do završetka stečajnog odnosno likvidacijskog postupka poduzetnik kao društvo za likvidaciju imovinu mora upotrebljavati u skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja.

(171)  Presuda Suda od 14. rujna 1994., Španjolska/Komisija („Merco”), C-42/93, Zb. 1994., I-4175.

(172)  Presuda Suda od 15. siječnja 1986., Komisija/Belgija, C-52/84, Zb. 1986., 89.

(173)  Presuda Suda od 8. svibnja 2003., Talijanska Republika i SIM 2 Multimedia SpA/Komisija Europskih zajednica, C-328/99 i C-399/00, Zb. 2003. I-4035.

(174)  Odluka Komisije od 17. rujna 2008., predmeti državne potpore N 321/2008, N 322/2008 i N 323/2008 – Grčka– Vente de certains actifs d'Olympic Airlines/Olympic Airways Services; Odluka Komisije od 12. studenoga 2008., predmet državne potpore N 510/2008 – Italija – Sale of assets of Alitalia; Odluka Komisije od 4. travnja 2012., SA.34547 – Francuska – Reprise des actifs du groupe SERNAM dans le cadre de son redressement judiciaire.

(175)  Presuda Općeg suda od 28. ožujka 2012., Ryanair Ltd./Komisija, T-123/09, ECLI:EU:T:2012:164.

(176)  Presuda Saveznog suda za radne sporove (BAG) od 19. prosinca 2013. (6 AZR 790/12); presuda Saveznog suda za radne sporove od 20. ožujka 2003. (8 AZR 97/02).

(177)  Presuda Suda od 16. prosinca 2010., Seydaland, C-239/09, Zb. 2010., I13083, t. 34.

(178)  Odgovarajući odlomak prvog nacrta kupoprodajnog ugovora glasi: „Ponuditelj je upoznat s činjenicom da je u tijeku istražni postupak Europske komisije čiji su predmet zakonitost potpora dodijeljenih Nürburgringu i njihov mogući povrat. Prodavatelji redovito kontaktiraju s nadležnom službom Europske komisije i pritom ulažu napore u dobivanje službene odluke da Komisija neće zahtijevati povrat potpora od kupca. Otvoreni su za konstruktivnu raspravu s ponuditeljima o načinu na koji je potrebno postupati s tom okolnošću u okviru prodaje svih ili pojedinih dijelova imovine Nürburgringa i, ako je primjenjivo, s prijelaznim razdobljem do odluke Komisije.”

(179)  U ponudi [drugog ponuditelja] posebno je bilo predviđeno da je ponuđena kupovna cijena plativa tek nakon donošenja pravomoćne odluke Komisije kojom bi se isključio povrat potpore od preuzimatelja imovine. Ponuda [trećeg ponuditelja] sadržava članak o tome da preuzimatelj, i u slučaju postojanja odluke Komisije, prema vlastitom nahođenju može odustati od kupnje.

(180)  Dio dopisa od 17. prosinca 2013. koji se na to odnosi glasi: For the sake of clarity, offers handed in after that timeline will, in principle, also be considered provided that the terms of the offer qualify for the further process. Any disadvantage caused by the delay will not be compensated for and will have to be fully borne by the investor. Please note that the Vendors may choose the parties which will qualify for the further process shortly after the updated timeline ends. [„Radi jasnoće načelno će se razmatrati i ponude dostavljene nakon tog roka ako su uvjeti ponude prihvatljivi za daljnji postupak. Nikakva neželjena posljedica prouzročena kašnjenjem neće se nadoknaditi i u potpunosti će je morati snositi ulagatelj. Napominjemo da prodavatelji mogu odabrati strane koje ispunjuju uvjete za daljnji postupak brzo nakon isteka roka.”]

(181)  Uredba Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 140, 30.4.2004., str. 1.).

(182)  Uredba Komisije (EZ) br. 271/2008 od 30. siječnja 2008. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 794/2004 o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 82, 25.3.2008., str. 1.).


10.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 34/68


ODLUKA KOMISIJE (EU) 2016/152

od 1. listopada 2014.

o državnoj potpori SA 27339 (12/C) (ex 11/NN) koju je provela Njemačka za zračnu luku Zweibrücken i zračne prijevoznike koji se koriste zračnom lukom

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2014) 5063)

(Vjerodostojan je samo tekst na engleskom jeziku)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 108. stavak 2. prvi podstavak (1),

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, a posebno njegov članak 62. stavak 1. točku (a),

nakon što je pozvala zainteresirane stranke da dostave svoje primjedbe u skladu s prethodno navedenim odredbama (2) i uzimajući u obzir njihove primjedbe,

budući da:

1.   POSTUPAK

(1)

U parlamentarnom pitanju iz prosinca 2008. zastupnica u Europskom parlamentu, Hiltrud Breyer, postavila je pitanje javnog financiranja zračne luke Zweibrücken (3). Tvrdila je da je u razdoblju 2005. – 2006. savezna pokrajina Falačko Porajnje (dalje u tekstu: „pokrajina”) financirala zračnu luku Flugplatz GmbH Aeroville Zweibrücken (dalje u tekstu „FGAZ”) s 2,4 milijuna EUR, koje je zračna luka FGAZ upotrijebila za financiranje svojeg društva kćeri u 100 %-tnom vlasništvu, trgovačkog društva Flughafen Zweibrücken GmbH (dalje u tekstu: „FZG”). Dalje je tvrdila da je u tom istom razdoblju pokrajina u cijelosti platila troškove građevinskih radova u zračnoj luci koji su koštali 6,96 milijuna EUR.

(2)

Na parlamentarno pitanje odgovorio je povjerenik Tajani 6. siječnja 2009. Osim toga, ono je upisano kao pritužba pod brojem CP 5/2009. Komisija je 22. siječnja 2009., 24. rujna 2010. i 15. ožujka 2011. zatražila dodatne informacije od Njemačke koje je ona dostavila u dopisima od 23. ožujka 2009., 27. siječnja 2011. i 19. svibnja 2011.

(3)

Komisija je 8. travnja 2008. zatražila dodatne informacije i od trgovačkog društva Ryanair, koje su dostavljene 15. srpnja 2011. Njemački prijevod podneska koji je dostavilo trgovačko društvo Ryanair proslijeđen je Njemačkoj 18. kolovoza 2011. i Njemačka je 26. rujna 2011. izjavila da ne planira tada dostaviti primjedbe na podnesak trgovačkog društva Ryanair.

(4)

Dopisom od 22. veljače 2012. Komisija je obavijestila Njemačku da je odlučila pokrenuti postupak iz članka 108. stavka 2. Ugovora (dalje u tekstu: „odluka o pokretanju postupka”) u vezi s javnim financiranjem upravitelja zračne luke Zweibrücken i poticajima u korist zračnih prijevoznika koji se koriste zračnom lukom.

(5)

Dopisom 24. veljače 2012. Komisija je zatražila dodatne informacije nakon odluke o pokretanju postupka. Njemačka je dostavila svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka 4. svibnja 2012., a 16. travnja 2012. odgovorila je na zahtjev Komisije za dodatne informacije.

(6)

Odluka Komisije o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (4). Komisija je od zainteresiranih strana zatražila da dostave svoje primjedbe povezane s navodnom potporom.

(7)

Komisija je zaprimila primjedbe od četiri zainteresirane stranke, odnosno od trgovačkih društava Ryanair, Airport Marketing Services (dalje u tekstu: „AMS”), Germanwings i TUIFly. Proslijedila ih je Njemačkoj i dala joj priliku za odgovor u roku od mjesec dana. Njezine primjedbe zaprimljene su u dopisu od 26. listopada 2012.

(8)

Nadalje, Komisija je primila dodatne komentare društva Ryanair 20. prosinca 2013., 17. siječnja 2014. i 31. siječnja 2014. Ti su podnesci proslijeđeni Njemačkoj, koja nije željela na njih dostaviti svoje primjedbe.

(9)

Dopisima od 6. studenoga 2013., 14. ožujka 2014. i 2. travnja 2014. Komisija je zatražila dodatne informacije. Njemačka je odgovorila na zahtjeve Komisije za dodatne informacije 16. prosinca 2013., 15. siječnja 2014., 5. travnja 2014., 15. travnja 2014., 24. travnja 2014., 11. lipnja 2014. i 27. lipnja 2014.

(10)

Dopisom od 25. veljače 2014. Komisija je obavijestila Njemačku da su 20. veljače 2014. donesene Smjernice za zračni prijevoz iz 2014. (5), o činjenici da će se te smjernice primjenjivati na predmetni slučaj od trenutka objave u Službenom listu Europske unije i dala je Njemačkoj priliku da dostavi svoje primjedbe na smjernice i njihovu primjenu u roku od 20 radnih dana od njihove objave u Službenom listu.

(11)

Dopisima od 24. veljače 2014. Komisija je obavijestila treće stranke i o tome da su 20. veljače 2014. donesene Smjernice za zračni prijevoz iz 2014., o činjenici da će se te smjernice primjenjivati na predmetni slučaj od trenutka objave u Službenom listu Europske unije i dala je trećim strankama priliku da dostave svoje primjedbe na te smjernice i njihovu primjenu u roku od 20 radnih dana od njihove objave u Službenom listu.

(12)

Smjernice za zračni prijevoz iz 2014. obavljene su 4. travnja 2014. u Službenom listu Europske unije. Njima su zamijenjene Smjernice za zračni prijevoz (6) iz 1994. i Smjernice za zračni prijevoz iz 2005. (7).

(13)

U Službenom listu Europske unije objavljena je 15. travnja 2014. obavijest kojom se pozivaju države članice i zainteresirane stranke da u roku od mjesec dana od objave Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. dostave primjedbe o njihovoj primjeni (8).

(14)

Primjedbe Njemačke na primjenu Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. zaprimljene su 8. svibnja 2014. Njemačka se složila s primjenom Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. na ovaj slučaj. Treće stranke nisu dostavile primjedbe.

(15)

Dopisom od 17. srpnja 2014. Njemačka se iznimno pristala odreći svojih prava iz članka 342. Ugovora u vezi s člankom 3. Uredbe 1/1958 (9) i dopustila je donošenje i objavu ove Odluke na engleskom u skladu s člankom 297. Ugovora.

2.   POZADINA ISTRAGE I KONTEKST MJERA

2.1   POVIJEST I RAZVOJ ZRAČNE LUKE ZWEIBRÜCKEN

(16)

Zračna luka Zweibrücken bila je vojna zračna luka do 1991. kada ju je napustila američka vojska. Od 1992. do 1999. u zračnoj luci provodio se projekt prenamjene koji je sufinancirala Unija (10). Sredstva Unije iskorištena su za prilagodbu zračne luke za uporabu u civilnom zrakoplovstvu i nužnim mjerama bilo je obuhvaćeno iskorjenjivanje prepreka, modernizacija i postavljanje tornja i isušivanje uzletno-sletne staze. Privatni ulagači u projekt predvidjeli su i naknadno stvaranje poslovnog parka, multimedijskog parka i objekata za slobodno vrijeme.

(17)

Od 2000. do 2006. zračna luka nije se u načelu upotrebljavala za komercijalni zračni prijevoz. Upotrebljavali su ju vojni zrakoplovi, privatni zrakoplovi, rekreacijski zrakoplovi i povremeno se upotrebljavala za komercijalni zračni prijevoz. Većina putnika koji putuju u zračnu luku Zweibrücken i iz nje prevožena je vojnim zrakoplovima, a ostali su upotrebljavali zrakoplove u vlasništvu poduzeća ili taksi letove. Pokušali privlačenja komercijalnih prijevoznika propali su. Dio razloga bilo je postojanje NATO-vog vojnog poligona (POLYGONE), koji je znatno ograničavao mogućnost civilnih prijevoznika da pristupe zračnoj luci Zweibrücken ili ju napuste za vrijeme radnog vremena poligona.

(18)

Tek nakon uspostave kontrolne zone (CTR Zweibrücken), kojom je uređena uporaba zračnog prostora civilnih i vojnih zrakoplova bilo je moguće privući komercijalne prijevoznike. Komercijalni promet s redovitim i čarter letovima započeo je 15. rujna 2006. prvim letom trgovačkog društva Germanwings u Berlin. Operater čarter letova TUIFly započeo je s radom 30. ožujka 2007. Društvo Ryanair imalo je samo jednu liniju iz zračne luke Zweibrücken (u zračnu luku London-Stansted) u razdoblju između 28. listopada 2008. i 22. rujna 2009., a nakon toga prestalo je pružati usluge iz zračne luke Zweibrücken.

(19)

Godišnji kapacitet zračne luke Zweibrücken trenutačno iznosi otprilike 700 000 putnika, ali mogao bi se povećati do 1 milijun putnika s obzirom na kapacitet uzletno-sletne staze i područja za prihvat i otpremu.

(20)

U tablici 1. prikazan je razvoj zračne luke Zweibrücken u pogledu broja putnika i kretanja zrakoplova od 2006. do 2012.

Tablica 1.

Broj putnika 2006. – 2012.  (11)

Godina

Putnici

Kretanja zrakoplova

2006.

78 000

23 160

2007.

288 000

26 474

2008.

327 000

27 000

2009.

338 000

21 000

2010.

265 000

16 000

2011.

224 000

14 500

2012.

242 880

13 230

2.2   ZEMLJOPISNA SITUACIJA ZRAČNE LUKE ZWEIBRÜCKEN

(21)

Zračna luka Zweibrücken nalazi se 4 km jugoistočno od grada Zweibrücken u njemačkoj saveznoj pokrajini Falačko Porajnje. Ostale najbliže (12) zračne luke sljedeće su:

(a)

zračna luka Saarbrücken (otprilike 39 km ili 29 minuta vožnje automobilom)

(b)

zračna luka Frankfurt-Hahn (otprilike 128 km ili 84 minute vožnje automobilom)

(c)

zračna luka Frankfurt (Main) (otprilike 163 km ili 91 minutu vožnje automobilom)

(d)

zračna luka Luxembourg (otprilike 145 km ili 86 minuta vožnje automobilom)

(e)

zračna luka Karlsruhe/Baden-Baden (otprilike 105 km ili 88 minuta vožnje automobilom)

(f)

zračna luka Metz-Nancy (otprilike 129 km ili 78 minuta vožnje automobilom)

(g)

zračna luka Strasbourg (otprilike 113 km ili 87 minuta vožnje automobilom).

(22)

Prema studiji koju su dostavila trgovačka društva „Desel Consulting” i „Airport Research GmbH” 2009. (13), u prosjeku otprilike 15 % putnika godišnje potječe iz drugih država članica (Luksemburg i Francuska). Preostali putnici potječu iz Njemačke, većinom iz regije Kreis jugozapadnog Saarpfalza, grada Saarbrückena, grada Saarlouisa i regije Saarpfalz-Kreis.

2.3   PRAVNA I GOSPODARSKA STRUKTURA ZRAČNE LUKE ZWEIBRÜCKEN

(23)

Zračna luka Zweibrücken u vlasništvu je društva FZG koje njome i upravlja. Društvo FZG jest društvo kći društva FGAZ u čijem je 100 %-tnom vlasništvu i s kojim je potpisala ugovor o prijenosu dobiti i gubitka (dalje u tekstu: „Ugovor o dobiti i gubitku”). Ugovorom o dobiti i gubitku osigurava se da će društvo FGAZ pokriti sve gubitke društva FZG i da će na njega biti prenesena sva dobit.

(24)

Društvo FGAZ u zajedničkom je vlasništvu. Pokrajina Falačko Porajnje vlasnik je 50 % dionica, dok je preostalih 50 % u vlasništvu udruge Zweckverband Entwicklungsgebiet Flugplatz Zweibrücken (dalje u tekstu: „ZEF”), udruge javnih teritorijalnih jedinica pokrajine Falačko Porajnje. Javni vlasnici društva FGAZ pokrivaju njegove financijske potrebe godišnjim dokapitalizacijama. Njemačka tvrdi da društvo FGAZ ne obavlja samo aktivnosti povezane sa zračnim prijevozom. U pogledu zračnog prijevoza, društvo FGAZ jednostavno prosljeđuje javno financiranje na društvo FGZ. Društvo FGAZ, međutim, obavlja neke aktivnosti povezane s oglašavanjem zemljišta u blizini zračne luke.

3.   OPIS MJERA I RAZLOZI ZA POKRETANJE POSTUPKA

(25)

Komisija je istražila nekoliko mjera koje se odnose na zračnu luku Zweibrücken. Komisija je ocijenila čine li te mjere državnu potporu te može li se ta državna potpora smatrati spojivom s unutarnjim tržištem.

(26)

Sljedeće su mjere istražene kao moguća državna potpora trgovačkim društvima FGAZ i FGZ:

(a)

pokrivanje troškova zračne luke Zweibrücken izravnim javnim financiranjem koje su izvršili pokrajina Falačko Porajnje i udruga ZEF u pogledu:

infrastrukturnih ulaganja (2000. – 2009.),

operativnih troškova (2000. – 2009.);

(b)

bankovni kredit i sudjelovanje zajedničkom računu (cash pool) pokrajine Falačko Porajnje.

(27)

Sljedeće su mjere istražene kao moguća državna potpora zračnim prijevoznicima koji pružaju usluge iz zračne luke Zweibrücken:

(a)

popusti za naknade zračne luke odobrenih različitim zračnim prijevoznicima (Germanwings, TUIFly i Ryanair)

(b)

ugovori o marketingu s društvom Ryanair.

3.1   JAVNO FINANCIRANJE ZRAČNE LUKE ZWEIBRÜCKEN KOJE SU IZVRŠILI POKRAJINA FALAČKO PORAJNJE I UDRUGA ZEF

3.1.1   DETALJNI OPIS MJERE

(28)

Javno financiranje zračne luke Zweibrücken izvršeno je u dva različita oblika. Prvo su pokrajina Falačko Porajnje i udruga ZEF podržale posebna infrastrukturna ulaganja društva FZG izravnim bespovratnim sredstvima. Drugo, vlasnici društva FGAZ godišnje su ulagali kapital u društvo FGAZ. Svrha je ovih dokapitalizacija kojima se pokrivaju vlastiti gubici društva FGA omogućiti tome trgovačkom društvu da ispuni svoje obveze iz ugovora o prijenosu dobiti i gubitka u skladu s kojim je ono dužno pokrivati gubitke društva FZG.

(29)

Izravna bespovratna sredstva kojima se podržavaju posebna infrastrukturna ulaganja izvršena između 2000. i 2005. i između 2006. i 2009. navedena su u tablici 2. i tablici 3.

Tablica 2.

Infrastrukturna ulaganja u razdoblju 2000. – 2005.

Zuwendungs-bescheid vom

Maßnahmen

Gesamtkosten der Investitions-maßnahmen

Landesmittel

Mittel des Trägers

Ausgezahlte Mittel insgesamt

Davon Landesmittel für Baumaßnahmen

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2000

 

 

 

 

 

 

5.6.2000

Wendehämmer, Bodengeräte, usw.

[…] (14)

[…]

[…]

[…]

[…]

30.11.2000

Flugzeughalle 25 × 25

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

30.11.2000

Flugzeughalle 56 × 18

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

24.11.2000

Renovierung Halle 360

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

1.12.2000

Renovierung Halle 370

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

Gesamt 2000

 

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2001

 

 

 

 

 

 

23.7.2001

TODA 1. Phase

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

22.11.2001

Umorg. Sicherheitsbereich

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

Gesamt 2001

 

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2002

 

 

 

 

 

 

16.7.2002

außerord. Rep. Start- u. Landebahn

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

Gesamt 2002

 

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2003

 

 

 

 

 

 

14.4.2003

Überarb. Markierungen Flugbetr. fläche

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

15.9.2003

2. Phase TODA

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

Gesamt 2003

 

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2004

 

 

 

 

 

 

26.1.2004

Gebäude 320

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

1.11.2004

Luftsicherheitsmaßn.

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

Gesamt 2004

 

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2005

 

 

 

 

 

 

4.8.2005

Feuerlöschfahrzeug

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

13.12.2005

Feuerlöschfahrzeug

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

Gesamt 2005

 

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]


Tablica 3.

Infrastrukturna ulaganja u razdoblju 2006. – 2009.

Zuwendungs bescheid vom

Maßnahme

Gesamtkosten der Investitions- maßnahme

Landesmittel

Mittel des ZEF

Mittel des Trägers

ausgezahlte Mittel des Landes

ausgezahlte Mittel des ZEF

Davon Landesmittel für Baumaß-nahme

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2006.

 

 

 

 

 

 

 

 

22.11.2006.

Trinkwasseranlage

[…]

[…]

 

[…]

[…]

 

 

21.11.2006.

Verbesserung Verkehrssicherheit

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

13.12.2006.

Erweiterung des Terminals

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

Gesamt 2006

 

[…]

[…]

 

[…]

[…]

 

[…]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2007.

 

 

 

 

 

 

 

 

23.11.2007.

Erweiterung Terminal, Mehrkosten

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

30.1.2007.

Ausrüstung Abfertigung von Luftfahrz.

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

30.9.2007.

Sicherheitsmaßnahmen

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

27.9.2007.

Verbesserung der Verkehrssicherheit

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

31.10.2007.

LFZ-Enteisungsfahrzeug

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

9.12.2007.

Luftsicherheitsgeräte

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

Gesamt 2007

 

[…]

[…]

 

[…]

[…]

 

[…]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2008.

 

 

 

 

 

 

 

 

23.11.2007.

Erweiterung Terminal, Mehrkosten

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

28.3.2008.

Erweiterung Terminal, Mehrkosten

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

17.6.2008.

Sicherheit Vorfeld 1

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

9.8.2008.

Schlepper, Funk

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

21.10.2008.

Vorfeldbeleuchtung

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

27.10.2008.

Heizgerät

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

9.11.2008.

Sanierung Landebahn

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

31.10.2008.

Umbau Terminal

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

24.11.2008.

Wetterbeobachtungssystem

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

24.11.2008.

Geräte, Fahrzeuge

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

Gesamt 2008

 

[…]

[…]

 

[…]

[…]

 

[…]

 

 

 

 

 

 

 

 

 

2009.

 

 

 

 

 

 

 

 

12.8.2009.

Landebahnsanierung

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

2.9.2009.

Erstellung DES

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

16.10.2009.

Guard Lights

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

19.10.2009.

Flugzeugschlepper, Förderband

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

Gesamt 2009

 

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

(30)

Ukupna ulaganja između 2000. i 2009. iznosila su 27 987 281 EUR, dok je ukupni iznos bespovratnih sredstava koje je uložila savezna pokrajina iznosio 21 588 534 EUR. Najveća pojedinačna ulaganja bila su proširenje uzletno-sletne staze tijekom 2001./2003. ([…] EUR), modernizacija terminala 2006. ([….] EUR), i modernizacija uzletno-sletne staze u razdoblju 2008./2009. ([…] EUR).

(31)

U tablici 4. prikazani su relevantni podaci o injekcijama kapitala savezne pokrajine Falačko Porajnje/ZEF u društvo FGAZ i pokrivanju gubitaka društva FZG koje izvršava društvo FGAZ.

(32)

Nadalje treba napomenuti da je, iako su savezna pokrajina i udruga ZEF imale 50 %dionica u društvu FGAZ između 2000. i 2009. i u načelu osiguravale jednake iznose dokapitalizacije, savezna pokrajina zapravo subvencionirala pripadajući dio udruge ZEF. Do kraja 2005. savezna pokrajina pokrila je, pored svog vlastitog dijela od 50 % potrebnih dokapitalizacija, 90 % dijela društva ZEF. Nakon toga, savezna pokrajina smanjila je navedeni postotak prvo na 80 % 2006. i zatim na 60 % od 2007. i dalje. Zatim je savezna pokrajina pokrila između 95 % (do 2005.) i 80 % (od 2007. na dalje) godišnjih gubitaka društva FGAZ.

Tablica 4.

Dokapitalizacije i rezultati poslovnih djelatnosti

Godina

Dokapitalizacije društva FGAZ koje su izvršile savezna pokrajina Falačko Porajnje/ZEF

Godišnji rezultat društva FGAZ

Godišnji rezultati društva FGZ

EBITDA FZG

2000.

[…]

[…]

[…]

[…]

2001.

[…]

[…]

[…]

[…]

2002.

[…]

[…]

[…]

[…]

2003.

[…]

[…]

[…]

[…]

2004.

[…]

[…]

[…]

[…]

2005.

[…]

[…]

[…]

[…]

2006.

[…]

[…]

[…]

[…]

2007.

[…]

[…]

[…]

[…]

2008.

[…]

[…]

[…]

[…]

2009.

[…]

[…]

[…]

[…]

Ukupno

[…]

[…]

[…]

[…]

3.1.2   RAZLOZI ZA POKRETANJE FORMALNOG ISTRAŽNOG POSTUPKA

(33)

U odluci o pokretanju postupka razlikuje se između javnog financiranja ulaganja u infrastrukturu zračne luke Zweibrücken i javnog financiranja operativnih troškova.

3.1.2.1    Infrastrukturna ulaganja

Postojanje potpora

(34)

U odluci o pokretanju postupka prvo je navedeno da je u vezi s ulaganjima u infrastrukturu zračne luke društvo FGZ poduzetnik u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Zatim je podsjetila da je u presudi u predmetu Leipzig/Halle  (15) Opći sud potvrdio je da tijelo koje gradi infrastrukturu zračne luke i njome upravlja uz naplatu svojim korisnicima obavlja gospodarsku djelatnost. Jedina iznimka bile bi neke djelatnosti koje bi se mogle nazvati izvršavanjem javne ovlasti; te bi se djelatnosti mogle opisati kao djelatnosti negospodarske prirode i stoga se na njih ne primjenjuju pravila o državnim potporama. U odluci o pokretanju postupka tražilo se od Njemačke da dostavi dodatne informacije o tome koje bi se djelatnosti mogle smatrati djelatnostima negospodarske prirode.

(35)

U odluci o pokretanju postupka također je navedeno da društvo FGAZ nije samo izvršavalo nikakve djelatnosti povezane sa zračnom lukom već je samo društvu FZG prosljeđivalo javna sredstva koja je primilo. Međutim, navedeno je da je društvo FGAZ izvršavalo neke gospodarske djelatnosti u vezi sa zemljištima u blizini zračne luke. Zbog tih djelatnosti smatralo se u odluci o pokretanju postupka da je društvo FGAZ poduzetnik u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(36)

Budući da su se izravna bespovratna sredstva za investicijske projekte financirala iz proračuna pokrajine i da su dokapitalizacije u korist društva FGAZ (i u konačnici društva FZG) potjecale iz javnog proračuna savezne pokrajine i udruge ZEF, u odluci o pokretanju postupka donesen je zaključak da su se mjere financirale iz javnih sredstava.

(37)

U odnosu na pitanje jesu li društva FGAZ i FZG ostvarila prednost, u odluci o pokretanju postupka navedeno je da javno financiranje čini prednost ako javno tijelo koje isplaćuje sredstva postupa kao subjekt u tržišnom gospodarstvu (dalje u tekstu: MEO). U odluci o pokretanju postupka navedeno je da Njemačka nije dostavila dokaze da je odobravanjem javnih sredstava postupala kao subjekt u tržišnom gospodarstvu. Čak naprotiv, bilo je očito da su, za razliku od privatnog ulagača, javna tijela pri dodjeli sredstava vodila računa o regionalnim pitanjima i pitanjima socijalne politike. Stoga se ne može zaključiti da su javna tijela postupala kao subjekt u tržišnom gospodarstvu i u odluci o pokretanju postupka donesen je preliminarni zaključak da se javnim financiranjem osigurala prednost društvima FGAZ i FZG.

(38)

Zatim je u odluci o pokretanju postupka navedeno da su javna sredstva odobrena samo društvima FGAZ/FZG, što znači da su bila selektivne prirode.

(39)

Naposljetku, u odluci o pokretanju postupka objašnjeno je da bi se, budući da se tržišno natjecanje između regionalnih zračnih luka sve više povećava, svakom prednošću odobrenom zračnoj luci Zweibrücken moglo narušiti tržišno natjecanje. U njoj se posebno spominje zračna luka Saarbrücken koja je samo 39 kilometara udaljena od zračne luke Zweibrücken. Navodeći dalje predviđanja za razvoj prometa u zračnoj luci Zweibrücken, u odluci o pokretanju postupka također je navedeno da bi prednost vjerojatno imala učinak na trgovinu među državama članicama.

(40)

Naposljetku, u odluci o pokretanju postupka zaključuje se da javno financiranje infrastrukturnih ulaganja u zračnoj luci Zweibrücken čini državnu potporu budući da su ispunjeni svi potrebni elementi.

Spojivost

(41)

U odluci o pokretanju postupka navedeno je da je u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. predviđen okvir za ocjenjivanje spojivosti javnog financiranja infrastrukturnih ulaganja. U njemu je utvrđen niz kriterija koje Komisija mora uzeti u obzir za ocjenjivanje spojivosti u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora. U skladu s točkom 61. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. takvo javno financiranje spojivo je u sljedećim slučajevima:

(a)

gradnja i korištenje infrastrukture zadovoljavaju jasno definirane ciljeve od općeg interesa (regionalni razvoj, dostupnost itd.),

(b)

infrastruktura je potrebna i proporcionalna postavljenom cilju,

(c)

infrastruktura ima zadovoljavajuće srednjoročne izglede za korištenje, osobito što se tiče korištenja postojeće infrastrukture,

(d)

svi potencijalni korisnici infrastrukture imaju pristup do nje na jednak i nediskriminirajući način i

(e)

učinak na trgovinu nije toliki da bi bio protivan interesu Unije.

(42)

Nadalje, da bi bila spojiva s unutarnjim tržištem, državna potpora zračnim lukama, kao i svaka druga mjera državne potpore, mora imati učinak poticaja i biti nužna i razmjerna zakonitom cilju koji se provodi.

(43)

U odnosu na pitanje zadovoljavaju li izgradnja i korištenje infrastrukture jasno definirane ciljeve od općeg interesa, u odluci o pokretanju postupka navedeno je da je svrha zračne luke Zweibrücken poboljšati pristupačnost dijela pokrajine Falačko Porajnje u kojem se nalazi. Dalje se podsjeća na tvrdnju Njemačke da zračna luka promiče gospodarski razvoj regije. Međutim, u odluci o pokretanju postupka također se podsjeća da se komercijalni prijevoz iz zračne luke počeo obavljati tek 2006. i da se u njezinoj blizini nalaze druge zračne luke, posebno zračna luka Saarbrücken, koje osiguravaju povezanost regije. S obzirom na prethodno navedeni nalaz, u odluci o pokretanju postupka izražena je sumnja služi li se javnim financiranjem infrastrukture zračne luke Zweibrücken cilju od općeg interesa ili se samo udvostručuje već dostupna infrastruktura u regiji.

(44)

U odnosu na nužnost i proporcionalnost infrastrukture, Njemačka je izjavila da su poduzeta samo ona ulaganja koja su bila nužna kako bi se osigurala usklađenost zračne luke sa svim nužnim sigurnosnim standardima. Međutim, u odluci o pokretanju postupka navedeno je da se zračna luka Zweibrücken nalazi u tolikoj blizini zračne luke Saarbrücken da se moralo pretpostaviti da će između njih postojati konkurencija. Druge zračne luke mogu se izravno natjecati sa zračnom lukom Zweibrücken, posebno u pogledu prijevoza tereta ili putovanja na godišnji odmor. U tim okolnostima, u odluci o pokretanju postupka izražena je sumnja u to je li infrastruktura zračne luke Zweibrücken bila nužna i razmjerna u odnosu na navedeni cilj.

(45)

U pogledu izgleda infrastrukture, u odluci o pokretanju postupka podsjeća se na tvrdnju Njemačke da se očekuje da će se broj putnika povećati na otprilike 335 000 tijekom 2015. i zatim bi se mogao povećati i na više od 1 000 000 do 2025. Njemačka je tvrdila i da očekuje da će zračna luka Zweibrücken postati profitabilna do 2015. Međutim, u odluci o pokretanju postupka navedeno je da zračna luka Zweibrücken ostvaruje sve veće gubitke od početka pružanja usluga komercijalnog zračnog prijevoza 2006. zbog čega se javlja sumnja u sposobnost zračne luke da u budućnosti ostvaruje dobit. Te su sumnje potvrđene blizinom zračne luke Saarbrücken koja bi se mogla natjecati na tržištu sa zračnom lukom Zweibrücken za iste putnike. S obzirom na navedeno, u odluci o pokretanju postupka izražena je sumnja u srednjoročne izglede za uporabu infrastrukture zračne luke.

(46)

U odluci o pokretanju postupka naposljetku je izražena sumnja u to imaju li svi mogući korisnici pristup infrastrukturi na jednak i nediskriminacijski način. Također se postavlja pitanje utjecaja na razvoj trgovine u mjeri koja je protivna interesima Unije, posebno u svjetlu blizine zračne luke Saarbrücken.

3.1.2.2    Operativne potpore

Postojanje potpora

(47)

U odluci o pokretanju postupka prvo se podsjeća na prethodni zaključak da su društva FGAZ i FGZ poduzetnici u svrhe članka 107. stavka 1. Ugovora. Također se podsjeća da dokapitalizacije, budući da potječu izravno od javnih tijela, čine prijenos državnih sredstava i mogu se pripisati državi. Nadalje, budući da se operativnom potporom korisnik oslobađa nekih troškova povezanih s njegovim poduzećem, dokapitalizacijom društava FGAZ i FZG ta su društva dobila gospodarsku prednost koju ne bi imala u uobičajenim tržišnim uvjetima. Nadalje, podsjeća se operativnom potporom može narušiti tržišno natjecanje i utjecati na trgovinu među državama članicama na isti način kao i javnim financiranjem infrastrukturnih ulaganja. Zaključeno je da operativna potpora u obliku dokapitalizacija u korist društava FGAZ i FZG čini državnu potporu.

Spojivost – Odluka o uslugama od općeg gospodarskog interesa

(48)

Njemačka je tvrdila da je zračnoj luci Zweibrücken povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa (dalje u tekstu: „SGEI”) i da je operativna potpora oslobođena obveze prijavljivanja i spojiva s unutarnjim tržištem na temelju Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005. (16) Nakon što je u odluci o pokretanju postupka navedeno da zračna luka Zweibrücken opslužuje manje od 1 000 000 putnika godišnje i da stoga ispunjuje uvjet iz članka 2. stavka 1. točke (d) Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005., izražena je sumnja je li upravljanje zračnom lukom usluga od općeg gospodarskog interesa.

(49)

Drugim riječima, u odluci o pokretanju postupka odbačen je argument Njemačke da je doprinos regionalnom i gospodarskom razvoju regije dovoljan da bi se upravljanje zračnom lukom u cijelosti moglo nazivati uslugom od općeg gospodarskog interesa. U odluci o pokretanju postupka istaknuto je da regiju već dobro opslužuju druge zračne luke i stoga nije očito zašto bi bilo nužno zračnoj luci Zweibrücken povjeriti uslugu od općeg gospodarskog interesa koja se sastoji od pružanja usluga zračne luke.

(50)

U odluci o pokretanju postupka već je objašnjeno da na temelju dostupnih informacija nije bilo jasno jesu li ispunjeni uvjeti iz članka 4. Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005. Opća obveza upravljanja zračnom lukom, sadržana u članku 45. Luftverkehrs-Zulassungs-Ordnung (Uredba o dozvolama u zračnom prometu, dalje u tekstu: „LuftVZO”), nije ispunjivala uvjete navedene u članku 4. Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005. i ta bi obveza u svakom slučaju nestala u slučaju donošenja odluke o zatvaranju zračne luke. Dalje je navedeno da zbog toga što nedostaju podaci, Komisija nije mogla ocijeniti usklađenost s člankom 5. Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005.

(51)

U odluci o pokretanju postupka na kraju je navedeno da bi, budući je Odlukom o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2012. (17) od obveze prijavljivanja oslobođena samo državna potpora za zračne luke s manje od 200 000 putnika, bilo kakva potpora zračnoj luci Zweibrücken morala biti prijavljena Komisiji za razdoblje od 31. siječnja 2014. na dalje, čak i ako bi se moglo smatrati da je u skladu s Odlukom o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005.

Spojivost – Smjernice za zračni prijevoz iz 2005.

(52)

U odluci o pokretanju postupka podsjeća se da operativna potpora u načelu nije spojiva s unutarnjim tržištem i da se samo iznimno može proglasiti spojivom pod strogim uvjetima. U skladu s točkom 27. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005., operativna potpora može se proglasiti usklađenom samo u regijama Unije koje su u najnepovoljnijem položaju, odnosno u onima na koje se primjenjuje članak 107. stavak 3. točke (a) Ugovora te u najudaljenijim regijama i rijetko naseljenim područjima. Navedeno je da se zračna luka Zweibrücken ne nalazi niti u jednom od tih područja i stoga se potpora ne može smatrati spojivom u skladu s točkom 27. Smjernica.

(53)

U odnosu na mogućnost da potpora bude proglašena spojivom u skladu s odjeljkom 4.2. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005., u odluci o pokretanju postupka istaknuto je da su kriteriji spojivosti u tom odjeljku slični onima navedenima u Odluci o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005. Budući da je Komisija donijela preliminarni zaključak da uvjeti iz Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005. nisu ispunjeni, donijela je isti zaključak i u pogledu uvjeta iz Smjernica za zračni prijevoz iz 2005.

(54)

U odluci o pokretanju postupka naposljetku je također navedeno da su, od 31. siječnja 2012., pravila sadržana u odjeljku 4.2. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. nadopunjena odredbama Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2012. (18) To znači da bi sva javna sredstva obuhvaćena Odlukom o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005., ali ne i Odlukom o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2012. od 31. siječnja 2014. na dalje morala ispunjivati zahtjeve propisane u odjeljku 4.2. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. i odredbama Okvira za usluge od općeg gospodarskog interesa iz 2012.

Spojivost – Smjernice za sanaciju i restrukturiranje

(55)

U odluci o pokretanju postupka na kraju su navedene primjedbe u pogledu moguće spojivosti dokapitalizacija skladu sa Smjernicama za sanaciju i restrukturiranje (19). Primijećeno je da bi se, budući da je zračna luka započela s komercijalnim aktivnostima tek 2006., moglo smatrati da je „novo poduzeće” u smislu Smjernica za sanaciju i restrukturiranje, osim prije njihove primjene. Također je navedeno da nije dostavljen plan restrukturiranja na temelju kojeg se mogla dodijeliti potpora.

(56)

U skladu s time, na temelju dostupnih informacija, zaključeno je da se operativna potpora društvima FZG/FGAZ ne može proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem.

3.2   POTENCIJALNA POTPORA U VEZI S BANKOVNIM KREDITOM I SUDJELOVANJEM U ZAJEDNIČKOM RAČUNU POKRAJINE FALAČKO PORAJNJE

3.2.1   DETALJNI OPIS MJERE

(57)

Društvo FZG dobilo je 20. listopada 2009. kredit u iznosu od […] milijuna EUR od Sparkasse Südwestpfalz. Kamata je određena na 2,05 % godišnje do 15. listopada 2012. nakon čega stranke mogu ponovno pregovarati o uvjetima. Pokrajina Falačko Porajnje odobrila je 100 %-tno jamstvo na zajam ne tražeći zauzvrat nikakvu naknadu ili jamstvo.

(58)

Društvo FGAZ imalo je od 26. veljače 2003. pravo sudjelovati u „zajedničkom računu” (odnosno računu za financiranje) koji je uspostavilo Ministarstvo financija pokrajine Falačko Porajnje. Zajednički račun je mehanizam refinanciranja koji je dostupan trgovačkim društvima u kojima pokrajina ima najmanje 50 % udjela.

(59)

Najveći iznos kredita koji bi društvo FGAZ moglo dobiti iz zajedničkog računa utvrđen je na 3,5 milijuna EUR od 16. siječnja 2009. na dalje i povećan na 6 milijuna EUR 1. listopada 2009. Društvo FGAZ ne mora dati jamstvo, kamate se utvrđuju prema stopi novca na opoziv i krediti se otplaćuju kada društvo FGAZ ima dostupna sredstva.

(60)

Njemačka je objasnila zajednički račun funkcionira na sljedeći način: društvo FGAZ zatraži sredstva sa zajedničkog računa da osigura svoju likvidnost i pokrajina isplaćuje ta sredstva za zajedničkog računa. Kamate koje se naplaćuju su stope novca na opoziv temeljene na tržištu. Ako je bilanca na zajedničkom računu negativna, pokrajina ga nadopunjuje uzimanjem kredita na tržištu na vlastito ime. Njemačka je dalje objasnila da pokrajina prenosi uvjete koje dobije na tržištu kapitala na sudionike u zajedničkom računu time omogućujući sudionicima – poduzećima u kojima pokrajina ima većinu dionica – da se refinanciraju pod istim uvjetima kao i sama pokrajina.

(61)

Njemačka je navela da je do svibnja 2006. bilanca društva FGAZ u zajedničkom računu uvijek bila pozitivna i da je tek nakon toga postala negativna. Njemačka je dostavila podatke navedene u tablici 5. o bilanci društva FGAZ u zajedničkom računu između 2006. i 2009.

Tablica 5.

Bilanca društva FGAZ u zajedničkom računu između 2006. i 2009.

Godina

Depoziti

Povlačenja

Bilanca na dan 31.12.

2006.

[…]

[…]

[…]

2007.

[…]

[…]

[…]

2008.

[…]

[…]

[…]

2009.

[…]

[…]

[…]

3.2.2   RAZLOZI ZA POKRETANJE FORMALNOG ISTRAŽNOG POSTUPKA

3.2.2.1    Postojanje potpora

(62)

U odluci o pokretanju postupka prvo je navedeno da su društva FGAZ i FGZ poduzetnici u svrhe članka 107. stavka 1. Ugovora. Zatim se napominje da je bilo jasno da se jamstvo i zajednički račun mogu pripisati državi i da su odobreni iz državnih sredstava. U pogledu samog kredita, u odluci o pokretanju postupka tražene su dodatne informacije od Njemačke u kako bi se moglo odgovoriti na pitanje mogu li se bespovratna sredstva kredita pripisati državi jer ih je odobrila javna banka Sparkasse Südwestpfalz.

(63)

U odluci o pokretanju postupka primijenjen je test MEO kako bi se utvrdilo je li kreditom, jamstvom ili zajedničkim sredstvima osigurana prednost društvima FZG/FGAZ. Napomenula je da u vezi sa zajmom i zajedničkim računom morala procijeniti jesu li u skladu s uvjetima iz Komunikacije o referentnoj stopi iz 2008. (20) Budući da nisu dostavljene informacije o primjenjivoj referentnoj kamatnoj stopi, Komisija je tražila od Njemačke da dostavi sve potrebne informacije za procjenu jesu li kredit i zajednički račun u skladu s uvjetima iz Komunikacije o referentnoj stopi iz 2008.

(64)

U odnosu na jamstvo koje je odobrila savezna pokrajina Falačko Porajnje, u odluci o pokretanju postupka navedeno je da se jamstvo, bez obzira na to čini li državnu potporu, mora ocijeniti u skladu sa Obaviješću o jamstvima (21). Napominjući da nije bilo dovoljno informacija, u odluci o pokretanju postupka tražilo se od Njemačke da dostavi sve informacije potrebne za ocjenu jamstva u skladu s Obavijesti o jamstvima.

(65)

Budući da su kredit, jamstvo i zajednički račun bili dostupni samo društvima FGAZ/FZG, u odluci o pokretanju postupka zaključeno je da su selektivni. Također se smatralo da se, kao u slučaju javnog financiranja infrastrukture i operativne potpore, ne može isključiti da se kreditom, jamstvom i zajedničkim računom narušava tržišno natjecanje.

(66)

Na temelju dostupnih informacija u odluci o pokretanju postupka donesen je u skladu s time zaključak da kredit, državno jamstvo i zajednički račun čine državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Nije se ocjenjivanja moguća spojivost tih mjera.

3.3   POPUSTI ZA PRISTOJBE ZRAČNIH LUKA ZA TRGOVAČKA DRUŠTVA RYANAIR, GERMANWINGS I TUIFly

3.3.1   DETALJNI OPIS MJERE

(67)

Cjenik koji je dostavila Njemačka stupio je na snagu 1. listopada 2005. Prema tome cjeniku, pristojbe za slijetanje utvrđuju se prema maksimalno dozvoljenoj težini pri uzlijetanju (dalje u tekstu: „MTOW”) i broju putnika u zrakoplovu. Za redovne letove s više od 50 putnika predviđen je paušalni iznos od 6 EUR po putniku. Tim su paušalnim iznosom obuhvaćene sve pristojbe zračnih luka, uključujući sigurnosnu pristojbu od 3,58 EUR.

(68)

Dostupan je niz popusta ako su ispunjeni određeni uvjeti:

(a)

Novi redovni letovi: zračna luka odobrava 100 % popusta na slijetanje, prihvat i otpremu i putničke pristojbe na dvanaest mjeseci svakom zračnom prijevozniku koji uvede novi let iz zračne luke Zweibrücken ako se na novo odredište leti svaki dan tijekom ljetnog rasporeda i najmanje tri puta tjedno tijekom zimskog rasporeda. Ako zračni prijevoznik tu zračnu luku odrediti kao matičnu za zrakoplov, popust od 100 % može se produljiti na dodatnih šest mjeseci.

(b)

Novi čarter letovi: zračna luka odobrava popust od 100 % na slijetanje, prihvat i otpremu i putničke pristojbe svakoj zračnoj luci koja leti iz zračne luke Zweibrücken do praga od 100 000 putnika; to znači da se za tih prvih 100 000 putnika ne plaćaju pristojbe za slijetanje, prihvat i otpremu ili putničke pristojbe. Zračni prijevoznik mora letjeti na novo odredište svaki dan tijekom ljetnog reda letenja i najmanje tri puta tjedno tijekom zimskog reda letenja. Zračni prijevoznici koji ispunjuju dodatne uvjete – kao što je povećanje učestalosti usluga za 50 % – 100 % tijekom dva uzastopna ljetna reda letenja i ostvare određeni prag broja putnika – dobivaju dodatni popust od 100 % za dodatnih 50 000 – 100 000 putnika.

3.3.1.1    Pristojbe koje je platilo trgovačko društvo Germanwings

(69)

U kolovozu/rujnu 2006. trgovačka društva Germanwings i FZG sklopila su sporazum o uspostavi linije Zweibrücken – Berlin-Schönefeld od rujna 2006. Ugovorom je predviđena pristojba od […] EUR po putniku kojom je obuhvaćeno slijetanje, parkiranje, putničke i sigurnosne pristojbe. Pristojbe su snižene za […] tijekom prve godine poslovanja. Od 16. rujna 2007. na dalje, trgovačko društvo Germanwings platio je […] EUR po putniku, a od 1. siječnja 2008. naknada je smanjena na […] EUR po putniku. Društvo Germanwings ukinulo je svoje linije iz zračne luke Zweibrücken i prema njoj 9. siječnja 2011.

3.3.1.2    Pristojbe koje je platilo trgovačko društvo TUIFly

(70)

Njemačka je dostavila ugovor između trgovačkih društava FZG i TUIFly prema kojem je TUIFly morao platiti paušalni iznos od […] EUR po putniku kojim su pokrivene sve primjenjive pristojbe. Bez obzira na to, dalje je izjavila da je trgovačko društvo TUIFly bilo oslobođeno plaćanja svih pristojbi za prvih […] putnika. Kada je taj broj putnika ostvaren 1. kolovoza 2010., trgovačko društvo TUIFly platilo je paušalni iznos od […] po putniku.

3.3.1.3    Pristojbe koje je platilo trgovačko društvo Ryanair

(71)

Trgovačko društvo Ryanair pružalo je usluge prijevoza između zračnih luka Zweibrücken – London-Stansted od 28. listopada 2008. do 22. rujna 2009. Tijekom prve godine rada, društva FZG i Ryanair dogovorili su se o iznosu od […]godišnje. Trgovačko društvo Ryanair zauzvrat se obvezalo da će prevesti najmanje […] putnika godišnje. Njemačka tvrdi da je trgovačko društvo Ryanair platilo […].

3.3.1.4    Usluge koje su primila trgovačka društva Germanwings, TUIFly i Ryanair

(72)

Svi ugovori između društva FZG i različitih prijevoznika sadržavaju odjeljak o dodatnim uslugama i pristojbama. U tablici 6. prikazana je usporedba između najvažnijih dodatnih usluga i cijena koje su se naplaćivale tim zračnim prijevoznicima.

Tablica 6.

Dodatne usluge i pristojbe

Usluga

Cijena TUIFly

Cijena Germanwings

Cijena Ryanair

Jedinica za pokretanje zrakom

[…]

[…]

[…]

Jedinica za opskrbu električnom energijom na tlu

[…]

[…]

[…]

Čišćenje zrakoplova (standardno)

[…]

[…]

[…]

Čišćenje zrakoplova (preko noći)

[…]

[…]

[…]

Odleđivanje zrakoplova

[…]

[…]

[…]

Tekućina i voda za odleđivanje

[…]

[…]

[…]

Prazan prostor za oglašavanje na zidu

[…]

[…]

[…]

Iznajmljivanje automobila

[…]

[…]

[…]

Pristup hangaru za ad hoc održavanje

[…]

[…]

[…]

Najmanje 4 konferencije za tisak godišnje

[…]

[…]

[…]

Dva putovanja godišnje za novinare u organizaciji zračne luke

[…]

[…]

[…]

Računala, pisači, telefoni, faks uređaj i SITA-oprema

[…]

[…]

[…]

3.3.2   RAZLOZI ZA POKRETANJE FORMALNOG ISTRAŽNOG POSTUPKA

3.3.2.1    Postojanje potpora

(73)

U odluci o pokretanju postupka prvo je navedeno da se, s obzirom na činjenicu da je društvo FZG, koje je odobravalo popuste za pristojbe zračnih luka različitim zračnim prijevoznicima, bilo u potpunom vlasništvu i pod kontrolom države, moralo smatrati da su ti popusti odobreni iz prethodno navedenih državnih sredstava. Dalje se smatralo da je vrlo vjerojatno da je država bila uključena u sklapanje ugovora s različitim zračnim prijevoznicima i da je nadležno javno nadzorno tijelo moralo odobriti cjenik zračne luke te se zbog toga odobravanje popusta za pristojbe zračnih luka različitim zračnim prijevoznicima može pripisati državi.

(74)

Da bi se moglo odgovoriti na pitanje osigurava li se popustima prednost određenim zračnim prijevoznicima, u odluci o pokretanju postupka podsjeća se da treba ocijeniti je li društvo FZG odobravanjem popusta postupilo kao subjekt u tržišnom gospodarstvu. Kako bi se zadovoljio test subjekta u tržišnom gospodarstvu, bilo je nužno pokazati da je odluka o odobravanju popusta bila utemeljena na čvrstoj gospodarskoj logici i da se njome povećala profitabilnost zračne luke. Nadalje, prihod koji je zračna luka zarađivala na temelju ugovora s određenim zračnim prijevoznikom nije mogao biti niži od troškova pružanja usluge zračne luke tom zračnom prijevozniku.

(75)

U odluci o pokretanju postupka bilo je navedeno da nema naznaka da je Njemačka usporedila očekivane troškove i prihode za vrijeme trajanja odgovarajući ugovora sa zračnim prijevoznicima. Njemačka je samo dostavila srednjoročni poslovni plan koji se odnosi na razdoblje 2011. – 2015. U svjetlu toga, u odluci o pokretanju postupka smatralo se da nije vjerojatno da su prihodi na temelju ugovora sa zračnim prijevoznicima bili dovoljni za pokrivanje troškova povezanih s pružanjem usluga zračne luke. Navedeno je da je od pokretanja poslovanja društvo FZG ostvarivalo sve veće gubitke i da ugovori nisu uključivali klauzulu, koja je uobičajena u drugim ugovorima, kojom se društvu FZG dopuštalo da ostvari povrat iznosa popusta ako zračne luke odluče prekinuti poslovanje iz zračne luke Zweibrücken.

(76)

U odluci o pokretanju postupka također se smatralo da bi zračna luka Zweibrücken daje postupala kao subjekt u tržišnom gospodarstvu morala razmotriti je li zatvaranje zračne luke jeftinije od nastavka rada. Tražilo se od Njemačke da dostavi informacije o troškovima zatvaranja zračne luke u odnosu na troškove nastavka rada. Naposljetku, u odluci o pokretanju postupka navedeno je da se čini da popusti uključuju sigurnosne pristojbe koje je društvo FZG moralo plaćati sigurnosnoj službi. Primjećuje se da bi bilo koja cijena koja se naplaćuje zračnim prijevoznicima, a koja nije dovoljna za pokrivanje tih troškova društva FZG činila prednost za zračne luke. Zaključno, u odluci o pokretanju postupka izražena je ozbiljna sumnja u pogledu usklađenosti popusta odobrenih različitim zračnim lukama s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu.

(77)

Uzimajući u obzir činjenicu da zračni prijevoznici posluju na tržištu na kojem postoji tržišno natjecanje i da bi se svakim odobravanjem prednosti tim prijevoznicima omogućilo jačanje njihovog položaja na tržištu, u odluci o pokretanju postupka zaključeno je da je odobreni popust na pristojbe mogao utjecati na trgovinu među državama članicama i narušiti ili prijetiti da će narušiti tržišno natjecanje.

(78)

U odluci o pokretanju postupka donesen je preliminarni zaključak da snižene pristojbe čine državnu potporu predmetnim zračnim prijevoznicima (Germanwings, TUIFly i Ryanair).

3.3.2.2    Spojivost

(79)

U odluci o pokretanju postupka ocijenjeno je mogu li se snižene pristojbe smatrati spojivom potporom za početak poslovanja u skladu s odjeljkom 5. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. Komisija je u svojoj ocjeni izrazila sumnje u pogledu ispunjenosti različitih uvjeta za spojivost početne potpore.

(80)

U odluci o pokretanju postupka posebno je primijetila sljedeće:

(a)

postojala je sumnja da snižene pristojbe ispunjuju uvjete iz točke 79. podtočke (c) Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. jer nije bilo jasno jesu li popusti povezani s povećanjem broja putnika i kako,

(b)

postojala je sumnja da snižene pristojbe ispunjuju uvjete iz točke 79. podtočke (d) Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. jer nije bilo jasno jesu li popusti degresivni i ograničenog trajanja,

(c)

postojala je sumnja da snižene pristojbe ispunjuju uvjete iz točke 79. podtočke (e) Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. jer nije bilo jasno pokrivaju li se sniženim pristojbama troškovi,

(d)

postojala je sumnja da snižene pristojbe ispunjuju uvjete iz točke 79. podtočke (f) Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. jer se činilo da mjera nije povezana s prihvatljivim troškovima,

(e)

postojala je sumnja da snižene pristojbe ispunjuju uvjete iz točke 79. podtočke (h) Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. jer nije bilo naznaka da je namjera društva FZG objaviti popuste i ponuditi ih drugim zračnim prijevoznicima,

(f)

postojala je sumnja da snižene pristojbe ispunjuju uvjete iz točke 79. podtočke i. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. jer nisu stavljeni na raspolaganje poslovni planovi o profitabilnosti linija za koje se plaća potpora i nije bilo jasno ima li kakvog učinka na konkurentne linije,

(g)

postojala je sumnja da snižene pristojbe ispunjuju uvjete iz točke 79. podtočke (j) Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. jer nije bilo naznaka da je dostavljen traženi popis,

(h)

postojala je sumnja da snižene pristojbe ispunjuju uvjete iz točke 79. podtočke (k) i točke 79. podtočke (l) Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. i

(i)

postojala je sumnja da snižene pristojbe ispunjuju uvjete iz točke 80. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. jer nije bilo jasno nude li se snižene pristojbe u kombinaciji s drugim vrstama potpore.

(81)

Zaključno, Komisija je donijela preliminarni zaključak da se ne može smatrati da su snižene potpore spojiva početna potpora jer ne ispunjuju uvjete iz odjeljka 5. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005.

3.4   UGOVORI O MARKETINGU TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA RYANAIR I AMS

3.4.1   DETALJNI OPIS MJERE

(82)

S trgovačkim društvom Ryanair i njegovim društvom kćeri AMS sklopljena su dva ugovora o marketinškim uslugama. U skladu s prvim ugovorom, koji je sklopljen između trgovačkog društva Ryanair i društva FZG, potonje je platilo društvu Ryanair ukupno […] EUR za različite marketinške usluge koje mu je ono pružilo.

(83)

Drugi ugovor sklopljen je 6. listopada 2008. između savezne pokrajine Falačko Porajnje, koje je zastupalo Ministarstvo gospodarstva, prometa, poljoprivrede i vitikulture i društva AMS. Trgovačka društva FGAZ i FZG nisu stranke tog ugovora. U skladu s ugovorom, društvo AMS pružalo je različite marketinške usluge, kao što je stavljanje poveznica na web-mjesto pokrajine s web-mjesta Ryanaira i uključivanje kratkog teksta o pokrajini Falačko Porajnje na web-mjesto trgovačkog društva Ryanair. Tijekom prve godine pokrajina je platila društvu AMS ukupno […] EUR, a u drugoj godini usluge su trebale biti smanjene i pokrajina je trebala platiti […].

(84)

Budući da je trgovačko društvo Ryanair prestalo pružati usluge zračnog prijevoza iz zračne luke Zweibrücken i prema njoj za manje od godinu dana, ugovor o marketinškim uslugama za drugu godinu u konačnici je raskinut i cijena za prvu godinu smanjena je na […] dogovorene cijene. U praksi je zatim pokrajina Falačko Porajnje platila ukupno 320 833 EUR društvu AMS za marketinške usluge. Čini se da je društvo AMS izvršilo sve dogovorene aktivnosti.

3.4.2   RAZLOZI ZA POKRETANJE FORMALNOG ISTRAŽNOG POSTUPKA

3.4.2.1    Postojanje potpora

(85)

U odluci o pokretanju postupka prvo je navedeno da plaćanja pokrajine Falačko Porajnje društvu AMS/Ryanair uključuju državna sredstva i mogu se pripisati državi. U mjeri u kojoj cijena koju je platila pokrajina Falačko Porajnje premašuje gospodarsku vrijednost usluga koje su pružila društva AMS/Ryanair, ona predstavlja gubitak državnih sredstava.

(86)

Kako bi ocijenila je li se ugovorom o marketinškim uslugama s društvom AMS/Ryanair osigurala prednost, Komisija je ponovno morala primijeniti načelo subjekta u tržišnom gospodarstvu. Uočila je da je u zračnoj luci Zweibrücken marketinšku potporu u toj mjeri primalo samo trgovačko društvo Ryanair, da plaćanja očito nisu ovisila o tome imaju li marketinške mjere mjerljivi učinak (kao što je povećanje broja putnika) i da nije bilo poznato ima li pokrajina Falačko Porajnje kontrolu nad marketinškim uslugama koje pruža trgovačko društvo AMS/Ryanair. U odluci o pokretanju postupka dalje je navedeno da je ugovor o marketinškim uslugama jasno povezan s linijom Zweibrücken – London-Stansted pa se stoga može smatrati poticajem za novu liniju koju je uvelo trgovačko društvo Ryanair u listopadu 2008. Budući da je trgovačko društvo Ryanair imalo izravne koristi od marketinških aktivnosti, donesen je zaključak da je Ryanair trebao pokriti najmanje dio povezanih troškova. Zaključno, Komisija je sumnjala da je pokrajina Falačko Porajnje postupila kao subjekt u tržišnom gospodarstvu odobrivši prednost društvu AMS/Ryanair.

(87)

Budući da je marketinška potpora odobrena samo društvu AMS/Ryanair, bilo je jasno da je mjera selektivna. Iz istih razloga koji su istaknuti u vezi sa sniženim pristojbama zračnih luka, u odluci o pokretanju postupka utvrđeno je i da je mjera utjecala na trgovinu među državama članicama i da je narušavala ili prijetila da će narušiti tržišno natjecanje. Stoga je donesen zaključak da marketinška potpora čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

3.4.2.2    Spojivost

(88)

U odluci o pokretanju postupka ocijenjeno je može li se marketinška potpora odobrena društvu AMS/Ryanair smatrati spojivom početnom potporom u skladu s odjeljkom 5. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. Komisija je u svojoj ocjeni izrazila sumnje u pogledu ispunjenosti različitih uvjeta za spojivost početne potpore. Razlozi su u osnovi bili isti kao ono navedeni u uvodnoj izjavi 80. ove Odluke u vezi sa spojivošću sniženih pristojbi. U skladu s time donijela je zaključak da marketinška potpora ne čini spojivu početnu potporu.

4.   PRIMJEDBE NJEMAČKE

4.1   JAVNO FINANCIRANJE ZRAČNE LUKE ZWEIBRÜCKEN KOJE SU IZVRŠILI POKRAJINA FALAČKO PORAJNJE I UDRUGA ZEF

4.1.1   INFRASTRUKTURA

4.1.1.1    Postojanje potpora

Gospodarska djelatnost i prednost

(89)

Njemačka nadležna tijela prvo su podsjetila da se ne slažu sa stajalištem Komisije da je izgradnja infrastrukture zračne luke gospodarska djelatnost. Ističući da je Komisija uglavnom spominjala presudu Općeg suda u predmetu Leipzig-Halle Njemačka je napomenula da je postupak povodom žalbe zbog presude još u tijeku pred Sudom EU-a i da će se suzdržati od davanja svog mišljenja dok Sud EU-a ne donese svoju odluku.

(90)

Drugo, njemačka nadležna tijela tvrdila su da pravila o državnim potporama nisu primjenjivala niti na jedno infrastrukturno ulaganje izvršeno prije 2006., kada je zračna luka Zweibrücken počela uvoditi komercijalne letove. Do 2006. zračna luka služila je samo za opće zrakoplovne svrhe i za svrhe vojnog zrakoplovstva i njemačka nadležna tijela tvrdila su da pružanje usluga zračne luke u te svrhe nije činilo gospodarsku djelatnost. U svakom slučaju, tvrdilo se da se zbog malog opsega operacija na zračnoj luci Zweibrücken do 2006. (nikada nije bilo više od 30 000 putnika godišnje do 2006.), javnim financiranjem nije narušavalo tržišno natjecanje niti je postojala opasnost narušavanja tržišnog natjecanja i da ono nije utjecalo na trgovinu između država članica.

(91)

Treće, njemačka nadležna tijela tvrdila su da su većina ulaganja koja se financiraju javnim bespovratnim sredstvima unutar područja primjene javne politike. Isticalo se da su većina ulaganja bila nužna da bi se mogla jamčiti sigurnost operacija u zračnoj luci (posebno nakon naloga nadležnog nadzornog tijela za sigurnost i pritužbi udruge pilota „Cockpit”). Stoga se za sve mjere povezane s osiguravanjem sigurnosti operacija u zračnoj luci smatralo da su u nadležnosti javne politike.

(92)

Njemačka se strogo protivila ideji da bi se mjerama koje su u nadležnosti javne politike mogla, pa čak i samo djelomično, osiguravati prednost na predmetnoj zračnoj luci ako to financiranje nije odobreno na nediskriminacijskoj osnovi svim drugim zračnim lukama u državi članici. Njemačka je tvrdila da financiranje mjera koje su u nadležnosti javne politike ne čini državnu potporu bez obzira na pitanje moraju li jedna ili sve zračne luke snositi troškove takvih mjera. U tom pogledu trebalo bi postojati ujednačeno tumačenje pojma „nadležnosti javne politike”, posebno s obzirom na različite načine na koje države članice definiraju taj pojam.

(93)

Njemačka je dostavila popis izvršenih ulaganja u pogledu nadležnosti javne politike između 2006. i 2009. (usporedite: ukupno ulaganje u tom razdoblju iznosilo je 22 476 812 EUR).

Tablica 7.

Pregled troškova koji su u nadležnosti javne politike koje je dostavila Njemačka  (22)

 

Mjere

Troškovi

Ukupni troškovi

2006.

[…]

[…]

[…]

2007.

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

2008.

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

2009.

[…]

[…]

[…]

[…]

[…]

Sveukupno

19 707 315 EUR

(94)

Njemačka je izjavila da smatra da je pružanje mjera sigurnosti u zračnim lukama u skladu s člankom 8. Luftsicherheitsgesetz (Zakona o sigurnosti zračnog prometa), mjera kojima se osigurava operativna sigurnost, kontrola zračnog prometa i mjere sigurnosti zračnog prometa u skladu s člankom 27.c stavkom 2. Luftverkehrsgesetz (Zakona o zračnom prometu), meteorološke usluge i vatrogasne usluge u nadležnosti javne politike smatraju li se ulaganjima ili operativnim troškovima.

(95)

Njemačka je tvrdila da se u pogledu mjera kontrole zračnog prometa i zračne sigurnosti, financiranje tih aktivnosti mora promatrati u svjetlu članka 27.c stavka 2. Luftverkehrsgesetza. U skladu s tom odredbom, razlikuje se između određenih zračnih luka u kojima se financiranje tih sigurnosnih mjera na saveznoj razni smatra nužnim iz razloga sigurnosti i interesa prometne politike i drugih, regionalnih zračnih luka u kojima se takve mjere ne smatraju strogo nužnima iz savezne perspektive. Zato je opravdano da pokrajina javno financira kontrolu zračnog prometa i mjere sigurnosti u regionalnim zračnim lukama kao što je zračna luka Zweibrücken jer bi inače zračna luka morala sama snositi te troškove. Njemačka smatra da je financiranje kontrole zračnog prometa i mjera zračne sigurnosti, bez obzira na to financira li ih izravno država na saveznoj razini ili pokrajine (Länder), u svim slučajevima u nadležnosti javne politike.

(96)

Nadalje, Njemačka je smatrala da troškovi vatrogasne postrojbe nisu uređeni na saveznoj razini, ali su u nadležnosti pokrajina pa zato troškove vatrogasne postrojbe u svim zračnim lukama ne financira država. Njemačka je tvrdila da razlika u postupanju proizlazi iz povijesnih i objektivnih razloga. U većini slučajeva, zbog prirode djelatnosti zračnih luka manje regionalne zračne luke ne mogu snositi visoke fiksne troškove vatrogasne pristojbe te stoga te troškove nosi odgovarajuća pokrajina.

(97)

U pogledu obnove uzletno-sletne piste, Njemačka je tvrdila da su povezane mjere u nadležnosti javne politike jer su bile hitno potrebne da bi se mogla zajamčiti sigurna uporaba zračne luke Zweibrücken. Njemačka je tvrdila u tom pogledu da bez tih mjera ne bi bila moguća uporaba zračne luke čak ni u vojne svrhe. Stoga je obnova bila nužna kako bi se osiguralo da je moguća vojna uporaba i uporaba za opće zrakoplovstvo. Njemačka stoga tvrdi da troškovi obnove nisu isključivo povezani s komercijalnim zrakoplovstvom.

(98)

U tom je pogledu Njemačka izjavila da je vrsta obnove i povezanih troškova bila nužna zbog vojne povijesti zračne luke. Njemačka tvrdi da su postojale određene opasnosti tijekom radova jer se nije moglo isključiti da se tamo nalaze bombe iz rata koje nisu eksplodirale. Dvije su bombe zapravo uklonjene tijekom obnove.

(99)

Osim toga, radovi obnove uključivali su, među ostalim, prilagodbu piste modernim standardima u pogledu širine, obnove odvoda, navigacijskih svjetala i zaštitnih svjetla, znakova, hitne opskrbe energijom s paralelizmom mreže i proširenje ograde i staze za vožnju. Obnove svjetala, znakova i dizanje staze za vožnju zatraženi su u pritužbama udruge pilote „Cockpit”. Drugi važan dio obnove sastojao se od reorganizacije sigurnosti zračne luke, uključujući nove ograde, vrata, video nadzor i interkom, postavljanje kliznih vrata, kanala kablovske televizije i slično.

(100)

I na kraju, Njemačka je tvrdila da se zatvaranje zračne luke Zweibrücken nikada nije smatralo izvedivom mogućnošću jer je neprekinuti rad zračne luke bio nužan u vojne svrhe i svrhe općeg zrakoplovstva. U tom smislu Njemačka je dalje tvrdila da bi sev zatvaranjem i rušenjem zračne luke stvorili neopravdani troškovi koji bi bili daleko veći od troškova ulaganja. Međutim, Njemačka nije dostavila procjenu troškova zatvaranja ili usporedbu tih troškova s troškovima nastavka rada.

(101)

U tom svjetlu Njemačka je tvrdila da pružanje usluga zračne luke za civilno zrakoplovstvo ima gospodarskog smisla. Njemačka je tvrdila da bi velika većina troškova svejedno nastala pružanjem usluga zračne luke korisnicima usluga vojnog i općeg zrakoplovstva (infrastruktura itd.), tako da se pružanjem usluga komercijalnom zrakoplovstvu uzrokuju samo ograničeni dodatni troškovi, dok su one istodobno izvor dodatnih prihoda.

Narušavanje tržišnog natjecanja i utjecaj na trgovinu

(102)

Njemačka je tvrdila da se javnim financiranjem infrastrukture zračne luke Zweibrücken ne narušava tržišno natjecanje i da to nema utjecaja na trgovinu među državama članicama. Njemačka je dalje tvrdila da se ne može zaključiti iz same činjenice da se u blizini Zweibrückena nalaze druge zračne luke da se time narušava tržišno natjecanje i da to ima utjecaja na trgovinu. Njemačka je tvrdila da se zračna luka Zweibrücken ne natječe sa zračnim lukama navedenima u odluci o pokretanju postupka, prije svega ne sa zračnom lukom Saarbrücken.

(103)

U vezi s odnosom između zračnih luka Zweibrücken i Saarbrücken, Njemačka je izjavila da se dvije zračne luke nadopunjuju i da se ne natječu. Njemačka je objasnila da dvije zračne luke imaju različite profile koji proizlazi iz njihove različite infrastrukture: Zračna luka Saarbrücken ima putničku infrastrukturu više kvalitete (kao što je moderna zgrada terminala) i usmjerena je na redovne letove i poslovne putnike; zračna luka Zweibrücken, s druge strane, ima dužu pistu s većim težinskim kapacitetom zbog čega je prikladnija za teže zrakoplove za veće udaljenosti ili za teretne zrakoplove. Njemačka tvrdi da je zračna luka Zweibrücken stoga usmjerena na čarter i teretne letove.

(104)

Na temelju uočene komplementarnosti između zračnih luka Zweibrücken i Saarbrücken, Njemačka izjavljuje da se predviđa bliža suradnja između dviju zračnih luka. Njemačka je dalje tvrdila da su regionalna tijela vlasti već odlučila bliže surađivati u budućnosti predviđajući stvaranje zajedničke zračne luke („Saar-Palatinate-Airport”) s dvije lokacije (Saarbrücken i Zweibrücken). Njemačka tvrdi da bi se suradnjom trebale stvoriti sinergije i ostvariti uštede. Naposljetku, Njemačka je naglasila potražnju za zračnim prometom u regiji (obje zračne luke zajedno imaju već 750 000 putnika godišnje) tvrdeći da samo Saarbrücken i Zweibrücken zajedno mogu primjereno zadovoljiti tu potražnju, posebno jer ih ne mogu zamijeniti ostale susjedne zračne luke. Njemačka tvrdi da se nova zračna luka „Saar-Palatinate-Airport” stoga ne bi natjecala na tržištu sa susjednim zračnim lukama, kao što su Luxembourg, Metz-Nancy-Lorraine i Frankfurt-Hahn.

4.1.1.2    Spojivost

(105)

Njemačka je objasnila da, čak i kada bi javno financiranje infrastrukturnih mjera činilo državnu potporu, ona bi bila spojiva s unutarnjim tržištem jer zadovoljava uvjete iz točke 61. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. Prije razmatranja svakog pojedinog elementa, Njemačka je istaknula da su infrastrukturna ulaganja u zračnu luku Zweibrücken bila relativno mala u usporedbi s onima koja su se na drugim regionalnim zračnim lukama koje se financiraju javnim sredstvima smatrala spojivima s unutarnjim tržištem i njihova je jedina svrha bila prilagodba postojeće vojne infrastrukture za civilnu uporabu.

Gradnja i korištenje infrastrukture zadovoljavaju jasno definirane ciljeve od općeg interesa

(106)

Prvo, Njemačka je tvrdila da se javnom potporom za infrastrukturna ulaganja ispunjuje jasno definirani cilj od općeg interesa: infrastrukturna ulaganja izvršena su u potpomognutoj regiji C u cilju unaprjeđenja regionalnih gospodarskih struktura. Njemačka je istaknula da se financiranje Unije (koje se pružalo od 1991. na dalje programima Konver I, Konver II i PERIFRA) upotrebljavalo za prenamjenu vojne infrastrukture za civilnu uporabu financiranjem, primjerice, modernizacije i postavljanja tornja i isušivanja uzletno-sletne staze. Njemačka je tvrdila da ne razumije zašto Komisija sumnja u cilj općeg interesa nakon što je sudjelovala u financiranju prenamjene bivše vojne zračne luke.

(107)

Opisujući povijesni kontekst, Njemačka je objasnila da su 1991. povlačenjem oružanih snaga SAD-a iz zračne luke Zweibrücken uzrokovani znatni strukturni problemi u regiji Zweibrücken, kao što je stopa nezaposlenosti u gradu Zweibrücken od 20 %. Njemačka je izjavila da je prenamjena vojne zračne luke u civilnu zračnu lugu stroga služilo svrsi stvaranja radnih mjesta i unaprjeđenja regionalne gospodarske infrastrukture. Njemačka je dalje izjavila da su usluge koje pruža zračna luka nužne za regiju i da regionalno gospodarstvo u velikoj mjeri ovisi o pristupačnoj infrastrukturi zračne luke.

(108)

Njemačka je izjavila da se čini da je jedini razlog zašto Komisija sumnja u spojivost s tim kriterijem blizina i navodno tržišno natjecanje sa zračnom lukom Saarbrücken. Njemačka je u svom odgovoru ponovno spomenula komplementarnost dvaju zračnih luka, isključujući postojanje tržišnog natjecanja među njima. Nadalje, tvrdila je da blizina drugih regionalnih zračnih luka nije važna za pitanje ispunjuje li subvencionirana infrastruktura zračne luke cilj općeg interesa. Njemačka je dalje izjavila da je interes pokrajine Falačko Porajnje jedini relevantni čimbenik jer je ona željela služiti općem interesu na svom području bez potrebe za oslanjanjem na infrastrukturu drugih regija.

Infrastruktura je potrebna i proporcionalna postavljenom cilju

(109)

Njemačka je objasnila da je infrastruktura potrebna i proporcionalna postavljenom cilju. Prema mišljenju Njemačke, infrastrukturna ulaganja uvijek su bila ograničena na nadopunjavanje i proširenje postojeće infrastrukture bez stvaranja nepotrebnih prevelikih ili skupih dodatnih objekata. Istaknula je da u Zweibrückenu nije izgrađena nova zračna luka već da je bivša vojna zračna luka jednostavno prenamijenjena za civilnu uporabu. Njemačka je također istaknula da je infrastruktura nužna za stvaranje radnih mjesta. Njemačka tvrdi da je u cijeloj pokrajini Falačko Porajnje otprilike 5 000 radnih mjesta izravno ili neizravno stvoreno zbog postojanja zračne luke Zweibrücken. Od tih 5 000 radnih mjesta, 2 708 stvoreno je izravno i neizravno u zračnoj luci ili susjednom području do 2011. Tim se poslovima pridonijelo i uštedi socijalnih troškova (25 milijuna EUR godišnje) i stvaranju poreznih prihoda. Njemačka je dalje izjavila da su radna mjesta posebno važna u tom području u kojem je stopa nezaposlenosti trenutačno 2 % iznad prosjeka pokrajine. Njemačka je tvrdila da su je u mišljenjima dvaju stručnjaka istaknuta važnost zračne luke za regionalno gospodarstvo (23).

(110)

Njemačka je ponovno naglasila da nužnost i proporcionalnost infrastrukture u zračnoj luci Zweibrücken nije ugrožena zbog blizine zračne luke Saarbrücken. Njemačka tvrdi da je infrastruktura u Zweibrückenu nužna za velike i teške zrakoplove jer oni mogu sletjeti samo u Zweibrückenu budući da uzletno-sletna staza u Saarbrückenu nije potrebne dužine. Njemačka dalje tvrdi da u Zweibrückenu postoji mogućnost noćnih letova, što je važno za teretne letove.

Infrastruktura ima zadovoljavajuće srednjoročne izglede za korištenje

(111)

Njemačka je izjavila da infrastruktura ima zadovoljavajuće srednjoročne izglede za korištenje. Istaknula je da se broj putnika u zračnoj luci Zweibrücken povećao sa samo 17 732 putnika 2005. na 223 165 putnika 2011. Objasnila je da je prema tome kriteriju važan samo predviđen broj putnika te da je iz predmetnih predviđanja razvidna rastuća potražnja u regiji. Upućujući na studiju društva „Desel Consulting” i „Airport Research GmbH” iz 2009., Njemačka je tvrdila da se u zračnoj luci Zweibrücken može očekivati povećanje od najmanje 1 350 000 putnika do 2025.

(112)

Njemačka je još jednom izjavila da se srednjoročni izgledi za korištenje zračne luke Zweibrücken ne umanjuju zbog zračne luke Saarbrücken. Dostavila je predviđanja iz kojih je razvidno da bi se i u zračnoj luci Saarbrücken mogao očekivati rast broja putnika i da bi se predviđenom suradnjom između dvaju zračnih luka moglo osigurati da se u budućnosti neće natjecati za iste putnike.

Jednak i nediskriminacijski pristup infrastrukturi

(113)

Njemačka je izjavila da svi potencijalni korisnici infrastrukture imaju pristup do nje na jednak i nediskriminacijski način. Cjenik iz 2005. u načelu se jednako primjenjuje na sve korisnike zračne luke pod istim uvjetima. Iako je Njemačka izjavila da su neka odstupanja od službenog cjenika dogovorena u praksi za redovne i čarter letove, tvrdila je da su snižene pristojbe za prvu godinu korištenja i popusti ponuđeni svim zračnim prijevoznicima bez diskriminacije s usporedivim kvotama.

Učinak na razvoj trgovine nije toliki da bi bio protivan interesu Unije. Opća načela nužnosti i razmjernosti

(114)

Njemačka je objasnila da učinak na razvoj trgovine nije toliki da bi bio protivan zajedničkom interesu na temelju već navedenih argumenata. Njemačka tvrdi da su mjere bile nužne jer zračna luka Zweibrücken nije zamjenjiva sa zračnom lukom Saarbrücken. Njemačka je dalje izjavila da su infrastrukturna ulaganja bila ograničena na mjere koje su nužne za osiguranje operativne sigurnosti zračne luke. U ovom kontekstu je naglasila da bi modernizacija uzletno-sletne staze bila nužna čak da se zračna luka nije stavila na raspolaganje za civilno zrakoplovstvo.

4.1.2   OPERATIVNE POTPORE

4.1.2.1    Postojanje potpora

(115)

U odnosu na pitanje je li upravljanje zračnom lukom gospodarska djelatnost, Njemačka je ponovila da je zračna luka, prije nego što je počela pružati usluge za civilno zrakoplovstvo 2006., pružala usluge samo u svrhe općeg i javnog zrakoplovstva. Zbog toga je Njemačka tvrdila da financiranje rada zračne luke u pogledu tih djelatnosti ne čini gospodarsku djelatnost.

(116)

Njemačka je daje tvrdila da većina gubitaka društva FZG koja je pokrilo društvo FGAZ na temelju ugovora o dobiti i gubitku proizlaze iz obavljanja djelatnosti u nadležnosti javne politike. Njemačka je tvrdila da pokrivanje troškova povezanih s izvršavanjem javnih ovlasti ne može činiti javnu potporu.

(117)

U odnosu na preostale elemente definicije državne potpore u članku 107. stavku 1. Ugovora, Njemačka je spomenula argumente koje je dostavila u tom pogledu u odnosu na mjere ulaganja u infrastrukturu, tvrdeći da se one u jednakoj mjeri primjenjuju i ovdje.

4.1.2.2    Spojivost

Odluka o uslugama od općega gospodarskog interesa iz 2005.

(118)

Njemačka je tvrdila da su godišnja plaćanja kojima se pokrivaju gubici društva FZG u skladu s načelima Odluke o uslugama od općega gospodarskog interesa iz 2005. Njemačka je tvrdila da dozvola za rad zračne luke, kojom se određuje dužnost rada, čini akt o povjeravanju. Nadalje, Njemačka je izjavila da je zračnoj luci u najmanju ruku „činjenično” povjereno pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa. Njemačka tvrdi da bi, čak i da Komisija zaključi da nije postojao akt o povjeravanju, operativna potpora zračnoj luci svejedno bila u skladu s načelima pravila o uslugama od općeg gospodarskog interesa i stoga bi se morala smatrati spojivom s unutarnjim tržištem.

(119)

Njemačka je dalje odbacila prijedlog Komisije da bi dužnost rada u skladu s dozvolom o radu zračne luke automatski prestala kada bi zračna luka prestala s radom. Tvrdila je da je svrha financijske potpore odobrene zračnoj luci omogućiti zračnoj luci da nastavi s radom i da tako ispuni svoju dužnost rada, odnosno, pružanja usluge od općeg gospodarskog interesa koja joj je povjerena. Njemačka je dalje tvrdila da je sprječavanje zatvaranja objekta bit dužnosti rada.

(120)

Upućujući na slobodu država članica da definiraju što čini uslugu od općeg gospodarskog interesa, Njemačka je istaknula da je imala slobodu utvrditi potrebu i opseg do kojeg će zračnoj luci povjeriti pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa. U odnosu na činjenicu da je Komisija spominjala blizinu zračne luke Saarbrücken, Njemačka je opet istaknula da bez dvije zračne luke regiji nedostajale usluge zračne luke i da je nužno objema zračnim lukama povjeriti pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa.

Odjeljci 4.2. i 4.3. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005.

(121)

Njemačka je tvrdila da bi operativna potpora bila spojiva u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. čak i da se smatra da nije oslobođena obveze prijavljivanja iz Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005.

(122)

Njemačka je na početku naglasila da je velik dio pokrivenih gubitaka posljedica obavljanja djelatnosti zračne luke koje su u nadležnosti javne politike. Osim toga, istaknula je da ugovorom o dobiti i gubicima nisu pokriveni troškovi koje bi operater zračne luke „obično” morao snositi. Tvrdila je u tom kontekstu da velik dio troškova koji nisu povezani s izvršavanjem djelatnosti u nadležnosti javne politike proizlazi iz posebne povijesti zračne luke Zweibrücken i to, u tom smislu, nisu „uobičajeni troškovi”. Njemačka je tvrdila da zračna luka ima obvezu pružati usluge općem zrakoplovstvu i da su troškovi morali nastati zbog prenamjene postojeće vojne infrastrukture.

(123)

U svakom slučaju, Njemačka je izjavila da su „činjenično” ispunjeni uvjeti iz odjeljaka 4.2. i 4.3. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. Njemačka je posebno izjavila da se, budući da su pokriveni samo stvarni troškovi, može isključiti postojanje prekomjerne naknade.

4.2   POTENCIJALNA POTPORA U VEZI S BANKOVNIM KREDITOM I SUDJELOVANJEM U ZAJEDNIČKOM RAČUNU POKRAJINE FALAČKO PORAJNJE

(124)

U odnosu na bankovni kredit, Njemačka je izjavila da banka Sparkasse Südwestpfalz, koja je odobrila kredit, posluje kao obična komercijalna banka i da je kao takva odobrila i kredit pa se stoga odluka o odobravanju kredita ne može pripisati državi. Njemačka je dalje izjavila da je društvo FZG kada je uzimalo kredit usporedilo ponude različitih banaka i kredit banke Sparkasse bio je u skladu sa tržišnim uvjetima.

(125)

U pogledu 100 %-tnog jamstva za kredit koji je pružila pokrajina, Njemačka je tvrdila da je uobičajena tržišna praksa da dioničar jamči za kredite koje uzimaju njegova društva kćeri. Njemačka je u svakom slučaju tvrdila da se kredit upotrebljavao isključivo za modernizaciju uzletno-sletne staze koja je bila nužna iz razloga sigurnosti i zato je bila u nadležnosti javne politike. Budući da se na mjeru koja se financirala kreditom stoga nisu primjenjivala pravila o državnim potporama, tvrdila je da jamstvo koje je odobrila pokrajina isto ne čini državnu potporu. Naposljetku, Njemačka je izjavila da čak i da se smatralo da se na jamstvo primjenjuju pravila o državnim potporama, društvu FZG nije osigurana nikakva prednost jer je kamatna stopa na osigurani kredit bila još uvijek veća od usporedivih kredita koji su odobreni društvu FGAZ, a nisu bili osigurani jamstvom.

(126)

U pogledu zajedničkog kredita, Njemačka je tvrdila da je unutarnji zajednički račun pokrajine uobičajeni financijski instrument koji se upotrebljava u odnosu između matičnih društava i društava kćeri. Njemačka je izjavila da je zajednički račun financijski instrument koji je pokrajina uspostavila 2002. U instrumentu zajedničkog računa mogu sudjelovati institucije, zaklade i sva poduzeća na koja se primjenjuje privatno pravo i u kojima je pokrajina vlasnik više od 50 % udjela. Njemačka je objasnila da dnevnom bilancom na zajedničkom računu upravlja „Landeshauptkasse” pokrajine.

(127)

Njemačka tvrdi da se zajednički račun ne financira izravno iz proračuna pokrajine već iz viška gotovine koji imaju sudionici. Njemačka dalje objašnjava da se višak gotovine na zajedničkom računu ulaže u tržišta kapitala. Na isti način deficit se smanjuje kreditima dobivenima na tržištu kapitala. Stoga je Njemačka smatrala da financijska potpora iz instrumenta objedinjavanja novca na zajedničkom računu ne odobrava iz državnih sredstava i stoga se ne može pripisati državi.

(128)

Njemačka je istaknula da iako se od poduzeća koja sudjeluju u zajedničkom računu ne traži jamstvo, ona su u pod nadzorom države, a pokrajina kao većinski dioničar društva FGAZ, uvijek može tražiti vrijednosne papire.

(129)

Prema mišljenju Njemačke ima gospodarskog smisla da matično društvo omogućuje svojim društvima kćeri da se sama financiraju po stopama koje su usporedive matičnom društvu – u ovom slučaju pokrajina Falačko Porajnje. Njemačka tvrdi da se financiranje iz zajedničkog računa stoga ne bi moglo usporediti s tradicionalnim kreditom. Njemačka je na kraju izjavila da pokrajina nikada nije u zajednički račun uložila sredstva iz svog redovnog proračuna već je preuzela kapital na tržištu tamo gdje je to bilo potrebno.

(130)

Budući da je tvrdila da jamstvo i zajednički račun ne čine državnu potporu, Njemačka nije dostavila argumente u vezi s njihovom spojivosti.

4.3   POPUSTI ZA PRISTOJBE ZRAČNIH LUKA ZA TRGOVAČKA DRUŠTVA RYANAIR, GERMANWINGS I TUIFly

(131)

Njemačka je tvrdila da ugovori između zračne luke Zweibrücken i različitih zračnih prijevoznika ne čine državnu potporu jer se ne mogu pripisati državi. Tvrdila je da je za pregovaranje o tim ugovorima i njihovo sklapanje bilo nadležno društvo FZG i da je to bilo isključivo u okviru njegovog poslovanja. Njemačka tvrdi da je pokrajina Falačko Porajnje, iako se o ugovorima razgovaralo unutar nadzornog odbora FZG-a, u radu nadzornog odbora FGAZ-a sudjelovala samo neizravno kroz svoje predstavnike. Njemačka je dalje izjavila da pokrajina nije izravno sudjelovala u pregovorima o popustima sa zračnim prijevoznicima. Njemačka je dalje izjavila da odgovornost za potporu stoga ne može proizlaziti iz činjenice da je cjenik pristojbi moralo odobriti javno nadzorno tijelo u skladu s člankom 43.a zakona LuftVZO, što je opći regulatorni zahtjev koji se jednako primjenjuje na javne i privatne zračne luke.

(132)

Njemačka je dalje smatrala da se popustima koji su odobreni različitim zračnim lukama istima ne osigurava selektivna prednost jer su popusti bili jednako dostupni svim zainteresiranim zračnim prijevoznicima. Tvrdila je da bi se popustima pružala selektivna prednost samo da nisu bili dostupni na nediskriminacijskoj osnovi i da je jedna zračna luka plaćala više ili niže pristojbe od druge, a da pritom nije postojao objektivni razlog za tu razliku.

(133)

Njemačka tvrdi, istodobno, da se smatra da odobravanje popusta ima gospodarskog smisla za društvo FZG jer je zračnim prijevoznicima dopušteno da si osiguraju položaj na zračnoj luci koja je nova u svijetu komercijalnog zrakoplovstva. Njemačka je tvrdila da je odobravanjem popusta zračna luka raspodijelila rizik koji donosi uvođenje nove linije, a istodobno je omogućila objema stranama da steknu zaradu na povećanju broja putnika. Njemačka je tvrdila da zračne luke bez popusta ne bi bile voljne izabrati za sjedište zračnu luku Zweibrücken.

(134)

Njemačka je izjavila da se popusti za zračne luke moraju smatrati mogućnošću stvaranja dodatnog prihoda za društvo FZG jer su u svakom slučaju morali nastati fiksni troškovi upravljanja zračnom lukom (kako bi mogla pružati usluge za opće i vojno zrakoplovstvo), a dolaskom novih zračnih prijevoznika uzrokuju se vrlo marginalni varijabilni troškovi. Njemačka tvrdi da budući da pružanjem usluga novim zračnim prijevoznicima nisu uzrokovani primjetni inkrementalni troškovi, nije bilo nužno izraditi ex ante poslovni plan kako bi se moglo utvrditi hoće li ugovor sa zračnim prijevoznikom biti inkrementalno profitabilan.

(135)

Njemačka tvrdi da snižene pristojbe zračnih luka nisu selektivne jer su odobrene na nediskriminacijskoj osnovi. Stoga je Njemačka smatrala da nije bilo narušavanja tržišnog natjecanja. Njemačka je tvrdila da zahvaljujući tim pristojbama zračne luke nisu mogle ostvariti snažniji položaj na tržištu.

(136)

Budući da je tvrdila da popusti različitim zračnim prijevoznicima ne čine državnu potporu, Njemačka nije dostavila argumente u vezi s njihovom spojivosti.

4.4   UGOVORI O MARKETINGU S TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA RYANAIR I AMS

(137)

Njemačka je naglasila da ugovori o marketingu sklopljeni između pokrajine i AMS-a ne ovise o društvu FZG. Njemačka je tvrdila da je cilj ugovora o marketingu kupiti marketinške usluge po tržišnoj cijeni kojom bi se u prvom redu promicala pokrajina Falačko Porajnje kao odredište za turizam i gospodarske djelatnosti. Njemačka tvrdi da nema povezanosti između marketinških mjera i broja putnika jer ugovor o marketinškim uslugama nije bio posebno usmjeren na promidžbu zračne luke. Njemačka je izjavila da su marketinške mjere slučajno bile usmjerene i na promidžbu zračne luke Zweibrücken.

(138)

Ističući da je sklapanjem ugovora o marketinškim uslugama pokrajina jednostavno kupila marketinške usluge po tržišnoj cijeni, Njemačka je tvrdila da ugovor o marketingu ne sadržava državnu potporu i da se ne mora ocjenjivati kao mjera potpore u korist zračnog prijevoznika u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005.

5.   PRIMJEDBE ZAINTERESIRANIH STRANA

5.1   RYANAIR

5.1.1   SNIŽENE PRISTOJBE ZRAČNIH LUKA

(139)

Trgovačko društvo Ryanair tvrdilo je da popusti koje je društvo FZG odobrilo različitim zračnim prijevoznicima ne sadržavaju državnu potporu jer su u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu. Ryanair je prvo tvrdio da se kod primjene načela subjekta u tržišnom gospodarstvo na odnos između zračne luke i prijevoznika treba samo postaviti pitanje je li ugovor inkrementalno profitabilan za zračnu luku. Ryanair je smatrao da bi se svi troškovi infrastrukture i fiksni operativni troškovi trebali smatrati nepovratnim troškovima. Društvo Ryanair tvrdi da je Komisija, kada je ocjenjivala usklađenost ugovora s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu, trebala uzeti u obzir samo inkrementalne troškove zračne luke koji su izravno povezani s pružanjem usluga zračne luke predmetnom zračnom prijevozniku i ocijeniti je li ukupni prihod ostvaren na temelju ugovora veći od tih inkrementalnih troškova. U tom kontekstu, društvo Ryanair istaknulo je da niti jedan od infrastrukturnih troškova nije nastao u vezi s ugovorom između društava Ryanair i FZG i da se ti troškovi stoga ne mogu smatrati inkrementalnim troškovima povezanima s tim ugovorom.

(140)

Ocjenjujući prihod, s druge strane, trgovačko društvo Ryanair tvrdilo je da Komisija mora uzeti u obzir i vanjske elemente mreže za koje bi se očekivalo da će se ostvariti kada društva FZG i Ryanair 2008. sklope ugovor o uslugama. Društvo Ryanair izjavilo je da se nije moglo predvidjeti da se ti vanjski elementi mreže neće ostvariti i da to stoga nije relevantno.

(141)

Društvo Ryanair dalje je objasnilo da mu se popustom nije pružala selektivna prednost. Ryanair je tvrdio da su popusti koji su bili dostupni za prvu godinu rada ponuđeni kao priznanje znatnog tržišnog rizika koji je preuzeo kada je uspostavio redovne godišnje linije u zračnoj luci koja je u to vrijeme bila nepoznata. Društvo Ryanair tvrdi, u slučaju zračne luke Zweibrücken, da ne bi imalo smisla prihvatiti takav tržišni rizik bez programa poticaja.

(142)

Trgovačko društvo Ryanair dalje je izjavilo da su slični mehanizmi bili dostupni svim drugim zračnim prijevoznicima, odnosno, popust na pristojbe zračnih luka za prvu godinu poslovanja bio je dostupan svim zračnim prijevoznicima koji su uveli nove linije iz društva Zweibrücken. Ryanair je posebno istaknuo da njegov ugovor s društvom FZG sadržava odredbu kojom je propisano da se „ugovor sklapa na neisključivoj osnovi. Stranke se slažu da su uvjeti koji su odobreni društvu Ryanair na temelju ugovora dostupni, na transparentan i nediskriminacijski način, bilo kojem drugom zračnom prijevozniku koji bi se obvezao na jednaku količinu aktivnosti zračnog prijevoznika u toj zračnoj luci (24).

(143)

U svakom slučaju, društvo Ryanair istaknulo je da ugovori između njega i društva FZG ne mogu sadržavati državnu potporu jer se ne mogu pripisati državi. Trgovačko društvo Ryanair tvrdilo je da dokazi koje Komisija upotrebljava za dokazivanje pripisivosti državi nisu dovoljni jer bi mogli odražavati interes javnih tijela za tržišne odnose zračne luke i budućnost, ali ne prikazuju stvarno sudjelovanje javnih tijela u pregovorima i ugovorima društva FZG s trgovačkim društvom Ryanair.

(144)

Nadalje, društvo Ryanair dostavilo je niz napomena koje je pripremilo društvo Oxera i analizu profesora Damiena P. McLoughlina.

Napomena društva Oxera br. 1. – Utvrđivanje tržišne referentne točke u analizi usporedivih subjekata za testove subjekta u tržišnom gospodarstvu Predmeti državnih potpora društvu Ryanair, pripremila Oxera za društvo Ryanair, 9. travnja 2013.

(145)

Društvo Oxera smatralo je manjkavim pristup Komisije kojim se prihvaćaju samo usporedive zračne luke u istom prihvatnom području u kojem se nalazi zračna luka koje je predmet istrage.

(146)

Društvo Oxera tvrdilo je da referentne tržišne cijene iz usporedivih zračnih luka nisu onečišćene državnim potporama dodijeljenim okolnim zračnim lukama. Stoga je moguće dobro procijeniti tržišne referentne točke za testove subjekta u tržišnom gospodarstvu

(147)

Razlog tomu je sljedeći:

(a)

analize usporedivih subjekata u velikoj se mjeri upotrebljavaju za testove subjekta u tržišnom gospodarstvu u području državnih potpora;

(b)

trgovačka društva utječu na odluke o cijenama drugih trgovačkih društava ako su njihovi proizvodi zamjenjivi ili se međusobno nadopunjavaju;

(c)

zračne luke u istom prihvatnom području ne natječu se nužno jedna s drugom na tržištu i usporedive zračne luke upotrijebljene u podnesenim izvješćima suočavaju se s ograničenim tržišnim natjecanjem javnih zračnih luka u njihovom prihvatnom području (manje od 1/3 komercijalnih zračnih luka u prihvatnom području usporedivih zračnih luka u potpunom je državnom vlasništvu i niti jedna od zračnih luka u istom prihvatnom području nije predmet tekućih istraga u pogledu državnih potpora (od travnja 2013.));

(d)

čak i kada se usporedive zračne luke suočavaju s tržišnim natjecanjem državnih zračnih luka u istom prihvatnom području, ima razloga vjerovati da je njihovo ponašanje u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu (na primjer, ako postoji veliki udio privatnog vlasništva ili ako zračnom lukom upravlja privatnik);

(e)

zračne luke subjekti u tržišnom gospodarstvu neće odrediti cijene ispod inkrementalnih troškova.

Napomena društva Oxera br. 2 – Načela na kojima se temelji analiza profitabilnosti za testove subjekta u tržišnom gospodarstvu. Predmeti državnih potpora povezani s društvom Ryanair, dokument za Ryanair sastavilo društvo Oxera 9. travnja 2013.

(148)

Društvo Oxera tvrdilo je da se analiza profitabilnosti koju je poduzelo društvo Oxera u svojim izvješćima podnesenima Komisiji temelji na načelima koja bi prihvatio razumni ulagač u tržišnom gospodarstvu i u njemu se održava pristup koji je razvidan iz pretpostavki Komisije.

(149)

Analiza profitabilnosti temelji se na sljedećim načelima:

(a)

ocjena se provodi na inkrementalnoj osnovi;

(b)

ex ante poslovni plan nije nužno potreban;

(c)

za zračnu luku koja nije zagušena primjerena metodologija određivanja cijena jest sustav naplate s jednom blagajnom;

(d)

treba uzeti u obzir samo prihode povezane s gospodarskom djelatnošću upravljanja zračnom lukom;

(e)

treba uzeti u obzir cijelo trajanje ugovora, uključujući produljenja;

(f)

treba diskontirati buduće financijske tokove kako bi se mogla ocijeniti profitabilnost ugovora;

(g)

inkrementalna profitabilnost ugovora trgovačkog društva Ryanair trebala bi se ocjenjivati na temelju procjena unutarnje stope povrata ili neto sadašnje vrijednosti (NPV).

Analiza profesora Damiena P. McLoughlina – izgradnja trgovačke marke: zašto i kako bi male trgovačke marke trebale ulagati u marketing, pripremljena za društvo Ryanair, 10. travnja 2013.

(150)

Cilj je dokumenta utvrditi tržišnu logiku na kojoj se zasnivaju odluke regionalnih zračnih luka o kupnji oglasnog prostora na web-mjestu Ryanair.com od društva AMS.

(151)

U dokumentu se tvrdilo da postoji velik broj snažnih, poznatih zračnih luka koje se obično upotrebljavaju. Da bi mogli proširiti svoje poslovanje, slabiji konkurenti moraju prevladati statičko kupovno ponašanje potrošača. Manje regionalne zračne luke moraju pronaći način za dosljedno prenošenje poruke o svojoj trgovačkoj marki što široj publici. Tradicionalni oblici marketinške komunikacije donose troškove koji premašuju njihove resurse.

Bilješke br. 3 i 4. društva Oxera – Kako treba postupati s ugovorima društva AMS u okviru analize profitabilnosti kao dijela testa subjekta u tržišnom gospodarstvu? 17. i 31. siječnja 2014.

(152)

Društvo Ryanair dostavilo je dodatna izvješća svog konzultanta društva Oxera. U tim izvješćima društvo Oxera razmatralo je načela za koja zračni prijevoznik tvrdi da bi se trebala uzeti u obzir, kao dio testa subjekta u tržišnom gospodarstvu, u analizi profitabilnosti ugovora o pružanju usluga zračne luke između prijevoznika Ryanair i zračnih luka, s jedne strane, ugovora o marketingu između društva AMS i istih zračnih luka, s druge strane (25) Trgovačko društvo Ryanair naglasilo je da se tim izvješćima ni na koji način ne mijenja njegovo stajalište koje je prethodno opisano da bi ugovore o pružanju usluga zračne luke i ugovore o marketingu trebalo analizirati u okviru zasebnih testova subjekata u tržišnom gospodarstvu.

(153)

U izvješćima je navedeno da bi dobit društva AMS trebala biti uključena kao prihod u zajedničku analizu profitabilnosti, a troškovi društva AMS trebali bi biti uključeni u troškove. U izvješćima je navedeno da bi to trebalo učiniti primjenom metodologije utemeljene na tijeku novca na zajedničku analizu profitabilnosti, što znači da bi se troškovi zračnih luka za AMS trebali smatrati dodatnim troškovima poslovanja.

(154)

U izvješćima se ističe da se marketinškim aktivnostima pridonosi stvaranju i podupiranju vrijednosti trgovačke marke, čime se mogu stvarati učinci i koristi, ne samo za vrijeme trajanja ugovora, već i nakon njihova raskida. To bi posebno bilo tako ako bi, zbog toga što je društvo Ryanair sklopilo ugovor sa zračnom lukom, drugi zračni prijevoznici uspostavili sjedište u zračnoj luci čime bi se privuklo više trgovina i ostvarili veći prihodi od nezrakoplovnih usluga u zračnoj luci. Trgovačko društvo Ryanair tvrdi da će, ako Komisija provede zajedničku analizu profitabilnosti, te koristi trebati uzeti u obzir na način da se troškovi društva AMS smatraju inkrementalnim operativnim troškovima, bez plaćanja AMS-a.

(155)

Nadalje, društvo Ryanair smatralo je da bi završnu vrijednost trebalo uključiti u predviđenu dodatnu dobit u trenutku isteka ugovora o uslugama zračnih luka kako bi se uzela u obzir vrijednost stvorena nakon raskida ugovora. Završna vrijednost može se prilagoditi na temelju vjerojatnosti „obnove” mjerenjem očekivanja da će se ostvarivanje dobiti nastaviti nakon raskida ugovora s trgovačkim društvom Ryanair ili ako se dogovore slični uvjeti s drugim zračnim prijevoznicima. Društvo Ryanair smatralo je da bi tada bilo moguće izračunati nižu razinu koristi koja zajednički nastaje na temelju ugovora s društvom AMS i ugovora o uslugama zračnih luka, čime se odražavaju nesigurnosti dodatne dobiti nakon raskida ugovora o uslugama zračnih luka.

(156)

Kao potpora tom pristupu u izvješćima je prikazana sinteza rezultata studija o utjecaju marketinga na vrijednost trgovačke marke. U tim se istraživanjima priznaje da se marketingom može podržati vrijednost trgovačke marke i pomoći u izgradnji baze korisnika. U izvješćima je navedeno da se, u slučaju zračne luke, marketingom na web-mjestu Ryanair.com posebno povećava vidljivost trgovačke marke zračne luke. Nadalje, u izvješćima je navedeno da bi manje regionalne zračne luke koje žele povećati svoj zračni promet posebno mogle povećati vrijednost svoje trgovačke marke sklapanjem ugovora o marketinškim uslugama s društvom AMS.

(157)

U izvješćima je naposljetku navedeno da prednost treba dati pristupu utemeljenom na tijeku novca umjesto pristupu kapitalizacije u kojem bi se troškovi za marketinške usluge koje pruža društvo AMS smatrali kapitalnim rashodima nematerijalne imovine (odnosno, vrijednosti trgovačke marke) (26). Pristupom kapitalizacije uzeo bi se u obzir samo udio rashoda za marketing koji se može pripisati nematerijalnoj imovini zračne luke. Rashodi za marketing smatrali bi se kapitalnim rashodima u nematerijalnoj imovini i zatim bi se amortizirali za vrijeme trajanja ugovora uzimajući u obzir preostalu vrijednost u trenutku predviđenog raskida ugovora o pružanju usluga zračne luke. Ovim se pristupom ne bi uzela u obzir inkrementalna dobit koju će donijeti sklapanje ugovora o pružanju usluga zračne luke s društvom Ryanair i teško je izračunati vrijednost neopipljive imovine zbog troškova trgovačke marke i razdoblje uporabe imovine. Metoda novčanog toka primjerenija je od pristupa kapitalizacije jer se potonjim ne bi obuhvatile pozitivne koristi za zračnu luku za koje se očekuje da će nastati kao rezultat potpisivanja ugovora o pružanju usluga zračne luke s trgovačkim društvom Ryanair.

5.1.2   UGOVOR O MARKETINŠKIM USLUGAMA

(158)

Društvo Ryanair naglasilo je da su ugovori o marketingu različiti od njegovih ugovora sa zračnim lukama i stoga bi se trebali ocjenjivati zasebno jer se ne mogu smatrati jednim korisnikom. O ugovorima se pregovaralo neovisno i odnosili su se na različite usluge te se ni na kojoj osnovi nije moglo opravdati njihovo razmatranje kao jedinstvenog izvora navodne mjere državne potpore. Sklapanje ugovora o marketinškim uslugama s društvom AMS nije uvjet da društvo Ryanair može pružati usluge na linijama prema zračnoj luci i iz nje. Društvo Ryanair istaknulo je da je ugovor o marketinškim uslugama društva AMS sklopljen s ministarstvom, koje je suvlasnik zračne luke, i da je sklopljen u korist zračne luke, ali nije bio namijenjen za poboljšanje čimbenika opterećenja ili prinosa na linijama trgovačkog društva Ryanair.

(159)

U pogledu vrijednosti marketinga, društvo Ryanair tvrdilo je da je marketinški prostor na web-mjestu društva Ryanair ograničen resurs, za koji postoji velika potražnja, uključujući poduzeća koji nisu zračne luke. Društvo Ryanair tvrdi da čak i tradicionalni zračni prijevoznici sada shvaćaju vrijednost svojih web-mjesta za marketing i oglašavanje. Društvo Ryanair tvrdilo je da zračne luke svoju trgovačku marku odlučuju izgraditi oglašavanjem na web-mjestu Ryanair.com ili na web-mjestima drugih zračnih prijevoznika. Društvo Ryanair dalje je izjavilo da zračne luke mogu imati koristi od te veće prepoznatljivosti trgovačke marke na niz načina koji se uzajamno potvrđuju i nadopunjuju. Zračna luka Zweibrücken puno je manje poznata u svijetu od zračne luke Aéroport de Pariz ili zračne luke Heathrow i stoga mora ulagati u oglašavanje u cilju unaprjeđenja prepoznatljivosti trgovačke marke i ostvarenja najvećeg mogućeg broja dolaznih putnika. Društvo Ryanair zaključilo je da je pokrajina imala dvostruku motivaciju za sklapanje ugovora o marketinškim uslugama s društvom AMS, prva je bila čisto komercijalna, kao 50 %-tnog vlasnika zračne luke Zweibrücken, a druga je bila promicanje turizma i poslovnih prilika u pokrajini. Društvo Ryanair stoga smatra da su pokrajine kupile vrijedne marketinške usluge o po tržišnoj cijeni.

5.2   USLUGE MARKETINGA ZRAČNE LUKE (AMS)

(160)

Protivno onome što je navedeno u odluci o pokretanju postupka, društvo AMS izjavilo je da Komisija ne bi trebala smatrati da su ugovor društva FZG s društvom Ryanair i ugovori o marketinškim uslugama s društvom AMS povezani, već da je riječ o dvije zasebne poslovne transakcije. Društvo AMS izjavilo je da je ono društvo kći društva Ryanair koje ima vlastitu stvarnu komercijalnu svrhu i koje je osnovano u svrhu razvoja djelatnosti koja ne pripada ključnoj djelatnosti društva Ryanair. Društvo AMS objasnilo je da ga društvo Ryanair upotrebljava kao posrednika za prodaju oglasnog prostora na svom web-mjestu. Društvo AMS dalje je tvrdilo da se u načelu o ugovorima o marketingu društva AMS sa zračnim lukama pregovara zasebno i oni se sklapaju odvojeno od ugovora društva Ryanair s istim zračnim lukama. Društvo AMS tvrdilo je da se ugovorom između društva AMS i pokrajina ne odobrava prednost društvo Ryanair. Ryanair ne pritišće svoje partnere da sklapaju ugovore o marketinškim uslugama s društvom AMS, a Ryanair usluge obavlja na jednaki način na linijama u zračne luke koje imaju ugovor o marketinškim uslugama s AMS-om i u one koje nemaju takav ugovor.

(161)

Društvo AMS dalje je tvrdilo da je kupnjom marketinških usluga društvo FZG postupalo u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu jer oglašavanje na web-mjestu Ryanair.com predstavlja visoku stvarnu vrijednosti za pokrajinu i da je cijena koju je naplatilo društvo AMS tržišna cijena za te usluge. Društvo AMS tvrdilo je da se cijenama pod kojima društvo AMS osigurava oglasni prostor i količinom tog oglasnog prostora ne diskriminira između javnih i privatnih oglašivača. Društvo AMS dalje je izjavilo da se javna i privatna tijela navodno natječu za pristup ograničenom oglasnom prostoru na web-mjestu Ryanair.com. To znači, prema društvu AMS, da sporazumi društva AMS s javnim zračnim lukama ne sadržavaju državnu potporu jer bi društvo AMS moglo prodati prostor na web-mjestu i privatnom trgovačkom društvu po usporedivoj cijeni.

(162)

Društvo AMS također je naglasilo da ima smisla da male regionalne zračne luke kupuju marketinške usluge od društva AMS. Društvo AMS tvrdilo je da te zračne luke obično imaju potrebu povećati prepoznatljivost svoje trgovačke marke i da se oglašavanjem na web-mjestu zračnog prijevoznika može povećati broj profitabilnijih stranih putnika (strani putnici donose više nezrakoplovnih prihoda od putnika koji odlaze koji su podrijetlom iz regije u kojoj se nalazi zračna luka). Društvo AMS naglasilo je da je po pokrajina postupala ne samo kao suvlasnik upravitelja zračne luke koji ima izravni interes za jačanje imidža svoje trgovačke marke i njegovih prihoda, već i kao tijelo kojem je provjerena zadaća promicanja turizma i poslovnih prilika u pokrajini Falačko Porajnje različitim sredstvima, uključujući, posebno, oglašavanjem.

5.3   GERMANWINGS

(163)

Prijevoznik Germanwings ukratko je objasnio zašto se odlučio započeti s radom iz zračne luke Zweibrücken. Izjavio je da je odabrano zračnu luku Zweibrücken radije nego zračnu luku Saarbrücken zbog bolje uzletno-sletne staze u zračnoj luci Zweibrücken, ističući da je topografija uzletno-sletne staze u zračnoj luci Saarbrücken bila teška. Također je objasnio da je 2006. kada je prijevoznik Germanwings odlučio letjeti iz zračne luke Zweibrücken ta zračna luka bila bolje opremljena za slijetanje instrumentima (CAT sustav) i da je trajanje leta do Berlina bilo nešto kraće. Prijevoznik Germanwings tvrdio je da je zbog neprofitabilnosti linije do Berlina 2011. odlučio prestati pružati usluge iz zračne luke Zweibrücken.

(164)

Prijevoznik Germanwings prvo je tvrdio da njegovi ugovori s društvom FZG ne sadržavaju državnu potporu jer se ne mogu pripisati državi. Tvrdio je da se iz raznih priopćenja za tisak političara ne može dokazati da je država sudjelovala u pregovorima ili sklapanju tih ugovora i da se obveza posjedovanja cjenika koju je odobrilo nadzorno tijelo u skladu s člankom 43.a zakona LuftVZO ne primjenjuje na pojedinačne ugovore.

(165)

Drugo, prijevoznik Germanwings tvrdio je da je sklapajući različite ugovore društvo FZG postupalo kao subjekt u tržišnom gospodarstvu. Istaknuo je da načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu ulagač nije propisano da ulagač ne smije kratkoročno ostvarivati gubitke već da to može biti uobičajena poslovna strategija za postizanje srednjoročne do dugoročne profitabilnosti. Ideja da zračna luka ne može imati naplaćivati pristojbe za pokrivanje svojih troškova, za koju prijevoznik Germanwings smatra da se odražava u odluci o pokretanju postupka, navodno proizlazi iz članka 102. Ugovora i primjenjuje se u antitrustovskom kontekstu kako se ne bi mogla primjenjivati na predmete državnih potpora.

5.4   TUIFly

(166)

Trgovačko društvo TUIFly iznijelo je razloge zašto je preselilo operacije iz zračne luke Saarbrücken u zračnu luku Zweibrücken. Ono je izjavilo je da se preselilo u zračnu luku Zweibrücken zbog sigurnosnih problema u zračnoj luci Saarbrücken. TUIFly je tvrdio da u slučaju lošeg vremena zbog infrastrukture i topografskih obilježja zračne luke Saarbrücken potpuno utovareni zrakoplovi prijevoznika TUIFly vrste B737-800 nisu mogli primjereno sletjeti u zračnu luku pa su se ti zrakoplovi preusmjeravali u zračnu luku Zweibrücken čak i prije nego što je ona započela s komercijalnim radom. Trgovačko društvo TUIFly tvrdi da su zbog tog preusmjeravanja, osim kašnjenja i neugodnosti za putnike, zračnoj luci nastajali dodatni troškovi i organizacijski problemi. Trgovačko društvo TUIFly smatralo je da je zbog velikih problema sa sigurnošću u zračnoj luci Saarbrücken njegovo poslovanje tamo postalo neodrživo i prelazak u zračnu luku Zweibrücken bio je neizbježan. Nadalje, napomenuo je da zbog kratke uzletno-sletne staze u zračnoj luci Saarbrücke neki potpuno natovareni zrakoplovi nisu mogli krenuti i zbog toga su letovi na srednje udaljenosti (kao do Kanarskih otoka) morali kretati s polupraznim spremnikom za gorivo i stati kako bi mogli nadopuniti gorivo u Španjolskoj i Portugalu.

(167)

Društvo TUIFly tvrdilo je da njegov ugovor s društvom FZG nije sadržavao državnu potporu i da su pristojbe koje je plaćalo društvo TUIFly bile u skladu s tržišnim stopama. Tvrdio je da su uvjeti u zračnoj luci Zweibrücken i okolici takvi da su nužne niske pristojbe zračnih luka da bi zračni prijevoznik morao poslovati s dobiti. Društvo TUIFly posebno je spomenulo putničku infrastrukturu u zračnoj luci Zweibrücken, nepostojanje održivog javnog prijevoza (željeznica) do zračne luke i od zračne luke, lokaciju zračne luke u regiji s niskom kupovnom moći, početno loše stanje staze, nepostojanje prostorija za smještaj posade i slično. Društvo TUIFly također je tvrdilo da za razliku od zračne luke Saarbrücken (ili neke druge zračne luke s kojima posluje zračni prijevoznik TUIFly), zračna luka Zweibrücken nema status „carinske zračne luke” pa zbog toga prijevoznik TUIFly mora platiti carinsku pristojbu u iznosu između […] EUR i […] EUR po letu. Prema društvu TUIFly, to je dodatni trošak od otprilike […] EUR po putniku i time se povećavaju ukupni operativni troškovi za više od […] EUR godišnje.

6.   PRIMJEDBE NJEMAČKE NA PRIMJEDBE TREĆE STRANKE

6.1   PRIMJEDBE NA PRIMJEDBE PRIJEVOZNIKA RYANAIR

(168)

Njemačka je pozdravila činjenicu da se u podnescima prijevoznika Ryanair potvrđuje stajalište Njemačke da državnu potporu nije dobila ni zračna luka Zweibrücken ni zračni prijevoznici koji posluju iz zračne luke Zweibrücken. Također se složila da ugovor između pokrajine Falačko Porajnje i društva AMS treba ocjenjivati odvojeno od ugovora između društva FZG i prijevoznika Ryanair, da potonji ima stvarnu vrijednost za pokrajinu i da je sklopljen po tržišnoj cijeni. Njemačka je posebno naglasila važnost turizma za regiju tvrdeći da je svrha ugovora s društvom AMS bila promicanje turizma.

6.2   PRIMJEDBE NA PRIMJEDBE DRUŠTVA AMS

(169)

Budući da je društvo AMS potvrdilo stajalište Njemačke da ugovor između društva AMS i pokrajine Falačko Porajnje ne sadržava državnu potporu, Njemačka se suzdržala od primjedbi na pojedinačne podneske.

6.3   PRIMJEDBE NA PRIMJEDBE PRIJEVOZNIK GERMANWINGS

(170)

Njemačka je ograničila svoj odgovor na podnesak prijevoznika Germanwings na primjedbe o nizu činjeničnih prijedloga koje je dao prijevoznik Germanwings. Posebno je naglasila da, protivno onome što tvrdi prijevoznik Germanwings, nema tržišnog natjecanja između zračnih luka Zweibrücken i Saarbrücken već te zračne luke oduvijek smatraju da se uzajamno nadopunjuju. Njemačka je tvrdila da je odluka zračnog prijevoznika da pruža usluge u jednoj ili drugoj zračnoj luci samo posljedica strateške odluke tog zračnog prijevoznika koju Njemačka ne može komentirati.

7.   OCJENA

(171)

Na temelju članka 107. stavka 1. UFEU-a „sve potpore koje daju države članice ili koje se daju putem državnih sredstava u bilo kojem obliku, a koje narušavaju ili prijete narušavanjem tržišnog natjecanja stavljanjem u povlašteni položaj određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe nisu sukladne sa zajedničkim tržištem ako utječu na trgovinu između država članica”.

(172)

Kriteriji iz članka 107. stavku 1. UFEU-a kumulativni su. Prema tome, kako bi se utvrdilo čini li predmetna mjera državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, moraju biti zadovoljeni svi uvjeti navedeni u nastavku. Financijska potpora mora ispunjivati sljedeće:

(a)

biti dodijeljena od strane države ili iz državnih sredstava;

(b)

stavljati u povoljniji položaj određena poduzeća ili proizvodnju određene robe,

(c)

narušavati ili prijetiti da će narušiti tržišno natjecanje i

(d)

utjecati na trgovinu među državama članicama.

7.1   JAVNO FINANCIRANJE ZRAČNE LUKE ZWEIBRÜCKEN KOJE SU IZVRŠILI POKRAJINA FALAČKO PORAJNJE I UDRUGA ZEF

7.1.1   POSTOJANJE POTPORA

7.1.1.1    Gospodarska djelatnost i pojam poduzetnika

(173)

Prema utvrđenoj sudskoj praksi, Komisija mora prvo utvrditi jesu li trgovačka društva FGAZ i FZG poduzetnici u svrhe članka 107. stavka 1. UFEU-a. Pojmom poduzetnik obuhvaćen je svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost, bez obzira na njegov pravni položaj subjekta i način njegova financiranja (27). Sve djelatnosti koje se sastoje od ponude robe ili usluga na tržištu gospodarske su djelatnosti (28).

(174)

U svojoj presudi o „Zračnoj luci Leipzig-Halle” Sud Europske unije potvrdio je da upravljanje zračnom lukom u komercijalne svrhe i izgradnja infrastrukture zračne luke čine gospodarsku djelatnost. (29) Kada se operator zračne luke bavi gospodarskom djelatnošću ponude usluga zračne luke uz naknadu, bez obzira na njegov pravni položaj ili način financiranja, on je poduzetnik u svrhe članka 107. stavka 1. UFEU-a i pravila državnim potporama iz Ugovora primjenjuju se na prednosti koje tom upravitelju zračne luke odobrava država ili se odobravaju iz državnih sredstava (30).

(175)

U odnosu na trenutak u vremenu kada su izgradnja i upravljanje zračnom lukom postali gospodarska djelatnost, Komisija podsjeća da zbog postupnog razvoja tržišnih snaga u sektoru zračne luke nije moguće utvrditi točan datum. Međutim, Sud Europske unije priznao je razvoj prirode djelatnosti zračne luke i Opći sud u svojoj je presudi o „Zračnoj luci Leipzig-Halle” smatrao da se od 2000. na dalje primjena pravila o državnim potporama na financiranje infrastrukture zračnih luka ne može više isključiti. Slijedom toga, od datuma presude u predmetu Aéroports de Pariz (12. prosinca 2000.) (31) upravljanje i izgradnja infrastrukture zračne luke moraju se smatrati gospodarskom djelatnošću u nadležnosti kontrole državnih potpora.

Jedinstvena gospodarska jedinica

(176)

Prije ispitivanja prirode djelatnosti koje obavljaju društva FGAZ i FZG, Komisija podsjeća da se može smatrati da dvije odvojene pravne osobe čine jednu gospodarsku jedinicu u svrhe primjene pravila o državnim potporama. Tada se smatra da je ta gospodarska jedinica relevantni poduzetnik.

(177)

Kako je smatrao Sud EU-a „u okviru prava tržišnog natjecanja, pojam” poduzetnik „mora se shvaćati kao oznaka gospodarske jedinice … čak i ako se prema zakonu gospodarska jedinica sastoji od nekoliko osoba, fizičkih ili pravnih (32) U tom je smislu Sud presudio da gospodarsku aktivnost može obavljati nekoliko subjekata zajedno, a pri tome oni pod specifičnim uvjetima čine gospodarsku jedinicu (33).

(178)

Kako bi utvrdio čini li nekoliko subjekata gospodarsku jedinicu, Sud EU-a promatra postoji li kontrolni udio ili funkcionalne, gospodarske ili organske veze (34).

(179)

U ovom slučaju Komisija smatra da su društva FGAZ i FZG toliko usko povezana da se mora smatrati da čine jednu gospodarsku jedinicu u svrhe pravila o državnim potporama. Prvo, treba podsjetiti da je društvo FZAG 100 %-tni vlasnik društva FZG i da ga ono stoga može nadzirati putem skupštine dioničara. Nadalje, društva FGAZ i FZG povezana su ugovorom o dobiti i gubicima, što, kako tvrdi Njemačka, znači da se ta dva subjekta smatraju jednom gospodarskom jedinicom u skladu s njemačkim poreznim pravom. Članovi nadzornog odbora društva FZG uvijek su, prema njegovom statutu, i članovi nadzornog odbora društva FGAZ. U oba poduzeća, FGAZ-u i FZG-u, upravu imenuje nadzorni odbor (koji je, kako je navedeno, isti za oba subjekta). U praksi je […] bio u svim značajnim trenucima direktor društava FGAZ i FZG (nadalje, drugi direktor imenovan je samo za društvo FZG, ali ne i za FGAZ). Kao jedini direktor društva FGAZ, […] je stoga zastupao društvo FGAZ na skupštini dioničara društva FZG čiji je jedini dioničar društva FGAZ.

(180)

Na temelju informacija dostupnih u praksi može se pokazati da se važne odluke o zračnoj luci Zweibrücken redovito donose na razini društva FGAZ, a upute se zatim prenose na društvo FZG. U tom su pogledu korisne informacije koje je dala Njemačka o postupku donošenja odluke o modernizaciji uzletno-sletne staze u razdoblju 2008./2009. Nadzorni odbor društva FGAZ prvo je donio odluku o modernizaciji uzletno-sletne staze. Sjednica dioničara društva FGAZ zatim je uputila upravu društva FGAZ da sazove skupštinu dioničara društva FZG. Uprava društva FGAZ zatim je zastupala društvo FGAZ kao jedinog dioničara na skupštini dioničara i uputila je upravu društva FZG da provodi odluku društva FGAZ o modernizaciji uzletno-sletne staze.

(181)

Komisija zaključno smatra da su veze između društava FGAZ i FZG dovoljno bliske da bi se dva subjekta mogla smatrati jednom gospodarskom jedinicom. Društvo FZG gospodarski i pravno potpuno je ovisno o društvu FGAZ i ne donosi samostalno poslovne odluke. U svrhe primjene prava Unije o državnim potporama, društva FGAZ/FZG stoga čine jedno poduzeće.

Gospodarska djelatnost

(182)

Društva FGAZ/FZG bave se izgradnjom, održavanjem i upravljanjem zračnom lukom Zweibrücken. Društva FGAZ/FZG nude usluge zračnih luka i naplaćuju korisnicima – operaterima civilnog zrakoplovstva i nekomercijalnim korisnicima općeg zrakoplovstva – za uporabu infrastrukture zračne luke čime komercijalno iskorištavaju infrastrukturu. Na temelju sudske prakse navedene u uvodnim izjavama 174. do 175., stoga se može zaključiti je društvo FGAZ/FZG sudjelovalo u gospodarskoj djelatnosti od datuma presude o zračnoj luci Aéroports de Pariz (odnosno, 12. prosinca 2000.) na dalje.

(183)

U tom kontekstu Komisija ističe da se društva FGAZ/FZG nisu počela baviti gospodarskim djelatnostima tek od početka pružanja komercijalnog zrakoplovstva u zračnoj luci Zweibrücken 2006.

(184)

Prvo, iz podneska koji je dostavila Njemačka jasno je da je zračna luka Zweibrücken već prije pokušala, neuspješno, privući civilno zrakoplovstvo u zračnu luku pokazujući svoju namjeru ulaska na to tržište.

(185)

Drugo, tvrdnjom da su izgradnja i rad zračne luke gospodarska djelatnost tek kada je uspješno privučen zračni prijevoznik uzrokovali bi se neprihvatljivi zaključci: nema razloga odvojiti pripremnu aktivnosti izgradnje ili proširenja infrastrukture od naknadne komercijalne uporabe. Priroda razvojne djelatnosti mora se utvrditi u skladu s time čini li naknadna uporaba izgrađene infrastrukture gospodarsku djelatnost (35). U presudi u predmetu zračna luka Leipzig-Halle, Opći sud pojasnio je da je upravljanje zračnim lukama gospodarska djelatnost čiji je neodvojivi dio izgradnja infrastrukture zračne luke.

(186)

Naposljetku, treba istaknuti da je ponuda usluga zračnih luka u svrhe općeg zrakoplovstva također gospodarska djelatnost. Isto se primjenjuje i u odnosu na pružanje usluga zračne luke vojnim korisnicima uz naknadu (36). Društva FGAZ/FZG stoga su se bavila gospodarskom djelatnošću prije 2006.

(187)

Stoga se zaključuje da su od 12. prosinca 2000. na dalje društva FGAZ/FZG obavljala gospodarsku djelatnost i da čine, kao jedan gospodarski subjekt, poduzetnika u svrhe članka 107. stavka 1. Ugovora.

Nadležnost javne politike

(188)

Dok se trgovačka društva FGAZ/FZG stoga moraju smatrati poduzetnicima u svrhe članka 107. stavka 1. Ugovora, treba podsjetiti da sve djelatnosti vlasnika i upravitelja zračne luke nisu nužno gospodarske prirode (37).

(189)

Sud EU-a (38) smatrao je da djelatnosti koje su obično u nadležnosti države u okviru njezinih izvršavanja službenih ovlasti kao javnog tijela nisu gospodarske naravi i na njih se ne primjenjuju pravila dodjele državnih potpora. Navedene aktivnosti uključuju, na primjer, sigurnost, kontrolu zračnog prometa, policiju, carinu itd. Financiranje je potrebno strogo ograničiti na naknadu troškova koji zbog toga nastaju i ne može se umjesto toga upotrebljavati za financiranje drugih gospodarskih aktivnosti (39).

(190)

Stoga financiranje djelatnosti u okviru nadležnosti javne politike ili infrastrukture koja je izravno povezana s tim djelatnostima u načelu ne čini državnu potporu. (40). Djelatnosti u zračnoj luci poput kontrole zračnog prometa, djelatnosti policije, carine, vatrogasaca i djelatnosti potrebne za zaštitu civilnog zrakoplovstva od nezakonitih radnji te ulaganja povezana s infrastrukturom i opremom potrebnom za provođenje tih aktivnosti općenito se smatraju negospodarskim djelatnostima (41).

(191)

Međutim, javnim financiranjem negospodarskih djelatnosti koje su nužno povezane s obavljanjem gospodarske djelatnosti ne smije se uzrokovati neprimjerena diskriminacija između zračnih prijevoznika i upravitelja zračnih luka. Prihvaćena je sudska praksa da postoji prednost kada javna tijela oslobode poduzeća troškova koji su svojstveni njihovim gospodarskim djelatnostima (42). Stoga, ako je u određenom pravnom sustavu uobičajeno da zrakoplovni prijevoznici ili upravitelji zračne luke snose troškove određenih usluga, dok neki zračni prijevoznici ili upravitelji zračnih luka koji pružaju iste usluge u ime istih javnih tijela ne moraju snositi navedene troškove, potonji mogu uživati prednost čak i ako se te usluge ne smatraju gospodarskima. Stoga je analiza pravnog oblika koji se primjenjuje na operatora zračne luke potrebna kako bi se moglo procijeniti moraju li u skladu s tim pravnim oblikom upravitelji zračnih luka ili zrakoplovni prijevoznici snositi troškove obavljanja nekih djelatnosti koje same po sebi mogu biti negospodarske, ali su svojstvene pružanju njihovih gospodarskih djelatnosti.

(192)

Njemačka je tvrdila da se treba smatrati da su troškovi koji proizlaze iz sljedećih djelatnosti (kao troškovi ulaganja ili operativni troškova) u nadležnosti javne politike: mjere sigurnosti u zračnim lukama u skladu sa Zakonom br. 8 Luftsicherheitsgesetz (Zakon o sigurnosti zračnog prometa, dalje u tekstu: „LuftSiG”), mjere za osiguranje operativne sigurnosti, kontrola zračne plovidbe i mjere sigurnosti zračnog prometa u skladu s člankom 27.c podtočkom 2. Luftverkehrsgesetz (Air Traffic Law, dalje u tekstu: „LuftVG”), meteorološke usluge i vatrogasna postrojba.

(193)

Komisija smatra da se za mjere u skladu s člankom 8. LuftSIG-a, mjere u skladu s člankom 27.c stavkom 2. LuftVG-a (uključujući meteorološke usluge) i usluge vatrogasne pristojbe može, u načelu i podložno analizi iz uvodnih izjava 195. i dalje, smatrati da čine djelatnosti u nadležnosti javne politike.

(194)

Međutim, u pogledu mjera koje se odnose isključivo na operativnu sigurnost, Komisija smatra da je osiguravanje sigurnih operacija u zračnim lukama uobičajen dio gospodarske djelatnosti upravljanja zračnom lukom (43). Podložno detaljnijem preispitivanju pojedinačnih djelatnosti i troškova, Komisija smatra da mjere osmišljene za osiguranje sigurnosti operacija u zračnoj luci nisu djelatnosti koje su u nadležnosti javne politike. Svaki poduzetnik koji želi upravljati zračnom lukom mora osigurati sigurnost instalacija, kao što su uzletno-sletna staza i stajanke zrakoplova.

(195)

U pogledu primjenjivog pravnog okvira, Njemačka je izjavila da ne postoje stroga pravila u skladu s kojima te troškove snosi upravitelj zračne luke. Nadalje, Komisija primjećuje da je nadoknada troškova vatrogasne postrojbe u nadležnosti pokrajina i da te troškove obično nadoknađuju mjerodavna regionalna nadležna tijela. Nadoknada tih troškova ograničena je na iznos potreban za pokrivanje tih troškova.

(196)

U pogledu kontrole zračnog prometa i meteoroloških službi, Komisija napominje da je u članku 27. točkama (d) i (f) LuftVG-a predviđeno da troškove povezane s člankom 27. točkom (c) LuftVG-a snosi država za niz posebnih zračnih luka. Iako Komisija u ovom slučaju ne mora odlučiti može li se pružanjem osigurati prednost onim zračnim lukama koje primaju državno financiranje u skladu s člancima 27.d i 27.g LuftVG-a, jasno je da je u zakonu predviđeno da sve ostale zračne luke moraju same snositi relevantne troškove. U svjetlu toga, za troškove povezane s kontrolom zračne plovidbe i meteorološkim uslugama mora se smatrati da čine uobičajene operativne troškove najmanje onih zračnih luka koje nisu obuhvaćene člankom 27. (d) i (f) LuftVG-a.

(197)

U odnosu na mjere iz članka 8. LuftSIG-a, čini se da Njemačka smatra da sve troškove povezane s mjerama propisanima u tom članku mogu snositi nadležna javna tijela. Međutim, Komisija napominje da se u skladu s člankom 8. stavkom 3. LuftSIG-a mogu nadoknaditi samo troškovi povezani s pružanjem i održavanjem prostorija i objekata nužnih za obavljanje djelatnosti navedenih u članku 8. stavcima 1. i 2. LuftSIG-a. Sve ostale troškove mora snositi upravitelj zračne luke. U mjeri u kojoj je javnim financiranjem odobrenim trgovačkim društvima FGAZ/FZG to trgovačko društvo oslobođeno troškova koje je moralo snositi u skladu s člankom 8. stavkom 3. LuftSIG-a, to javno financiranje nije izuzeto od nadzora u skladu s pravilima Unije o državnim potporama.

Zaključak o nadležnosti javne politike

(198)

U svjetlu navedenoga, Komisija smatra primjerenim donijeti posebne zaključke u vezi s troškovima ulaganja i operativnim troškovima koji su navodno u okviru nadležnosti javne politike.

(199)

U odnosu na ulaganja između 2000. i 2009., Komisija prihvaća da se operativni troškovi povezani s vatrogasnom postrojbom mogu smatrati troškovima u nadležnosti javne politike jer je nadoknada tih troškova strogo ograničena na ono što je nužno za obavljanje tih djelatnosti. U pogledu operativnih troškova povezanih s mjerama poduzetima u skladu s člankom 8. LuftSIG-a, Komisija smatra da se samo oni troškovi za koje upravitelj zračne luke ima pravo na nadoknadu u skladu s člankom 8. stavkom 3. LuftSIG-a mogu smatrati troškovima u nadležnosti javne politike. U odnosu na mjere kontrole zračne plovidbe i sigurnosti zračnog prometa te meteorološke usluge u skladu s člankom 27.c stavkom 2. LuftVG-a i primjećujući da zračna luka Zweibrücken nije jedna od zračnih luka za koje je savezna vlada prepoznala odgovarajuću potrebu u skladu s člankom 27.d stavkom 1. i člankom 27. f stavkom 1. LuftVG-a, Komisija zaključuje da se operativni troškovi povezani s kontrolom zračne plovidbe i meteorološke usluge ne mogu smatrati troškovima u nadležnosti javne politike. Osim toga, operativni troškovi čija je svrha osigurati operativnu sigurnost zračne luke ne mogu se opisati kao troškovi u nadležnosti javne politike.

(200)

U odnosu na ulaganja izvršena između 2000. i 2009., Komisija prihvaća da se ulaganja koja su izravno povezana s vatrogasnom postrojbom mogu nazvati troškovima u nadležnosti javne politike. Nadalje, relevantna javna tijela plaćaju nadoknadu u mjeri koja je nužna za pokrivanje tih troškova. U pogledu ulaganja povezanih s mjerama poduzetima u skladu s člankom 8. LuftSIG-a, Komisija smatra da se samo oni troškovi za koje upravitelj zračne luke ima pravo na nadoknadu u skladu s člankom 8. stavkom 3. LuftSIG-a mogu smatrati troškovima u nadležnosti javne politike. U odnosu na ulaganja povezana s mjerama kontrole zračne plovidbe i sigurnosti zračnog prometa te meteorološke usluge u skladu s člankom 27.c stavkom 2. LuftVG-a i primjećujući da zračna luka Zweibrücken nije jedna od zračnih luka za koje je savezna vlada prepoznala odgovarajuću potrebu u skladu s člankom 27.d. i člankom 27. f LuftVG-a, Komisija zaključuje da se operativni troškovi povezani s kontrolom zračne plovidbe i meteorološke usluge ne mogu smatrati troškovima u nadležnosti javne politike. Isto tako ulaganja čija je svrha osigurati operativnu sigurnost zračne luke ne mogu se opisati kao troškovi u nadležnosti javne politike. To posebno označi da se ulaganja u modernizaciju i proširenje uzletno-sletne staze i postavljanje svjetala ne mogu smatrati ulaganjima u nadležnosti javne politike.

(201)

U svakom slučaju, bez obzira na pravnu klasifikaciju tih troškova troškovima u nadležnosti javne politike, pokazalo se da ih mora snositi upravitelj zračne luke u skladu s primjenjivim pravnim okvirom. U skladu s time, ako te troškove plaća država, upravitelj zračne luke bio bi oslobođen troškova koji bi obično nastali.

Gospodarska djelatnost i vojna uporaba

(202)

Komisija primjećuje da zračnu luku Zweibrücken upotrebljavaju i njemačke i druge vojne snage, uključujući u svrhe osposobljavanja. To je tako unatoč tome što zračna luka Zweibrücken nije vojna već civilna zračna luka (44).

(203)

Komisija smatra da, u načelu, pružanje usluga zračne luke vojsci, uključujući na civilnim zračnim lukama, može činiti djelatnost koja je u nadležnosti javne politike. Međutim, nije jasno u kojoj mjeri Njemačka smatra da se javnim financiranjem zračne luke samo pokrivaju troškovi koji proizlaze iz zadovoljavanja potreba vojske za uslugama zračne luke. Komisija posebno primjećuje da u pogledu operativnih troškova Njemačka ne uključuje u nadležnost javne politike troškove koji nastaju zbog prisutnosti vojske. Isto se načelo primjenjuje na ulaganja, pri čemu Njemačka ne ističe ulaganja koja su isključivo povezana s vojnim korisnicima zračne luke.

(204)

Međutim, Njemačka tvrdi da je kontinuirana uporaba zračne luke u vojne svrhe jedan od razloga zašto su ulaganja u sigurnost zračne luke (uzletno-sletne staze i slično) apsolutno nužna i zašto zatvaranje zračne luke nije bilo moguće.

(205)

Komisija u tom kontekstu primjećuje da se čini da zračna luka Zweibrücke nudi usluge zračne luke vojsci u zamjenu za nadoknadu. U zapisniku sa sastanka nadzornog odbora društva FGAZ od 2. listopada 2006. opisana je rasprava o vojnim vježbama u zračnoj luci Zweibrücken. Upravni odbor ističe da je jedan od razloga u korist takvih vježbi stjecanje prihoda što znači da je, s gledišta društava FGAZ/FZG, ponuda usluga zračne luke vojsci gospodarska djelatnost. Zatim se raspravljalo o tome bi li društvo FZG u budućnosti trebalo odobriti vojne vježbe u zračnoj luci Zweibrücken, što znači da društva FGAZ/FZG po vlastitom nahođenju odlučuju hoće li ugostiti vojsku.

(206)

Komisija dalje smatra da se neuspjeh Njemačke da utvrdi posebne nastale troškove, u pogledu ulaganja ili operativnih troškova, u odnosu na vojne korisnike zračne luke može protumačiti kao znak da je vojska tek jedan od korisnika zračne luke Zweibrücken.

(207)

Zaključno, Komisija smatra da je pružanje usluga zračne luke vojsci gospodarska djelatnost koja se pruža u zračnoj luci Zweibrücken, posebno napominjući neuspješno utvrđivanje troškova koji su povezani s nazočnošću vojske u zračnoj luci Zweibrücken i (djelomično) s gospodarskim opravdanjem koje su dala društva FGAZ/FZG za pružanje usluga vojsci.

(208)

Čak i u alternativnom scenariju, odnosno da je Komisija zaključila da bi država mogla pokriti troškove koji nastaju zbog nazočnosti vojske, troškove može pokriti država jer su u nadležnosti javne politike, ona bi svejedno trebala voditi računa o tome da se javnim financiranjem negospodarske djelatnosti pružanja usluga vojsci ne bi trebalo dopustiti unakrsno-subvencioniranje gospodarskih djelatnosti zračne luke. Posebno ne bi bilo moguće smatrati da su u nadležnosti javne politike sva ulaganja u imovinu kojom se koristi i vojska (uzletno-sletna staza) ili fiksni operativni troškovi.

7.1.1.2    Državna sredstva i odgovornost države

(209)

Da bi činile državnu potporu, predmetne mjere moraju se financirati iz državnih sredstava i odluka o odobravanju mjere mora se moći pripisati državi.

(210)

Taj se pojam državne potpore primjenjuje na svaku prednost koju država odobrava sama iz državnih sredstava ili ju odobrava neko posredničko tijelo koje djeluje u skladu s ovlastima koje na njega prenesene (45). Sredstava lokalnih tijela odnose se na primjenu članka 107. Ugovora (46).

(211)

U ovom su slučaju relevantne mjere, odnosno izravna bespovratna sredstva društva FZG i godišnje dokapitalizacije u korist društava FGAZ/FZG odobrena izravno iz proračuna lokalnih tijela. Bespovratna sredstva za ulaganja potjecala su izravno iz pokrajine Falačko Porajnje dok su dokapitalizacije sufinancirali pokrajina i ZEF, udruga lokalnih javnih teritorijalnih tijela.

(212)

Zbog toga Komisija smatra da se ulaganja financiraju iz državnih sredstava i da se mogu pripisati državi.

7.1.1.3    Gospodarska prednost

(213)

Prednost, u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora svaka je gospodarska korist koju poduzetnik ne bi ostvario u uobičajenima tržišnim uvjetima, odnosno bez intervencije države (47). Važan je jedino učinak mjere na poduzetnika, a ne uzrok i cilj intervencije države (48). Prednost je prisutna kad god se financijska situacija poduzetnika poboljša kao rezultat intervencije države.

(214)

Komisija dalje podsjeća da „kapital koji je država izravno ili neizravno stavila na raspolaganje poduzetniku u okolnostima koje odgovaraju uobičajenim tržišnim uvjetima ne mogu se smatrati državnom potporom (49). U ovom slučaju, kako bi utvrdila ostvaruju li društva FGAZ/FZG javnim financiranjem zračne luke Zweibrücken prednost koju ne bi imala u uobičajenim uvjetima, Komisija mora usporediti postupanje javnih tijela koja pružaju izravna bespovratna sredstva i dokapitalizacije s postupanjem subjekta u tržišnom gospodarstvu koji postupa u skladu s izgledima dugoročne profitabilnosti (50).

(215)

U okviru procjene treba zanemariti sve pozitivne posljedice na gospodarstvo u regiji u kojoj se nalazi zračna luka jer je Sud objasnio da je relevantno pitanje za primjenu načela subjekta u tržišnom gospodarstvu „bi li privatni dioničar prihvatio predmetni kapital u sličnim okolnostima, uzimajući u obzir predvidljivost ostvarivanja povrata i ako se zanemare sva socijalna, regionalna i sektorska pitanja (51).

(216)

U predmetu Stardust Marine Sud je izjavio sljedeće„[…] u cilju ispitivanja ponaša li se država kao razumni subjekt u tržišnom gospodarstvu, nužno je staviti se u kontekst razdoblja u kojem su poduzete mjere financijske potpore radi ocjene gospodarske razumnosti postupanja države i tako se suzdržati od ocjenjivanja utemeljenog na kasnijoj situaciji (52).

(217)

Nadalje, u predmetu EDF sud je izjavio sljedeće „[…] u svrhu dokazivanja da je država članica, prije ili istodobno s davanjem prednosti, donijela tu odluku kao dioničar, nije dovoljno osloniti se na gospodarske ocjene nakon davanja prednosti, na retrospektivni nalaz da je ulaganje predmetne države članice bilo profitabilno ili na naknadna obrazloženja o odabranom tijeku postupaka (53).

(218)

Kako bi mogla primijeniti načelo subjekta u tržišnom gospodarstvu, Komisija se mora vratiti u vrijeme kada je donesena svaka od odluka o javnom financiranju društva FGAZ/FZG. Komisija mora svoju ocjenu temeljiti na informacijama i pretpostavkama koje su bile na raspolaganju relevantnim lokalnim tijelima u trenutku kada je donesena odluka o financijskim rješenjima za infrastrukturne mjere.

Izravna bespovratna sredstva za ulaganja

(219)

Komisija napominje da je izravnim bespovratnim sredstvima za ulaganja bio obuhvaćen dio troškova ulaganja koji su nastali društvu FGAZ/FGZ u kontekstu gospodarske djelatnosti. Operator zračne luke obično mora snositi sve troškove povezane s izgradnjom i radom zračne luke (osim troškova koji su u nadležnosti javne politike i u načelu ih ne mora snositi upravitelj zračne luke u skladu s primjenjivim pravnim okvirom), uključujući troškove ulaganja, pa se stoga snošenjem tijela tih troškova društvo FGAZ/FZG oslobađa tereta koji bi inače moralo snositi.

(220)

Njemačka nije izričito tvrdila da su bespovratna sredstva za ulaganja u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu. Ona je tvrdila da zatvaranje zračne luke nikada nije bilo realistična mogućnost za lokalna tijela i da je, budući da je bilo potrebno da ta zračna luka ostane u funkciji, bilo gospodarski razumno otvoriti zračnu luku za civilno zrakoplovstvo. U drugim je točkama Njemačka tvrdila da su ulaganja u zračnu luku potaknuta voljom za gospodarskom obnovom regije i da su javne subvencije bile nužne jer prihod nastao komercijalnim iskorištavanjem ne bi bio dovoljan za pokrivanje povezanih troškova.

(221)

Njemačka je također istaknula da je infrastruktura nužna za stvaranje radnih mjesta (otprilike 5 000 u cijeloj pokrajini Falačko Porajnje, od čega 2 708 radnih mjesta izravno ili neizravno ovise o zračnoj luci), uštedu socijalnih troškova (25 milijuna EUR godišnje) i stvaranje porez od prihoda. Njemačka je dalje izjavila da su radna mjesta posebno važna u tom području u kojem je stopa nezaposlenosti trenutačno 2 % iznad prosjeka pokrajine. Njemačka je tvrdila da su je u mišljenjima dvaju stručnjaka istaknuta važnost zračne luke za regionalno gospodarstvo (54).

(222)

Međutim, kod provođenja testa subjekta u tržišnom gospodarstvu ne mogu se uzeti u obzir društvena i regionalna pitanja. Nadalje. čak i kada bi Komisija uzela u obzir ta socijalna i regionalna pitanja, iz studija koje je dostavila Njemačka razvidno je da je, u srpnju 2012., društvo FZG osiguralo 115 radnih mjesta u samoj zračnoj luci Zweibrücken. U tim je istraživanjima potvrđeno da je u komercijalnom području oko prenamijenjene zračne luke osigurano 2 708 izravnih i neizravnih radnih mjesta. Međutim, od tih radnih mjesta, samo 7,8 %, odnosno 210 radnih mjesta, odnosi se na prijevoz i skladištenje, odnosno, djelatnosti koje su izravno povezane s postojanjem zračne luke.

(223)

Iako bi se moglo, u načelu, prihvatiti da bi se čak i bespovratna sredstva trgovačkom društvu koje je u potpunom državnom vlasništvu mogla smatrati ulaganjima koja su u skladu s tržištem, Njemačka nije predstavila poslovni plan ili ex ante izračune u vezi očekivane profitabilnosti bespovratnih sredstva za ulaganja. Jedine projekcije koje su bile predstavljene uključivale su istraživanje iz 2003. u kojem je prikazano da bi broj putnika u sektoru civilnog zrakoplovstva mogao pridonijeti profitabilnosti i projekcija iz 2010. o očekivanim godišnjim rezultatima iz 2011. i 2015. U potonjem se očekivalo da će društvo FZG postati profitabilno tek 2015. pod pretpostavkom da će se broj putnika povećati na više od 500 000 putnika godišnje.

(224)

Infrastrukturna ulaganja u zračnoj luci Zweibrücken podrazumijevaju znatne troškove (vidjeti detaljni prikaz troškova ulaganja u tablici 2. i tablici 3., bez ulaganja u nadležnosti javne politike kako su utvrđena u uvodnim izjavama 198. i 200. i ulaganja održanih prije 12. prosinca 2000.) i dugo razdoblje negativnih rezultata (koji se mogu predvidjeti najmanje do 2015.).

(225)

Unatoč svojstvenim i znatnim nesigurnostima povezanima s projektom, kao što je njegova dugoročna priroda, nije izrađen ex ante poslovni plan ni analize osjetljivosti osnovnih pretpostavki o profitabilnosti. Ovo nije u skladu s vrstom analize koju bi poduzeo razumni ulagač za tako veliki projekt.

(226)

Naposljetku, Komisija napominje da su od 2000. društva FGAZ/FZG svake godine poslovala s gubitkom te da od 2005. postoji tendencija rasta.

(227)

Naposljetku, izravna bespovratna sredstva za ulaganja nisu bila po prirodi sredstva koja se ne mogu otplatiti i njima se nije ostvarivao povrat na ulaganja. Drugo, Njemačka nije dostavila dokaze da su bespovratna sredstva za ulaganja stavljena na raspolaganje društvu FZG pod tržišnim uvjetima. Treće, Njemačka se na oslanja na načelo subjekta u tržišnom gospodarstvu. Komisija stoga zaključuje da se bespovratnim sredstvima koja je pokrajina odobrila u korist društva FZG nakon 12. prosinca 2000. društvu FZG dodjeljuje gospodarska prednost (u mjeri u kojoj bespovratna sredstva za ulaganja nisu bila isključivo povezana s djelatnostima u nadležnosti javne politike u skladu sa zaključkom u uvodnim izjavama 198. do 200.

Godišnje dokapitalizacije

(228)

Svrha godišnji kapitalizacija pokrajine Falačko-Pokrajnje i ZEF-a bila je pokriti godišnje gubitke društva FZAG, koji su gotovo u cijelosti uzrokovani godišnjim gubicima društva FZG (vidjeti tablicu 4.). Naposljetku, dokapitalizacijama se nastojao pokriti dio uobičajenih troškova ulaganja i operativnih troškova društava FZAG/FZG, čime se poduzeće oslobodilo gospodarskog tereta koji bi inače moralo snositi.

(229)

Iz istih razloga koji su navedeni u uvodnim izjavama 222. do 228. u odnosu na izravna bespovratna sredstva za ulaganja dodijeljena društvu FZAG, Komisija također napominje da godišnje dokapitalizacije u korist društava FGAZ/FZG nisu izvršene u uobičajenim tržišnim uvjetima. Njemačka nije tvrdila da su dokapitalizacije uobičajena tržišna ulaganja. Njemačka nije dostavila dokaze o ex ante razmatranjima profitabilnosti niti je objasnila zašto bi subjekt u tržišnom gospodarstvu nastavio ulagati kapital u poduzeće koje stalno ostvaruje gubitke. S obzirom na to, mora se smatrati da se godišnjim dokapitalizacijama osigurava gospodarska prednost društvima FZAG/FZG.

Zaključak

(230)

S obzirom na navedeno, Komisija smatra da bez postojanja ex ante poslovnog plana ili drugih razumnih studija profitabilnosti, subjekt u tržišnom gospodarstvu ne bi donio odluku o sudjelovanju u predmetnom investicijskom projektu i o pokrivanju rastućih gubitaka društva FGAZ/FZG svake godine. Stoga se odlukama pokrajine Falačko Porajnje i ZEF-a o odobravanju tih mjera osigurava gospodarska prednost društvu FGAZ/FZG koju ono ne bi ostvarilo pod uobičajenim gospodarskim uvjetima.

7.1.1.4    Selektivnost

(231)

Na mjeru državne potpore primjenjuje se članak 107. stavka 1. Ugovora ako se njome „određene poduzetnike ili proizvodnju određene robe” stavlja u povoljniji položaj. Stoga su pojmom državnih potpora obuhvaćene samo one mjere kojima se poduzetnici na selektivan način stavljaju u povoljniji položaj.

(232)

U predmetnom slučaju, od izravnih bespovratnih sredstava za ulaganja i godišnjih dokapitalizacija imaju koristi jedino društva FZAG/FZG. Obje su mjere stoga selektivne u skladu s definicijom iz članka 107. stavka 1. Ugovora.

7.1.1.5    Narušavanje tržišnog natjecanja i utjecaj na trgovinu

(233)

Kada se potporom koju je odobrila država jača položaj određenog poduzetnika u odnosu na druge poduzetnike koji se natječu na unutarnjem tržištu, smatra se da se tom potporom utječe na tu trgovinu (55). Gospodarskom prednošću odobrenom upravitelju zračne luke bespovratnim sredstvima za ulaganja i godišnjim dokapitalizacijama u ovom slučaju jača se njegov gospodarski položaj jer je upravitelj zračne luke mogao pokrenuti svoje poslovanje, a da pritom nije morao snositi povezane troškove ulaganja i operativne troškove.

(234)

U skladu s ocjenom u uvodnim izjavama 173. i dalje, upravljanje zračnom lukom jest gospodarska djelatnost. Tržišno natjecanje postoji, s jedne strane, među zračnim lukama kako bi privukle zrakoplovne prijevoznike i povezani zračni promet (putnike i teret), a, s druge strane, među upraviteljima zračnih luka koji se mogu međusobno natjecati za upravljanje određenom zračnom lukom. Osim toga, zračne luke koje se ne nalaze u istom prihvatnom području i pa čak u različitim državama članicama također se mogu natjecati u cilju privlačenja niskobudžetnih zračnih i čarter prijevoznika.

(235)

Kako je navedeno u točki 40. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. i ponovno potvrđeno u točki 45. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014., nije moguće isključiti čak ni manje zračne luke iz područja primjene članka 107. stavka 1. Ugovora. Nadalje, u točki 45. Smjernica o zračnom prijevozu iz 2014. izričito je navedeno da „relativno malo poduzeće koje dobiva javna sredstva kao takvo ne isključuje mogućnost utjecaja na trgovinu između država članica.”

(236)

Zračna luka Zweibrücken trenutačno opslužuje 242 000 putnika godišnje, a u prošlosti je znala opsluživati oko 340 000 godišnje. U predviđanjima koje je dostavila Njemačka utvrđeno je da bi se broj putnika do 2025. mogao povećati na više od 1 milijun putnika godišnje. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 21., zračna luka Zweibrücken nalazi se u neposrednoj blizini zračne luke Saarbrücken (39 kilometara) i na dva sata vožnje od šest drugih zračnih luka. U skladu s istraživanjem o predviđanjima zračnog prometa koje je dostavila Njemačka, u prosjeku 15 % putnika koji se koriste zračnom lukom Zweibrücken dolaze iz drugih država članica (Francuska i Luksemburg). Postoje međunarodni letovi iz zračne luke Zweibrücken na odredišta kao što su Mallorca ili Antalya. Uzletno-sletna pista u zračnoj luci Zweibrücken dovoljno je dugačka (3 000 m) i time se omogućuje zračnim prijevoznicima da lete na međunarodna odredišta srednje udaljenosti. U svjetlu tih činjenica, Komisija smatra da se javnim financiranjem trgovačkih društava FGAZ/FZG narušava tržišno natjecanje ili postoji opasnost da će biti narušeno i da ono ima barem potencijalni učinak na trgovinu između država članica.

(237)

Osim tih općih razmatranja, Komisija također smatra da zračna luka Zweibrücken jest ili je bila u izravnom natjecanju sa zračnom lukom Saarbrücken. Prvo, ne treba zanemariti da je TUIFly, bivši najveći klijent zračne luke Saarbrücken, napustio tu zračnu luku i preselio se u Zweibrücken 2007. godine. Drugo, već dugo vrijeme nude se letovi za Berlin istodobno iz zračne luke Zweibrücken (Germanwings) i zračne luke Saarbrücken (Air Berlin i Luxair), što upućuje na to da postoji tržišno natjecanje između zračnih luka i zračnih prijevoznika. U ugovoru društva FZG s prijevoznikom Germanwings za pružanje usluga zračne luke bile su predviđene čak i veće pristojbe za usluge društvu FZG ako Air Berlin ukine svoju liniju prema Berlinu iz zračne luke Saarbrücken.

(238)

Pored tih pokazatelja o tržišnom natjecanju između zračnih luka Zweibrücken i Saarbrücken, postoje također dokazi da su dužnosnici Falačkog Porajnja jasno uočili postojanje tržišnog natjecanja, unatoč službenom dopisu Njemačke u kojem stoji da se te dvije zračne luke nikada nisu smatrale izravnim konkurentima. U dvama unutarnjim dopisima vlade Falačkog Porajnja, iz 2003., autori brane stajalište da suradnja između zračnih luka Zweibrücken i Saarbrücken u tom trenutku nije bila moguća/poželjna: Štoviše, u jednom je dopisu objašnjeno da će dvije zračne luke biti konkurenti najmanje dok trgovačko društvo FRAPORT AG bude povezano sa zračnom lukom (56). Saarbrück. U dopisu je dalje napisano da „iz perspektive Falačkog Porajnja, može se očekivati da će zračna luka Zweibrücken dugoročno prevladati u ovom tržišnom natjecanju (57). Iz tih se izjava može zaključiti da je odnos između dvije zračne luke, barem 2003., uključivao tržišno natjecanje.

(239)

U tom se kontekstu mora smatrati da bi se javnim financiranjem odobrenim trgovačkim društvima FGAZ/FZG moglo narušiti tržišno natjecanje i da bi ono moglo utjecati na trgovinu među državama članicama.

7.1.1.6    Zaključak

(240)

U svjetlu razmatranja iz uvodnih izjava 173. do 239., Komisija smatra da javno financiranje dodijeljeno trgovačkim društvima FGAZ/FZG između 2000. i 2009. u obliku izravnih bespovratnih sredstava za ulaganja i godišnjih dokapitalizacija čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

7.1.2   ZAKONITOST POTPORE

(241)

U skladu s člankom 108. stavkom 3. Ugovora, države članice moraju prijaviti planove za dodjelu ili izmjenu potpora i ne smiju primjenjivati predložene mjere dok postupak prijave ne okonča konačnom odlukom.

(242)

Budući da su financijska sredstva već stavljena na raspolaganje trgovačkim društvima FGAZ/FZG, Komisija smatra da Njemačka nije poštovala zabranu iz članka 108. stavka 3. Ugovora (58).

7.1.3   SPOJIVOST

7.1.3.1    Primjenjivost Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. i 2005.

(243)

U članku 107. stavku 3. Ugovora predviđene su određene iznimke od općeg pravila iz članka 107. stavka 1. Ugovora da državna potpora nije spojiva s unutarnjim tržištem. Predmetna potpora može se ocjenjivati na temelju članka 107. stavka 3. točke (c) UFEU-a u kojem je propisano sljedeće: „potpora za olakšavanje razvoja određenih gospodarskih djelatnosti ili određenih gospodarskih područja ako takve potpore ne utječu negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu”, može se smatrati sukladnom s unutarnjim tržištem.

(244)

U tom smislu, Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014. osigurava se okvir za ocjenjivanje može li se potpora zračnim lukama proglasiti spojivom u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) UFEU-a.

(245)

U skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014., Komisija smatra da se „obavijest Komisije o utvrđivanju važećih pravila za procjenu nezakonitih državnih potpora (59) primjenjuje na nezakonitu potporu za ulaganja u zračne luke. U tom smislu, ako je nezakonita potpora za ulaganja odobrena prije 4. travnja 2014., Komisija će primijeniti pravila spojivosti koja su na snazi u trenutku kada je odobrena nezakonita potpora za ulaganja. U skladu s time, Komisija će primijeniti načela iz Smjernica za zračni promet iz 2005. u slučaju nezakonite potpore za ulaganja koja je zračnim lukama dodijeljena prije 4. travnja 2014. (60).

(246)

U skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014., Komisija smatra da se odredbe o obavijesti o utvrđivanju primjenjivih pravila na ocjenjivanje nezakonite državne potpore ne bi trebale primjenjivati na tekuće predmete nezakonite operativne potpore zračnim lukama koja je odobrena prije 4. travnja 2014. Umjesto toga, Komisija će načela navedena u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014. primijeniti na sve slučajeve povezane s operativnim potporama (tekuće prijave i nezakonite neprijavljene potpore) zračnim lukama čak i ako su potpore dodijeljene prije 4. travnja 2014. i prije početka prijelaznog razdoblja (61).

(247)

Komisija je već zaključila u uvodnoj izjavi 242. da izravne i godišnje dokapitalizacije čine nezakonitu državnu potporu dodijeljenu prije 4. travnja 2014.

7.1.3.2    Razlikovanje između potpore za ulaganja i operativne potpore

(248)

U skladu s odredbama iz Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. navedenima u uvodnim izjavama 245. i 246., Komisija mora utvrditi čini li predmetna mjera nezakonitu potporu za ulaganja i operativnu potporu.

(249)

U skladu s točkom 25. podtočkom (r) Smjernica za zračni promet iz 2014., potpora za ulaganja definira se kao „potpore za financiranje fiksne kapitalne imovine; posebno za pokrivanje manjka financijskih sredstava u kapitalnim troškovima”. Osim toga, u skladu s točkom 25. podtočkom (r) Smjernica, potpora za ulaganja može se odnositi na plaćanje unaprijed (odnosno za pokrivanje troškova ulaganja unaprijed) i otplaćivati u obliku povremenih obroka (za pokrivanje kapitalnih troškova u odnosu na godišnju amortizaciju i troškove financiranja).

(250)

„S druge strane, operativna potpora odnosi se na pokrivanje svih ili dijela operativnih troškova zračne luke koji su definirani kao temeljni troškovi zračne luke povezani s pružanjem usluga zračne luke, uključujući kategorije troškova poput troškova osoblja, ugovornih usluga, komunikacija, otpada, energije, održavanja, najma i administracije, ali ne uključujući kapitalne troškove, marketinšku podršku ili druge poticaje koje zračna luka osigurava zračnim prijevoznicima te troškove u nadležnosti javne politike (62).

(251)

U svjetlu tih definicija, može se smatrati da izravne dokapitalizacije, koje su sve bile povezane s određenim ulagačkim projektima, čine potporu za ulaganja u korist društva FGAZ/FZG.

(252)

S druge strane, dio godišnjih dokapitalizacija koji se upotrebljavao za pokrivanje godišnjih gubitaka od poslovanja (63) trgovačkih društava FGAZ/FZG, bez troškova uključenih u EBITDA koji su u nadležnosti javne politike u skladu s uvodnim izjavama 198. do 200. i troškovi nastali prije 12. prosinca 2000. čine operativnu potporu u korist društava FGAZ/FZG.

(253)

Dio godišnjih dokapitalizacija kojima su obuhvaćeni gubici trgovačkih društava FGAZ/FZG koji već nisu uključeni u EBITDA (odnosno, godišnja amortizacija imovine, troškovi financiranja i ostali) umanjeni za troškove u nadležnosti javne politike u skladu s uvodnim izjavama 198. do 200. i troškovi nastali prije 12. prosinca 2000. čine potporu za ulaganja.

7.1.3.3    Spojivost potpore za ulaganja

(254)

U skladu sa stavkom 61. Smjernica za zračnih prijevoz iz 2005., Komisija mora ispitati jesu li ispunjeni sljedeći kumulativni uvjeti:

(a)

gradnja i korištenje infrastrukture zadovoljavaju jasno definirane ciljeve od općeg interesa (regionalni razvoj, dostupnost itd.);

(b)

infrastruktura je potrebna i proporcionalna postavljenom cilju;

(c)

infrastruktura ima zadovoljavajuće srednjoročne izglede za korištenje, osobito što se tiče korištenja postojeće infrastrukture;

(d)

svi potencijalni korisnici infrastrukture imaju pristup do nje na jednak i nediskriminirajući način i

(e)

učinak na razvoj trgovine nije toliki da bi bio protivan interesu Unije.

(255)

Osim toga, da bi bila spojiva s unutarnjim tržištem, državna potpora zračnim lukama, kao i svaka druga mjera državne potpore, mora imati učinak poticaja i biti nužna i razmjerna zakonitom cilju koji se provodi.

(256)

Njemačka je tvrdila da je potpora za ulaganja u koristi društva FGAZ/FZG u skladu sa svim kriterijima spojivosti iz Smjernica za zračni prijevoz iz 2005.

(a)   Doprinos jasno definiranom cilju od zajedničkog interesa

(257)

Komisija podsjeća da u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. nisu utvrđeni jasni kriteriji u skladu s kojima će se ocjenjivati pridonosi li se potporom za ulaganja jasno definiranom cilju od općeg interesa. Međutim, ne može se smatrati da se jednostavnim udvostručavanjem infrastrukture zračne luke pridonosi cilju od općeg interesa.

(258)

U tom pogledu, Komisija stoga mora prvo ocijeniti je li zračna luka Zweibrücken predstavlja udvostručivanje postojeće infrastrukture zračne luke u regiji.

Udvostručivanje: Preklapanje između zračnih luka Zweibrücken i Saarbrücken

(259)

Komisija podsjeća da se zračna luka Zweibrücken nalazi u neposrednoj blizini zračne luke Saarbrücken. Linearna udaljenost između dvije zračne luke iznosi otprilike 20 kilometara, što je otprilike 39 cestovnih kilometara. Vrijeme putovanja automobilom između dvaju zračnih luka iznosi otprilike 30 minuta. Nadalje, najmanje 6 drugih zračnih luka nalazi na manje od 2 sata putovanja od zračne luke Zweibrücken.

(260)

Velika blizina između dvaju zračnih luka znači da obje opslužuju gotovo identična prihvatna područja. U različitim istraživanjima koje je Njemačka predstavila u ovom slučaju (64), te u usporedbom istražnom postupku u vezi za zračnom lukom Saarbrücken (65) potvrđeno je da većina putnika koji se koriste tim dvjema zračnim lukama potječu iz zapadnih saveznih pokrajina Falačko Porajnje i Sarska.

(261)

Profili zračnih luka Saarbrücken i Zweibrücken isto su relativno slični. Kada je zračna luka Zweibrücken prvi puta počela s komercijalnim letovima 2006., prvi njezin klijent bio je zračni prijevoznik Germanwings koji je ponudio let do Berlina. Istu liniju nudio je prijevoznik Luxair iz zračne luke Saarbrücken te nakon 2007. i Air Berlin. Drugi najveći klijent zračne luke Zweibrücken bio je TUIFly koji je nudio letove na različita odredišta, većinom u Sredozemlju. Prije nego što je počeo nuditi usluge u zračnoj luci Zweibrücken prijevoznik TUIFly bio je jedan od najvećih klijenata zračne luke Saarbrücken.

(262)

Zračna luka Zweibrücken pokušala je još više prodrijeti na tržište niskobudžetnih prijevoznika sklapanjem ugovora s trgovačkim društvom Ryanair, koji je, međutim, nudio let do zračne luke London-Stansted kraće od godine dana. Na kraju je prijevoznik Germanwings isto napustio zračnu luku i zbog toga se od kraja 2011. zračna luka Zweibrücken gotovo isključivo usmjerila na pružanje usluga čarter letova i na nešto teretnog prometa.

(263)

Međutim čarter letovi iz nudili su se i iz zračne luke Saarbrücken. Važno je napomenuti da se čini da se na glavna odredišta na koja se leti iz zračne luke Zweibrücken u većini slučajeva leti i iz zračne luke Saarbrücken. Na primjer, iz reda letenja za ljeto 2014. razvidno je da su dva najčešća odredišta letova iz zračne luke Zweibrücken Antalya i Palma de Mallorca, koje čine čak 70 % tjednih letova. Istodobno se na oba odredišta leti iz zračne luke Saarbrücken sa sličnom učestalosti: u tjednu od 16. lipnja 2014. do 23. lipnja 2014., iz zračne luke Zweibrücken za Antalya ili Palma de Mallorca otišlo je 16 letova, dok je 18 letova za ta ista odredišta otišlo iz zračne luke Saarbrücken.

Udvostručivanje: kapacitet, brojevi putnika i godišnji rezultati

(264)

Nakon što je zračna luka Zweibrücken ušla na tržište civilnog zrakoplovstva, broj putnika naglo se povećao, s 78 000 putnika 2006. na 338 000 putnika 2009. Nakon tog razdoblja brzog rasta, brojevi u se počeli smanjivati te se broj putnika 2012. smanjio na 242 000. Budući da je kapacitet zračne luke Zweibrücken 700 000 putnika, zračna luka stoga nikada nije radila na više od 50 % dostupnog kapaciteta i trenutačno se koristi s otprilike 35 % raspoloživog kapaciteta.

(265)

S druge strane, broj putnika u zračnoj luci Saarbrücken bio je stabilan na otprilike 450 000 putnika godišnje dok zračna luka Zweibrücken nije ušla na tržište komercijalnog zrakoplovstva i tada se broj putnika smanjio na 487 000 2005. i na 350 000 tijekom 2007. Nakon prilagodbe pristojbi zračne luke zračna luka Saarbrücken uspjela je privući prijevoznika Air Berlin 2007. i nakon toga se broj putnika oporavio i povećao te 2008. dostigao 518 000 putnika. Godine 2012. zračnom lukom Saarbrücken koristilo se 425 000 putnika. Budući da je kapacitet zračne luke Saarbrücken trenutačno otprilike 700 000 putnika godišnje, korišteno je samo između 50 % – 75 % dostupnog kapaciteta. U tom pogledu treba napomenuti da bi kapacitet zračne luke Saarbrücken mogao biti veći (odnosno 750 000 – 800 000 putnika godišnje) da nije ograničen u pogledu broja sigurnosnih pregleda putnika koje zračna luka može obaviti u sat vremena. Ovo ograničenje proizlazi iz činjenice da zračna luka Saarbrücken trenutačno ima na raspolaganju samo dva sigurnosna skenera.

(266)

Komisija također napominje da su zračna luka Saarbrücken i zračna luka Zweibrücken ostvarivale gubitke u razdoblju koje je predmet istrage (2000. – 2009.). U obje su se zračne luke godišnju gubici naglo povećali od 2006. na dalje kada je zračna luka Zweibrücken ušla na tržište komercijalnog zrakoplovstva.

Udvostručivanje: dokaz o izravnom tržišnom natjecanju između dvije zračne luke

(267)

Komisija je već primijetila u uvodnim izjavama 237. i 238., da postoje neke naznake da je zračna luka Zweibrücken u odnosu izravnog tržišnog natjecanja sa zračnom lukom Saarbrücken. Prvo, treba ponovno podsjetiti da je TUIFly, bivši najveći klijent zračne luke Saarbrücken, napustio tu zračnu luku i preselio se u zračnu luku Zweibrücken 2007. godine (66). Drugo, već dugo vrijeme nude se letovi za Berlin istodobno iz zračne luke Zweibrücken (Germanwings) i zračne luke Saarbrücken (Air Berlin i Luxair), što upućuje na to da postoji tržišno natjecanje između zračnih luka i linija na kojima lete zračni prijevoznici. U ugovoru društva FZG s prijevoznikom Germanwings za pružanje usluga zračne luke bile su predviđene čak i veće pristojbe za usluge društvu FZG ako Air Berlin ukine svoju liniju prema Berlinu iz zračne luke Saarbrücken.

(268)

Pored već spomenutih daljnjih pokazatelja (vidjeti uvodnu izjavu 238.), Komisija također ističe zapisnik sa sastanka nadzornog odbora društva FGAZ od 26. lipnja 2009. Sažimajući izvješće upravnog odbora, u zapisniku je opisan sastanak između uprave društva FGAZ, Ryanaira i Ministarstva gospodarstva pokrajine Falačko Porajnje. Tijekom tog sastanka, na kojem se raspravljalo o budućnosti odnosa trgovačkog društva Ryanair s društvom Zweibrücken, predstavnik Ministarstva „istaknuo je društvu [Ryanair] da bi vlada pokrajine Falačko Porajnje smatrala vrlo neugodnim činom kada bi Društvo Ryanair počeo opsluživati zračnu luku Saarbrücken”. Umjesto prikazivanja komplementarnosti između dviju zračnih luka, iz obavijesti se može zaključiti da se dvije zračne luke natječu za posao.

Udvostručivanje: teret

(269)

Komisija dalje primjećuje da se u zračnoj luci Zweibrücken nude i usluge prijevoza tereta. Iako teret nije značajan aspekt operacija zračne luke Saarbrücken, on je središnji element poslovnog modela zračne luke Frankfurt-Hahn. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 21., zračna luka Frankfurt-Hahn nalazi se otprilike 128 km ili 84 minuta vožnje automobilom od zračne luke Zweibrücken. Nadalje, teret se prevozi i iz zračne luke Luxemburg, koja se nalazi otprilike 145 km ili 86 minuta vožnje automobilom (vidjeti uvodnu izjavu 21.) od zračne luke Zweibrücken.

(270)

Komisija u tom pogledu napominje da je teret obično mobilniji od putničkog prijevoza (67). Općenito se smatra da prihvatno područje teretnih zračnih luka ima promjer od najmanje 200 kilometara i 2 sata putovanja. Čini se da u određenoj mjeri industrija navodi da bi u načelu bilo prihvatljivo do pola dana prijevoza kamionom (odnosno do 12 sati vožnje kamionom) (68).

(271)

Budući da je prihvatno područje za teret obično mnogo veće nego za putnike, zračne luke Frankfurt-Hahn i Luxemburg osiguravaju dovoljno kapaciteta za zračni prijevoz tereta u regiji.

Udvostručivanje: rasprava o nalazima

(272)

Na temelju razmatranja iz uvodnih izjava 259. do 270, Komisija zaključuje da zračna luka Zweibrücken udvostručuje infrastrukturu zračne luke koja je dostupna u zračnoj luci Saarbrücken. Komisija smatra da je čak i prije nego što je zračna luka Zweibrücken ušla na tržište komercijalnog zrakoplovstva, regija je bila dobro povezana s postojećim zračnim lukama, posebno zračnom lukom Saarbrücken Airport, i da se postojanjem zračne luke Zweibrücken ne povećava povezanost regije.

(273)

Nadalje, potražnju za uslugama zračnog prijevoza koju zadovoljava zračna luka Saarbrücken moglo bi zadovoljiti drugih 6 zračnih luka do kojih se može doći za manje od 2 sata putovanja. Posebno u pogledu letova na odmor trajanje putovanje do 2 sata općenito je prihvatljivo. Isto se primjenjuje i u pogledu usluga zračnog prijevoza.

(274)

Njemačka nije dostavila dokaze da je zračna luka Zweibrücken mora ući na tržište da bi se mogao ostvariti predviđeni broj putnika. Iako je zračna luka ušla tržište komercijalnog zrakoplovstva 2006., posljednji podaci o predviđenom broju putnika potječu iz rujna 2009. (69). Stoga se ne može smatrati da je svrha javnog financiranja od 2000. bila zadovoljavanje potražnje za uslugama zračnog prijevoza koje inače ne bi bile zadovoljene.

(275)

Komisija također napominje da je zračna luka Saarbrücken predvidjela da će se njezin do 2010. broj putnika povećati na 676 000 (70). Budući da zračna luka Zweibrücken tada nije još bila aktivna na tržištu komercijalnog zrakoplovstva, može se pretpostaviti da su predviđanja bila najpouzdanija predviđanja o broju putnika u regiji. Budući da zračna luka Saarbrücken ima kapacitet od 700 000 – 800 000 putnika godišnje jasno je da bi zračna luka Saarbrücken mogla određeno vrijeme sama pokriti predviđeni broj putnika iz 1997.

(276)

Komisija dalje smatra da čak ni stvarni broj putnika u zračnim lukama Zweibrücken i Saarbrücken ne upućuje na to da je kapacitet zračne luke Saarbrücken nedovoljan za zadovoljavanje potražnje u regiji. Istina je da je broj putnika u zračnim lukama Zweibrücken i Saarbrücken zajedno iznosio otprilike 850 000 putnika 2008., a 2009. je iznosio 810 000, što je više od maksimalnog kapaciteta zračne luke Saarbrücken. Komisija istodobno smatra da ti podaci upućuju na malo iskrivljenu sliku stvarne potražnje u regiji: prvo, čini se da je visok broj putnika posljedica izravnog tržišnog natjecanja između letova za Berlin koji se nude iz zračnih luka Zweibrücken i Saarbrücken (i koje nude prijevoznici Germanwings i Air Berlin/Luxair) i koji su privremeno privukli dodatne putnike. Međutim, kada je prijevoznik Germanwings ukinuo svoj neprofitabilni let do Berlina, potražnja se smanjila. Drugo, Komisija zaključuje (vidjeti odjeljak 7.3) da su prijevoznici Germanwings, TUIFly i Ryanair svi imali koristi od nezakonite državne potpore koju su im dodijelila trgovačka društva FGAZ/FZG. Budući da je to moglo utjecati na snižene cijene karata, nije sigurno da je tako subvencioniran broj putnika u zračnoj luci Zweibrücken izraz stvarne potražnje u regiji. Naposljetku, treba napomenuti da se ukupni broj putnika u obje zračne luke smanjio od 2009.: zajednički broj putnika zračnih luka Zweibrücken i Saarbrücken iznosio je otprilike 670 000 tijekom 2012. i stoga je bio manji od kapaciteta zračne luke Saarbrücken.

(277)

Komisija stoga ne može prihvatiti argument koji je navela Njemačka da se dvije zračne luke samo nadopunjuju te da među njima nema tržišnog natjecanja. Prvo, unatoč tome što se poslovni modeli dvije zračne luke naoko razlikuju u određenoj mjeri, jasno je da ključnu poslovnu djelatnost zračne luke Zweibrücken (turistički letovi, posebno u gradove Antalya/Palma de Mallorca) obavlja i zračna luka Saarbrücken. Istina je da je zračna luka Saarbrücken inače usmjerena na redovne letove u velike gradove kao što su Luxembourg, Berlin i Hamburg. Međutim, to ne utječe na činjenicu da se čini da zračna luka Zweibrücken ima samo ograničeno poslovanje koje se ne obavlja ili se ne može obavljati iz zračne luke Saarbrücken.

(278)

Komisija dalje zaključuje da se razlikama u infrastrukturi koje postoje između dvije zračne luke ne umanjuje njezin zaključak da se zračnom lukom Zweibrücken udvostručuje infrastruktura zračne luke koja je već postojala u zračnoj luci Saarbrücken. Iako je istina da zračna luka Zweibrücken ima dulju pistu te je zbog toga prikladnija za prekooceanske letove i teške teretne zrakoplove, te razlike nisu dovoljne da bi se moglo opravdati postojanje dvaju zračnih luka u tako velikoj blizini. Prvo, kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 269. i 270., potražnju za teretnim prijevozom zadovoljavaju zračne luke Frankfurt-Hahn i Luxemburg u kojima, prema informacijama Komisije, nema primjenjivih ograničenja u pogledu težine zrakoplova. Drugo, Njemačka nije dokazala da velik broj komercijalnih putničkih letova koji odlaze iz zračne luke Zweibrücken nije mogao letjeti iz zračne luke Saarbrücken.

(279)

Naposljetku, budući da je očito da je zračna luka Saarbrücken mogla zadovoljiti potražnju za uslugama zračnog prijevoza koju je sada djelomično preuzela zračna luka Zweibrücken prije nego što je ta zračna luka ušla na tržište, razlikama u infrastrukturi ne opravdava se udvostručivanje infrastrukture koja je već postojala u zračnoj luci Saarbrücken.

Zaključak

(280)

U svjetlu činjenica i pitanja koja su predstavljena i razmatrana u uvodnim izjavama 255. do 279., Komisija zaključuje da se potporom za ulaganja u korist društava FGAZ/FZG stvorila ili održala infrastruktura kojom se samo udvostručuje infrastruktura (neprofitabilne) zračne luke Saarbrücken. Stoga se ne može smatrati da se potporom za ulaganja pridonosi cilju od zajedničkog interesa.

(281)

Budući da su navedeni uvjeti kompatibilnosti (u uvodnoj izjavi 254.) kumulativni, Komisija ne mora ocijeniti preostale uvjete spojivosti. U skladu s time, u mjeri u kojoj potpora za ulaganja čini državnu potporu trebalo bi zaključiti da ona nije spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora.

(282)

Budući da Njemačka nije navela i Komisija nije pronašla alternativne osnove za spojivost, zaključuje se da je, u mjeri do koje čini državnu potporu, potpora za ulaganja u korist trgovačkog društva FGAZ/FZG spojiva s unutarnjim tržištem.

7.1.3.4    Spojivost operativne potpore u skladu s pravilima o uslugama od općeg gospodarskog interesa

(283)

Njemačka tvrdi da se javno financiranje povezano s operativnom potporom u korist trgovačkih društava FGAZ/FZG mora smatrati spojivim s unutarnjim tržištem kao nadoknada za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa u skladu s člankom 16. stavkom 2. Ugovora.

(284)

U članku 106. stavku 2. Ugovora navedeno je da: „poduzeća kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa ili koja su po svojoj naravi monopoli koji ostvaruju prihod, podliježu pravilima sadržanima u Ugovorima, a osobito pravilima o tržišnom natjecanju, i to u mjeri u kojoj primjena takvih pravila ne sprečava, de iure ili de facto, obavljanje posebnih zadaća koje su im povjerene. Na razvoj trgovine ne smije se utjecati u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno interesima Unije.”

(285)

Tim je člankom predviđena (djelomična) iznimka od zabrane državne potpore iz članka 107. stavka 1. Ugovora u mjeri u kojoj je potpora nužna i proporcionalna za osiguranje pružanja usluge od općega gospodarskog interesa u skladu s prihvatljivim gospodarskim uvjetima.

(286)

Prije 31. siječnja 2012., Okvir o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005. (71) i Odluka o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005 predstavljali su politiku Komisije za primjenu odstupanja od članka 106. stavka 2. Ugovora.

(287)

Komisija napominje da je uvjet za ta oba instrumenta da je predmetnom poduzetniku povjereno pružanje stvarnih usluga od općeg gospodarskog interesa. Dodjeljivanje poslova javne usluge upravitelju zračne luke mora se evidentirati u „jednom ili više službenih dokumenata” u kojima je sadržana, među ostalim, „točna priroda obveze pružanja javne usluge” (72).

Stvarna usluga od općeg gospodarskog interesa

(288)

U odnosu na pitanje je li rad zračne luke Zweibrücken stvarna usluga od općeg gospodarskog interesa, Komisija podsjeća da bi određena djelatnost, da bi se mogla smatrati uslugom od općeg gospodarskog interesa, trebala pokazivati posebne značajke u usporedbi s uobičajenim gospodarskim djelatnostima i da se cilj od općeg interesa koji se nastoji ostvariti ne može sastojati samo od razvoja određenih gospodarskih djelatnosti ili gospodarskih područja kako je predviđeno u članku 107. stavku 3. točki (c) Ugovora (73). Komisija stoga smatra da bi to bilo moguće samo kad bi barem dio područja obuhvaćenog zračnom lukom, bez te zračne luke, toliko izoliran od ostatka Unije da bi to štetilo njegovu socijalnom i gospodarskom razvoju (74).

(289)

Komisija dalje smatra da postoji određeno preklapanje između ispravne definicije usluge od općeg gospodarskog interesa ili pitanja pridonosi li se javnim financiranjem zračne luke (troškovima ulaganja i operativnim troškovima) dobro definiranom cilju od općeg interesa. Komisija je podsjetila u uvodnim izjavama 257. i dalje da se ne može smatrati da se financiranjem kojim se udvostručuje infrastruktura zračne luke u određenoj regiji pridonosi cilju od općeg interesa (vidjeti isto uvodne izjave 294. i dalje. Komisija podsjeća da se može smatrati da je opće upravljanje zračnom lukom usluga od općeg gospodarskog interesa samo „kada bi dio područja koje bi zračna luka opskrbljivala, bez te zračne luke, bio izoliran od ostatka Unije do takve mjere da bi to sprječavalo njegov socijalni i gospodarski razvoj (75). U svjetlu toga, Komisija također smatra da se ne može smatrati da je rad zračne luke kojom se udvostručuje druga zračna luka u istoj regiji stvarna usluga od općeg gospodarskog interesa (76).

(290)

Komisija je zaključila da, u mjeri u kojoj čini državnu potporu, javno financiranje zračne luke Zweibrücken nije spojivo s unutarnjim tržištem jer se njime udvostručuje postojeća infrastruktura. Komisija također zaključuje da rad zračne luke Zweibrücken ne čini stvarnu uslugu od općeg gospodarskog interesa. U mjeri u kojoj Njemačka smatra da rad zračne luke Zweibrücken čini uslugu od općeg gospodarskog interesa, ona je stoga očito netočno definirala uslugu od općeg gospodarskog interesa (77).

Akt o povjeravanju

(291)

Drugo, Komisija zaključuje da trgovačkim društvima FGAZ/FZG u svakom slučaju nije ispravno povjereno upravljanje zračnom lukom Zweibrücken kao uslugom od općeg gospodarskog interesa. Njemačka je spomenula kao primjenjivi akt o povjeravanju samo opću dozvolu za rad zračne luke i njezinu „obvezu rada” u skladu s člankom 45. LuftVZO-a. Komisija napominje da Njemačka tvrdi da je određivanje obveze rada bilo rezultat nadogradnje zračne luke Zweibrücken iz vojne zračne luke u civilnu zračnu luku u smislu članka 49. i članka 38. LuftVZO-a (78). Međutim, do te je nadogradnje došlo tek na početku 2010., što znači da se tijekom razdoblja koje je predmet istrage u ovom slučaju (2000. – 2009.) ne može zaključiti da je bilo povjeravanja u skladu s člankom 45. LuftVZO-a.

(292)

Njemačka dalje tvrdi da „[a] nije bilo općeg službenog povjeravanja pružanja usluge od općeg gospodarskog interesa društvu FZG, osim dozvole za rad i uključivanje u projekt prenamjene pokrajine Falačko Porajnje”. Budući da Njemačka nije objasnila kako dozvola za rad sama po sebi može predstavljati primjereni akt o povjeravanju koji je u skladu sa zahtjevima iz uvodne izjave 287., ili kako uključivanje u projekt prenamjene čini predmetno povjeravanje, Komisija zaključuje da trgovačkim društvima FGAZ/FZG nije na ispravan način povjereno pružanje stvarnih usluga od općeg gospodarskog interesa.

(293)

U skladu s time, iz razloga navedenih u uvodnoj izjavi 288., zaključuje se da se javno financiranje dodijeljeno društvu FGAZ/FZG koje čini operativnu potporu ne može smatrati naknadom za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa koje su spojive s unutarnjim tržištem.

7.1.3.5    Usporedivost operativne potpore u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014.

(294)

U odjeljku 5.1. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. utvrđeni su kriteriji koje će Komisija primjenjivati na ocjenjivanje spojivosti operativne potpore s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora. U skladu s točkom 172. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. Komisija će primjenjivati te kriterije na sve slučajeve operativne potpore zračnoj luci, uključujući tekuće prijave i slučajeve nezakonite neprijavljene potpore.

(295)

Nezakonita operativna potpora prije datuma primjene Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. može se proglasiti spojivom u odnosu na sve nepokrivene operativne troškove ako su ispunjeni sljedeći uvjeti (79):

(a)

Doprinos dobro definiranom cilju od zajedničkog interesa: ovaj je uvjet ispunjen, između ostalog, ako se potporom poveća mobilnost građana unutar Unije i povezanost regija ili se olakšava regionalni razvoj (80);

(b)

Potreba za intervencijom države: državne potpore trebale bi biti usmjerene prema situacijama u kojima mogu dovesti do znatnog poboljšanja koje tržište samo ne može ostvariti (81);

(c)

Postojanje učinka poticaja: ovaj je uvjet ispunjen ako postoji vjerojatnost da bi, u nedostatku operativnih potpora i uzimajući u obzir moguću prisutnost potpore za ulaganje i razinu prometa, razina gospodarske aktivnosti predmetne zračne luke bila značajno smanjena (82);

(d)

Razmjernost iznosa potpore (potpora ograničena na nužni minimum): kako bi bile razmjerne, operativne potpore zračnim lukama moraju se ograničiti na minimum nužan za obavljanje aktivnosti za koju se potpora odobrava (83);

(e)

Izbjegavanje neopravdanih negativnih učinaka na tržišno natjecanje i trgovinu  (84).

(a)   Doprinos jasno definiranom cilju od zajedničkog interesa

(296)

U točki 114. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. navedeno je da „dupliciranje neprofitabilnih zračnih luka ne pridonosi cilju od zajedničkog interesa.” Komisija smatra da se argumenti navedeni u uvodnim izjavama 259. i dalje u odnosu na spojivost potpore za ulaganja u korist trgovačkih društava FGAZ/FZG u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. jednako primjenjuju na spojivost operativne potpore u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014. Iz tog razloga Komisija zaključuje da se operativnom potporom odobrenom trgovačkom društvu FGAZ/FZG samo udvostručuje neprofitabilna zračna luka i stoga se ne pridonosi cilju od općeg interesa. Za operativnu potporu trgovačkim društvima FGAZ/FZG, u mjeri u kojoj čini državnu potporu, trebalo bi zaključiti da nije spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora.

Zaključak

(297)

Komisija zaključuje da operativna potpora dodijeljena trgovačkim društvima FGAZ/FZG nije spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 106. stavkom 2. Ugovora ili u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora. Budući da Njemačka nije navela, a Komisija nije pronašla, alternativne osnove za spojivost, zaključuje se da je, u mjeri do koje čini državnu potporu, potpora za ulaganja u korist trgovačkog društva FGAZ/FZG spojiva s unutarnjim tržištem.

7.2   POTENCIJALNA POTPORA U VEZI S BANKOVNIM KREDITOM I SUDJELOVANJEM U ZAJEDNIČKOM RAČUNU POKRAJINE FALAČKO PORAJNJE.

7.2.1   POSTOJANJE POTPORA

7.2.1.1    Gospodarska djelatnost i pojam poduzetnika

(298)

Iz razloga navedenih u uvodnoj izjavi 173. i dalje, mora se smatrati da je trgovačko društvo FGAZ/FZG poduzetnik u svrhe članka 107. stavka 1. Ugovora.

7.2.1.2    Državna sredstva i odgovornost države

(299)

Da bi činile državnu potporu, predmetne mjere moraju se financirati iz državnih sredstava i odluka o odobravanju mjere mora se moći pripisati državi.

(300)

Taj se pojam državne potpore primjenjuje na svaku prednost koju država odobrava sama iz državnih sredstava ili ju odobrava neko posredničko tijelo koje djeluje u skladu s ovlastima koje na njega prenesene (85). Sredstava lokalnih tijela odnose se na primjenu članka 107. Ugovora (86).

Državno jamstvo u visini od 100 %

(301)

Državno jamstvo podrazumijeva da će država možda izgubiti sredstva. Budući da je pokrajina Falačko Porajnje izdala 100 %-tno državno jamstvo, to je jamstvo odobreno iz državnih sredstava i isto se može pripisati državi.

Zajednički račun pokrajine

(302)

Njemačka je izjavila da se zajednički račun pokrajine Falačko Porajnje ne financira izravno iz državnog proračuna pokrajine. Ona tvrdi da sva sredstva sa zajedničkog računa potječu iz trgovačkih društava koja u njemu sudjeluju ili se prikupljaju u obliku kredita na tržištu kapitala.

(303)

Komisija smatra da je u predmetnom slučaju država u svim ključnim trenucima imala izravnu ili neizravnu kontrolu nad sredstvima na zajedničkom računu te da su zbog toga ta sredstva državna sredstva. Prvo, u zajedničkom računu mogu sudjelovati samo poduzeća čiji je većinski vlasnik pokrajina Falačko Porajnje (najmanje 50 % udjela). Zbog većinskog državnog vlasništva, poduzeća koji sudjeluju očito su javna poduzeća u smislu članka 2. točke (b) Direktive Komisije 2006/111/EZ (87). Budući da su sva poduzeća koja sudjeluju stoga državna poduzeća, njihova su sredstva državna sredstva. Sama ta činjenica znači da sredstva na zajedničkom računu koja se sastoje od pologa sudjelujućih poduzeća čine državna sredstva.

(304)

Drugo, ako su polozi sudjelujućih poduzeća na zajedničkom računu nedovoljni za zadovoljavanje potreba likvidnosti sudionica, pokrajina Falačko Porajnje uzima kratkoročno financiranje na financijskom tržištu u vlastito ime i prosljeđuje ta sredstva poduzećima koja sudjeluju u zajedničkom računu. Budući da pokrajina uzima nužne kredite na svoje ime, mora se smatrati da tako prikupljena sredstva isto čine državnu potporu.

(305)

Stoga Komisija smatra da se financiranje iz zajedničkog računa smatra financiranjem državnim sredstvima jer polozi sudjelujućih poduzeća i krediti koje uzima pokrajina za pokrivanje jazova likvidnosti u zajedničkom računu čine državna sredstva.

(306)

Dalje je jasno da je pokrajina imala dalekosežnu kontrolu nad radom zajedničkog računa te da se zbog toga financiranje osigurano sudjelujućim poduzetnicima može pripisati državi. Komisija prvo napominje da je između pokrajine i uključenih poduzeća sklopljen ugovor o sudjelovanju u zajedničkom računu. Odluku o tome hoće li poduzeću biti dopušteno sudjelovanje u zajedničkom računu donosi izravno pokrajina. Pokrajina isto odlučuje o najvećem iznosu koji sudjelujuće poduzeće može povući sa zajedničkog računa u obliku kreditne linije. Nadalje, savezna pokrajina Falačko Porajnje izravno upravlja svakodnevnim radom zajedničkog računa kroz „Landeshauptkasse” koja je institucija Ministarstva financija savezne pokrajine Falačko Porajnje. „Landeshauptkasse” službeno predstavlja pokrajinu kada na tržištu prikuplja sredstva za prevladavanje jaza likvidnosti u zajedničkim sredstvima.

(307)

Na temelju tih elemenata, čini se da država može izravno kontrolirati aktivnosti zajedničkog računa, odnosno, što je još važnije, pitanje koje trgovačko društvo može sudjelovati i koja će se kreditna linija odobriti kojem trgovačkom društvu. Stoga se odluke u vezi sa sudjelovanjem u zajedničkim sredstvima i u vezi s opsegom tog sudjelovanja mogu pripisati državi.

Kredit koji je odobrila banka Sparkasse Südwestpfalz

(308)

U pogledu samog kredita, Komisija prihvaća da je banka Sparkasse Südwestpfalz neovisna banka koja donosi odluke o odobravanju bespovratnih sredstava pod vlastitom odgovornošću. Nema jasne naznake da se odluka o dodjeli kredita društvu FGAZ/FZG može pripisati državi. Stoga Komisija smatra da se mjera ne može pripisati državi.

7.2.1.3    Gospodarska prednost

Državno jamstvo u visini od 100 %

(309)

U skladu s točkom 3.2. Obavijesti o jamstvu, pojedino državno jamstvo nije potpora ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti: „(a) Korisnik kredita nije u financijskim teškoćama […], (b) Opseg jamstva može se ispravno mjeriti kada je ono odobreno. […] (c) jamstvom nije obuhvaćeno više od 80 % kredita u otplati ili neke druge financijske obveze […], (d) Za jamstvo se plaća tržišna cijena […]”.

(310)

U ovom je slučaju pokrajina Falačko Porajnje osigurala 100 %-tno jamstvo za kredit u korist trgovačkih društava FGAZ/FZG, i stoga to jamstvo premašuje prag od 80 % kredita u otplati. Nadalje, kako je objašnjeno u nastavku, tržišna cijena jamstva nije plaćena. Stoga jamstvo jasno uključuje prednost.

(311)

U skladu s točkom 4.2., drugim podstavkom obavijesti o jamstvu, prednost se može izračunati kao razlika između posebne tržišne kamate koju bi trgovačka društva FGAZ/FZG snosila bez jamstva i kamate dobivene na temelju državnog jamstva nakon uzimanja u obzir bilo kakve plaćene premije.

(312)

U odnosu na jamstvo koje je izdala pokrajina, Komisija podsjeća da su trgovačka društva FGAZ/FZG dobila to 100 %-tno jamstvo besplatno i bez osiguranja kredita. Očito je da bi u uobičajenim tržišnim uvjetima trgovačka društva FGAZ/FZG morala platiti premiju kako bi od treće stranke dobila jamstvo za svoje kredite.

(313)

Budući da trgovačka društva FGAZ/FZG nisu morala platiti premiju, ona su dobila gospodarsku prednost koja inače nije dostupna na tržištu. Iznos tog jamstva jednak je premiji koju bi trgovačka društva FGAZ/FZG morala platiti u uobičajenim tržišnim uvjetima.

Zajednički račun pokrajine

(314)

U odnosu na sudjelovanje trgovačkih društava FGAZ/FZG u zajedničkom računu, Njemačka je objasnila zajednički račun funkcionira na sljedeći način: društvo FGAZ zatraži sredstva sa zajedničkog računa da osigura svoju likvidnost, a pokrajina isplaćuje ta sredstva sa zajedničkog računa. Naplaćuje se kamata prema stopi novca na opoziv na razini koja je dostupna samoj pokrajini. Ako polozi sudjelujućih poduzetnika nisu dovoljni za pokrivanje zahtjeva, pokrajina obnavlja zajednički račun uzimanjem kredita u vlastito ime. Njemačka dalje objašnjava da pokrajina prosljeđuje uvjete koje dobije na tržištu kapitala na sudionike u zajedničkom računu time omogućujući sudionicima – poduzećima koja su društva kćeri poduzetnica– da se refinanciraju pod istim uvjetima kao i sama pokrajina i pritom ne uzima u obzir njihovu kreditnu sposobnost. Nadalje, Komisija primjećuje da je to financiranje dostupno poduzećima neograničeno vremensko razdoblje.

(315)

U svjetlu tog mehanizma, trgovačkom društvu FGAZ dodijeljena je prednost jer su uvjeti pod kojim pokrajina odobrava kredite iz zajedničkog računa povoljniji od onih koji su inače dostupni trgovačkom društvu FGAZ na tržištu. Uvjeti za uzimanje kredita sa zajedničkog računa jednaki su onima koji su dostupni pokrajini za refinanciranje. Budući da pokrajina, kao javno tijelo, može uzimati kredite po vrlo povoljnim stopama (budući da gotovo nema rizika od neplaćanja), Komisija smatra da je stopa pod kojom trgovačko društvo FGAZ može dobiti kredit iz zajedničkog računa povoljnija od stope koja bi mu inače bila dostupna. Nadalje, trgovačko društvo FGAZ ne mora dostaviti osiguranje za te kredite i ne uzima se u obzir njegova financijska situacija/kreditna sposobnost. Stoga je dopuštanjem trgovačkom društvu FGAZ da sudjeluje u zajedničkom računu, pokrajina poduzeću FGAZ/FZG osigurala gospodarsku prednost (88).

7.2.1.4    Selektivnost

(316)

Budući da je 100 %-tno jamstvo i pravo na sudjelovanje u zajedničkom računu odobreno samo trgovačkim društvima FGAZ/FZG (i u slučaju zajedničkog računa, drugim poduzetnicima u kojima pokrajina ima većinu dionica), obje se mjere moraju opisati kao mjere selektivne prirode.

7.2.1.5    Narušavanje tržišnog natjecanja i utjecaj na trgovinu

(317)

Iz istih razloga koji su navedeni u uvodnim izjavama 233. i dalje, Komisija smatra da bi se bilo kakvom selektivnom prednošću dodijeljenom trgovačkim društvima FGAZ/FZG moglo narušiti tržišno natjecanje i utjecati na trgovinu među državama članicama.

7.2.1.6    Zaključak

(318)

Komisija stoga zaključuje da je odobravanjem 100 %-tnog jamstva trgovačkim društvima FGAZ/FZG za bankovni kredit bez naknade i omogućavanjem trgovačkom društvu FGAZ da sudjeluje u zajedničkom računu pokrajine, pokrajina dodijelila državnu potporu trgovačkim društvima FGAZ/FZG.

(319)

Nadalje, Komisija zaključuje da sam kredit banke Sparkasse Südwestpfalz ne čini državnu potporu.

7.2.2   SPOJIVOST

(320)

Komisija smatra da se razmatranja o spojivosti navedena u uvodnim izjavama 248. i dalje te 283. i dalje u pogledu državne potpore u obliku izravnih bespovratnih sredstava i godišnjih dokapitalizacija jednako primjenjuju na državnu potporu u obliku jamstva i sudjelovanja u zajedničkom računu. U skladu s time, Komisija zaključuje da je državna potpora dodijeljena odobravanjem 100 %-tnog jamstva trgovačkim društvima FGAZ/FZG bez naknade i omogućujući im sudjelovanje u zajedničkom računu pokrajine nespojiva s unutarnjim tržištem.

7.3   POPUSTI NA PRISTOJBE ZRAČNIH LUKA I UGOVOR O MARKETINŠKIM USLUGAMA S TRGOVAČKIM DRUŠTVOM RYANAIR

7.3.1   POSTOJANJE POTPORA

7.3.1.1    Gospodarska djelatnost i pojam poduzetnika

(321)

Pružanjem usluga zračnog prijevoza, zračne luke obavljaju gospodarsku djelatnosti i stoga su poduzetnici u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Stoga treba analizirati osigurava li se ugovorima između zračnih prijevoznika i predmetne zračne luke, ako je za njih odgovorna država i uključuju prijenos državnih sredstava, gospodarska prednost zračnim prijevoznicima.

7.3.1.2    Državna sredstva i odgovornost države

(322)

Mjera mora biti pripisiva državi i financirana iz državnih sredstava. Sud Europske unije smatrao je u presudi Stardust Marine  (89) da sredstva poduzetnika osnovanog u skladu s privatnim pravom, čije su dionice većinom u vlasništvu države, čine državna sredstva. U tom je pogledu dosljedna praksa Komisije smatrati da se bez obzira na to je li javno poduzeće ostvaruje dobit ili posluje s gubitkom sva njegova sredstva moraju smatrati državni sredstvima (90).

(323)

U odnosu na odgovornost, u svojoj presudi Stardust marine, Sud Europske unije smatrao je da činjenica da je država ili državno tijelo jedini ili većinski dioničar poduzetnika nije dovoljna da bi se moglo zaključiti da su za prijenos sredstava tog poduzetnika odgovorni njegovi javni dioničari (91). Prema Sudu Europske unije, čak i ako je država mogla kontrolirati javnog poduzetnika i ostvarivati dominantni utjecaj nad njegovim operacijama, stvarno izvršavanje te kontrole u određenom slučaju ne bi se moglo automatski pretpostaviti jer javni poduzetnik može postupati manje ili više neovisno, ovisno o stupnju neovisnosti koji mu je dodijelila država.

(324)

Prema Sudu Europske unije, pokazatelji na temelju kojih se može zaključiti o pripisivosti uključuju sljedeće (92):

(a)

činjenicu da predmetni poduzetnik nije mogao donijeti spornu odluku bez uzimanja u obzir zahtjeva javnih tijela;

(b)

činjenicu da je poduzeće moralo uzeti u obzir upute javnih tijela;

(c)

integraciju javnog poduzetnika u strukture javne uprave;

(d)

prirodu aktivnosti javnih tijela i izvršavanje tih aktivnosti na tržištu u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja s privatnim operatorima;

(e)

pravni položaj poduzetnika;

(f)

stupanj nadzora koji tijela javne vlasti izvršavaju u odnosu na upravljanje poduzetnikom;

(g)

druge pokazatelji koji upućuju, u određenom slučaju, na sudjelovanje javnih tijela u donošenju mjere ili na to da postoji mala vjerojatnost da javna tijela nisu u tome sudjelovala, uzimajući u obzir opseg mjere, njezin sadržaj ili njezine uvjete.

Državna sredstva

(325)

Komisija napominje da su trgovačka društva FGAZ/FZG u 100 %-tnom vlasništvu države, odnosno u 50 %-tnom vlasništvu pokrajine Falačko Porajnje i u 50 %-tnom vlasništvu ZEF-a. Stoga se za trgovačka društva FGAZ/FZG mora smatrati da čine javna poduzeća u smislu članka 2. točke (b) Direktive 2006/111/EZ. Može se pretpostaviti da država, kao jedini dioničar trgovačkog društva FGAZ/FZG koji imenuje (jednake) nadzorne odbore trgovačkih društava FGAZ/FZG (koji zatim imenuju upravni odbor), ima prevladavajući utjecaj nad trgovačkim društvom FGAZ/FZG i može nadzirati njegove resurse. Stoga bi prednost odobrena iz sredstava trgovačkog društva FGAZ/FZG značila gubitak državnih sredstava i stoga čini prijenos državnih sredstava.

Mogućnost pripisivanja

(326)

Iako je Njemačka tvrdila da se sklapanje ugovora između zračnih prijevoznika i trgovačkog društva FZG ne može pripisati državi, ona je priznala da je država – koju zastupaju pokrajina Falačko Porajnje i udruga ZEF – neizravno uključena putem svojih predstavnika u nadzornom odboru matičnog društva trgovačkog društva FZG, trgovačkog društva FGAZ. Prema statutima trgovačkih društava FGAZ i FZG, nadzorni odbori oba tijela sastoje se potpuno od predstavnika koje su imenovala javna tijela, odnosno pokrajina i udruga ZEF. Predstavnik kojeg je imenovala pokrajina automatski je predsjednik oba nadzorna odbora. Nadzorni odbori imenuju upravne odbore trgovačkih društava FGAZ i FZG. Za oba tijela nadzorni odbori moraju odobriti sve transakcije u iznosu iznad […] EUR čime ostvaruju široku kontrolu nad gospodarskim djelatnostima trgovačkih društava FGAZ/FZG.

(327)

Drugo, iz zapisnika sa sastanka nadzornog odbora trgovačkog društva FGAZ razvidno je da je nadzorni obor bio obaviješten i da su njim provedena savjetovanja o pregovorima i sklapanju ugovora sa zračnim prijevoznicima. Nadalje, u zapisniku je također navedeno da je upravni odbor trgovačkih društava FGAZ/FZG kod sklapanja ugovora sa zračnim prijevoznicima morao uzeti u obzir zahtjeve javnih tijela. Na primjer, u zapisniku sa sastanka odbora od 13. srpnja 2006. prikazano je da je predsjednik nadzornog odbora, nakon što je uprava izvijestila o uspješnom sklapanju ugovora s prijevoznikom Germanwings, naveo da je pokrajina vrlo zadovoljna i napomenuo da će do dovesti do stvaranja radnih mjesta te da će pridonijeti gospodarskom opravdanju zračne luke. Predsjednik je također izjavio da bi ti pozitivni učinci – stvaranje radnih mjesta i gospodarsko opravdanje zračne luke – mogli dovesti do proširenja ugovora o dobiti i gubicima između trgovačkih društava FGAZ i FZG. Budući da je trgovačko društvo FZG bilo ovisno o ugovoru o prijenosu dobiti i gubitka za pokrivanje njegovih operativnih gubitaka, i da su pokrajina i udruga ZEF imali ovlasti odbiti proširenje ugovora o prijenosu dobiti i gubitka ili prekinuti dokapitalizaciju je omogućeno njegovo poslovanje, jasno je da je upravni odbor trgovačkih društava FGAZ/FZG mogao uzeti u obzir zahtjeve javnih tijela ako je želio osigurati svoj gospodarski opstanak.

(328)

U zapisniku sa sastanka nadzornog odbora od 13. srpnja 2006. također je navedeno da su se zbog vojne vježbe održane u zračnoj luci Zweibrücken stanovnici žalili na buku. Uprava je istaknula da je vojna vježba nizozemskog vojnog zrakoplovstva donijela znatne prihode. Predsjednik je svejedno predložio da bi uprava u budućnosti trebala pažljivo razmotriti trebaju i se izvršavati vojne vježbe i da bi o tome trebala pravovremeno obavijestiti stanovništvo. Iz svega navedenog razvidno je da su javna tijela sudjelovala u donošenju svakodnevnih odluka o upravljanju trgovačkim društvima FGAZ/FZG i da su se s njima slagala.

(329)

Iz zapisnika sa sastanka nadzornog odbora od 26. lipnja 2009. dalje je razvidno da je država, koju predstavlja pokrajina Falačko Porajnje, U zapisniku je navedeno izvješće uprave nadzornom odboru u kojem je se spominje sastanak između uprave, predstavnika Ministarstva gospodarstva pokrajine Falačko Porajnje i prijevoznika Ryanair u Londonu. Na tom se sastanku razgovaralo odnosu između prijevoznika Ryanair i zračne luke Zweibrücken. Aktivna uključenost Ministarstva razvidna je iz same nazočnosti predstavnika u tim pregovorima, iz toga što je predstavnik Ministarstva podsjetio zračnog prijevoznika Ryanair da bi vlada pokrajine Falačko Porajnje smatrala „neugodnim činom” pružanje usluga u zračnoj luci Saarbrücken.

(330)

Zatim se na sastanku nadzornog odbora razgovaralo odnosu prijevoznika Ryanair sa zračnom lukom i, s obzirom da nije bilo poboljšanja u rasporedu prijevoznika Ryanair i uzimajući u obzir novčani doprinos koji traži prijevoznik (93), odbor je podržao prijedlog uprave o raskidu odnosa. Uzimajući u obzir novčani doprinos koji traži prijevoznik Ryanair, zbog kojeg bi nadzorni odbor morao odobriti novi ugovor, i uključenost javnih tijela u pregovorima od samog početka, jasno je da je nadzorni odbor imao veliki utjecaj na donošenje poslovnih odluka upravnog odbora. To se može smatrati dodatnim pokazateljem da je upravni odbor kod donošenja odluka morao uzeti u obzir zahtjeve javnih tijela i pokazuje stupanj kontrole i utjecaja nadzornog odbora nad poslovnim odlukama trgovačkih društava FGAZ/FZG.

(331)

S obzirom na ta razmatranja, Komisija smatra da postoje dovoljni pokazatelji da se sklapanje ugovora o pružanju usluga zračne luke između trgovačkih društava FGAZ/FZG i različitih zračnih prijevoznika može pripisati državi.

7.3.1.3    Gospodarska prednost

(332)

U svrhu ocjene osigurava li se sporazumom između zračne luke u državnom vlasništvu i zračnog prijevoznika gospodarska prednost tom prijevozniku, potrebno je analizirati je li taj sporazum u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu. Kod primjene testa subjekta u tržišnom gospodarstvu između zračne luke i zračnog prijevoznika, važno je ocijeniti bi li, u trenutku sklapanja sporazuma, razuman subjekt u tržišnom gospodarstvu očekivao da će se takvim ugovorom ostvariti veća dobit nego bez ugovora. Ta veća dobit mjerit će se razlikom između očekivanih inkrementalnih prihoda nastalih primjenom ugovora (odnosno, razlikom između prihoda koji bi ostvareni da je ugovor sklopljen i prihoda koji bi bili ostvareni bez ugovora) i inkrementalnih troškova koji bi nastali zbog primjene ugovora (odnosno, razlikom između troškova koji bi nastali da su ugovori sklopljeni i troškova koji bi nastali bez ugovora), uz posljedične novčane tokove diskontirane odgovarajućom diskontnom stopom.

(333)

U toj se analizi moraju uzeti u obzir svi relevantnih inkrementalni prihodi i troškovi povezani s transakcijom. Različiti elementi (popusti za pristojbe zračne luke, bespovratna sredstva za marketing, ostali financijski poticaji) ne smiju se zasebno ocjenjivati. Kako je navedeno u presudi Charleroi: „Kod primjene testa privatnog ulagača, nužno je zamisliti poslovnu transakciju u cjelini kako bi se moglo utvrditi jesu li javno tijelo ili tijelo kojeg ono kontrolira zajedno postupali kao razumni operateri u tržišnom gospodarstvu. Kada ocjenjuje predmetne mjere, Komisija mora preispitati sve relevantne značajke mjera i njihov kontekst […] (94).

(334)

Očekivani inkrementalni prihodi moraju posebno uključivati prihod od pristojbi zračnih luka uzimajući u obzir popuste i promet za koji se očekuje da će nastati na temelju ugovora i nezrakoplovnog prihoda za koji se očekuje da će nastati zbog dodatnog prometa. Očekivani inkrementalni troškovi moraju uključivati posebno sve inkrementalne operativne troškove i troškove ulaganja koji ne bi nastali bez ugovora te troškove bespovratnih sredstava za marketing i ostalih financijskih poticaja.

(335)

Komisija također primjećuje u ovom kontekstu da je diferenciranje cijena (uključujući potporu za marketing i ostale poticaje) uobičajena poslovna praksa. Takve politike diferenciranih cijena trebale bi, međutim, biti komercijalno opravdane (95).

Primjena načela subjekta u tržišnom gospodarstvu na predmetne ugovore, posebno s društvom Ryanair

(336)

U svrhu primjene ovog načela i uzevši u obzir činjenične okolnosti ovog predmeta, Komisija smatra da najprije treba odgovoriti na sljedeća pitanja:

(a)

Treba li ugovor o marketinškim uslugama i ugovor o pružanju usluga zračne luke, koji su potpisani u razmaku od dva tjedna, analizirati odvojeno ili zajedno?

(b)

Koje bi koristi hipotetski subjekt u tržišnom gospodarstvu koji djeluje umjesto trgovačkih društava FGAZ/FZG mogao ostvariti ugovorima o marketinškim uslugama?

(c)

Koliko je relevantna usporedba uvjeta ugovora o pružanju usluga zračne luke iz formalnog istražnog postupka s naknadama zračne luke koje obračunavaju druge zračne luke za potrebe primjene načela subjekta u tržišnom gospodarstvu?

(337)

Nakon odgovora na ova pitanja, sljedeći korak Komisije bit će primjena načela subjekta u tržišnom gospodarstvu na različite mjere koje su predmet rasprave.

(a)   U pogledu istovremene analize ugovora o marketinškim uslugama i ugovora o pružanju usluga zračne luke

(338)

Komisija smatra da se dvije vrste mjera obuhvaćenih formalnom istragom u ovom slučaju, odnosno ugovor o uslugama zračnih luka i ugovor o marketingu, moraju ocjenjivati zajedno kao jedna mjera. Taj se pristup odnosi na ugovor o pružanju usluga zračne luke između trgovačkih društava Ryanair i FZG, jedne strane, i ugovora o marketinškim uslugama između društava FZG i Ryanair te AMS-a i pokrajine Falačko Porajnje, s druge strane. Ryanair ne osporava da će se ugovor o marketinškim uslugama sklopljen izravno između trgovačkih društava Ryanair i FZG ocjenjivati zajedno s ugovorom o uslugama zračnih luka. Prema mišljenju Komisije, isto se primjenjuje na ugovor o marketinškim uslugama s društvom AMS.

(339)

Postoji nekoliko naznaka koje upućuju na to da ugovore treba ocjenjivati kao jednu mjeru jer su sklopljeni u okviru jedne transakcije.

(340)

Prvo, ugovori su sklopljeni s istim strankama u gotovo isto vrijeme:

(a)

Ryanair je 100 %-tni vlasnik društva AMS. Ugovor o marketinškim uslugama potpisao je u ime trgovačkog društva AMS g. Edward Wilson koji je u to vrijeme bio direktor društva AMS i direktor u Ryanairu. (96) U svrhe primjene pravila o državnim potporama, trgovačka društva AMS i Ryanair smatraju se jedinstvenim poduzetnikom u smislu da društvo AMS djeluje kao posrednik i pod kontrolom društva Ryanair. U svrhe ugovora u ovom slučaju, to se također može zaključiti iz činjenice da je u preambuli ugovora o marketingu navedeno da „AMS ima isključivu licencu ponuditi marketinške usluge na web-mjestu za putovanja www.ryanair.com, koje je web-mjesto irskog niskobudžetnog zračnog prijevoznika društva Ryanair.

Nadalje, u uvodnim izjavama 326. i dalje navedeno je da se odluka trgovačkih društava FGAZ/FZG o sklapanju ugovora o pružanju usluga zračne luke sa prijevoznicima kao što je Ryanair može pripisati državi. U tom su smislu kontrolu u trgovačkim društvima FGAZ/FZG imali pokrajina Falačko Porajnje i udruga ZEF. Međutim, budući da je pokrajina imenovala predsjednika nadzornog odbora trgovačkih društava FGAZ/FZG i da je financirala između 95 % i 80 % gubitaka trgovačkih društava FGAZ/FZG (čime je ostvarivala veliki utjecaj na udrugu ZEF i imala je veći financijski interes u poduzeću), može se sa sigurnošću smatrati da je pokrajina imala izvršnu kontrolu nad trgovačkim društvima FGAZ/FZG. U odnosu na poslovni odnos između prijevoznika Ryanair i trgovačkih društava FGAZ/FZG s jedne strane i pokrajine Falačko Porajnje, s druge strane, Komisija zaključuje da trgovačka društva FGAZ/FZG i pokrajina u velikoj mjeri dijele interes za sklapanje odgovarajućih ugovora: oba su željela povećati promet u zračnoj luci i pokrajini nije bilo važno hoće li trgovačko društvo FGAZ/FZG sklopiti ugovor (troškove bi kasnije moralo nadoknaditi na temelju ugovora o pokrivanju dobiti i gubitka) ili hoće li ona sama sklopiti ugovor. S obzirom na to, činjenica da je jedna ugovor o marketinškim uslugama sklopljen izravno s pokrajinom dok je ugovor o pružanju usluga zračne luke sklopljen s njegovim ovisnim društvom kćeri ne utječe na to da se ugovori mogu ocjenjivati kao jedna poslovna transakcija.

(b)

Ugovori su također sklopljeni u gotovo istoj točki u vremenu jer je ugovor o pružanju usluga zračne luke (22. rujna 2008.) sklopljen točno dva tjedna prije ugovora o marketinškim uslugama s trgovačkim društvom AMS (6. listopada 2008.).

(341)

Drugo u ugovoru o marketinškim uslugama s trgovačkim društvom AMS navedeno je u prvom odjeljku pod nazivom „Svrha ugovora” da se ugovor „temelji na obvezi trgovačkog društva Ryanair da leti na liniji između Zweibrückena i Londona”. Tom je formulacijom uspostavljena jasna veza između ugovora o uslugama i ovog ugovora o marketinškim uslugama u smislu da jedan ne bi bilo sklopljen bez drugoga. Ugovor o marketinškim uslugama temeljio se na sklapanju ugovora o pružanju usluga zračne luke i usluga koje je pružao Ryanair. U preambuli ugovora o marketinškim uslugama navedeno je da savezna pokrajina Falačko Porajnje planira putem putnika društva Ryanair promicati turizam i poslovne mogućnosti u regiji, a posebno zračnu luku Zweibrücken kao odredište.

(342)

Treće, u preambuli ugovora o marketingu navedeno je da je društvo pokrajina Falačko Porajnje odlučila „aktivno promicati zračnu luku Zweibrücken kao turističko odredište za međunarodne putnike u zračnom prijevozu i kao privlačno poslovno središte.” To je naznaka da je primarna i posebna svrha ugovora o marketingu bila promicati posebno zračnu luku Zweibrücken (i njezinu okolicu).

(343)

Četvrto, u ugovoru o marketinškim uslugama posebno je navedeno da se u gornjem desnom uglu stranice odredišta Zweibrücken nalaziti dvije poveznice te da će pet odjeljaka biti uključeno unutar odjeljka o najboljih pet stvari za raditi na stranici odredišta Zweibrücken na web-mjestu Ryanair.com. Iz tih se odredbi može zaključiti da je svrha ugovora podupirati samo zračnu luku Zweibrücken, a ne pokrajinu Falačko Porajnje u cjelini.

(344)

Peto, pokrajina Falačko Porajnje može odmah raskinuti ugovor ako zračni prijevoznik ukine liniju između Zweibrückena i Londona. To je još jedna potvrda da su ugovor o marketinškim uslugama i ugovor o pružanju usluga zračne luke nerazdvojno povezani.

(345)

Zaključno, ugovori o marketinškim uslugama koje su sklopili pokrajina Falačko Porajnje i trgovačko društvo AMS stoga su neodvojivo su povezani s ugovorima o pružanju usluga zračne luke koje su potpisali društva Ryanair i FZG. Iz prethodnog je jasno da ugovori o marketinškim uslugama ne bi bili potpisani bez ugovora o pružanju usluga zračne luke. U ugovoru o marketinškim uslugama izričito je navedeno da se temelji na liniji prijevoznika Ryanair između Zweibrückena i Londona i predviđaju se marketinške usluge za promicanje te linije. Istodobno, čini se da je sklapanje ugovora o uslugama zračne luke ovisilo i o ugovoru o marketinškim uslugama: iako je ugovor o uslugama zračne luke sklopljen ranije, njime se nije obvezivao društvo Ryanair da preuzme pružanje usluga iz zračne luke Zweibrücken. Štoviše, izričito je predviđeno da „ako pružanje usluge ne počne do 28. listopada 2008. ugovor ističe bez odgovornosti za drugu stranku.” Društvo Ryanair započelo je s radom u zračnoj luci Zweibrücken nakon sklapanja ugovora s društvom AMS.

(346)

Iz tih razloga Komisija smatra primjerenim zajedno analizirati ugovore o pružanju usluge zračne luke od 22. rujna 2008. i ugovor o marketinškim uslugama od 6. listopada 2008. kako bi se utvrdilo čine li mjere državne potpore ili ne.

(b)   O koristima koje bi subjekt u tržišnom gospodarstvu mogao očekivati od ugovora o marketinškim uslugama i cijeni koju bi bio voljan platiti za te usluge

(347)

Da bi se načelo subjekta u tržišnom gospodarstvu moglo primjenjivati na predmetni slučaj, ponašanja trgovačkih društava FGAZ/FZG i pokrajine kao potpisnika ugovora o pružanju usluga zračne luke s trgovačkim društvom Ryanair i ugovora o marketinškim uslugama s društvom AMS moraju se usporediti s ponašanjem hipotetskog subjekta u tržišnom gospodarstvu koji je zadužen za upravljanje zračnom lukom Zweibrücken.

(348)

Kod analize predmetne transakcije, savjetuje se ocijeniti koristi koje bi od marketinških usluga mogao ostvariti taj hipotetski subjekt u tržišnom gospodarstvu potaknut izgledima za ostvarivanje dobiti. U toj se analizi ne bi trebao uzeti u obzir opći učinak takvih usluga na turizam i gospodarske rezultate regije. Treba uzeti u obzir samo učinak tih usluga na profitabilnost zračne luke jer bi hipotetskog subjekta u tržišnom gospodarstvu zanimalo jedino to.

(349)

U tom pogledu, marketinškim uslugama trebao bi se poticati putnički promet na svim zračnim linijama iz ugovora o marketinškim uslugama i odgovarajućih ugovora o pružanju usluga zračne luke jer su osmišljene u cilju promicanja tih zračnih linija. Čak i ako od tog učinka u prvom redu ima koristi predmetni zračni prijevoznik, trebalo bi smatrati da ih ima i upravitelj zračne luke. Naime, porast broja putnika mogao bi se kod upravitelja zračne luke očitovati u porastu prihoda od određenih naknada zračne luke i u porastu nezrakoplovnih prihoda koji, osobito, proizlaze iz djelatnosti parkiranja, restorana i drugih trgovina.

(350)

Stoga nema sumnje da bi subjekt u tržišnom gospodarstvu Zweibrücken koji bi upravljao zračnom lukom umjesto trgovačkih društava FGAZ/FZG i pokrajine uzeo u obzir taj pozitivni učinak u trenutku razmatranja sklapanja ugovora o marketinškim uslugama i odgovarajućeg ugovora o pružanju usluga zračne luke. Subjekt u tržišnom gospodarstvu uzeo bi u obzir učinak predmetne zračne linije na svoje buduće prihode i troškove te, u tom kontekstu, procjenjujući broj putnika koji bi letjeli na tim linijama, a koji bi bio odraz pozitivnog učinka marketinških usluga. Osim toga, taj bi učinak bio procijenjen za vrijeme ukupnog upravljanja dotičnim zračnim linijama, kao što je predviđeno Ugovorom o uslugama zračne luke i Ugovorom o marketinškim uslugama.

(351)

Kada upravitelj zračne luke sklapa ugovor za promidžbu određenih zračnih linija, uobičajena je praksa da se potonjim predviđa stopa popunjenosti (ili faktor iskorištenosti) (97) na dotičnim zračnim linijama koju upravitelj uzima u obzir pri procjeni svojih budućih prihoda. Komisija se slaže s društvom Ryanair po tome pitanju, odnosno, da ugovorima o marketinškim uslugama ne nastaju samo troškovi za upravitelja zračne luke već se može očekivati da će donijeti i koristi.

(352)

Nadalje, bilo bi korisno utvrditi mogu li se razumno očekivati i kvantificirati i druge koristi za hipotetskog subjekta u tržišnom gospodarstvu koji bi poslovao u zračnoj luci Zweibrücken umjesto trgovačkih društava FGAZ/FZG i pokrajina osim pozitivnog učinka putničkog prometa na zračne linije obuhvaćene ugovorom o marketinškim uslugama dok postoje te linije, kako je utvrđeno u ugovoru o marketinškim uslugama ili ugovoru o uslugama zračne luke.

(353)

Neke treće zainteresirane osobe podupiru tu tezu, a posebno Ryanair u svojoj studiji od 17. siječnja 2014. Studija od 17. siječnja 2014. temelji se na ideji prema kojoj marketinške usluge koje kupuje upravitelj zračne luke, poput trgovačkih društava FGAZ/FZG i pokrajine, jačaju imidž Zračne luke te, posljedično, trajno potiču rast broja putnika koji se ovom Zračnom lukom služe i na drugim zračnim linijama osim obuhvaćenih ugovorom o marketinškim uslugama i ugovorom o uslugama zračne luke tijekom trajanja upravljanja predviđenog u tim ugovorima. Društvo Ryanair posebno je tvrdilo u svojoj studiji da će te marketinške usluge imati održive pozitivne učinke na putnički promet u zračnoj luci čak i nakon isteka ugovora o marketinškim uslugama.

(354)

Najprije treba primijetiti da se ni iz čega ne može zaključiti da su u trenutku sklapanja ugovora o marketinškim uslugama upravitelj zračne luke ili pokrajina razmotrili, a još manje kvantificirali, eventualne pozitivne učinke ugovora o marketinškim uslugama zračnih linija koje nisu predmet tog ugovora, ili mogućnost da će se ti učinci nastaviti nakon isteka ugovora. Nadalje, Njemačka nije predložila metodu kojom bi se omogućila procjena eventualne vrijednosti koju bi hipotetski subjekt u tržišnom gospodarstvu koji upravlja zračnom lukom Zweibrücken Airport umjesto trgovačkih društava FGAZ/FZG pripisao tim učincima u trenutku procjene mogućnosti sklapanja ugovora iz 2008.

(355)

Osim toga, održiva priroda takvih učinaka ne može se ocjenjivati na temelju dostupnih informacija. Moguće je da se promidžbom grada Zweibrückena i njegove regije na web-mjestu društva Ryanair moglo potaknuti osobe koje posjećuju to web-mjesto da kupe zrakoplovne karte društva Ryanair do Zweibrücken u trenutku u kojem su imale pristup tom oglasu ili malo nakon toga. Međutim, ne postoji velika vjerojatnost da je učinak tog oglašavanja na posjetitelje trajao ili utjecao na kupnju zrakoplovnih karata duže od nekoliko tjedana nakon postavljanja na web-mjesto društva Ryanair. Promidžbena kampanja može imati trajnih učinaka kada se promidžbene radnje provode s pomoću jednog ili više medija oglašavanja kojima su potrošači u dotičnom razdoblju često izloženi. Na primjer, promidžbena kampanja na općim televizijskim i radijskim postajama, popularna web-mjesta i/ili različiti promidžbeni plakati postavljeni izvan javnih mjesta ili u njima mogli bi imati održivi učinak ako su potrošači redovito izloženi tim medijima. Međutim, nije vjerojatno da će promidžbene aktivnosti koje su ograničene samo na web-mjesto društva Ryanair imati dugotrajni učinak nakon okončanja promidžbe.

(356)

Zapravo je vrlo vjerojatno da većina ljudi ne posjećuje web-mjesto društva Ryanair dovoljno često da bi se samo na temelju oglašavanja sjetili predmetne regije. Ta tvrdnja utemeljena je na dva čimbenika. Prvo, prema uvjetima ugovora o marketinškim uslugama, promidžba regije Zweibrücken na web-mjestu društva Ryanair bila je ograničena na pet odlomaka od 150 riječi u odjeljku „Top Five Things To Do” na stranici posvećenoj odredištu Zweibrücken, na kratkoročni prikaz (16 dana) jednostavne poveznice na web-mjestu www.ryanair.com na glavno web-mjesto koje je osigurala pokrajina i postojanje dvije jednostavne poveznice na web-mjestu za odredište Zweibrücken koje vode do web-mjesta koje je pokrajina stavila na raspolaganje. Zbog vrste promidžbenih aktivnosti (jednostavna poveznica s ograničenom marketinškom vrijednošću) i njihovog kratkog trajanja znatno bi se smanjio učinak tih aktivnosti nakon isteka promidžbenog razdoblja, posebno jer su te aktivnosti bile ograničene samo na web-mjesto društva Ryanair i nisu ih podržavali drugi mediji. Drugo, većina marketinških aktivnosti predviđenih Ugovorom sklopljenim s društvom AMS odnosile su se samo na web-mjesto koje se odnosi na odredište Zweibrücken. Vrlo je vjerojatno da većina ljudi tu stranicu ne posjećuje često. Ako i kada oni to učine, to je vjerojatno samo zato što su već zainteresirani za odredište.

(357)

Prema tome, čak i ako se marketinškim uslugama povećao putnički promet na zračnim linijama obuhvaćenima ugovorom o marketinškim uslugama u razdoblju provedbe tih usluga, vrlo je vjerojatno da je takav učinak nakon tog razdoblja ili na drugim zračnim linijama bio ništavan ili zanemariv.

(358)

Iz studija društva Ryanair od 17. i 31. siječnja 2014. može se zaključiti da je stvaranje koristi koje nadilaze zračne linije obuhvaćene tim ugovorima ili koje traju nakon razdoblja obavljanja prijevoza na tim linijama, kako je utvrđeno u ugovorima o marketinškim uslugama i ugovorima o uslugama zračnih luka, vrlo nesigurno i da se ne može odrediti s onim stupnjem pouzdanosti kojeg bi razumni subjekt u tržišnom gospodarstvu smatrao razumnim.

(359)

Stoga je, primjerice, prema studiji od 17. siječnja 2014.„buduća dodatna dobit nakon predviđenog isteka ugovora o usluzi zračne luke sama po sebi nesigurna”. Osim toga, u studiji su navedena dva načina ocjenjivanja a priori pozitivnih učinaka ugovora o marketinškim uslugama: pristup „novčanog toga” i pristup „kapitalizacije”.

(360)

Pristup „novčanog toka” uključuje ocjenjivanje koristi ugovora o marketinškim uslugama i ugovora o uslugama zračne luke ocjenjivanjem budućih prihoda koje bi upravitelj zračne luke mogao stvoriti uslugama marketinga i ugovorom o usluzi zračne luke, umanjenih za odgovarajuće troškove. U okviru pristupa „kapitalizacije” poboljšanje imidža zračne luke putem marketinških usluga smatra se nematerijalnom imovinom koja je stečena po cijeni propisanoj u ugovorima o marketinškim uslugama.

(361)

Međutim, u studiji su istaknute glavne poteškoće prikazane pristupom „kapitalizacije” i prikazano je da rezultati proizvedeni tom metodom mogu biti nepouzdani; navodi se da bi bolji bio pristup „novčanog toka”. U studiji je osobito navedeno sljedeće:

„Pristupom kapitalizacije uzeo bi se u obzir samo udio rashoda za marketing koji se može pripisati nematerijalnoj imovini zračne luke. Međutim, moglo bi biti teško utvrditi udio rashoda za marketing usmjerenih prema stvaranju očekivanih budućih prihoda zračne luke (odnosno, ulaganje u osnovu nematerijalne imovine zračne luke) u odnosu na stvaranje tekućih prihoda zračne luke.”

Također se ističe sljedeće:

„U cilju provedbe pristupa utemeljenog na kapitalizaciji, nužno procijeniti prosječno vrijeme na koje će zračna luka moći zadržati korisnika zahvaljujući marketinškoj kampanji društva AMS. U praksi bi bilo teško procijeniti prosječno razdoblje zadržavanja korisnika nakon kapanje društva AMS zbog nedovoljne količine podataka.”

(362)

U studiji od 31. siječnja 2014. predlaže se i praktična primjena pristupa „temeljenog na toku novca”. U skladu s tim pristupom, koristi ugovora o marketinškim uslugama i ugovora o pružanju usluga zračnih luka koje traju čak i nakon isteka ugovora o marketinškim uslugama izražavaju se kao „konačna vrijednost” koja se izračunava na dan isteka ugovora. Ova je konačna vrijednost izračunana na temelju inkrementalne dobiti koja se očekuje od ugovora o uslugama zračne luke i ugovora o marketinškim uslugama u posljednjoj godini primjene ugovora o uslugama zračne luke. Ta se dobit nastavlja i tijekom sljedećeg razdoblja, u trajanju jednakom trajanju ugovora o pružanju usluga zračne luke, i usklađuje se prema stopi rasta tržišta zračnog prijevoza u Europi i čimbeniku vjerojatnosti koji bi se trebao očitovati u mogućnosti ugovora o uslugama zračne luke i ugovora o marketinškim uslugama da pridonesu dobiti zračne luke i nakon isteka. Prema studiji od 31. siječnja 2014., sposobnost ostvarivanja dugotrajnih koristi ovisi o različitim čimbenicima, „uključujući veću uočljivost i snažniju trgovačku marku te o vanjskim čimbenicima mreže i putnicima koji se vraćaju”, iako ti čimbenici nisu opisani. Osim toga, ovom se metoda uzima u obzir diskontirana stopa koja odražava kapitalne troškove.

(363)

U pogledu čimbenika vjerojatnosti, studijom se predlaže stopa od 30 % koju smatra razumnom. Međutim, u ovoj teoretskoj studiji nisu navedeni ozbiljni dokazi za taj čimbenik, kvantitativne ni kvalitativne naravi. Ona se ne temelji na činjenicama koje se odnose na aktivnosti društva Ryanair, tržišta zračnog prometa ili usluga zračne luke u cilju potvrđivanja te stope od 30 %. Nije utvrđena veza između te stope i čimbenika koji se usput spominju (uočljivost, snažna trgovačka marka, vanjski čimbenici mreže i putnici koji se vraćaju) i za koje se očekuje da će produljiti koristi ugovora o uslugama zračne luke i ugovora o marketinškim uslugama nakon datuma isteka. Naposljetku, uopće se ne oslanja na poseban sadržaj marketinških usluga predviđenih raznim ugovorima s društvom AMS u svrhu analize mjere kojom bi takve usluge mogle utjecati na prethodno navedene čimbenike.

(364)

Nadalje, studijom nije dokazano da će se, po isteku ugovora o pružanju usluga zračne luke i ugovora o marketinškim uslugama, dobiti koje je na temelju tih ugovora ostvario upravitelj zračne luke tijekom posljednje godine primjene nastaviti i u budućnosti. Nije opravdana ni primjerenost stope rasta tržišta zračnog prijevoza u Europi radi procjene učinka Ugovora o uslugama zračne luke i Ugovora o marketinškim uslugama za dotičnu Zračnu luku.

(365)

„Konačnu vrijednost” izračunanu prema metodi koju je predložio Ryanair razborit subjekt u tržišnom gospodarstvu vrlo vjerojatno ne bi uzeo u obzir pri procjeni interesa za sklapanje ugovora.

(366)

Studijom od 31. siječnja 2014. stoga je prikazano da bi pristup „novčanog toka” doveo samo do nesigurnih i nepouzdanih rezultata, kao i metoda „kapitalizacije”.

(367)

Nadalje, ni Njemačka ni ijedna zainteresirana treća stranka nisu dostavile dokaze da su upravitelji regionalnih zračnih luka usporedivih s upraviteljem zračne luke Zweibrücken zaista primijeniti metodu koju je predstavilo društvo Ryanair u studiji od 31. siječnja 2014., ili bilo koju drugu metodu kojom se mjere koristi nakon isteka ugovora o pružanju usluga zračne luke i ugovora o marketinškim uslugama. Njemačka nije dostavila primjedbe na studije od 17. i 31. siječnja 2014.

(368)

Nadalje, konačna vrijednost izračunana primjenom metode koju je predložilo društvo Ryanair bit će pozitivna (i stoga povećati profitabilnost ugovora o uslugama zračne luke i ugovora o marketinškim uslugama) samo ako je pozitivna inkrementalna dobit koja se očekuje od tih ugovora u posljednjoj godini primjene ugovora o pružanju usluga zračne luke. Ako je negativna, uzimanjem u obzir konačne vrijednosti obično će se smanjiti profitabilnost ugovora. U nastavku će biti prikazano (vidjeti uvodne izjave 378. i dalje) da su ugovori iz 2008. doveli do negativnih inkrementalnih novčanih tokova.

(369)

Nadalje, kako je prethodno navedeno (vidjeti uvodne izjave 341. i dalje) marketinške usluge jasno su usmjerene na osobe koje će vjerojatno upotrebljavati zračnu liniju obuhvaćenu ugovorom o marketinškim uslugama. Ako ta zračna linija ne bude obnovljena po isteku ugovora o pružanju usluga zračne luke, vrlo je malo vjerojatno da bi marketinške usluge mogle i dalje imati pozitivne učinke na promet zračne luke nakon isteka ugovora. Upravitelju zračne luke teško je ocijeniti vjerojatnost hoće li zračni prijevoznik nastavljati obavljati usluge prijevoza na određenoj liniji nakon isteka razdoblja na koje se on obvezao u ugovoru o uslugama zračne luke. Niskobudžetni zračni prijevoznici posebno su pokazali da, kada je riječ o otvaranju i zatvaranju linija, reagiraju na tržišne uvjete koji se često mijenjaju. Prema tome, kod sklapanja transakcije kao što je ona koja se razmatra u ovom slučaju, razumni subjekt u tržišnom gospodarstvu ne bi se oslonio na zračnog prijevoznika koji produljuje obavljanje usluga prijevoza na predmetnoj liniji nakon isteka ugovora.

(370)

Zaključno, iz prethodno iznesenoga proizlazi da bi jedina materijalna korist koju bi razborit subjekt u tržišnom gospodarstvu očekivao od ugovora o marketinškim uslugama i koje bi uzeo u obzir pri procjeni interesa za sklapanje takvog ugovora, zajedno s ugovorom o uslugama zračne luke, bila mogući pozitivan učinak marketinških usluga na broj putnika koji putuju na linijama koje su predmet predmetnih ugovora za vrijeme upravljanja tim linijama kao što je predviđeno ugovorima. Komisija smatra da su sve druge moguće koristi previše nesigurne da bi se mogle mjeriti i uzeti u obzir.

(c)   Izvedivost uspoređivanja zračne luke Zweibrücken s ostalim europskim zračnim lukama

(371)

U skladu s novim smjernicama za primjenu načela subjekta u tržišnom gospodarstvu, postojanje potpore u korist zračnog prijevoznika koji posluje u nekoj zračnoj luci može se, u načelu, isključiti ako cijena koja se naplaćuje za usluge zračne luke odgovara tržišnoj cijeni, ili ako se ex ante analizom, odnosno analizom temeljenom na podatcima koji su raspoloživi u trenutku dodjele mjere te na razvoju predvidivom u tom trenutku, može dokazati da će sporazum između zračne luke i zračnog prijevoznika dovesti do pozitivnog dodatnog doprinosa dobiti za zračnu luku (98). Međutim, u pogledu prvog pristupa (usporedba s „tržišnom cijenom”), Komisija dvoji da se trenutačno može odrediti odgovarajuća referentna točka za definiranje pravih tržišnih cijena usluga koje pružaju zračne luke. Stoga ex ante analizu inkrementalne profitabilnosti smatra najrelevantnijim kriterijem za procjenu sporazuma koje zračne luke zaključuju s pojedinim zračnim prijevoznicima (99).

(372)

Treba napomenuti da se, u načelu, primjena načela ulagača u tržišnom gospodarstvu na temelju prosječne cijene na drugim sličnim tržištima može pokazati korisnom ako se ta cijena može razumno utvrditi ili izvesti iz drugih pokazatelja na tržištu. Međutim, ta metoda nije toliko važna kao u slučaju usluga zračnih luka jer se struktura troškova i prihoda znatno razlikuje između pojedinih zračnih luka. To je zato što troškovi i prihodi ovise o stupnju razvijenosti zračne luke, o broju zračnih prijevoznika koji se koriste zračnom lukom, njezina kapaciteta u pogledu putničkog prometa, stanja infrastrukture i povezanih ulaganja, regulatornog okvira koji se može razlikovati od jedne države članice do druge i dugovanjima ili obvezama koje je zračna luka preuzela u prošlosti (100).

(373)

Nadalje, zbog liberalizacije tržišta zračnog prijevoza svaka strogo usporedna analiza čini se složenijom. Kao što se može vidjeti u ovom slučaju, poslovne prakse između zračnih luka i zračnih prijevoznika ne temelje se uvijek isključivo na objavljenom cjeniku. Nadalje, ti poslovni odnosi različiti su. Oni uključuju podjelu rizika u odnosu na putnički promet i povezanu komercijalnu i financijsku odgovornost, standardne programe poticaja i promjenu raširenosti rizika za vrijeme valjanosti ugovora. Zbog toga se jedna transakcija ne može zapravo usporediti s drugom na temelju cijene povratnog leta ili cijene po putniku.

(374)

Naposljetku, pretpostavljajući da se može utvrditi, na temelju valjanje usporedne analize da su „cijene” uključene u različite transakcije koje su predmet ocjene jednake „tržišnim cijenama” utvrđenim na temelju usporednog uzorka transakcija ili više od tih cijena, Komisija iz toga ne bi mogla zaključiti da su te transakcije u skladu s testom subjekta u tržišnom gospodarstvu ako se pokaže da je upravitelj zračne luke, u trenutku kad su određene, očekivao da će uzrokovati inkrementalne troškove koji su viši od inkrementalnih prihoda. Subjekt u tržišnom gospodarstvu stoga ne bi imao poticaja ponuditi robu ili usluge po „tržišnoj cijeni” ako bi time nastali inkrementalni gubici.

(375)

U takvim uvjetima, uzimajući u obzir sve elemente koji su joj na raspolaganju, Komisija smatra da se ne treba udaljiti od pristupa preporučenog u novim Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014. u svrhu primjene načela subjekta u tržišnom gospodarstvu na odnose između zračnih luka i zračnih prijevoznika, odnosno ex ante analize dodatne (ili inkrementalne) profitabilnosti.

7.3.1.4    Procjena inkrementalnih troškova i prihoda

Vremenski okvir

(376)

Kada odlučuje o sklapanju ugovora o uslugama zračne luke i/ili ugovora o marketinškim uslugama, subjekt u tržišnom gospodarstvu odabrat će okvir za svoju procjenu na temelju trajanja predmetnih ugovora ili rokova utvrđenih u svakom pojedinom ugovoru. Drugim riječima, procijenit će inkrementalne troškove i prihode tijekom razdoblja primjene ugovora.

(377)

Ne čini se opravdanim odabrati dulje razdoblje. Na dan potpisivanja ugovora, razboriti subjekt u tržišnom gospodarstvu neće računati na obnovu ugovora nakon isteka, pod istim ili novim uvjetima. Nadalje, razboriti subjekt bio bi svjestan da su niskobudžetni prijevoznici kao što je društvo Ryanair uvijek bili poznati i još uvijek su poznati po tome što reagiraju na promjene na tržištu, kod uvođenje i kod zatvaranja linija i kada povećavaju ili smanjuju broj letova.

Procjena

(378)

Njemačka tvrdi da trgovačka društva FGAZ/FZG nisu pripremila ex ante poslovne planove prije sklapanja pojedinih ugovora o uslugama zračnih luka s različitim prijevoznicima. Ona je objasnila da ex ante poslovni planovi nisu potrebni budući da se može smatrati da su većina troškova zračne luke fiksni troškovi i da bi se širenjem poslovnih aktivnosti uzrokovali znatni dodatni troškovi.

(379)

Bez obzira na to, na temelju zahtjeva Komisije, Njemačka je pripremila pregled inkrementalnih troškova i prihoda koji bi se mogli očekivati u trenutku sklapanja primjenjivih ugovora. Njemačka je pripremila takve podatke za svaki od ugovora sklopljenih za zračnim lukama u razdoblju koje je predmet istrage, odnosno u razdoblju 2000. – 2009., kako je sažeto u tablici 8.

Tablica 8.

Inkrementalna profitabilnost ugovora s trgovačkim društvima Germanwings, TUIFly i Ryanair

 

Germanwings

(Ugovor 15. rujna 2006. – 15. rujna 2009.)

Germanwings

(Ugovor 30. lipnja 2008. – 31. prosinca 2011.) (101)

TUIFly

(Ugovor 1. travnja 2008. – 31. ožujka 2011.) (102)

Ryanair

(Ugovor 22. rujna 2008. – 21. rujna 2009.) (103)

Očekivani broj putnika

[…]

[…]

[…]

[…]

Očekivani dodatni prihod od zrakoplovnih usluga

[…]

[…]

[…]

[…]

Očekivani dodatni prihod od nezrakoplovnih usluga

[…]

[…]

[…]

[…]

Očekivani dodatni troškovi

[…]

[…]

[…]

[…]

Troškovi potpore za marketing

[…]

[…]

[…]

[…]

Očekivani nominalni rezultat

[…]

[…]

[…]

[…]

Diskontna stopa

[…]

[…]

[…]

[…]

Očekivan diskontirani rezultat

[…]

[…]

[…]

[…]

(380)

Dok je izrađivala tablicu 8., Njemačka je uzela u obzir sljedeće:

(a)

Očekivani brojevi putnika oduzeti su od predviđenog broja letova po tijelu i ekstrapolirani za vrijeme trajanja ugovora.

(b)

Očekivani prihodi od zrakoplovnih usluga (pristojbe za prihvat i otpremu i slijetanje, čišćenje i odleđivanje itd.) izračunani su za vrijeme trajanja ugovora na temelju uvjeta dogovorenih sa svakom zračnom lukom, uzimajući u obzir primjenjive popuste i poticaje.

(c)

Očekivani prihod od nezrakoplovnih usluga (pristojbe za parkiranje, potrošnja u terminalu itd.) također je izračunan za vrijeme trajanja ugovora.

(d)

Očekivani inkrementalni troškovi izračunani su za vrijeme trajanja ugovora uzimajući u obzir amortizaciju ulaganja potrebnih za prihvat i otpremu komercijalnih zrakoplova (novi terminal, novi šalteri za prijavu na let, parkirališta i slično) te dodatne troškove osoblja i materijalne troškove. Uzeti su u obzir jedino troškovi koje je uzrokovala svaka pojedina zračna luka. Na osnovu toga, Njemačka je tvrdila da je troškovi novog terminala i zapošljavanja novog osoblja izvorno uzrokovalo društvo Germanwings preuzimanjem posla od zračne luke Zweibrücken, pa su stoga ti troškovi većinom bili dodijeljeni prvom ugovoru s trgovačkim društvom Germanwings.

(e)

Na zahtjev Komisije, plaćanja za marketing izvršena društvu Ryanair u skladu s ugovorom između pokrajine i društva AMS uzeti su u obzir kao inkrementalni troškovi ugovora s društvom Ryanair.

(f)

Diskontirana stopa temeljila se na diskontiranim stopama njemačke banke Bundesbank počevši od 2008.

(381)

Komisija zaključuje da je Njemačka dobro pristupila procjeni broja putnika i izračunu očekivanih dodatnih prihoda od zrakoplovnih i nezrakoplovnih usluga. Isto se primjenjuje i na diskontirane stope.

(382)

Komisija dalje primjećuje neslaganje Njemačke da se kod izračuna inkrementalnih prihoda samo za vrijeme trajanja ugovora nisu uzele u obzir dugoročne dobiti. Kao odgovor na to, Komisija upućuje na svoje obrazloženje iz uvodnih izjava 376. i 377., da je primjereno uzeti u obzir samo inkrementalne troškove i prihode nastale za vrijeme trajanja ugovora.

(383)

Komisija također prima na znanje tvrdnju Njemačke da se ne može smatrati da se ugovorom o marketinškim uslugama samo stvaraju troškovi već da se treba smatrati i da se njime ostvaruje dobit. Njemačka nije predložila metodologiju za ocjenjivanje posebnih inkrementalnih prihoda proizvedenih ugovorom o marketinškim uslugama pored povećanja prometa u zračnoj luci (i stoga i prihoda od nezrakoplovnih usluga). U svakom slučaju, Komisija je već utvrdila u uvodnim izjavama 347. i dalje da bi subjekt u tržišnom gospodarstvu kod ocjenjivanja pozitivnih učinaka ugovora o marketinškim uslugama uzeo u obzir samo inkrementalne prihode zračne luke.

(384)

Komisija mora svoje procjene inkrementalnih operativnih troškova temeljiti na podacima koje su dostavili Njemačka i trgovačka društva FGAZ/FZG ako se ona čine razumnima jer nije u mogućnosti neovisno procijeniti te troškove. Isto se primjenjuje i na inkrementalne troškove ulaganja jer su Njemačka i trgovačka društva FGAZ/FGZ u boljem položaju kada treba procijeniti koja se ulaganja mogu povezati izravno s određenim ugovorom u pružanju usluga zračne luke. Nakon analize informacija koje je dostavila Njemačka, Komisija prihvaća opći izračun inkrementalnih troškova kao razuman.

(385)

Nadalje, čini se razumnim da se zapošljavanje dodatnog osoblja za pokrivanje suradnje s Germanwingsom i početna ulaganja u obnovu terminala mogu povezati s prvim ugovorom s društvom Germanwings jer je taj ugovor bio pokretač prisilnog razvoja komercijalnog zrakoplovstva u zračnoj luci Zweibrücken.

Zaključak

(386)

Budući da je očekivani diskontirani rezultat negativan za prvi ugovor s društvom Germanwings i za ugovore s društvima TUIFly i Ryanair, Komisija smatra da društvo FGAZ/FZG kada je sklapalo te ugovor nije postupalo kao subjekt u tržišnom gospodarstvu. Upravitelj zračne luke nije mogao očekivati da će pokriti najmanje inkrementalne troškove uzrokovane bilo kojim od tih ugovora. Budući da društvo FGAZ/FZG stoga nije postupalo kao subjekt u tržišnom gospodarstvu, njegovom odlukom o sklapanju ugovora pod tim uvjetima dodijeljena je gospodarska prednost društvima Germanwings, TUIFly i Ryanair.

(387)

S druge strane, moglo se očekivati da će se drugim ugovorom s društvom Germanwings ostvariti pozitivni diskontirani rezultat. Društva FGAZ/FZG stoga sklapanjem tog ugovora nisu osigurala gospodarsku prednost društvu Germanwings.

7.3.1.5    Selektivnost

(388)

Gospodarska prednost utvrđena u uvodnim izjavama 376. i dalje bila je selektivna jer su od nje imale koristi samo zračne luke koje posluju iz zračne luke Zweibrücken.

(389)

U tom se kontekstu mora odbaciti argument Njemačke da popusti za pristojbe zračnih luka odobrenih zračnim prijevoznicima koji lete iz zračne luke Zweibrücken nisu bili selektivni. Njemačka je tvrdila da su popusti bili dostupni svim zračnim prijevoznicima koji žele letjeti iz zračne luk Zweibrücken i da su zbog toga neselektivni.

(390)

Komisija je u svom odgovoru prvo primijetila da pojedinačni ugovori sklopljeni sa zračnim prijevoznicima odstupaju od cjenika i jedni od drugih (vidjeti uvodne izjave 67. do 72.) i stoga sadržavaju uvjete o kojima se pojedinačno pregovaralo. Točna odobrena prednost stoga bi se činila selektivnom u odnosu na pojedinog zračnog prijevoznika.

(391)

Drugo, Komisija primjećuje da čak i da je cjenik na isti način primijenjen na svakog zračnog prijevoznika koji želi poslovati iz zračne luke Zweibrücken, prednost dodijeljena u tim uvjetima svejedno bi se morala smatrati selektivnom. Glavni odvjetnik Mengozzi izjavio je u predmetu Deutsche Lufthansa AG protiv Flughafen Frankfurt-Hahn GmbH, da bi se prihvaćanjem njemačkih argumenata „radikalno uskratila mogućnost da se uvjeti pod kojima javno poduzeće nudi svoje usluge smatraju državnom potporom ako se ti uvjeti primjenjuju na sve ugovorne stranke bez razlike. (104) Glavni odvjetnik Mengozzi dalje je napomenuo sljedeće

prema mome mišljenju, Komisija je točno primijetila da takvo isključivanje ne bi bio u skladu sa sudskom praksom Suda u skladu s kojom javne intervencije koje utječu na sve trgovce u određenom gospodarskom sektoru bez razlike isto mogu biti selektivne prirode, ni s različitim presedanima u kojima su se selektivnima smatrale koristi koje nastaju dok javna (ili privatna) poduzeća pružaju usluge pod istim cijenama ili pod istim uvjetima za sve subjekte koji obavljaju određenu djelatnost (105).

7.3.1.6    Narušavanje tržišnog natjecanja i utjecaj na trgovinu

(392)

Smatra se da se mjerom koju je dodijelila država narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje ako se njome poboljšava konkurentan položaj poduzetnika u odnosu na poduzetnike s kojima se natječe (106). U sve praktične svrhe, može se pretpostaviti da je tržišno natjecanje narušeno čim država dodijeli financijsku prednost poduzetniku u liberaliziranom sektoru u kojem tržišno natjecanje postoji ili bi moglo postojati. Prema ustaljenoj praksi sudova Europske unije potpore u korist poduzetnika koji djeluju na tržištu mogu utjecati na trgovinu među državama članicama (107).

(393)

Od stupanja na snagu trećeg paketa o liberalizaciji zračnog prijevoza 1. siječnja 1993. (108) zračni prijevoznici mogu slobodno obavljati zračni prijevoz na linijama unutar Europe. Sud je primijetio sljedeće:

ako poduzetnik posluje u sektoru u kojem […] se natječu proizvođači iz različitih država članica, svaka potpora koju može primiti od javnih tijela mogla bi utjecati na trgovinu između država članica i narušiti tržišno natjecanje jer zbog njene trajne nazočnosti na tržištu konkurenti ne mogu povećati svoj tržišni udio i smanjuju se njihove prilike za povećanje izvoza (109).

(394)

Komisija je zaključila da su trgovačka društva FGAZ/FZG i pokrajina Falačko Porajnje odobrili selektivnu prednost trgovačkim društvima Germanwings, TUIFly i Ryanair. Ti su zračni prijevoznici aktivni na konkurentnom tržištu diljem Unije i prednošću koju su ostvarili mogao se poboljšati njihov konkurentni položaj na tržištu. U svjetlu toga Komisija zaključuje da se prednošću dodijeljenom društvima Germanwings, TUIFly i Ryanair može narušiti tržišno natjecanje i utjecati na trgovinu među državama članicama država članica.

7.3.1.7    Zaključak

(395)

Iz navedenih razloga Komisija zaključuje da su trgovačka društva Germanwings, TUIFly i Ryanair redom primila državnu potporu u iznosu od otprilike 1 054 985, 232 781 i 464 879.

7.3.2   SPOJIVOST

(396)

Komisija napominje da Njemačka nije dostavila argumente iz kojih se može zaključiti da je potpora dodijeljena trgovačkim društvima Germanwings, TUIFly i Ryanair spojiva s unutarnjim tržištem.

(397)

Na temelju sudske prakse Suda EU-a (110), Komisija podsjeća da je odgovornost Njemačke navesti pravnu osnovu na temelju koje bi se mjera državnih potpora mogla smatrati spojivom s unutarnjim tržištem i dokazati da su ispunjeni svi potrebni uvjeti. U odluci o pokretanju postupka Komisija je tražila od Njemačke da dostavi informacije o tome može li se spojivost utvrditi u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. Međutim, Njemačka nije dostavila nikakve informacije kao dokaz da su ispunjeni primjenjivi uvjeti za spojivu početnu potporu u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. Nadalje, zainteresirane stranke koje su dostavile primjedbe nisu navele nikakve argumente kojima su dokazale spojivost mjera državne potpore s unutarnjim tržištem.

(398)

Komisija svejedno smatra korisnim ukratko razmotriti može li se predmetna državna potpora smatrati spojivom državnom potporom.

7.3.2.1    Primjenjivi pravni okvir

(399)

U pogledu početnih potpora u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014. navedeno je sljedeće:

Komisija će primjenjivati načela navedena u ovim smjernicama na sve prijavljene mjere početnih potpora povodom kojih je pozvana donijeti odluku od 4. travnja 2014., čak i ako su mjere prijavljene prije toga datuma. U skladu s obaviješću Komisije o utvrđivanju važećih pravila za procjenu nezakonitih državnih potpora Komisija će na nezakonite početne potpore zračnim prijevoznicima primjenjivati pravila koja su na snazi u trenutku dodjele potpora. U skladu s time, Komisija će primijeniti načela iz tih smjernica u slučaju nezakonitih početnih potpora zračnim prijevoznicima koje su dodijeljene prije 4. travnja 2014. (111).

(400)

S druge strane, u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. propisano je sljedeće:

„Komisija će procijeniti usklađenost svih …potpora za započinjanje poslovanja odobrenih bez njenog ovlaštenja i koje stoga krše članak 88. stavak 3. Ugovora [sada članak 108. stavak 3. Ugovora], na osnovi ovih smjernica ako je plaćanje potpore počelo nakon što su smjernice objavljene u Službenom listu Europske unije.”

(401)

Budući da su ugovori s trgovačkim društvima Germanwings, TUIFly i Ryanair sklopljeni nakon objave Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. u Službenom listu9. prosinca 2005., te smjernice čine primjenjivu pravnu osnovu za ocjenjivanje njihove spojivosti s unutarnjim tržištem.

7.3.2.2    Procjena spojivosti skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005.

(402)

Budući da su uvjeti za spojivost početne potpore navedeni u točki 79. Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. kumulativni, Komisija smatra da je dovoljno dokazati da nije ispunjen samo jedan od tih uvjeta kako bi se moglo utvrditi potpora zračnim lukama nije spojiva. Komisija započinje svoju analizu od uvjeta iz točke 79. podtočke (d) Smjernica za zračni prijevod iz 2005.

(403)

U skladu s točkom 79. podtočkom (d) Smjernica za zračni prijevoz (2005.), propisano je, među ostalim, da iznos potpore u bilo kojoj pojedinačnoj godini ne smije prelaziti 50 % ukupnih opravdanih troškova za tu godinu, a ukupna potpora ne smije prelaziti prosjek od 30 % opravdanih troškova. Prihvatljivi troškovi definirani kao „dodatni početni troškovi nastali pokretanjem nove linije ili učestalosti […] koje zračni prijevoznik neće morati snositi kada se uhoda. (112).

(404)

Komisija je u odluci o pokretanju postupka primijetila da u ugovorima s trgovačkim društvima Germanwings, TUIFly i Ryanair nije predviđena veza između odobrene potpore i prihvatljivih troškova. Stoga se od Njemačke tražilo da dostavi pojedinosti o odnosu između potpore i prihvatljivih troškova. Ni Njemačka ni treće stranke u svojim primjedbama na odluku o pokretanju postupka nisu dostavile takve informacije. U svjetlu toga, i s obzirom na činjenicu da se u ugovorima s predmetnim zračnim prijevoznicima ne spominju troškovi zračnih prijevoznika, a još manje prihvatljivi troškovi, Komisija zaključuje da nije ispunjen uvjet spojivosti iz točke 79. podtočke (d) Smjernica za zračni prijevoz iz 2005.

(405)

Zaključno se potpora zračnim prijevoznicima ne može smatrati spojivom potporom za početak poslovanja jer nije ispunjen niti jedan od uvjeta spojivosti. Državne potpore dodijeljene trgovačkim društvima Germanwings, TUIFly i Ryanair stoga čine nezakonitu i nespojivu državnu potporu koja se mora vratiti.

8.   POVRAT

(406)

U skladu s UFEU-om i ustaljenom sudskom praksom Suda, Komisija je ovlaštena odlučiti mora li dotična predmetna ukinuti ili izmijeniti potporu za koju je ustanovila da nije spojiva s unutarnjim tržištem (113). Sud je također dosljedno smatrao da država ima obvezu ukinuti potporu koju Komisija smatra nespojivom s unutarnjim tržištem kako bi mogla ponovno uspostaviti prethodnu situaciju (114). U tom kontekstu Sud je izjavio da će taj cilj biti ostvaren kad primatelj vrati iznose koji su mu dodijeljeni u okviru nezakonite potpore, čime će izgubiti prednost nad konkurentima koju je uživao na tržištu te će se uspostaviti situacija koja je postojala prije isplate potpore (115).

(407)

U skladu s tom sudskom praksom, u članku 14. Uredbe (EZ) No 659/1999 (116) propisano je da „kada je donesena negativna odluka o nezakonitoj potpori, Komisija odlučuje da predmetna država članica poduzima sve nužne mjere kako bi osigurala povrat potpore od korisnika”.

(408)

Stoga se prethodno navedena državna potpora (vidjeti uvodne izjave 282., 297., 318., 320., 395. i 405., uzimajući u obzir uvodne izjave 198. do 200.) mora vratiti Njemačkoj u mjeri u kojoj je isplaćena.

(409)

U tablici 9. prikazani su okvirni iznosi povrata.

Tablica 9.

Podaci o okvirnim iznosima primljene potpore koji se trebaju povratiti te koji su se već povratili

Naziv korisnika

Ukupni okvirni iznos primljene potpore (u EUR)

Ukupni okvirni iznos potpore koju treba vratiti (117) (u EUR)

(Glavnica)

Ukupan iznos koji je već vraćen (u EUR)

Glavnica

Kamata na povrat (118)

FGAZ/FZG: Izravna bespovratna sredstva za ulaganja

 

 

 

 

FGAZ/FZG: Dokapitalizacije

 

 

 

 

FGAZ/FZG: Jamstvo u visini 100 %

 

 

 

 

FGAZ/FZG: Sudjelovanje u zajedničkom računu

 

 

 

 

Germanwings

1 115 971

1 115 971

 

 

TUIFly

233 002

233 002

 

 

Ryanair/AMS

469 132

469 132

 

 

(410)

Da bi se mogla uzeti u obzir stvarna prednost koju su ostvarili zračni prijevoznik i njegova društva kćeri u skladu s ugovorima, moguće je prilagoditi iznose iz tablice 9. u skladu s dokazima koje je dostavila Njemačka na temelju i. razlike između stvarnih plaćanja kako su prikazana ex post, koja je izvršio zračni prijevoznik u pogledu pristojbi zračne luke (uključujući pristojbu za slijetanje, pristojbu za putnike i usluge prihvata i otpreme u skladu s ugovorom o uslugama zračne luke) i, s druge strane, na predviđenim novčanim tokovima (ex ante) u pogledu tih stavki prihoda koje su prikazane u tablici 8. i ii. razlike između, s jedne strane, stvarnih plaćanja za marketing koja su prikazana ex post i plaćena zračnim prijevoznicima u skladu s ugovorima o marketingu i, s druge strane, troškova marketinga koji su predviđeni ex ante, i odgovaraju iznosima navedenima u tablici 8.,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Državna potpora koju je Njemačka nezakonito dodijelila protivno članku 108. stavku 3. Ugovora u korist trgovačkih društava Flugplatz GmbH Aeroville Zweibrücken („FGAZ”)/Flughafen Zweibrücken GmbH („FZG”) između 2000. i 2009. u obliku bespovratnih sredstava za izravna ulaganja, godišnjih dokapitalizacija, davanjem 100 %-tnog jamstva za bankovni kredit bez naknade i omogućivanjem društvu FGAZ da sudjeluje u zajedničkom računu pokrajine Falačko Porajnje, nije spojiva s unutarnjim tržištem.

2.   Državna potpora koju je Njemačka nezakonito dodijelila protivno članku 108. stavku 3. Ugovora u korist trgovačkih društava Germanwings, TUIFly i Ryanair/AMS u obliku ugovora o pružanju usluga zračne luke i ugovora o marketinškim uslugama koji su sklopljeni 15. rujna 2006. (Germanwings), 1. travnja 2008. (TUIFly) i 22. rujna 2008./6. listopada 2008. (Ryanair/Airport Marketing Services („AMS”)) nije spojiva s unutarnjim tržištem.

Članak 2.

1.   Bespovratna sredstva koja je trgovačkom društvu FZG dodijelila banka Sparkasse Südwestpfalz ne čine državnu potporu.

2.   Ugovor o uslugama zračnih luka koji je trgovačko društvo FZG sklopilo s trgovačkim društvom Germanwings 30. lipnja 2008. ne čini državnu potporu.

Članak 3.

1.   Njemačka mora od korisnika zatražiti povrat nespojivih potpora iz članka 1.

2.   Trgovačka društva FGAZ i FZG zajednički odgovaraju za povrat državne potpore koju je bilo koje od njih primilo.

3.   Trgovačka društva Ryanair i AMS zajednički odgovaraju za povrat državne potpore koju je bilo koje od njih primilo.

4.   Iznosi koje je potrebno vratiti sljedeći su:

(a)

u odnosu na izravna bespovratna sredstva za ulaganja koja su odobrili pokrajina Falačko Porajnje i udruga ZEF u korist trgovačkog društva FZG: 20 564 170 EUR dodijeljenih između 12. prosinca 2000. i 31. prosinca 2009. umanjenih za troškove usluga vatrogasne postrojbe i troškove na čiji povrat ima pravo upravitelj zračne luke u skladu s člankom 8. stavkom 3. zakona Luftsicherheitsgesetz ako su oni bili pokriveni bespovratnim sredstvima za izravna ulaganja,

(b)

u odnosu na godišnje dokapitalizacije koje su odobrili pokrajina Falačko Porajnje i udruga ZEF u korist trgovačkog društva FGAZ: 26 629 000 EUR dodijeljenih između 2000. i 2009. umanjenih za troškove usluga vatrogasne postrojbe i troškove na čiji povrat ima pravo upravitelj zračne luke u skladu s člankom 8. stavkom 3. zakona Luftsicherheitsgesetz ako su oni bili pokriveni godišnjim dokapitalizacijama i umanjen za iznose odobrene prije 12. prosinca 2000.;

(c)

u odnosu na 100 %-tno jamstvo za kredit koji je odobrila pokrajina Falačko Porajnje u korist trgovačkog društva FZG: ekvivalent vrijednosti jamstva u novcu koji se utvrđuje u skladu s Obavijesti Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državne potpore u obliku jamstava;

(d)

U odnosu na sudjelovanje trgovačkog društva FGAZ u zajedničkom računu pokrajine Falačko Porajnje: ekvivalent povoljnih uvjeta kredita u novcu, koji se utvrđuje u skladu s Komunikacijom Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih kamatnih i diskontnih stopa od 12. prosinca 2007. umanjen za prednost ostvarenu u odnosu na kredite kojima su pokriveni troškovi usluga vatrogasne postrojbe i troškovi na čiji povrat ima pravo upravitelj zračne luke u skladu s člankom 8. stavkom 3. zakona Luftsicherheitsgesetz;

(e)

u odnosu na ugovor o pružanju usluga zračne luke koji je sklopljen između trgovačkih društava Germanwings i FZG 15. rujna 2006.: iznos nespojive potpore;

(f)

u odnosu na ugovor o pružanju usluga zračne luke koji je sklopljen između trgovačkih društava TUIFly i FZG 1. travnja 2008.: iznos nespojive potpore;

(g)

u odnosu na ugovor o pružanju usluga zračne luke i ugovor o marketinškim uslugama koji su sklopljeni između društava Ryanair i FZG 22. rujna 2008. i između društva AMS i pokrajine Falačko Porajnje 6. listopada 2008.: iznos nespojive potpore.

5.   Na iznose koji se moraju vratiti obračunavaju se kamate od datuma kad su ti iznosi korisniku stavljeni na raspolaganje do njihova stvarnog povrata.

6.   Njemačka će dostaviti točne datume kada je državna potpora stavljena na raspolaganje odnosnim korisnicima.

7.   Kamatna stopa izračunava se na temelju složenog kamatnog računa u skladu s poglavljem V. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 (119).

8.   Njemačka otkazuje sva preostala plaćanja potpore iz članka 1., s učinkom od datuma donošenja ove Odluke.

Članak 4.

1.   Povrat potpore iz članka 1. izvršava se neposredno i učinkovito.

2.   Njemačka osigurava provedbu ove Odluke u roku od četiri mjeseca od dana njezine objave.

Članak 5.

1.   U roku od dva mjeseca od objave ove odluke, Njemačka dostavlja sljedeće podatke:

(a)

ukupni iznos potpore koji su korisnici primili, posebno;

i.

iznos izravnih bespovratnih sredstava za ulaganja, dokapitalizacija i ekvivalenata u novcu povoljnih kredita kojim su pokriveni troškovi usluga vatrogasne pristojbe i troškova na čiji povrat ima pravo upravitelj zračne luke u skladu s člankom 8. stavkom 3. LuftSIG-a,

ii.

informacije o kreditnoj sposobnosti trgovačkih društava FGAZ/FZG kada je izdano 100 %-tno jamstvo i kada je odobren svaki zajam iz zajedničkog računa kako bi se Komisiji omogućilo da utvrdi ekvivalent jamstva u gotovini i povoljne uvjete kredita iz zajedničkog računa u skladu s Obaviješću Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državnu potporu u obliku jamstva i Komunikacije Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih kamatnih i diskontnih stopa od 12. prosinca 2007.;

(b)

ukupni iznos (glavnicu i kamate) čiji povrat treba ostvariti od korisnika;

(c)

detaljni opis mjera koje su već poduzete ili se planiraju poduzeti u cilju usklađivanja s ovom Odlukom;

(d)

dokumente kojima se dokazuje da je korisnicima naređeno da vrate potporu.

2.   Njemačka redovito obavješćuje Komisiju o napretku nacionalnih mjera poduzetih za provedbu ove Odluke dok se ne završi povlačenje sredstava potpore iz članka 1. Na zahtjev Komisije, ona odmah dostavlja informacije o već poduzetim mjerama i mjerama planiranim radi usklađivanja s ovom odlukom Također je dužna dostaviti detaljne informacije o iznosima potpore i kamati na iznos povrata državne potpore koje je već povratila od primatelja.

Članak 6.

Ova je Odluka upućena Saveznoj Republici Njemačkoj.

Sastavljeno u Bruxellesu 1.listopada 2014.

Za Komisiju

Joaquín ALMUNIA

Potpredsjednik


(1)  S učinkom od 1. prosinca 2009. članci 87. i 88. Ugovora o EZ-u postali su članak 107., odnosno članak 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: „UFEU”). Ta su četiri članka u svojoj biti istovjetna. Za potrebe ove Odluke upućivanja na članak 107. i članak 108. UFEU-a treba tumačiti kao upućivanja na članak 87. i članak 88. Ugovora o EZ-u, kada je to primjereno. U UFEU-u su također uvedene određene promjene u terminologiji, primjerice zamjena izraza „Zajednica” izrazom „Unija” i izraza „zajedničko tržište” izrazom „unutarnje tržište”. Terminologija UFEU-a upotrebljavat će se u cijeloj Odluci.

(2)  SL C 216, 21.7.2012., str. 56.

(3)  Pisano pitanje E-6470/08 od 2. prosinca 2008. koje je postavila Hiltrud Breyer (Verts/ALE) Komisiji u vezi sa subvencioniranjem zračne luke Zweibrücken koje je izvršila pokrajina Falačko Porajnje.

(4)  SL C 216, 21.7.2012., str. 56.

(5)  Komunikacija Komisije – Smjernice o državnim potporama zračnim lukama i zračnim prijevoznicima (SL C 99, 4.4.2014., str. 3.).

(6)  Primjena članaka 92. i 93. Ugovora o EZ-u i članka 61. Sporazuma o EGP-u o državnim potporama u sektoru zrakoplovstva (SL C 350, 10.12.1994., str. 5.).

(7)  Smjernice Zajednice o financiranju zračnih luka i početnim potporama zračnim prijevoznicima koji polijeću iz regionalnih zračnih luka (SL C 312, 9.12.2005., str. 1.).

(8)  SL C 113, 15.4.2014., str. 30.

(9)  Uredba Vijeća br. 1. od 15. travnja 1958. o određivanju jezika koji se koriste u Europskoj ekonomskoj zajednici (SL 17, 6.10.1958., str. 385/58).

(10)  Odluka Komisije od 22. prosinca 1993. – K (93) 3964/6 – Konver I – i Odluka Komisije od 21. prosinca 1995. – K (95) 3208 – Konver II. Za projekte prenamjene pokrajine Falačko Porajnje uključene u projekt „vojna zračna luka Zweibrücken”. Financiranje Unije iznosilo je 9 milijuna EUR.

(11)  http://www.flughafen-zweibruecken.de/de/wir-ueber-uns-de/daten-und-fakten-de.

(12)  Sve udaljenosti navedene su u cestovnim kilometrima na temelju najbližeg puta. Izvor: maps.google.com, pristup 25. lipnja 2014.

(13)  Desel Consulting und Airport Research Center GmbH, „Fluggast- und Flugbewegungsprognose für den Flughafen Zweibrücken bis zum Jahr 2025”, Gutachten im Auftrag der Flughafen Zweibrücken GmbH, rujan 2009., str. 56.

(14)  podliježe obvezi čuvanja poslovne tajne

(15)  Spojeni predmeti T-443/08 i T-455/08 Mitteldeutsche Flughafen AG i Flughafen Leipzig Halle GmbH protiv Komisije (dalje u tekstu: „presuda Leipzig/Halle”) [2011] ECR II-1311, posebno stavci 93. – 94.; potvrđena predmetom C-288/11 P Mitteldeutsche Flughafen and Flughafen Leipzig-Halle protiv Komisije [2012.] ECLI:EU:C:2012:821.

(16)  Odluka Komisije 2005/842/EZ od 28. studenoga 2005. o primjeni odredaba članka 86. stavka 2. Ugovora o EZ-u na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L 312, 29.11.2005., str. 67.).

(17)  Odluka Komisije 2012/21/EU od 20. prosinca 2011. o primjeni članka 106. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije na državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga koje se dodjeljuju određenim poduzetnicima kojima je povjereno obavljanje usluga od općeg gospodarskog interesa (SL L 7, 11.1.2012., str. 3.)

(18)  Komunikacija Komisije o okviru Europske unije za državne potpore u obliku naknade za pružanje javnih usluga (2011.) (SL C 8, 11.1.2012., str. 15.).

(19)  Komunikacija Komisije: Smjernice Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama (2004.) (SL C 244, 1.10.2004., str. 2.)

(20)  Komunikacija Komisije o reviziji metode za utvrđivanje referentnih kamatnih i diskontnih stopa od 12. prosinca 2007. (SL C 14, 19.1.2008., str. 6.).

(21)  Obavijest Komisije o primjeni članaka 87. i 88. Ugovora o EZ-u na državne potpore u obliku jamstava (SL C 155, 20.6.2008., str. 10.).

(22)  Podnesen kao Prilog 8. uz podnesak Njemačke od 27. siječnja 2011.

(23)  Prof. Dr. Heuer und Prof. Dr. Klophaus, unter Mitarbeit von Dr. Berster and Wilken, Deutsches Zentrum für Luft – und Raumfahrt, Januar 2006, „Regionalökonomische Bedeutung und Perspektiven des Flugplatzes Zweibrücken”, S. 146; Desel Consulting und Airport Research Center GmbH, „Fluggast- und Flugbewegungsprognose für den Flughafen Zweibrücken bis zum Jahr 2025”, Gutachten im Auftrag der Flughafen Zweibrücken GmbH, rujan 2009., str. 85.

(24)  Ugovor o uslugama zračnih luka između Ryanaira i FZG-a od 22. rujna 2008., odjeljak 3.

(25)  Oxera „Kako treba postupati s ugovorima društva AMS u okviru analize profitabilnosti kao dijela teksta subjekta u tržišnom gospodarstvu”, pripremljen za trgovačko društvo Ryanair, 17. siječnja 2014.

(26)  Oxera „Kako treba postupati s ugovorima društva AMS u okviru analize profitabilnosti kao dijela teksta subjekta u tržišnom gospodarstvu? – Praktična primjena” pripremljeno za društvo Ryanair, 31. siječnja 2014.

(27)  Predmet C-35/96 Komisija protiv Italije [1998.] ECR I-3851, C-41/90 Höfner and Elser [1991.] ECR I-1979; predmet C-244/94 Fédération Française des Sociétés d'Assurances v Ministère de l'Agriculture et de la Pêche [1995.] ECR I-4013; predmet C-55/96 Job Centre [1997] ECR I-7119.

(28)  Predmet 118/85 Komisija protiv Italije [1987.] ECR 2599; predmet 35/96 Komisija protiv Italije [1998.] ECR I-3851.

(29)  Presuda Leipzig/Halle, posebno stavci 93. do 94.; potvrđena predmetom C-288/11 P Mitteldeutsche Flughafen i Flughafen Leipzig-Halle protiv Komisije [2012.] ECLI:EU:C:2012:821; vidjeti isto Predmet T-128/89 Aéroports de Pariz protiv Komisije [2000.] ECR II-3929, potvrđeno predmetom C-82/01P Aéroports de Pariz protiv Komisije [2002.] ECR I-9297 i predmet T-196/04 Ryanair protiv Komisije [2008.] ECR II-3643.

(30)  Predmeti C-159/91 i C-160/91, Poucet protiv AGV-a i Pistre protiv Cancavea [1993.] ECR I-637.

(31)  Presuda Leipzig-Halle, stavci 42. do 43.

(32)  Predmet C-170/83 Hydrotherm [1984.] ECR I-2999, stavak 11. Vidjeti i predmet T-137/02 Pollmeier Malchow protiv Komisije [2004.] ECR II-3541, stavak 50.

(33)  Zajedničko obavljanje gospodarske djelatnosti obično se procjenjuje analizom postojanja funkcionalnih, gospodarskih i organskih veza između subjekata. Vidjeti, primjerice, predmet C-480/09 P AceaElectrabel Produzione SpA v Commission, [2010] ECR I-13355, stavci 47. do 55.; predmet C-222/04 Ministero dell'Economia e delle Finanze protiv Cassa di Risparmio di Firenze SpA and Others [2006] ECR I-289, stavak 112..

(34)  Predmet C-480/09 P Acea Electrabel Produzione SpA protiv Komisije [2010] ECR I-13355 stavci 47.-55.; Predmet C-222/04 Cassa di Risparmio di Firenze SpA i ostali[2006] ECR I-289, stavak 112.

(35)  Presuda u predmetu Leipzig/Halle, stavak 95. Vidjeti, isto, po analogiji predmet C-205/03 P FENIN protiv Komisije [2006] ECR I-6295, stavak 26.

(36)  Vidjeti zapisnik sa sastanka nadzornog odbora od 2. listopada 2006. u kojem je navedeno da zračna luka dobiva naknadu za ponudu usluga vojnim korisnicima.

(37)  Predmet C-364/92 SAT Fluggesellschaft protiv Eurocontrola [1994] ECR I-43.

(38)  Predmet C-118/85 Komisija protiv Italije, [1987.] ECR 2599, stavci 7. i 8. i predmet C-30/87 Bodson/Pompes funèbres des régions libérées, [1988.] ECR 2479, stavak 18.

(39)  Predmet C-343/95 Cali & Figli protiv Servizi ecologici porto di Genova [1997] ECR I-1547; Odluka Komisije br. 309/02 od 19. ožujka 2003.; Odluka Komisije br. 438/02 od 16. listopada 2002., potpora funkcijama javnog tijela u belgijskom lučkom sektoru, (SL C 284, 21.11.2002.).

(40)  Odluka Komisije br. 309/02 od 19. ožujka 2003.

(41)  Vidjeti posebno predmet C-364/92 SAT Fluggesellschaft protiv Eurocontrola [1994] ECR I-43, stavak 30. i predmet C-113/07 P Selex Sistemi Integrati protiv Komisije [2009] ECR I-2207, stavak 71.

(42)  Vidjeti, među ostalim, Predmet C-172/03 Wolfgang Heiser protiv Finanzamt Innsbruck [2005.] ECR I-1627, stavak 36. i navedenu sudsku praksu.

(43)  Odluka Komisije od 20. veljače 2014. u predmetu državnih potpora SA.35847 (2012/N) – Češka – zračna luka Ostrava, koja još nije objavljena u Službenom listu, uvodna izjava 16.

(44)  Zračna luka Zweibrücken nije navedena na popisu Military Aeronautical Information Publication Germany (MIL AIP Germany) na kojem su navedene sve vojne zračne luke u Njemačkoj.

(45)  Predmet C-482/99 Francuska protiv Komisije („Stardust Marine”) [2002] ECR I-4397.

(46)  Spojeni predmeti T-267/08 i T-279/08, Nord-Pas-de-Calais, [2011.], ECLI:EU:T:2011:209, stavak 108.

(47)  Predmet C-39/94 Syndicat français de l'Express international (SFEI) i ostali protiv La Poste i ostalih [1996.] ECR I-3547, stavak 60. i predmet C-342/96 Kraljevina Španjolska protiv Komisije Europskih zajednica [1999.] ECR I-2459, stavak 41.

(48)  Predmet 173/73 Talijanska Republika protiv Komisije Europskih zajednica [1974.] ECR 709, stavak 13.

(49)  Predmet C-482/99 Francuska protiv Komisije („Stardust Marine”) [2002.] ECR I-4397, točka 69.

(50)  Predmet C-305/89 Italija protiv Komisije („Alfa Romeo”) [1991.] ECR I-1603, stavak 23.; predmet T-296/97 Alitalia protiv Komisije [2000.] ECR II-03871, stavak 84.

(51)  Predmet 40/85 Belgija protiv Komisije [1986.] ECR I-2321.

(52)  Presuda „Stardust Marine”, stavak 71.

(53)  Predmet C-124/10P Europska komisija protiv Électricité de France (EDF) [2012.], ECLI:EU:C:2012:318, stavak 85.

(54)  Vidjeti bilješku 22.

(55)  Predmet T-214/95 Het Vlaamse Gewest protiv Komisije [1998.] ECR II-717.

(56)  Vorlage für den Ministerrat, Gemeinsame Kabinettssitzung der Regierung des Saarlandes und der Landesregierung von Rheinland-Pfalz am 27. Mai 2003, Ministerium für Wirtschaft, Verkehr, Landwirtschaft und Weinbau, 15. svibnja 2003.

(57)  Einschätzung der rheinland-pfälzischen Innenministeriums, 15. svibnja 2003.

(58)  Predmet T -109/01 Fleuren Compost protiv Komisije [2004.] ECR II-127.

(59)  SL C 119, 22.5.2002., str. 22.

(60)  Točka 173. Smjernica za zračni promet za 2014.

(61)  Točka 172. Smjernica za zračni promet za 2014.

(62)  Točka 25.podtočka v. Smjernica za zračni prijevoz za 2014.

(63)  Izraženi u zaradi prije odbitka kamata, poreza i amortizacije (dalje u tekstu: EBITDA)

(64)  Desel Consulting und Airport Research Center GmbH, „Fluggast- und Flugbewegungsprognose für den Flughafen Zweibrücken bis zum Jahr 2025”, Gutachten im Auftrag der Flughafen Zweibrücken GmbH, September 2009; Intraplan Consult GmbH, „Luftverkehrsprognose Flughafen Saarbrücken – Vorgehensweise und Ergebnisse”, listopad 2010.

(65)  Odluka Komisije od 1. listopada 2014. u predmetu državnih potpora SA.26190 – Njemačka – Zračna luka Saarbrücken, još nije objavljena u Službenom listu.

(66)  Komisija napominje da je trgovačko društvo TUIFly tvrdilo da je njegova odluka o napuštanju zračne luke Saarbrücken i preseljenju u zračnu luku Zweibrücken potaknuta problemima sa sigurnošću povezanima sa uzlazno-sletnom stazom zračnoj luci Saarbrücken. S druge strane, Njemačka je tvrdila u kontekstu formalnog istražnog postupka u predmetu SA.26190 da odluke zračnih prijevoznika da napuste zračnu luku Saarbrücken nikada nisu bile opravdane upućivanjem na infrastrukturu zračne luke Saarbrücken. Komisija ne može pretpostavljati koji su točni razlozi zašto se trgovačko društvo TUIFly preselilo iz zračne luke Saarbrücken u zračnu luku Zweibrücken.

(67)  Na primjer zračna luka Leipzig/Halle natjecala se na tržištu sa zračnom lukom Vatry (Francuska) za uspostavu europskog čvorišta DHL-a. Presuda u predmetu Leipzig/Halle, stavak 93.

(68)  Odgovor zračne luke Liege na javno savjetovanje o Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014.

(69)  Desel Consulting und Airport Research Center GmbH, „Fluggast- und Flugbewegungsprognose für den Flughafen Zweibrücken bis zum Jahr 2025”, Gutachten im Auftrag der Flughafen Zweibrücken GmbH, rujan 2009.

(70)  Odluka Komisije od 1. listopada 2014. u predmetu državnih potpora SA.26190 – Njemačka – Zračna luka Saarbrücken, još nije objavljena u Službenom listu.

(71)  SL C 297, 29.11.2005.

(72)  Smjernice za zračni promet iz 2005., stavak 66. Vidjeti isto članak 4. Odluke o usluzi od općeg gospodarskog interesa iz 2005.

(73)  Vidjeti Odluku N 381/04 – Francuska – Projekt razvoja telekomunikacijske mreže velikog kapaciteta u području Pyrénées-Atlantiques (DORSAL), (SL C 162, 2.7.2005., str. 5.).

(74)  Vidjeti Smjernice za zračni prijevoz iz 2014., točka 72.

(75)  Točka 72. Smjernica za zračni promet za 2014. Vidjeti isto točku 34. Smjernica za zračni promet iz 2005.

(76)  Vidjeti isto predmet T-79/10 Colt Télécommunications France protiv Komisije [2013.] ECLI:EU:T:2013:463, stavci 150. – 151., 154., 158. i 166.

(77)  Ibid, stavci 92., 199.

(78)  Podnesak Njemačke od 27. siječnja 2011., str. 17. „Aus der Aufstufung des Flughafens [vom Verkehrslandeplatz zum Verkehrsflughafen] folgt des Weiteren eine Betriebspflicht des Flughafens”.

(79)  U skladu s točkom 137. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014., si uvjeti iz odjeljka 5.1. Smjernica ne primjenjuju se na operativnu potporu odobrenu u prošlosti.

(80)  Točke 137., 113. i 114. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014.

(81)  Točke 137. i 116. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014.

(82)  Točke 137. i 124. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014.

(83)  Točke 137. i 125. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014.

(84)  Točke 137. i 131. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014.

(85)  Predmet C-482/99 Francuska protiv Komisije („Stardust Marine”) [2002] ECR I-4397.

(86)  Spojeni predmeti T-267/08 i T-279/08, Nord-Pas-de-Calais, [2011], ECLI:EU:T:2011:209, stavak 108.

(87)  Direktiva Komisije 2006/111/EZ od 16. studenoga 2006. o transparentnosti financijskih odnosa između država članica i javnih poduzeća, kao i o financijskoj transparentnosti unutar određenih poduzeća (SL L 318, 17.11.2006., str. 17.).

(88)  Učinak zajedničkog računa sličan je 100 %-tnom jamstvu koje je odobreno trgovačkim društvima FGAZ/FZG bez naplate premije ili traženja osiguranja. Pokrajina snosi rizik u slučaju neplaćanja trgovačkih društava FGAZ/FZG bez plaćanja naknade.

(89)  Presuda Stardust Marine, stavci 51.i dalje

(90)  Vidjeti, na primjer, odluku Komisije C 41/2005, Hungarian Stranded Costs, (SL C 324, 21.12.2005., str. 12.), s daljnjim upućivanjima.

(91)  Presuda Stardust Marine, stavci 51.i dalje

(92)  Vidjeti prethodnu bilješku.

(93)  Tijekom tog sastanka društvo Ryanair ponudilo je mogućnost da linija između Londona i Zweibrückena ostane otvorena tijekom zime za […] EUR „i da bi bio voljan uvesti dvije nove linije (Barcelona i Alicante) iz zračne luke Zweibrückenor […] EUR”.

(94)  Predmet T-196/04 Ryanair protiv Komisije [2008] ECR II-3643, stavak 59.

(95)  Vidjeti Odluku Komisije 2011/60/EU od 27. siječnja 2010. o državnoj potpori C12/08 (ex NN 74/07) – Slovačka – Sporazum između zračne luke Bratislava i prijevoznika Ryanair (SL L 27, 1.2.2011., str. 24.).

(96)  Vidjeti http://corporate.ryanair.com/investors/biographies/, kojem se pristupilo 23. lipnja 2014.

(97)  Stopa popunjenosti ili faktor iskorištenosti utvrđeni su kao omjer zauzetih sjedala u zrakoplovima koji se rabe za let na dotičnoj zračnoj liniji.

(98)  Vidjeti točku 53. Smjernica za zračni promet iz 2014.

(99)  Točke 59. i 61. Smjernica za zračni prijevoz iz 2014.

(100)  Vidjeti bilješku 94.

(101)  […]

(102)  […]

(103)  […]

(104)  Mišljenje glavnog odvjetnika, predmet C-284/12 Lufthansa protiv Flughafen Frankfurt-Hahn [2013,], još nije objavljeno, stavak 50.

(105)  Ibid (ispuštene su unutarnje bilješke). Vidjeti isto ibid, stavke 51. do 52.

(106)  Predmet 730/79 Philip Morris Holland BV protiv Komisije Europskih zajednica [1980.] ECR 267, stavak 11. i spojeni predmeti T-298/97, T-312/97, T-313/97, T-315/97, T-600/97 do 607/97, T-1/98, T-3/98 do T-6/98 i T-23/98 Alzetta Mauro i ostali protiv Komisije Europskih zajednica [2000.] ECR II-2325, stavak 80.

(107)  Predmet 730/79 Philip Morris Holland BV protiv Komisije Europskih zajednica [1980.], ECR 2671,s stavci 11. i 12. i predmetT-214/95 Het Vlaamse Gewest (Flemish Region) protiv Komisije Europskih zajednica [1998.] ECR II-717, stavci 48. do 50.

(108)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2407/92 od 23. srpnja 1992. o licenciranju zračnih prijevoznika, (SL L 240, 24.8.1992., str. 1.). Uredba Vijeća (EEZ) br. 2408/92 od 23. srpnja 1992. o pristupu zračnih prijevoznika Zajednice zračnim linijama unutar Zajednice (SL L 240, 24.8.1992., str. 8.) i Uredba Vijeća (EEZ) br. 2409/92 od 23. srpnja 1992. o cijenama prijevoza putnika i robe u zračnom prometu, (SL L 240, 24.8.1992., str. 15.).

(109)  Predmet C-305/89 Italija protiv Komisije [1991.] ECR I-1603, stavak 26.

(110)  Vidjeti i predmet C-364/90 Italija protiv Komisije, [1993] ECR I-2097, stavak 20.

(111)  Smjernice o državnim potporama zračnim lukama i zračnim prijevoznicima iz 2014., stavak 174.

(112)  Smjernice za zračni prijevoz iz 2005., točka 79. podtočka (e)

(113)  Predmet C-70/72, Komisija protiv Njemačke, [1973.], ECR 813, stavak 13.

(114)  Spojeni predmeti C-278/92, C-279/92 i C-280/92 Španjolska protiv Komisije [1994.] ECR I-4103, stavak 75.

(115)  Predmet C-75/97 Belgija protiv Komisije, [1999.] ECR I-3671, stavci 64. do 65.

(116)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL L 83, 27.3.1999., str. 1.).

(117)  Iznosi koje trebaju vratiti trgovačka društva FGAZ/FZG moraju se izračunati na temelju formule iz članka 3. i u ovoj se fazi ne mogu određivati okvirni iznosi.

(118)  Budući da je potpora stalno bila na raspolaganju zračnim prijevoznicima tijekom predmetnog razdoblja, Komisija smatra prihvatljivim odrediti da se kao datum od kojeg se izračunava potpora uzme posljednji dan razdoblja za koje je izračunan iznos potpore (na primjer, 31. prosinca ako je to razdoblje kalendarska godina, ili 31. listopada ako to razdoblje počinje 1. siječnja i završava 31. listopada). U tom pogledu, odabirom posljednjeg datuma predmetnog razdoblja, Komisija prihvaća pristup koji je najpovoljniji za korisnike.

(119)  Uredba Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 140, 30.4.2004., str. 1.)


10.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 34/132


ODLUKA KOMISIJE (EU) 2016/153

od 2. srpnja 2015.

o državnoj pomoći SA.31883 – 2015/N, 2011/C koju je Austrija provela i namjerava dalje provoditi u korist banke Österreichische Volksbanken-AG i saveza banaka Volksbanken-Verbund te o izmjeni Odluke 2013/298/EU

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 4635)

(Vjerodostojan je samo tekst na njemačkom jeziku)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 108. stavak 2. podstavak 1.,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, a posebno njegov članak 62. stavak 1. točku (a),

nakon što je pozvala zainteresirane strane da iznesu svoje primjedbe u skladu s prethodno navedenim člancima (1),

budući da:

1.   POSTUPAK

(1)

Komisija je 9. prosinca 2008. (2) (dalje u tekstu: „Odluka iz 2008.”) odobrila austrijski program potpore bankama koji je naknadno četiri puta produljen (3) i koji je 30. lipnja 2011. konačno istekao.

(2)

U travnju 2009. Österreichische Volksbanken-AG (dalje u tekstu: „ÖVAG”) primio je u okviru austrijskog programa potpore bankama dokapitalizaciju u iznosu od 1 milijarde EUR. Osim toga, u okviru programa triput je, odnosno 9. veljače, 18. ožujka i 14. rujna 2009., izdao dužničke instrumente s državnim jamstvom u iznosu od po 1 milijardu EUR. Austrija je te mjere potpore odobrila pod pretpostavkom da je ÖVAG stabilna financijska institucija te je 29. rujna 2009. dostavila plan održivosti poslovanja.

(3)

Međutim, tijekom ispitivanja spojivosti s pravilima o državnim potporama Komisija je došla do zaključka da se prema kriterijima iz Priloga Komunikaciji Komisije – Komunikacija o dokapitalizaciji financijskih institucija u trenutačnoj financijskoj krizi: ograničenje potpora na najmanju potrebnu mjeru i mehanizmi osiguranja protiv pretjeranih narušavanja tržišnog natjecanja (4) (dalje u tekstu: „Komunikacija o dokapitalizaciji”) – u trenutku dokapitalizacije banka nije mogla smatrati stabilnom u smislu Komunikacije o dokapitalizaciji. Iako je Austrija i dalje zastupala mišljenje da je ÖVAG stabilna banka, 2. studenoga 2010. dostavila je novi Plan restrukturiranja za ÖVAG.

(4)

Dopisom od 9. prosinca 2011. (5) Komisija je obavijestila Austriju o svojoj odluci o pokretanju postupka u pogledu dokapitalizacije od 1 milijarde EUR i jamstva u iznosu od 3 milijarde EUR koje je Austrija odobrila ÖVAG-u u skladu s člankom 108. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (dalje u tekstu: „UFEU”) te je od Austrije zatražila da dostavi izmijenjeni Plan restrukturiranja čija je konačna verzija dostavljena 4. rujna 2012. (dalje u tekstu: „Plan restrukturiranja iz 2012.”).

(5)

Komisija je 19. rujna 2012. zaključila službeni istražni postupak Odlukom (2013/298/EU) kojom je potporu za restrukturiranje ÖVAG-a, uključujući mjere iz uvodne izjave 2. ove Odluke, odnosno dokapitalizaciju od 250 milijuna EUR u obliku redovnih dionica i jamstva imovine koje je dovelo do povećanja kapitala za 100 milijuna EUR, proglasila spojivom s unutarnjim tržištem (dalje u tekstu: „Odluka iz 2012.”) (6). Ta se Odluka temeljila na Planu restrukturiranja iz 2012. i katalogu preuzetih obveza u Prilogu Odluci iz 2012. (dalje u tekstu: „Katalog obveza iz 2012.”).

(6)

Odluka iz 2012. temeljila se na restrukturiranju saveza Volksbanken-Verbund u Austriji (dalje u tekstu: „Savez”) u sustav uzajamnih garancija. Tim sustavom uzajamnih garancija bili su obuhvaćeni 51 neovisna primarna banka i ÖVAG. Dok su primarne banke imale samo ograničenu odgovornost prema ÖVAG-u, ÖVAG u svojstvu središnjeg tijela u okviru Saveza jamči za sve obveze Saveza. (7)

(7)

Iz detaljnog ispitivanja koje su proveli Europska središnja banka i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (dalje u tekstu „Sveobuhvatna procjena ESB-a i EBA-e”), čiji su rezultati objavljeni 26. listopada 2014., proizašlo je da u osnovnom i stresnom scenariju na razini Saveza (koji uključuje ÖVAG) u pogledu osnovnog kapitala (dalje u tekstu „osnovni kapital”) postoji manjak kapitala.

(8)

Austrija je javno objavila da Savezu neće staviti na raspolaganje dodatna sredstva. Mjere koje je Savez tada razmatrao u svrhu pokrivanja manjka kapitala (posebno prodaja svih društava kćeri koja ne pripadaju glavnoj djelatnosti i daljnje smanjenje rizikom ponderirane imovine (dalje u tekstu: „RWA”) ne bi same po sebi bile dovoljne za pokrivanje manjka kapitala u roku određenom u okviru jedinstvenog nadzornog mehanizma (dalje u tekstu: „SSM”).

(9)

Dana 23. prosinca 2014. održana je izvanredna glavna skupština ÖVAG-a na kojoj je donesena odluka o poduzimanju nužnih koraka za likvidaciju ÖVAG-a uz uvjet dobivanja odobrenja nacionalnih regulatornih tijela, SSM-a i Komisije kao tijela za likvidaciju. U skladu s Planom restrukturiranja (dalje u tekstu: „novi Plan restrukturiranja”) Saveza, koji uključuje sustav uzajamnih garancija, glavne funkcije ÖVAG-a kao središnjeg tijela Saveza prenijele bi se na jednu od primarnih banaka.

(10)

Novi Plan restrukturiranja predstavlja znatnu izmjenu u odnosu na Plan restrukturiranja iz 2012. te je za njega potrebna Komisijina odluka o izmjeni.

(11)

U razdoblju od listopada 2014. do lipnja 2015. Komisija, Austrija, SSM i Savez analizirali su novi Plan restrukturiranja u okviru niza telefonskih konferencija i pisanih dopisa. Komisija se 18. prosinca 2014. susrela s predstavnicima ÖVAG-a i Austrije te 7. svibnja 2015. s predstavnicima Saveza.

(12)

Skupština dioničara ÖVAG-a 28. svibnja 2015. odobrila je prijenos njegovih glavnih funkcija na banku Volksbank Wien-Baden (dalje u tekstu: „VBWB”), a za ostale funkcije odobrila je osnivanje društva za likvidaciju u skladu s člankom 162. Saveznog zakona o sanaciji i likvidaciji banaka (njem. Bundesgesetz über die Sanierung und Abwicklung von Banken, dalje u tekstu: „BaSAG”).

(13)

Skupština dioničara VBWB-a 29. svibnja 2015. prihvatila je prijenos glavnih funkcija ÖVAG-a i povećanje kapitala u iznosu od 113 milijuna EUR.

(14)

Regionalne banke Volksbank, koje predstavljaju 97,83 % rizikom ponderirane imovine Saveza, već su 29. svibnja 2015. potpisale Ugovor o Savezu i Ugovor o suradnji.

(15)

Savez je 23. lipnja 2015. dostavio konačnu verziju novog Plana restrukturiranja.

(16)

Austrija je 25. lipnja 2015. dostavila katalog preuzetih obveza koji se nalazi u Prilogu ovoj Odluci.

(17)

Budući da se ova Odluka donosi na temelju ovlasti Komisije u području državnih potpora, ona se ni na koji način ne odnosi na moguće obveze u okviru kontrole koncentracije koje bi mogle vrijediti za strane koje sudjeluju u transakciji.

2.   DETALJAN OPIS PODUZETIH MJERA I MJERA KOJE ĆE SE TEK PODUZETI

2.1.   KORISNIK I NJEGOVE POTEŠKOĆE

(18)

Savez trenutačno uključuje i. 51 pravno samostalnu primarnu banku (41 regionalnu zadružnu banku, pet specijaliziranih banaka, 4 kreditne unije i jednu stambenu štedionicu), ii. središnje tijelo ÖVAG te iii. zakonom propisani sustav osiguranja depozita u okviru banke Volksbank Haftungsgenossenschaft eG. ÖVAG je središnje tijelo Saveza i kao takvo primarnim bankama pruža usluge u obliku centraliziranih aktivnosti upravljanja poslovanjem i likvidnošću. Primarne banke male su banke (s bilancom između 65 milijuna EUR i 3 600 milijuna EUR) koje uglavnom pružaju bankarske usluge građanstvu i poslovnim klijentima na lokalnoj i regionalnoj razini.

(19)

Savez u Austriji drži tržišni udjel od otprilike 6 % i ima oko 900 000 klijenata u sektoru građanstva i 80 000 poslovnih klijenata. Primarne banke imaju na raspolaganju više od 500 podružnica s 4 900 zaposlenika. Ukupan obujam potraživanja prema klijentima iznosi otprilike 30 milijardi EUR, a ukupan obujam obveza prema klijetima otprilike 27 milijardi EUR.

(20)

Članovi Saveza u okviru Ugovora o Savezu dogovorili su sustav uzajamnih garancija i sustav za očuvanje likvidnosti (uređeni prijenos likvidnosti). U okviru sadašnjeg sustava središnje tijelo (ÖVAG) neograničeno jamči za primarne banke, dok je jamstvo primarnih banaka za središnje tijelo ograničeno na način da stopa vlastitog kapitala primarne banke zbog toga ne smije pasti ispod minimalnog regulatornog praga.

(21)

ÖVAG je trenutačno u 51,6–postotnom vlasništvu primarnih banaka, i to preko njihova društva za ulaganja Volksbanken Holding. Austrija drži 43,3 % u ÖVAG-u. Ostali važniji vlasnici udjela jesu DZ Bank AG (3,8 %) i Raiffeisen Zentralbank (0,9 %), a 0,4 % drže drugi vlasnici udjela.

(22)

Austrija je najvažnije zemljopisno tržište Saveza. Međutim, ÖVAG je poslovao i u brojnim srednjoeuropskim i istočnoeuropskim zemljama, pri čemu je ondje, osim u Rumunjskoj, imao samo mali tržišni udjel.

(23)

Uzroci problema ÖVAG-a bili su različiti: njegov angažman u srednjoeuropskim i istočnoeuropskim zemljama preko njegovih društava kćeri za poslovanje sa stanovništvom okupljenih u društvo VB International AG (dalje u tekstu: „VBI”), njegova djelatnost u područjima financiranja komunalnoga gospodarstva i financiranja infrastrukture, njegova djelatnost u području nekretnina, okolnost da je portfelj ulaganja, među ostalim, uključivao instrumente koje su izdali Lehman Brothers i islandske banke i njegova ovisnost o refinanciranju na međubankovnom tržištu (8). Zbog tih je čimbenika ÖVAG od 2008. pretrpio znatne gubitke te mu je Austrija 2009. odobrila mjere potpore (9). Na temelju velikih gubitaka 2011. poduzete su dodatne državne mjere (10). Unatoč naporima uloženima u restrukturiranje 2014. prema Sveobuhvatnoj procjeni ESB-a i EBA-e iz 2014. na razini Saveza (uključujući ÖVAG) i dalje je postojao manjak kapitala koji je, prije svega, bio posljedica rizika i slabosti ÖVAG-a (11).

2.2.   MJERE POTPORE IZ 2009. I NAKNADNO RESTRUKTURIRANJE

Mjere potpore

(24)

U travnju 2009. Austrija je upisala potvrde o sudjelovanju u ÖVAG-u u iznosu od 1 milijarde EUR (dalje u tekstu: „dokapitalizacija iz 2009.”). Na temelju upisanih potvrda o sudjelovanju država nije dobila prava glasa, nego povlašteni kupon i opciju konverzije. Potvrde o sudjelovanju vrijedile su neograničeno i knjižene su kao osnovni kapital. Osim toga, nositelj potvrda o sudjelovanju sudjeluje u mogućim gubitcima razmjerno ukupnom kapitalu za apsorpciju gubitaka. ÖVAG je imao pravo potvrde o sudjelovanju u svakom trenutku otplatiti u cijelosti ili u tranšama. Država je imala pravo potvrde o sudjelovanju konvertirati u redovne dionice ÖVAG-a; međutim, takva konverzija nije provedena.

(25)

Osim toga, ÖVAG je u okviru austrijskog programa potpore bankama dobio državna jamstva te je 2009. izdao obveznice s državnim jamstvom u iznosu od 3 milijarde EUR s dospijećem 2012. i 2013.

Restrukturiranje

(26)

ÖVAG je već 2009. pokrenuo postupak restrukturiranja kojem je, među ostalim, bio cilj iz banke izdvojiti djelatnosti koje su predstavljale glavni uzrok problema te kreditne institucije. Međutim, određeni rizici koji proizlaze iz starog portfelja ponovno su banci stvarali probleme 2011. Pritom su to posebno bili sljedeći rizici:

(a)

gubitci društava kćeri VBI-ja i ispravci vrijednosti na njihovu knjigovodstvenu vrijednost u poslovnim knjigama ÖVAG-a u ukupnom iznosu od 380 milijuna EUR;

(b)

ispravci vrijednosti u iznosu od 300 milijuna EUR u pogledu ulaganja ÖVAG-a koja su bila povezana sa zemljama koje je najviše pogodila dužnička kriza;

(c)

otpis preostalog sudjelujućeg udjela u kapitalu, koji je ÖVAG držao u banci Kommunalkredit, za 142 milijuna EUR;

(d)

ispravak knjigovodstvene vrijednosti banke Investkredit (dalje u tekstu „IK”) za –323 milijuna EUR u okviru pripajanja ÖVAG-u.

2.3.   MJERE POTPORE IZ 2012. I NAKNADNO RESTRUKTURIRANJE

Mjere potpore

(27)

Zbog razine gubitaka ÖVAG-a 2011. bile su nužne dodatne mjere državne potpore, i to dokapitalizacija koju je provela država u iznosu od 250 milijuna EUR u obliku redovnih dionica (dalje u tekstu: „dokapitalizacija iz 2012.”) i jamstvo imovine.

(28)

Dokapitalizacija iz 2012. provedena je u dvije faze. Najprije je u svrhu podmirenja akumuliranih gubitaka kapital banke smanjen za 70 %. Tim smanjenjem kapitala radi pokrića gubitaka razmjerno su smanjene i potvrde o sudjelovanju koje je Austrija unijela 2009. tako da je sudjelujući udjel države u kapitalu ÖVAG-a iznosio još samo 300 milijuna EUR. U drugoj je fazi ÖVAG primio novi kapital u iznosu od ukupno 484 milijuna EUR. Od toga je 250 milijuna EUR upisala Austrija, a ostatak Volksbanken Holding. Cijena po dionici iznosila je 2,181 EUR.

(29)

Posljedično se državni udjel u ÖVAG-u povećao na 43,4 %. Država je time postala drugi najveći dioničar nakon banke Volksbanken Holding (tada 50,2 %). Udjeli drugih dioničara, koji nisu sudjelovali u dokapitalizaciji, razvodnjeni su u tom trenutku na sljedeće vrijednosti: DZ-Bank: 3,8 %, ERGO: 1,5 %, RZB: 0,9 %, dionice u slobodnoj prodaji: 0,1 %.

(30)

Zahvaljujući jamstvu imovine, kojim su pokriveni gubitci iz osiguranog portfelja loših kredita, povećan je kapital ÖVAG-a za 100 milijuna EUR. ÖVAG jamstvo može iskoristiti samo pod točno određenim uvjetima koji će se ispitati 31. prosinca 2015. (12) Jamstvo imovine plaća se 10 % godišnje (tj. kao dokapitalizacija) i prestaje vrijediti 1. siječnja 2016.

Restrukturiranje

(31)

U okviru mjera potpore iz 2012. ÖVAG je preradio svoj izvorni Plan restrukturiranja i odlučio se za sveobuhvatno restrukturiranje. Mjere su odobrene Odlukom iz 2012. U Planu restrukturiranja iz 2012., na kojem se temeljila Odluka iz 2012., predviđene su, među ostalim, sljedeće točke:

(a)

ÖVAG je uspostavio interni segment za likvidaciju u okviru kojeg se trebala likvidirati određena imovina, tzv. segment sporednih djelatnosti.

(b)

Bilanca i rizikom ponderirana imovina (RWA) ÖVAG-a trebale bi se 31. prosinca 2017. smanjiti na 18,4 milijardi EUR odnosno na 10,1 milijardu EUR. Najviše bi se trebao smanjiti segment sporednih djelatnosti, dok bi bilanca i rizikom ponderirana imovina segmenta glavnih djelatnosti trebale biti samo nešto manje (ciljne vrijednosti od 5,4 milijardi EUR odnosno 4,5 milijarde EUR na dan 31. prosinca 2017.).

(c)

ÖVAG je u okviru glavnog segmenta trebao obavljati još samo zadaće u svojstvu središnjeg tijela Saveza te nuditi proizvode i usluge primarnim bankama i njihovim klijentima. Kreditni poslovi s trećim osobama za vlastiti račun ÖVAG-u više nisu bili dopušteni.

(d)

ÖVAG se trebao povući iz određenih segmenata poslovanja, posebno iz područja „obnovljivi izvori energije” i „financiranje po modelu”.

(e)

ÖVAG je trebao udjele u poduzetnicima VBLI, Malta/IK Malta Volksbank, Volksbank Romania i RZB prodati stranama koje nisu povezane sa Savezom i Republikom Austrijom.

(f)

Dioničari društava DZ Bank, Ergo Gruppe i RZB trebali su poduzeti određene mjere u svrhu jačanja vlastitog kapitala ÖVAG-a.

(g)

Do kraja razdoblja restrukturiranja 31. prosinca 2017. ÖVAG nije smio provesti nikakva stjecanja, isplatiti nikakve dividende, određivati cijene u segmentu e-bankarstva (Live Bank) i oglašavati se na temelju dodijeljenih državnih potpora te je morao naknadu koju isplaćuje svojoj upravi prilagoditi određenim pravilima.

(h)

ÖVAG se obvezao u cijelosti isplatiti preostali sudjelujući udjel države od 300 milijuna EUR do 31. prosinca 2017., pri čemu je najmanje 150 milijuna EUR trebao platiti do sredine 2017. Primarne banke trebale su sudjelovati u toj otplati ako je to u skladu s minimalnim regulatornim zahtjevima u pogledu adekvatnosti kapitala.

(32)

Od 2012. do 2014. ÖVAG je svoju bilancu i rizikom ponderiranu imovinu u segmentu sporednih djelatnosti i u glavnom segmentu uspio smanjiti brže nego što je to utvrđeno u Odluci iz 2012. Bilanca ÖVAG-a 31. prosinca 2014. iznosila je 15,1 milijardu EUR, a rizikom ponderirana imovina 8,7 milijardi EUR. Stopa osnovnog kapitala ÖVAG-a 31. prosinca 2014. iznosila je 6,21 %.

2.4.   SVEOBUHVATNA PROCJENA ESB-A I EBA-E

(33)

Europska središnja banka (ESB) i Europsko nadzorno tijelo za bankarstvo (EBA) 2014. proveli su sveobuhvatnu procjenu u okviru koje je 130 najvećih banaka europodručja ispitano s obzirom na kvalitetu njihovih bilanci i njihovu financijsku stabilnost. Rezultati sveobuhvatne procjene objavljeni su 26. listopada 2014. Pritom je Savez ispitan na konsolidiranoj osnovi (uključujući ÖVAG) u skladu s člankom 10. Uredbe (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13) i člankom 30. austrijskog Zakona o bankarstvu (14). Savez je bio jedna od 25 banaka koje nisu ispunile potrebnu minimalnu stopu kapitala u ispitanim scenarijima. Tako je stopa osnovnog kapitala Saveza za 2016. u osnovnom scenariju iznosila 7,2 % (prag: 8 %), a u stresnom scenariju 2,1 % (prag: 5,5 % Najveća razlika između rezultata testiranja i praga odgovara potrebi za dodatnim osnovnim kapitalom od 865 milijuna EUR.

(34)

ESB je Savezu dao rok do 26. srpnja 2015. da pokrije tu potrebu za kapitalom i ostvari stopu osnovnog kapitala od 14,63 %.

2.5.   NOVI PRIJAVLJENI PLAN RESTRUKTURIRANJA IZ 2015.

(35)

Na temelju navedenih poteškoća Savez je, uz suglasnost Republike Austrije, pokrenuo sveobuhvatno restrukturiranje. Taj Plan restrukturiranja temelji se na sljedećim temeljnim načelima:

(a)

Funkcija središnjeg tijela prenosi se s ÖVAG-a na banku Volksbank Wien-Baden.

(b)

Nakon izdvajanja središnjeg tijela ÖVAG će se dekonsolidirati iz Saveza.

(c)

Dekonsolidirani će se ÖVAG likvidirati i predati svoju bankarsku dozvolu, nakon čega više neće morati ispunjivati kapitalne zahtjeve za banke.

(d)

51 primarna banka Saveza spojit će se u deset većih institucija te će surađivati još čvršće nego dosad.

(e)

Primarne banke u budućnosti će neograničeno jamčiti za obveze Saveza odnosno središnjeg tijela umjesto kao do sada samo ako mogu ispuniti svoje minimalne kapitalne zahtjeve.

(36)

Mjerama u okviru Plana restrukturiranja, prije svega likvidacijom ÖVAG-a uz predavanje bankarske dozvole i njegovom dekonsolidacijom iz Saveza, Savezu će se odmah omogućiti ostvarivanje stope osnovnog kapitala od [9 – 11] (15) %. Savez je, nadalje, poduzeo dodatne mjere kojima bi se trebao osloboditi vlastiti kapital. One, među ostalim, uključuju smanjenje izloženosti u segmentima poslovnog bankarstva i nekretnina (akumulirani učinak osnovnog kapitala od siječnja 2014. do prosinca 2017. od [100 – 200] milijuna EUR, prodaju proizvodnih društava ([100 – 200] milijuna EUR) i prodaju vrijednosnih papira ([50 – 100] milijuna EUR). Međutim, tim se mjerama do kraja 2017. može ostvariti oslobođenje vlastitog kapitala od samo [450 – 550] milijuna EUR, što nije dovoljno za pokrivanje manjka kapitala od 865 milijuna EUR.

Prijenos funkcije središnjeg tijela

(37)

VBWB preuzima funkciju Središnjeg tijela Saveza koju je do sada imao ÖVAG. Aktiva potrebna za tu funkciju zajedno s odgovarajućom pasivom ÖVAG-a prenijet će se 30. lipnja 2015. na VBWB s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 2015. Ukupno će se prenijeti aktiva i pasiva od gotovo 8,6 milijardi EUR. Taj ukupan iznos uključuje sve djelatnosti pripisane glavnom segmentu u Odluci iz 2012., osim triju manjih udjela u društvima (VB Factoring, VB Mobilienleasing i VB Investments) koji će ostati u ÖVAG-u i činiti manje od 10 % ukupnog iznosa.

Dekonsolidacija i likvidacija ÖVAG-a

(38)

Nakon prijenosa funkcije središnjeg tijela te odgovarajuće aktive i pasive 4. srpnja 2015. pokrenut će se likvidacija ÖVAG-a i on će se restrukturirati u društvo za likvidaciju u skladu s člankom 162. BaSAG-a. Naziv institucije promijenit će se u immigon portfolioabbau ag (dalje u tekstu: „Immigon”). Preostala aktiva u iznosu od 7,4 milijarde EUR likvidirat će se do 31. prosinca 2017. Ona uključuje sve djelatnosti pripisane segmentu sporednih djelatnosti navedenih u Odluci iz 2012. te udjele u društvima VB Factoring, VB Mobilienleasing i VB Investments navedene u uvodnoj izjavi 37.

(39)

Prema trenutačnom planu prihodi od likvidacije dovoljni su za potpuno namirenje preostalih obveza. Vlastiti kapital ÖVAG-a i sudjelujući udjel smanjit će se tijekom likvidacije za 96,65 %. To smanjenje odnosi se i na preostali sudjelujući udjel države od 300 milijuna EUR.

(40)

Postojeće jamstvo imovine ostaje u društvu ÖVAG/Immigon, ali uz izmjene. U okviru trenutačnog programa sva se aktiva koja uključuje prava mora prijaviti do 31. prosinca 2015. Zbroj svih zahtjeva koji iz toga proizlaze zatim će se namiriti do 31. srpnja 2016. U okviru izmijenjenog sporazuma datum utvrđen za prijavu zahtjeva i dalje je 31. prosinca 2015. S druge strane, namirenje tih zahtjeva može se zahtijevati u svakom trenutku u razdoblju od 31. prosinca 2015. do kraja razdoblja likvidacije u 2017. Istodobno se snižava prag ispod kojeg ÖVAG/Immigon može zahtijevati podmirenje zahtjeva, i to sa stope osnovnog kapitala od 10 % na stopu vlastitog kapitala od 0 %, tj. zahtjevi iz jamstva mogu se podmiriti samo ako bi, u suprotnom, u procesu likvidacije ÖVAG/Immigon postao insolventan. Naknada za jamstvo i tijekom produljenog razdoblja namirenja iznosi 10 % godišnje.

(41)

Kako bi se mogli ostvariti pozitivni učinci kapitala tog restrukturiranja, Savez mora poduzeti dvije važne mjere:

(a)

ÖVAG/Immigon mora vratiti bankarsku dozvolu kako bi se oslobodio važećih propisa o vlastitom kapitalu za samostalne banke.

(b)

Mora se provesti dekonsolidacija društva ÖVAG/Immigon iz Saveza kako Savez ne bi morao ispunjivati propise o vlastitom kapitalu za ÖVAG/Immigon na konsolidiranoj osnovi.

(42)

ÖVAG je 10. prosinca 2014. potpisao ugovor s rumunjskom bankom Banca Transilvania o prodaji svojeg 51-postotnog udjela banci Volksbank Romania SA. Time je riješena znatna prepreka povratu bankarske dozvole. Zatvaranje je provedeno 7. travnja 2015. ÖVAG je time istodobno ispunio uvjet iz Plana restrukturiranja iz 2012. Osim toga, ÖVAG je u rujnu 2014. dovršio prodaju banke VB Malta i donio odluku o likvidaciji banke IK Malta. Time je ispunio uvjete iz Odluke iz 2012.

(43)

Kako bi mogao dekonsolidirati Immigon, Savez mora smanjiti svoj udjel u društvu Immigon na manjinski udjel. U tu će svrhu 8,5 % od 51,6 % temeljnog kapitala koji drži Volksbanken Holding prenijeti trećoj strani koja nije povezana sa Savezom, tj. subjektu posebne namjene GPVAUBEOE Beteiligungen GmbH.

(44)

U okviru prijenosa funkcije središnjeg tijela velik dio obveza ÖVAG-a prema Savezu prelazi na VBWB. Međutim, nakon podjele Savez će imati izloženost od [700 – 800] milijuna EUR prema društvu Immigon u obliku različitih financijskih instrumenata koji su se upotrijebili za financiranje ÖVAG-a.

(45)

Kako bi se neutralizirao rizik iz preostalih izloženosti prema društvu Immigon, Savez će poduzeti sljedeće mjere:

(a)

Izloženosti u vrijednosti od [200 – 300] milijuna EUR odmah će se prodati na tržištu. Vrijednost preostalih izloženosti iznosi [400 – 600] milijuna EUR. Zbog prodaje Savez će zabilježiti gubitke u iznosu od [0 – 100] milijuna EUR.

(b)

Preostale izloženosti u iznosu od [400 – 600] milijuna EUR pokrit će se jamstvom kupljenim na tržištu uz godišnje troškove od [0 – 5] % iznosa pokrivenog jamstvom. Jamstvo će se realizirati tek kad Savez sam podmiri gubitke od [0 – 200] milijuna EUR iz izloženosti pokrivenih jamstvom.

(c)

Za tu tranšu prvoga gubitka od [0 – 200] milijuna EUR Savez će kreirati rezerviranja u istom iznosu. Rezultat poslovanja za 2015. time će smanjiti za dodatnih [0 – 200] milijuna EUR.

Restrukturiranje Saveza

(46)

Savezom je trenutačno obuhvaćena 51 primarna banka. U okviru Plana restrukturiranja ta će se 51 institucija spojiti u deset većih banaka. Pritom je riječ o osam regionalnih banaka s bilancom od 1,9 milijardi EUR do 5,3 milijarde EUR koje će poslovati u različitim dijelovima Austrije te dvije specijalizirane banke, odnosno o banci Sparda Bank Austria (0,8 milijardi EUR) i banci Ärzte-/Apothekerbank (1,1 milijardi EUR). Potrebna spajanja provest će se do kraja 2017. Stambene štedionice Saveza, koje su spojene u štedionicu start:bausparkasse, vjerojatno će se prodati.

(47)

Odnosi između primarnih banaka unutar Saveza uredit će se dvama ugovorima, Ugovorom o Savezu u skladu s člankom 30.a BWG-a i Ugovorom o suradnji.

(48)

Ugovor o Savezu sklopit će središnje tijelo u obliku VBWB-a, primarne banke Saveza i Volksbank Haftungsgenossenschaft eG te će se njime u osnovi utvrditi sljedeće:

(a)

Središnje tijelo osigurava likvidnost primarnih banaka te pridržavanje regulatornih kapitalnih zahtjeva. Članovi se obvezuju sklopiti sporazume o određivanju cijena za prijenos sredstava za raspodjelu vlastitih sredstava.

(b)

Središnje tijelo, kao i do sada, jamči neograničeno u slučaju isplate doprinosa članovima. U novom Ugovoru o Savezu sada i primarne banke jamče neograničeno.

(c)

Središnje tijelo dobiva veća prava na vođenje te sada može davati i upute koje utječu na interese pojedinih banaka u Savezu. U slučaju prekršaja može izreći sankcije. Ta veća prava na vođenje posebno se odnose na administrativno-tehnički, financijski i tehnički nadzor, planiranje i nadzor Saveza, poštovanje regulatornih odredbi, interne kontrolne mehanizme za članove, ocjenu rizika, mjerenje rizika i postupke za kontrolu rizika te kriterije za operativno poslovanje članova.

(d)

Povlačenje i smanjenje kapitala mogući su, kao i do sada, samo uz odobrenje središnjeg tijela.

(49)

Ugovorom o suradnji uređena su područja koja nisu obuhvaćena Ugovorom o Savezu. Ugovorne su strane primarne banke Saveza i Volksbank Haftungsgenossenschaft eG. Cilj je Ugovora o suradnji povećanje sinergija u Savezu provedbom planiranih spajanja te pojačana suradnja među članovima. Ovlasti za odlučivanje u područjima obuhvaćenima Ugovorom o suradnji prenose se na banku Volksbank Haftungsgenossenschaft. Odluke uprave banke Volksbank Haftungsgenossenschaft obvezujuće su za ugovorne strane. Ugovorom o suradnji posebno su uređena područja oglašavanja, jedinstvene prodajne strategije, politike proizvoda, uključujući okvirne ugovore s trećim ponuditeljima, upravljanja prodajom, optimiziranja i standardiziranja poslovnih procesa, nabave informatičkih usluga i pravnog zastupanja.

(50)

U slučaju spora središnje tijelo odlučuje je li se u skladu s Ugovorom o suradnji nedopušteno interveniralo u njegov raspon nadležnosti u skladu s Ugovorom o Savezu. Ako regulatorno tijelo izmijeni uvjete koji se odnose na Ugovor o Savezu, u Ugovoru o suradnji sadržana je zaštitna klauzula kojom se omogućuje i odgovarajuća prilagodba Ugovora o suradnji.

(51)

Ciljna je struktura Plana restrukturiranja kombinacija osam jakih regionalnih banaka zajedno sa središnjim tijelom i dvjema specijaliziranim bankama. Lokalne podružnice usredotočit će se na prodaju i brigu o klijentima na licu mjesta, dok će regionalne banke i središnje tijelo biti usmjereni na administraciju.

(52)

Savez će se usmjeriti na klijente u Austriji, pri čemu je najveću pažnju potrebno posvetiti poslovanju s malim i srednjim poduzetnicima i slobodnim zanimanjima, poslovanju s građanstvom, stambenom financiranju i brizi o imućnijim klijentima.

Financijsko planiranje

(53)

Na temelju novog Plana restrukturiranja Savez je Komisiji dostavio planirane izračune predviđenog razvoja važnih financijskih pokazatelja u sljedećih pet godina. Ti će se izračuni izvršiti za dva scenarija, tj. za osnovni i stresni scenarij.

(54)

Dostavljeni financijski plan uključuje učinke neutraliziranja rizika na osnovi izloženosti društva Immigon (16) i planirana plaćanja za užitnicu Republici Austriji u okviru kataloga preuzetih obveza.

(55)

Osnovni scenarij temelji se na pretpostavci umjerenog gospodarskog rasta ključnog tržišta u Austriji koji nominalno iznosi 0,8 % (2015.), 1,5 % (2016.). i sljedećih godina do 2019. 1,7 %. Godišnje stope inflacije iznose od 1,1 % do 2,2 %; tromjesečni Euribor povećava se s 0,1 % u 2015. na 1,9 % u 2019. Pod tim pretpostavkama Savez predviđa gubitak za poslovnu godinu 2015., ali pozitivan povrat na kapital (RoE) od [8 – 9] % za poslovnu godinu 2019. Stopa osnovnog kapitala od [9 – 11] % u 2015. trebala bi se povećati na [11 – 13] % u 2019. Razvoj daljnjih pokazatelja može se vidjeti u sljedećoj tablici.

Tablica 1.

Financijski podaci u osnovnom scenariju

[…]

(56)

Stresni scenarij temelji se na pretpostavci kreditne krize nastale zbog slabosti europskog bankarskog sektora koje se ne mogu ukloniti aktivnostima stranih financijera i ESB-a. Realni gospodarski rast blago je negativan uz polagani oporavak od 2017. Stopa inflacije negativna je u 2015. i 2016., a sljedećih godina blago pozitivna. Kamatne stope i dalje su neuobičajeno niske, a švicarski franak i dalje raste u odnosu na euro. Pod tim pretpostavkama Savez predviđa negativan povrat na kapital (RoE) za poslovne godine 2015. i 2016., no on 2019. raste na [5 – 8] %. Stopa osnovnog kapitala povećala bi se s [8 – 10] % u 2015. na [10 – 12] % u 2019. Razvoj daljnjih pokazatelja može se vidjeti u sljedećoj tablici.

Tablica 2.

Financijski podaci u stresnom scenariju

[…]

Nove obveze i mjere osiguranja naknade Austriji

(57)

Austrija je dostavila niz obveza za provedbu novog Plana restrukturiranja. One su navedene u odvojenom dokumentu koji je priložen ovoj Odluci.

(58)

U skladu s odjeljkom 5. Komunikacije o restrukturiranju potrebno je redovito dostavljati izvješća kako bi Komisija mogla ispitati provodi li se propisno Plan restrukturiranja. Austrija će postaviti povjerenika nadgledanja koji će Komisiji pomagati u ispunjenju njezine obveze u pogledu provjere pravilne provedbe Odluke. Povjerenik nadgledanja svakih će šest mjeseci dostavljati izvješće o rezultatima nadgledanja. Prvo izvješće potrebno je dostaviti najkasnije šest mjeseci nakon odobrenja Plana restrukturiranja. Komisija smatra da je time osigurano propisno nadgledanje provedbe Plana restrukturiranja.

Regulatorno odobrenje Plana restrukturiranja

(59)

Novi Plan restrukturiranja, koji je prijavljen Komisiji, odgovara planu povećanja kapitala koji je dostavljen ESB-u odnosno SSM-u i cilj mu je tako restrukturirati Savez da se može zatvoriti manjak vlastitog kapitala utvrđen u sveobuhvatnoj procjeni ESB-a i EBA-e.

(60)

SSM je propisao kapitalni zahtjev od 14,63 % koji je potrebno ispunjavati od 26. srpnja 2015. Tog će datuma SSM ponovno preispitati taj kapitalni zahtjev i pritom uzeti u obzir provedbu novog Plana restrukturiranja. Proces restrukturiranja počinje upisom mjera navedenih u uvodnoj izjavi 35. točkama (a), (b) i (c) u austrijski registar trgovačkih društava. Kako bi austrijski sud pri kojem se vodi registar trgovačkih društava mogao provesti upis, SSM kao nadležno nadzorno tijelo mora odobriti izmjene.

3.   SLUŽBENI ISTRAŽNI POSTUPAK

(61)

Komisija podsjeća da je pokrenula službeni istražni postupak, nakon čega je donesena Odluka iz 2012. U skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (17) potrebno je izmijeniti navedenu Odluku.

4.   PRIMJEDBE AUSTRIJE

(62)

Austrija je u službenim izjavama isključila svaku moguću novu potporu Savezu. U skladu s tim Austrija smatra i da u dostavljenom Planu restrukturiranja nije riječ o novoj potpori.

(63)

Međutim, Austrija priznaje da je u novom Planu restrukturiranja riječ o znatnoj izmjeni Plana restrukturiranja iz 2012. tako da je prije provedbe potrebna Komisijina odluka o izmjeni. U skladu s tim Austrija je Komisiji prijavila novi Plan restrukturiranja.

(64)

Austrija u svakom slučaju priznaje da je Savez, sa stajališta pravila o državnim potporama, potrebno smatrati sljednikom ÖVAG-a te je u skladu s tim njemu upućena i ta odluka o izmjeni.

(65)

Istodobno se Austrija poziva na to da je u novom Planu restrukturiranja s odgovarajućim popisom preuzetih obveza zadržan stabilnost Odluke iz 2012. i da je u skladu s tim zadržana i prvotna spojivost potpore.

5.   OCJENA MJERA

5.1.   DRŽAVNA POTPORA

Postojanje državne potpore i ekonomskog sljednika

(66)

U pogledu mjera koje je Komisija 2009. i 2012. odobrila kao pomoć za restrukturiranje ÖVAG-a Komisija je već zaključila da te mjere predstavljaju državnu potporu. Stoga u okviru ove Odluke nije potrebno ponovno ispitati postojanje državne potpore u tim mjerama.

(67)

Središnji element Plana restrukturiranja iz 2012. na koji se odnosila Odluka iz 2012. bio je ponovna usmjerenost ÖVAG-a na njegovu funkciju središnjeg tijela kao dijela sustava uzajamnih garancija s primarnim bankama. U okviru tog sustava ÖVAG kao središnje tijelo neograničeno je jamčio za primarne banke, dok je jamstvo primarnih banaka za središnje tijelo bilo ograničeno na način da stopa vlastitog kapitala primarne banke ne smije pasti ispod minimalnog regulatornog praga.

(68)

Neke obveze koje je Austrija preuzela 2012. odnosile su se i na primarne banke; osigurani su određeni novčani priljevi ÖVAG-a kao središnjeg tijela (preuzeta obveza 9.) te su se primarne banke obvezale „u mjeri u kojoj je dopušteno minimalnim regulatornim zahtjevima” sudjelovati u otplati sudjelujućeg udjela u kapitalu ÖVAG-a (preuzeta obveza 11.2.). Te su preuzete obveze na temelju posebnih sporazuma o davanju garancije u Savezu bile nužne kako bi se potpora mogla proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem. U kombinaciji s posebnim sporazumima o davanju garancije na temelju tih preuzetih obveza Komisija je mogla odvojeno postupati s ÖVAG-om i Savezom.

(69)

U skladu s novim Planom restrukturiranja središnje poslove ÖVAG-a dalje će voditi VBWB, jedna od primarnih banaka. Tako će VBWB preuzeti ulogu ÖVAG-a kao središnjeg tijela Saveza uz istovremeni prijenos funkcija i aktive s ÖVAG-a na VBWB. Ukupno će se prenijeti aktiva i pasiva od 8,6 milijardi EUR. Taj ukupan iznos uključuje sve djelatnosti pripisane glavnom segmentu u Odluci iz 2012., osim triju manjih udjela u društvima VB Factoring (s bilancom od 86 milijuna EUR), VB Mobilienleasing (700 milijuna EUR) i VB Investments (30 milijuna EUR) koji će ostati u društvu za likvidaciju Immigon.

(70)

Za razliku od prethodne asimetrične strukture davanja garancija između primarnih banaka i središnjeg tijela Savez će se u skladu s novim Planom restrukturiranja integrirati u sustav solidarne odgovornosti. U pogledu daljnjih strukturnih promjena u Savezu (vidjeti uvodnu izjavu 49.) novo se središnje tijelo, VBWB, više ne može smatrati odvojenim od primarnih banaka. To je mišljenje potvrđeno i konsolidiranim pristupom SSM-a u sveobuhvatnoj procjeni te činjenicom da je utvrđen kapitalni zahtjev na ukupnoj razini (Saveza).

(71)

Zbog tih razloga Komisija zastupa mišljenje da je Savez potrebno smatrati ekonomskim sljednikom ÖVAG-a koji je dobio potporu u skladu s Odlukom iz 2012. Savez je stoga korisnik postojeće potpore.

Nepostojanje novih državnih potpora za ÖVAG, Immigon, VBWB ili Savez

(72)

Osim toga, u pogledu pitanja prijenosa postojeće potpore na ekonomskog sljednika Komisija mora ispitati jesu li s novim Planom restrukturiranja povezane nove državne potpore.

(73)

Komisija je utvrdila da se prema navodima Austrije tijekom provedbe novog Plana restrukturiranja neće odobravati nove državne potpore.

(74)

U skladu s člankom 107. stavkom 1. UFEU-a „svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama”. Kako bi se mjera mogla smatrati potporom u smislu članka 107. stavka 1., sljedeći kumulativni uvjeti moraju biti ispunjeni: (a) mjera se mora moći pripisati državi i financirati putem državnih sredstava, (b) na temelju nje korisniku mora nastati prednost, (c) ta prednost mora biti selektivna, i (d) mjera mora biti takva da se njome narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje i da se njome utječe na trgovinu među državama članicama.

(75)

Na temelju novog Plana restrukturiranja ni ÖVAG-u ni društvu Immigon ne nastaje nova prednost. ÖVAG će se likvidirati, njegov glavni segment i odgovarajuća pasiva prenijet će se na VBWB, a preostala aktiva likvidirat će se preko društva za likvidaciju Immigon. U skladu s trenutačnim Planom restrukturiranja za potrebe likvidacije društva Immigon gotovo će se u potpunosti iskoristiti vlastiti kapital, a da se pritom neće morati posegnuti za jamstvom imovine. Stoga se pretpostavlja da će nastupiti rizici povezani s instrumentima osnovnog kapitala ÖVAG-a, među ostalim gubitak udjela Republike Austrije u ÖVAG-u u iznosu od 250 milijuna EUR i još nepodmirenog sudjelujućeg udjela u kapitalu u nominalnom iznosu od 300 milijuna EUR.

(76)

Jamstvo imovine i dalje će ostati u društvu ÖVAG/Immigon. U skladu s važećim sporazumima jamstvo se može isplatiti samo 31. prosinca 2015. na temelju zahtjeva koji su prijavljeni do tog datuma i samo do iznosa koji je potreban za postizanje stope osnovnog kapitala od 10 %. Prema navodima Austrije vrijednosni papiri za koje je prijavljen zahtjev za naknadu već premašuju jamstvo imovine ograničeno na 100 milijuna EUR. Iako će se o odobrenju prijavljenih zahtjeva odlučivati tek 31. prosinca 2015., u skladu sa svojim zakonskim obvezama u pogledu zaštite interesa vlasnika Uprava društva Immigon nema drugog izbora nego do kraja 2015. prijaviti sve moguće zahtjeve.

(77)

Immigon kao društvo za likvidaciju 31. prosinca 2015. više neće morati ispunjivati kapitalne zahtjeve zbog čega je teško ocijeniti uvjet isplate u okviru jamstva koji je povezan s ispunjenjem stope osnovnog kapitala. Budući da je sama ta ocjena predmet nacionalnog prava, Komisija prihvaća primjedbu Austrije prema kojoj Austrija smatra da preoblikovanje ÖVAG-a u društvo za likvidaciju u skladu s člankom 162. BaSAG-a ne utječe na postojanje jamstva države za ispunjenje obveza. Na temelju primjedbe Austrije i s obzirom na činjenicu da je kapital društva Immigon 31. prosinca 2015. već snižen na 96,65 %, uvjet povezan sa stopom osnovnog kapitala od 10 % mora se smatrati ispunjenim. Stoga bi potpuna isplata svih zahtjeva odobrenih 31. prosinca 2015. bila nužna.

(78)

U tim uvjetima izmjenama ugovora o jamstvu koje se odnose na (a) produljenje roka izvršenja plaćanja u okviru jamstva, pri čemu nije dopuštena prijava daljnjih zahtjeva nakon 31. prosinca 2015. i (b) ograničenje plaćanja u okviru jamstva na slučaj da bi u suprotnom kapital društva Immigon bio negativan smanjen je rizik davatelja jamstva u pogledu plaćanja iz jamstva. Osim toga, naknada za jamstvo uz plaćanje od 10 % godišnje produljit će se za dvije godine. Stoga se izmjenama jača samo položaj davatelja jamstva, a društvu ÖVAG/Immigon ne dodjeljuje se dodatna prednost.

(79)

Novim Planom restrukturiranja ne dodjeljuje se nova prednost ni Savezu, uključujući VBWB kao novo središnje tijelo. Kako je prethodno detaljnije pojašnjeno (18), Savez je korisnik postojeće potpore. U skladu s Odlukom iz 2012. primarne banke morale su sudjelovati u otplati preostalog državnog sudjelujućeg udjela u kapitalu od 300 milijuna EUR koju je potrebno provesti do kraja prosinca 2017. ako je to moguće na temelju minimalnih regulatornih zahtjeva u pogledu adekvatnosti kapitala. Potrebno je podsjetiti na to da manjak kapitala u sveobuhvatnoj procjeni nije ispitan samo na razini ÖVAG-a, nego na razini Saveza u cjelini.

(80)

Dok će se sudjelujući udjel u rizičnom kapitalu iskoristiti za likvidaciju društva ÖVAG/Immigon, u novim preuzetim obvezama Austrije predviđeno je da će Savez platiti Austriji iznos od 300 milijuna EUR (i to dodjelom užitnice Austriji). Savez se obvezao do kraja [2020. – 2025.] ukupno isplatiti 300 milijuna EUR, pri čemu su za […], […] i […] predviđeni fiksni kumulativni pragovi plaćanja.

(81)

Novom čvrstom preuzetom obvezom u pogledu plaćanja 300 milijuna EUR Austriji Savez ponovno iznosi zahtjev za iznos koji je prvotno bilo potrebno vratiti. Od tog prvotnog zahtjeva odustaje se tijekom likvidacije ÖVAG-a jer će se ostvariti rizici sadržani u sudjelujućem udjelu u kapitalu. Čak i ako je u pogledu prvotne preuzete obveze novi raspored plaćanja povezan sa znatnim kašnjenjima u plaćanju, mora se uzeti u obzir da bi u slučaju jednostavne likvidacije ÖVAG-a i u hipotetskom slučaju likvidacije cijelog Saveza nestala sva potraživanja države, vlastiti kapital i sudjelujući udjel u kapitalu.

(82)

Osim toga, ta je nova obveza koju je Savez preuzeo za njega sada obvezujuća, pri čemu isplata užitnice i dalje ovisi o dobiti. Istodobno je u preuzetim obvezama osigurano da ta plaćanja imaju prednost pred svim drugim isplatama dividende. Osim toga, Austrija će uz dividende na temelju užitnice dobiti naknadu za moguće isplate dividende stranama izvan konsolidiranog Saveza koja će biti u iznosu isplate.

(83)

Osim toga, Austrija će dobiti udjel u VBWB-u od 25 % + 1 dionice kao osiguranje za isplate na temelju užitnice. Ako se neki od pragova plaćanja ne bude poštovao, dioničari VBWB-a daljnje će dionice bez naknade prenijeti na Austriju, čime će se udjel Austrije u VBWB-u povećati na [26 – 40] %. Osim toga, Austrija u tom trenutku može unovčiti instrument osiguranja.

(84)

Čak i ako se nova preuzeta obveza u nekim aspektima razlikuje od prvotne preuzete obveze, jednakovrijedna je prvotnoj preuzetoj obvezi; stoga na temelju nje za ÖVAG, Immigon, VBWB ili Savez ne nastaje nikakva prednost.

(85)

Osim nove preuzete obveze prema kojoj je potrebno nedavno odobrenoj užitnici u VBWB-u dodijeliti iznos u visini prvotne vrijednosti sudjelujućeg udjela u kapitalu ÖVAG-a, u novom Planu restrukturiranja ne postoje druge bitne izmjene u pogledu Republike Austrije koje bi se mogle ocijeniti kao dodjela prednosti VBWB-u ili Savezu.

(86)

Budući da se time u novom Planu restrukturiranja društvima ÖVAG, Immigon i VBWB te Savezu ne dodjeljuje prednost, nije potrebna ocjena preostalih kumulativnih kriterija za državne potpore. Na temelju toga Komisija zastupa mišljenje da se mjerama koje su predviđene u novom Planu restrukturiranja ne ispunjuju uvjeti iz članka 107. stavka 1. UFEU-a i stoga one ne predstavljaju nove potpore društvima ÖVAG, Immigon i VBWB te Savezu u smislu tog članka.

5.2.   OCJENA SPOJIVOSTI MJERA S PROPISIMA

(87)

Kako je navedeno u odjeljku 5.1, u novom Planu restrukturiranja nisu sadržane nove potpore. Međutim, potpora odobrena ÖVAG-u u Odluci iz 2012. prenosi se na Savez kao na ekonomskog sljednika ÖVAG-a.

(88)

Uzimajući u obzir Odluku iz 2012. Komisija stoga mora ispitati jesu li mjere potpore iz 2012. i prema novom Planu restrukturiranja i katalogu preuzetih obveza spojive s unutarnjim tržištem. To se ispitivanje mora provesti na temelju pravne osnove koja je vrijedila za Odluku iz 2012., tj. na temelju Komunikacije o dokapitalizaciji i Komunikacije o produženju iz 2011. (19) te Komunikacije o restrukturiranju (20).

(89)

Uvodne izjave 83. do 92. Odluke iz 2012., u kojima je ispitana spojivost potpora iz 2012. na temelju Komunikacije o dokapitalizaciji i Komunikacije o produženju iz 2011., vrijede u neizmijenjenom obliku. Dokapitalizacija ÖVAG-a u iznosu od 250 milijuna EUR i preostali sudjelujući udjel u kapitalu u iznosu od 300 milijuna EUR ostat će društvu Immigon te će se prema planu likvidacije do 2017. u potpunosti iskoristiti.

(90)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 93. Odluke iz 2012., u skladu s Komunikacijom o restrukturiranju restrukturiranje financijske institucije u okviru trenutačne krize u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) UFEU-a spojivo je s unutarnjim tržištem samo ako dovodi do ponovnog uspostavljanja održivosti banke, sadržava dostatan vlastiti doprinos i primjerenu podjelu obveza te uključuje dostatne mjere za ograničenje tržišnog natjecanja. U pogledu tih triju elemenata Komisija mora ispitati u kojoj je mjeri dostavljenim izmjenama u Planu restrukturiranja i katalogu preuzetih obveza zadržana spojivost mjera utvrđena u Odluci iz 2012.

Održivost u osnovnom scenariju

(91)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 71., potpora iz 2012. prenosi se na Savez koji je isto tako u potpunosti obuhvaćen novim Planom restrukturiranja. U tom je pogledu potrebno ispitati hoće li se dugoročna održivost Saveza u njegovu novom obliku u okviru novog Plana restrukturiranja ponovno uspostaviti do 2019.

(92)

U tu je svrhu Austrija dostavila financijski plan do 2019. koji uključuje osnovni i stresni scenarij za cijeli Savez i na temelju kojeg je Komisija provela svoju analizu.

(93)

Može se smatrati da restrukturiranjem Saveza spajanjem lokalnih primarnih banaka u regionalne institucije nastaje prednost u obliku blagog usklađenja razlika koje postoje u Savezu u pogledu adekvatnosti kapitala i profitabilnosti, upotrebe ekonomije razmjera i razvoja sinergijskog potencijala. U dijagramu u nastavku u usporedbi „starog” i „novog” Saveza jasno je vidljiva smanjena razlika u adekvatnosti kapitala (osnovni kapital) i profitabilnosti (RoE).

Image

(94)

Komisija pozdravlja činjenicu da su potencijalne sinergije uključene u financijski plan samo na troškovnoj strani koju je u odnosu na prihode lakše kvantificirati i da su priznate samo u iznosu od [70 – 80] % već utvrđenih potencijala. S manje od [10 – 20] % godišnje na strani troškova osoblja i manje od [5 – 10] % godišnje na strani troškova materijala Komisija smatra da je odabran oprezniji pristup i da bi uz sinergije koje su već uključene u financijski plan mogli postojati dodatni potencijali.

(95)

Poslovna strategija Saveza u njegovu novom obliku u bitnome ostaje neizmijenjena. Jasno je usmjerena na lokalne i regionalne klijente u segmentu stanovništva i poslovnih klijenata te u poslovanju s malim i srednjim poduzećima. Ti segmenti poslovanja već danas čine znatan dio portfelja, profitabilni su te ih se ni u Odluci iz 2012. nije smatralo problematičnima. U osnovnom scenariju kamatonosni dio aktive u tim segmentima do 2019. raste za oko [5 – 7] % i time za manje od polovine pretpostavljenog rasta realnog sektora od oko 15 % u istom razdoblju. (21) Samo se u posebnim segmentima poslovanja, kao npr. u segmentu usluga povezanih s ulaganjem u vrijednosne papire, nastoji postići više stope rasta. U pogledu vrlo ograničenog opsega tih segmenata pretpostavke u pogledu višeg rasta čine se opravdanima.

(96)

U pasivi je potrebno istaknuti posebnu važnost segmenta depozita stanovništva (oko 80 % ukupne pasive). Ta je vrsta financiranja u okviru Basela III ocijenjena posebno pouzdanom i stoga je u velikoj mjeri priznata za podatke o financiranju kao što su koeficijent likvidnosne pokrivenosti i koeficijent neto stabilnih izvora financiranja. Savez je dostavio dokaze o posebnoj stabilnosti segmenta depozita i tijekom krize tako da je Komisija financijski položaj Saveza ocijenila posebno jakim. U segmentu depozita rast je, isto tako, do 2019. s oko [5 – 7] % za više od 50 % niži od pretpostavljenog rasta realnog sektora.

(97)

Uvjerljivima se čine i pretpostavke u pogledu rizika koje se odnose na različite kreditne portfelje. U osnovnom scenariju planirane vrijednosti rezerviranja i umanjenja vrijednosti odgovaraju stopama standardnih troškova rizika od oko [7 – 15] baznih bodova za segment poslovanja sa stanovništvom i [30 – 45] baznih bodova za segment poslovnog bankarstva. Čini se da te pretpostavke odgovaraju gospodarskoj situaciji u austrijskom kreditnom poslovanju, iako nisu konzervativne.

(98)

Prema planu u osnovnom scenariju Savez će od negativnog povrata na kapital (RoE) nakon oporezivanja pri stopi osnovnog kapitala od [9 – 11] % u 2015. zabilježiti povrat na kapital (RoE) nakon oporezivanja od [8 – 9] % pri stopi osnovnog kapitala od [11 – 13] % u 2019. U pogledu umjerenog profila rizičnosti poslovnog modela Saveza planirani povrat na kapital nakon oporezivanja može se ocijeniti primjerenom naknadom za kapital.

(99)

Na temelju razmatranja u uvodnim izjavama 94. do 98. u pogledu financijskog plana koja se odnose na rast, likvidnost, troškove, upravljanje rizicima i održivost Komisija je došla do zaključka da je plan stabilan te da je izrađen na temelju opreznih pretpostavki i primjeren za osiguranje dugoročne održivosti Saveza, a time i njegove sposobnosti poslovanja na tržištu kapitala.

Održivost u stresnom scenariju

(100)

Ta ocjena dugoročne profitabilnosti i održivosti potvrđena je i u stresnom scenariju. U njemu se pretpostavlja istovremeni stres prouzročen (a) okruženjem u kojem prevladavaju niske kamate i koje traje dulje nego što je trenutačno planirano te (b) kreditnom krizom. Iako se dugotrajnijim niskim kamatama izvršava pritisak na kamatnu maržu, kreditna kriza mora se istodobno financirati višim rezerviranjima i smanjenjima vrijednosti, ali i općenito višim ponderiranjem rizika u kreditnim portfeljima, što dovodi do viših kapitalnih zahtjeva.

(101)

Zbog smanjene profitabilnosti i dodatno nastale potrebe za rezerviranjima i smanjenjima vrijednosti Savez bi 2015. zabilježio znatne, a 2016. dodatne manje gubitke. Međutim, jasno je da se ti gubitci iznad trenutačne stope osnovnog kapitala mogu apsorbirati čak i bez protumjera kao što su program smanjenja troškova ili prilagodba marža cijena i da se zbog njih dugoročna prihodovna stavka Saveza može narušiti samo u ograničenoj mjeri. Stopa osnovnog kapitala u tom scenariju ne pada ispod [8 – 10] % te Savez, unatoč tome, 2019. postiže profitabilnost nakon oporezivanja od [5 – 8] %.

Regulatorni zahtjevi

(102)

Zbog manjka kapitala utvrđenog u sveobuhvatnoj procjeni nadzornog tijela iz 2014. trenutačni je cilj Saveza do 26. srpnja 2015. postići stopu osnovnog kapitala od 14,63 %. U financijskom planu u njegovu sadašnjem obliku ta stopa nije postignuta.

(103)

Komisija je dalje utvrdila da će se mjerama Saveza kojima je cilj neutraliziranje rizika iz izloženosti prema društvu Immigon (22) negativno utjecati na stopu osnovnog kapitala u iznosu od oko [0 – 2] %. Osim toga, dostavljena prognoza temelji se na pretpostavci da se te izloženosti […] i […] mogu smanjiti daljnjom prodajom. Ta će prodaja dovesti do očekivanih gubitaka od [0 – 200] milijuna EUR, uz dodatan rizik gubitaka od [0 – 100] milijuna EUR ako se planirana prodaja ne može ostvariti i tranša gubitka od [0 – 200] milijuna EUR u cijelosti dospije na naplatu. Zbog dodatnih gubitaka od [0 – 100] milijuna EUR stopa osnovnog kapitala snizit će se za daljnja [0 – 2] postotna boda.

(104)

Nasuprot tome, Savez je uz novi Plan restrukturiranja utvrdio dodatne mjere kako bi svoju rizikom ponderiranu imovinu smanjio još i više nego što je u prognozi predviđeno. Daljnje moguće mjere uključuju strukturu sekuritizacije za kreditni portfelj malih i srednjih poduzeća te prodaju društava start:bausparkasse i IMMO-Bank, čijom bi se provedbom stopa osnovnog kapitala povisila na najviše [10 – 15] %, uzimajući u obzir predviđeni prag za plaćanja na osnovi užitnice Austrije. Komisija je utvrdila da će se istovremenom provedbom svih tih mjera, ako budu potrebne, negativno utjecati na buduću održivost banke.

(105)

Međutim, Komisija smatra da je, s obzirom na ograničen iznos rizika i opsega navedenih mjera povezanih s rizikom ponderiranom imovinom, u prognozi predviđen dostatan diskrecijski prostor za ograničenje učinaka na održivost. To je stajalište potkrijepljeno pozitivnim rješenjem SSM-a koje se odnosi na mjere iz uvodne izjave 35. točaka (a), (b) i (c) u pogledu njihova upisa u austrijski registar trgovačkih društava. To se pozitivno rješenje SSM-a temelji na istoj prognozi na kojoj se temelji i ova odluka. Komisija pretpostavlja da će i SSM, čak i ako se u plan uključe i mogući rizici, smatrati da je Savez sposoban ispuniti kapitalne zahtjeve koji će vrijediti nakon preispitivanja od 26. srpnja 2015.

Vlastiti doprinos i podjela obveza

(106)

Komisija mora osigurati da se novim katalogom preuzetih obveza može zamijeniti katalog preuzetih obveza iz 2012. te zajamčiti spojivost postojeće potpore za Savez kao ekonomskog sljednika ÖVAG-a. U tom se okviru mora ispitati jesu li vlastiti doprinos i podjela obveza primjereni.

(107)

U pogledu vlastitog doprinosa i podjele obveza u katalogu preuzetih obveza, koji je Odluci iz 2012. dodan kao Prilog, sadržane su odredbe o naknadi i otplati (a) jamstva imovine i (b) sudjelujućeg udjela u kapitalu te zabrana isplate dividende.

(108)

U pogledu izmjena jamstva imovine trenutačni se plan likvidacije ne temelji na gotovinskim plaćanjima na osnovi jamstva za likvidaciju solventnog društva. Ako se ostvare sve pretpostavke i društvo za likvidaciju ostane solventno bez korištenja jamstvom, tada bi gotovinsko plaćanje ukupnog iznosa svih odobrenih zahtjeva obuhvaćenih jamstvom koje je planirano za srpanj 2016. samo dovelo do povećanja likvidacijske mase društva Immigon koja bi zatim na kraju likvidacije bila na raspolaganju svim vlasnicima sudjelujućih udjela i vlastitog kapitala. Trenutačnim planom, prema kojem je isplata jamstva predviđena samo u slučaju rizika od insolventnosti društva Immigon, rizik da će se državna potpora iskoristiti za odštetu imateljima vlasničkih instrumenata smanjuje se na najmanju moguću mjeru.

(109)

U skladu s katalogom preuzetih obveza iz 2012. ÖVAG do kraja 2017. mora vratiti 300 milijuna EUR za sudjelujući udjel u kapitalu, pri čemu Savez, ako je to dopušteno na temelju minimalnih regulatornih zahtjeva, mora sudjelovati u toj otplati (23). Iz te je formulacije jasno da je u slučaju te preuzete obveze više riječ o memorandumu o razumijevanju nego o pravno obvezujućoj obvezi.

(110)

U novom katalogu preuzetih obveza u tom pogledu postoji nova obveza za Savez. Konkretno, Savez se obvezao da će Austriji staviti na raspolaganje novi financijski instrument (užitnicu) nominalno neznatne vrijednosti uz pravo primitka isplata koje ovise o dobiti na osnovi tog instrumenta i koje imaju prednost pred svim ostalim isplatama na osnovi hibridnih instrumenata i dividendi te koje će do [2020. – 2025.] iznositi 300 milijuna EUR, umanjeno za moguće isplate iz likvidacijske mase ÖVAG-a.

(111)

Novčani tokovi na osnovi užitnice dalje su osigurani kako slijedi: Austrija prima udjel u VBWB-u u iznosu od 25 % + 1 dionice (blokirajuća manjina) kao osiguranje te pravo na imenovanje polovine svih članova Nadzornog odbora VBWB-a.

(112)

Osim toga, užitnica uključuje i sljedeće kumulativne pragove plaćanja: [0 – 50] milijuna EUR u godini […], [0 – 100] milijuna EUR u godini […], [0 – 200] milijuna EUR u godini […] i 300 milijuna EUR u godini [2020. – 2025.]. Ako se neki od tih pragova ne bude poštovao, Austrija ima pravo unovčiti svoj udjel u imovini koji drži kao osiguranje, a koji bi se inače nakon primitka ukupnog iznosa od 300 milijuna EUR bez naknade prenio u vlasništvo Saveza. U slučaju nepridržavanja nekog od pragova plaćanja Austrija će dobiti daljnjih [1 – 15] % dionica VBWB-a i pravo na unovčenje tih instrumenata osiguranja. Osim toga, Savez mora dostaviti novi Plan restrukturiranja koji bi Austrija kasnije morala prijaviti Komisiji.

(113)

Komisija je ispitala utjecaj takvog novog programa otplata na Plan restrukturiranja i zaključila da je Plan restrukturiranja dovoljno stabilan kako bi se otplata mogla izvršiti prema planu, a da se pritom neopravdano ne optereti stopa osnovnog kapitala. Prag od [0 – 50] milijuna EUR za […] ostvariv je čak i u dostavljenom stresnom scenariju. Međutim, Komisija je utvrdila da bi istovremena provedba svih utvrđenih mjera za smanjenje rizikom ponderirane imovine (24) negativno utjecala na održivost banke, čime bi se, pak, mogao ugroziti plan otplate.

(114)

Komisija smatra da se novom preuzetom obvezom u pogledu otplate potpore osigurava daljnja spojivost postojeće potpore zbog sljedećih razloga:

(a)

Na temelju te preuzete obveze Austrija će dobiti pravo na nova potraživanja kojim će se na primjeren način zamijeniti zahtjev prema ÖVAG-u koji je prestao vrijediti. Od ÖVAG-a kao društva za likvidaciju ne očekuje se da od sudjelujućeg udjela u kapitalu otplati više od viška koji naposljetku može ostvariti iz likvidacije.

(b)

Kombinacija kumulativnih pragova i dobrovoljnih isplata na osnovi užitnice opisanih u nastavku (25) primjeren su kompromis između osiguranja otplate potpore i ponovnog uspostavljanja održivosti Saveza.

(c)

Na temelju toga može se prihvatiti i proširenje obveze otplate.

(d)

Ako bude potrebno, Austrija može iskoristiti svoju blokirajuću manjinu kako bi izmijenila novi Plan restrukturiranja.

(115)

Odgovarajuća preuzeta obveza u pogledu zabrane isplate dividende (26), koja je priložena Odluci iz 2012., i dalje vrijedi u izmijenjenom obliku. U skladu s novom preuzetom obvezom dividende se mogu isplatiti vanjskim ulagačima

(a)

ako je zbroj svih isplata manji od [5 – 8] milijuna EUR;

(b)

ako je užitnica isplaćena prema dogovorenim pragovima i u istoj godini u najmanje jednakom iznosu i uz prednost pred ostalim isplatama;

(c)

ako je Austrija primila dodatnu naknadu u istom iznosu kao predložene dividende; i

(d)

ako je stvoren novi, vanjski redovni osnovni kapital u najmanje istom iznosu kao što je iznos isplate dividendi i naknada.

(116)

Komisija je utvrdila da je kombinacija prednosti dane obvezi otplate, isplate naknade i stvaranja novog vanjskog redovnog osnovnog kapitala dovoljna kako bi se osiguralo da potpore neće služiti kao naknada kapitala i da će se moguće dividende isplatiti isključivo iz viška dobiti.

(117)

Ukupno je Komisija utvrdila da se novim katalogom preuzetih obveza osigurava spojivost postojeće potpore u pogledu vlastitog doprinosa i podjele obveza.

Mjere za ograničenje narušavanja tržišnog natjecanja

(118)

Komisija mora ispitati zamjenjuje li se novim katalogom preuzetih obveza na primjeren način katalog preuzetih obveza iz 2012. i može li se osigurati daljnja spojivost postojeće potpore za Savez. Stoga se mora ispitati hoće li se moguća narušavanja tržišnog natjecanja uvjetovana potporom zadržati na najmanjoj mogućoj razini.

(119)

U katalogu preuzetih obveza iz 2012. sadržan je niz mjera za smanjenje narušavanja tržišnog natjecanja na najmanju mogu mjeru koje se izravno odnose na ÖVAG: i. smanjenje bilance i rizikom ponderirane imovine, ii. ograničenje poslovanja ÖVAG-a na poslove povezane sa Savezom u smislu aktivnosti središnjeg tijela Saveza, iii. zabrana stjecanja, iv. zabrana određivanja cijena za Live Bank, društvo-kćer ÖVAG-a (segment e-bankarstva), v. zabrana oglašavanja na temelju dodjele mjera potpore, i vi. pravila ponašanja u pogledu naknade i upravljanja rizicima.

(120)

Novim katalogom preuzetih obveza priloženim ovoj Odluci zadržava se prvotno stanje u pogledu ograničenja narušavanja tržišnog natjecanja uvjetovanog potporom. Tako će se smanjenje bilance i rizikom ponderirane imovine provesti u okviru likvidacije ÖVAG-a, dok će se usmjerenost funkcija središnjeg tijela Saveza pojasniti prijenosom tih funkcija na VBWB. Osim toga, u novom katalogu preuzetih obveza zadržane su zabrana određivanja cijena, stjecanja i oglašavanja na temelju dodjele državnih potpora te su preuzete i druge obveze ponašanja.

(121)

U okviru zabrane određivanja cijena Live Bank klijentima ne smije ponuditi povoljnije kamate (za sva dospijeća) od konkurenta s trećim najboljim uvjetima na austrijskom tržištu u segmentu izravnog e-bankarstva.

(122)

Na Savez se primjenjuje zabrana stjecanja, tj. Savez ne smije stjecati kontrolne ili manjinske udjele niti pakete imovine. Jedine su iznimke sljedeće: (a) stjecanja koja se moraju provesti radi održavanja financijske stabilnosti i/ili stabilnosti Saveza ili u interesu funkcioniranja tržišnog natjecanja ako je ta stjecanja Komisija prethodno odobrila, i (b) stjecanja koja su, u pogledu postojećih obveza uprave s obzirom na klijente u poteškoćama s plaćanjem, potrebna za normalno tekuće poslovanje banke.

(123)

Nadalje, na Savez se primjenjuje zabrana oglašavanja, tj. Savez se ne smije oglašavati na temelju dodjele mjera potpore ili prednosti koje iz njih proizlaze.

(124)

U ostalim obvezama u pogledu ponašanja navodi se da Savez mora osigurati primjerene sustave naknade i upravljanja rizicima. U skladu s tim sustavi naknada u okviru Saveza moraju biti transparentni, temeljiti se na poticajima kojima se sprječava preuzimanje neprimjerenih rizika te biti usmjereni i na održive i dugoročne ciljeve poduzetnika. Savez će dalje razvijati upravljanje rizicima te provoditi razboritu i čvrstu politiku poslovanja koja je usmjerena na načelo održivosti.

(125)

Stoga Komisija smatra da su novim katalogom preuzetih obveza na primjeren način ograničena narušavanja tržišnog natjecanja koja zbog postojeće potpore nastaju u korist ÖVAG-a,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Mjere sadržane u Planu restrukturiranja od 23. lipnja 2015. i katalog preuzetih obveza koji je s njim povezan ne predstavljaju nove državne potpore.

2.   Mjere sadržane u Planu restrukturiranja od 23. lipnja 2015. i katalog preuzetih obveza koji je s njim povezan takvog su oblika da su mjere na koje se upućuje u članku 1. stavku 1. Odluke 2013/298/EU i dalje spojive s unutarnjim tržištem.

Članak 2.

1.   Članak 2. Odluke 2013/298/EU zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Austrija osigurava potpunu provedbu Plana restrukturiranja dostavljenog 23. lipnja 2015., uključujući preuzete obveze koje se nalaze u Prilogu ovoj Odluci.”

2.   U Prilogu Odluci 2013/298/EU sadržan je tekst Priloga ovoj Odluci.

Članak 3.

Ova je Odluka upućena Republici Austriji.

Sastavljeno u Bruxellesu 2. srpnja 2015.

Za Komisiju

Margrethe VESTAGER

Članica Komisije


(1)  SL C 46, 17.2.2012., str. 3.

(2)  Odluka Komisije od 9. prosinca 2008. u predmetu državne potpore N 557/2008 – Mjere u skladu sa Zakonom o stabilnosti financijskog tržišta i Zakonom o jačanju međubankovnog tržišta za kreditne institucije i društva za osiguranje u Austriji (SL C 3, 8.1.2009., str. 2.).

(3)  Prvo produljenje programa potpore, uključujući određene izmjene, odobreno je 30. lipnja 2009. (SL C 172, 24.7.2009., str. 4.), drugo produljenje 17. prosinca 2009. (SL C 28, 4.2.2010., str. 6.), treće produljenje 25. lipnja 2010. (SL C 250, 17.9.2010., str. 4.) i četvrto produljenje 16. prosinca 2010. (SL C 20, 21.1.2011., str. 3.).

(4)  Usp. točku 13. i Prilog Komunikaciji Komisije (SL C 10, 15.1.2009., str. 2.).

(5)  Odluka Komisije od 9. prosinca 2011. u predmetu državne potpore SA.31883 (2011/C) (ex N 516/10) – Restrukturiranje banke Österreichische Volksbanken-AG (SL C 46, 17.2.2012., str. 3.).

(6)  Odluka Komisije 2013/298/EU od 19. rujna 2012. o državnoj potpori SA.31883 (2011/C) (ex N 516/10) koju je Austrija odobrila i namjerava odobriti u korist banke Österreichische Volksbanken-AG (SL L 168, 20.6.2013., str. 30.).

(7)  Savez je detaljnije opisan u uvodnoj izjavi 18. i dalje.

(8)  Vidjeti uvodne izjave 13. i 14. Odluke iz 2012.

(9)  Vidjeti uvodne izjave 24. i 25.

(10)  Dodatne pojedinosti sadržane su u uvodnim izjavama 27. do 30. i Odluci iz 2012.

(11)  Taj je manjak kapitala detaljnije pojašnjen u uvodnoj izjavi 33.

(12)  Dodatne pojedinosti sadržane su u uvodnim izjavama 24. do 29. Odluke iz 2012.

(13)  Uredba (EU) br. 575/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 26. lipnja 2013. o bonitetnim zahtjevima za kreditne institucije i investicijska društva i o izmjeni Uredbe (EU) br. 648/2012 (SL L 176, 27.6.2013., str. 1.).

(14)  Zakon o bankarstvu (dalje u tekstu: „BWG”).

(15)  Povjerljive informacije.

(16)  Vidjeti uvodnu izjavu 45.

(17)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL L 83, 27.3.1999., str. 1.).

(18)  Vidjeti uvodne izjave 66. do 71.

(19)  Vidjeti uvodnu izjavu 82. Odluke iz 2012.

(20)  Vidjeti uvodnu izjavu 93. Odluke iz 2012.

(21)  Sve pretpostavke u pogledu gospodarskog rasta i inflacije preuzete su iz proljetnog godišnjeg izvješća Komisije za 2015.

(22)  Vidjeti uvodnu izjavu 45.

(23)  Točka 11.2. kataloga preuzetih obveza u Prilogu Odluci iz 2012.

(24)  Te su mjere detaljnije opisane u uvodnoj izjavi 100.

(25)  Vidjeti uvodnu izjavu 115.

(26)  Vidjeti točku 9.3. kataloga preuzetih obveza koji je priložen Odluci iz 2012.


PRILOG

„PRILOG

KATALOG PREUZETIH OBVEZA U POSTUPKU POVEZANOM S DRŽAVNOM POTPOROM SA.31883 ÖSTERREICHISCHE VOLKSBANKEN AG

PREAMBULA

U Odluci Komisije od 19. rujna 2012. državna potpora SA.31883 (2011/C), koju je Austrija odobrila u korist banke Österreichische Volksbanken AG (ÖVAG), ocijenjena je spojivom s unutarnjim tržištem.

U okviru restrukturiranja sektora banaka Volksbank, koje je ponovno postalo potrebno, ovaj katalog preuzetih obveza izrađen je uzimajući u obzir dosadašnji katalog preuzetih obveza i Plan restrukturiranja i likvidacije ÖVAG-a (‚Plan restrukturiranja’) na kojem se on temelji. Time su odredbe dosadašnjeg kataloga preuzetih obveza priloženog Odluci Komisije od 19. rujna 2012. stavljene izvan snage.

U izmijenjenom Planu restrukturiranja nisu predviđene nikakve dodatne mjere državne potpore za ÖVAG. Smanjenje temeljnog kapitala ÖVAG-a, uključujući udjel Republike Austrije od 43,3 % (što odgovara iznosu od približno 250 milijuna EUR), i smanjenje sudjelujućeg udjela Republike Austrije u kapitalu u iznosu od 300 milijuna EUR za 96,65 % ne predstavljaju novu potporu u skladu s člankom 1. točkom (c) Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (1).

Republika Austrija nudi sljedeće obveze u pogledu banke Österreichische Volksbanken-Aktiengesellschaft (‚ÖVAG’) i saveza Volksbankenverbund, koji zastupa Volksbank Wien-Baden AG (‚VBWB’) kao novo središnje tijelo Saveza, kako bi Europska komisija u odluci u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) mogla utvrditi da su potpore odobrene ÖVAG-u spojive s unutarnjim tržištem.

Ovaj je tekst potrebno tumačiti kroz opći okvir prava Unije i uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 659/1999 kao i Odluku kojoj su obveze priložene ili koja je dopunjena uvjetima i obvezama.

1.   Općenito

1.1.   Republika Austrija osigurava da se Plan restrukturiranja ÖVAG-a koji je dostavljen krajem lipnja 2015. provodi točno i u cijelosti.

1.2.   Republika Austrija osigurava da se pri provedbi Plana restrukturiranja preuzete obveze (‚preuzete obveze’) navedene u nastavku u cijelosti poštuju.

1.3.   Faza restrukturiranja završava u trenutku održavanja glavne skupštine VBWB-a koja donosi odluku o godišnjem financijskom izvještaju za 2019., ali najkasnije 30. lipnja 2020. Sljedeće preuzete obveze primjenjuju se tijekom faze restrukturiranja, osim ako je u njima drukčije navedeno.

2.   Plan restrukturiranja i likvidacije

2.1.   Temeljni kapital ÖVAG-a od 577 328 623,46 EUR (uključujući udjel Republike Austrije u iznosu od 43,3 %) smanjit će se na 19 335 951,23 EUR. Sudjelujući udjel države u iznosu od 300 milijuna EUR u istom će se omjeru smanjiti za 96,65 %.

2.2.   Funkcija ÖVAG-a kao središnjeg tijela i središnje institucije retroaktivno će se od 31. prosinca 2014. u zamjenu za dionice prenijeti s ÖVAG-a, kao prenositelja, na VBWB, kao preuzimatelja, uz nastavak poslovanja društva prenositelja.

2.3.   ÖVAG će nakon odobrenja nadležnog nadzornog tijela (ESB) 4. srpnja 2015. izaći iz Saveza, u skladu s regulatornim odobrenjem poslovat će kao društvo za likvidaciju u skladu s člankom 162. Saveznog zakona o sanaciji i likvidaciji banaka (BaSAG) i kao takvo više neće imati bankarsku dozvolu u skladu s člankom 1. Zakona o bankarstvu (BWG). Tvrtka društva za likvidaciju promijenit će se u ‚immigon portfolioabbau ag’.

2.4.   Država sredstva obuhvaćena jamstvom imovine u iznosu od 100 milijuna EUR u skladu sa Sporazumom o jamstvu za ispunjenje obveza od 15. ožujka 2013. u nacrtu dodatka od 25. lipnja 2015. može iskoristiti od 31. prosinca 2015. do, uključno, dana izrade godišnjeg financijskog izvještaja ÖVAG-a za poslovnu godinu 2017.

2.5.   Uvjeti korištenja sredstvima iz jamstva imovine sljedeći su: djelomična ili potpuna nemogućnost naplate potraživanja prema ÖVAG-u ili službeni stečaj dužnika, kao i nužnost otklanjanja postojećeg ili prijetećeg prekomjernog zaduženja ÖVAG-a u skladu sa stečajnim pravom, uz uvjet poštovanja preostalih uvjeta u skladu s prethodno navedenim dodatkom. Rok za ocjenu osiguranih potraživanja iz skupa potraživanja u skladu s Prilogom 1. Sporazumu o jamstvu za ispunjenje obveza od 15. ožujka 2013. u verziji iz prethodno navedenog dodatka jest 31.prosinac 2015. Nakon tog datuma neće se prihvatiti nikakva druga potraživanja.

2.6.   Cilj je plana likvidacije ÖVAG-a likvidirati aktivu do 31. prosinca 2017. Osim toga, iz plana likvidacije ÖVAG-a proizlazi da će nakon likvidacije ostati određena sredstva. Kao djelomična naknada za smanjenje dioničkog kapitala u ÖVAG-u u vlasništvu Republike Austrije Savez i Volksbanken Holding eGen ustupit će Republici Austriji svoja prava na preostala sredstava iz likvidacije ÖVAG-a. Nadalje, Savez se obvezao uložiti napore kako bi osigurao da će i drugi dioničari ÖVAG-a ustupiti svoja prava Republici Austriji.

3.   Prodaja udjela ÖVAG-a

ÖVAG će u okviru provedbe dostavljenog nacrta Sporazuma o restrukturiranju s Republikom Austrijom od 23. lipnja 2015. (‚Sporazum o restrukturiranju’) do 31.prosinca 2017. u potpunosti otuđiti sve udjele u RZB-u (‚Potpisivanje’).

4.   Mjere RZB-a

Austrija je obvezna osigurati provedbu planiranih mjera banke Raiffeisen Zentralbank Österreich AG (RZB) u cilju rasterećenja kapitala ÖVAG-a, kako je utvrđeno u Sporazumu o restrukturiranju od 26. travnja 2012., do […] u preostalom iznosu od [0 – 20] milijuna EUR.

5.   Raspodjela dobiti iz novog Saveza

5.1.   Raspodjela dobiti iz konsolidiranih društava banke Volksbank u skladu s člankom 30.a stavkom 1. BWG-a trećim (fizičkim ili pravnim) osobama načelno je dopuštena samo ako su ispunjeni uvjeti navedeni u točkama 5.2. do 5.6. tog Sporazuma.

5.2.   Isplata na osnovi užitnice Republike Austrije provodi se u skladu sa Sporazumom o restrukturiranju; točnije, zbog nepoštovanja ondje utvrđenih pragova u skladu sa Sporazumom o restrukturiranju Republika Austrija može raspolagati dionicama u VBWB-u koje su joj prenesene.

5.3.   Isplata na osnovi užitnice Republike Austrije izvršava se u skladu sa Sporazumom o restrukturiranju te ima prednost pred ostalom raspodjelom dobiti u najmanje istom iznosu.

5.4.   Ukupan iznos svih isplata dobiti ograničen je na [5 – 8] milijuna EUR godišnje.

5.5.   Republika Austrija prima naknadu neovisnu o točki 5.3. u iznosu isplate. Raspodjelom dobiti na stavke vlastitog kapitala, koje su nakon 29. lipnja 2015. upisane za jačanje i sanaciju Saveza, ne aktivira se isplata naknade Republici Austriji.

5.6.   Savez se obvezuje prikupiti novi, vanjski redovni osnovni kapital (neto, nakon odbitka otplata) najmanje u iznosu koji odgovara zbroju godišnjih isplata dobiti i naknada (zamjena za zadržavanje dobiti).

6.   Zabrana isplate dividendi za ÖVAG

ÖVAG do kraja likvidacije ne smije isplatiti nikakve dividende. U mjeri u kojoj je to moguće odvojiti u pravnom smislu, to ne utječe na plaćanje naknade za potpore.

7.   Zabrana određivanja cijena

Bez prethodnog odobrenja Komisije Live Bank do kraja likvidacije u segmentu depozita neće nuditi povoljnije kamate (za sva dospijeća) od konkurenta s trećim najboljim uvjetima na austrijskom tržištu u segmentu izravnog e-bankarstva.

8.   Zastupanje Republike Austrije u banci Volksbank Wien-Baden AG kao središnjem tijelu Saveza

8.1.   Nakon što podjela ÖVAG-a počne imati pravne učinke i nakon što se funkcija središnjeg tijela Saveza prenese na VBWB, Savez će Republici Austriji bez naknade prenijeti udjel od 25 % + jedne dionice (‚25 % + 1’).

8.2.   U slučaju neizvršenja otplate u skladu s točkom 9.3. tog Sporazuma Savez će na Republiku Austriju bez naknade prenijeti dodatne dionice u VBWB-u do ukupnog udjela od [26 – 40] %. Osim toga, Republici Austriji pripast će pravo raspolaganja dionicama koje drži u skladu s odredbama Sporazuma o restrukturiranju.

8.3.   Savez će Republici Austriji osigurati pravo na imenovanje polovine članova Nadzornog odbora VBWB-a koje određuju vlasnici.

9.   Naknada za potpore

9.1.   Nadalje, za jamstvo imovine koje je Republika Austrija osigurala ÖVAG-u u iznosu od 100 milijuna EUR plaća se premija koja ovisi o dobiti u iznosu od 10 % godišnje.

9.2.   U skladu sa Sporazumom o restrukturiranju VBWB Republici Austriji priznaje užitnicu kao naknadu za smanjenje sudjelujućeg udjela u kapitalu ÖVAG-a koji je držala država u iznosu od 300 milijuna EUR. Od isplate na osnovi užitnice potrebno je oduzeti sudjelujući udjel države u kapitalu koji će se zadržati tijekom podjele i propisno isplatiti.

9.3.   Isplata na osnovi užitnice mora se isplatiti u skladu s godišnjim izvještajem VBWB-a […] u iznosu od najmanje [0 – 50] milijuna EUR te u skladu s godišnjim izvještajem VBWB-a […] u iznosu od najmanje [0 – 100] milijuna EUR. U slučaju neispunjenja bilo kojeg od ta dva praga potrebno je prijaviti novi Plan restrukturiranja. Napominje se da je u Sporazumu o restrukturiranju u skladu s godišnjim izvještajem VBWB-a […] predviđena isplata u iznosu od najmanje [0 – 200] milijuna EUR, a u skladu s godišnjim izvještajem VBWB-a [2020. – 2025.] potpuna isplata.

10.   Ostale obveze u pogledu ponašanja

10.1.   ÖVAG i Savez obvezuju se poštovati zabranu stjecanja. To se odnosi na stjecanje poduzetnika s pravnim statusom i udjela u poduzetnicima, ali i na stjecanje paketa imovine koji predstavljaju poslovanje ili dio poslovanja. Od toga su izuzeta stjecanja koja se moraju provesti radi održavanja financijske stabilnosti i/ili stabilnosti Saveza ili u interesu funkcioniranja tržišnog natjecanja ako je ta stjecanja Komisija prethodno odobrila. Nadalje, od toga su izuzeta i stjecanja koja su, u pogledu postojećih obveza uprave s obzirom na klijente u poteškoćama s plaćanjem, potrebna za normalno tekuće poslovanje banke.

10.2.   ÖVAG i Savez ne smiju se oglašavati na temelju odobrenih mjera potpore ili prednosti koje iz toga proizlaze.

10.3.   ÖVAG i Savez obvezni su ispitati svoje sustave naknada s obzirom na njihov poticajni učinak i primjerenost te u okviru građanskopravnih mogućnosti osigurati da oni ne dovedu do neprimjerenih rizika, da su usmjereni na održive i dugoročne ciljeve društva te da su transparentni.

10.4.   Savez će dalje razvijati praćenje i kontrolu rizika te provoditi razboritu i čvrstu politiku poslovanja koja je usmjerena na načelo održivosti.

11.   Povjerenik nadgledanja

11.1.   Republika Austrija osigurava da potpunu i točnu provedbu Plana restrukturiranja ÖVAG-a i Saveza te potpunu i točnu provedbu svih preuzetih obveza iz ovog kataloga stalno nadzire neovisan povjerenik nadgledanja koji posjeduje dostatne kvalifikacije i obvezao se na čuvanje tajnosti podataka.

11.2.   Imenovanje, zadaće, obveze i razrješenje povjerenika nadgledanja u skladu su s postupkom opisanim u Prilogu ‚Povjerenik’.

11.3.   Republika Austrija osigurava da tijekom provedbe odluke Komisija odnosno povjerenik nadgledanja imaju neograničeni pristup svim informacijama potrebnima za nadzor provedbe ove odluke. Komisija odnosno vjerovnik mogu od ÖVAG-a i Saveza zahtijevati objašnjenja i pojašnjenja. Republika Austrija, ÖVAG i Savez u potpunosti će surađivati s Komisijom i povjerenikom nadgledanja na svim pitanjima koja se odnose na nadzor provedbe ove Odluke.”


(1)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL L 83, 27.3.1999., str. 1.).


10.2.2016   

HR

Službeni list Europske unije

L 34/152


ODLUKA KOMISIJE (EU) 2016/154

оd 22. srpnja 2015.

o državnoj potpori SA.13869 (C 68/2002) (prije NN 80/2002) Reklasifikacija u kapital računovodstvenih rezerviranja nastalih izuzećem od oporezivanja za obnovu visokonaponske prijenosne mreže koju je provela Francuska u korist EDF-a

(priopćeno pod brojem dokumenta C(2015) 4959)

(Vjerodostojan je samo tekst na francuskom jeziku)

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 108. stavak 2. prvi podstavak (1),

nakon što je od zainteresiranih strana zatražila da podnesu primjedbe u skladu s navedenim člankom (2)

i uzimajući u obzir te primjedbe,

budući da:

(1)

Komisija je odlukom od 16. listopada 2002. pokrenula formalni istražni postupak iz članka 108. stavka 2. UFEU-a („odluka o pokretanju postupka”) u pogledu prednosti koju je neplaćanjem poreza na dobit ostvarila javna ustanova industrijskog i trgovačkog karaktera „Electricité de France (E.D.F.), Service National” („EDF” koji je potkraj 2004. postao dioničko društvo Electricité de France SA) tijekom restrukturiranja svoje bilance 1997. u dijelu računovodstvenih rezerviranja nastalih izuzećem od oporezivanja za obnovu visokonaponske prijenosne mreže (réseau d'alimentation générale („RAG”) i reklasificiranih u kapital.

(2)

U svojim primjedbama dostavljenima Komisiji dopisom od 11. prosinca 2002. francuska su tijela osporila da je EDF ostvario poreznu pogodnost i posebno ističu da je dokapitalizacija ispravila potkapitaliziranost te je stoga opravdana.

(3)

Komisija je dopisom od 21. siječnja 2003. dostavila Francuskoj jedine primjedbe koje je primila od jedne zainteresirane strane te je od nje zatražila da podnese svoje opaske. Francuska nije podnijela opaske na te primjedbe.

(4)

Tehnički sastanak Komisije i francuskih tijela održao se 12. veljače 2003. nakon kojeg je Komisija podnijela zahtjev za informacije od 4. srpnja 2003.

(5)

Francuska je 11. studenoga 2003. dostavila nove informacije. Novi tehnički sastanak održao se 17. studenoga 2003. između Komisije, francuskih tijela i predstavnika EDF-a. Francuska su tijela 20. studenoga 2003. dostavila dodatne informacije.

(6)

Komisija je Odlukom od 16. prosinca 2003. (3) ocijenila mjeru potpore koju je primio EDF nespojivom s unutarnjim tržištem te je zatražila povrat te potpore s kamatama. Potpora je vraćena u veljači 2004.

(7)

Opći sud je presudom od 15. prosinca 2009. poništio Odluku Komisije (4). Francuska je ponovno platila EDF-u iznos potpore koji je vraćen 2004.

(8)

Sud je presudom od 5. lipnja 2012. odbacio žalbu koju je Komisija uložila na presudu Općeg suda (5).

(9)

Komisija je odlukom od 2. svibnja 2013. proširila formalni istražni postupak („odluka o proširenju postupka”) (6).

(10)

Francuska su tijela 1. srpnja 2013. dostavila svoje primjedbe Komisiji.

(11)

Komisija je dopisom od 13. kolovoza 2013. dostavila Francuskoj primjedbe od 29. srpnja 2013. primljene od jedine zainteresirane strane, odnosno od EDF-a, te je od nje zatražila da podnese svoje opaske. Francuska je 11. listopada 2013. podnijela svoje opaske na primjedbe EDF-a.

(12)

EDF je 18. listopada 2013. dostavio Komisiji studiju od 15. listopada 2013. koju je izradilo konzultantsko društvo (Oxera). Komisija je 22. listopada 2013. tu studiju proslijedila Francuskoj te je od nje zatražila da podnese svoje opaske. Komisija se pritom ogradila, s jedne strane, jer je studija dostavljena više od dva i pol mjeseca nakon krajnjeg roka utvrđenog odlukom o proširenju postupka te, s druge strane, jer je sastavljena nakon odluke o ulaganju u EDF na koju se pozivala Francuska. Francuska je 6. studenoga 2013. podnijela svoje opaske na studiju.

(13)

Sastanak Komisije i francuskih tijela održao se 14. studenoga 2013. Komisija je 15. studenoga 2013. zatražila nove informacije i pojašnjenja o primjedbama Francuske, koji su dostavljeni 23. prosinca 2013.

(14)

EDF je 22. studenoga 2013. dostavio Komisiji pravno mišljenje sastavljeno na zahtjev EDF-a kao dopunu i u prilog njegovim primjedbama od 29. srpnja 2013.

(15)

Na zahtjev EDF-a 12. ožujka 2014. održan je sastanak s Komisijom u nazočnosti francuskih tijela.

(16)

Komisija je 13. svibnja 2014. od Francuske zatražila eventualne opaske na pravno mišljenje koje je dostavio EDF te pojašnjenja i dodatne informacije, koje je Francuska dostavila dopisom od 19. lipnja 2014.

1.   DETALJAN OPIS MJERE

1.1.   KORISNIK: EDF, PROMJENE U NJEGOVU STATUSU I KAPITALU

(17)

EDF je osnovan Zakonom br. 46-628 od 8. travnja 1946. o nacionalizaciji električne energije i plina („Zakon br. 46-628”) na temelju čijeg su prvog članka nacionalizirani proizvodnja, prijenos, distribucija, uvoz i izvoz električne energije u Francuskoj. Tim je Zakonom upravljanje nacionaliziranim elektroenergetskim poduzetnicima povjereno nacionalnoj javnoj ustanovi industrijskog i trgovačkog karaktera pod nazivom „Electricité de France (E.D.F.), Service National”.

(18)

Člankom 16. Zakona br. 46-628 predviđeno je da neto iznos imovine, prava i obveza prenesenih na EDF čini njegov kapital, da pripada narodu, da je neotuđiv i da se u slučaju gubitaka poslovanja obnavlja iz dobiti narednih poslovnih godina. Na temelju članka 1. Odluke br. 56-493 od 14. svibnja 1956. o dokapitalizaciji EDF-a, na dokapitalizaciju se primjenjuju pravila utvrđena u članku 16. prethodno navedenog Zakona. Na temelju članka 2. iste Odluke država dokapitalizacijom ostvaruje pravo na kamate i dividende.

(19)

U skladu sa Zakonom br. 46-628, EDF je od svojeg osnutka pa i 1997. bio javna ustanova industrijskog i trgovačkog karaktera koja nije uređena odredbama koje se primjenjuju na dionička društva. Javna ustanova industrijskog i trgovačkog karaktera nema vlasnički kapital za razliku od dioničkog društva koje je u vlasništvu svojih dioničara (7). Unatoč pojmovima „kapital” i „dokapitalizacija” koji se rabe u relevantnim propisima, EDF nije raspolagao vlasničkim kapitalom zbog svojeg statusa pravne osobe javnog prava. Zakonom br. 2004-803 od 9. kolovoza 2004. o javnoj službi za opskrbu električnom energijom i plinom te o poduzetnicima za opskrbu električnom energijom i plinom („Zakon br. 2004-803”) predviđena je buduća promjena tog statusa. U članku 24. Zakona br. 2004-803 pojašnjeno je da će EDF, u kojem država treba biti vlasnik više od 70 % kapitala, biti uređen zakonima koji se primjenjuju na dionička društva, osim ako je zakonom utvrđeno drukčije. Člankom 47. tog Zakona predviđena je i naknadna pretvorba javne ustanove EDF u dioničko društvo, podložno objavi odluke o njegovu novom statusu. U članku 46. pojašnjeno je da će se bilanca društva EDF na dan 31. prosinca 2004. utvrditi na temelju bilance javne ustanove EDF na dan 31. prosinca 2003. te njezina računa dobiti i gubitka za poslovnu godinu 2004.

(20)

Pretvorba EDF-a u dioničko društvo stupila je na snagu primjenom Odluke br. 2004-1224 od 17. studenoga 2004. o statutu dioničkog društva Electricité de France. Statutom društva priloženom Odluci bilo je predviđeno da EDF od tada bude dioničko društvo uređeno zakonima i pravilnicima koji su primjenjivi na trgovačka društva, osobito Trgovačkim zakonikom (code de commerce), osim se ako posebnim odredbama, uključujući i samim statutom društva, odredi drukčije.

(21)

Člankom 6. statuta EDF-a predviđeno je da se vlasnički kapital, čiji je vlasnik najprije u cijelosti bila država, utvrđen na iznos od 8,129 milijardi EUR, dijeli na 1 625 800 000 dionica, svaka vrijednosti od 5 EUR. Vlasnički kapital novog dioničkog društva EDF utvrđen je u studenome 2004. na iznos do tada kumuliranog kapitala i dokapitalizacije javne ustanove gospodarskog i trgovačkog karaktera EDF, odnosno na 8,1 milijardu EUR. Taj iznos kapitala i dokapitalizacije dosegnut je u skladu sa Zakonom br. 97-1026 od 10. studenoga 1997. o raznim gospodarskim i trgovačkim mjerama („Zakon br. 97-1026”) i nepromijenjen je od 1997.

(22)

Kao što je propisano Zakonom br. 2004-803 i statutom EDF-a, država je u svakom trenutku trebala i treba biti vlasnik više od 70 % kapitala društva. Nove dionice EDF-a uvrštene na burzu Euronext ponuđene su u studenome 2005. po otvorenoj cijeni („OPO”), čime je kapital EDF-a stvarno otvoren i drugim dioničarima osim države.

1.2.   STVARANJE RAČUNOVODSTVENIH REZERVIRANJA ZA OBNOVU VISOKONAPONSKE PRIJENOSNE MREŽE

(23)

Na temelju članka 36. Zakona br. 46-628 na EDF su prenesene sve nacionalizirane koncesije za opskrbu električnom energijom. Na temelju članka 37. Zakona, koncesionar je u pogledu tih koncesija dužan pridržavati se tipskih specifikacija. Različite koncesije za prijenos električne energije koje je država prenijela na EDF objedinjene su 1958. u jedinstvenu koncesiju po nazivom réseau d'alimentation générale (RAG) (visokonaponska prijenosna mreža).

(24)

U nedostatku računovodstvenih pravila za koncesije, EDF je od 1946. smatrao da je vlasnik imovine koja čini RAG te ju je uvrstio u svoju bilancu. U skladu s člankom 8. specifikacija koje su odobrene Odlukom br. 56-1225 od 28. studenoga 1956., EDF je dužan o svojem trošku izvršavati sve radove održavanja i obnove potrebne da bi se objekti koncesije održali u dobrom radnom stanju.

(25)

Nakon izmjene općeg računovodstvenog plana 1982. kojim su predviđena posebna pravila za imovinu koju je potrebno vratiti državi po isteku koncesije, EDF je 1987. izmijenio svoju računovodstvenu praksu u pogledu imovine RAG-a koja je do tada bila smatrana vlastitom imovinom te ju je svrstao u stavku bilance „Imovina u koncesiji”. EDF je na tu imovinu primijenio posebna računovodstvena pravila utvrđena u Francuskoj za imovinu u koncesiji koju je potrebno vratiti državi po isteku koncesije te je izuzećem od oporezivanja stvorio rezerviranja za obnovu RAG-a.

(26)

Revizorski sud je u izvješću iz 1994. (8) smatrao da kada postoji jedini i stalni državni koncesionar, koji je poput EDF-a imenovan zakonom, teško je razlikovati imovinu koja čini RAG i koju je potrebno vratiti državi po isteku koncesije od vlastite imovine RAG-a koja pripada EDF-u. Drugim riječima, računovodstvena promjena koju je EDF uveo 1987., a čija je posljedica stvaranje rezerviranja izuzećem od oporezivanja nije se Revizorskom sudu činila opravdanom. Poduzetnik i nadzorna tijela brzo su počeli poduzimati radnje za regulariziranje položaja EDF-a.

(27)

EDF je 1997. u svojim financijskim izvještajima imao dvije vrste rezerviranja nastalih izuzećem od oporezivanja za obnovu RAG-a: još neupotrijebljena rezerviranja u iznosu od 38,5 milijardi FRF i prava davatelja koncesije koja odgovaraju već provedenim obnovama u iznosu od 18,345 milijardi FRF.

1.3.   REKLASIFIKACIJA RAČUNOVODSTVENIH REZERVIRANJA

(28)

U Zakonu br. 97-1026 pojašnjen je status imovine koja čini RAG. Članak 4. tog Zakona glasi:

„I.

Objekti visokonaponske prijenosne mreže električne energije smatraju se vlasništvom ustanove Electricité de France od kada joj je dodijeljena koncesija za tu mrežu.

II.

Za potrebe primjene stavka I., protuvrijednost imovine u naravi visokonaponske prijenosne mreže koja je u koncesiji i u bilanci ustanove Electricité de France iskazana je kao obveza uvrštena je 1. siječnja 1997. u stavku ‚Dokapitalizacija’ u neto iznosu bez revalorizacijskih razlika […].”

(29)

Svaka radnja povezana s kapitalom EDF-a bila je podložna zakonu. Naime, člankom 16. Zakona br. 46-628, u verziji koja je bila na snazi 1997., bilo je predviđeno da kapital EDF-a bude neotuđiv i da pripada narodu. Zato je prema francuskom pravu dokapitalizacija EDF-a koja je posljedica reklasifikacije rezerviranja za obnovu RAG-a bila podložna zakonu.

(30)

Zakonom br. 97-1026 utvrđeno je vlasništvo nad imovinom RAG-a. Stoga je bilanca EDF-a reorganizirana na temelju Zakona br. 97-1026. Upotrijebljena ili neupotrijebljena rezerviranja koja je EDF stvorio od 1987. do 1996. za obnovu RAG-a radi povrata te imovine državi postala bi neprimjenjiva ako bi se smatralo da vlasništvo nad imovinom RAG-a pripada EDF-u.

(31)

U prilogu 1. dopisu ministra gospodarstva, financija i industrije, državnog tajnika za proračun i državnog tajnika za industriju, koji je 22. prosinca 1997. upućen EDF-u (dalje u tekstu: „dopis ministra gospodarstva”) obrazloženo je restrukturiranje gornjeg dijela bilance EDF-a u skladu s člankom 4. Zakona br. 97-1026:

„—

Reklasifikacija ‚prava davatelja koncesije’ (18 345 563 605 FRF):

Konsolidiranje dokapitalizacijom protuvrijednosti imovine u naravi RAG-a koja je u koncesiji u visini od 14 119 065 335 FRF.

Objedinjavanje revalorizacijskih razlika RAG-a iz 1959. (2 425 milijuna FRF) i 1976. (neamortizirana dugotrajna imovina: 97 milijuna FRF) i stavke ‚Revalorizacijske razlike RAG-a’, čiji iznos time raste s 1 720 milijuna FRF na 4 145 milijuna FRF.

Objedinjavanje reguliranih rezerviranja koja se odnose na revalorizaciju amortizirane dugotrajne imovine iz 1976. (1 704 milijuna FRF), čiji iznos time raste s 877 milijuna FRF na 2 581 milijuna FRF.

Reklasifikacija rezerviranja za obnovu koja su postala neopravdana (38 520 943 408 FRF) u zadržanu dobit, u skladu s mišljenjem Nacionalnog računovodstvenog vijeća (Conseil national de la comptabilité) br. 97-06 od 18. lipnja 1997. o računovodstvenim promjenama.”

(32)

U okviru reorganiziranja bilance EDF-a, francuska su tijela slijedila mišljenje Nacionalnog računovodstvenog vijeća br. 97-06 od 18. lipnja 1997. o promjenama računovodstvenih metoda, promjenama procjena, promjenama poreznih opcija i ispravcima pogrešaka („mišljenje Nacionalnog računovodstvenog vijeća”) kojim je utvrđeno da se ispravci računovodstvenih pogrešaka koje se, po svojoj prirodi, odnose na računovodstvenu obradu prošlih radnji „knjiže kao dobit ili gubitak poslovne godine u kojoj su utvrđene”.

(33)

U skladu sa Zakonom br. 97-1026 i dopisom ministra gospodarstva, revalorizacijske se razlike prenose u rubriku „Vlasnički kapital” bez učinka na porez jer nakon donošenja Zakonâ o revalorizaciji iz 1959. i 1976. odgovaraju revalorizacijskim viškovima ostvarenima izuzećem od oporezivanja ili primjenom sustava porezne neutralnosti.

1.4.   UČINAK REKLASIFIKACIJE RAČUNOVODSTVENIH REZERVIRANJA NA POREZ

(34)

U prilogu 3. dopisu ministra gospodarstva utvrđene su i porezne posljedice reorganiziranja bilance EDF-a. Reklasifikacijom neupotrijebljenih rezerviranja za obnovu u zadržanu dobit utvrđena je promjena u neto imovini u iznosu od 38,5 milijardi FRF te podliježe porezu na dobit po stopi od 41,66 % koja se primjenjivala 1997. Zato su francuska tijela oporezovala još neupotrijebljena rezerviranja u iznosu od 38,5 milijardi FRF. Međutim, nije oporezovan dio rezerviranja koja su jednako tako nastala izuzećem od oporezivanja i konsolidirana kao dokapitalizacija koja odgovara pravima davatelja koncesije.

(35)

U obavijesti Glavne porezne uprave (Direction générale des impôts) od 9. travnja 2002., koju su Komisiji uputila francuska tijela, navedeno je da su „prava davatelja koncesije povezana s RAG-om neutemeljen dug koji je uključivanjem u kapital neopravdano oslobođen poreza” i da je „navedena pričuva, prije nego što je uključena u kapital, trebala biti prenesena iz obveza ustanove, gdje je netočno knjižena na račun neto imovine, što je dovelo do pozitivne promjene neto imovine koja je oporeziva u skladu s člankom 38.-2.” Općeg poreznog zakonika (Code général des impôts). Francuska tijela tvrde da se „tako ostvarena porezna pogodnost [1997. od strane EDF-a] može procijeniti na 5,88 milijardi FRF (14,119 × 41,66 %)”.

2.   ODLUKA O POKRETANJU POSTUPKA

(36)

Komisija je u svojoj odluci o pokretanju postupka zaključila da je nepravilno stvaranje dodatnih rezerviranja za obnovu RAG-a u razdoblju od 1987. do 1996. stavilo EDF u povoljniji položaj u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Time je stekao selektivnu ekonomsku prednost koja proizlazi iz razlike između neplaćene kapitalizirane vrijednosti poreza na dobit na rezerviranja za vrijeme istog razdoblja te iznosa poreza na dobit koji je EDF platio 1997. nakon stupanja na snagu članka 4. Zakona br. 97-1026.

(37)

Unatoč činjenici da je EDF u Francuskoj obavljao djelatnosti na više tržišta uređenih pravima monopola prije stupanja na snagu Direktive 96/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) kojom se liberalizirao sektor električne energije, Komisija je smatrala da su predmetne mjere potpore u korist EDF-a narušile ili prijetile da će narušiti tržišno natjecanje te utjecale na trgovinu među državama članicama u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. To osobito proizlazi iz činjenice da je, unatoč isključivim pravima koje je EDF pri imao obavljanju određenih djelatnosti u Francuskoj, na tim tržištima svejedno među državama članicama postojao određeni stupanj trgovine. Usto, slobodno tržišno natjecanje postojalo je na povezanim tržištima na kojima je EDF u geografskom ili sektorskom smislu već bio diversificirao svoje djelatnosti izvan opsega svojih isključivih prava. Ti su učinci postojali i mnogo prije liberalizacije sektora električne energije.

(38)

Komisija je zaključila da je riječ o novoj potpori za koju se u toj fazi nije činilo da ispunjava uvjete iz članka 107. stavaka 2. i 3. UFEU-a. Pored toga, francuska se tijela nisu pozvala na primjenu članka 106. stavka 2. UFEU-a.

3.   PRIMJEDBE TREĆE ZAINTERESIRANE OSOBE

(39)

Dopisom od 6. siječnja 2003. Nacionalni sindikat nezavisnih proizvođača električne energije nastale u termoelektranama (Syndicat National des Producteurs Indépendants d'Electricité Thermique) (SNPIET) uputilo je primjedbe Komisiji u okviru formalnog istražnog postupka. Prema tim primjedbama, u pogledu neplaćanja 1997. poreza na dobit na dio rezerviranja nastalih izuzećem od oporezivanja za obnovu RAG-a, EDF u okviru svojih djelatnosti nije poštovao uobičajenu praksu industrijskih i trgovačkih društava, suprotno onome što je propisano Zakonom br. 46-628 od 8. travnja 1946.

4.   PRIMJEDBE FRANCUSKE NA ODLUKU O POKRETANJU FORMALNOG ISTRAŽNOG POSTUPKA

(40)

Francuska su tijela dostavila svoje primjedbe Komisiji dopisom od 11. prosinca 2002. Osporavaju da neplaćanje 1997. poreza na dobit na dio rezerviranja nastalih izuzećem od oporezivanja za obnovu RAG-a ima karakter državne potpore.

(41)

Najprije, francuska tijela osporavaju iznos rezerviranja za obnovu RAG-a koji je iznijela Komisija. Francuska tijela potom tvrde da čak i da nije bilo rezerviranja za obnovu RAG-a, EDF ne bi bio u stanju platiti porez na dobit od 1987. do 1996. zbog prenesenih poreznih gubitaka. Usto, budući da je država istodobno vlasnik EDF-a i davatelj koncesije nad RAG-om, francuska su tijela smatrala da prava davatelja koncesije za državu nisu stvarno potraživ dug. Prema tome, francuska su tijela tijekom restrukturiranja bilance 1997. rasporedila ta prava davatelja koncesije u vlasnički kapital EDF-a kako bi ispravila njezinu potkapitaliziranost, ali ih nisu oporezovala porezom na dobit.

(42)

Francuska tijela smatraju da se računovodstveno restrukturiranje provedeno 1997. može smatrati dokapitalizacijom u iznosu jednakom djelomičnom izuzeću od oporezivanja, čiji je cilj bio i ispravljanje potkapitaliziranosti. EDF i država htjeli su rasporediti kvazivlasnički kapital u kapital i ne oporezovati ga porezom na dobit. Smatralo se učinkovitijim i neutralnijim izravno rasporediti prava davatelja koncesije u vlasnički kapital u ukupnom iznosu nego provesti jednakovrijednu radnju kojom bi se neto iznos nakon oporezivanja porezom na dobit rasporedio u kapital, tražiti da EDF plati porez na dobit u iznosu koji odgovara povećanju neto imovine te, naposljetku, dokapitalizirati u iznosu jednakom plaćenom porezu.

(43)

Francuska tijela smatraju da je dokapitalizacija bila opravdana izgledima za profitabilnost EDF-a 1997. koji su se, uostalom, i ostvarili tijekom sljedećih godina. U sličnim bi okolnostima, prema mišljenju francuskih tijela, razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu izvršio takav unos kapitala.

(44)

Francuska tijela osporavaju i da je prinos državi nepropisno smanjen od 1987. do 1996. nakon stvaranja predmetnih rezerviranja. Navode da, čak i da je neto dobit bila veća, prinos državi ne bi bio veći jer u tom razdoblju visina prinosa nije odgovarala prethodno utvrđenom postotku neto dobiti poduzetnika. Visinu prinosa slobodno je odredila država u apsolutnoj vrijednosti i ona nije nužno ovisila o financijskom stanju društva. Usto, taj se prinos nije obvezno isplaćivao iz neto dobiti svake poslovne godine. Iz te perspektive i uzevši u obzir prenesene gubitke EDF-a, francuska tijela ističu da je od 1987. do 1996. državi isplaćena dividenda čiji iznos znatno premašuje granice utvrđene pravom trgovačkih društava.

(45)

Osim toga, francuska tijela smatraju da čak i da je stvaranje rezerviranja za obnovu RAG-a dovelo do prednosti, trebalo bi smatrati da je tu prednost poništilo povećanje poreza na dobit koji je plaćen 1997. Smatraju i da je EDF u razdoblju od 1987. do 1996. ukupno platio državi veći iznos poreza na dobit od onoga koji bi platilo neko trgovačko društvo, koje nije stvorilo rezerviranja za obnovu RAG-a i koje je svojem dioničaru isplatilo dividendu od 37,5 % neto dobiti nakon oporezivanja.

(46)

Nadalje, francuska tijela smatraju da bi se, kada bi se utvrdilo postojanje neopravdane prednosti, ta prednost trebala smatrati postojećom potporom, a ne novom potporom, zbog desetogodišnje zastare utvrđene u članku 15. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (10) koja se počela računati od dodjele prvih elemenata potpore. Uzevši u obzir da je prvi Komisijin zahtjev za informacije podnesen 10. srpnja 2001., eventualni elementi potpore dodijeljeni prije 1991. trebali bi pasti u zastaru. Francuska tijela smatraju da intervencija zakonodavca iz 1997. nije imala za učinak prekid te zastare jer samo mjere Komisije mogu imati takav učinak. Francuska tijela naposljetku smatraju da je u svakom slučaju riječ o postojećoj potpori jer je dodijeljena prije liberaliziranja tržišta električne energije.

(47)

Francuska tijela u dopisu od 20. studenoga 2003. podsjećaju na svoje argumente o revalorizacijskim razlikama uključenima u iznos prava davatelja koncesije koja su iskazana u financijskim izvještajima društva te o primjeni pravila zastare. Usto, tvrde da se na restrukturiranje bilance EDF-a trebala primjenjivati stopa poreza na dobit iz 1996. (stopa od 36,67 %), a ne iz 1997. (stopa od 41,66 %). Naime, francuska tijela smatraju da je to restrukturiranje provedeno na temelju porezne izjave podnesene 23. prosinca 1997., odnosno nakon zatvaranja poslovne godine 1996., ali prije zatvaranja poslovne godine 1997.

(48)

Francuska tijela tako osporavaju tvrdnju Komisije da je EDF 1997. ostvario prednost neplaćanjem poreza na dobit na dio rezerviranja nastalih izuzećem od oporezivanja za obnovu RAG-a.

5.   PRESUDE SUDOVA EUROPSKE UNIJE

(49)

Opći sud je presudom od 15. prosinca 2009. poništio Odluku Komisije od 16. prosinca 2003. jer je na Komisiji da provjeri bi li razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu u sličnim okolnostima uložio približan iznos. Opći sud ocijenio je da je Komisija trebala provjeriti odgovara li takav potez kriterij privatnog ulagača. Stoga je Opći sud smatrao da je Komisija počinila pogrešku koja se tiče prava i da je prekršila članak 107. UFEU-a.

(50)

Sud je presudom od 5. lipnja 2012. odbacio žalbu koju je Komisija uložila na presudu Općeg suda. Sud je posebno smatrao da utvrđenje Općeg suda prema kojem je Komisija, neovisno o obliku unosa kapitala, imala obvezu provjeriti je li država izvršila unos kapitala u okolnostima koje odgovaraju uobičajenim tržišnim uvjetima nije zahvaćeno pogreškom koja se tiče prava. Sud je smatrao da niti ocjena Općeg suda prema kojoj se kriterij privatnog ulagača može primijeniti čak i u slučaju u kojem su upotrijebljena porezna sredstva nije zahvaćena pogreškom koja se tiče prava.

6.   ODLUKA O PROŠIRENJU FORMALNOG ISTRAŽNOG POSTUPKA

(51)

Komisija nakon poništenja Odluke od 16. prosinca 2003. mora donijeti novu odluku na temelju članka 266. UFEU-a i članka 13. Uredbe (EZ) br. 659/1999 kako bi zatvorila postupak u skladu s pravnim pitanjima koja su konačno utvrđena presudom Suda. Budući da je Odluka od 16. prosinca 2003. poništena, Komisija je trebala preispitati pitanja koja se odnose na članke 3. i 4. te Odluke.

(52)

S jedne strane, ni Sud ni Opći sud nisu smatrali da je odluka o pokretanju postupka bila nepravilna. Stoga se na njoj može temeljiti nova konačna odluka. S druge strane, Sud je jasno propisao primjenjivost i primjenu kriterija privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu. Ti se kriteriji u prvom redu temelje na postojanju objektivnih i provjerljivih dokaza kojima se dokazuje da je odluka države članice bila uložiti u kontroliranog javnog poduzetnika, oslanjajući se na ekonomske procjene usporedive s onima koje bi razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu dao izraditi prije ulaganja kako bi ispitao buduću isplativost (11).

(53)

Komisija je u odluci o proširenju formalnog istražnog postupka napomenula da u toj fazi upravnog postupka nijedan dokaz, potvrda ili dokument nisu potkrijepili tvrdnju francuskih tijela prema kojoj bi se računovodstvena reforma iz 1997. mogla tumačiti kao dokapitalizacija u iznosu jednakom djelomičnom izuzeću od oporezivanja. Suprotno primjedbama francuskih tijela, nije se činilo niti da takva dokapitalizacija nije bila potpora, već ulaganje koje bi u usporedivim okolnostima proveo privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu na temelju izgleda za profitabilnost koje je EDF imao 1997., koji su se, uostalom, i ostvarili tijekom sljedećih godina.

(54)

Prema tome, Komisija je u odluci o proširenju postupka, uzevši u obzir dostupne informacije i dokumente, pojasnila svoju prethodnu analizu eventualne ekonomske prednosti koju je EDF ostvario 1997. neplaćanjem poreza na dobit na dio rezerviranja u iznosu od 14,119 milijardi FRF na ime prava davatelja koncesije reklasificiranih u dokapitalizaciju.

(55)

U tom pogledu čini se da ukupna ocjena predmetnih činjenica ukazuje na to da je ta mjera bila obuhvaćena ovlašću javnog tijela, čime se odbacuje primjenjivost načela privatnog ulagača. Naime, francuska tijela nisu u prilog svojoj tvrdnji dostavila nikakvu informaciju ili poslovni plan koji je prethodio odluci o neoporezivanju EDF-a ili koji je bio izrađen za vrijeme njezina donošenja, čime bi se dokazala isplativost takvog poteza. U materijalnom pogledu, što se tiče kriterija koje je naveo Sud, Komisija je napomenula da Francuska treba propisno utvrditi datume dostavljenih dokumenata te dokaz da su ih prije donošenja sporne odluke pregledali nadležni ministri i dužnosnici te parlamentarne skupštine.

(56)

Međutim, u nedostatku tih elemenata, čini se da je Francuska u izvršavanju svojih poreznih ovlasti primijenila izuzeće od oporezivanja na restrukturiranje gornjeg dijela bilance EDF-a, u pogledu reklasifikacije rezerviranja prava davatelja koncesije iz članka 4. Zakona br. 97-1026. Taj se porezni prihod nijednom izričitom proračunskom odredbom nije dodijelio u korist EDF-a, niti su bila uspostavljena pravila ili provjere u području ulaganja kako bi navodno ulaganje imalo pravnu osnovu.

(57)

Usto, Komisija je u svojoj odluci o proširenju postupka podredno napomenula da, čak i kada bi načelo privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu bilo primjenjivo, u toj bi fazi primjena načela dovela do zaključka da privatni ulagač 1997. ne bi uložio 5,88 milijardi FRF u dokapitalizaciju EDF-a. Budući da francuska tijela nisu dostavila dokaze, činilo se da je odbačena mogućnost da bi privatni dioničar u uobičajenim tržišnim okolnostima izvršio navodno ulaganje a da prethodno nije ispitao objektivne i pouzdane studije koje je po mogućnosti izradila treća osoba, odnosno nepristrani savjetnik za ulaganja, umjesto, primjerice, poduzetnika korisnika, a u kojima bi se u prvom redu naveli stopa povrata uloženog kapitala, rok povrata uloženog kapitala i teoretski intrinzični rizici s obzirom na pravila povrata takvog ulaganja.

(58)

Komisija je u tom pogledu čimbenicima koje bi razuman privatni ulagač ispitao prije ulaganja svojih sredstva dodala nesigurnost u pogledu iznosa i kretanja troškova financiranja mirovina koje je EDF trebao pokriti 1997. u skladu sa svojim posebnim režimom te njihovu procjenu koju je u to doba mogao napraviti ulagač.

(59)

U tim se uvjetima djelomično izuzeće od poreza na dobit 1997. nije činilo produktivnim ulaganjem države u svojstvu dioničara, već mjerom poreznog izuzeća koja je mogla donijeti ekonomsku prednost EDF-u.

(60)

Nadalje, činilo se da je nenaplaćivanje poreza na dobit koji je EDF dugovao dovelo u pitanje državna sredstva te da je moglo narušiti tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama, ispunjavajući time preostale uvjete primjene članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(61)

U nedostatku pravne osnove koja dokazuje da je operativna potpora kojom je ojačan položaj EDF-a u odnosu na njegove konkurente spojiva s unutarnjim tržištem, Komisija je u Odluci od 2. svibnja 2013. iznijela sumnje u pogledu spojivosti te potpore s unutarnjim tržištem. Slične su sumnje već bile iznesene u odluci o pokretanju postupka.

7.   PRIMJEDBE TREĆIH ZAINTERESIRANIH OSOBA

(62)

EDF je dopisom od 29. srpnja 2013. podnio primjedbe na odluku o proširenju postupka. EDF iznosi tri glavne kritike u pogledu obrazloženja iznesenog u toj odluci: i. u odluci su zanemareni zaključci presude Općeg suda i nije poštovana prava priroda dokapitalizacije EDF-a koju je provela država; ii. odluka je pretjerano formalistička jer je u njoj pogrešno navedena potreba za poslovnim planom povezanim s ulaganjem dok je dokapitalizacija plod pomno planiranog promišljanja, što je potvrđeno brojnim tadašnjim dokumentima; i iii. u odluci je bez dokaza navedeno da nijedan ulagač čiji bi položaj bio najbliži položaju države ne bi proveo slično ulaganje, što je suprotno činjenicama koje EDF iznosi u prilog svojim primjedbama.

(63)

Prema mišljenju EDF-a, Komisija tako nastavlja analizirati mjeru koju je 1997. donijela francuska država samo kroz prizmu njegovih navodnih poreznih posljedica, dok je Opći sud jasno odbacio taj pristup. Kao što je tvrdio Opći sud, mjera koju je država provela kada je reklasificirala prava davatelja koncesije u dokapitalizaciju, predstavlja dokapitalizaciju EDF-a u svrhu ispravljanja neravnoteže bilance EDF-a radi otvaranja tržišta energije konkurentima. Dopis ministra gospodarstva od 22. prosinca 1997. ne sadržava poreznu odluku koja se razlikuje od Zakona iz 1997., nego služi za utvrđivanje poreznih posljedica. Potrebno je ispitati tu jednu i neodvojivu mjeru dokapitalizacije, a ne navodne porezne posljedice koje su od nje umjetno odvojene u odluci o proširenju formalnog istražnog postupka.

(64)

Prema mišljenju EDF-a, sudska praksa kojom nije utvrđen nikakav formalizam u tom pogledu ne zahtijeva poseban poslovni plan ulaganja, ali se njome zahtijevaju objektivni i provjerljivi dokazi koji su prethodili ispitivanoj mjeri ili koji su se pojavili kad je mjera donesena. Konačno, takav poslovni plan nije bio neophodan državi 1997. Država je imala pet predstavnika u Upravnom odboru EDF-a, držala je sav kapital EDF-a od 1946. i u predmetnom razdoblju, savršeno je poznavala poduzetnika te je bila je povezana s upravljanjem poduzetnikom i određivanjem njegovih dugoročnih strateških smjernica. Prema mišljenju EDF-a, takvi dugoročni izgledi bili bi osobito relevantni u slučaju EDF-a zbog kapitalnog intenziteta njegove djelatnosti i životnog vijeka postrojenja od više desetljeća koja se u određenim slučajevima kreće od 30 do 75 godina.

(65)

Prema mišljenju EDF-a, država je na temelju analiza i precizne anticipativne procjene ulaganje izvršila u svojstvu dioničara, a ne javne vlasti, što je potvrđeno i brojnim tadašnjim dokumentima. Stoga su od 1995. započeti poslovi koji povezuju EDF i nadležna ministarstva kako bi se iz mišljenja Revizorskog suda, navedenog u uvodnoj izjavi 26., izveli zaključci. Ti su se poslovi osobito odnosili na reorganizaciju bilance poduzetnika i isplativost kapitala. Doveli su 8. travnja 1997. do potpisivanja Ugovora o uslugama između države i EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000. te do istodobnog podnošenja 2. travnja 1997. prijedloga zakona o raznim gospodarskim i financijskim odredbama, u čijem je članku 45. preuzet nepromijenjeni članak 4. Zakona br. 97-1026. Pripremni poslovi Nacionalne skupštine (Assemblée nationale) i Senata (Sénat), odnosno sam zakon pokazat će, prema mišljenju EDF-a, da je intervencija države po svojoj naravi intervencija dioničara: ulog kapitala u svrhu dokapitalizacije EDF-a.

(66)

Kao što će potvrditi četrdesetak dokumenata koje je EDF priložio svojim podnescima, država se u svojim analizama i razmišljanjima vodila četirima glavnim pitanjima:

uvažavanjem novog konkurentnog konteksta u kojem se tržište postupno otvara nakon donošenja Direktive 96/92/EZ,

reguliranjem financijskih odnosa između države i EDF-a na temelju općeg prava čime se okončavaju dvosmislenosti do kojih je moglo doći u prošlosti,

ublažavanjem znatne neravnoteže koja je utjecala na strukturu bilance EDF-a ojačavanjem njezina vlasničkog kapitala,

pojednostavnjenjem međunarodnih usporedbi u svrhu pospješivanja vjerodostojnosti poduzetnika u financijskoj zajednici.

(67)

Naposljetku, EDF smatra da kriterij razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu nije samo primjenjiv zbog navedenih razmatranja, nego je u ovom slučaju i ispunjen jer je država djelovala kao što bi to učinio privatni ulagač. Prema mišljenju EDF-a, Sud smatra (točke 78. i 89. presude) da je riječ o utvrđivanju je li EDF mogao u uobičajenim tržišnim okolnostima ostvariti istu prednost poput one koja mu je dodijeljena državnim sredstvima i je li narav te prednosti, zbog njezinih učinaka, takva da naruši ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje.

(68)

Brojni tadašnji dokumenti pokazat će i da je država uredno ispitala i kvantificirala isplativost svojeg ulaganja, kao što bi to učinio ulagač kao jedini dioničar poduzetnika u sagledavanju dugoročnih izgleda. Na tom je temelju utvrđen prinos državi u Ugovoru o uslugama EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000., koja je tada bila u skladu s prinosima dioničarima sličnih društava. Država je tako prije sklapanja ugovora ispitala procjene iznosa koje bi EDF trebao platiti državi od 1997. do 2000.

(69)

Nadalje, EDF je u svojim primjedbama iz srpnja 2013. očekivao studiju naručenu od društva Oxera koja još nije bila dovršena kada je EDF dostavio svoje primjedbe. EDF je navodio da će u studiji društva Oxera biti uspoređena očekivana interna stopa povrata koje je država izvršila 1997. sa stopom koja se zahtijeva na tržištu kapitala za slično ulaganje te da će se njome pokazati da bi privatni ulagač izvršio ulaganje u uvjetima koji su utvrđeni u Ugovoru o uslugama za razdoblje od 1997. do 2000.

(70)

EDF je 18. listopada 2013. dostavio Komisiji tu studiju društva Oxera od 15. listopada 2013. (12), bez drugih opaski. Kao što je očekivao EDF u svojim primjedbama iz srpnja 2013., u studiji društva Oxera zaključeno je da bi razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu uložio u povećanje iznosa dokapitalizacije EDF-a. Taj zaključak proizlazi iz činjenice da se isplativost (interna stopa povrata) koju bi takav subjekt mogao očekivati 1997. mogla kretati od 35 % do 15 %, tj. prosječno 27 % u roku od pet godina, što je u svakom slučaju više od stope isplativosti od 12,7 % koju bi takav ulagač zahtijevao. Stopa se izračunava s obzirom na vrijednost prava koja je država držala u EDF-u na početku i na kraju razdoblja.

(71)

EDF smatra da su, osim nedostatka vlasničkog kapitala, ekonomski temelji EDF-a 1997. bili zdravi, kao što su to primjećivali tadašnji analitičari koji nisu dvojili o njegovoj financijskoj održivosti ili trgovačkim izgledima u trenutku kada je država izvršila svoje ulaganje. Kreditni rejting EDF-a bio je odličan (društvo Moody's ocijenilo ga je od 1992. do 1997. ocjenom Aaa, dok ga je društvo Standard & Poor's od 1996. do 1997. ocijenilo ocjenom AAA) te bi takav i ostao čak i da ga je trebalo sniziti za jedan ili dva stupnja zbog uzimanja u obzir državnog jamstva koje je EDF primio kao javna ustanova industrijskog i trgovačkog karaktera. Iz više tadašnjih dokumenata proizlazi da je razina prinosa EDF-a francuskoj državi bila približna stopi povrata u dividendi društava iz skupine CAC40 (4,5 % do 5 % kapitala) te poduzetnika koji djeluju u energetskom sektoru Europe (procijenjeno 4,7 % za 1996. i 5,27 % za 1997.). To bi, uostalom, pokazalo da je EDF mogao dobiti isti iznos kapitala na tržištu kapitala, tako da mjera ne bi zbog svojih učinaka narušila tržišno natjecanje.

(72)

EDF osobito smatra da bi privatni ulagač koji drži ukupan kapital nekog društva kćeri bio u stanju u usporedivim uvjetima izvršiti slično ulaganje u navedeno društvo kćer, tako što bi u kapital pretvorio potraživanje koje ima prema njemu, bez obzira na narav potraživanja. Pravno mišljenje sastavljeno na zahtjev EDF-a podupire tu analizu. Nastojeći ispraviti financijsku strukturu koja je neproporcionalna zbog nedostatka vlasničkog kapitala u odnosu na financijski dug, država je tako omogućila poduzetniku da konkurira drugim velikim subjektima u sektoru unutar Unije. Taj isti dioničar ne bi svjesno dopustio da se nastavi znatna neravnoteža bilance njegova društva kćeri koje ima zdrave ekonomske temelje dok raspolaže sredstvima kojima bi mogao lako ispraviti tu neravnotežu pretvaranjem potraživanja u kapital.

(73)

Prema mišljenju EDF-a, razumno je misliti da bi isto ulaganje izvršio privatni ulagač koji se nalazi u položaju koji je najsličniji položaju države, odnosno dioničara sa 100 % udjela u poduzetniku, koji razvija dugoročne izglede na visokokapitalnom tržištu koje se upravo otvara tržišnom natjecanju.

8.   PRIMJEDBE FRANCUSKE NA ODLUKU O PROŠIRENJU POSTUPKA

(74)

Francuska tijela prvenstveno smatraju da je država djelovala kao razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu kada je izuzećem od poreza na dobit reklasificirala prava davatelja koncesije u dokapitalizaciju EDF-a. Smatraju da, suprotno navodima iz odluke o pokretanju postupka od 16. listopada 2002. i odluke o proširenju postupka od 2. svibnja 2013., mjera koju je Komisija trebala analizirati jest jedinstvena mjera dokapitalizacije EDF-a primjenom članka 4. Zakona br. 9-1026, a ne mjera izuzeća od oporezivanja koja se odnosi na reklasifikaciju prava davatelja koncesije u dokapitalizaciju, koja je bila nerazdvojiva od odredaba navedenog zakona. Francuska se tijela oslanjaju na informacije iz više dokumenata iz 1996. i 1997. priloženih njihovim primjedbama, koje, prema njihovu mišljenju, podupiru i potkrjepljuju tu tvrdnju. Ti su dokumenti navedeni u uvodnim izjavama 87. do 108. Francuska tijela smatraju da drugi dokumenti koje je podnio EDF dodatno učvršćuju primjedbe Francuske.

(75)

Podredno, francuska tijela podsjećaju da osporavaju iznos potpore i ponavljaju svoje primjedbe od 20. studenoga 2003. prema kojima bi se na navedeni porez trebala primjenjivati stopa iz 1996., a ne iz 1997., kako je izneseno u uvodnoj izjavi 47.

Primjena načela razumnog ulagača u tržišnom gospodarstvu

(76)

Francuska tijela osporavaju da su sporno porezno izuzeće provela u svojstvu javne vlasti Francuske, zbog čega je načelo privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu neprimjenjivo. Smatraju da Sud ne zahtijeva od države članice da podnese stvarni poslovni plan koji se odnosi na spornu mjeru.

(77)

U tom pogledu podsjećaju, kao prvo, da je EDF 1997. bio javna industrijska i trgovačka ustanova pod nadzorom države koja je stoga imala detaljna saznanja o poduzetniku te o njegovoj industrijskoj strategiji i financijskim izgledima. Prema tome, smatraju da je prihvatljivo iznošenje informacija i procjena kojima je država raspolagala prije poduzimanja sporne mjere kojima se dokazuje isplativost ulaganja. Komisija treba provesti ukupnu analizu koja osobito obuhvaća te elemente i sve druge relevantne elemente.

(78)

Kao drugo, uzevši u obzir narav i predmet članka 4. Zakona br. 97-1026, francuska tijela smatraju da je država djelovala u svojstvu dioničara kada je izuzela od poreza reklasifikaciju rezerviranja prava davatelja koncesije. Tako je 8. travnja 1997. tom zakonu prethodilo potpisivanje Ugovora o uslugama između države i EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000., čije je izvršenje pretpostavljalo donošenje zakonodavnih mjera za restrukturiranje njegove bilance. Prije toga nadzorna su tijela u dopisu od 12. srpnja 1996. ukazala EDF-u na to da je tim Ugovorom EDF-u trebao biti određen ambiciozan cilj prinosa državi. U glavi III. Ugovora bio je predviđen prinos državi koji proizlazi iz dva elementa: i. prinosa od dokapitalizacije po fiksnoj stopi od 3 %; te ii. dodatnog prinosa od 40 % računovodstvene neto dobiti EDF-a, pri čemu zajednički iznos obaju elemenata međutim ne smije premašivati od 6 % iznosa dokapitalizacije.

(79)

Država je ispitala taj prinos u obliku budućih dividendi, koje je u pogledu dodatnog prinosa kvantificirala na 3,5 milijarde FRF, što tijekom razdoblja može dosegnuti 6 milijardi FRF, kao što je potvrđeno dopisom od 22. travnja 1997. koje je nadzorno tijelo poslalo EDF-u. Ta se procjena temeljila na ekonomsko-financijskim izgledima koje je EDF 19. veljače 1997. dostavio službama Ministarstva financija te na pretpostavkama iz Ugovora o uslugama. Izvješće izvjestitelja u Senatu o Zakonu br. 97-1026 iz rujna 1997. uključivalo je i analize službi Ministarstva financija o očekivanom učinku na prinos državi u svojstvu dioničara za 1998., odnosno na 2,6 milijardi FRF, od čega 1,5 milijarde FRF fiksne kamate i 1,1 milijarde FRF dodatnog prinosa. Država je dakle procijenila buduća predviđanja prinosa prije donošenja predmetne mjere kao što bi to učinio bilo koji dioničar koji želi sudjelovati u povećanju kapitala svojeg poduzetnika.

(80)

Kao treće, francuska tijela smatraju da se reklasifikacijom rezerviranja prava davatelja koncesije te, šire gledano, restrukturiranjem bilance EDF-a i jačanjem vlasničkog kapitala ublažio nedostatak financijske strukture poduzetnika. Da se takav nedostatak nastavio, EDF bi se vjerojatno morao suočiti s povećanjem kamatne stope na svoj dug i s poteškoćama u pogledu svojih trgovačkih partnera zbog negativne percepcije rizika od neispunjenja obveza druge ugovorne strane. Takva briga države u svojstvu dioničara proizlazi iz obrazloženja članka 4. prijedloga zakona koji je potom postao Zakon br. 97-1026 te iz govora nadležnog ministra pri predstavljanju prijedloga zakona Senatu 2. listopada 1997.

(81)

U izvješćima koja su član Nacionalne skupštine i senator u svojstvu izvjestiteljâ sastavili o prijedlogu zakona za Nacionalnu skupštinu odnosno Senat, naglašen je, među ostalim, pozitivan učinak restrukturiranja bilance EDF-a na omjere duga u odnosu na vlasnički kapital: u prvom je izvješću kapital (24,2 milijarde FRF) ocijenjen nedostatnim u odnosu na dug zajma (131,9 milijardi FRF) i na neto imovinu (696,4 milijuna FRF); jačanje vlasničkog kapitala donijelo bi EDF-u strukturu bilance koja bi bila usklađenija s njegovim stvarnim stanjem imovine, omogućujući pritom relevantnije usporedbe s europskim konkurentima; u drugom je izvješću pored toga istaknut pozitivan učinak za EDF zahvaljujući većoj vjerodostojnosti kod financijske zajednice i njegovih potencijalnih partnera. Međutim, francuska tijela smatraju da jačanje financijske strukture poduzetnika odgovara nastojanjima razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu u usporedivoj situaciji.

(82)

Iz toga, prema mišljenju francuskih tijela, proizlazi da je test razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu bio primjenjiv jer je država postupala u svojstvu dioničara kad je bez oporezivanja reklasificirala rezerviranja prava davatelja koncesije u dokapitalizaciju EDF-a.

Primjena načela privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu

(83)

Najprije, francuska tijela podsjećaju da je u ugovoru o uslugama između države i EDF-a bio predviđen prinos državi koji proizlazi iz dva elementa: i. prinosa od dokapitalizacije po fiksnoj stopi od 3 %; i ii. dodatnog prinosa od 40 % računovodstvene neto dobiti EDF-a, što pokazuje da je država raspolagala informacijama o očekivanom prinosu na uloženi kapital. Kao što je, uostalom, potvrđeno u prethodno navedenom izvješću člana Nacionalne skupštine, uzevši u obzir postojanje fiksne stope na dokapitalizaciju, reklasifikacija rezerviranja prava davatelja koncesije u kapital imala je za posljedicu povećanje apsolutne vrijednosti prinosa državi zbog proširenja porezne osnovice.

(84)

Zatim, francuska tijela smatraju da je isplativost ulaganja u EDF 1997. trebala biti predviđena za dugoročno razdoblje u pogledu budućih uplata državi te s obzirom na rast vrijednosti poduzetnika. Međutim, neto dobiti nakon oporezivanja i prinosa državi (1,4 milijarde FRF dodatno uz 2,5 milijarde FRF prinosa državi u 1998.) pridodaje se niz znatnih sredstava u razdoblju od 1997. do 2000. od oko 70 milijardi FRF kako je bilo predviđeno u Ugovoru o uslugama. Kako je istaknuto u dopisu EDF-a od 19. veljače 1997., država je utvrdila cilj rasta vrijednosti imovine poduzetnika koji je iskazan tim iznosom i proizlazi iz smanjenja zaduženja, oblikovanja imovine i razvojnih ulaganja, pri čemu je iznijela izglede za rast vrijednosti kapitala EDF-a.

(85)

Naposljetku, pri ocjeni rizika ulaganja država u svojstvu dioničara uzela je u obzir karakteristike pretežite djelatnosti EDF-a koja se razvijala uglavnom u Francuskoj i temeljila na načelu reguliranih cijena koje su trebale pokriti troškove poduzetnika. Te su karakteristike smanjile rizik povezan s ulaganjem, a prema tome i zahtjev isplativosti. Nadalje, iz obavijesti EDF-a od 27. srpnja 1996., koja je proslijeđena Senatu 15. rujna 1997., vidljivo je da su se prinosi dioničarima u inozemnim poduzetnicima osjetno razlikovali ovisno o institucionalnom i regulatornom okružju sektora u svakoj zemlji.

(86)

Prema mišljenju francuskih tijela, iz toga proizlazi da se država ponašala kao razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu kada je reklasificirala rezerviranja prava davatelja koncesije u dokapitalizaciju bez naplate poreza na dobit. Taj je zaključak, osim toga, potvrđen primjedbama EDF-a iz uvodnih izjava 62. do 73., uključujući studije i analize na kojima se te primjedbe temelje. Osobito, u pogledu ekonomske studije društva Oxera koju je dostavio EDF, francuska tijela smatraju da Komisija treba provesti istu analizu kako bi utvrdila ima li dokapitalizacija EDF-a koju je 1997. provela država karakter razumnog ulaganja.

Dokumenti koje je dostavila Francuska u prilog svojim primjedbama

(87)

Francuska su tijela u prilog svojem odgovoru na odluku o proširenju postupka Komisiji dostavila devet dokumenata, priloživši ih uz svoje primjedbe od 1. srpnja 2013. Tih je devet dokumenata podneseno u prilog njihovoj tvrdnji, već sadržanoj u njihovim primjedbama od 11. prosinca 2002., prema kojoj se dokapitalizacija u iznosu jednakom dohotku od nenaplaćenog poreza obrazlaže izgledima isplativosti EDF-a 1997., koji su se, uostalom, i ostvarili tijekom sljedećih godina. Ne dovodeći u pitanje dokaze koje je u svojim primjedbama navela Francuska, potrebno je provesti sustavnu analizu glavnih dokaza sadržanih u tim dokumentima.

(88)

Dokumenti se odnose na pripremu ili provedbu Ugovora o uslugama između države i EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000., odnosno na raspravu o prijedlogu zakona koji je potom postao Zakon br. 97-1026. Dokumenti potječu iz 1996. i 1997., dakle iz vremena donošenja navodne odluke o ulaganju. Konkretnije, riječ je o Ugovoru o uslugama između države i EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000. (13), dopisima nadležnih ministara poduzetniku (14), dopisima poduzetnika upravnim tijelima ministarstva ili Senata (15) te dokumentima i dvama izvješćima Nacionalne skupštine i Senata o pripremi rasprave u pogledu prijedloga zakona (16). Sadržaj tih dokumenata podrobno je naveden u nastavku.

(89)

U dopisu od 12. srpnja 1996. dostavljenom predsjedniku EDF-a nadležni ministri hvale rezultate Ugovora o planu za razdoblje od 1993. do 1996. između EDF-a i države koji je istekao 31. prosinca 1996. te započinju pripremu Ugovora o planu za razdoblje od 1997. do 2000. Osim toga, u dopisu je pojašnjeno da je definicija financijske ravnoteže Ugovora o planu za razdoblje od 1997. do 2000. trebala biti obuhvaćena novim okvirom kojim će se nakon radova provedenih od 1995. regulirati računovodstveno i porezno stanje EDF-a. U tom se dopisu zahtijevalo započinjanje poslova i razgovora između nadležnih službi EDF-a, a poduzetnik je obaviješten o prva tri cilja koja trebaju biti uzeta u obzir budućim ugovorom:

najprije, ministri su zahtijevali sljedeće: „Povećanje produktivnosti koje poduzetnik ostvari treba mu omogućiti da nastavi provoditi svoju politiku smanjenja cijena i time pridonese konkurentnosti francuske industrije i povećanju kupovne moći potrošača iz kategorije kućanstva”,

istodobno, EDF je trebao ustrajati u svojim naporima da smanji zaduženja te odrediti ambiciozan cilj ostvarivanja prinosa državi na temelju mehanizma za poticanje rasta prihoda za EDF,

naposljetku, u Ugovoru o planu trebale su, redoslijedom prioriteta, biti određene i strateške smjernice razvoja EDF-a na međunarodnom tržištu.

(90)

Nakon provedene pripreme ugovora financijski direktor EDF-a proslijedio je 19. veljače 1997. Državnoj riznici obavijest EDF-a od 18. veljače 1997. Obavijest je sadržavala glavne pretpostavke financijskog scenarija povezanog s Ugovorom o uslugama između EDF-a i države za razdoblje od 1997. do 2000., uključujući osobito godišnje račune dobiti i gubitaka te tablice financijskih predviđanja za to razdoblje.

(91)

U obavijesti je predviđeno smanjenje cijena za svaku godinu (– […] (17) %, – […] %, – […] %, – […] %), razvojna industrijska ulaganja od […] FRF, od čega […] FRF na međunarodnom tržištu i ulaganja od […] FRF u glavnu djelatnost u razdoblju od 1997. do 2000. Naveden je i prinos od dokapitalizacije od 3 %, koji može poslužiti kao porezni odbitak, na osnovicu procijenjenu na 50 milijardi FRF nakon restrukturiranja bilance i od 40 % prihoda nakon fiksnog dijela prinosa te poreza na dobit. Dug na kraju godine trebao se smanjiti s […] FRF potkraj 1996. na […] FRF na kraju 2000. Jednako tako, stanje duga umanjenog za imovinu trebalo se smanjiti s […] FRF na kraju 1996. na […] FRF na kraju 2000.

(92)

Među dokumentima koje su francuska tijela dostavila u prilogu svojih primjedaba, obavijest EDF-a od 18. veljače 1997. proslijeđena sljedećeg dana nadzornim tijelima jedini je dokument koji sadržava iznose sustavnih predviđanja ekonomskih i financijskih rezultata poslovanja EDF-a. Na temelju tih predviđanja iz veljače 1997. država u svojstvu dioničara mogla je očekivati prinos od uloženog kapitala u iznosu od 2,1 milijarde FRF u 1997., 2,5 milijardi u 1998., 2,4 milijarde u 1999. i 2,4 milijarde u 2000., odnosno prosječno 2,35 milijardi FRF godišnje. Predviđanja računa dobiti i gubitka EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000., navedena u obavijesti, bila su sljedeća:

Tablica 1.

Predviđanja računa dobiti i gubitka EDF-a u razdoblju od 1997. do 2000. (u milijardama FRF prema tekućoj vrijednosti)

 

1997.

1998.

1999.

2000.

Prihodi

186,3

184,2

185,7

187,5

Rashodi

177,0

177,2

179,1

180,9

od čega gorivo i nabava energije

36,9

36,8

37,8

38,5

od čega troškovi poslovanja

88,3

91,2

93,6

95,7

Dobit/gubitak od glavne djelatnosti

9,3

7,0

6,6

6,6

Dobit/gubitak prije prinosa državi

6,8

6,5

6,1

6,1

Prinos od dokapitalizacije

1,5

1,5

1,5

1,5

Dodatni prinos

0,6

1,0

0,9

0,9

Porez na dobit

3,9

2,6

2,4

2,3

Neto dobit/gubitak

0,9

1,4

1,3

1,4

Izvor: obavijest EDF-a od 18. veljače 1997.„Ugovor o uslugama – ekonomsko-financijski izgledi”

(93)

Kako je navedeno u obavijesti EDF-a, prinos koji je uplaćen državi može poslužiti kao porezni odbitak. Riječ je o odstupanjuod načela prema kojem se porez na dobit obračunava na dobit/gubitak poduzetnika nakon amortizacije i kamata, što umanjuje neto dobit/gubitak i, prema tome, iznos koji je eventualno namijenjen isplati dividende. Tim se ad hoc odstupanjem potencijalno povećao prinos isplaćen državi u svojstvu dioničara, ali je za toliko smanjen iznos poreza koji se uplaćuje državi u svojstvu poreznika. Francuska tijela u odgovoru od 23. prosinca 2013. navode da se od 2001. prinos od dokapitalizacije izjednačava s dividendom iz općeg prava te je, prema tome, ukinut karakter poreznog odbitka tog prinosa. To je pravilo izjednačavanja primijenjeno na skupni ugovor između EDF-a i države za razdoblje od 2001. do 2003. koji je stupio na snagu nakon isteka ugovora za razdoblje od 1997. do 2000.

(94)

Ugovor o uslugama između države i EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000. sklopili su i potpisali 8. travnja 1997. nadležni ministri te predsjednik i generalni direktor EDF-a. U Ugovoru su navedene glavne smjernice za srednjoročno djelovanje EDF-a, uključujući međusobne obveze potpisnika, te je u njemu istaknuto da su te obveze preuzete pod širim referentnim pretpostavkama i da mogu biti dovedene u pitanje samo znatnom promjenom okruženja poduzetnika. Ugovorom su obuhvaćene razne obveze, u sljedeće tri glave: ponovno isticanje osnovnih zadataka javnog poduzetnika (glava I.), trenutačne pripreme budućnosti poduzetnika (glava II.) te novi financijski i institucionalni okvir poduzetnika (glava III.). Dva priloga Ugovoru sadržavaju pokazatelje uspjeha koje je potrebno slijediti pri provedbi (Prilog I.) i predviđanja kretanja cijena po godinama od 1997. do 2000. (Prilog II.).

(95)

Glavne obveze i smjernice koje su propisane Ugovorom, a odnose se na predmet ove odluke, navedene su u nastavku:

država je ponovno istaknula svoju želju za očuvanjem statusa poduzetnika koji je, među ostalim, dokazao svoju učinkovitost te je trebao ostati stabilna referenca za budući razvoj, u skladu s Europskom direktivom o organizaciji unutarnjeg tržišta električne energije (18). EDF je u prostornom planiranju i nacionalnoj solidarnosti trebao sudjelovati u prvom redu provedbom ambiciozne politike kojom bi se podržala gospodarska djelatnost i zapošljavanje tako da se stavi u službu zajednica u svrhu pomaganja u stvaranju radnih mjesta i poboljšanju stanja svojih najpotrebitijih kupaca (glava I.),

razvojem EDF-a trebalo se promicati „jačanje konkurentnosti francuskih poduzetnika”; povećanje produktivnosti na koje se poduzetnik obvezao u prvom je redu trebalo biti namijenjeno smanjenju prosječne razine njegovih cijena. Prilagođavanje cijena trebalo je dovesti do prosječnog smanjenja stalne cijene u francima od […] % u travnju 1997., […] % u travnju 1998., zatim […] % u travnju 1999. i […] % u travnju 2000. Istodobno se razvojem EDF-a trebalo ciljati na osvajanje novih tržišta, prvenstveno u Europi (glava II.),

restrukturiranje bilance EDF-a bilo je potrebno radi dvostrukog cilja ojačavanja neto imovine poduzetnika i stabiliziranja financijskog odnosa s državom na temeljima koji su bliže općem pravu; stoga se Vlada obvezala uputiti Parlamentu zakonsku mjeru za restrukturiranje bilance EDF-a u 1997., s datumom stupanja na snagu restrukturiranja 1. siječnja 1997. Ugovorom je bio predviđen prinos države u svojstvu dioničara koji čine dva elementa: prinos dokapitalizacija po kamatnoj stopi od 3 % i dodatni prinos od 40 % računovodstvene neto dobiti, pri čemu zbroj tih elemenata ne smije premašivati 6 % iznosa dokapitalizacije, bez navođenja procjene apsolutnih vrijednosti predmetnih iznosa. Osim toga, u pogledu razdoblja od 1997. do 2000., EDF se osobito obvezao namijeniti […] FRF za industrijska ulaganja na međunarodnom planu, svesti svoj bruto dug na kraju 2000. na […] FRF, smanjivši ga sa […] FRF, kako u vrijeme obnavljanja proizvodnog parka više ne bi imao duga. Naposljetku, Ugovorom je bilo predviđeno da eventualno prekoračenje ciljeva koje odgovara višku sredstava bude namijenjeno „prvenstveno dodatnom smanjenju cijena” prije dodjele prinosa državi u svojstvu dioničara ili podjele dobiti osoblju poduzetnika (glava III.).

(96)

U dopisu ministara supotpisnika Ugovora o uslugama upućenom predsjedniku EDF-a od 22. travnja 1997. potvrđena je usuglašenost i konačnost referentnih pretpostavki i financijskih predviđanja iz obavijesti EDF-a od 18. veljače 1997. na kojima se temelji Ugovor o uslugama za razdoblje od 1997. do 2000. Naime, u dopisu se izričito upućuje na prethodni dogovor između EDF-a i javnih vlasti u pogledu izrade financijskog scenarija te se ponovno navodi cilj prosječnog smanjenja cijena EDF-a od […] % u četiri godine.

(97)

U dopisu od 22. travnja 1997. navedene su odredbe izmijenjene Odluke od 14. svibnja 1956. i uvjeti uplate prinosa državi navedeni u glavi III. Ugovora o uslugama. U skladu s tim odredbama u dopisu je navedeno da „iz referentnog scenarija proizlazi dodatni prinos u iznosu od 3,5 milijarde FRF u razdoblju” od 1997. do 2000. te da je tim uvjetima omogućeno postizanje uplata državi u iznosu od ukupno 5,1 milijarde FRF u 1997., uključujući fiksnu kamatu i predujam poreza na dobit. Ti iznosi odgovaraju iznosima iz obavijesti EDF-a od 18. veljače 1997. Podudarnost između iznosa dodatnog prinosa izračunanog na temelju dobiti poduzetnika pokazuje da su nadzorna tijela ispitala, odobrila i primijenila sve vrste iznosa (prihodi, obveze, neto dobit itd.) iz predviđenog računa dobiti i gubitka EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000.

(98)

U dopisu nadležnih ministara od 22. travnja 1997. je kao glavno sredstvo za postizanje uravnoteženosti ugovora istaknut računovodstveni i porezni okvir restrukturiranja bilance EDF-a koje je, podložno potrebnim zakonskim odredbama, trebalo stupiti na snagu 1. siječnja 1997. U tom pogledu u dopisu je navedeno da će „[d]etaljni uvjeti provedbe tog restrukturiranja, na računovodstvenoj i na poreznoj razini, biti predmet dodatnih razmjena informacija između nadzornih tijela i poduzetnika na temelju već utvrđenog plana”.

(99)

Naime, Vlada je nešto prije tog dopisa podnijela Nacionalnoj skupštini prijedlog zakona o raznim gospodarskim i financijskim odredbama koji je 5. travnja 1997. donesen na sastanku Vijeća ministara i u čijem je članku 45. bila predviđena reklasifikacija računovodstvenih rezerviranja EDF-a. U obrazloženju tog prijedloga zakona objašnjena su predviđena računovodstvena usklađenja koja bi omogućila da EDF-ova bilanca bude više u skladu s njegovim stvarnim ekonomskim položajem, uključujući razinu vlasničkog kapitala koja je razmjerna njegovu opsegu djelatnosti. Prijedlog zakona nije ispitan zbog raspuštanja Nacionalne skupštine 21. travnja 1997.

(100)

Nakon što je Parlamentu podnesen prijedlog zakona o hitnim poreznim i financijskim mjerama, koji je kasnije donesen kao Zakon br. 97-1026, Nacionalna skupština i Senat imenovali su svoje izvjestitelje. U izvješću br. 204 Nacionalne skupštine iznesen je povijesni pregled činjenica koje su dovele do potrebe za određivanjem imovinskog statusa objekata za prijenos električne energije EDF-a, čime su računovodstvene prakse koje je Revizorski sud osporio u svojem Posebnom izvješću o koncesijama EDF-a br. 1993 od 10. listopada 1994. postale bespredmetnima. U njemu su objašnjene računovodstvene promjene koje će biti potrebne te navedeni procijenjeni iznosi njihovih posljedica na razne stavke bilance kako slijedi:

Tablica 2.

Učinci reorganizacije vlasničkog kapitala EDF-a koji proizlaze iz članka 4. Zakona o hitnim poreznim i financijskim mjerama na financijske izvještaje za 1996. (u milijardama FRF)

 

Na kraju 1996.

Učinak članka

Vlasnički kapital

24,2

79,8

od čega (stavke obveza):

 

 

kapital

2,6

2,6

dokapitalizacija

36,6

50,7

revalorizacijske razlike

2,1

6,2

zakonska rezerviranja

0,15

0,15

zadržana dobit (19)

– 20,2

18,3

Dobit/gubitak poslovne godine nakon prinosa državi

1,9

1,9

Izvor: Ministarstvo gospodarstva i financija

(101)

U izvješću Nacionalne skupštine istaknuti su učinci prijedloga zakona kako bi usporedbe s omjerima zaduženosti drugih europskih konkurenata (Austrija, Velika Britanija, Švedska, Španjolska, Njemačka) bile relevantnije: nakon restrukturiranja bilance, omjer neto duga/vlasničkog kapitala EDF-a smanjio bi se s 480 % na 148 %.

(102)

Osim toga, u izvješću Nacionalne skupštine istaknute su promjene u financijskim odnosima između države i EDF-a. Objašnjen je pravni sustav i prinosi od dokapitalizacije EDF-a koji su uređeni Odlukom br. 56-493 od 14. svibnja 1956. koja je izmijenjena Odlukom br. 86-1360 od 30. prosinca 1986. Tim je sustavom bila predviđena fiksna stopa prinosa utvrđena na najviše 8 % i dodatni prinos na dobit EDF-a nakon oporezivanja i fiksne kamate. Uplate koje je EDF izvršio u razdoblju od 1991. do 1996., iznesene u izvješću, dosegnule su u tom razdoblju prosječno 3,41 milijardu FRF godišnje; prosječna tekuća isplativost tih uplata, unesenih u vlasnički kapital na kraju 1996., iznosila je 14,1 % za državu u svojstvu dioničara (20); rekapitulacija tih uplata prikazana je u tablici u nastavku:

Tablica 3.

Financijski odnosi između države i EDF-a (u milijunima FRF po tekućem tečaju)

 

1991.

1992.

1993.

1994.

1995.

1996.

Kamate na dokapitalizaciju (državni proračun, linija 407)

1 816

1 816

1 816

1 816

1 816

1 816

Dodatni prinos od dokapitalizacije (državni proračun, linija 116)

500

665

965

1 938

1 500

4 002

Ukupno

2 316

2 481

2 781

3 754

3 316

5 818

Izvor: Izvješće Nacionalne skupštine str. 77., izračuni Komisije za „ukupno”

(103)

U izvješću Nacionalne skupštine pojašnjeno je u pogledu predviđenih izmjena u bilanci EDF-a da „[b]udući da dokapitalizacija čini osnovicu za fiksne kamatne, povećanje dokapitalizacije temeljem navedenog članka može dovesti do većeg poreznog opterećenja za EDF. Stoga je Ugovorom potpisanim 8. travnja 1997. između države i poduzetnika za razdoblje od 1997. do 2000. predviđena izmjena uvjeta prinosa. Fiksna kamatna stopa smanjena je na 3 % kako bi se kompenzirao učinak osnovice”. Osim toga, u izvješću je navedeno da, unatoč dobiti ostvarenoj od 1990., EDF nije platio porez na dobit te da će se povećanjem rezerviranja povezanim s koncesijom nad RAG-om omogućiti jednokratno brisanje nagomilanog deficita računovodstvene i financijske zadržane dobiti. Zato je u izvješću utvrđeno da, prema mišljenju nadležnog ministarstva, javna ustanova (EDF) treba platiti porez na dobit od 3 milijarde FRF u 1997. i 2,5 milijarde FRF u 1998.

(104)

U izvješću Nacionalne skupštine spominje se parlamentarni amandman na prijedlog zakona koji je povjerenstvo ispitalo i odbacilo. Amandmanom se željelo pojasniti da će reklasificirana računovodstvena rezerviranja knjiženjem biti pretvorena u vlasnički kapital te da neće biti prikazana u računu dobiti i gubitka EDF-a kako bi se izbjeglo prikazivanje vrlo velike dobiti koju bi država mogla dijelom porezno teretiti. U tu je svrhu u amandmanu bilo predviđeno da se u zakon uvede računovodstveni postupak i da se pojasni da država neće moći ni na koji način dodatno porezno teretiti EDF u pogledu prijenosa vlasništva nad imovinom RAG-a. U izvješću je istaknuto da je „uvođenje u zakon računovodstvenog postupka pretvorbe rezerviranja u vlasnički kapital odbačeno na zahtjev Državnog vijeća (Conseil d'Etat) jer nije zakonodavne naravi”. Na raspravi je, kao što je navedeno u izvješću, izneseno više parlamentarnih mišljenja u kojima se ostalim tvrdi da bi država trebala moći na drugi način porezno teretiti EDF, da bi poduzetnik trebao platiti porez na svoju dobit te da je pravo pitanje „koliko će država porezno teretiti EDF i na koji način”.

(105)

U izvješću Senata sastavljenom radi rasprave o prijedlogu zakona navodi se da su računovodstvena rezerviranja koja se od 1987. stvaraju radi obnove imovine RAG-a neopravdana. Nadležni je ministar tijekom predstavljanja prijedloga zakona u svojem govoru pred Senatom 2. listopada 1997. istaknuo da su s poreznog stajališta gubici EDF-a i neplaćanje poreza na dobit, koji su posljedica takvih rezerviranja, „fiktivni”. Ministar je u svojem govoru uvjeravao Senat da se mjerom nipošto ne dovodi u pitanje monopol EDF-a. U izvješću Senata iznesene su posljedice ispitanog članka na stavke bilance EDF-a, prije i poslije reklasifikacije rezerviranja, na temelju iznosa koji odgovaraju onima iz izvješća Nacionalne skupštine, navedenima u tablici 2. U izvješću je navedeno da bi se revidiranjem bilance olakšala usporedba s bilancama konkurenata EDF-a, a time i povećala vjerodostojnost EDF-a u financijskoj zajednici, što je posebno važno s obzirom na to da trošak ponovnog pregovaranja o njegovu dugu ovisi o omjeru neto duga/vlasničkog kapitala.

(106)

Radi „pojašnjenja” financijskih odnosa između EDF-a i države, u izvješću Senata navedeno je da je „u naknadu za porezne prihode koje će javna ustanova odsada plaćati državi 8. travnja 1997. potpisan Ugovor o uslugama za razdoblje od 1997. do 2000. u kojem je predviđeno blaže smanjenje uplata EDF-a državi”. Nakon pozitivnog pripisa rezerviranja za obnovu u iznosu od 38,5 milijardi FRF zbog kojeg je EDF postao obveznik poreza na dobit, u izvješću Senata navedeno je da su „financijski odnosi između države i EDF-a smanjeni”.

(107)

Naposljetku, drugi dokumenti koje je podnijela Francuska uključuju popratni dopis Financijske uprave EDF-a upravi Senata od 15. rujna 1997. Dopisu EDF-a priloženi su tablica s iznosima učinaka članka 4. prijedloga zakona i učincima na bilancu, preslika upute od 27. srpnja 1993. o koncesijama za distribuciju električne energije te interna obavijest EDF-a o inozemnim iskustvima u pogledu prinosa dioničarima u sektoru električne energije od 27. srpnja 1996. U potonjem su dokumentu objašnjena glavna načela primjenjiva na prinose dioničarima te razlike i iznosi isplativosti u slučaju određenih poduzetnika iz sektora: 60–80 % dobiti u Sjedinjenim Američkim Državama, 40 % za društva National Power i Power Gen, 78 % za društvo Union Fenosa i 30 % za društvo Endesa u kojem je španjolska država ostvarila isplativost od 28 % u razdoblju od 1991. do 1996. s obzirom na dividende i povećanje cijene dionice.

(108)

Unatoč drugim dvama dokumentima koje je EDF dostavio Senatu u svojem dopisu od 15. rujna 1997., načela, iznosi i njihova primjena na prinos koji je EDF plaćao dioničaru, a koji su izneseni u obavijesti od 27. srpnja 1996., nisu analizirani niti navedeni u izvješću Senata. Naprotiv, u izvješću Senata navedeno je, kao i u izvješću Nacionalne skupštine, da je predviđeno smanjenje prinosa koje EDF treba platiti državi na ime dokapitalizacije koju je izvršila država u svojstvu dioničara provedeno „kako bi se uzeo u obzir porast dokapitalizacije do kojega je došlo na temelju navedenog članka”.

9.   OCJENA MJERA: POSTOJANJE DRŽAVNE POTPORE

109)

Člankom 107. stavkom 1. UFEU-a određeno je sljedeće: „Osim ako je Ugovorima drukčije predviđeno, svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama”. U nastavku se ispituje primjena tih kumulativnih uvjeta na izuzeće od oporezivanja koje je Francuska odobrila EDF-u.

9.1.   SELEKTIVNA PREDNOST ZA PODUZETNIKA

(110)

Budući da je Zakonom br. 97-1026 utvrđeno da se EDF smatra vlasnikom RAG-a za koji mu je dodijeljena koncesija, potrebno je provjeriti podrazumijeva li se tim zakonom prijenos vlasništva nad RAG-om.

(111)

U skladu s informacijama koje su dostavila francuska tijela, EDF se prije stupanja na snagu navedenog zakona mogao opravdano smatrati vlasnikom RAG-a. Taj zaključak temelji se na sljedećim elementima: obilježjima raznih vrsta ugovora o koncesiji u francuskom pravu, posebnim obilježjima izvorno dodijeljene koncesije EDF-u, koja nije izrijekom sadržavala odredbe o retrocesiji, postupku stjecanja predmetne imovine za koju je EDF morao platiti pristojbu sličnu naknadi za izvlaštenje te na uvjetima financiranja održavanja i razvoja RAG-a o trošku EDF-a. Prema tome, „pojašnjenje” u pogledu vlasništva nad RAG-om iz Zakona br. 97-1026, samo po sebi ne čini ekonomsku prednost u korist EDF-a.

(112)

Stoga je potrebno ispitati jesu li Zakonom br. 97-1026 obuhvaćene sve porezne posljedice pojašnjenja iznesenog u pogledu vlasništva nad RAG-om te, pod pretpostavkom da to nije slučaj, je li EDF-u dana ekonomska prednost u obliku poreza.

9.1.1.   Odustajanje od naplate poreznog dugovanja EDF-a predstavlja prima facie selektivnu prednost

(113)

EDF je tijekom razdoblja od 1987. do 1996. stvorio rezerviranja izuzećem od oporezivanja za obnovu RAG-a čiju je nepravilnost istaknuo francuski Revizorski sud. Člankom 4. Zakona br. 97-1026, prema kojem se EDF smatra vlasnikom RAG-a, ta rezerviranja postaju bespredmetna te su stoga trebala biti reklasificirana u druge stavke bilance.

(114)

U dopisu ministra gospodarstva, u kojem su utvrđene porezne posljedice restrukturiranja bilance EDF-a, pokazano je da su francuska tijela neupotrijebljena rezerviranja za obnovu RAG-a teretila porezom na dobit po stopi od 41,66 %, koja je bila na snazi 1997.

(115)

S druge strane, dio tih rezerviranja koja su odgovarala već izvršenim radovima obnove (poznat i pod nazivom „prava davatelja koncesije”) reklasificiran je u dokapitalizaciju u iznosu od 14,119 milijardi FRF. Ta reklasifikacija rezerviranja nije terećena porezom na dobit. Porezna uprava priznaje nezakonitost te radnje, što je vidljivo iz obavijesti Glavne porezne uprave od 9. travnja 2002., koja je upućena Komisiji i navedena u uvodnoj izjavi 35.

(116)

Prema mišljenju Nacionalnog računovodstvenog vijeća, ispravke pogrešaka potrebno je knjižiti u dobiti/gubitku poslovne godine tijekom koje su utvrđene. Međutim, ako su neupotrijebljena rezerviranja, koja su nastala izuzećem od oporezivanja u iznosu od 38,5 milijardi FRF, terećena 1997. porezom na dobit po stopi od 41,66 %, nema nikakvog objektivnog razloga da se po istoj stopi ne oporezuje drugi dio rezerviranja nastalih izuzećem od oporezivanja.

(117)

Prava davatelja koncesije trebala su biti oporezovana istodobno i po istoj stopi kao i druga računovodstvena rezerviranja nastala izuzećem od oporezivanja. To znači da su prava davatelja koncesije u iznosu od 14,119 milijardi FRF trebala biti pridodana iznosu neupotrijebljenih rezerviranja od 38,5 milijardi FRF radi oporezivanja po stopi od 41,66 % koja je primijenjena na restrukturiranje bilance EDF-a. Neplaćanjem ukupnog iznosa poreza na dobit prilikom restrukturiranja svoje bilance EDF je uštedio 5 882 849 762 FRF na ime poreza.

(118)

Porezna je mjera imala učinke koji su 1997. pogodovali EDF-u jer je iznos od 5,88 milijardi FRF poreznog izuzeća obuhvaćen iznosom od 14,119 milijardi FRF bio u bilanci EDF-a upisan pod pravima davatelja koncesije koje je država reklasificirala provedbom Zakona br. 97-1026 s retroaktivnim učinkom od 1. siječnja 1997. Porezne posljedice zakona iznesene su u dopisu ministra gospodarstva, s učinkom od istog datuma 1. siječnja 1997.

(119)

Francuska tijela tvrde da čak i da nije bilo dokapitalizacije rezerviranjem za obnovu RAG-a, EDF zbog prenesenih poreznih gubitaka ne bi bio u stanju platiti porez na dobit od 1987. do 1996.. Taj je argument bespredmetan. Porezna pogodnost potječe iz 1997., a ne iz godina koje su joj prethodile. Osim toga, nezakonita je dokapitalizacija rezerviranjem djelomično uzrokovala prenesene porezne gubitke. Preneseni porezi postupno su nestajali od 1987. do 1996., tako da je 1997. iznos poreznog dugovanja EDF-a bio znatno veći od prijašnjeg, čak i ako se ne uzme u obzir neplaćanje poreza zbog reklasifikacije prava davatelja koncesije.

(120)

Francuska tijela također smatraju da bi, ako je stvaranje rezerviranja za obnovu RAG-a dovelo do prednosti, tu prednost trebalo smatrati poništenom povećanjem poreza na dobit koji je plaćen 1997. Međutim, kao što francuska tijela sama tvrde u svojoj obavijesti od 9. travnja 2002., navedenoj u uvodnoj izjavi 35., iako su neupotrijebljena rezerviranja za obnovu oporezovana na uobičajeni način, prava davatelja koncesije reklasificirana su u dokapitalizaciju bez oporezivanja porezom na dobit. Porez koji je EDF platio 1997. stoga je niži od onoga koji bi uobičajeno dugovao.

(121)

Francuska tijela tvrde i da je EDF u razdoblju od 1987. do 1996. ukupno platio državi veći iznos poreza na dobit od onoga koji bi platilo neko trgovačko društvo koje nije stvorilo rezerviranja za obnovu RAG-a i koje je svojem dioničaru isplatilo dividendu od 37,5 % neto dobiti nakon oporezivanja. Nadalje, na restrukturiranje bilance EDF-a trebala se primjenjivati stopa poreza na dobit iz 1996., a ne iz 1997.

(122)

S jedne strane, kao što je navedeno u uvodnim izjavama 32. i 116., Nacionalno računovodstveno vijeće smatra da je računovodstvene pogreške potrebno ispraviti u računovodstvenoj godini u kojoj su utvrđene. Rezerviranja za obnovu RAG-a koja su nakon donošenja Zakona br. 97-1026 od 10. studenoga 1997. postala bespredmetna trebala su biti reklasificirana tijekom računovodstvene godine 1997. i stoga oporezovana po stopi poreza na dobit koja je bila na snazi za tu godinu. S druge strane, francuska su tijela sama, na dio rezerviranja koji jest oporezovan, primijenila stopu poreza na dobit iz 1997., kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 34.

(123)

EDF je 1997. neplaćanjem poreza na dobit u iznosu od 5 882 849 762 FRF ostvario ekonomsku prednost. EDF je mogao taj iznos iskoristiti za jačanje svojeg vlasničkog kapitala ne upotrebljavajući vanjska financijska sredstva. Da je porez bio stvarno plaćen, a porast vlasničkog kapitala financiran poslovnim rezultatima poduzetnika, on bi morao smanjiti troškove, povećati prihode ili odustati od izdataka za ulaganja. Raspolažući iznosima koji su trebali biti plaćeni francuskoj državi na ime poreza na dobit, EDF je uživao korist od mjere namijenjene isključivo njemu, koja mu je pogodovala u odnosu na francuske poduzetnike u sličnom položaju koji su morali platiti porez na dobit na reklasifikaciju neopravdanih rezerviranja na temelju članka 38.-2. Općeg poreznog zakonika koji je bio na snazi 1997., kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 35.

(124)

Međutim, Francuska se u svojim primjedbama od 11. prosinca 2002. pozvala na primjenu načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu. Kao što podsjećaju sudovi Europske unije, osobito u presudama navedenima u uvodnim izjavama 7. i 8., u ovom slučaju dodatna dokapitalizacija u korist EDF-a koja odgovara poreznom dugovanju ne stavlja poduzetnika koji ju je primio u povoljniji položaj tako što mu daje ekonomsku prednost u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a, ako je s obzirom na kriterij razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu utvrđeno da bi u sličnim uvjetima i u sličnoj situaciji pretpostavljeni privatni dioničar uložio jednak iznos u EDF.

(125)

Sud je u točki 99. prethodno navedene presude od 5. lipnja 2012. naveo da Opći sud presudom na koju je uložena žalba nije doveo u pitanje niti primjenjivost kriterija razumnog ulagača u tržišnom gospodarstvu niti moguću primjenu tog kriterija. Stoga je potrebno redom ispitati primjenjivost i primjenu tog načela na predmetne činjenice, osobito uzevši u obzir kriterije koje je naveo Sud.

9.1.2.   Primjenjivost načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu

(126)

Da bi se utvrdila moguća primjenjivost načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu, potrebno je u okviru ukupne ocjene utvrditi je li Francuska Republika dodijelila izuzeće od oporezivanja u svojstvu dioničara ili u svojstvu javne vlasti. Sud u presudi od 5. lipnja 2012. navodi više elemenata koje je potrebno uzeti u obzir pri toj ukupnoj ocjeni. Ti elementi, koji su opsežnije ispitani u nastavku u odnosu na predmetne okolnosti, jesu sljedeći:

na državi članici je da, u slučaju dvojbe, nedvosmisleno utvrdi na temelju objektivnih i provjerljivih dokaza da poduzeta mjera proizlazi iz njezina svojstva dioničara (21); iz tih dokaza mora biti jasno vidljivo da je predmetna država članica, prije ili tijekom dodjeljivanja ekonomske prednosti, donijela odluku o ulaganju u javnog poduzetnika putem stvarno provedene mjere (22),

u tom pogledu može se tražiti iznošenje dokaza kojima se dokazuje da se ta odluka temelji na ekonomskim procjenama koje su usporedive s onima koje bi prije predmetnog ulaganja, a radi utvrđivanja njegove buduće isplativosti, u sličnim okolnostima proveo razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu koji se nalazi u najsličnijem položaju onome države članice (23); Komisija može odbiti ispitati dokaze koji su utvrđeni nakon donošenja odluke o predmetnom ulaganju (24),

u tom pogledu mogu biti relevantni priroda i predmet mjere, njezin kontekst te cilj i pravila koja se primjenjuju na mjeru (25),

primjena kriterija razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu treba omogućiti utvrđivanje bi li privatni dioničar u sličnim uvjetima unio iznos jednak poreznom dugovanju u poduzetnika čiji je položaj usporediv s položajem EDF-a (26).

(127)

Francuska su tijela u primjedbama od 11. prosinca 2002., navedenima u uvodnoj izjavi 42., smatrala da bi za EDF bilo učinkovitije i neutralnije izravno rasporediti ukupni iznos prava davatelja koncesije u vlasnički kapital, bez plaćanja poreza na dobit. Međutim, ni u jednom od dokumenata koji su prethodili navodnoj odluci o neoporezivanju ili koji potječu iz istog razdoblja, a koje su Francuska ili EDF dostavili u prilog svojim primjedbama na odluku o proširenju postupka nije izravno ili neizravno navedena navodna odluka o ulaganju, njezine posljedice, prednosti i nedostaci ili slična odluka o povećanju iznosa dokapitalizacije neoporezivanjem. U dokumentima koje su dostavila francuska tijela i koji su navedeni u uvodnim izjavama 87. do 108. nisu navedene niti a fortiori analizirane prednosti i nedostaci koje država ima zbog odluke o nenaplaćivanju poreza na dobit na dio rezerviranja prava davatelja koncesije reklasificiranih u dokapitalizaciju EDF-a na temelju Zakona br. 97-1026 od 10. studenoga 1997.

(128)

Francuska je dužna, u slučaju dvojbi u pogledu primjenjivosti načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu koje je izrazila Komisija, nedvosmisleno utvrditi na temelju objektivnih i provjerljivih dokaza proizlazi li provedena mjera iz njezina svojstva dioničara. S obzirom na dostavljene dokaze, očito je da odluku o ulaganju odricanjem od naplate poreznog dugovanja EDF-a treba smatrati donesenom prešutno, bez obrazloženog pravnog akta koji bi omogućio da se dozna ili provjeri precizan sadržaj te odluke, razlozi i pravna osnova na kojima se ona temelji te koje ju je nadležno tijelo donijelo i kojeg datuma. U pogledu elemenata koje je iznio Sud kako bi provjerio primjenjivost načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu, odnosno potrebu za objektivnim i provjerljivim dokazima, stvarno poduzetu mjeru ili prethodne ekonomske procjene, nepostojanje upućivanja ili materijalnih dokaza treba smatrati prvom naznakom neprimjenjivosti tog načela.

(129)

U nedostatku dokumentarnog traga navodne odluke, potrebno je opisati moguću mjeru ulaganja koju je provela francuska država. Sud je u ovom slučaju smatrao da se primjenom kriterija razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu mora moći utvrditi bi li privatni dioničar u sličnim uvjetima unio iznos od 5,88 milijardi FRF u poduzetnika čiji je položaj usporediv s položajem EDF-a. Ulaganje Francuske upućivalo bi na odricanje od naplate tog iznosa radi ostvarivanja dobiti koja nadilazi prvotno upotrijebljena sredstva. Analizu je potrebno provesti u odnosu na obveznikov iznos poreza na dobit.

(130)

U tom pogledu nepostojanje studija, upućivanja ili specifičnih analiza isplativosti ulaganja iznosa izuzeća od oporezivanja predstavlja poteškoću pri izdvajanju učinaka navodnog ulaganja iz informacija koje su dostavile Francuska ili EDF. Ta poteškoća nije nepremostiva ako se, za potrebe analize većine čimbenika relevantnih za provjeru primjenjivosti i primjene načela razumnog privatnog ulagača u tržišnoj ekonomiji, smatra da se na dodatni unos kapitala EDF-a koji odgovara iznosu neplaćenog poreza primjenjuju prava pridružena svim dokapitalizacijama. Stoga, ako je dokapitalizacija donijela prinos po određenoj stopi, ta je stopa trebala biti i bila je u stvari primijenjena na iznos nenaplaćenog poreza. Naprotiv, u slučaju u kojem je odabran marginalni ili inkrementalni učinak, na temelju informacija koje su dostavili Francuska ili EDF nije moguće na prvi pogled prikazati učinak povećanja dokapitalizacije koje odgovara iznosu nenaplaćenog poreza.

(131)

Posljedica neoporezivanja bila je povećanje dokapitalizacije EDF-a i, prema tome, vlasničkog kapitala EDF-a u iznosu od dodatnih 5,88 milijardi FRF u ukupnom iznosu od 14,119 milijardi FRF reklasificiranih rezerviranja. Ta rezerviranja, koja ne odgovaraju prethodnom novom unosu novca države u svojstvu dioničara, reklasificirana su u dokapitalizaciju, stavljanjem u odgovarajuću stavku u gornjem dijelu bilance EDF-a, među drugi vlasnički kapital (kapital, dokapitalizacije itd. – tablica 2.). Bez izuzeća od oporezivanja, vlasnički kapital EDF-a koji je 1997. trebao iznositi 79,8 milijardi FRF, dosegnuo bi 72,1 milijardu FRF, prema tada ispitanim dokumentima (uvodna izjava 100., tablica 2.). Umjesto 50,7 milijardi FRF, državna dokapitalizacija EDF-a bila bi određena u iznosu od 44,8 milijardi FRF.

Navodna odluka o ulaganju: elementi analize

(132)

Kao prvo, kako ističu francuska tijela, s obzirom na to da se uključivanjem iznosa neplaćenog poreza povećala osnovica dokapitalizacije i da je na nju plaćen prinos po fiksnoj stopi (3 %), apsolutna vrijednost prinosa državi povećana je izuzećem od poreza ili neoporezivanjem (uvodna izjava 83.). Međutim, posljedica rasta dokapitalizacije koja je odgovarala poreznom izuzeću nije bilo relativno povećanje prinosa države. U tom pogledu nije sporno da je prinos od državne dokapitalizacije EDF-a predviđen još Odlukom br. 56-1360 od 30. prosinca 1956. (uvodne izjave 18. i 103.). Prinosi, koji su uostalom različiti, bili su tako predviđeni u ugovorima o uslugama koji su sklapani prije i poslije Ugovora koji je bio na snazi za razdoblje od 1997. do 2000., kao što je pokazano u uvodnim izjavama 93. i 102. Načelo prinosa postojalo je prije navodne odluke te je zadržano nakon nje.

(133)

Osim toga, ispitivanje činjenica pokazuje da je posljedica predmetnog izuzeća od oporezivanja mogla biti smanjenje prinosa od državnog ulaganja. U izvješću koje je u rujnu 1997. sastavila Nacionalna skupština nedvojbeno je pokazano da je zbog povećanja ukupnog iznosa dokapitalizacije smanjen prinos od dokapitalizacije kako se ne bi „povećalo porezno terećenje EDF-a” (uvodna izjava 103.). Izvješće Senata potkrepljuje to smanjenje koje je podržala javna vlast (uvodna izjava 108.).

(134)

EDF je od 1991. do 1996. plaćao veće prinose državi za manju osnovicu dokapitalizacije u odnosu na ono što je bilo predviđeno od 1997. do 2000. za veću osnovicu. Prosječni godišnji prinos u apsolutnoj vrijednosti od 3,41 milijarde FRF za razdoblje od 1991. do 1996. u kojem je dokapitalizacija iznosila 36,6 milijardi FRF bio je znatno veći od 2,35 milijarde FRF predviđenih za osnovicu povećanu na 50,7 milijardi FRF tijekom razdoblja od 1997. do 2000. (uvodne izjave 92. i 102. do 103., tablica 3.). Iz toga proizlazi da bi tekući marginalni prinos od povećanja iznosa dokapitalizacije u visini od 5,88 milijardi FRF koji je država u svojstvu dioničara očekivala u razdoblju od 1997. do 2000. mogao biti analiziran kao negativan za razdoblje od 1991. do 1996.

(135)

Naime, francuska su tijela osigurala da apsolutni i relativni prinos uplaćen francuskoj državi na ime dokapitalizacije bude onoliko manji, u apsolutnoj i relativnoj vrijednosti, koliko osnovica bude veća, kao što je to nedvojbeno pokazano u izvješćima Nacionalne skupštine i Senata. Iz toga proizlazi da povećanje iznosa ukupne dokapitalizacije nosi manji prinos od dokapitalizacije iz vremena prije Zakona br. 97-1026, a odluka o dodjeli izuzeća od oporezivanja ne čini nužno ulaganje.

(136)

Kao drugo, način na koji je predviđen i utvrđen prinos od povećanja dokapitalizacije nije način koji bi odabrao razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu.

(137)

Naime, kao što je to pokazano upućivanjima u dopisima nadležnih ministara i u parlamentarnim izvješćima navedenima u uvodnim izjavama 97., 103. i 106., u ispitivanju prinosa francuske države koje je provedeno 1997. nakon restrukturiranja bilance EDF-a francuska su tijela istodobno uzela u obzir prinose na dokapitalizaciju koji pripadaju stricto sensu državi u svojstvu dioničara i očekivani iznos poreza koji bi država naplatila od 1997., nakon više godina prenesenih poreznih gubitaka, a koji pripada državi u svojstvu javne vlasti koja ubire porez. Kako je vidljivo iz uvodne izjave 93., na prinos od dokapitalizacije mogao se odbiti porez na dobit izuzećem od općeg prava.

(138)

Koncept koji su 1997. ispitala i potvrdila francuska tijela bio je dakle koncept ukupnog oporezivanja EDF-a, uzimajući u obzir porez i prinos dioničara zajedno. Iznos ukupnog poreza naplaćenog EDF-u (čak i više od spornog izuzeća) na temelju poreznih ovlasti države i prinos uplaćen državi u svojstvu dioničara isprepliću se u dokazima koje su dostavila francuska tijela. Ipak, prema njihovu mišljenju, ti dokazi ukazuju na postojanje odluke o ulaganju. Naprotiv, takvo stalno razmatranje plaćanja poreza na koje je EDF obvezan državi u svojstvu poreznika, uključujući i reguliranje i poravnanje poreza koji nije naplaćen prije Zakona br. 97-1026, u svrhu ispitivanja i utvrđivanja prinosa državi u svojstvu dioničara, ukazuje na to da je sporno izuzeće od oporezivanja odobrila država djelujući u svojstvu javne vlasti, a ne dioničara.

(139)

To je uostalom potkrijepljeno prirodom ciljeva koje je 1997. država odredila EDF-u, uzimajući u obzir pitanja i ciljeve javne vlasti, a ne dioničara. Ta se pitanja očituju u određivanju cijena EDF-a u Ugovoru o uslugama za razdoblje od 1997. do 2000., o čemu je ovisio prinos države u svojstvu dioničara. Naime, država je tražila od EDF-a da pridonese jačanju konkurentnosti francuske industrije i kupovne moći francuskih kućanstava. Ta razmatranja nisu samo suprotna razmatranjima koja bi imao razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu, već su i protivna financijskim interesima tog pretpostavljenog ulagača. Isto vrijedi i za cilj koji je određen EDF-u u Ugovoru o uslugama za razdoblje od 1997. do 2000.: da provodi ambicioznu politiku kako bi podržao gospodarsku djelatnost i zapošljavanje, stavljajući se u službu lokalnih zajednica (uvodne izjave 89. i 95.).

Ekonomske procjene u svrhu utvrđivanja isplativosti navodnog ulaganja

(140)

Ugovor o uslugama između države i EDF-a koji je potpisan 8. travnja 1997. obuhvaćao je prethodne procjene financijskog scenarija u koje su bila uključena predviđanja povrata ulaganja u dokapitalizaciju EDF-a državi u svojstvu dioničara (uvodna izjava 92.). Ti dokumenti i analize koje su iznijela francuska tijela odnose se na očekivane učinke reklasifikacije svih rezerviranja koja je stvorio EDF, neovisno o tome jesu li oporezovana i jesu li proizašla iz provedbe Zakona br. 97-1026. Jedina sustavna procjena koju su francuska tijela iznijela u obavijesti EDF-a od 18. veljače 1997. (uvodna izjava 92.) jest općenita i ograničena na zakonski prinos primijenjen na dokapitalizaciju, uključujući i onu koja je prethodila restrukturiranju bilance EDF-a, ne uključujući, primjerice, prinos od kapitala, osim dokapitalizacije, ili prinos od vlasničkog kapitala.

(141)

Nijedan dokument koji su dostavili Francuska ili EDF ne pokazuje da je navodno donesena odluka o ulaganju, odnosno o većoj dokapitalizaciji EDF-a bez oporezivanja reklasifikacije, bila predmet posebnih ispitivanja, studija ili analiza. Ipak, uzevši u obzir predmetne iznose, razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu najvjerojatnije bi dao izraditi financijsku i ekonomsku analizu ulaganja prije nego što odluči je li, uzevši u obzir zakonski prinos od dokapitalizacije, iznos od 5,88 milijardi FRF izuzeća od oporezivanja bio potreban kako bi poduzetnik osigurao dugoročnu isplativost njegova ukupnog ulaganja te da za to dioničar primi dovoljan prinos. Nedostaje ta vrsta prethodnih ekonomskih studija, koje Sud navodi u točki 84. svoje presude među dokazima koji omogućuju donošenje pozitivnog zaključka o primjenjivosti načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu,

(142)

Osobito je značajno utvrditi da nakon prinosa koji je dodijeljen državi u razdoblju od 1997. do 2000. nije provedena nijedna studija dugoročnijeg prinosa ili povrata, iako Francuska tvrdi da je izvršila upravo dugoročno ulaganje. Međutim, razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu ne bi propustio izvršiti analizu isplativosti ulaganja za razdoblje nakon 2000.

(143)

Ako je razborito misliti da bi razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu uzeo u obzir učinke smanjenja stope zaduženosti EDF-a, potrebno je utvrditi da je prednost EDF-a da raspolaže povoljnijim zajmom zbog poboljšanog omjera zaduženosti i vlastitog kapitala općenito navedena u određenim dokumentima koje su podnijeli Francuska (uvodne izjave 101. i 105.) i EDF. Međutim, nijedan dokument ne upućuje na to da država u svojstvu dioničara ostvaruje prednosti i isplativost zbog smanjenja troška zajma EDF-a ili nižeg omjera zaduženosti. U skladu s tadašnjim kvantifikacijama koje su iznesene u uvodnoj izjavi 101., omjer neto zaduženosti na temelju vlastitog kapitala EDF-a trebao je dosegnuti 148 % s ukupnom novom dokapitalizacijom koja je bila utvrđena na iznos od 50,7 milijardi FRF kojim je obuhvaćen i iznos od 5,88 milijardi FRF spornog izuzeća. Bez izuzeća od oporezivanja, taj bi omjer bio oko 163 %, odnosno približno tri puta manji od omjera od 480 % iz vremena prije Zakona br. 97-1026. Razmatra li se izdvojeno od ostalih učinaka reklasifikacije raznih rezerviranja, doprinos izuzeća od oporezivanja poboljšanju tog omjera nije znatan, a njegova konkretna posljedica na smanjenje troška zajma za EDF vrlo je upitna (uvodne izjave 170. do 172.). U svakom slučaju, u dokumenti koje su podnijela francuska tijela nije navedeno niti analizirano ulaganje ni prinos za dioničara, koji proizlazi iz omjera od 148 %, ni, a fortiori, prinos koji proizlazi iz omjera od 163 %. O ovome nema nikakve prethodne ekonomske procjene koja bi bila usporediva s procjenama koje bi razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu dao izraditi, kao što je napomenuo Sud u točki 84. svoje presude.

(144)

U tom pogledu u ekonomskoj studiji koju je EDF podnio u prilog svojim primjedbama (uvodne izjave 69. do 70.) nije utvrđeno da je Francuska djelovala kao ulagač, a ne kao javna vlast. Studija je izrađena nakon navodne odluke o ulaganju donesene 1997. i nisu je ispitala nadležna tijela da bi donijela takvu odluku. Studija samo zato nije prihvatljiva kao dokaz, u skladu s navodima Suda (uvodna izjava 126., točka 104. presude od 5. lipnja). Činjenica da je studija provedena na temelju tada raspoloživih autentičnih podataka ne čini taj zaključak nevažećim. Studija je naručena za potrebe situacije nakon proširenja postupka u svibnju 2013., a EDF je u srpnju 2013. očito znao koji će njezini zaključci biti, iako je studija izrađena u listopadu 2013. Nadalje, dodatni razlozi čine njezine brojčane rezultate nevaljanima i stoga zaključci koje je EDF iz nje izveo u prilog svojim primjedbama nisu utemeljeni, odnosno:

studija se temelji na osnovnim podacima koji su gotovo svi iz predmetnog razdoblja i u njoj su primijenjeni opće priznati metodološki pristupi u procjeni vrijednosti poduzetnika, uz važna odstupanja su navedena u nastavku. Međutim, studija je ipak osobito složena ekonomska procjena sastavljena nakon relativno temeljitog istraživanja podataka, za čiju je izradu i odobravanje bilo potrebno tri mjeseca. Ta razrada obuhvaća uzastopne i višestruke metodološke odabire koji su ponekad sporni. Bez te razrade potpuno je nemoguće, na temelju raspršenih osnovnih podataka koji proizlaze iz različitih izvora, steći predodžbu ili predvidjeti moguće kvantificirane rezultate koje je francuska država navodno mogla očekivati 1997. Sud zahtijeva da se primjena načela razumnog privatnog poduzetnika u tržišnom gospodarstvu temelji na procjenama koje je moguće predvidjeti u trenutku u kojem je donesena odluka (točka 105. presude od 5. lipnja 2012.). Suprotno navodima EDF-a, činjenica da na temelju podataka raspoloživih od 1996. do 1997., nadležne službe francuske države nisu provele niti naručile studiju tog opsega i složenosti ukazuje na to da francuska tijela prije donošenja svoje odluke nisu smatrala relevantnom samu isplativost navodnog ulaganja za dioničara,

u studiji je analizirano ponašanje francuske države s obzirom na načelo razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu zajedno s informacijama i pretpostavkama koje se uvelike razlikuju od onih iznesenih u uvodnim izjavama 87. do 108. i kojima je, prema mišljenju francuskih tijela, obrazložena i opravdana navodno donesena odluka. Međutim, EDF nije bio taj koji je donio odluku o ulaganju i, prema mišljenju Suda (točke 82. i 83. njegove presude od 5. lipnja 2012.), Francuska je dužna iznijeti dokaze iz kojih će biti vidljivi priroda i kontekst donesene odluke. Budući da Francuska navodi da je odluku donijela s obzirom na informacije i podatke koje je podnijela, studija, a time i EDF činjenično zamjenjuju navodnog ulagača te tvrde da poznaju bolje od francuske države razmatranja i informacije koje su je stvarno potaknule na već donesenu odluku i pretpostavke koje je uzela u obzir. Stoga se studija temelji na spekulacijama i nagađanjima o podacima, informacijama i pretpostavkama koje su francuska tijela 1997. mogla uzeti u obzir, među onima koje nije moguće isključiti, i stoga 2015. nema dokaznu snagu (ili u listopadu 2013. kada je izrađena) kojom bi objasnila i obrazložila odluku koju su 1997. stvarno donijela francuska tijela, a koju ona objašnjavaju drugim podacima i pretpostavkama,

ta dokazna vrijednost tim više izostaje što se studija, da bi došla do rezultata iznesenih u uvodnoj izjavi 70., temelji na pretpostavkama koje su arbitrarne ili smione, nepotkrijepljene činjenicama ili suprotne informacijama koje proizlaze iz dokumenata koje su dostavila francuska tijela i koje, prema njihovu mišljenju, u ovom slučaju ilustriraju primjenjivost i pozitivnu primjenu načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu. Stoga se kao prvo u studiji nagađa da prinos državi u svojstvu dioničara nakon 2000. neće biti uređen odlukom i da neće proizlaziti iz ugovora o uslugama između države i EDF-a, nego da će se utvrditi u odnosu na dividende koje su drugi poduzetnici u sektoru isplaćivali od 1996. do 1997. (27). Međutim, prinos od dokapitalizacije EDF-a bio je uređen Odlukom iz 1956. (uvodna izjava 102.) te je bio zakonski utvrđen, a odražavao se u višegodišnjim ugovorima o uslugama prije i znatno nakon 1997. ovisno o razmatranjima koja nisu povezana s dividendama koje su isplaćivali poduzetnici u sektoru i koji su poslovali na drugim tržištima osim Francuske (uvodne izjave 94. i 95.). Kao drugo, jednako tako se u studiji ponovno neopravdano u račun dobiti i gubitka EDF-a uvode rezerviranja koja potječu iz financijskih izvještaja društva EDF-a u iznosu od 11,6 milijardi FRF (bez poreza) i 7,3 milijarde (nakon oporezivanja) (28) čime se vrijednost EDF-a za toliko umjetno povećava, ne uzimajući u obzir raspoložive informacije i kretanja predvidiva 1997. u pogledu obveza koje EDF ima na temelju mirovinskog sustava svojih zaposlenika (uvodne izjave 168. do 169.),

kao treće, u studiji je rast vrijednosti EDF-a koji proizlazi iz rasta povrata i rezultata izračunan na temelju „tržišnih očekivanja” 1997. (29). Francuska su tijela raspolagala predviđanjima prihoda te specifičnim i brojčanim rezultatima u pogledu EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000 koji su odobreni izradom Ugovora o uslugama za to isto razdoblje te kažu da su se pri donošenju svoje odluke oslanjala na ta predviđanja i informacije (uvodne izjave 78. do 79., 90., 94. i 96.), a usto su 1997. imala precizna saznanja o poduzetniku i njegovim financijskim izgledima (uvodna izjava 77.). Upotreba „tržišnih očekivanja” trećih osoba pri in fine utvrđivanju procjene vrijednosti EDF-a u tim uvjetima nije ni točna ni dosljedna argumentima koje iznosi Francuska da bi objasnila i potkrijepila odluku koju su navodno donijela njezina tijela. Tim manje što francuska tijela ističu da je EDF 1997. pretežitu djelatnost obavljao u Francuskoj po zakonskim cijenama (uvodna izjava 85.). Nadalje, razina tih utvrđenih cijena bila je niska radi jačanja konkurentnosti francuske industrije i kupovne moći francuskih kućanstava (uvodne izjave 89. i 95.). U studiji nije objašnjeno, a još manje valjano dokazano, zašto su prinos, dividende i rezultati poduzetnika u dioničkim društvima uvrštenima na burzu i koja nisu bila znatno zastupljena u Francuskoj te su poslovala na tržištima s različitim zakonskim zahtjevima i zahtjevima tržišnog natjecanja (npr. Endesa, Gas Natural i Union Fenosa u Španjolskoj, RWE, EON i Verbund u Njemačkoj, Fluxys u Belgiji itd.) mogli odrediti rezultate, prinos i dividende EDF-a, što je jedna od pretpostavki o kojima ovise rezultati izneseni u uvodnoj izjavi 70. (30),

naposljetku, kao četvrto, u studiji se bez ikakvog dokaza navodi da je povećanje dokapitalizacije EDF-a iz 1997. bilo, barem potencijalno, izjednačeno s kupnjom likvidne financijske imovine (31). Ipak, EDF je 1997. bio industrijska i trgovačka ustanova koja nije imala vlasnički kapital (uvodna izjava 19.) i za koju su francuska tijela i EDF tada tvrdili da će u budućnosti zadržati isti status (uvodne izjave 95., 105.). Smionost te tvrdnje o kojoj, međutim, presudno ovise rezultati studije podrobnije je pokazana u uvodnim izjavama 179. do 181.

Priroda i predmet mjere, kontekst kojim je obuhvaćena i pravila koja se na nju primjenjuju

(145)

Sud ističe da je priroda donesene mjere relevantan element koji je potrebno uzeti u obzir pri donošenju pozitivnog zaključka o primjenjivosti načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu (točka 86. presude). Odluka da se dodatan iznos rasporedi u dokapitalizaciju EDF-a, ne oporezujući reklasifikaciju nepravilnih rezerviranja koja se odnose na RAG, istodobno je računovodstvena odluka o preraspodjeli između stavki bilance EDF-a (uvodne izjave 100. i 105.) i porezna odluka, s obzirom na to da nadležna tijela smatraju da je porez na dobit trebao biti obračunan prije reklasifikacije (uvodna izjava 35), iako je porez plaćen na druga reklasificirana računovodstvena rezerviranja. Stoga nije utvrđeno, suprotno navodima francuskih tijela, da su ta dva aspekta, računovodstveni i porezni, nerazdvojno povezani u jedinstvenu mjeru poduzetu Zakonom br. 97-1026 od 10. studenoga 1997.

(146)

U članku 4. stavku 2. Zakona predviđeno je da je protuvrijednost imovine u naravi koja je dana u koncesiju RAG-a i iskazana u obvezama bilance EDF-a potrebno uvrstiti u stavku „Dokapitalizacija” u neto iznosu bez revalorizacijskih razlika (uvodna izjava 28.). Iz toga bi se moglo zaključiti da je Zakonom bilo predviđeno da, osim mogućih revalorizacijskih viškova, nikakav računovodstveni ili porezni izračun ne može umanjiti iznos protuvrijednosti koji je potrebno uvrstiti kao dokapitalizaciju EDF-a. Međutim, odluka o oporezivanju ili neoporezivanju EDF-a ne proizlazi iz područja zakona u skladu s člankom 34. Ustava Francuske te se na temelju Zakona br. 97-1026 nije moglo valjano odlučivati o tom pitanju. Tim se člankom zakonodavne nadležnosti Parlamenta u pogledu poreza ograničuju na određivanje osnovice, stope i načina naplate bilo koje vrste poreza. Stoga je EDF platio porez na dobit u pogledu određenih računovodstvenih rezerviranja, ali ne i drugih nakon istog zakonskog postupka reklasifikacije.

(147)

Pripremni dokumenti koje su dostavila francuska tijela, navedeni u uvodnoj izjavi 104., uostalom pokazuju da je Državno vijeće 1997. smatralo da je iz teksta prijedloga zakona potrebno ukloniti odredbe nezakonodavne prirode. Osim toga, odbačen je i Vladin prijedlog amandmana na prijedlog zakona čija je svrha bila ograničiti oporezivanje EDF-a koje je država mogla provesti u skladu sa zakonom. Naposljetku, nadležni su ministri u travnju 1997. smatrali da o detaljima uvjeta provedbe restrukturiranja EDF-a, na računovodstvenoj i poreznoj razini, trebaju dodatno raspraviti nadzorna tijela i poduzetnik (uvodna izjava 98.).

(148)

Ti elementi koji su navedeni i brojčano iskazani u dopisu o provedbi koji su 22. prosinca 1997. EDF-u poslali nadležni ministri nakon donošenja zakona (uvodna izjava 31.) ukazuju na to da su porezni aspekti provedbe odvojivi od odredaba Zakona br. 97-1026 od 10. studenoga 1997. Ti ministri u svojem dopisu upućenom EDF-u objašnjavaju restrukturiranje gornjeg dijela bilance EDF-a, u skladu s člankom 4. Zakona br. 97-1026 od 10. studenoga 1997., te se čini da prešutno odlučuju o poreznim posljedicama tog restrukturiranja, a da se ne postavlja pitanje o bilo kakvom isplativom ulaganju ni o prisilnim zakonskim odredbama.

(149)

U pogledu konteksta mjere, za koji Sud ističe da je, među ostalima, relevantan element za ocjenu moguće primjenjivosti načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu, pripremni sastanci i prateći dokumenti koji se odnose na to razdoblje, a koji su doveli do Ugovora o uslugama između države i EDF-a potpisanog 8. travnja 1997. pokazuju da je reklasifikacija rezerviranja bila obuhvaćena kontekstom izgleda djelomične liberalizacije tržišta električne energije u Uniji, koja je utvrđena 1996. Jednako tako, je li težnja za većom internacionalizacijom djelatnosti EDF-a zastupljena u Ugovoru o uslugama za razdoblje od 1997. do 2000. i pripremnim dokumentima, kao što je zastupljena u dokumentima Parlamenta. U samom Ugovoru o uslugama pretpostavljeno je da je za provedbu Ugovora potrebna regulatorna zakonska mjera, poput one iz Zakona br. 97-1026, kojom se uspostavlja činjenični kontinuitet između ciljeva Ugovora i ciljeva zakonodavca. Međutim, ni u Ugovoru sklopljenom u travnju 1997. ni u pripremnim dokumentima i razmjeni informacija s nadzornim tijelima EDF-a nije zauzet stav o neodređenom iznosu poreza.

(150)

Iz tog konteksta, koji je obilježen dokazima koje je Francuska iznijela u svojim primjedbama, ipak nije moguće sa sigurnošću utvrditi da mjera proizlazi iz ponašanja dioničara koji provodi ulaganje. Naime, i potreba da se isprave nepravilnosti koje je Revizorski sud utvrdio u listopadu 1994. dio je tog konteksta. Dok je, s jedne strane, bila riječ o ispravljanju računovodstvene nepravilnosti koja je omogućila EDF-u da godinama ne plaća porez na dobit, francuska tijela ističu da mjerom nije doveden u pitanje monopol EDF-a (uvodna izjava 105.) te da je trebalo zadržati stabilan okvir koji je omogućila liberalizacija tržišta (uvodna izjava 95.). Točno je da je liberalizacija otvarala izglede za širenje na nacionalna tržišta drugih država članica i da su određene radnje bile predviđene Ugovorom o uslugama za razdoblje od 1997.do 2000. kako bi EDF bio više međunarodno zastupljen. Unatoč tome, nastojanje javnih vlasti da prije liberalizacije daju gospodarsku prednost nacionalnim poduzetnicima putem mjera financijske potpore nije ograničeno samo na javne poduzetnike i ne obilježava ponašanje razumnog dioničara javnog poduzetnika.

(151)

Naposljetku, Sud navodi da je primjereno ispitati pravila koja se primjenjuju na spornu mjeru da bi se odredio njezin karakter, odnosno karakter ulaganja države u svojstvu dioničara ili ovlasti javnog tijela. Pri svrstavanju mjere u jednu ili drugu kategoriju može se uzeti u obzir poštovanje primjenjivih pravila kojom je uređena. Stoga je potrebno ispitati pravila kojima je uređeno ulaganje poreznih sredstava u poduzetnike poput EDF-a. Bez predmetne mjere nenaplaćeni bi dohodak od poreza na dobit 1997. bio uplaćen u opće prihode državnog proračuna francuske države. Kao što je bilo predviđeno člankom 18. Rješenja br. 59-2 od 2. siječnja 1959. o organskom zakonu koji se odnosi na zakone o financijama (loi organique relative aux lois de finances), koji je bio na snazi predmetnom razdoblju, svi prihodi kojima se osigurava izvršenje svih rashoda, svi prihodi i svi rashodi države knjiže se na jedinstveni račun pod nazivom opći proračun. Zato su prihodi od poreza uplaćeni u proračun i u korist države, a ne u korist javnih poduzetnika.

(152)

Na taj se proračun primjenjuje ustavno načelo univerzalnosti na temelju kojeg se svi prihodi i sve obveze knjiže u dvije različite cjeline, pri čemu ne nastaje nikakva osobita veza, primjerice, između prihoda od poreza na dobit i dokapitalizacije javnog poduzetnika, poput EDF-a. Točno je da je u francuskom pravu moguća prethodna raspodjela poreznog prihoda pravnoj osobi koja nije država u obliku subvencije ili ulaganja, ako je ta raspodjela predviđena izričitim odredbama. U članku 18. Rješenja br. 59-2 predviđeno je, osim osobito za zajmove i predujmove, da je raspoređivanje prihoda države iznimno i da može proizaći samo na inicijativu Vlade iz odredbe Zakona o financijama (loi de finances).

(153)

Zakon br. 97-1026 od 10. studenoga 1997. nije bio zakon o financijama i stoga njime porezni prihod nije mogao biti raspoređen u kapital EDF-a. Nadalje, nije očito da su donesene posebne odredbe na inicijativu Vlade u pogledu Zakona o financijama koji se 1997. primjenjivao na proračun te kojima bi se prethodno rasporedio prihod od poreznog dugovanja EDF-a u rashode francuske države na ime bilo kakvog ulaganja u kapital EDF-a u okviru tog istog proračuna. Čini se da nije primijenjeno to pravilo koje omogućuje da se porezni prihod koji je utvrđen u korist države uloži u pravnu osobu koja nije država, poput EDF-a.

(154)

Velika većina prethodno navedenih dokaza jasno ukazuje na to da Francuska prije ili tijekom dodjeljivanja ekonomske prednosti koja proizlazi iz neplaćanja poreza na dobit nije donijela odluku da izuzećem od oporezivanja izvrši ulaganje u EDF. Zato je očito da se načelo razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu primjenjuje na tu mjeru. Stoga su razmatranja koja slijede o primjeni načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu podrednog karaktera.

9.1.3.   Primjena načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu

(155)

Sud je u svojoj presudi od 5. lipnja 2012. u predmetnom slučaju smatrao da primjena načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu treba omogućiti da se odredi bi li privatni dioničar u sličnim uvjetima unio iznos jednak poreznom dugovanju u kapital poduzetnika čiji je položaj usporediv s položajem EDF-a (točka 95. presude). Može se uzeti u obzir i eventualna razlika između troška ulaganja koji snosi privatni ulagač i troška ulaganja koji snosi država u svojstvu dioničara kako bi se doznalo jesu li ispunjeni uvjeti utvrđeni tim načelom (točka 96. presude).

(156)

Ocjenjivanje se provodi s obzirom na objektivne i provjerljive dokaze te procjene koje su predvidive u trenutku u kojem je donesena odluka o ulaganju (točke 102. i 105. presude). U toj se ocjeni uzimaju u obzir samo dobit i obveze povezane s položajem države u svojstvu dioničara, ne uključujući one povezane s njezinim svojstvom javne vlasti (točka 79. presude).

(157)

Uzevši u obzir položaj i karakteristike EDF-a koji je kao javna ustanova postojao više od 50 godina pod potpunim nadzorom francuske države, potrebno je poslužiti se upućivanjem na ulagača koji se vodi ciljevima dugoročne isplativosti i osobito ispitati informacije koje je dostavila Francuska, kao što su iznesene u uvodnim izjavama 87. do 108. Naime, francuska tijela upućuju na to da se njihova odluka iz 1997. temelji na tim elementima.

(158)

Najprije, potrebno je ispitati isplativost koju je EDF nudio svojem dioničaru 1997. Tu je isplativost potrebno usporediti s referentnim vrijednostima. Prosječna stopa prinosa od dugoročnih obveznica (30 godina) Francuske 1997. bila je utvrđena na 6,35 %. Čak i za kraće rokove dospijeća (10 godina), koji su kraći od ciklusa životnog vijeka postrojenja EDF-a, prosječna kamatna stopa na francuske državne obveznice iznosila je 5,58 % (32). Te vrijednosti istodobno predstavljaju povrat na financijsku imovinu koja se smatra niskorizičnom i tadašnji trošak dugoročnog financiranja za francusku državu. Ulaganje u poduzetnika poput EDF-a 1997. bilo je rizičnije ulaganje nego u državne obveznice. Stoga bi razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu zahtijevao veću isplativost u odnosu na isplativost državnih obveznica.

(159)

Međutim, iz ispitivanja tekuće isplativosti koju je francuska država mogla očekivati od 1996. do 1997., kao što proizlazi iz dokumenata koje su dostavila francuska tijela, ne može se zaključiti da ulaganje zadovoljava test razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu.

(160)

Francuska tijela dostavila su predviđanja računa dobiti i gubitka EDF-a za razdoblje nakon restrukturiranja bilance, koju su 1997. ispitala predmetna tijela (uvodna izjava 92., tablica 1.). Procjene iz tablice potkrijepljene su drugim tadašnjim dokumentima (uvodne izjave 96. do 97., 103.). Te su procjene iz referentnog scenarija EDF-a za nadolazeće razdoblje odobrila francuska tijela (uvodna izjava 97.). Na temelju tog računa dobiti i gubitka te očekivanih iznosa od sredstava koja je država uložila u EDF (uvodna izjava 100., tablica 2.), moguće je izračunati isplativost koju je država mogla očekivati u odnosu na, redom, dokapitalizaciju, ukupni kapital (početni kapital i dokapitalizacija) i vlasnički kapital EDF-a (ukupni kapital, revalorizacijska razlika, zakonska rezerviranja i zadržana dobit) (33), u skladu s tablicom 4.

Tablica 4.

Predviđeni prinos od kapitala u bilanci EDF-a 1997.–2000. (u milijardama FRF)

 

1997.

1998.

1999.

2000.

1997.–2000.

Fiksna stopa od 3 %

1,5

1,5

1,5

1,5

6,0

Promjenjiva stopa

0,6

1,0

0,9

0,9

3,4

Fiksna i promjenjiva stopa

2,1

2,5

2,4

2,4

9,4

Isplativost vlasničkog kapitala (79,8 milijardi FRF) (%)

2,63

3,13

3,01

3,01

2,94

Isplativost kapitala i dokapitalizacije (53,3 milijarde FRF) (%)

3,94

4,69

4,50

4,50

4,41

Isplativost dokapitalizacije (50,7 milijardi FRF) (%)

4,14

4,93

4,73

4,73

4,64

Izvor: Izračuni Komisije na temelju tablica 1. i 2.

(161)

Iz navedenih dokumenata koje su dostavila francuska tijela proizlazi da je 1997. prinos koji je država u svojstvu dioničara očekivala od udjela u EDF-u za ukupno razdoblje od 1997. do 2000. iznosio 9,4 milijarde FRF, od čega 6 milijardi FRF od dijela po fiksnoj stopi od 3 % i 3,4 milijarde za ukupno razdoblje od dodatnog dijela nakon reklasifikacije provedene na temelju Zakona br. 97-1026. Na temelju tada odobrenih procjena, u prosjeku je buduća tekuća isplativost koju je mogla očekivati država u svojstvu dioničara iznosila 2,94 % od ukupnog iznosa vlasničkog kapitala EDF-a, 4,41 % od ukupnog iznosa kapitala koji je država uložila u EDF i 4,64 % od iznosa dokapitalizacije. Taj je prinos, primjenjiv na iznos izuzeća od oporezivanja reklasificiranog u dokapitalizaciju, bio znatno niži od stope od 6,35 % na obveznice koje je francuska država izdavala 1997. radi svojeg dugoročnog financiranja. Razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu smatrao bi da je očekivana tekuća isplativost na iznos od 5,88 milijardi FRF koji odgovara izuzeću od oporezivanja nedostatna da bi se njome opravdalo ulaganje.

(162)

Nadalje, Sud je u točki 96. svoje presude od 5. lipnja 2012. smatrao da je u okviru primjene načela razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu moguće uzeti u obzir razliku između troška ulaganja koji snosi privatni ulagač i troška koji snosi država. Time se isplativost kojom je, prema mišljenju francuskih tijela, opravdana reklasifikacija rezerviranja prava davatelja koncesije u visini poreznog izuzeća uspoređuje s isplativošću koju bi postigao privatni dioničar provodeći istu dokapitalizaciju nekog poduzetnika koji je po svemu nalik EDF-u, osim u pogledu ovlasti da izuzme dokapitalizacije od poreza na dobit, kojom privatni dioničar ne raspolaže.

(163)

Takav poduzetnik čiji bi dioničar raspolagao iznosom od 5,88 milijardi FRF za dokapitalizaciju poduzetnika u jednakim uvjetima u kojima se nalazio EDF, imao bi izgled za godišnju stopu povrata od 4,64 % na dodatni kapital koji dioničar uloži, odnosno 272 milijuna FRF godišnje, ne uzimajući u obzir porez na dobit. Primjenom stope poreza na dobit od 41,66 % koja je bila na snazi 1997., povrat bi vjerojano iznosio 159 milijuna FRF godišnje za isti unos kapitala, odnosno nominalna godišnja stopa povrata iznosila bi 2,7 %. Takvu stopu za udio u kapitalu poduzetnika s obzirom na rizike povezane sa sličnim ulaganjem potrebno je usporediti s tadašnjom stopom od 6,35 % na državne obveznice Francuske. Stoga bi nizak povrat odvratio privatnog ulagača koji nema porezne ovlasti države. Uz tako niske izglede za isplativost uloženog kapitala, čini se da je isključena mogućnost da bi razuman privatni ulagač čiji je poduzetnik obveznik poreza na dobit od dokapitalizacije sudjelovao u povećanju kapitala EDF-a 1997. da je na mjestu Francuske.

(164)

Stoga je potrebno ispitati sadržavaju li dokazi i informacije iz vremena odluke o reklasifikaciji rezerviranja bez poreznog terećenja, koje je dostavila Francuska, dodatne pokazatelje koji bi razumnog privatnog ulagača uvjerili da izvrši navodno ulaganje, unatoč očiglednoj vrlo niskoj isplativosti. Ti se pokazatelji mogu osobito odnositi na sposobnost EDF-a da i. dugoročno poveća svoje prihode od djelatnosti; ii. poboljša svoje poslovne rezultate povećanjem učinkovitosti; iii. poveća neto vrijednost financijske imovine poduzetnika kojom se ostvaruje prihod; ili iv. svojem dioničaru donosi stalan i dostatan prinos. Ti čimbenici uz pozitivne izglede mogu dioničaru donositi dugoročnu vrijednost, dok uz negativne izglede uništavaju vrijednost.

(165)

U tom pogledu nijedan dokument koji su dostavila francuska tijela ne sadržava kvantifikaciju, odnosno procjenu kvalitete, eventualnog stvaranja vrijednosti za dioničara koju su francuska tijela ispitala i uzela u obzir za razdoblje od 1997. do 2000. ili nakon njega. Jedino su zastupljena općenita generička upućivanja na bolje uzimanje u obzir interesa države. To bi ukazivalo na to da pri odlučivanju o navodnom ulaganju nije uzet u obzir rast vrijednosti poduzetnika kao ulaganje države u svojstvu dioničara. U svakom slučaju, ispitivanjem četiriju čimbenika koji su dioničaru mogli donijeti vrijednost nije moguće zaključiti da je rast predvidiv na temelju podataka raspoloživih 1997., osobito na predviđenom računu dobiti i gubitka EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000. i predviđanjima financijskog scenarija koja su odobrila nadzorna tijela (uvodna izjava 92., tablica 1., uvodna izjava 96.).

(166)

U pogledu ukupnih prihoda EDF-a, država u svojstvu dioničara mogla je očekivati vrlo mali rast, odnosno rast od 0,64 %. Takva gotovo stagnacija može se obrazložiti ciljem koji je utvrdila država da se pridonese „konkurentnosti francuske industrije i povećanju kupovne moći potrošača iz kategorije kućanstva”, iz kojeg je proizašlo prosječno smanjenje cijena EDF-a od […] % u četiri godine (uvodne izjave 89., 95. do 96.), odnosno godišnje smanjenje od […] %. EDF je većinu svojeg poslovanja obavljao u Francuskoj s obzirom na to da je za razdoblje od 1997. do 2000. bilo predviđeno da više od 89 % prihoda EDF-a bude ostvareno na francuskom tržištu. Prema tome, većina prihoda EDF-a ovisila je o odabirima države u području određivanja cijena električne energije. Razuman privatni ulagač ne bi propustio istaknuti štetnost određivanja ciljeva javne politike u pogledu svojih imovinskih interesa, s obzirom na to da su suprotni njegovim interesima dioničara. Nijedan razuman privatni ulagač ne bi prihvatio smanjenje prinosa od njegova ulaganja kako bi se potaknula konkurentnost francuskih poduzetnika.

(167)

U samoj stavci predviđenog računa dobiti i gubitka za razdoblje od 1997. do 2000. koja predstavlja rezultate glavne djelatnosti EDF-a trebalo je iskazati pad od 29 % tijekom tog razdoblja, s 9,3 milijarde FRF 1997. na 6,6 milijardi FRF 2000. Operativni rashodi trebali su porasti za 2,2 %, osobito zbog porasta tekućih operativnih troškova jer su trebali rasti troškovi tekućeg poslovanja, amortizacije i kamate, osim prinosa na kapital. Pridruživanjem dokapitalizacije amortizacije i financijskih troškova dobiti ili gubitku od glavne djelatnosti, kretanje predviđeno za razdoblje od 1997. do 2000. postaje negativno jer se taj zbroj trebao smanjiti s 62,6 milijarde FRF na 53,9 milijarde FRF, odnosno pasti za 13,9 %. Međutim, kretanje dobiti ili gubitka od tekućih poslovnih djelatnosti prije amortizacije i kamata konačno određuje sposobnost djelatnosti poduzetnika da stvori pozitivne vrijednosti i novčane tokove. Uz predviđeno pogoršanje, država je u ostvarenju ciljeva ekonomske politike ili regulacije odredila EDF-u cilj da eventualnu dobit od povećanja učinkovitosti i produktivnosti poduzetnika namijeni prvenstveno dodatnom smanjenju cijena, a zatim povećanju prinosa dioničaru (uvodna izjava 95.). Iz toga proizlazi da glavna djelatnost EDF-a, opterećena ciljevima državne ekonomske politike, nije ponudila izglede za zadovoljavajući budući prinos.

(168)

Kao što je Komisija istaknula u odluci o proširenju postupka, razuman privatni ulagač vodio bi računa o nesigurnosti u pogledu iznosa i kretanja troškova financiranja mirovina koje je EDF trebao pokriti 1997. u skladu sa svojim posebnim režimom koji se primjenjivao na industriju za opskrbu električnom energijom i plinom. U slučaju EDF-a troškovi mirovina i, a fortiori, s njima povezane izvanbilančne obveze predstavljali su 1997. hipoteku očekujući dodatne isplate velikih iznosa koji će smanjiti ionako slabu neto dobit poduzetnika.

(169)

Iako je masa mirovina EDF-a, s obzirom na neizmijenjene propise, 1997. iznosila 12,2 milijardi FRF, trebala se sljedećih godina znatno povećati te je ukupan režim (uključujući GDF i nenacionalizirane poduzetnike) trebao 2010. dosegnuti 20 milijardi FRF, a 2020. 25 milijardi FRF (34). Primjenom načina raspodjele u pogledu EDF-a, u kojem 78,4 % odražava razmjer njegove mase plaća u industrijskoj grani koja je u tom režimu, pa bi udjel EDF-a 2010. iznosio 15,7 milijardi FRF, a 2020. 19,6 milijardi FRF, i to ne uzimajući u obzir eventualnu pričuvu za buduće obveze, s obzirom na neizmijenjene propise (35). Predviđeni porast troškova mirovina bio je nakon očekivanog prinosa državi i oporezivanja za razdoblje od 1997. do 2000. stoga veći od neto dobiti, kao što je prikazano u tablici 1. Prema tome, procjena koju je 1997. iz toga mogao napraviti razuman privatni ulagač u tržišnom gospodarstvu koji bi, kao francuska država, podrobno poznavao položaj poduzetnika, navela bi ga da poveća buduće troškove poduzetnika i za toliko smanji izglede isplativosti ulaganja.

(170)

Osim toga, razuman privatni ulagač mogao je očekivati znatno smanjenje duga EDF-a, koji se u četiri godine trebao smanjiti s […] FRF na […] FRF (uvodne izjave 91. i 95.). Ipak, utvrđeno je da je EDF od 1992. do 1996. zadržao kreditni rejting Aaa agencije za kreditni rejting Moody's s omjerom zaduženosti od 480 %. Francuska tijela navode prilično neodređeno i sredstva u visini od 70 milijardi FRF koja je stvorio EDF u razdoblju od 1997. do 2000. (uvodna izjava 84.). Međutim, posljedica smanjenja duga EDF-a i njegova mehaničkog utjecaja na vrijednost neto imovine poduzetnika nije trebala biti poboljšanje prinosa francuskoj državi tijekom tog istog razdoblja, već naprotiv, jasno pogoršanje u odnosu na razdoblje od 1991. do 1996. (uvodna izjava 134.).

(171)

Kao što navodi EDF, on ne bi mogao zadržati odličnu ocjenu niti da mu agencije poput Moody's ili Standard & Poor's eventualno smanje kreditni rejting (uvodna izjava 71.). Nadalje, jedan od ciljeva utvrđenih za razdoblje od 1997. do 2000. bilo je smanjenje zaduženosti EDF-a u visini od […] FRF. Stoga se trebalo nastaviti znatno smanjenje ukupnih troškova kamata koje plaća EDF. Ni smanjenje ukupnog duga EDF-a ni njegova cijena, a ni eventualne prednosti za državu u svojstvu dioničara ne bi bili narušeni manjom dokapitalizacijom u visini od 44,8 milijardi FRF umjesto 50,7 milijardi FRF. Omjer zaduženosti i vlastitog kapitala od 163 % umjesto 148 % koji je predviđen zbog izuzeća od oporezivanja ne bi štetio interesima dioničara. U tom području ne postoji optimalna financijska struktura te izvješće Nacionalne skupštine (uvodna izjava 100.) pokazuje omjere u tom sektoru koji se kreću od 250 % (Verbund, Austrija) do 10–15 % (Veba, Njemačka i PowerGen, Velika Britanija)

(172)

Zaduživanjem je EDF mogao financirati svoj rast i rezultate bez dodatnih sredstava dioničara, s time da je „učinak poluge” duga povećavao isplativost sredstava koje je već uložila država. Međutim, prednost je dana smanjenju duga, iako je EDF imao odličan kreditni rejting prije zacrtanog smanjenja duga (uvodna izjava 71.). Nadalje, odličan kreditni rejting koji odražava sposobnost EDF-a prije 1996. da vrati dug svojim vjerovnicima nije nesukladna s niskim prinosom dioničara. Naprotiv, kreditni rejting dužničkih vrijednosnih papira koje je izdavao EDF bila je tim bolja što je prinos dioničara bio manji. U vremenskom okviru koji je naveden u predviđanjima koje su dostavila francuska tijela, predviđanje smanjenja učinka poluge i, u svakom slučaju, slab učinak iznosa poreza na omjer zaduženosti naveli bi razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu da smanji izglede isplativosti svojeg ulaganja ili da ne smatra da je ulaganje u vlasnički kapital u iznosu poreza bilo opravdano potrebom za poboljšanjem stanja zaduženosti EDF-a 1997.

(173)

Naposljetku, razuman privatni ulagač mogao bi svoju odluku o ulaganju temeljiti na procjeni sposobnosti poduzetnika da mu jamči stabilan i dovoljan prinos. U tom je pogledu prinos predviđen za državu u svojstvu dioničara u razdoblju od 1997. do 2000., koji su francuska tijela prikazala, bio znatno niži od 6,35 % koliko su tada donosile obveznice Francuske. Usto, taj je prinos de facto mogao biti smanjen kako bi se uzeo u obzir porez plaćen državi u svojstvu dioničara (uvodne izjave 103. i 106.). Prinos dioničaru bio je znatno smanjen i u trenutku kada je država izvršila navodno ulaganje. Svaki bi dioničar negativno doživio nagli i vrlo velik pad prinosa od dokapitalizacije. Taj se iznos trebao smanjiti s 9,32 %, što je u prosjeku stvarno ostvareno u razdoblju od 1991. do 1996., na 4,64 %, što je predviđeno za razdoblje od 1997. do 2000., tj. trebao se smanjiti za više od polovine. Isplativost povezana s vlasničkom kapitalom smanjila se s 14,1 % u prosjeku krajem 1996. na 2,94 %, što je predviđeno za isto razdoblje (uvodne izjave 92. i 102., tablice 1. i 3.).

(174)

Točno je da razuman privatni ulagač može pristati na smanjenje svojeg tekućeg prinosa u perspektivi rasta poduzetnika ikoje će se odraziti u boljem budućem prinosu ili porastu vrijednosti poduzetnika koja može stvoriti dobitak pri prodaji njegove imovine koja odražava vlasničko pravo u kapitalu poduzetnika. U tom pogledu, s jedne strane, tekuća isplativost koja se mogla očekivati 1997. ne bi omogućila kompenziranje naglog smanjenja isplativosti iz prošlosti. S druge strane, ispitivanjem četiriju čimbenika koji su mogli stvoriti vrijednost za dioničara, navedenih u uvodnim izjavama 164. do 173., dioničar ne može na temelju raspoloživih podataka iz dokumenata koje su podnijela francuska tijela zaključiti da je moguće predvidjeti rast vrijednosti poduzetnika.

(175)

Nadalje, na temelju raspoloživih dokaza nije moguće zaključiti da bi razuman privatni ulagač koji bi 1997. djelovao umjesto francuske države mogao, s obzirom na dostupne informacije, računati na dobitak u kapitalu koji bi kompenzirao mali tekući prinos koji je ostvarila država. Francuska tijela prije i poslije reklasifikacije rezerviranja 1997. nisu provela nikakvu studiju vrijednosti EDF-a.

(176)

Usto, EDF je 1997. više od pedeset godina bio javna ustanova industrijskog i trgovačkog karaktera, a ne dioničko društvo. Na temelju članka 16. Zakona br. 46-628, kapital EDF-a pripadao je francuskom narodu i nije mogao biti otuđen (uvodna izjava 18.). Nadalje, potrebno je utvrditi da je, čak i nakon restrukturiranja bilance EDF-a koje je uvedeno Zakonom br. 97-1026, ukupan neto dug EDF-a 1997. u iznosu od oko 118 milijardi FRF, bio daleko veći od vrijednosti njegova vlasničkog kapitala koji je bio utvrđen na 79,8 milijardi FRF (uvodna izjava 101., tablica 2.).

(177)

U nijednom dokumentu kojim je pojašnjena navodna odluka o ulaganju francuskih tijela nije navedena namjera da se EDF eventualno privatizira prodajom cjeline ili dijela kapitala čiji je vlasnik država. To bi unaprijed zahtijevalo usvajanje statusa dioničkog društva i napuštanje statusa javne ustanove industrijskog i trgovačkog karaktera. Naprotiv, jedino upućivanje na status EDF-a u tim dokumentima bilo je ponovno potvrđivanje želje države da se održi specifičan status EDF-a koji je „trebao ostati stabilna referenca u budućem razvoju” na unutarnjem tržištu električne energije (uvodna izjava 95.). Oslanjajući se na te informacije Francuska tvrdi da je bila donesena odluka o ulaganju. Te činjenice stoga trebaju ostati referentni okvir za analizu navodne odluke.

(178)

U tim uvjetima ne bi bilo razumno da ulagač očekuje dobitak u kapitalu koji bi ovisio o intervenciji zakonodavca protiv, s jedne strane, zakonskih odredaba koje su 1946. donijela francuska tijela i koje su dosljedno primjenjivane te, s druge strane, protiv izričite volje države, koju je potvrdio ministar nadležan za udjele države u predmetno razdoblje 1997., da se zadrži poseban pravni status EDF-a na unutarnjem tržištu energije koje je liberalizirano na razini Unije. U pretpostavkama na kojima se temelje zaključci EDF-a u pogledu isplativosti ulaganja koju bi očekivao razuman privatni ulagač, koje se zasnivaju na prvotnoj i budućoj vrijednosti dionica EDF-a 1997. (uvodne izjave 69. i 70.), nije uzet u obzir status EDF-a 1997. te su u suprotnosti s dokumentima koje su dostavila francuska tijela koja se na njih pozivaju.

(179)

Kao što ističu francuska tijela, kao javna ustanova industrijskog i trgovačkog karaktera, EDF 1997. nije imao vlasnički kapital, za razliku od, primjerice, dioničkog društva čiji je vlasnički kapital u vlasništvu dioničara (uvodna izjava 19.) koji u bilo kojem trenutku mogu prodati svoje dionice. Je li zato referentni ulagač trebao 1997. osobito utvrditi određene čimbenike ili iznijeti pretpostavke koje su svakako nepouzdane; odnosno, odnosno i. na koji će iznos država utvrditi vlasnički kapital budućeg dioničkog društva, uključujući ili ne uključujući kvazivlasnički kapital, što određuje sposobnost društva da osigura stabilnu dividendu; ii. na koliki će broj dionica biti podijeljen taj kapital, s obzirom na to da manji ili veći iznos određuje njihovu atraktivnost na tržištu; iii. u kojem će eventualnom obliku biti provedeno otvaranje kapitala izdavanjem novih dionica i na koji iznos, što određuje stupanj mogućeg smanjenja vrijednosti njegova udjela; naposljetku, iv. u kojem će trenutku radnja biti provedena, što je zbog loših izgleda za porast vrijednosti iz predviđanja dobiti/gubitka EDF-a do 2000. (uvodna izjava 167.) moglo biti predviđeno tek u daljnjoj budućnosti. Iz informacija koje su podnijela francuska tijela za razdoblje koje prethodi navodnom ulaganju ni po čemu nije moguće smatrati da su te nepoznanice otklonjene 1997.

(180)

U tim okolnostima eventualni rast vrijednosti prava države u kapitalu EDF-a, koji je posljedica sporne dokapitalizacije, pod pretpostavkom da je utvrđen, -što očito nije slučaj, podrazumijevao bi da je razuman ulagač pogodio najmanje četiri glavna čimbenika na koja, za razliku od zakonodavca i regulatora, ne bi imao utjecaja niti bi, u svakom slučaju, 1997. o njima imao valjanih informacija. Razuman privatni ulagač znao bi da njegova ulaganja nisu gotovo uopće likvidna. Iz toga proizlazi da bi razuman privatni ulagač uzeo u obzir tu okolnost u trenutku odlučivanja o provedbi ulaganja. To bi se pomanjkanje likvidnosti moglo dovesti do smanjenja postotka eventualnog rasta vrijednosti poduzetnika

(181)

Nadalje, kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 144., test razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu treba se, ponajprije, temeljiti na informacijama i dokazima koje je država članica dostavila u trenutku u kojem je odluka već bila donesena, ako država članica tvrdi da je te elemente uzela u obzir, a ne druge elemente koji su više hipotetski, odnosno proturječni dostavljenim elementima. Sud zahtijeva da se primjena načela razumnog privatnog poduzetnika u tržišnom gospodarstvu temelji na procjenama koje je moguće predvidjeti u trenutku u kojem je donesena odluka (točka 105. presude od 5. lipnja 2012.). Stoga su francuska tijela 1997. tvrdila da će status EDF-a, koji nije dopuštao stvaranje i prodaju dionica EDF-a, biti zadržan kao stabilna referenca, uključujući i na liberaliziranom europskom tržištu (uvodna izjava 95.). Uzimajući u obzir pretpostavke koje su proturječne tvrdnji francuskih tijela, test se dovodi u položaj koji nije najsličniji položaju države članice, što je protivno zahtjevima sudske prakse (uvodna izjava 126.).

(182)

Međutim, čak i da se za potrebe analize pretpostavi da bi razuman privatni ulagač mogao pri odlučivanju o navodnom ulaganju uzeti u obzir da bi, uz redovnu isplativost, vrijednost njegova ulaganja jednog dana mogla porasti, ulagač bi odabrao sposobnost poduzetnika da dugoročno donosi dividende, vodeći se u tome vremenskim rasponom u kojem je EDF od 1946. bio pod kontrolom francuske države. Pri procjeni vrijednosti njegova vlasničkog prava u EDF-u razuman privatni ulagač odbacio bi računovodstvenu vrijednost neto imovine poduzetnika, računajući čak i na smanjenje duga i na stvaranje sredstava koja navode francuska tijela (uvodna izjava 84.). Vrijednost imovine, iznosi ulaganja ili smanjenja duga ne podudaraju se nužno sa stvarnom ekonomskom vrijednosti za potrebe utvrđivanja cijene transakcije. Zato nije potrebno usredotočiti se na činjenicu je li ukupan povrat duga EDF-a 1997. zahtijevao daleko veće iznose od vrijednosti vlasničkog kapitala EDF-a (uvodna izjava 177.). Dugoročno, vrijednost poduzetnika ovisi o njegovoj sposobnosti da stvara vrijednost dioničaru u obliku dividende ili porasta vrijednosti kapitala, više nego o računovodstvenoj vrijednosti njegove imovine ili bilance stanja.

(183)

Među raznim financijskim metodama koje se primjenjuju na procjenu oportunitetnog troška ili zahtijevane isplativosti vlasničkog prava u kapitalu poduzetnika koji se može prenijeti uz naplatu, najčešće se primjenjuje metoda modela procjenjivanja kapitalne imovine (engl. Capital Asset Pricing Model„CAPM”) (36). Kao što je prikazano u tablici 5., primjenom modela CAPM na ulaganje u kapital EDF-a 1997. određuje se ciljna vrijednost zahtijevane isplativosti od 12 %, koja može iznositi do 13,4 % za likvidnu imovinu poput dionice EDF-a. Ipak, tu je ciljnu vrijednost potrebno promatrati kao najnižu. Njome se pretpostavlja da nije samo moguće i prenosivo vlasničko pravo u kapitalu EDF-a, poput dionice nego je, usto, postojalo likvidno tržište, a EDF nije mogao izdavati dionice dok je država bila vlasnik 100 % kapitala. Zahtijevanoj isplativosti za likvidnu imovinu treba dodati premiju od 0,5 do 1,5 % (37) da bi odražavala veliku nesigurnost koja proizlazi iz čimbenika koji su ispitani u uvodnim izjavama 179. i 180. u pogledu likvidnosti vrijednosnica EDF-a koje je 1997. mogao imati razuman privatni ulagač.

(184)

U svakom slučaju, valjanost reda veličine od 12 % bez premije za likvidnost približna je tekućoj isplativosti vlasničkog kapitala od 14 % koju je EDF plaćao francuskoj državi od 1991. do 1996. (uvodna izjava 102., tablica 3.), iako je od nje znatno niža,. To je uobičajena stvarna isplativost koja se postiže i koja je polazna točka za očekivanu isplativost u budućnosti. Valjanost tog reda veličine od 12 % potvrđuje i upotreba drugih parametara na temelju brojki koje su bile dostupne u ono doba, uključujući i one iz studije koja je izrađena za račun EDF-a i navedena je u uvodnoj izjavi 70., u kojoj je ciljna vrijednost određena u rasponu od 11,9 % do 13,5 %, s prosjekom od 12,7 %. Ako se rezultati analize ne mijenjaju s premijom za likvidnost koja je pridodana ciljnoj isplativosti od oko 12 % ili primjenom od 1997. 14 % stvarne isplativosti zabilježene u nedavnoj prošlosti, nije potrebno uzeti u obzir tu premiju i stvarnu isplativost.

Tablica 5.

Zahtijevana ciljna isplativost za ulaganje u dionice EDF-a 1997.: izračunane vrijednosti

Parametar

Vrijednost

Izvor

Stopa bez rizika

6,35–5,58

Godišnji prosjek za 1997. dnevne kamatne stope na vodeće zajmove u Francuskoj Republici s dospijećem od 30 i 10 godina, izvor Francuska središnja banka (Banque de France): Referentne stope rizničnih zapisa i državnih obveznica, http://www.banque-france.fr/economie-et-statistiques/changes-et-taux.

Beta EDF-a (s dugom)

0,45–0,54–0,62

1. Beta EDF-a – Vernimmen i dr. op.cit., grafikon str. 427. 2. i 3. Studija društva Oxera, tablica 3.8., Beta društava iz EU-a u sektoru.

Zaduženost (%)

60

Struktura kapitala EDF-a nakon restrukturiranja 1997.

Beta EDF-a (bez duga)

0,84–0,89–1,36

1. i 2. Izračun Komisije. 3. Studija društva Oxera, tablica 3.8.

Premija na tržišni rizik

6,3–7,3

1. Vernimmen op.cit., str. 423., citat R. Mehre i E.C. Prescotta, veljača 2003., T.2 FR 1973.–1998. 2. Prosječna očekivana premija rizika u Francuskoj u razdoblju od 1988. do 1996. (ta je premija 1996. iznosila 10,1 %). „An examination of Equity Risk Premium Forecasts in the G-6 Countries”, Khorana, Moyer & Pattel, I/B/E/S Working Paper, kolovoz 1997., str. 25.

Raspon ciljne isplativosti

11,7–12,1–13,4

Izračun Komisije

Srednja vrijednost isplativosti

12

Izračun Komisije

(185)

Da bi 1997. donio svoju odluku o ulaganju, razuman privatni ulagač koji se nalazi u položaju najsličnijem onomu francuskih tijela odabrao bi sustavne procjene budućih rezultata EDF-a koje su odobrila nadležna tijela te bi ih usvojio kao financijski scenarij, kao što su navedene u predviđenom računu dobiti i gubitka EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000. (uvodne izjave 90. do 92., tablica 1., uvodna izjava 97.). Izuzeće od oporezivanja predstavljalo je 1997., nakon restrukturiranja bilance, 11 % od 53,3 milijarde FRF kapitala i dokapitalizacije EDF-a. Stoga se može pretpostaviti da bi se ulaganjem moglo ostvariti pravo na 11 % dividendi (prinos od dokapitalizacije koje su procijenjene u tablicama 1. i 4.) i vrijednosti EDF-a. Pri određivanju te vrijednosti potrebno je primijeniti model izračuna dugoročne vrijednosti poduzetnika, odnosno model diskontiranja dividende (engl. „dividend discount model”„DDM”) (38).

(186)

Rezultati analize ulaganja od 5,88 milijardi FRF s pomoću modela DDM na temelju dividendi koje su predviđene u procjeni računa dobiti i gubitka EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000. (prinos od dokapitalizacije i dodatni prinos u tablici 1.) izneseni su u tablici 6. u kojoj je navedena interna stopa povrata (IRR) financijskih tokova i neto sadašnja vrijednost (NSV) za stope ciljne isplativosti od 12 %, 6,35 % i 5,58 %, (39). Ti su rezultati izračunani za referentni scenarij koji se temelji na uobičajenoj praksi analize (tablica 6.1.), s tri manje vjerodostojne analize osjetljivosti zbog kojih su pretpostavke iz referentnog scenarija manje stroge i stoga simuliraju veću isplativost za dioničara nego referentni scenarij (tablica 6.2., 6.3. i 6.4.).

Tablica 6.

Procjena isplativosti (NSV) ulaganja od 5,88 milijardi FRF s pomoću modela DDM na temelju predviđanja računa dobiti i gubitka EDF-a od 1997. do 2000. (tablica 1.) (u milijardama FRF)

6.1.   Središnji scenarij (predviđen rast dividendi krajem razdoblja od 1999. do 2000.)

 

 

1.1.1997.

31.12.1997.

31.12.1998.

31.12.1999.

31.12.2000.

31.12.2000.

 

 

Ulaganje

Dividenda

Dividenda

Dividenda

Dividenda

vrijednost DDM

 

 

– 5,88

0,23

0,28

0,26

0,26

2,21

NSV po 12 %

– 3,43

 

 

 

 

 

 

NSV po 6.35 %

– 3,17

 

 

 

 

 

 

NSV po 5.58 %

– 3,12

 

 

 

 

 

 

IRR

– 13 %

 

 

 

 

 

 

N.B.: tablica se tumači na sljedeći način: Za financijske tokove predviđene za razdoblje od 1.1.1997. do 31.12.2000., NSV sa stopom diskontiranja od 12 % iznosi – 3,43 milijarde FRF […], a IRR iznosi – 13 %


6.2.   Osjetljivost 1. (ɗ dividende = 4,51 % godišnja stopa 1997./2000.)

 

 

1.1.1997.

31.12.1997.

31.12.1998.

31.12.1999.

31.12.2000.

31.12.2000.

 

 

Ulaganje

Dividenda

Dividenda

Dividenda

Dividenda

vrijednost DDM

 

 

– 5,88

0,23

0,28

0,26

0,26

3,69

NSV po 12 %

– 2,68

 

 

 

 

 

 

NSV po 6.35 %

– 2,14

 

 

 

 

 

 

NSV po 5.58 %

– 2,05

 

 

 

 

 

 

IRR

– 4,7 %

 

 

 

 

 

 


6.3.   Osjetljivost 2. (Središnji scenarij + pribrajanje 11 % kvazivlasničkog kapitala)

 

 

1.1.1997.

31.12.1997.

31.12.1998.

31.12.1999.

31.12.2000.

31.12.2000.

 

 

Ulaganje

Dividenda

Dividenda

Dividenda

Dividenda

vrijednost DDM

 

 

– 5,88

0,23

0,28

0,26

0,26

4,93

NSV po 12 %

– 2,06

 

 

 

 

 

 

NSV po 6.35 %

– 1,29

 

 

 

 

 

 

NSV po 5.58 %

– 1,16

 

 

 

 

 

 

IRR

0,3 %

 

 

 

 

 

 


6.4.   Osjetljivost 3. (Osjetljivost 1. + pribrajanje 11 % kvazivlasničkog kapitala)

 

 

1.1.1997.

31.12.1997.

31.12.1998.

31.12.1999.

31.12.2000.

31.12.2000.

 

 

Ulaganje

Dividenda

Dividenda

Dividenda

Dividenda

vrijednost DDM

 

 

– 5,88

0,23

0,28

0,26

0,26

6,41

NSV po 12 %

– 1,30

 

 

 

 

 

 

NSV po 6.35 %

– 0,26

 

 

 

 

 

 

NSV po 5.58 %

– 0,08

 

 

 

 

 

 

IRR

5,2 %

 

 

 

 

 

 

(187)

Iz procjena u tablici 6. proizlazi da, ako se na temelju navodno uloženog iznosa od 5,88 milijardi FRF ostvaruje pravo na raspolaganje određenim razmjernim postotkom dividendi i vrijednosti EDF-a, neto sadašnja vrijednost transakcije bila bi izrazito negativna (– 3,43 milijarde FRF). Kako bi ulaganje bilo financijski zanimljivo privatnom ulagaču u tržišnom gospodarstvu, uz najčešće primjenjivanu pretpostavku (tablica 6.1.), razuman privatni ulagač trebao bi se zadovoljiti bitno nižim prinosom od oportunitetnog troška kapitala od 12 % za ulaganje u likvidne dionice EDF-a, odnosno, još nižim od prinosa od francuskih državnih obveznica na 30 godina (6,35 %) i 10 godina (5,58 %) iz 1997. Međutim, očito je da razuman privatni ulagač ne bi u takvim uvjetima izvršio ulaganje.

(188)

Ti se zaključci ne mijenjaju kvalitativno kada se, kao test osjetljivosti, primijene druge pretpostavke koje, iako su manje vjerodostojne, pridonose većoj vrijednosti navodnog ulaganja (tablice 6.2. do 6.4.) (40). U svakom slučaju, isplativost je niža od 12 %, odnosno niža je i od isplativosti francuskih državnih obveznica na 30 i 10 godina u 1997. Naposljetku, ispitivanjem drugih raspoloživih varijabli na predviđanjima poslovnih rezultata EDF-a, poput predviđanja prihoda, rezultata glavne djelatnosti ili neto dobiti (uvodne izjave 166. do 168.), razuman privatni ulagač ne bi mogao predvidjeti potpuni preokret trenda koji naknadno omogućuje bolji prinos ili stvaranje vrijednosti za državu u svojstvu dioničara. Ta predvidiva i predviđena kretanja iz 1997. dodatno potvrđuju zaključke, a kretanja se nastavljaju i u razdoblju nakon 2000., kao što je to, na temelju informacija koje su dostavila francuska tijela, mogao 1997. predvidjeti razuman privatni ulagač.

(189)

Čak i ako se smatra da bi razuman privatni ulagač očekivao kapitalni dobitak uz redovnu isplativost EDF-a, na što ne ukazuju informacije i podaci koje su dostavila francuska tijela, a što bi, osim toga, bilo presmiono očekivati s obzirom na status EDF-a 1997., isključeno je da bi on izvršio navodno ulaganje. U tim uvjetima primjena testa razumnog privatnog ulagača u tržišnoj ekonomiji pokazuje da, iako je izuzeće od oporezivanja od 5,88 milijardi FRF bilo u stvarnosti odluka o ulaganju države u svojstvu dioničara, nju ne bi proveo u djelo razuman privatni ulagač koji raspolaže informacijama koje navode francuska tijela.

(190)

U tom su pogledu činjenice proturječne primjedbama EDF-a navedenima u uvodnoj izjavi 71. prema kojoj izuzeće od oporezivanja nije imalo nikakvog štetnog učinka na tržišno natjecanje niti je donijelo prednost jer EDF ni u kojem slučaju ne bi mogao pronaći jednakovrijedna financijska sredstva na tržištu kapitala. Nesporno je da EDF ne bi mogao izdati dionice kako bi taj iznos pribavio na tržištu. Čak i da je EDF nedvojbeno mogao naći zajmodavca, odgovarajući zajam ili izdavanje obveznica trebali bi donijeti prinos po stopi koja bi, po svemu sudeći, bila viša od stope koju je francuska država očekivala od dokapitalizacije EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000. i od jednakovrijednog troška refinanciranja državnih obveznica 1997. Da je EDF mogao raspolagati jednakovrijednim iznosom glavnice, troškovi financiranja bili bi veći od navodnog ulaganja. Čak i u tom pogledu, ne uzimajući u obzir povrat glavnice na koji EDF 1997. nije bio obvezan u iznosu izuzeća od oporezivanja ili jednakovrijednom iznosu dokapitalizacije, mjera bi EDF-u donijela ekonomsku prednost jer bi mu smanjila financijske troškove.

(191)

Čak i kada bi načelo razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu bilo primjenjivo, s obzirom na dokumente koje su dostavila francuska tijela kojima su, prema njihovu mišljenju, obrazloženi izgledi za isplativost i rizici povezani s navodnim ulaganjem u obliku poreznog izuzeća, primjenom testa prema načelu razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu može se zaključiti da razuman privatni ulagač ne bi 1997. uložio iznos jednak poreznom dugovanju u povećanje kapitala EDF-a.

(192)

Porez na dobit u iznosu od 5,88 milijardi FRF koji EDF nije platio ne čini se, u skladu s načelom razumnog privatnog ulagača u tržišnom gospodarstvu, produktivnim ulaganjem države u svojstvu dioničara. Prije se čini mjerom izuzeća kojom se dopušta ad hoc porezno izuzeće koje je EDF-u donijelo ekonomsku prednost u iznosu neplaćenog poreza. Takva prednost nužno ojačava položaj EDF-a u odnosu na položaj njegovih konkurenata, ako su iznosom vlasničkog kapitala, među ostalim čimbenicima, određeni sposobnost i uvjeti vanjskog financiranja poduzetnika dok su, uostalom, tako ušteđena sredstva mogla biti upotrijebljena u druge svrhe, poput, među ostalim, ulaganja u Francusku ili druge države članice u kojima su konkurenti poslovali 1997.

(193)

Stoga je ekonomskom prednosti narušeno tržišno natjecanje u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a. Prednost je selektivna jer neplaćanje poreza na dobit na dio računovodstvenih rezerviranja predstavlja izuzetak od poreznog tretmana koji se uobičajeno primjenjuje na takvu radnju, a u ovom je slučaju taj izuzetak primijenjen samo na poduzetnika EDF.

9.2.   DRŽAVNA SREDSTVA

(194)

Pojam potpore ne obuhvaća samo pozitivne naknade, poput subvencija, nego i sve intervencije javnih tijela kojima se smanjuju troškovi kojima se uobičajeno tereti poduzetnikov proračun i čiji su učinci jednaki subvencijama (41). U skladu s ustaljenom sudskom praksom (42), nenaplata poreza koji je država trebala naplatiti izjednačena je s potrošnjom državnih sredstava.

(195)

Ta nenaplata ukupnog dugovanja poreza na dobit za poslovnu godinu 1997. izravno proizlazi iz poreznih odredaba koje su francuska tijela donijela radi provedbe državnog akta, odnosno, Zakona br. 97-1026 od 10. studenoga 1997.

9.3.   NARUŠAVANJE TRŽIŠNOG NATJECANJA I UTJECAJ NA TRGOVINU MEĐU DRŽAVAMA ČLANICAMA

(196)

Od osnivanja 1946. pa sve do stupanja na snagu Direktive 96/92/EZ, EDF je na francuskom tržištu bio u monopolnom položaju s isključivim pravima prijenosa, distribucije te uvoza i izvoza električne energije u Francuskoj. Međutim, EDF je već konkurirao proizvođačima iz drugih država članica i prije stupanja na snagu Direktive 96/92/EZ. Usto, slobodno tržišno natjecanje postojalo je na povezanim tržištima koja nisu podlijegala isključivim pravima, na kojima je EDF, u geografskom ili sektorskom smislu, već razgranao svoje djelatnosti izvan opsega svojih isključivih prava. Stoga su učinci na tržišno natjecanje i trgovinu postojali puno prije liberalizacije predviđene Direktivom 96/92/EZ.

(197)

Trgovina električnom energijom među državama članicama bila je velika i rasla je te je EDF u njoj aktivno sudjelovao. Ta se trgovina, ojačana donošenjem Direktive Vijeća 90/547/EEZ (43), u državama članicama provodila na temelju trgovačkih sporazuma između različitih opskrbljivača električnom energijom putem visokonaponske mreže. U europskim zemljama OECD-a, uvoz električne energije se od 1980. do 1990 prosječno povećao za godišnju stopu veću od 7 %. EDF je od 1981. do 1989. devet puta povećao višak svoje trgovinske bilance električne energije, čime je ostvario neto izvoz 42 TWh, što predstavlja 10 % njegove ukupne proizvodnje. EDF je 1985. već izvozio 19 TWh u druge države članice.

(198)

Prije samog stupanja na snagu Direktive 96/92/EZ u veljači 1999., određene države članice već su bile jednostrano donijele mjere u svrhu otvaranja svojeg tržišta električne energije. Osobito je Ujedinjena Kraljevina 1990. svoje tržište otvorila velikim industrijskim kupcima za 100 % Švedska je 1996. svoje tržište otvorila za 100 %, Finska ga je 1995. počela otvarati da bi 1997. dosegnuo 100 %, Njemačka ga je 1998. otvorila za 100 %, a Nizozemska ga je 1998. potpuno otvorila industrijskim kupcima. U tim su uvjetima, čak i prije datuma određenog Direktivom za otvaranje tržišnom natjecanju, državne potpore dodijeljene poduzetnicima koji su imali monopol u državi članici i koji su aktivno sudjelovali u trgovini unutar Unije, kao što je slučaj EDF-a, mogle su utjecati na trgovinu među državama članicama u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

(199)

EDF je u svojem godišnjem izvješću za 1997. naveo da je „među prvim međunarodnim opskrbljivačima u sektoru električne energije s više od 13 milijardi FRF uloženih izvan Francuske, proizvodnim sustav čija instalirana snaga predstavlja oko 11 % francuskog proizvodnog sustava te s više od 8 milijuna kupaca”. U izvješću je istaknuto i da je 1997. EDF „povećao i ojačao svoja ulaganja u Europi, šireći se na Austriju i Poljsku” te da je „izvezao više od 70 TWh u Europu”. Taj je izvoz ostvaren u konkurenciji s alternativnim opskrbljivačima na predmetnim tržištima.

(200)

U Ugovoru o uslugama za razdoblje od 1997. do 2000., koji su 8. travnja 1997. potpisali država i EDF, bilo je predviđeno da će EDF namijeniti oko 12 do 13 milijardi FRF za svoja međunarodna ulaganja, a prvenstveno u regijama Europe. EDF je od 2000. do 2002. stekao trećinu kapitala njemačkog poduzetnika EnBW, povećao je proizvodne i distribucijske kapacitete svojeg britanskog društva kćeri London Electricity, stekao je izravan nadzor nad talijanskim poduzetnikom Fenice te je uspostavio partnerstvo s društvom Fiat radi stjecanja društva Montedison (koje je postalo Edison).

(201)

SDS, kći društvo u stopostotnom vlasništvu EDF-a, objedinjavao je 1997. djelatnosti povezane s pružanjem usluga pojedinačnim kupcima, poduzetnicima i lokalnim tijelima. SDS je obavljao djelatnosti obrade otpada, javne rasvjete i drugih energetskih usluga te je 1998. ostvarivao prodaju u iznosu od 685 milijuna EUR u odnosu na 650 milijuna EUR 1997. EDF je 2000. kroz društvo Dalkia sklopio partnerstvo s društvom Veolia Environnement koje je vodeće u Europi u pružanju energetskih usluga poduzetnicima i zajednicama. Dalkia nudi inženjerske usluge i usluge energetskog održavanja te upravlja toplinskim instalacijama i tehničkim uslugama povezanima s funkcioniranjem zgrada, mrežama toplinske energije, kogeneracijskim postrojenjima, cjelinama za proizvodnju energije i industrijskih tekućina.

(202)

EDF je svoje djelatnosti razvio i na tržištu obnovljivih energija. Holding društvo CHART, društvo kći u stopostotnom vlasništvu EDF-a, objedinjavalo je 1997. njegove djelatnosti u području obnovljivih energija, poput geotermalne energije i energije vjetra. Njegov tadašnji doprinos konsolidiranom prometu iznosio je 70 milijuna EUR.

(203)

Naposljetku, kao proizvođač i distributer električne energije, EDF je na nacionalnom i međunarodnim tržištima bio i još uvijek jest u konkurenciji s opskrbljivačima drugim zamjenskim izvorima energije, poput ugljena, nafte i plina. U Francuskoj je, primjerice, EDF uspješno pokrenuo kampanju u svrhu poticanja upotrebe električne energije za grijanje. Tako je povećao svoj udio na tržištu u odnosu na svoje konkurente koji opskrbljuju alternativnim izvorima energije, poput nafte ili plina. U sektoru čelika električne peći konkuriraju plinskim i naftnim pećima. Iz toga proizlazi da bi mjera poput predmetne mjere mogla narušiti tržišno natjecanje s alternativnim opskrbljivačima, kao što je Gaz de France.

(204)

EDF je tako 1997. imao važnu ulogu u trgovini električnom energijom među državama članicama, dok je danas tržište električnom energijom u Francuskoj potpuno otvoreno i na njemu su prisutni brojni europski opskrbljivači. Stoga je očito da je EDF 1997. bio već vrlo prisutan na određenim tržištima drugih država članica te da je potpora koja proizlazi iz neplaćanja poreza na dobit EDF-a na dio računovodstvenih rezerviranja nastalih izuzećem od oporezivanja za obnovu RAG-a mogla samo utjecati na tržišno natjecanje i trgovinu među državama članicama.

(205)

Prethodna su razmatranja obrazložena u odluci o proširenju postupka. Ni Francuska ni EDF nisu u svojim primjedbama osporavali da je potpora mogla narušiti trgovinu među državama članicama.

(206)

Stoga, ako su ispunjena četiri kriterija iz članka 107. stavka 1. UFEU-a, neplaćanje poreza na dobit EDF-a na dio računovodstvenih rezerviranja nastalih izuzećem od oporezivanja za obnovu RAG-a predstavlja državnu potporu. Potom je potrebno ispitati spojivost te potpore s unutarnjim tržištem.

10.   OCJENA SPOJIVOSTI POTPORE S UNUTARNJIM TRŽIŠTEM

(207)

U članku 107. stavku 1. UFEU-a određeno je da su potpore koje ispunjavaju kriterije iz tog stavka u načelu nespojive s unutarnjim tržištem. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, država članica dužna je navesti sve vrste razloga i dokaza prema kojima je državna potpora spojiva s unutarnjim tržištem (44). U ovom slučaju Francuska Republika nije navela nijedan razlog i nije u tom pogledu podnijela nijedan dokaz.

(208)

Iznimke predviđene člankom 107. stavkom 2. UFEU-a u ovom slučaju nisu primjenjive zbog prirode potpore, s obzirom na to da ona ne služi ostvarenju ciljeva iz tog stavka.

(209)

Predmetna potpora ne ispunjava ni uvjete koji su predviđeni za iznimke u članku 107. stavku 3. točkama (a) i (c) UFEU-a u pogledu potpora za promicanje gospodarskog razvoja određenih područja, tim više jer odgovara operativnoj potpori. Naime, potpora nije podređena ulaganjima ili stvaranju radnih mjesta kao što je predviđeno Smjernicama za regionalne državne potpore (45).

(210)

U članku 107. stavku 3. točki (c) UFEU-a predviđena je i iznimka u pogledu potpora za olakšavanje razvoja određenih gospodarskih djelatnosti ako takve potpore ne utječu negativno na trgovinske uvjete u mjeri u kojoj bi to bilo suprotno zajedničkom interesu. U ovom slučaju ispitana mjera potpore ne može biti obuhvaćena takvim izuzećem. Ne može se smatrati da je ta iznimka u odnosu na primjenjivo porezno pravo, koja pogoduje samo jednom poduzetniku, namijenjena olakšavanju razvoja određene djelatnosti. Njezin je jedini cilj, naime, pomoći poduzetniku smanjenjem njegovih operativnih troškova.

(211)

Kada je riječ o iznimkama predviđenima člankom 107. stavkom 3. točkama (b) i (d) UFEU-a, predmetna mjera potpore nije namijenjena promicanju provedbe projekta od zajedničkog interesa, niti otklanjanju ozbiljnih poremećaja u francuskom gospodarstvu, niti promicanju kulture i očuvanju baštine.

(212)

Stoga nisu ispunjeni kriteriji spojivosti iz članka 107. stavaka 2. i 3. UFEU-a. Nadalje, kada je riječ o naknadi troškova javne usluge, francuska se tijela, u pogledu porezne pogodnosti, nisu pozvala na primjenu članka 106. stavka 2. UFEU-a, ali su istaknula činjenicu da EDF izvršava zadatke pružanja javne usluge. Međutim, francuska tijela nisu dostavila nikakvu procjenu troška koji je EDF-u nastao zbog izvršavanja tih zadataka. Komisija stoga ne može utvrditi nadoknađuje li se predmetnom poreznom pogodnošću eventualni veći trošak povezan sa zadacima javne usluge koji su mu naloženi. U svakom slučaju, ako bi se neplaćanje poreza moralo smatrati naknadom za pružanje usluge od općeg gospodarskog interesa, nije utvrđeno da je takva naknada bila unaprijed određena na temelju transparentnih i objektivnih kriterija izračunanih s obzirom na troškove učinkovitog poduzetnika.

(213)

Stoga u ovom slučaju nije moguće ispitati jesu li ispunjeni uvjeti iz presude Altmark (46), kojima se dopušta odstupanje od područja primjene članka 107. stavka 1. UFEU-a, niti ispitati kriterije za primjenu članka 106. stavka 2. UFEU-a, na koje se francuska tijela, uostalom, ne pozivaju.

(214)

Na temelju prethodnih razmatranja, očito je da ispitivana potpora predstavlja operativnu potporu čija je posljedica bila ojačavanje konkurentnog položaja EDF-a u odnosu na njegove konkurente. U tim bi uvjetima potpora trebala biti nespojiva s unutarnjim tržištem.

(215)

Komisija smatra i da se, suprotno tvrdnji francuskih tijela, u ovom slučaju ne primjenjuje pravilo zastare. Točno je da je EDF od 1987. do 1996. stvorio računovodstvena rezerviranja izuzećem od oporezivanja. Međutim, potrebno je primijetiti, s jedne strane, da se prema mišljenju Nacionalnog računovodstvenog vijeća, ispravci pogrešaka koje se, po svojoj prirodi, odnose na računovodstvenu obradu prošlih radnji, trebaju knjižiti u dobit ili gubitak poslovne godine u kojoj su utvrđeni te, s druge strane, da je Zakon kojim je propisana reklasifikacija prava davatelja koncesije u dokapitalizaciju bez naplate poreza na dobit donesen 10. studenoga 1997. Stoga porezna pogodnost potječe iz 1997., a zastara se ne primjenjuje na novu potporu isplaćenu toga datuma jer je prvi akt Komisije koji se odnosi na tu mjeru donesen 10. srpnja 2001. Uostalom, na temelju članka 15. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999, rok zastare obustavlja se tijekom trajanja sudskog postupka.

11.   ZAKLJUČCI

(216)

Komisija utvrđuje da je Francuska nezakonito provela predmetnu potporu kršeći članak 108. stavak 3. UFEU-a. Komisija smatra da izuzeće od poreza na dobit u iznosu od 5 882 849 762 FRF koje se odnosi na reklasifikaciju, predviđenu Zakonom br. 97-1026, u dokapitalizaciju računovodstvenih rezerviranja koja odgovaraju već izvršenim radnjama obnove visokonaponske prijenosne mreže u visini od 14 119 065 335 FRF predstavlja potporu koja je nezakonita i nespojiva s unutarnjim tržištem.

(217)

Na temelju članka 108. stavka 2. UFEU-a, kada Komisija utvrdi da je neka potpora nespojiva s unutarnjim tržištem, Komisija je nadležna obvezati dotičnu državu članicu da ukine ili izmijeni navedenu potporu. U skladu s člankom 14. Uredbe (EZ) br. 659/1999, „[u] slučaju kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od dotične države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukla sredstva potpore (dalje u tekstu: ‚odluka o povratu potpore’). Komisija ne smije zahtijevati povrat sredstava potpore ako bi to bilo u suprotnosti s općim načelima prava Zajednice.”

(218)

Cilj koji Komisija nastoji postići kada zahtijeva od predmetne države članice povrat potpora nespojivih s unutarnjim tržištem jest ponovna uspostava prijašnjeg stanja (47). U tom pogledu Sud smatra da je cilj ostvaren kada su korisnici vratili nezakonito dodijeljene iznose potpora te time izgubili prednost koju su imali u odnosu na svoje konkurente. Tako se uspostavlja stanje koje je prethodilo isplati potpore (48).

(219)

U ovom slučaju, čini se da nijedno opće načelo prava Unije ne bi bilo u suprotnosti s povratom tako utvrđenih nezakonitih potpora. Osobito, ni Francuska ni treće zainteresirane osobe nisu u tom smislu dostavile argumente.

(220)

Iz toga proizlazi da Francuska treba poduzeti sve potrebne mjere kako bi od EDF-a vratila nezakonitu potporu isplaćenu u obliku izuzeća od poreza na dobit u iznosu od 5 882 849 762 FRF povezanog s reklasifikacijom u kapital dijela rezerviranja u visini od 14 119 065 335 FRF.

(221)

U svrhu tog povrata, francuska tijela, osim toga, trebaju iznosu potpore dodati i iznos kamata na povrat koje se naplaćuju od dana kada je nespojiva potpora stavljena na raspolaganje poduzetniku, odnosno od dana početka obveze plaćanja poreza na dobit za poreznu godinu 1997. do njegova konačnog povrata (49), u skladu s poglavljem V. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004 (50).

(222)

U skladu s obvezom lojalne suradnje kojom je Francuska obvezana u okviru postupka povrata potpore, taj će se iznos tijekom postupka morati preciznije utvrditi, na temelju elemenata koje će podnijeti francuska tijela, a koji će, među ostalim, sadržavati devizne tečajeve između ECU/EUR i francuskog franka (FRF) koji su eventualno primjenjivi na obroke plaćanja poreza na dobit EDF-a tijekom 1997. te povrat potpora EDF-u nakon poništenja 2009. prve negativne odluke. Naime, u ovom se slučaju kamate ne obračunavaju za razdoblje u kojem potpora više nije bila na raspolaganju poduzetniku, odnosno za razdoblje od stvarnog povrata potpore Francuskoj do njezine ponovne isplate EDF-u. Međutim, kamate koje je Francuska eventualno uplatila EDF-u treba uzeti u obzir.

(223)

Francuska tijela trebaju povrat navedenog iznosa primiti u roku od četiri mjeseca od dana priopćenja ove Odluke.

(224)

U skladu s ustaljenom sudskom praksom, u slučaju da neka država članica naiđe na nepredviđene poteškoće ili na okolnosti koje Komisija nije predvidjela, ta država članica može o tim problemima, i o prijedlozima primjerenih izmjena, obavijestiti Komisiju kako bi ih Komisija ocijenila. U tom slučaju Komisija i država članica surađuju u dobroj vjeri u cilju pronalaženja rješenja za te poteškoće, pridržavajući se u potpunosti odredaba (51) UFEU-a.

(225)

Stoga Komisija zahtijeva od Francuske da je bez odgađanja obavijesti o svim problemima na koje naiđe pri izvršenju ove Odluke,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Izuzeće od poreza na dobit u korist društva Electricité de France u iznosu od 5 882 849 762 FRF, koje se odnosi na reklasifikaciju u kapital rezerviranja u protuvrijednosti imovine u naravi visokonaponske prijenosne mreže koja je dana u koncesiju, čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. UFEU-a.

2.   Potpora iz stavka 1., koju je nezakonito provela Francuska Republika, nespojiva je s unutarnjim tržištem.

Članak 2.

1.   Francuska Republika dužna je od korisnika osigurati povrat protuvrijednosti u EUR potpore iz članka 1.

2.   Kamate na iznose koje je potrebno vratiti obračunavaju se od dana kada su stavljeni na raspolaganje korisniku do dana njihova stvarnog povrata.

3.   Kamate se obračunavaju na temelju složenog kamatnog računa u skladu s poglavljem V. Uredbe Komisije (EZ) br. 794/2004.

Članak 3.

1.   Povrat potpore iz članka 1. ima trenutačni učinak.

2.   Francuska Republika osigurava provedbu ove Odluke u roku od četiri mjeseca od dana priopćenja.

Članak 4.

1.   U razdoblju od dva mjeseca od dana priopćenja ove Odluke Francuska Republika Komisiji dostavlja sljedeće informacije:

(a)

ukupan iznos (glavnicu i kamate) koji korisnik treba vratiti;

(b)

podroban opis već poduzetih i predviđenih mjera radi usklađivanja s ovom Odlukom; i

(c)

dokumente kojima se dokazuje da je korisniku naložen povrat potpore.

2.   Francuska Republika obavješćuje Komisiju o napretku nacionalnih mjera poduzetih radi provedbe ove Odluke do potpunog povrata potpore iz članka 1. Na zahtjev Komisije odmah dostavlja sve podatke o već poduzetim i predviđenim mjerama radi usklađivanja s ovom Odlukom. Dostavlja i podrobne podatke o iznosima potpore i kamatama koje je korisnik potpore već vratio.

Članak 5.

Ova je odluka upućena Francuskoj Republici.

Sastavljeno u Bruxellesu 22. srpnja 2015.

Za Komisiju

Margrethe VESTAGER

Članica Komisije


(1)  S učinkom od 1. prosinca 2009., članci 87. i 88. Ugovora o EZ-u postali su članak 107. odnosno članak 108. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”). U oba slučaja odredbe su u bîti identične. Za potrebe ove Odluke, upućivanja na članke 107. i 108. UFEU-a treba tumačiti, ako je potrebno, kao upućivanja na članke 87. i 88. Ugovora o EZ-u. U UFEU-u su uvedene i određene terminološke promjene, primjerice izraz „Zajednica” zamijenjen je izrazom „Unija”, izraz „zajedničko tržište” izrazom „unutarnje tržište”, a izraz „Prvostupanjski sud” izrazom „Opći sud”. U ovoj se Odluci rabi terminologija iz UFEU-a.

(2)  SL C 280, 16.11.2002., str. 8.

(3)  SL L 49, 22.2.2005., str. 9.

(4)  Presuda Općeg suda od 15. prosinca 2009. u predmetu T-156/04, EDF/Komisija, Zb. 2009., II-04503.

(5)  Presuda Komisija/EDF, C-124/10 P, EU:C:2012:318.

(6)  SL C 186, 28.6.2013., str. 73.

(7)  Odgovor francuskih tijela od 23.12.2013., točke 71. i 72.

(8)  Posebno izvješće o koncesijama EDF-a br. 1993, 10. listopada 1994.

(9)  Direktiva 96/92/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 19. prosinca 1996. o zajedničkim pravilima za unutarnje tržište električne energije (SL L 27, 30.1.1997., str. 20.).

(10)  Uredba Vijeća (EZ) br. 659/1999 od 22. ožujka 1999. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 108. ugovora o funkcioniranju Europske unije (SL L 83, 27.3.1999., str. 1.).

(11)  Presuda Komisija/EDF, C-124/10P, EU:C:2012:318, točka 84.

(12)  „Does the 1997 recapitalisation of EDF by the French State meet the private investor test.” Završno izvješće od 15. listopada 2013.

(13)  Ugovor o uslugama između države i EDF-a za razdoblje od 1997. do 2000., potpisan 8. travnja 1997.

(14)  Dopis ministra gospodarstva i financija te ministra industrije, pošte i telekomunikacija od 12. srpnja 1996. predsjedniku EDF-a, dopis ministra gospodarstva i financija, zamjenika ministra nadležnog za proračun te ministra industrije, pošte i telekomunikacija od 22. travnja 1997. predsjedniku EDF-a.

(15)  Dopis financijskog direktora EDF-a voditeljici službe Državne riznice za financiranja i udjele od 19. veljače 1997.; analiza EDF-a od 27. srpnja 1996. o prinosu dioničaru, proslijeđena Senatu 15. rujna 1997.

(16)  Obrazloženje članka 45. prijedloga zakona o raznim gospodarskim i financijskim odredbama, donesen na sastanku Vijeća ministara (conseil des ministres) 5. travnja 1997.; izvješće od 10. rujna 1997. Povjerenstvo za financije, opću ekonomiju i plan Nacionalne skupštine koje je podnio član Didier Migaud o prijedlogu Zakona br. 201 o hitnim poreznim i financijskim mjerama; izvješće senatora Alaina Lamberta o prijedlogu zakona o hitnim poreznim i financijskim mjerama podneseno 24. rujna 1997.; govor ministra gospodarstva, financija i industrije o predstavljanju prijedloga zakona o hitnim poreznim i financijskim mjerama u Senatu 2. listopada 1997.

(17)  Poslovna tajna.

(18)  U Ugovoru se upućuje na Direktivu 96/92/EZ. U toj Direktivi, kao ni u direktivama kojima je ona izmijenjena, nisu bila predviđena pravila u pogledu statusa društava koja proizvode, prenose ili distribuiraju električnu energiju na unutarnjem tržištu.

(19)  izmjene koje se odnose na zadržanu dobit nisu izravan učinak članka stricto sensu, već njegova logična posljedica

(20)  Isplativost za državu u svojstvu dioničara objašnjena je niskom osnovicom dokapitalizacije od 36 milijardi FRF (nazivnik omjera) i važnosti računovodstvenih rezerviranja. Nakon njihova knjiženja godišnji neto rezultat EDF-a do 1996. bio je negativan. Negativna zadržana dobit iz računa dobiti i gubitka odražavala se u bilanci kao utrošeni vlasnički kapital, utvrđen na 24,2 milijarde FRF (vidjeti Tablicu 2., stupac „Na kraju 1996.”, u kojem je prikazano kako je vlasnički kapital EDF-a prije izmjene koja je uvedena člankom 4. Zakona br. 97-1026 bio izbačen iz negativne zadržane dobiti od 20,2 milijardi FRF). Budući da porez nije obračunan na gubitke, vrlo pozitivna isplativost za državu u svojstvu dioničara ostvarena je na štetu države u svojstvu poreznika.

(21)  Presuda Komisija/EDF, C-124/10P, EU:C:2012:318, točka 82.

(22)  Presuda Komisija/EDF, C-124/10P, EU:C:2012:318, točka 83.

(23)  Presuda Komisija/EDF, C-124/10P, EU:C:2012:318, točka 84.

(24)  Presuda Komisija/EDF, C-124/10P, EU:C:2012:318, točka 104.

(25)  Presuda Komisija/EDF, C-124/10P, EU:C:2012:318, točka 86.

(26)  Presuda Komisija/EDF, C-124/10P, EU:C:2012:318, točka 95.

(27)  Studija društva Oxera, točke 3.3., 3.24. do 3.25.

(28)  Studija društva Oxera, tablica A2.2.

(29)  Studija društva Oxera, točka 3.3.

(30)  Studija društva Oxera, točke 3.3., 3.15., tablica 3.2., tablica 3.8. za beta koeficijent i prilog 5.

(31)  Studija društva Oxera, točke 3.5., 3.13., 3.20. do 3.23.

(32)  Godišnji prosjek dnevne kamatne stope na vodeće francuske zajmove s dospijećem od 30 i 10 godina, izvor Francuska središnja banka (Banque de France): Referentne stope rizničnih zapisa i državnih obveznica, http://www.banque-france.fr/economie-et-statistiques/changes-et-taux.

(33)  Relevantnost izračuna isplativosti na ukupan iznos vlasničkog kapitala u poduzetniku u odnosu na sami kapital uložen kroz dokapitalizaciju potvrđena je činjenicom da je u Ugovoru o uslugama između države i EDF-a za razdoblje od 2001. do 2003. prinos državi iskazan u postotku (37,5 %) neto dobiti određen u rasponu između najmanje (1,5 %) i najviše (4,5 %) osnovice vlasničkog kapitala. Odgovor francuskih tijela od 23.12.2013., točka 53.

(34)  Godišnje izvješće EDF-a iz 1997., str. 103.

(35)  U članku 2. Odluke od 16. prosinca 2003. (C(2003)4637 završna verzija) (SL L 49, 22.2.2005., str. 9.), Komisija je odlučila da se neće protiviti reformi mirovinskog režima koji se primjenjuje na industriju za opskrbu električnom energijom i plinom kojim je bio obuhvaćen EDF. Ta je reforma dovela do prenošenja troškova i mirovinskih obveza iz posebnog režima za zaposlenike EDF-a i drugih poduzetnika koji u njemu sudjeluju na opći režim socijalnog osiguranja.

(36)  Tim se modelom procjenjuje ciljna isplativost koju zahtijeva ulagač u kapital nekog poduzetnika (k) kao rezultat pribrajanja isplativosti financijske imovine koja se smatra nerizičnom ili niskorizičnom, odnosno državne obveznice na referentnom financijskom tržištu (rf), premije na tržišni rizika koja odražava rizičniji karakter ulaganja u dionice (Km – rf) koja je pomnožena s koeficijentom specifičnog rizika dionice predmetnog poduzetnika (β) koji poželjno može biti koeficijent samog poduzetnika ili, ako ga nema, koeficijent usporedivih referentnih poduzetnika. Parametar β treba biti procijenjen za nezaduženog poduzetnika (gearing), kako bi se izmjerio intrinzični rizik (dionice) poduzetnika u odnosu na tržište. Model je k = rf + β × (Km – rf). Komisija je primijenila model CAPM pri procjeni zahtijevane isplativosti ulaganja u kapital nekog poduzetnika, koji je potvrdio Opći sud: T-319/12 – Španjolska/Komisija, „Ciudad de la Luz”, EU:T:2014:604, t. 48. do 66. Za opsežniji opis vidjeti Vernimmen i dr. „Corporate Finance”, izdanje John Wiley & Sons, 2. izdanje, 2009., poglavlje 22.; za rezultate anketa o učestalosti primjene metoda procjenjivanja vidjeti str. 460. Teorijska utemeljenost i numerička primjena metode CAPM na ovaj slučaj obuhvaćene su studijom koju je izradilo društvo Oxera za EDF (uvodna izjava 70.), osobito u njezinu Prilogu I.

(37)  Vernimmen i dr. „Corporate Finance”, izdanje John Wiley & Sons 2. izdanje, 2009., str. 433.–434.

(38)  Model DDM predstavlja vrijednost poduzetnika na temelju (zadnje) uplaćene dividende (Dt), stope rasta dividendi (ɗD) i ciljnog prinosa, ili oportunitetni trošak kapitala (K) prema formuli Vr = Dt (1 + ɗD)/(K – ɗD). Model DDM primjenjuje se i u studiji koji je društvo Oxera izradilo za EDF (točke 3.27. do 3.31., tablica 3.4., ali s različitim vrijednostima, od kojih su neke vrlo nerealne. Studija društva Oxera primjenjuje stopu rasta dividendi od 9,3 % godišnje. Stope rasta dividendi su u izračunu neograničenog trajanja koji je primijenjen u modelu DDM povezane s rastom poduzetnika. Stope rasta od 9,3 %, znatno veće od stope inflacije i od dugoročne stope rasta bruto domaćeg proizvoda („BDP”), podrazumijevaju da bi, na kraju, EDF prigrabio sav BDP Francuske.

(39)  Dobivena negativna neto sadašnja vrijednost za kamatnu stopu (diskontiranje – financiranje) ukazuje na to da ulaganje po toj kamatnoj stopi nije isplativo. Pozitivna interna stopa povrata (pozitivan „IRR”) upućuje na efektivnu kamatnu stopu po kojoj očekivani financijski tokovi donose prinos od ulaganja.

(40)  Pretpostavka da će dividenda EDF-a rasti za 4,51 % (osjetljivost 1., tablica 6.2.) čini se optimističnom, a dobivena je ublažavanjem predviđene stope rasta za četverogodišnje predviđanje od 1997. do 2000. Osim u uobičajenoj praksi, primijenjeni rast dividendi odgovara rastu s kraja razdoblja (središnji scenarij), a u stvarnosti dividende koje je trebao isplatiti EDF trebale su se smanjiti u razdoblju od 1997. do 2000. u odnosu na razdoblje od 1991. do 1996. te od 1999. do 2000. u odnosu na 1998. U svakom slučaju, stopa od 4,51 % u izračunu neograničenog trajanja visoka je u apsolutnoj vrijednosti. Pretpostavkom (osjetljivost 2., tablica 6.3.) da će dioničar doplatiti, ili da će kupac platiti, (razmjerno) iznos kvazivlasničkog kapitala EDF-a koji mu je, prema izračunu, 1997. procijenjen na objektivnu vrijednost ne uzima se u obzir zakonski karakter određenog vlasničkog kapitala (rezervi). I ta je pretpostavka kombinirana s modelom DDM optimistična jer je izjednačena s pripisivanjem (u omjeru od 11 %) kvazivlasničkog kapitala (bez upisanog kapitala) dioničaru, što poduzetniku omogućuje da apsorbira eventualne gubitke i da dugoročno bude u stanju dioničaru donijeti redovnu dividendu i prinos. Tom se pretpostavkom podrazumijeva da će kvazivlasnički kapital EDF-a, koji je utvrđen od 1997. do 2000. ostati neograničeno raspoloživ, dok model DDM ne uzima u obzir druge izvore prinosa osim dividende. Stoga ta pretpostavka nije opravdana. Kumulacijom dviju pretpostavki (osjetljivost 3., tablica 6.4.) smanjuju se njihovi nedostaci ili slabosti te rezultati izračuna postaju rizičniji i manje vjerojatni.

(41)  Presude Gezamenlijke Steenkolenmijnen/Haute Autorité, 30/59, EU:C:1961:2; presuda Banco de Crédito Industrial C-387/92, EU:C:1994:100; presuda SFEI, C-39/94, EU:C:1996:285; presuda Francuska/Komisija, C-241/94, EU:C:1996:353; presuda FFSA/Komisija, T-106/95, EU:T:1997:23.

(42)  Vidjeti osobito presudu Ladbroke/Komisija, T-67/94, EU:T:1998:7, točka 109.

(43)  Direktiva Vijeća 90/547/EEZ od 29. listopada 1990. o prijenosu električne energije putem prijenosnih mreža (SL L 313, 13.11.1990., str. 30.).

(44)  C-364/90 – Italija/Komisija, EU:C:1993:157, točka 20.

(45)  Smjernice za regionalne potpore (SL C 209, 23.7.2013., str. 1.).

(46)  C-280/00 – Altmark Trans i Regierungspräsidium Magdeburg; EU:C:2003:415.

(47)  Presuda, Španjolska/Komisija, C-278/92, C-279/92 i C-280/92, EU:C:1994:325, točka 75.

(48)  Presuda, Belgija/Komisija, C-75/97, EU:C:1999:311, točke 64. – 65.

(49)  Vidjeti članak 14. stavak 2. (prethodno navedene) Uredbe (EZ) br. 659/99.

(50)  Uredba Komisije (EZ) br. 794/2004 od 21. travnja 2004. o provedbi Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu članka 93. Ugovora o EZ-u (SL L 140, 30.4.2004., str. 1.).

(51)  Presuda Komisija/Njemačka, C-94/87, EU:C:1989:46, točka 9., i presuda Komisija/Italija, C-348/93, EU:C:1995:95, točka 17.