17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/1

(1)

Vijeće je 18. siječnja 2012. donijelo Uredbu (EU) br. 36/2012.

(2)

Jedna osoba i dva subjekta više se ne bi trebali nalaziti na popisu fizičkih i pravnih osoba, subjekata ili tijela na koje se primjenjuju mjere ograničavanja u Prilogu II. Uredbi (EU) br. 36/2012.

(3)

Uredbu (EU) br. 36/2012 stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/3

(1)

Radi osiguravanja jedinstvene primjene kombinirane nomenklature koja je priložena Uredbi (EEZ) br. 2658/87 potrebno je donijeti mjere za razvrstavanje robe iz Priloga ovoj Uredbi.

(2)

Uredbom (EEZ) br. 2658/87 utvrđena su opća pravila o tumačenju kombinirane nomenklature. Ta se pravila primjenjuju i na svaku drugu nomenklaturu koja se u cijelosti ili djelomično temelji na njoj ili kojom se uvode dodatni pododjeljci te koja je utvrđena posebnim odredbama Unije, a u cilju primjene tarifa i drugih mjera povezanih s trgovinom robom.

(3)

U skladu s navedenim općim pravilima robu opisanu u stupcu 1. tablice u Prilogu ovoj Uredbi potrebno je razvrstati u odgovarajuću oznaku KN iz stupca 2. na temelju obrazloženja navedenog u stupcu 3. te tablice.

(4)

Primjereno je odrediti da se u skladu s člankom 12. stavkom 6. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (2) osoba kojoj je dana obvezujuća tarifna informacija izdana za robu na koju se odnosi ova Uredba, a koja nije u skladu s ovom Uredbom, tom informacijom i dalje može koristiti tijekom određenog razdoblja. Trebalo bi odrediti da to razdoblje traje tri mjeseca.

(5)

Odbor za Carinski zakonik nije donio mišljenje u roku koji je odredio njegov predsjednik,

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/7

(1)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 domaći davatelji usluga ne bi korisnicima roaminga u bilo kojoj državi članici smjeli naplaćivati dodatnu naknadu u odnosu na domaću maloprodajnu cijenu za bilo koji regulirani dolazni poziv u roamingu, u granicama kojima je to dopušteno politikom poštene uporabe. Ta odredba primjenjuje se od 15. lipnja 2017., pod uvjetom da se do tog dana već počeo primjenjivati zakonodavni akt koji je donesen na temelju prijedloga o veleprodajnom tržištu roaminga iz članka 19. stavka 2. te Uredbe.

(2)

U skladu s Uredbom (EU) br. 531/2012 domaći davatelji usluga mogu dodatnu naknadu u odnosu na domaću maloprodajnu cijenu za korištenje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga primjenjivati tijekom prijelaznog razdoblja od 30. travnja 2016. do dana kada se počne primjenjivati zakonodavni akt predviđen u članku 19. stavku 2. te Uredbe.

(3)

Uredbom (EU) br. 531/2012 domaćim davateljima usluga omogućeno je da nakon prijelaznog razdoblja primjenjuju dodatnu naknadu u odnosu na domaću maloprodajnu cijenu za korištenje reguliranih maloprodajnih usluga roaminga koje prelaze bilo koje granične vrijednosti utvrđene na temelju politike poštene uporabe.

(4)

Uredbom (EU) br. 531/2012 bilo kakva naknada koja se primjenjuje na regulirane dolazne pozive u roamingu ograničava se na ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije.

(5)

Tijelo europskih regulatora za elektroničke komunikacije Komisiji je dostavilo podatke prikupljene od državnih regulatornih tijela država članica o sljedećem: i. najvećoj razini cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama koju su ona, u skladu s člancima 7. i 16. Direktive 2002/21/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2) (Okvirna direktiva) i člankom 13. Direktive 2002/19/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (3) (Direktiva o pristupu), odredila na svakom nacionalnom tržištu za veleprodajno završavanje govornih poziva na pojedinačnim mobilnim mrežama i ii. ukupnom broju pretplatnika u državama članicama.

(6)

Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 Komisija je izračunala ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije na sljedeći način: i. pomnožila je najveću cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama koja je dopuštena u određenoj državi članici s ukupnim brojem pretplatnika u toj državi članici te je ii. zbrojila taj umnožak za sve države članice, a zatim je iii. ukupnu dobivenu vrijednost podijelila s ukupnim brojem pretplatnika u svim državama članicama.

(7)

Podatci koji su upotrijebljeni za izračun ponderiranog prosjeka najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije jesu vrijednosti od dana 1. srpnja 2015. Za države izvan europodručja mjerodavni devizni tečaj jest prosjek za drugo tromjesečje (Q2) 2015. dobiven iz baze podataka Europske središnje banke.

(8)

Na temelju Uredbe (EU) br. 531/2012 Komisija treba svake godine preispitati ponderirani prosjek najvećih cijena završavanja poziva u pokretnim mrežama diljem Unije.

(9)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za komunikacije,

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/9

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/11

(1)

Europska unija postavila je za jedan od svojih ciljeva promicanje zaštite prava djeteta, kako je navedeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Mjere za zaštitu djece od nezakonitog odvođenja ili zadržavanja ključan su dio te politike.

(2)

Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 2201/2003 (2) („Uredba Bruxelles II.a”), čiji je cilj zaštititi djecu od štetnih učinaka nezakonitog odvođenja ili zadržavanja te utvrditi postupke kojima bi se jamčio njihov što hitniji povratak u državu njihovog mjesta stalnog boravka, kao i osigurati zaštitu prava na viđenje i prava na brigu.

(3)

Uredbom (EZ) br. 2201/2003 dopunjuje se i učvršćuje Haška konvencija od 25. listopada 1980. o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece („Haška konvencija iz 1980.”), kojom se na međunarodnoj razini utvrđuje sustav obveza i suradnje među državama ugovornicama te između središnjih tijela i kojom se nastoji osigurati što hitniji povratak nezakonito odvedene ili zadržane djece.

(4)

Sve države članice Unije stranke su Haške konvencije iz 1980.

(5)

Unija potiče treće države da pristupe Haškoj konvenciji iz 1980. i podupire ispravnu provedbu Haške konvencije iz 1980. sudjelovanjem zajedno s državama članicama, među ostalim, u posebnim komisijama koje se redovno organiziraju u okviru Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(6)

Zajednički pravni okvir koji se primjenjuje između država članica Unije i trećih država mogao bi biti najbolje rješenje za osjetljive slučajeve međunarodne otmice djece.

(7)

Haškom konvencijom iz 1980. određuje se da se ona primjenjuje između države pristupnice i onih država ugovornica koje su izrazile prihvat tog pristupa.

(8)

Haškom konvencijom iz 1980. ne dopušta se organizacijama za regionalnu gospodarsku integraciju kao što je Unija da postanu njezina stranka. Stoga Unija ne može pristupiti Konvenciji, niti može položiti izjavu o prihvatu države pristupnice.

(9)

Na temelju mišljenja 1/13 Suda Europske unije, izjave o prihvatu u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. potpadaju pod isključivu vanjsku nadležnost Unije.

(10)

Sejšeli su položili svoju ispravu o pristupu Haškoj konvenciji iz 1980. 27. svibnja 2008. Haška konvencija iz 1980. stupila je na snagu za Sejšele 1. kolovoza 2008.

(11)

Nekoliko država članica već je prihvatilo pristup Sejšela Haškoj konvenciji iz 1980. Procjena situacije na Sejšelima dovela je do zaključka da one države članice koje još nisu prihvatile pristup Sejšela mogu prihvatiti, u interesu Unije, pristup Sejšela prema uvjetima iz Haške konvencije iz 1980.

(12)

Države članice koje još nisu prihvatile pristup Sejšela stoga bi trebale biti ovlaštene položiti svoje izjave o prihvatu pristupa Sejšela u interesu Unije u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Odlukom. Kraljevina Belgija, Češka Republika, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija, Irska, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Talijanska Republika, Republika Cipar, Republika Latvija, Republika Litva, Veliko Vojvodstvo Luksemburg, Mađarska, Malta, Republika Poljska, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Republika Finska i Kraljevina Švedska koje su već prihvatile pristup Sejšela Haškoj konvenciji iz 1980. ne bi trebale položiti nove izjave o prihvatu jer postojeće izjave ostaju valjane u skladu s međunarodnim javnim pravom.

(13)

Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezane su Uredbom (EZ) br. 2201/2003 i sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/14

(1)

Europska unija postavila je za jedan od svojih ciljeva promicanje zaštite prava djeteta, kako je navedeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Mjere za zaštitu djece od nezakonitog odvođenja ili zadržavanja ključan su dio te politike.

(2)

Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 2201/2003 (2) („Uredba Bruxelles II.a”), čiji je cilj zaštititi djecu od štetnih učinaka nezakonitog odvođenja ili zadržavanja te utvrditi postupke kojima bi se jamčio njihov što hitniji povratak u državu njihovog mjesta stalnog boravka, kao i osigurati zaštitu prava na viđenje i prava na brigu.

(3)

Uredbom (EZ) br. 2201/2003 dopunjuje se i učvršćuje Haška konvencija od 25. listopada 1980. o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece („Konvencija iz 1980.”), kojom se na međunarodnoj razini utvrđuje sustav obveza i suradnje među državama ugovornicama te između središnjih tijela i kojom se nastoji osigurati što hitniji povratak nezakonito odvedene ili zadržane djece.

(4)

Sve države članice Unije stranke su Haške konvencije iz 1980.

(5)

Unija potiče treće države da pristupe Haškoj konvenciji iz 1980. i podupire ispravnu provedbu Haške konvencije iz 1980. sudjelovanjem zajedno s državama članicama, među ostalim, u posebnim komisijama koje se redovno organiziraju u okviru Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(6)

Zajednički pravni okvir koji se primjenjuje između država članica Unije i trećih država mogao bi biti najbolje rješenje za osjetljive slučajeve međunarodne otmice djece.

(7)

Haškom konvencijom iz 1980. određuje se da se ona primjenjuje između države pristupnice i onih država ugovornica koje su izrazile prihvat tog pristupa.

(8)

Haškom konvencijom iz 1980. ne dopušta se organizacijama za regionalnu gospodarsku integraciju kao što je Unija da postanu njezina stranka. Stoga Unija ne može pristupiti Konvenciji, niti može položiti izjavu o prihvatu države pristupnice.

(9)

Na temelju Mišljenja 1/13 Suda Europske unije, izjave o prihvatu u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. potpadaju pod isključivu vanjsku nadležnost Unije.

(10)

Ruska Federacija položila je svoju ispravu o pristupu Haškoj konvenciji iz 1980. 28. srpnja 2011. Haška konvencija iz 1980. stupila je na snagu za Rusku Federaciju 1. listopada 2011.

(11)

Nekoliko država članica već je prihvatilo pristup Ruske Federacije Haškoj konvenciji iz 1980. Procjena situacije u Ruskoj Federaciji dovela je do zaključka da one države članice koje još nisu prihvatile pristup Ruske Federacije mogu prihvatiti, u interesu Unije, pristup Ruske Federacije prema uvjetima iz Haške konvencije iz 1980.

(12)

Države članice koje još nisu prihvatile pristup Ruske Federacije stoga bi trebale biti ovlaštene položiti svoje izjave o prihvatu pristupa Ruske Federacije u interesu Unije u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Odlukom. Republika Bugarska, Češka Republika, Republika Estonija, Irska, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Republika Hrvatska, Republika Litva, Rumunjska, Republika Slovenija, Slovačka Republika i Republika Finska koje su već prihvatile pristup Ruske Federacije Haškoj konvenciji iz 1980. ne bi trebale položiti nove izjave o prihvatu jer postojeće izjave ostaju valjane u skladu s međunarodnim javnim pravom.

(13)

Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezane su Uredbom (EZ) br. 2201/2003 i sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/17

(1)

Europska unija postavila je za jedan od svojih ciljeva promicanje zaštite prava djeteta, kako je navedeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Mjere za zaštitu djece od nezakonitog odvođenja ili zadržavanja ključan su dio te politike.

(2)

Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 2201/2003 (2) („Uredba Bruxelles II.a”), čiji je cilj zaštititi djecu od štetnih učinaka nezakonitog odvođenja ili zadržavanja te utvrditi postupke kojima bi se jamčio njihov što hitniji povratak u državu njihovog mjesta stalnog boravka, kao i osigurati zaštitu prava na viđenje i prava na brigu.

(3)

Uredbom (EZ) br. 2201/2003 dopunjuje se i učvršćuje Haška konvencija od 25. listopada 1980. o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece („Konvencija iz 1980.”), kojom se na međunarodnoj razini utvrđuje sustav obveza i suradnje među državama ugovornicama te između središnjih tijela i kojom se nastoji osigurati što hitniji povratak nezakonito odvedene ili zadržane djece.

(4)

Sve države članice Unije stranke su Haške konvencije iz 1980.

(5)

Unija potiče treće države da pristupe Haškoj konvenciji iz 1980. i podupire ispravnu provedbu Haške konvencije iz 1980. sudjelovanjem zajedno s državama članicama, među ostalim, u posebnim komisijama koje se redovno organiziraju u okviru Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(6)

Zajednički pravni okvir koji se primjenjuje između država članica Unije i trećih država mogao bi biti najbolje rješenje za osjetljive slučajeve međunarodne otmice djece.

(7)

Haškom konvencijom iz 1980. određuje se da se ona primjenjuje između države pristupnice i onih država ugovornica koje su izrazile prihvat tog pristupa.

(8)

Haškom konvencijom iz 1980. ne dopušta se organizacijama za regionalnu gospodarsku integraciju kao što je Unija da postanu njezina stranka. Stoga Unija ne može pristupiti Konvenciji, niti može položiti izjavu o prihvatu države pristupnice.

(9)

Na temelju Mišljenja 1/13 Suda Europske unije, izjave o prihvatu u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. potpadaju pod isključivu vanjsku nadležnost Unije.

(10)

Albanija je položila svoju ispravu o pristupu Haškoj konvenciji iz 1980. 4. svibnja 2007. Haška konvencija iz 1980. stupila je na snagu za Albaniju 1. kolovoza 2007.

(11)

Nekoliko država članica već je prihvatilo pristup Albanije Haškoj konvenciji iz 1980. Procjena situacije u Albaniji dovela je do zaključka da one države članice koje još nisu prihvatile pristup Albanije mogu prihvatiti, u interesu Unije, pristup Albanije prema uvjetima iz Haške konvencije iz 1980.

(12)

Države članice koje još nisu prihvatile pristup Albanije stoga bi trebale biti ovlaštene položiti svoje izjave o prihvatu pristupa Albanije u interesu Unije u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Odlukom. Kraljevina Belgija, Češka Republika, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija, Irska, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Talijanska Republika, Republika Cipar, Republika Latvija, Republika Litva, Mađarska, Malta, Kraljevina Nizozemska, Republika Poljska, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Republika Finska i Kraljevina Švedska koje su već prihvatile pristup Albanije Haškoj konvenciji iz 1980. ne bi trebale položiti nove izjave o prihvatu jer postojeće izjave ostaju valjane u skladu s međunarodnim javnim pravom.

(13)

Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezane su Uredbom (EZ) br. 2201/2003 i sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/20

(1)

Europska unija postavila je za jedan od svojih ciljeva promicanje zaštite prava djeteta, kako je navedeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Mjere za zaštitu djece od nezakonitog odvođenja ili zadržavanja ključan su dio te politike.

(2)

Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 2201/2003 (2) („Uredba Bruxelles II.a”), čiji je cilj zaštititi djecu od štetnih učinaka nezakonitog odvođenja ili zadržavanja te utvrditi postupke kojima bi se jamčio njihov što hitniji povratak u državu njihovog mjesta stalnog boravka, kao i osigurati zaštitu prava na viđenje i prava na brigu.

(3)

Uredbom (EZ) br. 2201/2003 dopunjuje se i učvršćuje Haška konvencija od 25. listopada 1980. o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece („Konvencija iz 1980.”), kojom se na međunarodnoj razini utvrđuje sustav obveza i suradnje među državama ugovornicama te između središnjih tijela i kojom se nastoji osigurati što hitniji povratak nezakonito odvedene ili zadržane djece.

(4)

Sve države članice Unije stranke su Haške konvencije iz 1980.

(5)

Unija potiče treće države da pristupe Haškoj konvenciji iz 1980. i podupire ispravnu provedbu Haške konvencije iz 1980. sudjelovanjem zajedno s državama članicama, među ostalim, u posebnim komisijama koje se redovno organiziraju u okviru Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(6)

Zajednički pravni okvir koji se primjenjuje između država članica Unije i trećih država mogao bi biti najbolje rješenje za osjetljive slučajeve međunarodne otmice djece.

(7)

Haškom konvencijom iz 1980. određuje se da se ona primjenjuje između države pristupnice i onih država ugovornica koje su izrazile prihvat tog pristupa.

(8)

Haškom konvencijom iz 1980. ne dopušta se organizacijama za regionalnu gospodarsku integraciju kao što je Unija da postanu njezina stranka. Stoga Unija ne može pristupiti Konvenciji, niti može položiti izjavu o prihvatu države pristupnice.

(9)

Na temelju mišljenja 1/13 Suda Europske unije, izjave o prihvatu u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. potpadaju pod isključivu vanjsku nadležnost Unije.

(10)

Maroko je položio svoju ispravu o pristupu Haškoj konvenciji iz 1980. 9. ožujka 2010. Haška konvencija iz 1980. stupila je na snagu za Maroko 1. lipnja 2010.

(11)

Nekoliko država članica već je prihvatilo pristup Maroka Haškoj konvenciji iz 1980. Procjena situacije u Maroku dovela je do zaključka da one države članice koje još nisu prihvatile pristup Maroka mogu prihvatiti, u interesu Unije, pristup Maroka prema uvjetima iz Haške konvencije iz 1980.

(12)

Države članice koje još nisu prihvatile pristup Maroka stoga bi trebale biti ovlaštene položiti svoje izjave o prihvatu pristupa Maroka u interesu Unije u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Odlukom. Kraljevina Belgija, Češka Republika, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija, Irska, Helenska Republika, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Talijanska Republika, Republika Cipar, Republika Latvija, Republika Litva, Mađarska, Malta, Kraljevina Nizozemska, Rumunjska, Slovačka Republika, Republika Finska i Kraljevina Švedska koje su već prihvatile pristup Maroka Haškoj konvenciji iz 1980. ne bi trebale položiti nove izjave o prihvatu jer postojeće izjave ostaju valjane u skladu s međunarodnim javnim pravom.

(13)

Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezane su Uredbom (EZ) br. 2201/2003 i sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/23

(1)

Europska unija postavila je za jedan od svojih ciljeva promicanje zaštite prava djeteta, kako je navedeno u članku 3. Ugovora o Europskoj uniji. Mjere za zaštitu djece od nezakonitog odvođenja ili zadržavanja ključan su dio te politike.

(2)

Vijeće je donijelo Uredbu (EZ) br. 2201/2003 (2) („Uredba Bruxelles II.a”), čiji je cilj zaštititi djecu od štetnih učinaka nezakonitog odvođenja ili zadržavanja te utvrditi postupke kojima bi se jamčio njihov što hitniji povratak u državu njihovog mjesta stalnog boravka, kao i osigurati zaštitu prava na viđenje i prava na brigu.

(3)

Uredbom (EZ) br. 2201/2003 dopunjuje se i učvršćuje Haška konvencija od 25. listopada 1980. o građansko-pravnim aspektima međunarodne otmice djece („Konvencija iz 1980.”), kojom se na međunarodnoj razini utvrđuje sustav obveza i suradnje među državama ugovornicama te između središnjih tijela i kojom se nastoji osigurati što hitniji povratak nezakonito odvedene ili zadržane djece.

(4)

Sve države članice Unije stranke su Haške konvencije iz 1980.

(5)

Unija potiče treće države da pristupe Haškoj konvenciji iz 1980. i podupire ispravnu provedbu Haške konvencije iz 1980. sudjelovanjem zajedno s državama članicama, među ostalim, u posebnim komisijama koje se redovno organiziraju u okviru Haške konferencije o međunarodnom privatnom pravu.

(6)

Zajednički pravni okvir koji se primjenjuje između država članica Unije i trećih država mogao bi biti najbolje rješenje za osjetljive slučajeve međunarodne otmice djece.

(7)

Haškom konvencijom iz 1980. određuje se da se ona primjenjuje između države pristupnice i onih država ugovornica koje su izrazile prihvat tog pristupa.

(8)

Haškom konvencijom iz 1980. ne dopušta se organizacijama za regionalnu gospodarsku integraciju kao što je Unija da postanu njezina stranka. Stoga Unija ne može pristupiti Konvenciji, niti može položiti izjavu o prihvatu države pristupnice.

(9)

Na temelju mišljenja 1/13 Suda Europske unije, izjave o prihvatu u skladu s Haškom konvencijom iz 1980. potpadaju pod isključivu vanjsku nadležnost Unije.

(10)

Armenija je 1. ožujka 2007. položila svoju ispravu o pristupu Haškoj konvenciji iz 1980. Haška konvencija iz 1980. stupila je na snagu za Armeniju 1. lipnja 2007.

(11)

Nekoliko država članica već je prihvatilo pristup Armenije Haškoj konvenciji iz 1980. Procjena situacije u Armeniji dovela je do zaključka da one države članice koje još nisu prihvatile pristup Armenije mogu prihvatiti, u interesu Unije, pristup Armenije prema uvjetima iz Haške konvencije iz 1980.

(12)

Države članice koje još nisu prihvatile pristup Armenije stoga bi trebale biti ovlaštene položiti svoje izjave o prihvatu pristupa Armenije u interesu Unije u skladu s uvjetima utvrđenima ovom Odlukom. Kraljevina Belgija, Češka Republika, Savezna Republika Njemačka, Republika Estonija, Irska, Kraljevina Španjolska, Francuska Republika, Talijanska Republika, Republika Cipar, Republika Latvija, Republika Litva, Mađarska, Malta, Republika Poljska, Republika Slovenija, Slovačka Republika, Republika Finska i Kraljevina Švedska koje su već prihvatile pristup Armenije Haškoj konvenciji iz 1980. ne bi trebale položiti nove izjave o prihvatu jer postojeće izjave ostaju valjane u skladu s međunarodnim javnim pravom.

(13)

Ujedinjena Kraljevina i Irska obvezane su Uredbom (EZ) br. 2201/2003 i sudjeluju u donošenju i primjeni ove Odluke.

(14)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22 o stajalištu Danske, koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje,

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/26

(1)

Vijeće je 31. svibnja 2013. donijelo Odluku 2013/255/ZVSP.

(2)

Jedna osoba i dva subjekta više se ne bi trebali nalaziti na popisu fizičkih i pravnih osoba, subjekata ili tijela na koje se primjenjuju mjere ograničavanja određene u Prilogu I. Odluci 2013/255/ZVSP.

(3)

Odluku 2013/255/ZVSP stoga bi trebalo izmijeniti na odgovarajući način,

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/28

(1)

Vijeće je 26. siječnja 2015., 5. veljače 2015. i 23. lipnja 2015. donijelo odluke (EU) 2015/116 (1), (EU) 2015/190 (2) odnosno (EU) 2015/994 (3) o imenovanju članova i zamjenikâ članova Odbora regija za razdoblje od 26. siječnja 2015. do 25. siječnja 2020.

(2)

Mjesto člana u Odboru regija postalo je slobodno 10. prosinca 2015. istekom mandata na temelju kojeg je predložen g. Dimitrios KALOGEROPOULOS (politically accountable to the Municipal Council of Maroussi),

(3)

Mjesto zamjenika člana Odbora regija postalo je slobodno istekom mandata g. Panagiotisa KATSIVELASA,

(a)

članom:

i

(b)

zamjenikom člana:

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/29

(1)

Vijeće je 26. siječnja, 5. veljače i 23. lipnja 2015. donijelo odluke (EU) 2015/116 (1), (EU) 2015/190 (2) odnosno (EU) 2015/994 (3) o imenovanju članova i zamjenika članova Odbora regija za razdoblje od 26. siječnja 2015. do 25. siječnja 2020.

(2)

Mjesto člana Odbora regija postalo je slobodno istekom mandata g. Ignazija MARINA.

(3)

Mjesto zamjenika člana postalo bi slobodno imenovanjem g. Antonija DECARA članom Odbora regija,

(a)

članom:

i

(b)

zamjenikom člana:

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/30

(1)

Trenutačno se primjenjuje antidampinška pristojba na uvoz u Europsku uniju osnovnih dijelova bicikala podrijetlom iz Narodne Republike Kine („proširena pristojba”) koja proizlazi iz proširenja, na temelju Uredbe (EZ) br. 71/97 („Uredba o proširenju”), antidampinške pristojbe na uvoz bicikala podrijetlom iz Narodne Republike Kine („Kina”).

(2)

U skladu s člankom 3. Uredbe o proširenju Europska komisija („Komisija”) ovlaštena je donositi potrebne mjere za odobrenje izuzeća uvoza osnovnih dijelova bicikala kojim se ne zaobilazi antidampinška pristojba.

(3)

Te provedbene mjere sadržane su u Uredbi (EZ) br. 88/97 („Uredba o izuzeću”) o osnivanju posebnog sustava izuzeća.

(4)

Na temelju toga Komisija je izuzela određeni broj sastavljača bicikala od plaćanja proširene pristojbe („izuzete stranke”).

(5)

Komisija je u Službenom listu Europske unije objavila uzastopne popise izuzetih stranaka kako je predviđeno člankom 16. stavkom 2. Uredbe o izuzeću (4).

(6)

Najnovija provedbena odluka Komisije o izuzećima na temelju Uredbe o izuzeću donesena je 16. travnja 2014. (5)

(7)

Nadalje, nakon postupka provjere pokrenutog na temelju Obavijesti Komisije 2014/C 299/08 (6) Komisija je ažurirala popis izuzetih stranaka na temelju Provedbene uredbe Komisije (EU) 2015/831 (7).

(8)

Komisija je zaprimila od stranaka navedenih u tablicama 1., 2. i 4. dalje u nastavku zahtjeve za izuzećem sa svim informacijama potrebnim za utvrđivanje prihvatljivosti njihovih zahtjeva u skladu s člankom 4. stavkom 1. Uredbe o izuzeću.

(9)

Te su stranke dobile priliku dati primjedbe na zaključke Komisije o prihvatljivosti njihovih zahtjeva.

(10)

U skladu s člankom 5. stavkom 1. Uredbe o izuzeću do donošenja odluke o meritumu zahtjevâ ovih stranaka, plaćanje proširene pristojbe na sav uvoz osnovnih dijelova za bicikle koje su te stranke deklarirale za slobodan promet suspendirano je od dana kada je Komisija zaprimila njihove zahtjeve.

(11)

Zaključeno je ispitivanje merituma zahtjevâ koje su podnijele stranke navedene u tablici 1.

Tablica 1.

(12)

Komisija je tijekom ovog ispitivanja utvrdila da vrijednost dijelova podrijetlom iz Kine čini manje od 60 % ukupne vrijednosti dijelova koji se upotrebljavaju za djelatnosti sastavljanja ovih stranaka.

(13)

Slijedom toga njihove djelatnosti sastavljanja dijelova nisu obuhvaćene područjem primjene članka 13. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1225/2009.

(14)

Iz gore navedenih razloga, a u skladu s člankom 7. stavkom 1. Uredbe o izuzeću, stranke navedene u tablici 1. trebale bi biti izuzete od proširene pristojbe.

(15)

U skladu s člankom 7. stavkom 2., izuzeća bi trebala stupiti na snagu od datuma primitka njihovih zahtjevâ i, k tomu, njihovi carinski dugovi za proširenu pristojbu trebali bi se od istog datuma smatrati ništavnima.

(16)

Te su stranke obaviještene o zaključcima Komisije povezanima s meritumom njihovih zahtjevâ i dobile su priliku iznijeti svoje komentare.

(17)

Budući da će se izuzeća primjenjivati samo na stranke koje su izričito navedene u tablici 1. zajedno sa svojim nazivima i adresama, izuzete stranke trebale bi odmah obavijestiti Komisiju (8) o svakoj promjeni (npr. nakon promjene naziva, pravnog oblika, adrese ili nakon osnivanja novih subjekata za sastavljanje dijelova).

(18)

U takvom bi slučaju stranka trebala pružiti sve relevantne informacije, posebno o svim promjenama svojih aktivnosti povezanih s djelatnošću sastavljanja. Kada je to primjereno, Komisija će ažurirati upućivanja za tu stranku.

(19)

Zaključeno je ispitivanje merituma zahtjeva koje je podnijela stranka navedena u tablici 2.

Tablica 2.

(20)

Komisija je tijekom ovog ispitivanja utvrdila da vrijednost dijelova za bicikle podrijetlom iz Kine čini više od 60 % ukupne vrijednosti dijelova koji se upotrebljavaju za djelatnosti sastavljanja te stranke, a stranka nije pokazala da je vrijednost dodana dijelovima u postupku sastavljanja bila veća od 25 % troška proizvodnje.

(21)

Slijedom toga, djelatnosti sastavljanja ove stranke obuhvaćene su člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1225/2009., a kriteriji za izuzeće nisu ispunjeni.

(22)

Zbog toga, a u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe o izuzeću, Komisija mora odbaciti zahtjev te stranke i ukinuti suspenziju plaćanja proširene pristojbe navedene u članku 5. Uredbe o izuzeću.

(23)

Slijedom toga, trebalo bi ubirati proširenu pristojbu od datuma primitka zahtjeva za izuzećem koji je ta stranka podnijela tj. od datuma na koji je suspenzija stupila na snagu.

(24)

Ta je stranka obaviještena o zaključcima Komisije povezanima s meritumom njezinog zahtjevâ i dobila je priliku iznijeti svoje komentare. U propisanom roku nisu predane nikakve primjedbe.

(25)

Prethodne uvodne izjave ne isključuju primjenu izuzeća, podložno kontroli krajnje uporabe u skladu s člankom 14. Uredbe o izuzeću.

(26)

Izuzeta stranka navedena u tablici 3. obratila se Komisiji i obavijestila je da je došlo do promjene pravnog oblika i naziva. Nakon pregleda dostavljenih informacija Komisija je zaključila da te promjene ni na koji način ne utječu na djelatnost sastavljanja dijelova u pogledu uvjeta za izuzeće iz Uredbe o izuzeću.

(27)

Dok izuzeće te stranke od plaćanja proširene pristojbe u skladu s člankom 7. stavkom 1. Uredbe o izuzeću ostaje nepromijenjeno, potrebno je ažurirati upućivanja za tu stranku.

Tablica 3.

(28)

U tijeku je ispitivanje merituma zahtjeva koji su podnijele stranke navedene u tablici 4. Do donošenja odluke o meritumu zahtjevâ tih stranaka suspendirano je njihovo plaćanje proširene pristojbe.

(29)

Budući da se suspenzije primjenjuju samo na stranke koje su izričito navedene u tablici 4. zajedno sa svojim nazivima i adresama, te bi stranke trebale odmah obavijestiti Komisiju (9) o svakoj promjeni (npr. nakon promjene naziva, pravnog oblika, adrese ili nakon osnivanja novih subjekata za sastavljanje dijelova).

(30)

U takvom bi slučaju stranka trebala pružiti sve relevantne informacije, posebno o svim promjenama svojih aktivnosti povezanih s djelatnošću sastavljanja. Kada je to primjereno, Komisija će ažurirati upućivanja za tu stranku.

Tablica 4.

17.12.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 331/37

(1)

Člankom 11. stavkom 2. Monetarnog sporazuma između Europske unije i Kneževine Monaka („Monetarni sporazum”) propisuje se da Kneževina Monako primjenjuje pravila uspostavljena u Francuskoj Republici sa svrhom prenošenja pravnih akata Unije povezanih s aktivnostima i bonitetnim nadzorom kreditnih institucija i sprečavanjem sistemskih rizika u platnom sustavu i sustavu namire vrijednosnih papira iz Priloga A Monetarnom sporazumu.

(2)

U skladu s člankom 11. stavkom 3. Monetarnog sporazuma Komisija bi trebala izmijeniti popis iz Priloga A tom sporazumu nakon svake izmjene relevantnih tekstova i svaki put kada Unija donese novi tekst.

(3)

Unija je donijela 24 pravna akta povezana s aktivnostima i bonitetnim nadzorom kreditnih institucija te sprečavanjem sistemskih rizika u platnom sustavu i sustavima namire vrijednosnih papira te ih stoga treba dodati na popis iz Priloga A Monetarnom sporazumu.

(4)

Prilog A Monetarnom sporazumu trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,