20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/1

(1)

U skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012, zahtjev Cipra za upis naziva „Παφίτικο Λουκάνικο” (Pafitiko Loukaniko) u registar objavljen je u Službenom listu Europske unije  (2).

(2)

Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, naziv „Παφίτικο Λουκάνικο” (Pafitiko Loukaniko) potrebno je upisati u registar,

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/3

(1)

U skladu s člankom 50. stavkom 2. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1151/2012, zahtjev Italije za upis naziva „Cipolla bianca di Margherita” u registar objavljen je u Službenom listu Europske unije  (2).

(2)

Budući da Komisiji nije dostavljen ni jedan prigovor u smislu članka 51. Uredbe (EU) br. 1151/2012, naziv „Cipolla bianca di Margherita” potrebno je upisati u registar,

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/4

(1)

Uredbom (EU) br. 511/2014 uspostavljaju se pravila kojima se uređuje usklađenost s pristupom i podjelom dobiti za genetske resurse i tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima u skladu s odredbama Protokola iz Nagoye o pristupu genetskim resursima te poštenoj i pravičnoj podjeli dobiti koja proizlazi iz njihova korištenja uz Konvenciju o biološkoj raznolikosti („Protokol iz Nagoye”). Učinkovitom provedbom te uredbe pridonijet će se i očuvanju biološke raznolikosti i održivom korištenju njezinim komponentama u skladu s odredbama Konvencije o biološkoj raznolikosti.

(2)

Člancima 5. i 8. Uredbe (EU) br. 511/2014 predviđeni su dobrovoljni instrumenti, odnosno registar zbirki i najbolje prakse, za pomoć korisnicima u ispunjavanju obveze postupanja s dužnom pažnjom. Očekuje se da će se identificiranjem i registriranjem zbirki na koje se učinkovito primjenjuju mjere na temelju kojih se opskrba genetskim resursima i povezanim informacijama odvija jedino uz dokumentaciju kojom se pružaju dokazi o zakonitom pristupu i osigurava uspostava uzajamno dogovorenih uvjeta, kada je to potrebno, pomoći korisnicima da ispune tu obvezu. Korisnike koji pribave genetske resurse iz zbirki uključenih u registar Unije trebalo bi smatrati korisnicima koji su postupali s dužnom pažnjom u pogledu traženja informacija. Očekuje se i da će se utvrđivanjem mjera koje su osobito prikladne za postizanje usklađenosti sa sustavom provedbe Protokola iz Nagoye uz prihvatljiv trošak i pravnu sigurnost te njihovim priznavanjem kao najboljih praksi pomoći korisnicima u ispunjavanju obveze postupanja s dužnom pažnjom. Nadležna bi tijela prilikom provjere usklađenosti korisnika trebala razmotriti primjenjuju li korisnici učinkovito priznatu najbolju praksu. Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu tih odredaba potrebna su detaljna pravila o postupcima koje treba primijeniti u slučaju zahtjeva za registraciju zbirke ili dijela zbirke te o priznavanju najboljih praksi.

(3)

Ako je podnositelj zahtjeva koji želi biti uključen u registar član mreže zbirki, bilo bi korisno da dostavi informacije o svim drugim zbirkama ili dijelovima zbirki iz te mreže koji su bili ili su predmet zahtjeva u drugim državama članicama. Kako bi se olakšalo pošteno i dosljedno postupanje s podnositeljima zahtjeva u različitim državama članicama, prilikom provjere zbirki ili dijelova zbirki nadležna tijela država članica koja su upoznata s tim zahtjevima povezanima s različitim zbirkama ili dijelovima zbirki u okviru mreže trebala bi razmotriti razmjenu informacija s tijelima država članica u kojima su zahtjeve podnijeli drugi članovi mreže.

(4)

Uredba (EU) br. 511/2014 primjenjuje se na genetske resurse i tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima. Materijal za čije je korištenje potrebna izjava o postupanju s dužnom pažnjom uključuje genetske resurse, tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima i njihovu kombinaciju.

(5)

Kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu odredaba o praćenju usklađenosti korisnika potrebna su detaljna pravila o izjavama koje trebaju dati primatelji novčanih sredstava za istraživanja koja uključuju korištenje genetskim resursima i tradicionalnim znanjem povezanim s genetskim resursima, kao i o izjavama koje trebaju dati korisnici u fazi konačnog razvijanja proizvoda razvijenog korištenjem genetskim resursima ili tradicionalnim znanjem povezanim s genetskim resursima.

(6)

Tijekom praćenja usklađenosti korisnika u fazi financiranja istraživanja važno je osigurati da primatelji novčanih sredstava razumiju svoje obveze na temelju Uredbe (EU) br. 511/2014 te da postupaju s dužnom pažnjom. Jednako je važno dostaviti informacije Mehanizmu za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti te osigurati da su te informacije korisne za funkcioniranje i provedbu Protokola iz Nagoye. Ako međunarodno priznat certifikat o sukladnosti nije dostupan, trebalo bi dostaviti druge mjerodavne informacije. Kako bi se ujednačili ciljevi dostavljanja korisnih informacija Mehanizmu za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti te izbjegavanja preopterećenja primatelja novčanih sredstava za istraživanje, na toj kontrolnoj točki trebalo bi razmjenjivati samo informacije koje su neophodne za identifikaciju genetskih resursa.

(7)

Praćenje usklađenosti korisnika učinkovito je ako se provodi u državi članici u kojoj se odvija korištenje resursima. Stoga je primjereno da se izjava o postupanju s dužnom pažnjom podnosi nadležnom tijelu države članice u kojoj primatelj novčanih sredstava ima poslovni nastan, jer se ondje obično odvija istraživanje koje uključuje korištenje genetskim resursima i tradicionalnim znanjem povezanim s genetskim resursima.

(8)

Trebalo bi izbjegavati nepotrebno umnažanje izjava o postupanju s dužnom pažnjom. Stoga izjava koju podnose primatelji novčanih sredstava za istraživanje može obuhvaćati više genetskih resursa ili sva tradicionalna znanja povezana s genetskim resursima. Više korisnika koji zajednički provode istraživanje koje uključuje korištenje genetskim resursima i tradicionalnim znanjem povezanim s genetskim resursima financirano zajedničkim bespovratnim sredstvima mogu podnijeti jednu izjavu. U tom bi kontekstu posebnu ulogu trebalo dodijeliti koordinatoru projekta koji bi trebao biti odgovoran za podnošenje izjava u ime dotičnih korisnika. U smislu članka 12. Uredbe (EU) br. 511/2014, nadležno tijelo koje zaprima izjave koje podnosi koordinator projekta trebalo bi razmjenjivati informacije s nadležnim tijelima u drugim državama članicama.

(9)

Radi praćenja usklađenosti korisnika na temelju članka 7. stavka 2. Uredbe (EU) br. 511/2014 treba utvrditi završnu fazu korištenja odnosno fazu konačnog razvijanja. Može se utvrditi s pravnom sigurnošću da je faza konačnog razvijanja proizvoda završila u trenutku kada se traži odobrenje ili ovlaštenje za stavljanje na tržište ili daje obavijest prije prvog stavljanja na tržište Unije ili, ako nije potrebno odobrenje ni ovlaštenje za stavljanje na tržište niti obavijest, u vrijeme prvog stavljanja na tržište Unije proizvoda razvijenog korištenjem genetskim resursima ili tradicionalnim znanjem povezanim s genetskim resursima. U nekim slučajevima korisnik neće biti osoba koja podnosi zahtjev za odobrenje ili ovlaštenje za stavljanje na tržište, podnosi obavijest ili stavlja proizvod prvi put na tržište Unije. Da bi se učinkovito obuhvatile sve aktivnosti u kojima se upotrebljavaju genetski resursi i tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima unutar Unije, izjavu o postupanju s dužnom pažnjom trebao bi, u tim slučajevima, podnijeti korisnik koji prodaje ili na bilo koji drugi način prenosi rezultat korištenja. Učinkovito praćenje usklađenosti korisnika unutar Unije trebalo bi obuhvaćati i slučajeve kada je korištenje u Uniji završilo i njegov je ishod prodan ili na bilo koji drugi način prenesen izvan Unije bez stavljanja proizvoda na tržište Unije.

(10)

Ti različiti događaji zbog kojih korisnik treba podnijeti izjavu o postupanju s dužnom pažnjom u fazi konačnog razvijanja proizvoda međusobno se isključuju i stoga izjavu treba podnijeti samo jedanput. Ako faza konačnog razvijanja proizvoda nastupi prije bilo kojeg od tih događaja, izjavu o postupanju s dužnom pažnjom treba podnijeti prije nastupanja prvog događaja.

(11)

Informacije navedene u izjavi o postupanju s dužnom pažnjom nadležna tijela trebala bi dostaviti Mehanizmu za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti u skladu s člankom 7. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 511/2014. Ako međunarodno priznat certifikat o sukladnosti nije dostupan, trebalo bi dostaviti druge mjerodavne informacije u skladu s člankom 17. stavkom 4. Protokola iz Nagoye, kako je navedeno u članku 4. stavku 3. točki (b) Uredbe (EU) br. 511/2014. Kako bi se osiguralo učinkovito funkcioniranje Protokola iz Nagoye, a posebno Mehanizma za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti, trebalo bi razmjenjivati samo informacije koje će olakšati praćenje nadležnim tijelima iz članka 13. stavka 2. Protokola iz Nagoye.

(12)

Izjava o postupanju s dužnom pažnjom potrebna je samo za genetske resurse ili tradicionalno znanje povezano s genetskim resursima dobivene od stranke Protokola iz Nagoye koja je donijela mjerodavno zakonodavstvo ili regulatorne zahtjeve o pristupu i podjeli dobiti u skladu s člankom 6. stavkom 1. i člankom 7. Protokola iz Nagoye.

(13)

S obzirom na novost uvedenih mjera, tu bi Uredbu bilo primjereno preispitati. U tom bi kontekstu mogla biti korisna izvješća iz članka 16. stavka 1. Uredbe (EU) br. 511/2014 i stoga bi ih, ako su dostupna, trebalo uzeti u obzir.

(14)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem odbora za razmjenu informacija o pristupu i podjeli dobiti,

(a)

registracijski broj koji dodjeljuje Komisija;

(b)

naziv dodijeljen zbirci ili dijelu zbirke i podatke za kontakt;

(c)

ime i podatke za kontakt imatelja zbirke;

(d)

kategoriju zbirke ili dijela zbirke;

(e)

kratki opis zbirke ili dijela zbirke;

(f)

poveznicu na bazu podataka, ako postoji;

(g)

ustanovu unutar nadležnog tijela države članice koja je provjerila mogućnosti zbirke u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 511/2014;

(h)

datum uključivanja u registar;

(i)

druge postojeće identifikatore, ako su dostupni;

(j)

prema potrebi, datum brisanja iz registra.

(a)

provjere na licu mjesta;

(b)

provjeru odabrane dokumentacije i evidencija zbirke ili dijela zbirke koje su mjerodavne za dokazivanje usklađenosti s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 511/2014;

(c)

provjeru jesu li odabrani uzorci genetskih resursa i povezanih informacija iz zbirke evidentirani u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 511/2014;

(d)

provjeru ima li imatelj zbirke mogućnost dosljedno opskrbljivati treće osobe genetskim resursima za korištenje u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 511/2014;

(e)

razgovore s odgovarajućim osobama kao što su imatelj zbirke, osoblje, vanjski procjenitelji i korisnici koji dobivaju uzorke iz te zbirke.

(a)

provjere na licu mjesta;

(b)

provjeru odabrane dokumentacije i evidencija zbirke ili dijela zbirke koje su mjerodavne za dokazivanje usklađenosti s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 511/2014;

(c)

provjeru jesu li odabrani uzorci genetskih resursa i povezanih informacija iz zbirke evidentirani i dostavljeni trećim osobama za korištenje u skladu s člankom 5. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 511/2014;

(d)

razgovore s odgovarajućim osobama kao što su imatelj zbirke, osoblje, vanjski procjenitelji i korisnici koji dobivaju uzorke iz te zbirke.

(a)

traženja odobrenja ili ovlaštenja za stavljanje na tržište proizvoda razvijenog korištenjem genetskim resursima ili tradicionalnim znanjem povezanim s genetskim resursima;

(b)

obavješćivanja prije prvog stavljanja na tržište Unije proizvoda razvijenog korištenjem genetskim resursima i tradicionalnim znanjem povezanim s genetskim resursima;

(c)

prvog stavljanja na tržište Unije proizvoda razvijenog korištenjem genetskim resursima i tradicionalnim znanjem povezanim s genetskim resursima, a za koji nije potrebno odobrenje ni ovlaštenje za stavljanje na tržište niti obavijest;

(d)

prodaje ili prijenosa na bilo koji drugi način rezultata korištenja fizičkoj ili pravnoj osobi unutar Unije kako bi ta osoba izvršila neku od aktivnosti iz točaka (a), (b) i (c);

(e)

završetka korištenja u Uniji i prodaje ili prijenosa na bilo koji drugi način ishoda korištenja fizičkoj ili pravnoj osobi izvan Unije.

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/20

(1)

U skladu s Uredbom (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2) jedan od ciljeva zajedničke ribarstvene politike jest postupno eliminiranje odbačenih ulova uvođenjem obveze iskrcavanja za ulove vrsta koje podliježu ograničenjima ulova.

(2)

U skladu s člankom 15. stavkom 1. točkom (c) Uredbe (EU) br. 1380/2013, obveza iskrcavanja primjenjuje se od 1. siječnja 2016. na oslića za ribolov definiranog tom vrstom.

(3)

Određene odredbe Uredbe Komisije (EZ) br. 494/2002 (3) nisu u skladu s obvezom iskrcavanja s obzirom na to da se njima ribare obvezuje da odbacuju ulove oslića koji prelaze određena ograničenja sastava ulova.

(4)

Te odredbe Uredbe (EZ) br. 494/2002 stoga bi trebalo izmijeniti uvođenjem zahtjeva da se svi nenamjerni ulovi oslića iskrcavaju i količinski oduzimaju od kvota.

(5)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za ribarstvo i akvakulturu,

1.

Umeće se sljedeći članak 1.a:

„Članak 1.a

Za potrebe ove Uredbe' izraz ‚nenamjerni ulovi’ označava slučajne ulove morskih organizama koje se u skladu s člankom 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4) mora iskrcati i količinski oduzeti od kvota bilo zbog toga što su ispod najmanje referentne veličine za očuvanje ili zbog toga što prelaze količine dopuštene prema pravilima o sastavu ulova i usputnom ulovu.

(4)  Uredba (EU) br. 1380/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o zajedničkoj ribarstvenoj politici, izmjeni uredaba Vijeća (EZ) br. 1954/2003 i (EZ) br. 1224/2009 i stavljanju izvan snage uredaba (EZ) br. 2371/2002 i (EZ) br. 639/2004 i Odluke Vijeća 2004/585/EZ (SL L 354, 28.12.2013., str. 22.).”"

2.

U članku 2. dodaje se sljedeći stavak 3.:

„3.   Stavak 1. ne primjenjuje se na nenamjerne ulove oslića koji podliježu obvezi iskrcavanja utvrđenoj u članku 15. Uredbe (EU) br. 1380/2013. Navedeni nenamjerni ulovi iskrcavaju se i količinski oduzimaju od kvota.”

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/22

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/24

(1)

Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) osnovan je radi pružanja potpore radnicima koji su proglašeni viškom i samozaposlenim osobama koje su prestale sa svojim djelatnostima zbog velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine uzrokovanih globalizacijom, zbog nastavka svjetske financijske i gospodarske krize ili zbog nove svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im se pomoglo da se ponovno uključe na tržište rada;

(2)

EGF ne smije premašiti maksimalni godišnji iznos od 150 milijuna EUR (u cijenama iz 2011.), kako je utvrđeno člankom 12. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (3);

(3)

Dana 24. ožujka 2015. Belgija je podnijela zahtjev EGF/2015/003 BE/Ford Genk za financijski doprinos iz EGF-a, nakon što su Ford Genk te njegovih 11 dobavljača i daljnjih proizvođača otpustili višak radnika i prestali s djelatnostima (dalje u tekstu: „otpuštanja”). Zahtjev je dopunjen dodatnim informacijama u skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1309/2013. Taj je zahtjev u skladu s uvjetima za određivanje financijskog doprinosa iz EGF-a utvrđenima člankom 13. Uredbe (EU) br. 1309/2013;

(4)

Stoga bi trebalo mobilizirati EGF kako bi se pružio financijski doprinos u iznosu od 6 268 564 EUR za zahtjev koji je podnijela Belgija;

(5)

Ova bi se odluka trebala primjenjivati od dana njezina donošenja kako bi se što više skratilo vrijeme za mobiliziranje EGF-a;

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/26

(1)

Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) osnovan je radi pružanja potpore radnicima koji su proglašeni viškom i samozaposlenim osobama koje su prestale sa svojom djelatnošću zbog velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine uzrokovanih globalizacijom, zbog nastavka svjetske financijske i gospodarske krize ili zbog nove svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im se pomoglo da se ponovno uključe na tržište rada.

(2)

EGF ne smije premašiti maksimalni godišnji iznos od 150 milijuna EUR (u cijenama iz 2011.), kako je utvrđeno člankom 12. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (3).

(3)

Dana 24. ožujka 2015. Italija je podnijela zahtjev EGF/2015/004 IT/Alitalia za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u poduzeću Gruppo Alitalia (4) u Italiji. Zahtjev je dopunjen dodatnim informacijama u skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1309/2013. Taj je zahtjev u skladu s uvjetima za određivanje financijskog doprinosa iz EGF-a kako je utvrđeno u članku 13. Uredbe (EU) br. 1309/2013.

(4)

Stoga bi trebalo mobilizirati EGF kako bi se pružio financijski doprinos u iznosu od 1 414 848 EUR za zahtjev koji je podnijela Italija.

(5)

Ova bi se odluka trebala primjenjivati od dana njezina donošenja kako bi se što više skratilo vrijeme za mobiliziranje EGF-a,

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/28

(1)

Europski fond za prilagodbu globalizaciji (EGF) osnovan je radi pružanja potpore radnicima koji su proglašeni viškom i samozaposlenim osobama koje su prestale sa svojim djelatnostima zbog velikih strukturnih promjena u tokovima svjetske trgovine uzrokovanih globalizacijom, zbog nastavka svjetske financijske i gospodarske krize ili zbog nove svjetske financijske i gospodarske krize te kako bi im se pomoglo da se ponovno uključe na tržište rada.

(2)

EGF ne smije premašiti maksimalni godišnji iznos od 150 milijuna EUR (u cijenama iz 2011.), kako je utvrđeno člankom 12. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (3).

(3)

Dana 26. veljače 2015. Njemačka je podnijela zahtjev EGF/2015/002 DE/Adam Opel za financijski doprinos iz EGF-a nakon otpuštanja u poduzeću Adam Opel AG i jednom njegovu dobavljaču u Njemačkoj. Zahtjev je dopunjen dodatnim informacijama u skladu s člankom 8. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1309/2013. Taj je zahtjev u skladu s uvjetima za određivanje financijskog doprinosa iz EGF-a utvrđenima člankom 13. Uredbe (EU) br. 1309/2013.

(4)

Stoga bi trebalo mobilizirati EGF kako bi se pružio financijski doprinos u iznosu od 6 958 623 EUR za zahtjev koji je podnijela Njemačka.

(5)

Ova bi se odluka trebala primjenjivati od dana njezina donošenja kako bi se što više skratilo vrijeme za mobiliziranje EGF-a,

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/30

(1)

Svrha Fonda solidarnosti Europske unije („Fond”) omogućiti je Uniji da na brz, učinkovit i fleksibilan način reagira na hitne situacije i pokaže solidarnost sa stanovništvom regija koje su pogođene nepogodama.

(2)

U skladu s člankom 10. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013. (3) Fond ne smije premašiti najveći godišnji iznos od 500 milijuna EUR (cijene iz 2011.).

(3)

Bugarska je podnijela zahtjev za mobilizaciju Fonda zbog teških zimskih uvjeta.

(4)

Grčka je podnijela dva zahtjeva za mobilizaciju Fonda zbog poplava.

(5)

Komisija je utvrdila da zahtjevi ispunjavaju uvjete za dodjelu pomoći iz Fonda utvrđene Uredbom (EZ) br. 2012/2002.

(6)

Fond je stoga potrebno mobilizirati kako bi se pružio financijski doprinos u ukupnom iznosu od 16 274 765 EUR u pogledu zahtjeva koje su podnijele Bugarska i Grčka.

(7)

Postoji mogućnost za preraspodjelu odobrenih sredstava u skladu s drugom rečenicom točke 11. Međuinstitucijskog sporazuma od 2. prosinca 2013. Odobrena sredstva za predujmove za financijsku godinu 2015. u neznatnoj su mjeri upotrijebljena za tri zahtjeva koji su predmet ove Odluke i za koje preostali iznos koji treba platiti iznosi 14 647 288 EUR. U skladu s tim će se ukupan iznos za mobilizaciju financirati preraspodjelom dostupnih odobrenih sredstava za predujmove iz općeg proračuna Europske unije za financijsku godinu 2015., a dodatna odobrena sredstva nisu potrebna.

(8)

Radi što brže mobilizacije Fonda ovu je odluku potrebno primjenjivati od datuma njezina donošenja,

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/32

(1)

Izvješće o procjeni rizika za novu psihoaktivnu tvar 4-metil-5-(4-metilfenil)-4,5-dihidrooksazol-2-amin (4,4′-DMAR) sastavljeno je, u skladu s člankom 6. Odluke 2005/387/PUP, na posebnoj sjednici proširenog Znanstvenog odbora Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) te je naknadno podneseno Komisiji i Vijeću 19. rujna 2014.

(2)

Tvar 4,4′-DMAR sintetički je supstituirani derivat oksazolina. Riječ je o derivatu aminoreksa i 4-metilamonireksa (4-MAR), dva sintetička stimulansa koji se nalaze pod kontrolom na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971.

(3)

Tvar 4,4′-DMAR dostupna je na tržištu droga u Uniji barem od prosinca 2012. te je u prosincu 2012. prijavljena putem sustava za rano uzbunjivanje. Devet država članica prijavilo je otkrivanja tvari pri pljenidbama, uglavnom u obliku bijelih ili obojanih prašaka i tableta, kao i bioloških i prikupljenih uzoraka.

(4)

Tvar 4,4′-DMAR pojavila se na tržištu novih psihoaktivnih tvari kao „istraživačka kemikalija” koju prodaju internetski prodavatelji, a sada je dostupna na uličnom tržištu. Tvar 4,4′-DMAR prodaje se i konzumira kao samostalna tvar, ali se na nezakonitom tržištu također lažno prodaje kao ekstazi i amfetamini.

(5)

Između lipnja 2013. i lipnja 2014. zabilježen je 31 smrtni slučaj povezan s tvari 4,4′-DMAR u trima državama članicama. U većini slučajeva tvar 4,4′-DMAR bila je ili uzrok smrti ili je, zajedno s drugim tvarima, vjerojatno doprinijela smrti. Jedna država članica prijavila je slučaj trovanja bez smrtnih posljedica.

(6)

Ne postoje studije o toksičnosti tvari 4,4′-DMAR.

(7)

Ne postoje podaci o raširenosti uporabe tvari 4,4′-DMAR. Međutim, dostupne informacije ukazuju na to da ona nije u raširenoj uporabi. Prikupljene informacije o smrtnim slučajevima također ukazuju na to da su korisnici nesvjesno konzumirali tvar 4,4′-DMAR u potrazi za drugim stimulansima.

(8)

Sudjelovanje organiziranog kriminala u proizvodnji, distribuciji, nedopuštenoj trgovini tvari 4,4′-DMAR i opskrbi njome u Uniji ograničeno je. Nisu poznati kemijski prekursori i metode sinteze koji se upotrebljavaju za proizvodnju tvari 4,4′-DMAR.

(9)

Tvar 4,4′-DMAR ne nalazi se na popisu tvari koje treba kontrolirati na temelju Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda o opojnim drogama iz 1961. ili na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971. Ona u okviru sustava Ujedinjenih naroda nije bila pod procjenom, trenutačno nije pod procjenom niti se takvu procjenu planira.

(10)

Tvar 4,4′-DMAR nema utvrđenu ili dokazanu uporabu u humanoj ili veterinarskoj medicini u Uniji. Osim njezine uporabe u analitičkim referentnim materijalima i u znanstvenim istraživanjima u kojima se proučavaju njezina kemijska, farmakološka i toksikološka svojstva, nema nikakvih naznaka da se ona upotrebljava za druge svrhe.

(11)

Iz izvješća o procjeni rizika proizlazi da su dostupni ograničeni znanstveni dokazi o tvari 4,4′-DMAR te se u njemu ističe da će biti potrebno daljnje istraživanje kako bi se utvrdili zdravstveni i socijalni rizici koje ona predstavlja. Međutim, trenutačno dostupni dokazi i informacije predstavljaju dovoljnu osnovu za podvrgavanje tvari 4,4′-DMAR kontrolnim mjerama diljem Unije. Zbog zdravstvenih rizika koje predstavlja konzumacija tvari 4,4′-DMAR, kao što je dokumentirano njezinim otkrivanjem u više smrtnih slučajeva, činjenice da je korisnici mogu nesvjesno konzumirati i nepostojanja medicinske vrijednosti te tvari, tvar 4,4′-DMAR trebalo bi podvrgnuti kontrolnim mjerama.

(12)

S obzirom na to da tri države članice kontroliraju tvar 4,4′-DMAR u okviru nacionalnog zakonodavstva kojim se poštuju obveze iz Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971. i da pet država članica upotrebljava druge zakonodavne mjere za njezinu kontrolu, podvrgavanje te tvari kontrolnim mjerama širom Unije pomoglo bi izbjegavanju pojave prepreka u prekograničnom izvršavanju zakona i pravosudnoj suradnji te bi pružilo zaštitu od rizika koje dostupnost i uporaba te tvari mogu predstavljati.

(13)

Izvješće o procjeni rizika za novu psihoaktivnu tvar 1-cikloheksil-4-(1,2-difeniletil)piperazin (MT-45) sastavljeno je u skladu s člankom 6. stavcima 2., 3. i 4. Odluke 2005/387/PUP na posebnoj sjednici proširenog Znanstvenog odbora EMCDDA-a te je naknadno podneseno Komisiji i Vijeću 6. listopada 2014.

(14)

Tvar MT-45 je N,N′-disupstituirani piperazin koji posjeduje cikloheksanski prsten povezan s jednim atomom dušika na piperazinskom prstenu i funkcionalnu grupu 1,2-difeniletila povezanu s drugim atomom dušika. Tvar MT-45 jedan je u nizu 1-(1,2-difeniletil) piperazinskih analgetika otkrivenih u ranim sedamdesetim godinama 20. stoljeća.

(15)

U Uniji je tvar MT-45 od listopada 2013. prisutna na tržištu droga na kojem se prodaje kao „istraživačka kemikalija”, uglavnom putem interneta. EMCDDA je identificirao 12 internetskih stranica internetskih opskrbljivača i prodavatelja koji su nudili tvar MT-45 na prodaju, uključujući pojedine čije je sjedište očito u Uniji.

(16)

Jedna država članica prijavila je ukupno 28 smrtnih slučajeva do kojih je došlo između studenoga 2013. i srpnja 2014. U većini je slučajeva u biološkim uzorcima analizom potvrđena prisutnost tvari MT-45. Ista država članica prijavila je i 18 trovanja bez smrtnih posljedica čija su klinička svojstva slična trovanju opiodima, a u pojedinim slučajevima odgovaraju antagonistu opiodinih receptora naloksonu.

(17)

Više istraživanja na životinjama pokazuju da je akutna toksičnost tvari MT-45 nekoliko puta veća od toksičnosti morfija.

(18)

Trenutačno dostupne informacije ukazuju na to da tvar MT-45 nije u raširenoj uporabi. Čini se da tu tvar uglavnom u domu upotrebljavaju ili osobe spremne na isprobavanje nove tvari ili ovisnici o opioidima koji nemaju pristup heroinu ili nekom drugom opioidu. Korisnici mogu kombinirati tvar MT-45 s drugim psihoaktivnim tvarima. Nema informacija o socijalnim rizicima koji se mogu povezati s tvari MT-45.

(19)

Ne postoje dokazi o sudjelovanju organiziranog kriminala u proizvodnji, distribuciji, nedopuštenoj trgovini tvari MT-45 i opskrbi njome u Uniji. Nisu poznati kemijski prekursori i metode sinteze koji se upotrebljavaju za proizvodnju tvari MT-45 koja je otkrivena u državama članicama.

(20)

Tvar MT-45 ne nalazi se na popisu tvari koje treba kontrolirati na temelju Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda o opojnim drogama iz 1961. ili Konvencije Ujedinjenih naroda iz 1971. o psihotropnim tvarima. Ona u okviru sustava Ujedinjenih naroda nije bila pod procjenom, trenutačno nije pod procjenom niti se takvu procjenu planira.

(21)

Tvar MT-45 nema utvrđenu ili priznanu uporabu humanoj ili veterinarskoj medicini u Uniji. Osim njezine uporabe u analitičkim referentnim materijalima i u znanstvenim istraživanjima u kojima se proučavaju njezina kemijska, farmakološka i toksikološka svojstva, nema nikakvih naznaka da se upotrebljava za druge svrhe.

(22)

Iz izvješća o procjeni rizika proizlazi da su dostupni ograničeni znanstveni dokazi o tvari MT-45 te se u njemu ističe da će biti potrebno daljnje istraživanje kako bi se utvrdili zdravstveni i socijalni rizici koje ona predstavlja. Međutim, trenutačno dostupni dokazi i informacije predstavljaju dovoljnu osnovu za podvrgavanje tvari MT-45 kontrolnim mjerama širom Unije. Zbog zdravstvenih rizika koje tvar MT-45 predstavlja, kao što je dokumentirano njezinim otkrivanjem u više smrtnih slučajeva i nepostojanja medicinske vrijednosti te tvari, tvar MT-45 trebalo bi podvrgnuti kontrolnim mjerama.

(23)

S obzirom na to da jedna država članica kontrolira tvar MT-45 u okviru nacionalnog zakonodavstva kojim se poštuju obveze na temelju Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda o opojnim drogama iz 1961. i na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971. i da sedam država članica upotrebljava druge zakonodavne mjere za njezinu kontrolu, podvrgavanje te tvari kontrolnim mjerama širom Unije pomoglo bi izbjegavanju pojave prepreka u prekograničnom izvršavanju zakona i pravosudnoj suradnji te bi pružilo zaštitu od rizika koje dostupnost i uporaba te tvari mogu predstavljati.

(24)

Odlukom 2005/387/PUP Vijeću se dodjeljuju provedbene ovlasti s ciljem davanja brzog i stručno utemeljenog odgovora na razini Unije na pojavu novih psihoaktivnih tvari koje su otkrile i prijavile države članice, podvrgavanjem tih tvari kontrolnim mjerama širom Unije. Budući da su ispunjeni uvjeti i postupak za pokretanje izvršavanja takvih provedbenih ovlasti, trebalo bi donijeti provedbenu odluku kako bi se tvari 4,4′-DMAR i MT-45 stavile pod kontrolu diljem Unije.

(25)

Odluka 2005/387/PUP obvezuje Dansku te ona stoga sudjeluje u donošenju i primjeni ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP.

(26)

Odluka 2005/387/PUP obvezuje Irsku te ona stoga sudjeluje u donošenju i primjeni ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP.

(27)

Odluka 2005/387/PUP ne obvezuje Ujedinjenu Kraljevinu te ona stoga ne sudjeluje u donošenju ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP, ova Odluka je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje,

(a)

4-metil-5-(4-metilfenil)-4,5-dihidrooksazol-2-amin (4,4′-DMAR);

(b)

1-cikloheksil-4-(1,2-difeniletil)piperazin (MT-45).

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/35

(1)

Izvješće o procjeni rizika za tvar 4-metilamfetamin sastavljeno je, u skladu s člankom 6. Odluke 2005/387/PUP, na posebnoj sjednici proširenog Znanstvenog odbora Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) te ga je Komisija naknadno primila 29. studenoga 2012.

(2)

Tvar 4-metilamfetamin je sintetički derivat amfetamina s metiliranim benzenovim prstenom koja većinom biva zaplijenjena u obliku praška ili paste u uzorcima koji sadrže amfetamin i kofein, ali se također pojavljuje u obliku tableta i u tekućem obliku. Pojavila se na nezakonitom tržištu amfetamina na kojem se prodaje i upotrebljava kao kontrolirana droga amfetamin. U jednom je izvješću navedeno da je ta tvar otkrivena u komercijalnom proizvodu koji se prodaje putem interneta. Glavni kemijski prekurzor za sintezu 4-metilamfetamina jest 4-metilbenzil-metilni keton (4-metil-BMK) koji je vjerojatno komercijalno dostupan na internetu i ne nalazi se pod kontrolom na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda protiv nezakonite trgovine opojnim drogama i psihotropnim tvarima iz 1988.

(3)

Korisnici rijetko prijavljuju specifične fizičke učinke 4-metilamfetamina jer oni uglavnom nisu ni svjesni da su ga konzumirali. Međutim, malobrojna dostupna izvješća ipak ukazuju na to da on ima stimulirajuće učinke. Ograničeni dostupni podaci koji se odnose na ljude ukazuju na to da negativni učinci 4-metilamfetamina uključuju povišenu temperaturu, povišeni krvni tlak, anoreksiju, mučninu, znojenje, želučane tegobe, kašljanje, povraćanje, glavobolju, palpitaciju, nesanicu, paranoju, tjeskobu i depresiju. Trenutačni podaci nisu dostatni za utvrđivanje relativnog potencijala koji ta tvar ima za izazivanje ovisnosti.

(4)

Prema ograničenim izvorima podataka koji su dostupni, akutna toksičnost 4-metilamfetamina slična je onoj drugih stimulansa. Određeni dokazi ukazuju na to da kombiniranje 4-metilamfetamina s drugim tvarima, uključujući amfetamin i kofein, može prouzročiti povećani rizik od ukupno pojačane toksičnosti.

(5)

U četiri države članice zabilježen je ukupno 21 smrtni slučaj u kojem je 4-metilamfetamin sam ili u kombinaciji s jednom ili više drugih tvari, posebno amfetaminom, otkriven u obdukcijskim uzorcima. Iako iz dostupnih informacija nije moguće sa sigurnošću odrediti ulogu 4-metilamfetamina u tim smrtnim slučajevima, u pojedinim je slučajevima ta tvar bila droga koja je otkrivena u najvećim količinama, pri čemu su utvrđene razine usporedive s onim razinama koje su utvrđene u određenim smrtnim slučajevima prouzročenima konzumacijom amfetamina.

(6)

Tvar 4-metilamfetamin otkrivena je u 15 država članica, a jedna država članica prijavila je proizvodnju te tvari na svojem državnom području. Raširenost 4-metilamfetamina teško je procijeniti. Ne postoje informacije o specifičnoj potražnji skupina korisnika za tom tvari i ona nije komercijalno dostupna na tržištu putem internetskih trgovina.

(7)

Dostupne informacije ukazuju na to da 4-metilamfetamin proizvode i distribuiraju iste skupine organiziranog kriminala koje su uključene u proizvodnju amfetamina i nezakonitu trgovinu njime.

(8)

Tvar 4-metilamfetamin nema poznatu, dokazanu ili priznatu medicinsku vrijednost ili uporabu u Uniji niti ima odobrenje za stavljanje na tržište u Uniji. Osim njezine uporabe kao analitičkog referentnog standarda i uporabe u znanstvenim istraživanjima, nema nikakvih naznaka da bi se nju moglo upotrebljavati za bilo koje druge zakonite svrhe.

(9)

Tvar 4-metilamfetamin trenutačno nije pod procjenom niti je bila pod procjenom u okviru sustava Ujedinjenih naroda. Osam država članica kontrolira tu tvar u okviru svojeg zakonodavstva o nadzoru nad drogama na temelju svojih obveza iz Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971. Dvije druge države članice za tu tvar primjenjuju generičku definiciju fenetilamina u svojim nacionalnim zakonodavstvima, dok ga jedna država članica kontrolira u okviru svojeg zakonodavstva o lijekovima.

(10)

Iz izvješća o procjeni rizika proizlazi da su dostupni ograničeni znanstveni dokazi o svojstvima i rizicima 4-metilamfetamina te se u njemu ističe da su potrebne daljnje studije o ukupnim zdravstvenim i socijalnim rizicima povezanima s tom tvari. Međutim, dostupni dokazi pružaju dostatne razloge za podvrgavanje 4-metilamfetamina kontrolnim mjerama širom Unije. Zbog zdravstvenih rizika koje on predstavlja, kao što je dokumentirano njegovim otkrivanjem u više smrtnih slučajeva, posebno kada se upotrebljava u kombinaciji s drugim tvarima, njegove velike sličnosti amfetaminu u pogledu izgleda i učinaka, činjenice da ga korisnici mogu nesvjesno konzumirati i njegove ograničene medicinske vrijednosti ili uporabe, 4-metilamfetamin trebalo bi podvrgnuti kontrolnim mjerama širom Unije.

(11)

S obzirom na to da deset država članica već kontrolira 4-metilamfetaminom, podvrgavanje te tvari kontrolnim mjerama širom Unije može pomoći izbjegavanju problema pri prekograničnom izvršavanju zakona i pravosudnoj suradnji.

(12)

Kontrolne mjere širom Unije također mogu pomoći u sprečavanju da se 4-metilamfetamin na nezakonitim tržištima droge razvije u alternativu amfetaminu.

(13)

Odlukom 2005/387/PUP Vijeću se dodjeljuju provedbene ovlasti s ciljem davanja brzog i stručno utemeljenog odgovora na razini Unije na pojavu novih psihoaktivnih tvari koje su otkrile i prijavile države članice, podvrgavanjem tih tvari kontrolnim mjerama širom Unije. Budući da su ispunjeni uvjeti i postupak za pokretanje izvršavanja takvih provedbenih ovlasti, trebalo bi donijeti provedbenu odluku kako bi se 4-metilamfetamin stavio pod kontrolu širom Unije.

(14)

Ovom se Odlukom zamjenjuje Odluka Vijeća 2013/129/EU (2) koju je poništio Sud Europske unije („Sud”) svojom presudom od 16. travnja 2015. u predmetu C-317/13 (3). Tom presudom Suda ostaju na snazi učinci Odluke 2013/129/EU do stupanja na snagu novih akata koji bi je trebali zamijeniti. Stoga, na dan stupanja na snagu ove Odluke, Odluka 2013/129/EU prestaje proizvoditi učinke.

(15)

Kako bi se osigurao kontinuitet kontrolnih mjera širom Unije u odnosu na 4-metilamfetamin, ovom Odlukom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u vezi s rokom za podvrgavanje te nove psihoaktivne tvari kontrolnim mjerama i kaznenim sankcijama u njihovim nacionalnim zakonodavstvima, kako je navedeno u članku 2. Odluke 2013/129/EU.

(16)

Odluka 2005/387/PUP obvezuje Dansku te ona stoga sudjeluje u donošenju i primjeni ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP.

(17)

Odluka 2005/387/PUP obvezuje Irsku te ona stoga sudjeluje u donošenju i primjeni ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP.

(18)

Odluka 2005/387/PUP ne obvezuje Ujedinjenu Kraljevinu te ona stoga ne sudjeluje u donošenju ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP, ova Odluka je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje,

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/38

(1)

Izvješća o procjeni rizika za nove psihoaktivne tvari 4-jodo-2,5-dimetoksi-N-(2-metoksibenzil)fenetilamin (25I-NBOMe), 3,4-dikloro-N-[[1-(dimetilamino)cikloheksil]metil]benzamid (AH-7921), 3,4-metilendioksipirovaleron (MDPV) i 2-(3-metoksifenil)-2-(etilamino)cikloheksanon (metoksetamin) sastavljena su, u skladu s Odlukom 2005/387/PUP, na posebnoj sjednici proširenog Znanstvenog odbora Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) te su naknadno podnesena Komisiji i Vijeću 23. travnja 2014.

(2)

Tvari 25I-NBOMe, AH-7921, MDPV i metoksetamin nisu bile pod procjenom na razini Ujedinjenih naroda u vrijeme kada je procjena rizika zatražena na razini Unije, ali ih je u lipnju 2014. ocijenio Odbor stručnjaka za ovisnost o drogama Svjetske zdravstvene organizacije.

(3)

Tvari 25I-NBOMe, AH-7921, MDPV i metoksetamin nemaju dokazanu ili priznatu uporabu u humanoj ili veterinarskoj medicini. Osim uporabe u analitičkim referentnim materijalima, u znanstvenim istraživanjima u kojima se proučavaju njihova kemijska, farmakološka i toksikološka svojstva zbog njihove pojave na tržištu droge, a u slučaju tvari 25I-NBOMe također u području neurokemije, nema nikakvih naznaka da se one upotrebljavaju za druge svrhe.

(4)

Tvar 25I-NBOMe je snažan sintetički derivat tvari 2,5-dimetoksi-4-jodofenetilamina (2C-I), klasičnog serotonergijskog halucinogena koji je, na temelju Odluke Vijeća 2003/847/PUP (2), od 2003. na razini Unije bio podvrgnut procjeni rizika i kontrolnim mjerama te kaznenim sankcijama.

(5)

Specifične fizičke učinke tvari 25I-NBOMe teško je utvrditi zbog toga što ne postoje objavljene studije u kojima se procjenjuju njezina akutna i kronična toksičnost, njezine psihološke i bihevioralne posljedice i ovisničkog potencijala, kao i zbog ograničenosti dostupnih informacija i podataka. Klinička promatranja pojedinaca koji su upotrijebili tu tvar ukazuju na to da ona ima halucinogene učinke i potencijal za izazivanje teškog oblika agitacije, konfuzije, intenzivnih zvučnih i vizualnih halucinacija, agresije, nezgoda kao posljedica nasilja i samoozlijeđivanja.

(6)

U tri države članice zabilježena su četiri smrtna slučaja povezana s tvari 25I-NBOMe. Toksičnost s teškim posljedicama koja je povezana s njezinom uporabom prijavljena je u četiri države članice koje su prijavile 32 trovanja bez smrtnih posljedica. Ako ta nova psihoaktivna tvar postane široko dostupna i korištena, posljedice za zdravlje pojedinaca i javno zdravlje mogle bi biti značajne. Nema dostupnih informacija o socijalnim rizicima povezanima s tvari 25I-NBOMe.

(7)

Dvadeset dvije države članice i Norveška prijavile su EMCDDA-u i Europskom policijskom uredu (Europolu) da su prijavile otkrivanje tvari 25I-NBOMe. Podaci o raširenosti uporabe tvari 25I-NBOMe nisu dostupni, ali ograničene informacije koje postoje ukazuju se na to da se nju može konzumirati na različitim mjestima, npr. kod kuće, u barovima, u noćnim klubovima te na glazbenim festivalima.

(8)

Tvar 251-NBOMe otvoreno se stavlja na tržište i prodaje putem interneta kao „istraživačka kemikalija”, a informacije pribavljene pri zapljenama, prikupljeni uzorci, korisničke internetske stranice i internetski prodavatelji ukazuju na to da se ona prodaje kao samostalna droga i da se na tržište stavlja kao „legalna” zamjena za LSD. EMCDDA je identificirao više od 15 internetskih prodavatelja koji prodaju tu tvar, a čije je moguće sjedište u Uniji i Kini.

(9)

Iz izvješća o procjeni rizika proizlazi da su dostupni ograničeni znanstveni dokazi o tvari 25I-NBOMe te se u njemu ističe da će biti potrebno daljnje istraživanje kako bi se utvrdili zdravstveni i socijalni rizici koje ona predstavlja. Međutim, trenutačno dostupni dokazi i informacije predstavljaju dovoljnu osnovu za podvrgavanje tvari 25I-NBOMe kontrolnim mjerama širom Unije. Zbog zdravstvenih rizika koje ona predstavlja, kao što je dokumentirano njezinim otkrivanjem u više prijavljenih smrtnih slučajeva, činjenice da je korisnici mogu nesvjesno konzumirati i nepostojanja medicinske procjene ili uporabe te tvari, tvar 25I-NBOMe trebalo bi podvrgnuti kontrolnim mjerama širom Unije.

(10)

S obzirom na to da šest država članica kontroliraju tvar 25I-NBOMe u okviru nacionalnog zakonodavstva kojima se poštuju obveze na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971. i da sedam država članica upotrebljava druge zakonodavne mjere za njezinu kontrolu, podvrgavanje te tvari kontrolnim mjerama širom Unije pomoglo bi izbjegavanju pojave prepreka u prekograničnom izvršavanju zakona i pravosudnoj suradnji te bi pružilo zaštitu od rizika koje dostupnost i uporaba te tvari mogu predstavljati.

(11)

Tvar AH-7921 strukturno je atipični sintetički opioidni analgetik koji je među internetskim dobavljačima, na korisničkim internetskim stranicama i u medijima poznat kao „doxylam”. Lako ga se može zamijeniti s „doksilaminom”, antihistaminskim lijekom sa sedativno-hipnotičkim svojstvima, što bi moglo dovesti do nenamjernih predoziranja.

(12)

Specifične fizičke učinke tvari AH-7921 teško je utvrditi zbog toga što ne postoje objavljene studije u kojima se procjenjuju njezina akutna i kronična toksičnost, njezine psihološke i bihevioralne posljedice i ovisnički potencijal, kao i zbog ograničenosti dostupnih informacija i podataka. Na temelju izvješća korisnika čini se da su učinci tvari AH-7921 slični učincima klasičnih opioida koji izazivaju osjećaj blage euforije, svrbež i opuštanje. Čini se da je mučnina tipični negativni učinak. Osim što se tvar AH-7921 upotrebljava za vlastito eksperimentiranje kao i u „rekreativne svrhe”, pojedini korisnici navode da se u okviru samomedikacije odlučuju za tu novu drogu radi ublaživanja boli ili smanjivanja simptoma do kojih dolazi zbog prestanka uporabe drugih opioida. To može ukazivati na postojanje potencijala tvari AH-7921 za širenje među osobama koje ubrizgavaju opioide.

(13)

Nema podataka o raširenosti uporabe tvari AH-7921, ali dostupne informacije upućuju na to da ona nije u širokoj uporabi, a kada se upotrebljava, upotrebljava se u domu.

(14)

Između prosinca 2012. i rujna 2013. zabilježeno je 15 smrtnih slučajeva u trima državama članicama, pri čemu je tvar AH-7921, sama ili u kombinaciji s drugim tvarima, otkrivena u obdukcijskim uzorcima. Iako nije moguće sa sigurnošću utvrditi ulogu tvari AH-7921 u svim tim smrtnim slučajevima, u nekima od njih ona je posebno navedena kao jedan od uzroka smrti. Jedna država članica prijavila je šest trovanja bez smrtnih posljedica, koja su povezana s tvari AH-7921. Ako ta nova psihoaktivna tvar postane široko dostupna i korištena, posljedice za zdravlje pojedinaca i javno zdravlje mogle bi biti značajne. Nema dostupnih informacija o socijalnim rizicima povezanima s tvari AH-7921.

(15)

Iz izvješća o procjeni rizika proizlazi da su dostupni ograničeni znanstveni dokazi o tvari AH-7921 te se u njemu ističe da će biti potrebno daljnje istraživanje kako bi se utvrdili zdravstveni i socijalni rizici koje ona predstavlja. Međutim, trenutačno dostupni dokazi i informacije predstavljaju dovoljnu osnovu za podvrgavanje tvari AH-7921 kontrolnim mjerama širom Unije. Zbog zdravstvenih rizika koje ona predstavlja, kao što je dokumentirano njezinim otkrivanjem u više prijavljenih smrtnih slučajeva, činjenice da je korisnici mogu nesvjesno konzumirati i nepostojanja medicinske vrijednosti ili uporabe te tvari, tvar AH-7921 trebalo bi podvrgnuti kontrolnim mjerama širom Unije.

(16)

S obzirom na to da jedna država članica kontrolira tvar AH-7921 u okviru nacionalnog zakonodavstva kojim se poštuju obveze na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971. i da pet država članica upotrebljava druge zakonodavne mjere za njezinu kontrolu, podvrgavanje te tvari kontrolnim mjerama širom Unije pomoglo bi izbjegavanju pojava prepreka u prekograničnom izvršavanju zakona i pravosudnoj suradnji te bi pružilo zaštitu od rizika koje dostupnost i uporaba te tvari mogu predstavljati.

(17)

MDPV je prstenasti supstituirani sintetički derivat katinona, kemijski povezan s pirovaleronom, a obje te tvari podliježu kontroli na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971.

(18)

Informacije o kroničnoj i akutnoj toksičnosti povezanoj s MDPV-om te o njegovim psihološkim i bihevioralnim posljedicama i ovisničkom potencijalu ne prikupljaju se na jedinstveni način diljem Unije. Informacije iz objavljenih studija, koje su potvrđene kliničkim slučajevima, upućuju na to da je psihofarmakološki profil zapažen za MDPV sličan profilu za kokain i metamfetamin, međutim, snažniji je i traje dulje. Nadalje, utvrđeno je da je sposobnost MDPV da izazove lokomotornu aktivnost, tahikardiju i hipertenziju deset puta snažnija.

(19)

Korisničke internetske stranice ukazuju na to da njegova akutna toksičnost može izazvati štetne učinke na ljude, slične učincima koji su povezani s drugim stimulansima. Ti učinci obuhvaćaju paranoidnu psihozu, tahikardiju, hipertenziju, dijaforezu, probleme s disanjem, težak oblik agitacije, zvučne i vizualne halucinacije, duboku uznemirenost, hipertermiju, nasilne ispade i poremećaje funkcija više organa.

(20)

Između rujna 2009. i kolovoza 2013. zabilježeno je 108 smrtnih slučajeva u osam država članica i Norveškoj, pri čemu je MDPV otkriven u biološkim obdukcijskim uzorcima ili je naveden među uzrocima smrti. Osam država članica prijavilo je ukupno 525 trovanja bez smrtnih posljedica koja su povezana s MDPV-om. Ako ta nova psihoaktivna tvar postane široko dostupna i korištena, posljedice za zdravlje pojedinaca i javno zdravlje mogle bi biti značajne.

(21)

U četirima državama članicama od 2009. prijavljeno je otkrivanje MDPV-a i u biološkim uzorcima koji su povezani s prometnim nesrećama sa smrtnim posljedicama i prometnim nesrećama bez smrtnih posljedica ili s vožnjom pod utjecajem droge.

(22)

MDPV je na Unijinom tržištu droge prisutan od studenoga 2008. te su 27 država članica, Norveška i Turska prijavile zapljene više kilograma te tvari. MDPV se prodaje kao samostalna tvar, ali je otkriven i u kombinaciji s drugim tvarima. Široko je dostupan kod internetskih dobavljača i prodavatelja, u specijaliziranim trgovinama (head shops) i kod uličnih dilera. Postoje neke naznake koje ukazuju na određeni stupanj organizacije u proizvodnji tableta i distribuciji te tvari u Uniji.

(23)

Iz izvješća o procjeni rizika proizlazi da će biti potrebno daljnje istraživanje kako bi se utvrdili zdravstveni i socijalni rizici koje MDPV predstavlja. Međutim, trenutačno dostupni dokazi i informacije predstavljaju dovoljnu osnovu za podvrgavanje MDPV-a kontrolnim mjerama širom Unije. Zbog zdravstvenih rizika koje on predstavlja, kao što je dokumentirano njegovim otkrivanjem u više prijavljenih smrtnih slučajeva, činjenice da ga korisnici mogu nesvjesno konzumirati i nepostojanja medicinske vrijednosti ili uporabe te tvari, MDPV bi trebalo podvrgnuti kontrolnim mjerama diljem Unije.

(24)

S obzirom na to da 21 država članica kontrolira tvar MDPV u okviru nacionalnog zakonodavstva kojim se poštuju obveze na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971. i da četiri države članice upotrebljavaju druge zakonodavne mjere za njezinu kontrolu, podvrgavanje te tvari kontrolnim mjerama širom Unije pomoglo bi izbjegavanju pojave prepreka u prekograničnom izvršavanju zakona i pravosudnoj suradnji te bi pružilo zaštitu od rizika koje dostupnost i uporaba te tvari mogu predstavljati.

(25)

Metoksetamin je arilcikloheksilamin koji je kemijski sličan ketaminu i tvari koja je pod međunarodnom kontrolom, fenciklidinu (PCP). Metoksetamin, poput ketamina i PCP-a, ima disocijacijska svojstva.

(26)

Ne postoje studije u kojima se procjenjuju kronična i akutna toksičnost povezane s metoksetaminom te njegove psihološke i bihevioralne posljedice i ovisnički potencijal. Iskustva samih korisnika s korisničkih internetskih stranica ukazuju na štetne učinke slične trovanju ketaminom. Ti učinci obuhvaćaju mučninu i jako povraćanje, poteškoće s disanjem, napadaje, dezorijentiranost, anksioznost, katatoniju, agresiju, halucinacije, paranoju i psihozu. Osim toga, akutno trovanje metoksetaminom može uključivati stimulativne učinke (agitacija, tahikardija i hipertenzija) i cerebralne promjene koje nisu očekivane u slučaju akutnog trovanja ketaminom.

(27)

Šest država članica prijavile su 20 smrtnih slučajeva povezanih s metoksetaminom, pri čemu je ta tvar otkrivena u obdukcijskim uzorcima. Pet država članica prijavile su da je metoksetamin, sam ili u kombinaciji s drugim tvarima, otkriven u 20 trovanja bez smrtnih posljedica. Ako ta nova psihoaktivna tvar postane široko dostupna i korištena, posljedice za zdravlje pojedinaca i javno zdravlje mogle bi biti značajne.

(28)

Od studenoga 2010. dvadeset tri države članice, Turska i Norveška prijavile su da su prijavile otkrivanje metoksetamina. Informacije ukazuju na to da se metoksetamin prodaje i upotrebljava kao samostalnu tvar te na to da ga internetski prodavatelji, specijalizirane trgovine (head shops) i ulični dileri droge također prodaju kao „legalnu” zamjenu za ketamin.

(29)

U Uniji je zaplijenjeno više kilograma u obliku praha, ali nema informacija o mogućem sudjelovanju organiziranog kriminala. Za proizvodnju metoksetamina nije potrebna sofisticirana oprema.

(30)

Podaci o raširenosti uporabe ograničeni su na nereprezentativne studije u dvjema državama članicama. Te studije ukazuju na to da je raširenost uporabe metoksetamina niža od raširenosti uporabe ketamina. Dostupne informacije ukazuju na to da se može konzumirati na različitim mjestima, na primjer u domu, u barovima, u noćnim klubovima te na glazbenim festivalima

(31)

Iz izvješća o procjeni rizika proizlazi da će biti potrebno daljnje istraživanje kako bi se utvrdili zdravstveni i socijalni rizici koje metoksetamin predstavlja. Međutim, trenutačno dostupni dokazi i informacije predstavljaju dovoljnu osnovu za podvrgavanje metoksetamina kontrolnim mjerama širom Unije. Zbog zdravstvenih rizika koje on predstavlja, kao što je dokumentirano njegovim otkrivanjem u više prijavljenih smrtnih slučajeva, činjenice da ga korisnici mogu nesvjesno konzumirati i nepostojanja medicinske vrijednosti ili uporabe, metoksetamin bi trebalo podvrgnuti kontrolnim mjerama diljem Unije.

(32)

S obzirom na to da devet država članica kontrolira tvar metoksetamin u okviru nacionalnog zakonodavstva kojim se poštuju obveze na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971. i da devet država članica upotrebljava druge zakonodavne mjere za njezinu kontrolu, podvrgavanje te tvari kontrolnim mjerama diljem Unije pomoglo bi izbjegavanju pojave prepreka u prekograničnom izvršavanju zakona i pravosudnoj suradnji te bi pružilo zaštitu od rizika koje dostupnost i uporaba te tvari mogu predstavljati.

(33)

Odlukom 2005/387/PUP Vijeću se dodjeljuju provedbene ovlasti s ciljem davanja brzog i stručno utemeljenoga odgovora na razini Unije na pojavu novih psihoaktivnih tvari koje su otkrile i prijavile države članice, podvrgavanjem tih tvari kontrolnim mjerama diljem Unije. Budući da su ispunjeni uvjeti i postupak za pokretanje izvršavanja takvih provedbenih ovlasti, trebalo bi donijeti provedbenu odluku kako bi se tvari 25I-NBOMe, AH-7921, MDPV i metoksetamin stavile pod kontrolu diljem Unije.

(34)

U svojoj presudi od 16. travnja 2015. u spojenim predmetima C-317/13 i C-679/13 (3), Sud Europske unije smatrao je da bi se Vijeće, prije donošenja provedbenih odluka na temelju članka 8. stavka 3. Odluke 2005/387/PUP, trebalo savjetovati s Europskim parlamentom. Provedbena odluka Vijeća 2014/688/EU (4) donesena je bez takvog prethodnog savjetovanja te je stoga manjkava zbog povrede postupka. Odluku 2014/688/EU trebalo bi stoga zamijeniti ovom Odlukom.

(35)

Kako bi se osigurali kontinuitet kontrolnih mjera širom Unije te sukladnost s obvezama država članica na temelju Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971. i na temelju Jedinstvene konvencije Ujedinjenih naroda o opojnim drogama iz 1961. u odnosu na tvari 4-jodo-2,5-dimetoksi-N-(2-metoksibenzil)fenetilamina (25I-NBOMe), 3,4-dikloro-N-[[1-(dimetilamino)cikloheksil]metil]benzamida (AH-7921), 3,4-metilendioksipirovalerona (MDPV) i 2-(3-metoksifenil)-2-(etilamino)cikloheksanona (metoksetamin), ovom Odlukom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u vezi s rokom za podvrgavanje tih novih psihoaktivnih tvari kontrolnim mjerama i kaznenim sankcijama u njihovim nacionalnim zakonodavstvima, kako je navedeno u članku 2. Odluke 2014/688/EU.

(36)

Odluka 2005/387/PUP obvezuje Dansku te ona stoga sudjeluje u donošenju i primjeni ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP.

(37)

Odluka 2005/387/PUP obvezuje Irsku te ona stoga sudjeluje u donošenju i primjeni ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP.

(38)

Odluka 2005/387/PUP ne obvezuje Ujedinjenu Kraljevinu te ona stoga ne sudjeluje u donošenju ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP, ova Odluka je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje,

(a)

4-jodo-2,5-dimetoksi-N-(2-metoksibenzil)fenetilamin (25I-NBOMe);

(b)

3,4-dikloro-N-[[1-(dimetilamino)cikloheksil]metil]benzamid (AH-7921);

(c)

3,4-metilendioksipirovaleron (MDPV);

(d)

2-(3-metoksifenil)-2-(etilamino)cikloheksanon (metoksetamin).

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/43

(1)

Izvješće o procjeni rizika za novu psihoaktivnu tvar 5-(2-aminopropil)indol sastavio je, u skladu s člankom 6. Odluke 2005/387/PUP, prošireni Znanstveni odbor Europskog centra za praćenje droga i ovisnosti o drogama (EMCDDA) na posebnoj sjednici te je naknadno dostavljeno Komisiji i Vijeću 16. travnja 2013.

(2)

Tvar 5-(2-aminopropil)indol je sintetički derivat indola supstituiran na fenil strani indolovog prstena. Čini se da se radi o stimulativnoj tvari koja može imati i halucinogene učinke. Tvar 5-(2-aminopropil)indol pojavljuje se većinom u obliku praha, ali i u obliku tableta i kapsula. Komercijalno je dostupna putem interneta i u specijaliziranim trgovinama (head shops), gdje se na tržište stavlja kao „istraživačka kemikalija”. Također je otkrivena u uzorcima proizvoda koji se prodavao kao „legalna droga” pod nazivom „Benzo Fury” i u tabletama nalik ekstaziju.

(3)

Postojeće informacije i podaci navode na zaključak da akutna toksičnost 5-(2-aminopropil)indola može izazvati štetne učinke kod ljudi, kao što su tahikardija i hipertermija, a može izazvati i midrijazu, uznemirenost i tremor. Između 5-(2-aminopropil)indola i drugih tvari, uključujući lijekove i stimulanse koji djeluju na monoaminergički sustav, može doći do interakcije. Posebne fizičke učinke 5-(2-aminopropil)indola kod ljudi teško je utvrditi zbog toga što ne postoje objavljene studije u kojima se procjenjuju njegova akutna i kronična toksičnost, njegove psihološke i bihevioralne posljedice ili ovisnički potencijal, kao i zbog ograničenosti dostupnih informacija i podataka.

(4)

Između travnja i kolovoza 2012. zabilježena su ukupno 24 smrtna slučaja u četiri države članice, u vezi s kojima je 5-(2-aminopropil)indol, sam ili u kombinaciji s drugim tvarima, otkriven u obdukcijskim uzorcima. Iako nije moguće sa sigurnošću utvrditi ulogu 5-(2-aminopropil)indola u svim tim smrtnim slučajevima, u nekim od njih on je posebno naveden kao jedan od uzroka smrti. Ako ta nova psihoaktivna tvar postane široko dostupna i korištena, posljedice za zdravlje pojedinaca i javno zdravlje mogle bi biti značajne. Nema dostupnih informacija o socijalnim rizicima koje predstavlja 5-(2-aminopropil)indol.

(5)

Devet europskih zemalja prijavilo je EMCDDA-u i Europskom policijskom uredu (Europol) da su otkrili 5-(2-aminopropil)indol. Podaci o raširenosti uporabe 5-(2-aminopropil)indola nisu dostupni, ali ograničene informacije koje postoje ukazuju na to da ga se može konzumirati u sličnim uvjetima kao i ostale stimulanse, npr. kod kuće, u barovima i noćnim klubovima ili na glazbenim festivalima.

(6)

Nema podataka koji ukazuju na to da se 5-(2-aminopropil)indol proizvodi u Uniji i nema dokaza koji ukazuju na uključenost organiziranog kriminala u proizvodnju i distribuciju ove nove psihoaktivne tvari ili opskrbu njome.

(7)

Tvar 5-(2-aminopropil)indol nema poznatu, dokazanu ili priznatu medicinsku vrijednost ili uporabu niti postoji odobrenje za stavljanje ove nove psihoaktivne tvari na tržište u Uniji. Osim njezine uporabe kao analitičkog referentnog standarda i u znanstvenim istraživanjima, nema nikakvih naznaka da se nju upotrebljava za druge svrhe.

(8)

Tvar 5-(2-aminopropil)indol nije bila niti je trenutačno pod procjenom u okviru sustava Ujedinjenih naroda kako je definirano u Odluci 2005/387/PUP. Dvije države članice kontroliraju ovu novu psihoaktivnu tvar u okviru svojeg nacionalnog zakonodavstva u skladu sa svojim obvezama iz Konvencije Ujedinjenih naroda o psihotropnim tvarima iz 1971. Pet europskih zemalja za kontrolu 5-(2-aminopropil)indola primjenjuje nacionalno zakonodavstvo o novim psihoaktivnim tvarima, opasnim tvarima ili lijekovima.

(9)

Iz izvješća o procjeni rizika proizlazi da su dostupni ograničeni znanstveni dokazi o 5-(2-aminopropil)indolu te se u njemu ističe da će biti potrebno daljnje istraživanje kako bi se utvrdili zdravstveni i socijalni rizici koje on predstavlja. Međutim, dostupni dokazi i informacije dovoljan su razlog za podvrgavanje 5-(2-aminopropil)indola kontrolnim mjerama širom Unije. Zbog zdravstvenih rizika koje on predstavlja, kao što je dokumentirano njegovim otkrivanjem u više prijavljenih smrtnih slučajeva, činjenice da ga korisnici mogu nesvjesno konzumirati i nepostojanja medicinske vrijednosti ili uporabe, 5-(2-aminopropil)indol trebalo bi podvrgnuti kontrolnim mjerama širom Unije.

(10)

S obzirom na to da šest država članica već kontrolira 5-(2-aminopropil)indol putem različitih vrsta zakonodavnih odredaba, podvrgavanje te tvari kontrolnim mjerama širom Unije pomoglo bi izbjegavanju pojave prepreka u prekograničnom izvršavanju zakona i pravosudnoj suradnji te bi pružilo zaštitu korisnicima od rizika koje konzumacija te tvari može predstavljati.

(11)

Odlukom 2005/387/PUP Vijeću se dodjeljuju provedbene ovlasti s ciljem davanja brzog i stručno utemeljenog odgovora na razini Unije na pojavu novih psihoaktivnih tvari koje su otkrile i prijavile države članice, podvrgavanjem tih tvari kontrolnim mjerama širom Unije. Budući da su ispunjeni uvjeti i postupak za pokretanje izvršavanja takvih provedbenih ovlasti, trebalo bi donijeti provedbenu odluku kako bi se 5-(2-aminopropil)indol stavio pod kontrolu širom Unije.

(12)

Ovom se Odlukom zamjenjuje Provedbena odluka Vijeća 2013/496/EU a (2) koju je poništio Sud Europske unije („Sud”) svojom presudom od 16. travnja 2015. u predmetu C-679/13 (3). Tom presudom Suda ostaju na snazi učinci Odluke 2013/496/EU do stupanja na snagu novih akata koji bi je trebali zamijeniti. Stoga, na dan stupanja na snagu ove Odluke, Odluka 2013/496/EU prestaje proizvoditi učinke.

(13)

Kako bi se osigurao kontinuitet kontrolnih mjera širom Unije u odnosu na 5-(2-aminopropil)indol, ovom Odlukom ne bi se trebale dovoditi u pitanje obveze država članica u vezi s rokom za podvrgavanje te nove psihoaktivne tvari kontrolnim mjerama i kaznenim sankcijama u njihovim nacionalnim zakonodavstvima, kako je navedeno u članku 2. Odluke 2013/496/EU.

(14)

Odluka 2005/387/PUP obvezuje Dansku te ona stoga sudjeluje u donošenju i primjeni ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP.

(15)

Odluka 2005/387/PUP obvezuje Irsku te ona stoga sudjeluje u donošenju i primjeni ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP.

(16)

Odluka 2005/387/PUP ne obvezuje Ujedinjenu Kraljevinu te ona stoga ne sudjeluje u donošenju ove Odluke kojom se provodi Odluka 2005/387/PUP, ova Odluka je ne obvezuje niti se na nju primjenjuje,

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/46

(1)

Dana 2. kolovoza 2011. Komisija je od investicijskog fonda S.C. Fondul Proprietatea S.A. („podnositelj pritužbe”) primila pritužbu koja se odnosi na nabavu električne energije koju je društvo S.C. Hidroelectrica S.A. („Hidroelectrica”) nabavilo od opskrbljivačâ električne energije po cijenama koje su navodno veće od tržišnih.

(2)

Komisija je 25. travnja 2012. obavijestila Rumunjsku da je donijela odluku o pokretanju postupka propisanog člankom 108. stavkom 2. Ugovora, u daljnjem tekstu „Odluka o pokretanju postupka”, u pogledu ugovorâ na temelju kojih su društva S.A. („Termoelectrica”) i S.C. Electrocentrale Deva S.A. („Electrocentrale Deva”) društvo Hidroelectrica na veliko opskrbljivala električnom energijom.

(3)

Odluka o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (2). Komisija je pozvala nadležna tijela Rumunjske i zainteresirane stranke da podnesu svoje primjedbe.

(4)

Dana 23. srpnja 2012. nadležna tijela Rumunjske dostavila su Komisiji svoje preliminarne primjedbe na Odluku o pokretanju postupka.

(5)

Komisija je primila samo preliminarne primjedbe društva Termoelectrica od 11. lipnja 2012. i društva Electrocentrale Deva od 12. lipnja 2012., a te su primjedbe nadležna tijela Rumunjske Komisiji proslijedila 26. srpnja 2012. Nadležna tijela Rumunjske ponovo su iste preliminarne primjedbe proslijedila Komisiji 2. kolovoza 2012.

(6)

Dana 12. veljače 2013. Komisija je obavijestila nadležna tijela Rumunjske da od zainteresiranih stranaka nije primila nikakve primjedbe.

(7)

Nadležna tijela Rumunjske svoje su preliminarno stajalište u pogledu ovog predmeta ponovo iznijela 24. ožujka 2013.

(8)

Komisija je dopisima od 29. srpnja i 11. rujna 2013., 3. ožujka, 6. kolovoza i 25. rujna 2014. te 19. siječnja 2015. od nadležnih tijela Rumunjske zatražila dodatne informacije. Nadležna tijela Rumunjske dostavila su dodatne informacije 11. rujna 2013., 24. ožujka, 14. svibnja, 3. rujna, 22. rujna, 10. listopada i 21. listopada 2014. te 20. veljače 2015.

(9)

Rumunjska se 16. travnja 2015. odrekla svojih prava u skladu s člankom 342. Ugovora u vezi s člankom 3. Uredbe br. 1 (3) da se ta odluka donese na rumunjskom i usuglasila se s time da se ta odluka donese na engleskom.

(10)

U ovome se odjeljku opisuju ugovorne stranke (tj. Hidroelectrica, Termoelectrica i Electrocentrale Deva), ostali proizvođači električne energije, ugovori o otkupu električne energije u kontekstu rumunjskog tržišta električne energije te razne međupovezanosti i razvoji događaja među navodnim korisnicima.

(11)

Društvo Hidroelectrica osnovano je 2000. godine. Društvo Hidroelectrica uređeno je redovnim pravom trgovačkih društava. Njegov je temeljni kapital u vlasništvu rumunjske države preko Ministarstva gospodarstva i trgovine (80,06 %) i podnositelja pritužbe (19,94 %). Rumunjska država zastupljena je u odboru dioničara društva Hidroelectrica. U skladu s osnivačkim aktom društva Hidroelectrica, to trgovačko društvo u njegovu redovnom poslovanju vodi i zastupa glavni direktor koji i nezavisno donosi odluke o svim pitanjima, osim o onima koja su rezervirana za odbor dioničara i odbor direktora. U praksi se direktori društva Hidroelectrica nalaze na visokim državnim položajima (4).

(12)

Hidroelectrica je glavni rumunjski proizvođač električne energije čiji godišnji proizvodni kapacitet pri normalnim hidrološkim uvjetima iznosi približno 17,5 TWh. Hidroelectrica električnu energiju proizvodi u akumulacijskim i protočnim hidroelektranama. No velike razlike u proizvodnji ovise o hidrološkim uvjetima: Hidroelectrica je 2009. proizvela 16,4 TWh, 2010. 21,3 TWh, a 2011. 14,7 TWh. Tržišni udjel društva Hidroelectrica iznosio je u 2013. 28,24 %, više od tržišnih udjela dvaju trgovačkih društava u državnom vlasništvu: društva Complexul Energetic Oltenia, proizvođača električne energije termoelektranama na ugljen (20,83 %) i društva Nuclearelectrica (20,65 %).

(13)

Nad društvom Hidroelectrica otvoren je 26. lipnja 2012. (5) stečajni postupak koji je zatvoren 26. lipnja 2013. (6) Stečajni postupak za društvo Hidroelectrica ponovo je otvoren 25. veljače 2014.

(14)

Opskrbljivači s kojima je Hidroelectrica sklopila ugovore iz ispitnog postupka društva su Termoelectrica i Electrocentrale Deva, dva proizvođača električne energije iz ugljena izravno ili neizravno u potpunom državnom vlasništvu, čiji su godišnji proizvodni kapaciteti na dan potpisivanja predmetnih ugovora bili 1,7 TW odnosno 1,3 TW, a tržišni udjeli u 2009. (7) 3 % odnosno 5 % te 1,9 % odnosno 4,1 % u 2011. (8) Društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva prodavala su električnu energiju proizvedenu od skupog i nekonkurentnog domaćeg ugljena (9).

(15)

Društvo Electrocentrale Deva bilo je organizacijska jedinica društva Termoelectrica sve do kraja prosinca 2001. kada je registrirano kao zasebno trgovačko društvo, zajedno s drugim organizacijskim jedinicama u državnom vlasništvu (CE Craiova, Electrocentrale Bucuresti, CE Rovinari itd.). Jedini dioničar društva Electrocentrale Deva do 27. ožujka 2012. bilo je društvo Termoelectrica.

(16)

Proizvodnjom električne energije u Rumunjskoj dominiraju trgovačka društva koja kontrolira država i koja zajedno imaju približno 90 % tržišnog udjela (10). Ukupna neto proizvodnja električne energije u Rumunjskoj iznosila je 2011. 60,38 TWh. U proizvodnji uglavnom sudjeluju hidroelektrane (približno 28 % ukupne proizvodnje), nuklearne elektrane (približno 18 %) i elektrane na fosilna goriva (približno 51 %) (11).

(17)

Rumunjsko tržište međupovezano je s prije svega Bugarskom (neto kapacitet prijenosa u razdoblju 2009.–2010. iznosio je 400 MW) i Mađarskom (neto kapacitet prijenosa u razdoblju 2009.–2010. iznosio je 500–800 MW). U tom razdoblju neto kapacitet međupovezanosti s tim državama članicama nije bio u potpunosti iskorišten zbog zagušenja. Tijekom razdoblja 2009.–2011. promet uvoza i izvoza električne energije u Rumunjsku i iz Rumunjske iznosio je kako slijedi: i. u 2009., uvoz električne energije iznosio je 676 GWh, a izvoz 3 154 GWh (približno 4,8 % sve električne energije proizvedene u Rumunjskoj); ii. u 2010. uvoz električne energije iznosio je 943 GWh, a izvoz 3 854 GWh (približno 3,4 % sve električne energije proizvedene u Rumunjskoj); iii. u 2011. uvoz električne energije iznosio je 1 036 GWh, a izvoz 2 942 GWh (približno 2,8 % sve električne energije proizvedene u Rumunjskoj).

(18)

Ugovor s društvom Termoelectrica sklopljen je 30. srpnja 2008. (12), a ugovor s društvom Electrocentrale Deva 9. lipnja 2009. (u ovoj ih se odluci zajedno naziva „predmetni ugovori”), i to na razdoblje od deset godina. Predmetne je ugovore krajem kolovoza 2012. (13) tijekom stečajnog postupka nad društvom Hidroelectrica raskinuo Euro-Insol, sudski administrator društva Hidroelectrica.

(19)

Društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva u dopisima rumunjskom Ministarstvu gospodarstva i trgovine zatražila su njegovo odobrenje za potpisivanje predmetnih ugovora, kao što je navedeno u uvodnim izjavama 20. do 22.:

(20)

Termoelectrica je 15. srpnja 2008. u dopisu broj 7323 navela sljedeće: „[…] Termoelectrica SA analizirala je nekoliko metoda rješavanja tog hitnog problema, a jedina je mogućnost s ikakvim izgledima za brz uspjeh, koja ujedno ne zahtijeva odobrenje EU-a, sljedeća: potpisivanje dugoročnog (desetogodišnjeg) ugovora između društva Termoelectrica SA i društva Hidroelectrica SA, a koji se odnosi na nabavu električne energije proizvedene u proizvodnoj jedinici br. 4 CET Paroșeni. Ugovorna cijena bit će cijena za CET Paroșeni koju je na uređenom tržištu utvrdio ANRE na temelju opravdanih troškova društva Termoelectrica SA; i potpisivanje s društvom Compania Națională a Huilei Petroșani dugoročnog (približno trajanje deset godina) ugovora o nabavi ugljena. Za društvo Termoelectrica SA (SE Paroșeni) pa čak i za društvo Compania Națională a Huilei (14), time […] bi se osigurala dugoročnu budućnost tih dvaju trgovačkih društava smještenih na području doline rijeke Jiu”.

(21)

Dopisom broj 10855 od 27. svibnja 2009. društvo Electrocentrale Deva zahtijevalo je sljedeće: „[…] kako bi se spriječio odlazak ovog trgovačkog društva u stečaj i kako bi se stvorili uvjeti nužni za financiranje i provedbu ulaganja potrebnih za nastavak poslovanja, molimo Vas da odobrite pregovore i sklapanje desetogodišnjeg ugovora između društva Electrocentrale Deva i društva Hidroelectrica București o prodaji društvu Hidroelectrica određene količine električne energije koja odgovara prosječnoj snazi od 150 MW dodatno na količinu koja se isporučuje na uređenom tržištu te po cijeni koju je odobrio ANRE i kojom će se pokriti opravdani troškovi proizvodnje”.

(22)

Ta su dva dopisa odobrili predstavnici rumunjskog Ministarstva gospodarstva i trgovine na razini ministra i/ili državnog tajnika. U predmetnim ugovorima navodi se da su sklopljeni na temelju tih dopisa.

(23)

Prema ugovoru s društvom Termoelectrica, ni društvo Hidroelectrica ni društvo Termoelectrica nisu imali mogućnost raskida tog ugovora. Prema ugovoru s društvom Electrocentrale Deva, i društvo Hidroelectrica i društvo Electrocentrale Deva mogli su taj ugovor raskinuti u sljedećim okolnostima: i. ako druga strana izgubi svojstvo proizvođača, u roku pet radnih dana od dana gubitka tog svojstva; ii. ako jedna od ugovornih stranaka odbije sklopiti novi ugovor ili izmijeniti postojeći u slučaju da dođe do promjene gospodarskih i tehničkih okolnosti koje su postojale na dan sklapanja ugovora; iii. u drugim slučajevima predviđenima bilo kojim primjenjivim pravom ili propisom (15).

(24)

Ugovor s društvom Termoelectrica sadržavao je sljedeće pojedinosti: i. ugovornu cijenu svake godine utvrđuje Rumunjsko regulatorno tijelo za energetiku („ANRE”) na temelju troškova proizvodnje koje je dokazalo društvo Termoelectrica; ii. društvo Hidroelectrica kupuje svu električnu energiju koja se svakoga mjeseca proizvede u postrojenju Paroseni (16). Od dana njegova potpisivanja pa sve dok ga nije raskinuo sudski administrator taj je ugovor bio izmijenjen osam puta (sedam dopuna odnosilo se na prilagodbu cijena) (17).

(25)

Ugovor s društvom Electrocentrale Deva sadržavao je sljedeće pojedinosti: i. ugovornu cijenu utvrđuje ANRE na temelju troškova proizvodnje koje je dokazalo društvo Electrocentrale Deva; ii. ako ANRE prestane uređivati cijene električne energije ta se cijena dogovara među strankama ugovora i ne smije biti niža od ugovorne cijene za prethodnu godinu; iii. ako prodavatelj ne isporuči ugovornu količinu električne energije ili ako kupac ne plati ugovornu cijenu, ugovorne stranke ne naplaćuju nikakve kazne ni druge iznose (18). Od dana njegova potpisivanja pa sve dok ga nije raskinuo sudski administrator taj je ugovor bio izmijenjen pet puta (19) (sve su se promjene odnosile na prilagodbu cijena).

(26)

Usprkos jasnim odredbama obaju predmetnih ugovora, u skladu s kojima je ugovorne cijene u pravilu trebao utvrđivati ANRE, u praksi su se prilagodbe cijena provodile nakon prethodnog odobrenja Ministarstva gospodarstva i trgovine, uz tri iznimke (20).

(27)

Na primjer, društvo Hidroelectrica u jednom je dopisu (datum nečitak) zatražilo odobrenje Ministarstva gospodarstva i trgovine za prilagodbu cijena za razdoblje 1. kolovoza 2009. – 31. prosinca 2009., zbog „povećanja troškova proizvodnje”. U istom dopisu jasno se navodi kako je „svrha sklapanja i provedbe tih dvaju ugovora prodati na konkurentnom tržištu određenu količinu električne energije dobivene iz kamenog ugljena zajedno s onom iz hidroelektrana, te ujedno tim dvama termoelektranama osigurati ugovor koji financijske institucije prihvaćaju kao hipoteku, kako bi dobile dugoročne kredite potrebne za ulaganja nužna za zadržavanje dozvola za proizvodnju električne energije”.

(28)

Slično tome, u jednom je drugom dopisu društvo Hidroelectrica zatražilo od Ministarstva gospodarstva i trgovine odobrenje da se cijena iz 2009. od 230 Ron/MWh zadrži u razdoblju od 1. siječnja 2010. do 31. ožujka 2010. kako bi se „ostvario prihod potreban za nastavak tekućeg restrukturiranja proizvođača kamenog ugljena za proizvodnju električne energije i proizvođača toplinske energije […]”.

(29)

Osim toga, nakon sklapanja predmetnih ugovora, dopisom broj 6547 iz 2011., društvo Hidroelectrica zatražilo je od Ministra gospodarstva i trgovine odobrenje da prilagodi cijene za 2011. kako bi se društvima Termoelectrica i Electrocentrale Deva omogućilo: „da dobiju dugoročne kredite potrebne za provedbu ulaganja nužnih za zadržavanje dozvola za proizvodnju električne energije, kao i da ostvare prihode potrebne za restrukturiranje proizvođača Compania Nationala a Huilei”.

(30)

U svim se tim dopisima jasno navodi da je društvo Hidroelectrica tražilo od Ministarstva gospodarstva i trgovine odobrenje „da ovlasti izvršnu upravu triju predmetnih proizvođača električne energije za potpisivanje dopuna koje se odnose na nove cijene”.

(31)

Nadalje, u svim se dopunama predmetnih ugovora koje se odnose na prilagodbe cijena poziva na interne dopise na temelju kojih su takve prilagodbe cijena odobrene (21), a koje je izdalo društvo Hidroelectrica i koje je odobrio bilo Ministar gospodarstva i trgovine bilo državni tajnik u Ministarstvu gospodarstva i trgovine, uz tri iznimke spomenute u uvodnoj izjavi 26.

(32)

Količine nabavljene električne energije i prosječne cijene plaćene u skladu s predmetnim ugovorima između 2009. i 2011. iznose kako slijedi (22):

(33)

Trgovanje električnom energijom u Rumunjskoj uglavnom se odvija na dvama tržištima: i. uređeno tržište električne energije na kojemu se električnom energijom trguje na temelju reguliranih tarifa i uvjeta; te ii. konkurentno tržište električne energije na kojemu se električnom energijom trguje slobodno, među ostalim i na temelju dvije glavne vrste ugovora: relativno standardnih bilateralnih ugovora kojima se trguje na centraliziranom tržištu te slobodno sklopljenih bilateralnih ugovora –takozvano tržište izravno sklopljenih ugovora.

(34)

Poslovanje na uređenom tržištu električne energije provodi se temeljem okvirnih kupoprodajnih sporazuma koji se sklapaju između proizvođača električne energije koji posluju na uređenom tržištu, uključujući društvo Hidroelectrica, i „opskrbljivača zadnjeg izbora” koji omogućuju distribuciju električne energije do krajnjeg korisnika. Prihvatljivi klijenti nabavljaju električnu energiju po reguliranim tarifama. Na uređenom tržištu ANRE svake godine ex-ante određuje cijene i količine koje proizvođači električne energije trebaju isporučiti. Do 2009.–2010., kada su se ispitivani ugovori počeli provoditi, 56–61 % potrošene električne energije u Rumunjskoj bilo je nabavljeno na uređenom tržištu.

(35)

Od 2005. konkurentno tržište električne energije u Rumunjskoj podijeljeno je u pet posebnih tržišta: i. centralizirana tržišta kojima upravlja OPCOM; ii. tržište izravno sklopljenih ugovora; iii. tržište pomoćnih usluga; iv. tržište električne energije uravnoteženja; i v. izvozno tržište.

(36)

Centraliziranim tržištima upravlja OPCOM. OPCOM je osnovan 2001. na temelju vladine odluke br. 627/2000, kao dioničko društvo i trgovačko društvo kći u 100 %-tnom vlasništvu društva Transelectrica, operatera prijenosnog sustava. Na temelju dozvole koju je izdao ANRE, OPCOM je postao ovlaštena platforma za trgovanje električnom energijom na razini veleprodaje u Rumunjskoj. OPCOM je jedina burza električne energije u Rumunjskoj na kojoj se trguje električnom energijom i koja ima ulogu posrednika i pomagača.

(37)

Na OPCOM-u postoji pet vrsta tržišnih segmenata: i. tržište za naredni dan; ii. unutardnevno tržište (23); iii. centralizirana bilateralna tržišta, što znači centralizirana tržišta za bilateralne ugovore putem javne dražbe „OPCOM-PCCB” i centralizirano tržište za bilateralne ugovore putem stalnih pregovora – CMBC-CN; iv. centralizirano tržište za zelene certifikate; i v. trgovinska platforma za emisijske jedinice stakleničkih plinova. Poslovanje u okviru OPCOM-a započelo je tek 2005. i to samo u segmentima tržišta za naredni dan i OPCOM-PCCB.

(38)

Predmetni ugovori sklopljeni su na tržištu izravno sklopljenih ugovora u Rumunjskoj, što je u ovom predmetu relevantni segment tržišta za ocjenjivanje.

(39)

U tržišnom segmentu OPCOM-PCCB, OPCOM organizira javne dražbe za prodaju i kupnju električne energije. Ponude svakog od proizvođača/opskrbljivača/potrošača za prodaju/kupnju dostavljaju se tržišnom operateru. U svakoj se ponudi mora navesti sljedeće: i. bilo najniža cijena po kojoj će stranka prodati električnu energiju ili najviša cijena po kojoj će stranka električnu energiju kupiti; i ii. okvirni sporazum u skladu s kojim stranka koja daje ponudu planira tu električnu energiju isporučiti/kupiti. U ponudama za prodaju/kupnju utvrđuju se uvjeti isporuke, uključujući i količinu električne energije, trajanje (najkraće jedan mjesec, a najduže jednu godinu), kao i planirani okvirni sporazum. Cijena se utvrđuje prema načelu najbolje ponude. Do 2009. i 2010., kada su se predmetni ugovori počeli provoditi, prodaja na tržištu OPCOM-PCCB iznosila je manje od 7 % proizvodnje električne energije u Rumunjskoj.

(40)

Nakon objavljivanja Odluke o pokretanju postupka Komisija je donijela odluku u skladu s člankom 102. Ugovora kojom utvrđuje da burza električne energije kojom upravlja OPCOM predstavlja tržište relevantnih usluga, na kojemu OPCOM ima glavnu ulogu, odvojeno od tržišta izravno sklopljenih ugovora (24).

(41)

Tržište izravno sklopljenih ugovora slobodno je tržište koje ne uređuje ANRE. Ugovorne stranke bilateralno se dogovaraju o količinama, cijenama i drugim ugovornim odredbama. Time se strankama osigurava visok stupanj fleksibilnosti u pregovorima oko uvjeta prodajnih ugovora. Uvjeti su ugovora povjerljivi.

(42)

Dopisom od 21. veljače 2014. Komisija je od nadležnih tijela Rumunjske zatražila da joj dostave informacije o bilateralno sklopljenim ugovorima na rumunjskom tržištu, a koji nisu predmetni ugovori, sa sličnim trajanjima i količinama električne energije za isporuku. Tim su zahtjevom Komisije bili obuhvaćeni svi rumunjski opskrbljivači električne energije, bez obzira na to jesu li oni u državnom ili privatnom vlasništvu. Nadležna tijela Rumunjske dostavila su 14. svibnja 2014. zatražene ključne elemente svih ugovora koje su kupci električne energije, za svaku godinu od 2009. do 2011. (25), potpisali za godišnju potrošnju električne energije u iznosu većem od 150 GWh.

(43)

Nadležna tijela Rumunjske istaknula su kako su ad hoc prikupljanju podataka koje je zatražila Komisija bili podvrgnuti svi ugovori koje su potrošači koji nisu kućanstva sklopili u dotičnom razdoblju na maloprodajnom tržištu pod konkurentnim uvjetima. Točnije, nadležna tijela Rumunjske dostavila su 75 skupova godišnjih podataka iz ugovora koji su relevantni za ovaj predmet i koji su bili na snazi jednu ili više godina iz razdoblja 2009.– 2011. Komisija smatra da su nadležna tijela Rumunjske dostavila relevantne podatke za sve ugovore koji ispunjavaju Komisijine kriterije (slična trajanja i količine) za dotično razdoblje 2009.–2011. Među njima su se predmetni ugovori odnosili na približno 17 % ukupne količine električne energije ugovorene temeljem izravno sklopljenih ugovora sklopljenih u razdoblju 2009.–2011. koje je Rumunjska dostavila.

(44)

Na temelju podataka koje su dostavila nadležna tijela Rumunjske otkrivaju se sljedeće razine najviših cijena plaćenih na slobodnom tržištu maloprodaje električne energije u razdoblju 2009.–2011.: za 2009.: 266,5 RON/MWh; za 2010.: 229,96 RON/MWh; za 2011.: 232,33 RON/MWh. Međutim, količine iz svakog od tih ugovora, kada se oni gledaju zasebno, manje su od količina iz svakog predmetnog ugovora.

(45)

Na temelju ispitivanja podataka koji se odnose na ugovore koje su sklopili opskrbljivači koji nisu Termoelectrica ni Electrocentrale Deva vidljivo je da 2009., kada su se predmetni ugovori počeli provoditi, ni jedan drugi opskrbljivač nije sklopio ugovor o opskrbi koji bi tim dvama predmetnim ugovorima bio dovoljno sličan s obzirom na količine (približno 900 GWh i 500 GWh, svaki zasebno) i na trajanje (deset godina). Potpuno svrhovita usporedba s predmetnim ugovorima moguća je jedino za druge ugovore koji se odnose na iste količine, trajanje i/ili datum stupanja na snagu. Budući da nije postojao ni jedan takav potpuno usporediv ugovor, potrebna je ekonometrijska analiza kojom će se uzeti u obzir razlike u ugovorima, a čiji su rezultati i logička osnova izneseni u uvodnim izjavama 77.–80. i Prilogu.

(46)

U razdoblju 2009.–2011., društvo Hidroelectrica također je prodavalo približno 60 % svoje električne energije ostalim privatnim kupcima na temelju dugoročnih veleprodajnih i maloprodajnih ugovora koji su predmet ispitnog postupka Komisije. (26) Prodajne cijene društva Hidroelectrica u tim su ugovorima bile više nego 40 % niže od prosječnih veleprodajnih nabavnih cijena koje je društvo Hidroelectrica plaćalo društvima Termoelectrica i Electrocentrale Deva. Primjerice, najviša prodajna cijena električne energije u skladu s takvim ugovorima iznosila je 159,8 RON/MWh u 2009. i 168 RON/MWh u 2010.

(47)

Društvo Hidroelectrica sklopilo je i ugovore o prodaji električne energije s drugim strankama (27), za manje količine. Najviša prodajna cijena električne energije u skladu s takvim maloprodajnim ugovorima za dotično razdoblje bila je 185 RON/MWh u 2009., 190 RON/MWh u 2010. i 160 RON/MWh u 2011., a to je u prosjeku približno za 13 % niže od veleprodajnih nabavnih cijena koje je društvo Hidroelectrica plaćalo društvima Termoelectrica i Electrocentrale Deva.

(48)

Elektrana Paroseni, u vlasništvu društva Termoelectrica, koja je u stvarnosti isporučivala količinu električne energije nabavljenu u skladu s predmetnim ugovorom s društvom Termoelectrica, postala je 11. srpnja 2011. (28) zaseban subjekt koji je u rumunjskom trgovinskom registru registriran pod nazivom Electrocentrale Paroseni. Društvo Electrocentrale Paroseni preuzelo je 22. rujna 2011. sva prava i obveze društva Termoelectrica koje se temelje na njegovu predmetnom ugovoru s društvom Hidroelectrica. Društvo Electrocentrale Paroseni opskrbljivalo je društvo Hidroelectrica električnom energijom u rujnu i listopadu 2011., iako su te količine bile zanemarive.

(49)

Na dan prestanka opskrbe u skladu s predmetnim ugovorima, društvo Termoelectrica i dalje je bilo jedini dioničar obaju društava, i Electrocentrale Deva i Electrocentrale Paroseni.

(50)

Uredbom po hitnom postupku br. 84/2011 (29) između društva Termoelectrica i države provedena je zamjena duga za kapital. Tako je društvo Termoelectrica, radi plaćanja svojih dugova državi, na državu prenijelo svoje dionice u različitim trgovačkim društvima (Electrocentrale Deva, Electrocentrale Paroseni i Electrocentrale Bucuresti). Taj je prijenos dionica bio izveden na temelju evaluacijskih izvješća koja je izradio nezavisni procjenitelj.

(51)

Društva Electrocentrale Paroșeni i Electrocentrale Deva spojila su se u jedan pravni subjekt pod nazivom Complexul Energetic Hunedoara („CEH”), koji je kao trgovačko društvo u potpunom državnom vlasništvu registriran u rumunjskom trgovinskom registru 1. studenoga 2012. CEH je preuzeo sva prava i obveze društava Electrocentrale Paroseni i Electrocentrale Deva. Također, CEH je 1. kolovoza 2013. preuzeo društvo Societatea Nationala a Huilei, koje je nastalo izdvajanjem („spin-off”) rudnika iz trgovačkog društva u državnom vlasništvu Compania Nationala a Huilei, koje je društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva opskrbljivalo ugljenom. Trenutno sva tri trgovačka društva imaju status podružnica CEH-a, bez pravne osobnosti.

(52)

Društvo Termoelectrica u postupku je likvidacije (30). Tržišna vrijednost njegove imovine iznosi približno 80 milijuna EUR, a prema izvješću od 1. listopada 2013. njegova likvidacijska vrijednost iznosi približno 60,5 milijuna EUR. Međutim, dugovi društava Electrocentrale Deva, Electrocentrale Paroseni i Electrocentrale Bucuresti ostali su društvu Termoelectrica.

(53)

Razvoj događaja u pogledu društava Termoelectrica i Electrocentrale Deva nakon 2011., kao i razne međupovezanosti opisane u uvodnim izjavama 48.–52. radi lakše preglednosti pojašnjene su na sljedećem dijagramu:

(54)

U Odluci o pokretanju postupka Komisija je izrazila sumnje oko toga jesu li cijene za nabavu električne energije iz predmetnih ugovora u skladu tržištem i jesu li one činile državnu potporu. Ako su činile državnu potporu, Komisija je izrazila sumnje oko toga bi li takva potpora bila spojiva s Ugovorom.

(55)

Komisija je usporedila cijene utvrđene predmetnim ugovorima s cijenama po kojima se električnom energijom trgovalo na OPCOM-PCCB-u te je zamijetila da su cijene po kojima je društvo Hidroelectrica nabavljalo električnu energiju od navodnih korisnika bile između 40 % i 55 % veće od prevladavajuće cijene električne energije na otvorenoj burzi električne energije OPCOM-PCCB. Pokazalo se da je društvo Hidroelectrica zbog toga snosilo veće troškove od nužnih, dok je navodnim korisnicima bila dodijeljena potpora kojom su povećani njihovi prihodi, a da se pritom nije namjeravao postići ikakav poseban cilj od zajedničkog interesa. Komisija je stoga zauzela preliminarno stajalište da su navodni korisnici ostvarili nepravednu prednost u obliku umjetno povećanih cijena električne energije u predmetnim ugovorima i njihovim kasnijim izmjenama.

(56)

Komisija je donijela preliminarni zaključak da su tarife za električnu energiju koje su predmet ispitivanja bile u svojoj prirodi selektivne jer su se primjenjivale samo na neka poduzeća.

(57)

Nadalje, Komisija je donijela preliminarni zaključak da su povlaštene tarife za električnu energiju mogle uključivati prijenos državnih sredstava koja bi se moglo pripisati državi jer je društvo Hidroelectrica bilo pod kontrolom rumunjske države (po tome što je 80,06 % njegova temeljnog kapitala bilo u vlasništvu Rumunjske). Osim toga, Komisija se pozvala na ministarsku odluku br. 445/2009 kojom su predstavnici Ministarstva gospodarstva, trgovine i poslovnog okruženja, članovi upravnih odbora elektroenergetskih poduzeća u državnom vlasništvu, bili obvezni osigurati da se od 31. ožujka 2010. električnom energijom namijenjenom veleprodajnom tržištu mora trgovati isključivo na OPCOM-u.

(58)

Zbog toga su predstavnici Ministarstva gospodarstva i trgovine imali kontrolu ili barem utjecaj na praksu sklapanja ugovora trgovačkih društava u državnom vlasništvu, uključujući i praksu sklapanja ugovora društva Hidroelectrica. To bi, u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, moglo imati učinak na trgovinu unutar Unije.

(59)

Preliminarni zaključak Komisije bio je taj da ako su predmetni ugovori predstavljali državnu potporu, onda bi ih se trebalo smatrati državnom potporom dodijeljenom protivno obvezama obavješćivanja i mirovanja propisanim člankom 108. stavkom 3. Ugovora.

(60)

U pogledu prethodnog navedenoga Komisija je donijela preliminarni zaključak da su povlaštene tarife za električnu energiju mogle uključivati državnu potporu pa je pozvala Rumunjsku da pruži dovoljno dokaza kojima će se njezine sumnje otkloniti.

(61)

Nadležna tijela Rumunjske suzdržala su se od iznošenja ikakvih opažanja o tome jesu li predmetni ugovori predstavljali državnu potporu. Rumunjska je 24. ožujka 2013. dostavila opažanja o primjedbama trećih strana u vezi s ostalim predmetima u koje je uključeno društvo Hidroelectrica, a koji su isto tako bili obuhvaćeni ispitnim postupkom Komisije (31). Nadležna tijela Rumunjske ponovo su se suzdržala od iznošenja ikakvih stajališta.

(62)

U okviru postupka službene istrage od nadležnih tijela Rumunjske zatraženo je da objasne gospodarske razloge za sklapanje predmetnih ugovora. Rumunjska u tom pogledu nije dostavila nikakva obrazloženja. Rumunjska je samo tvrdila kako je predmetnim ugovorima društvu Hidroelectrica omogućeno da bolje kvantificira najveću vrijednost troškova nastalih pri nabavi električne energije, što mu je pružilo zaštitu od volatilnosti cijena na promptnom tržištu.

(63)

Osim toga, nadležna tijela Rumunjske ujedno su i pojasnila kako predmetni ugovori nisu bili sporazumi o pomoći kako su definirani u izvješću sudskog administratora društva Hidroelectrica o uzrocima insolventnosti društva Hidroelectrica (32). Prema tome izvješću, sporazumi o pomoći ugovori su koje je društvo Hidroelectrica sklapalo kako bi riješilo pitanje diskontinuiteta proizvodnje. Svrha je te vrste ugovora spriječiti plaćanje moguće odštete kao posljedice nepoštivanja ugovorne obveze opskrbe.

(64)

Nadležna tijela Rumunjske objasnila su (33) zbog čega u praksi, uz tri iznimke navedene u uvodnoj izjavi 28., ANRE nije određivao ugovorne cijene kako je predviđeno predmetnim ugovorima. Bilo je rečeno kako predmetni ugovori nisu sklopljeni na uređenom tržištu te da zbog toga cijene nije prilagođavao ANRE. Nadležna tijela Rumunjske ujedno su objasnila: i. da je ANRE isprva Ministarstvu gospodarstva i trgovine predlagao najniže i najviše pragove na temelju kojih su se određivale cijene; ii. da su takvi pragovi bili određivani na temelju jasnih tehničkih parametara koji su specifični za proizvođače termalne energije; te iii. da je ANRE naknadno prekinuo tu praksu te da ju je preuzelo Ministarstvo gospodarstva i trgovine koje ju je provodilo na temelju načela sličnih onima kojima se rukovodio ANRE.

(65)

U pogledu predmetnih ugovora s društvom Termoelectrica, nadležna tijela Rumunjske potvrdila su da je društvo Hidroelectrica bilo jedini potrošač električne energije iz elektrane Paroseni društva Termoelectrica. Uz to su pojasnila i da društvo Hidroelectrica nije kupovalo čitavu količinu električne energije, kako je u početku procijenjeno na temelju predmetnog ugovora, nego je kupovalo samo količinu potrebnu za pokrivanje fluktuacija u proizvodnji do kojih dolazi zbog nepredvidivih promjena hidroloških uvjeta.

(66)

Što se tiče predmetnih ugovora s društvom Electrocentrale Deva, nadležna tijela Rumunjske razjasnila su da je u dotičnom razdoblju 2009. – 2011. društvo Electrocentrale Deva električnu energiju prodavalo i drugim klijentima uz društvo Hidroelectrica. Time se pokazalo da je u 2010. i 2011. društvo Electrocentrale Deva prodalo kupcima koji nisu društvo Hidroelectrica (34) velike količine električne energije (usporedive ili čak i veće količine) po sličnim cijenama.

(67)

U svojim preliminarnim primjedbama na Odluku o pokretanju postupka i društvo Termoelectrica i društvo Electrocentrale Deva tvrdila su da im ni početne ugovorne cijene ni njihove naknadne promjene nisu donijele nikakvu prednost, tvrdeći da je takve cijene određivao ANRE i da su bile izračunate na temelju njihovih troškova proizvodnje.

(68)

Osim toga, Rumunjska je tvrdila da su naknadne promjene ugovornih cijena bile uvjetovane povećanjem cijena nafte (35) ili ugljena (36). Društvo Electrocentrale ujedno je tvrdilo da cijena ugljena utječe na približno 70 % cijene električne energije.

(69)

Ovom odlukom Komisija ocjenjuje jesu li društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva primile državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, vidjeti uvodnu izjavu 101., te, ako jesu, je li takva potpora mogla biti spojiva s unutarnjim tržištem, vidjeti uvodne izjave 102. do 105.

(70)

Člankom 107. stavkom 1. Ugovora predviđa se da je svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje iz državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzeća ili proizvodnje određene robe u povlašteni položaj i utječe na trgovinu među državama članicama nespojiva s unutarnjim tržištem.

(71)

Uvjeti utvrđeni člankom 107. stavkom 1. Ugovora kumulativni su pa je stoga, kako bi se neka mjera smatrala državnom potporom, potrebno da se istodobno ispune svi ti uvjeti.

(72)

U smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, kako bi se utvrdilo je li društvima Termoelectrica i Electrocentrale Deva, kao rezultat sklapanja i provedbe predmetnih ugovora, omogućena ekonomska prednost koja inače nije dostupna pod tržišnim uvjetima, nužno je utvrditi koje su cijene za slične poslove vrijedile pod tržišnim uvjetima u Rumunjskoj u razdoblju između 2009. i 2011.

(73)

U tom pogledu, suprotno preliminarnom stajalištu iz Odluke o pokretanju postupka, na temelju ispitnog postupka vidljivo je da uvjeti i trajanja ugovora o opskrbi električnom energijom sklopljeni na OPCOM-PCCB-u nisu dovoljno slični onima iz predmetnih ugovora, što se posebno odnosi na trajanje i prilagođene bilateralno dogovorene uvjeta (uvodne izjave 18., 23., 24., 25., 39. i 40.). Na tržištima električne energije koja dobro funkcioniraju, imaju adekvatnu likvidnost i napredne alate koji omogućuju predvidljivost cijena za buduće isporuke, cijene na promptnom tržištu dobar su pokazatelj ili zamjena za tržišne cijene i mogu se iskoristiti kao referentna vrijednost za procjenu visina cijena u pojedinim ugovorima. Međutim, s obzirom na relativno visok udjel potražnje koji se u Rumunjskoj u 2009. i dalje namirivao po reguliranim tarifama, ograničenu likvidnost trgovinskih platformi OPCOM-a u razdoblju 2009. – 2011. i činjenicu da su burze električne energije kojima upravlja OPCOM bile proglašene relevantnim protumonopolskim tržištem koje je podvrgnuto zloupotrebi vladajućeg položaja (uvodne izjave 34.–40.), u ovome predmetu primjereno je za ocjenu moguće prisutnosti ekonomske prednosti u odnosu na tržišne cijene koristiti se drugim prikladnim referentnim vrijednostima, a ne cijenama na OPCOM PCCB-u.

(74)

Međutim, u tom pogledu, sličnost cijena s onima koje su platili kupci koji nisu društvo Hidroelectrica ili obrazloženje koje se temelji na troškovima, koje su pružili Rumunjska i korisnici (uvodne izjave 66. – 68.), nisu valjani pokazatelj da su predmetni uvjeti i cijene iz ugovora u skladu s tržišnim uvjetima.

(75)

Točnije, cijene koje je između 2009. i 2011. društvo Hidroelectrica plaćalo društvu Electrocentrale Deva bile su slične cijenama koje su plaćali ostali elektrodistributeri u državnom i privatnom vlasništvu koji su električnu energiju nabavljali od društva Electrocentrale Deva. Međutim, ta se nabava provodila između društva Electrocentrale Deva i elektrodistributera koji su električnu energiju prodavali kućanstvima i malim poduzećima na maloprodajnom tržištu po reguliranim cijenama i uvjetima (uvodna izjava 34.). Društvo Hidroelectrica električnu je energiju na veleprodajnom tržištu nabavljalo za preprodaju na malo na konkurentnom tržištu industrijskim potrošačima i/ili gospodarskim subjektima, a na tom tržištu cijene i količine nisu bile regulirane i kupci su mogli ne kupovati od skupih prodavatelja, kao što su društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva, i odabrati jeftinijeg opskrbljivača, neovisno o njegovim troškovima proizvodnje. Zbog toga, čak i ako su cijene bile slične te pod pretpostavkom da se prodajom koju su ostvarivala društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva na uređenom tržištu omogućavao povrat troškova, cijene koje su elektrodistributeri plaćali društvima Termoelectrica i Electrocentrale Deva nisu usporedive i ne mogu biti valjana referentna vrijednost za cijene koje je društvo Hidroelectrica plaćalo na konkurentnom slobodnom tržištu.

(76)

Isto tako, obrazloženjem troškova koje su dali društvo Termoelectrica, društvo Electrocentrale Deva i nadležna tijela Rumunjske objašnjava se samo zbog čega su cijene po kojima su društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva mogla prodavati bez gubitaka bile visoke. Tim se obrazloženjem ne dokazuje da su te cijene bile u skladu s tržišnim cijenama utvrđenima pod konkurentnim uvjetima poput onih pod kojima je društvo Hidroelectrica trebalo sklopiti i provesti predmetne ugovore da bi se smatralo kako ti predmetni ugovori ne predstavljaju državnu potporu.

(77)

Kako bi se utvrdilo jesu li ugovorne cijene bile u skladu s tržišnim uvjetima u Rumunjskoj, primjereno je usporediti ih s prevladavajućim cjenovnim uvjetima iz drugih ugovora, bilateralno sklopljenih na slobodnom tržištu u isto vrijeme kada su sklopljeni i predmetni ugovori. Komisija se koristila podacima koje su osigurala nadležna tijela Rumunjske, smatrajući ih najboljim raspoloživim izvorom dokaza koji odražavaju tržišne uvjete u Rumunjskoj (uvodne izjave 42. – 45.). Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 45., nijedan dugoročni ugovor sklopljen ili na snazi u 2009. nema karakteristike predmetnih ugovora. Zbog toga je Komisija, kako bi referentnu vrijednost cijene procijenila na temelju ugovora o prodaji električne energije koji su vrijedili istodobno kada i predmetni ugovori u čitavom dotičnom razdoblju, provela ekonometrijsku analizu. Detaljan tehnički opis te ekonometrijske analize i njezinih rezultata naveden je u Prilogu.

(78)

U nedostatku i kao zamjena za nedvojbeni referentni izvor za utvrđivanje „tržišnih uvjeta”, kako bi se provjerilo jesu li cijene predviđene predmetnim ugovorima više od tržišnih, referentna vrijednost tržišnih cijena procijenjena je na temelju konzervativnih pretpostavki, odnosno obračunavanjem važnih odstupanja iznad procijenjene tržišne cijene. Na temelju tog konzervativnog pristupa Komisija je provela usporedbu cijena iz predmetnih ugovora s referentnom vrijednošću tržišne cijene za svaku godinu između 2009. i 2011. Ta je usporedba provedena na godišnjoj razini jer su se prodajne cijene iz predmetnih ugovora povećavale svake godine.

(79)

Tom se analizom pokazalo da su cijene koje je društvo Termoelectrica zaračunavalo društvu Hidroelectrica, na temelju referentnih vrijednosti cijena i u skladu s konzervativnim pretpostavkama, bile više od tržišnih cijena. Uzme li se na odgovarajući način u obzir činjenica da je usporedba transakcija na veleprodajnoj razini u slučaju predmetnih ugovora provedena s ugovorima na maloprodajnoj razini, doda li se 5 % maloprodajne marže, koju prosječno zaračunavaju gospodarski subjekti na rumunjskom tržištu, razlika u odnosu na tržišne cijene iznosila je 18,8 RON/MWh u 2010. i 19,8 RON/MWh u 2011. za društvo Termoelectrica odnosno 17,5 RON/MWh u 2010. i 13,9 RON/MWh u 2011.

(80)

Stoga je ekonometrijska analiza prvi pokazatelj da je predmetnim ugovorima društvima Termoelectrica i Electrocentrale Deva dana ekonomska prednost u odnosu na tržišne uvjete. Međutim, sama činjenica da su cijene iz predmetnih ugovora ocijenjene višima od referentnih vrijednosti cijena iz sličnih ugovora nije dovoljna kako bi se utvrdilo da neki tržišni subjekt ne bi na mjestu društva Hidroelectrica te ugovore sklopio i zadržao ih na snazi. Objektivni razlozi ipak mogu značiti da se samo na temelju visokih cijena ne može smatrati da prodavatelji električne energije ostvaruju ekonomsku prednost u odnosu na tržišne uvjete. Stoga je nužno konzistentnost rezultata ekonometrijske analize potvrditi dodatnim dokazima o cijenama višima od tržišnih uvjeta.

(81)

U tom pogledu primjereno je utvrditi je li ponašanje društva Hidroelectrica usporedivo s ponašanjem nekog privatnog gospodarskog subjekta u sličnoj situaciji („test subjekta u tržišnom gospodarstvu”/„MEOP”) (37). Komisija je stoga ocijenila bi li se privatni gospodarski subjekt, stavljen u sličnu situaciju, pri sklapanju i zadržavanju na snazi predmetnih ugovora ponašao na isti način kao društvo Hidroelectrica. U tom su kontekstu važne sljedeće okolnosti koje se odnose na sklapanje i provedbu predmetnih ugovora, opisane u uvodnim izjavama 82.–85. u nastavku.

(82)

Kao prvo, na dan sklapanja predmetnih ugovora na tržištu su društvu Hidroelectrica bili dostupni drugi jeftiniji izvori električne energije. Na primjer: u razdoblju 2008.–2009. društvo Nuclearelectrica nudilo je električnu energiju po cijeni od 153 RON/MWh, društvo Termoelectrica po cijeni od 227 RON/MWh, a društvo Electrocentrale Deva po cijeni od 230 RON/MWh (38).

(83)

Kao drugo, društvo Hidroelectrica moglo je električni energiju koju je nabavilo od društava Termoelectrica i Electrocentrale Deva prodavati trećoj strani samo uz gubitak. Kao što je navedeno u uvodnim izjavama 46. i 47., maloprodajne cijene društva Hidroelectrica na slobodnom tržištu bile su znatno niže od tih veleprodajnih nabavnih cijena, a najviša cijena po kojoj je društvo Hidroelectrica preprodalo električnu energiju na tržištu izravno sklopljenih ugovora u 2010. iznosila je 190 RON/MWh, dok je kupovna cijena za društvo Termoelectrica bila 230 RON/MWh, odnosno 234 RON/MWh za društvo Electrocentrale Deva. Iz toga proizlazi kako je, temeljem tih cijena, svaki pojedini MWh nabavljen od društava Termoelectrica i Electrocentrale Deva društvo Hidroelectrica preprodala uz gubitak.

(84)

U tom pogledu ispitnim se postupkom nije dalo nikakvo objašnjenje zbog čega je društvo Hidroelectrica pristalo na nabavu čitave proizvodnje elektrane društva Termoelectrica Paroseni (uvodna izjava 24.). Preuzeta obveza kupnje čitave proizvodnje neke elektrane u razdoblju od deset godina snažan je pokazatelj da društvu Hidroelectrica nisu bili potrebni ugovori kako bi ispoštovalo svoje vlastite obveze iz ugovora o opskrbi. To je dodatno potvrdila Rumunjska (uvodna izjava 63.). Suprotno tome, upravitelji trgovačkih društava Termoelectrica (uvodna izjava 20.) i Electrocentrale Deva (uvodna izjava 21.) kao razlog zbog kojega društvo Hidroelectrica treba sklopiti predmetne ugovore odgovornom su Ministru naveli potrebu za podupiranjem skupog i nekonkurentnog poslovanja tih dvaju trgovačkih društava i rudnika ugljena koji su ih opskrbljivali.

(85)

Međutim, ako javna poduzeća pri sklapanju poslova uzimaju u obzir potporu trgovačkim društvima ili sektorima u poteškoćama, zbog razloga socijalne ili gospodarske politike koji nisu njihov komercijalni interes, i prihvate takve poslove pod uvjetima koje obični tržišni operater ne bi prihvatio, tada se može smatrati kako prihvaćeni uvjeti, kao što su u ovome predmetu nabavne cijene društva Hidroelectrica, donose drugoj stranci ili strankama nepravednu ekonomsku prednost, čime se ispunjava jedan od uvjeta za primjenu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(86)

Iz toga slijedi kako se sklapanjem i održavanjem predmetnih ugovora na snazi društvo Hidroelectrica nije ponašalo kao subjekt u tržišnom gospodarstvu. U skladu s time, tim se testom ujedno kvalitativno potvrđuje rezultat ekonometrijske analize koji je pokazao da su predmetnim ugovorima društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva ostvarila ekonomsku prednost koja im inače ne bi bila dostupna pod tržišnim uvjetima.

(87)

Podaci koje su dostavila nadležna tijela Rumunjske nisu obuhvaćali dugoročne ugovore s potpuno istim uvjetima s obzirom na količinu i trajanje predmetnih ugovora. U nedostatku nedvojbene referentne vrijednosti potrebne za utvrđivanje „tržišnih uvjeta” Komisija je ugovorne cijene koje je plaćalo društvo Hidroelectrica usporedila, na godišnjoj osnovi, s najvišim cijenama koje su se u Rumunjskoj primjenjivale između 2009. i 2011. u dugoročnim maloprodajnim ugovorima koje je dodjeljivala Rumunjska (vidjeti uvodne izjave 42. do 45.).

(88)

Ta se usporedba temelji na konzervativnim pretpostavkama da su društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva mogle umjesto svojih predmetnih ugovora s društvom Hidroelectrica sklopiti nekoliko ugovora s drugim kupcima na tržištu koji su nudili najviše cijene. Ta je usporedba vrlo konzervativna: umjesto da se za tržišnu cijenu uzme prosjek, medijan ili uobičajena vrijednost iz sličnih poslova, za tržišnu cijenu uzeta ja najviša cijena iz nekoliko poslova koji nisu bili potpuno usporedivi. S obzirom na izostanak homogenosti tih poslova i postojanje mogućih čimbenika ili nepravilnosti koji mogu pridonijeti objašnjenju razina cijena dogovorenih u poslovima s najvišim cijenama, a koja je uzeta kao referentna vrijednost, taj je pristup povoljan za korisnika jer se njime dobivena prednost potencijalno može umanjiti. Ponderirane prosječne cijene za količine električne energije koje su društva Electrocentrale Deva i Termoelectrica doista isporučila društvu Hidroelectrica između 2009. i 2011. (uvodna izjava 32.) bile su sljedeće:

(89)

Kada se prosječne cijene koje je društvo Hidroelectrica platilo društvima Termoelectrica i Electrocentrale Deva usporede u okviru tih konzervativnih pretpostavki, i dalje je vidljivo da su više od najviših cijena u 2010. i 2011., čime se potvrđuju nalazi ekonometrijske analize. Cijene koje je društvo Termoelectrica naplaćivalo društvu Hidroelectrica bile su za 16,6 RON/MWh više od najviših cijena u 2010. odnosno za 14,3 RON/MWh u 2011., a cijene koje je društvo Electrocentrale Deva naplaćivalo društvu Hidroelectrica bile su za 9,8 RON/MWh više od najviših cijena u 2010. odnosno za 4,4 RON/MWh u 2011.

(90)

S obzirom na prethodno navedeno može se donijeti zaključak da su predmetnim ugovorima društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva stavljena u povoljniji položaj jer im je omogućena ekonomsku prednost koja nije bila dostupna pod tržišnim uvjetima.

(91)

Stoga je Komisija zaključila kako se društvo Hidroelectrica nije ponašalo kako bi se u istim okolnostima ponašao subjekt u tržišnom gospodarstvu, čime je društvima Termoelectrica i Electrocentrale Deva omogućena nepravedna ekonomska prednost.

(92)

Kako bi se neka mjera smatrala potporom u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, ona mora biti dodijeljena izravno ili neizravno iz državnih sredstava i mora biti pripisiva državi.

(93)

Kao što je navedeno u uvodnoj izjavi 11., društvo Hidroelectrica pod izravnom je kontrolom rumunjske države. Proizlazi da sredstva koja je izgubilo društvo Hidroelectrica iznosom odgovaraju državnim sredstvima koje je izgubila Rumunjska. Nadalje, Rumunjska imenuje direktore u nadzornom odboru društva. Štoviše, ti su direktori istodobno bili na političkim dužnostima u Ministarstvu koje kontrolira državni udjel u društvu Hidroelectrica.

(94)

Prema ustaljenoj sudskoj praksi, sposobnost države da kontrolira subjekte uključene u dodjelu mjera automatski ne podupire pretpostavku da se mjere tih subjekata mogu pripisati državi. U presudi u predmetu Stardust Marine Sud Europske unije objasnio je pojam pripisivosti državi odgovornosti za odluke koje uključuju sredstva javnih poduzeća. Sredstva javnih poduzeća trebaju se smatrati državnim sredstvima, a mjere u vezi s njima smatraju se pripisivima državi ako provedbom svojeg dominantnog utjecaja nad tim poduzećem država može usmjeriti uporabu svojih sredstava (39).

(95)

Europski sud utvrdio je sljedeće pokazatelje za utvrđivanje pripisivosti državi: integriranje javnog poduzeća u strukture javne uprave; priroda njegovih aktivnosti; pravni status poduzeća; intenzitet nadzora koje javna tijela provode nad upravljanjem tog poduzeća ili bilo koji drugi pokazatelj uključivanja javnih tijela u donošenje mjera ili mala vjerojatnost njihova neuključivanja. U ovom se predmetu u obzir mora uzeti i područje primjene predmetnih ugovora, njihov sadržaj ili uvjeti koje oni sadržavaju.

(96)

Stoga je nužno ispitati moraju li se nadležna tijela Rumunjske na ovaj ili onaj način smatrati uključenima u sklapanje i zadržavanje predmetnih ugovora na snazi te u mijenjanje ugovornih cijena.

(97)

U tom pogledu Ministarstvo gospodarstva i trgovine bilo je aktivno uključeno u postupak donošenja odluka koje su se odnosile na sklapanje predmetnih ugovora i naknadne prilagodbe ugovornih cijena. Točnije, društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva primila su od Ministarstva gospodarstva i trgovine odobrenje za potpisivanje predmetnih ugovora s društvom Hidroelectrica, iz čega de facto proizlazi da je prevladavajući utjecaj nad potonjim naposljetku provela rumunjska država (uvodne izjave 19.–22.). To se dodatno potvrđuje činjenicom da je društvo Hidroelectrica odobrenje za prilagodbe cijena izravno tražilo od rumunjskog Ministarstva gospodarstva i trgovine (uvodne izjave 26.–31.).

(98)

Taj je izravan dokaz učvršćen gubitnom prirodom nabave društva Hidroelectrica i izostankom gospodarske logičke podloge za prihvaćanje obveze kupnje čitave proizvodnje elektrane društva Paroseni (uvodne izjave 84.–85.). Čini se da su predmetni ugovori motivirani osjetljivom financijskom situacijom dvaju drugih proizvođača u državnom vlasništvu te socijalnim aspektima proizvodnje ugljena (uvodne izjave 20.–21.). Naposljetku, ta tri proizvođača električne energije u državnom vlasništvu, kao i rudnici ugljena u državnom vlasništvu, bili su u vlasništvu i odgovornosti države od koje su društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva tražili rješenja za financiranje svojih tekućih poslovanja.

(99)

Prethodno navedenim potvrđuje se preliminarni stav koji je Komisija iznijela u Odluci o pokretanju postupka da predmetni ugovori i njihova provedba nisu bili razumne i samostalne poslovne odluke društva Hidroelectrica nego rezultat provođenja dominantnog utjecaja rumunjske države.

(100)

Zbog toga je Komisija zaključila kako postoje izravni dokazi da se sklapanje predmetnih ugovora i njihova provedba mogu pripisati rumunjskoj državi. Nadalje, s obzirom na to da su sklapanje i provedba predmetnih ugovora uključivali gubitak sredstava društva Hidroelectrica, koje je javno poduzeće, Komisija je zaključila da su te mjere dodijeljene iz državnih sredstava.

(101)

Da bi se neka mjera smatrala državnom pomoći, ona mora biti specifična ili selektivna na način da stavlja u povoljniji položaj samo određena poduzeća ili proizvodnju određene robe.

(102)

Predmetni ugovori sklopljeni su s dvama utvrđenim opskrbljivačima, društvom Termoelectrica i društvom Electrocentrale Deva, te su svakom od njih omogućili nepravedne ekonomske prednosti. Ni jedan drugi opskrbljivač električnom energijom društva Hidroelectrica nije imao koristi od uvjeta sličnih onima predviđenima predmetnim ugovorima. Stoga su ekonomske prednosti koje proizlaze iz previsokih ugovornih cijena selektivne.

(103)

Ako potpora koju dodijeli država članica ojača položaj pojedinog poduzeća u odnosu na druga konkurentna poduzeća u trgovini unutar Unije, smatra se da je ta potpora imala utjecaja na ta druga poduzeća. Točnije, narušavanje tržišnog natjecanja u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora nastupa čim država dodijeli financijsku prednost nekom poduzeću u liberaliziranom sektoru u kojemu postoji ili bi moglo postojati tržišno natjecanje (40).

(104)

Društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva posluju na tržištu prodaje električne energije koje je otvoreno za tržišno natjecanje (uvodne izjave 35. – 38.). Svaka ekonomska korist omogućena tim poduzećima može im osigurati prednost nad drugim konkurentima koji takve cijene pod tržišnim uvjetima nisu mogli ostvariti. U dotičnom predmetu svrha potpore bila je u povoljniji položaj staviti proizvodnju električne energije iz ugljena, čime se moglo narušiti tržišno natjecanje među proizvođačima električne energije. Nadalje, rumunjsko tržište sada je (a bilo je i u trenutku nastanka navedenih činjenica) međupovezano s drugim državama članicama u koje se i izvozi električna energija (uvodna izjava 17.).

(105)

Komisija je u kontekstu prethodno navedenog zaključila da se predmetnim ugovorima moglo narušiti tržišno natjecanje i da su oni mogli utjecati na trgovinu među državama članicama u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(106)

Na temelju tvrdnji prethodno opisanih u uvodnim izjavama 72. – 105. Komisija je zaključila da u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora oba predmetna ugovora uključuju pružanje državne potpore društvima Termoelectrica i Electrocentrale Deva. Rumunjska nije poštovala obvezu mirovanja iz članka 108. stavka 3. Ugovora. Stoga je predmetna državna potpora nezakonita.

(107)

Budući da mjera koju je Rumunjska provela za društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva predstavlja državnu potporu u smislu članka 107 stavka 1. Ugovora, njezina spojivost mora se ocijeniti u svjetlu iznimaka iz stavaka 2. i 3. tog članka.

(108)

U ovom predmetu potporom su se korisnicima osigurali tekući operativni prihodi koji nisu bili namijenjeni nikakvom posebnom ulaganju kojim bi se mogla poboljšati proizvodnja ili distribucija električne energije. Spojivost operativne potpore ove vrste s unutarnjim tržištem, u skladu s člankom 107. stavkom 2. ili 3. Ugovora mora se ocijeniti restriktivno, u skladu sa strogim uvjetima. Čini se da opetovana i dugotrajna operativna potpora koja je postojala tijekom dvije godine nije bila nužna, niti je pridonijela ikakvim jasnim ciljevima od zajedničkog interesa Unije. Nije utvrđena ni razmjernost potpore. Nadalje i u svakom slučaju, u skladu s ustaljenom praksom Europskog suda državi članici prepušta se da se pozove na moguće osnove za spojivost i da dokaže da su uvjeti za takvu spojivost ispunjeni (41).

(109)

Nadležna tijela Rumunjske nisu se pozvala ni na kakve moguće osnove na temelju kojih se predmetna državna potpora mogla smatrati spojivom s unutarnjim tržištem, niti je Komisija utvrdila ikakve moguće temelje spojivosti.

(110)

Komisija u svjetlu prethodno navedenoga smatra da predmetna državna potpora, provedena predmetnim ugovorima, nije spojiva s unutarnjim tržištem.

(111)

U skladu s Ugovorom i ustaljenom sudskom praksom Suda Komisija je nadležna odlučiti da predmetna država članica mora ukinuti ili izmijeniti potporu ako se utvrdi da ona nije spojiva s unutarnjim tržištem (42). Sud je isto tako dosljedno bio mišljenja da obveza države članice da ukine potporu koju Komisija smatra nespojivom s unutarnjim tržištem služi u svrhu ponovne uspostave prethodne situacije. (43) U tom kontekstu, Sud je utvrdio da je taj cilj postignut onog trenutka kada primatelj vrati iznose koji su mu dodijeljeni kao nezakonita potpora i tako izgubi prednost koju je imao u odnosu na svoje tržišne konkurente te se ponovo uspostavi stanje koje je postojalo prije plaćanja potpore (44).

(112)

U skladu sa sudskom praksom, u članku 14. stavku 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (45) navodi se da „kada se u slučajevima nezakonite potpore donesu negativne odluke, Komisija donosi odluku kojom se od predmetne države članice zahtijeva da poduzme sve potrebne mjere kako bi od korisnika povukla sredstva potpore […]”.

(113)

Stoga, s obzirom na to da predmetna državna potpora nije bila prijavljena Komisiji, čime je prekršen članak 108. Ugovora te je stoga treba smatrati nezakonitom, te s obzirom na to da je ta potpora ujedno i nespojiva s unutarnjim tržištem, ta se potpora mora vratiti kako bi se ponovo uspostavila situacija koja je postojala na tržištu prije njezine dodjele. Povratom bi se trebalo pokriti razdoblje od trenutka kada je nastala prednost za korisnike, odnosno kada je potpora stavljena korisnicima na raspolaganje, pa sve do prestanka isporuka krajem 2011. (46), a na iznose koje je potrebno vratiti obračunava se kamata sve do učinkovitog povrata.

(114)

Iznosi povrata trebali bi biti jednaki razlici između godišnjeg prosjeka cijene po kojoj je društvo Hidroelectrica nabavljalo električnu energiju od društava Termoelectrica i Electrocentrale Deva, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 32., i najviše cijene postignute na tržištu svake godine, za ukupne količine koje su ta društva isporučila. Ta je razlika utvrđena u uvodnoj izjavi 89. Na temelju razlika u cijeni primjenjivih 1. siječnja 2010. i 1. siječnja 2011. na čitavo godišnje razdoblje, radi pojednostavljenja, tako dobiveni iznosi za povrat iznose 3 656 675 RON za društvo Electrocentrale Deva i 22 619 821 RON za društvo Termoelectrica. Alternativno, nadležna tijela Rumunjske mogu te iznose procijeniti na temelju stvarnih cijena unutar godine (npr. mjesečno, dvomjesečno) koje su naplaćivane društvu Hidroelectrica.

(115)

Bez obzira na to koja se od dvije spomenute metode njihova izračuna primijeni, tim se iznosima dodaju kamate na temelju rasporeda stvarnih mjesečnih isporuka električne energije društvu Hidroelectrica između 2009. i 2011., uzimajući u obzir razliku u odnosu na tržišne cijene iz uvodne izjave 89.

(116)

Nadalje, u svjetlu činjenica iz ovoga predmeta, prikladno je razmotriti trebaju li se, u slučaju da društva Termoelectrica i Electrocentrale Deva ne mogu ispuniti obveze povrata, te obveze povrata proširiti na, odnosno provesti ih nad jednim subjektom ili više subjekata koji nisu društvo Termoelectrica ni društvo Electrocentrale Deva, na temelju pravnog sljedništva ili gospodarskog kontinuiteta s nekim drugim poduzećem koje nije društvo Termoelectrica ni društvo Electrocentrale Deva s kojim bi postojao gospodarski kontinuitet. U ustaljenoj sudskoj praksi sudova EU-a u tom je pogledu utvrđeno nekoliko kriterija koje, u kombinaciji ili pojedinačno, Komisija može uzeti u obzir kako bi se utvrdio gospodarski kontinuitet između dvaju različitih poduzeća (47).

(117)

Kao što je opisano u uvodnoj izjavi 52., trgovačko društvo Termoelectrica u postupku je likvidacije. U skladu s dobro ustaljenom sudskom praksom, činjenica da je neko trgovačko društvo nesolventno i da ne može otplatiti potporu nije razlog da ga se izuzme od obveze povrata. U takvim slučajevima ponovna uspostava prethodnog stanja i uklanjanje narušavanja tržišnog natjecanja može se u načelu postići unosom obveze koja se odnosi na otplatu potpore u popis obveza. (48) Ako nadležna državna tijela ne mogu povratiti čitav iznos potpore, unos te obveze može ispuniti obvezu povrata jedino ako stečajni postupak rezultira konačnim prekidom poslovanja predmetnog poduzeća (49). Međutim, ako je poduzeće koje je primilo nezakonitu potporu nesolventno te je osnovano kako bi se nastavili neki od poslova tog nesolventnog poduzeća, nastavkom tih poslova moglo bi se, ako predmetna potpora nije u potpunosti vraćena, nastaviti narušavanje tržišnog natjecanja do kojega je došlo zbog konkurentske prednosti koju je to trgovačko društvo imalo u odnosu na svoje tržišne konkurente. U skladu s time, ako takvo novoosnovano trgovačko društvo tu prednost zadrži, od njega se može tražiti da predmetnu potporu otplati (50). To bi, na primjer, bio slučaj kad bi se, prije likvidacije korisnika potpore, imovina koja je ostvarivala korist od potpore prenijela, kao tekuće poslovanje, na trgovačko društvo kći osnovano radi nastavka poslovanja korisnika (gospodarsko sljedništvo). Osim toga, ako je poduzeće korisnik spojeno s drugim poduzećem, a sva se njegova prava i obveze pritom prenesu na taj spojeni subjekt, obveze otplate potpore isto se tako prenose na potonjeg (pravno sljedništvo).

(118)

U ovom predmetu, u slučaju izostanka povrata čitavog iznosa potpore koja je koristila poslovanju društva Termoelectrica, potrebno je razmotriti postoji li gospodarski kontinuitet i/ili pravni kontinuitet između društva Termoelectrica i drugih trgovačkih društava.

(119)

Kada je riječ o gospodarskom kontinuitetu, kako je utvrđeno u uvodnim izjavama 48. i 51., u rujnu 2011. društvo Termoelectrica osnovalo je društvo kći Electrocentrale Paroseni na koje je prenijelo (unutar iste grupe u državnom vlasništvu) elektranu koja je u stvarnosti isporučivala količinu električne energije nabavljenu u skladu s predmetnim ugovorom s društvom Termoelectrica (uvodne izjave 48. – 65.), uključujući sva prava i obveze društva Termoelectrica koji proizlaze iz tog predmetnog ugovora, i nastavilo prodavati električnu energiju društvu Hidroelectrica u skladu s tim predmetnim ugovorom sve do listopada 2011. (kada je spojeno u CEH). Zbog toga je društvo Electrocentrale Paroseni od svojeg matičnog društva Termoelectrica preuzelo i nastavilo poslove koji su imali koristi od potpore. Stoga se ono mora smatrati gospodarskim slijednikom društva Termoelectrica.

(120)

Društvo Electrocentrale Paroseni zatim je u studenome 2012. spojeno s društvima Electrocentrale Deva i Electrocentrale Paroseni u novoosnovano trgovačko društvo CEH. Tim je spajanjem CEH preuzeo sva prava i obveze društva Electrocentrale Paroseni, koji je kao zasebni subjekt prestao postojati. Iz toga slijedi da između društva Electrocentrale Paroseni, koje je preuzelo poslove koji su imali koristi od predmetne potpore, i CEH-a, u koji je uključen 1. studenoga 2012. i koji je preuzeo sva njegova prava i obveze, postoji pravni kontinuitet.

(121)

Obveza povrata potpore dodijeljene društvu Termoelectrica mora se stoga proširiti na CEH.

(122)

Kao što je opisano u uvodnoj izjavi 51., društvo Electrocentrale Deva koje je kao samostalni pravni subjekt u potpunosti imalo koristi od predmetne potpore, iako pod kontrolom društva Termoelectrica, kao samostalni pravni subjekt više ne postoji. Međutim, između društva Electrocentrale Deva, kao pravnog subjekta koji je imao koristi od predmetne potpore i CEH-a, u koji je uključen 1. studenoga 2012. i koji je preuzeo sva njegova prava i obveze, postoji pravni kontinuitet.

(123)

Nadalje, postojanje gospodarskog kontinuiteta između društva Electrocentrale Deva i CEH-a vidljivo je iz nekoliko elemenata, na primjer: i. kao posljedica spajanja društava Electrocentrale Deva i Electrocentrale Paroseni, novoosnovano trgovačko društvo CEH preuzelo je oba navedena društva počevši od kolovoza 2012., zajedno s njihovom operativnom imovinom i zaposlenicima; ii. glavna gospodarska djelatnost tog novoosnovanog trgovačkog društva CEH u 2012. bila je proizvodnja električne energije, jednako kao i u slučaju društva Electrocentrale Deva; iii. oba su trgovačka društva u potpunosti u državnom vlasništvu: kako je navedeno u uvodnoj izjavi 50., na dan kada su isporuke električne energije u skladu s predmetnim ugovorima prekinute, društvo Termoelectrica, poduzeće u potpunom državnom vlasništvu, imalo je u svojemu vlasništvu 100 % društava Electrocentrale Deva i Electrocentrale Paroseni; iv. novoosnovano trgovačko društvo CEH isto je tako u 100 %-tnom državnom vlasništvu.

(124)

U kontekstu prethodno navedenoga utvrđeno je postojanje pravnog i gospodarskog kontinuiteta između, s jedne strane, društva Electrocentrale Deva i društva Termoelectrica putem društva Electrocentrale Paroseni te, s druge strane, CEH-a. U tom se pogledu zamjenom duga za kapital na temelju neovisne ocjene prijenosa dionica, što je prethodilo spajanju društava Electrocentrale Deva i Electrocentrale Paroseni u CEH (uvodna izjava 50.) ne prekida kontinuitet između ta tri predmetna poduzeća. Trgovanje dionicama ne utječe na identitet korisnikâ potpora ni na koristi koje su od njih zadržane i prenesene bez obzira na identitet dioničar, a za koji je u ovom slučaju u konačnici ustanovljeno da je to bila rumunjska država prije 2011. i nakon spajanja s CEH-om. Iz toga slijedi da se obveze povrata koje se odnose na društva Electrocentrale Deva i Termoelectrica moraju proširiti na CEH.

(125)

Iznos potpore (bez kamata) koji se treba vratiti trebao bi u načelu iznositi 3 656 675 RON za društvo Electrocentrale Deva i 22 619 821 RON za društvo Termoelectrica. U kontekstu pravnog i gospodarskog kontinuiteta utvrđenog između društva Electrocentrale Deva, društva Termoelectrica i CEH-a, obveza na povrat sredstava od obaju korisnika mora se proširiti na CEH.

(126)

Predmetni ugovori koje je društvo Hidroelectrica sklopilo s društvima Termoelectrica i Electrocentrale Deva sadržavali su u 2010. i 2011. povlaštene tarife za električnu energiju kojima su potonja poduzeća stavljena u povoljniji položaj. One su činile državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora. Rumunjska je tu potporu provela nezakonito, što predstavlja povredu članka 108. stavka 3. Ugovora. Ta potpora nije spojiva s unutarnjim tržištem,

—

ukupan iznos (glavnica i kamata na iznos povrata) koji svaki korisnik treba vratiti,

—

detaljan opis mjera koje su već poduzete i koje se planiraju poduzeti radi provedbe ove odluke, uključujući i dokaz da je nalog za povrat upisan u postupak likvidacije društva Termoelectrica kao potraživanje s odgovarajućim prioritetom,

—

u slučaju da društvo Termoelectrica ne može izvršiti nalog za povrat, nalog za likvidaciju trgovačkog društva Termoelectrica i dokaz o njegovu potpunom napuštanju tržišta,

—

dokumente kojima se dokazuje da je korisnicima dan nalog za otplatu potpore.

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/68

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/68

20.10.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 275/68