25.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 250/1

(1)

Komisija je 19. studenoga 2009. odobrila dvije mjere rekapitalizacije u korist „Hipotekarne i državne banke Latvije” (2) („MLB” ili „banka”) u ukupnom iznosu od 72,79 milijuna LVL ([102,5–103,6] milijuna EUR), koji su banci dodijeljeni u siječnju odnosno studenome 2009. (3) („odluka iz studenoga 2009.”).

(2)

Latvijska su nadležna tijela 1. travnja 2010. obavijestila o daljnjoj rekapitalizaciji u iznosu od 70,2 milijuna LVL (100 milijuna EUR) koja je provedena 23. ožujka 2010. Obavijest je registrirana 6. travnja 2010. Latvijska su nadležna tijela Komisiji dostavila dodatne informacije između svibnja 2010. i siječnja 2012. (4).

(3)

Komisija je 26. siječnja 2012. odlučila (5) privremeno odobriti mjeru rekapitalizacije od 70,2 milijuna LVL dodijeljenu 23. ožujka 2010., mjeru rekapitalizacije od 50 milijuna LVL dodijeljenu banci na kraju 2011. (dodijeljeno kao mjera likvidnosti za pretvorbu u kapital), standby likvidnosnu liniju do 250 milijuna LVL za banku, jamstva međunarodnim vjerovnicima komercijalnog segmenta MLB-a do 32 milijuna LVL i potporu za likvidnost do 60 milijuna LVL za osiguranje solventnosti pri likvidaciji loše aktive unutar HipoNIA društva za upravljanjem aktivom koje je u vlasništvu i financirano od strane MLB-a, i pokrenuti postupak utvrđen u članku 108. stavku 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”) u odnosu na te mjere, u opsegu u kojem su bile potrebne za restrukturiranje komercijalnog segmenta MLB-a („mjere restrukturiranja”) i koristile njegovu razvojnom segmentu te uzimajući u obzir plan restrukturiranja MLB-a (6) („odluka o pokretanju postupka”). Komisija je smatrala da je upitna spojivost mjera restrukturiranja s unutarnjim tržištem s obzirom na Komunikaciju Komisije o povratu održivosti i ocjeni mjera restrukturiranja financijskoga sektora u trenutačnoj financijskoj krizi prema pravilima o državnim potporama (7) („Komunikacija o restrukturiranju”).

(4)

Komisija je pozvala zainteresirane stranke da dostave svoje primjedbe o mjerama restrukturiranja. Komisija nije primila nikakve primjedbe od zainteresiranih stranaka.

(5)

Sastanak između latvijskih nadležnih tijela i Komisije održan je 22. ožujka 2012.

(6)

Latvija je 5. travnja 2012. podnijela svoje primjedbe na odluku o pokretanju postupka.

(7)

Između svibnja 2012. i lipnja 2013. Latvija i Komisija redovito su razmjenjivale informacije. Latvija je Komisiju obavještavala o napretku postignutom u odnosu na postupak privatizacije komercijalnog dijela banke tako što je nekoliko puta dostavila informacije.

(8)

Komisija je 23. svibnja 2013. zatražila dodatne informacije. U dopisu od 3. lipnja 2013. Latvija je odgovorila na zahtjev za informacije, osim na pitanja o razvojnom segmentu banke. Latvija je istodobno osigurala razne popratne dokumente, uključujući ažurirane podatke o prodaji komercijalnog dijela MLB-a.

(9)

Latvijska nadležna tijela obavijestila su Komisiju 21. lipnja 2013. da iznimno prihvaćaju donošenje ove Odluke na engleskom jeziku.

(10)

Latvija je 28. lipnja 2013. obavijestila Komisiju da je u stvari dala u zajam 70,98 milijuna LVL društvu HipoNIA te je time premašila iznos mjere privremeno odobrene u odluci za pokretanje postupka za približno 11 milijuna LVL.

(11)

MLB je 19. ožujka 1993. osnovala latvijska vlada kao banku u državnom vlasništvu. Ministarstvo financija Republike Latvije nositelj je 100 % dionica banke.

(12)

MLB je banka srednje veličine u Latviji koja nudi bankovne usluge za građanstvo. MLB ima dvostruku ulogu, što znači da posluje i kao razvojna banka i kao univerzalna komercijalna banka (8).

(13)

MLB i njegove podružnice sačinjavaju MLB grupu. Sve podružnice banke uključene su u aktivnosti komercijalne prirode. Glavne su kako slijedi:

(14)

U skladu s planom restrukturiranja opisanim u uvodnim izjavama 45. do 95. odluke o pokretanju postupka, MLB je u postupku restrukturiranja u isključivo razvojnu banku (odnosno banku koja podupire strukturne, gospodarske i socijalne politike u ime države, u skladu s njezinom javnom zadaćom). U tom smislu više ne obavlja komercijalne aktivnosti.

(15)

Latvija je imenovala neovisnog vanjskog savjetnika za pripremu idejnog nacrta razvojnih institucija u Latviji. Prvi nacrt „Izvješća o optimizaciji sustava razvojnih financijskih institucija u Latviji” dostavljen je Komisiji i Međunarodnom monetarnom fondu (IMF) 11. veljače 2011.

(16)

U nacrtu izvješća preporučuje se, među ostalim, stvaranje jedinstvene razvojne institucije („SDI”), uz istodobno uvažavanje potrebe za osiguranjem njezine neovisnosti s pomoću donošenja posebnog zakona kojim bi se ona osnovala i stvaranjem neovisnih tijela za donošenje odluka. U tom se smislu u nacrtu izvješća prepoznaje potreba za oblikovanjem funkcionalne strukture jedinstvene razvojne institucije od samoga početka, na temelju cjelovitog pregleda postojećih programa i njihovih funkcionalnih potreba te potreba za osobljem, poštujući pritom posebno procjenu rizika i funkcije upravljanja.

(17)

Nadalje, naglašava se potreba za državnim intervencijama kroz neizravne instrumente (individualna i portfeljna jamstva, poduzetnički kapital, mezzanine fondovi itd.), uz istodobno udaljavanje od izravnog kreditiranja velikih razmjera i ostavljanje izravnih intervencija samo kao opcije za mali broj vrlo specifičnih i opravdanih slučajeva (mikrokreditiranje, poljoprivrednici itd.).

(18)

Kako se navodi u nacrtu izvješća, neizravno usmjereno izdavanje kredita s državnom potporom povećalo bi pristup mogućim korisnicima takvih programa te unaprijedilo troškovnu učinkovitost raspodjele kao i suradnju s komercijalnim bankarskim sektorom.

(19)

U skladu s dodatnim Memorandumom o razumijevanju („sMoU”) iz srpnja 2010., neovisni je savjetnik trebao sastaviti plan restrukturiranja MLB-a. Taj je savjetnik bio dobio upute da pripremi scenarije restrukturiranja banke u kojima bi se omogućilo razdvajanje aktive od obveza povezanih s financiranjem razvoja da bi banka s njezinim komercijalnim aktivnostima mogla biti privatizirana ili restrukturiranje banke prodajom komercijalnih aktivnosti pri čemu bi preostao razvojni segment.

(20)

Nakon analize financijske situacije banke neovisni je savjetnik u planu restrukturiranja donesenom u travnju 2011. („plan restrukturiranja iz travnja 2011.”) zaključio da bi najbolji scenarij bio prodaja komercijalne aktive MLB-a, u paketima i pravovremeno.

(21)

Latvijska je vlada 1. studenoga 2011. prihvatila strategiju prodaje preporučenu u planu restrukturiranja iz travnja 2011., a posebno prodaju komercijalnog segmenta MLB-a u šest paketa.

(22)

Subjekti koji pripadaju MLB grupi, a koji su trebali biti prodani prodajom udjela kao pravni subjekti prikazani su u grafikonu 1.

Grafikon 1.

Pregled pravnih subjekata koji pripadaju MLB grupi  (11)

Izvor: Latvijska nadležna tijela

(23)

Od 31. kolovoza 2011. imovina i obveze komercijalnog segmenta MLB-a koji je trebao biti prodan obuhvaćale su:

(24)

Postupak prodaje proveden je uz pomoć renomiranog vanjskog savjetnika. Početno je kontaktiran 121 mogući kupac. Inicijalne informacije o prodaji primilo je njih 98, od čega je 18 potpisalo ugovor o povjerljivosti podataka, 51 nije bio zainteresiran, a 29 nije dostavilo odgovor. Do 16. prosinca 2011., na kraju prve faze prodajnog postupka, primljeno je devet početnih ponuda. Do 11. siječnja 2012., tijekom druge faze prodajnog postupka, tri potencijalna kupca podnijela su poboljšanu ponudu, šestero ih je zadržalo svoju početnu ponudu te je primljena jedna nova ponuda. Svim navedenim potencijalnim ulagačima pružen je pristup podatkovnom prostoru. Tijekom te faze postupka tri su se potencijalna kupca povukla iz postupka, a jedan je izrazio interes samo za dijelove dvaju paketa (paketi 2 i 3), ali nije dostavio posebnu ponudu. Uslijed toga do 16. ožujka 2012. primljene su konačne ponude od četiriju potencijalnih ulagača, većinom za jedan od paketa iako je jedan potencijalni kupac dostavio ponudu za tri paketa.

(25)

Strategija prodaje koju su prihvatila latvijska nadležna tijela 1. studenoga 2011. bila je raspodjela aktive i obveza MLB-a početno u šest odvojenih paketa, u skladu s ispitanim tržišnim interesom. Tijekom prodajnog postupka Paket 3 je dalje podijeljen u dva odvojena paketa, 3A i 3B. Paketi su prodani različitim kupcima, pri čemu su preostala aktiva i obveze MLB-a prenesene na razvojni segment. Postupak je završen i svi su paketi bili prodani do 30. lipnja 2013. Pakete sačinjavaju:

(26)

U pogledu raznih opcija prodaje za pakete 3B i 4 latvijska su nadležna tijela smatrala da su ponude koje su ulagači za njih dostavili bile neodgovarajuće i nisu odražavale stvarnu intrinzičnu vrijednost aktive koju su paketi sadržavali (kako je procijenio neovisni renomirani stručnjak). Kako bi što više smanjila gubitke, država je odlučila prodati pakete 3B i 4 latvijskoj Agenciji za privatizaciju.

(27)

U pogledu društva Hipo Fondi, s obzirom na ponude ulagača, ono je moglo biti prodano kao pravni subjekt i društvo koje posluje, s cjelokupnom aktivom kojom upravlja ili pak prodajom njegove aktive. Prema navodu Latvije odabrana je druga opcija jer je, među ostalim razlozima, ponuđena bolja cijena za prodaju aktive. U skladu s navedenim prodana je gotovo ukupna ekonomska aktivnost društva Hipo Fondi, odnosno tri mirovinska osiguranja „Rivjera”, „Safari” i „Jurmala”. Osim tih mirovinskih osiguranja društvo Hipo Fondi također je upravljalo s nekoliko privatnih portfelja i zatvorenih fondova. Neki od njih već su prestali s radom, a preostali su u tijeku prestanka. Društvo Hipo Fondi ostat će isključivo neaktivno društvo i neće voditi stvarno aktivno poslovanje. Takvo neaktivno društvo moglo je biti likvidirano ili prodano. Poduzet je postupak prodaje za taj pravni subjekt i manjinski dioničar društva Hipo Fondi (16) iskazao je interes za kupnju dionica […]. Latvijska su nadležna tijela odlučila nastaviti s prodajom manjinskom dioničaru zbog boljeg financijskog ishoda i bržeg rješenja u usporedbi s likvidacijom. Prodaja društva Hipo Fondi gotovo je završena. Potpisan je prodajni ugovor, no prestanak društva još nije dovršen jer latvijski nadzornik, Komisija za financijsko tržište i tržište kapitala („FCMC”) provodi nadzor nad stjecanjem. Društvo Hipo Fondi nema registrirano pravo intelektualnog vlasništva, pa su registrirani žig „hipo” te s njime povezana prava u vlasništvu MLB-a. U sastavnom dijelu ugovora s kupcem MLB nije uložio prigovor na upotrebu pojma „hipo” u nazivu društva Hipo Fondi.

(28)

U pogledu prodaje društva HipoNIA, MLB je 20. lipnja 2013. prenio kapital u iznosu od […] LVL društvu HipoNIA. Ta je rekapitalizacija bila potrebna jer se prijenos društva HipoNIA iz MLB-a na latvijsku Agenciju za privatizaciju proveo po […] prema knjižnoj vrijednosti, uz razliku koja je iznosila […] LVL. Razlika je iznosila […] od MLB-a jer je to bio preduvjet za državnu riznicu da dodijeli kredit društvu HipoNIA i latvijsku Agenciju za privatizaciju da kupi dionice društva HipoNIA. Ukupni neto […] za MLB od transakcija iznosi […] LVL (odnosno […] od neto vrijednosti, nakon naknada, u trenutku pokretanja transakcije).

Tablica 1.

Pregled paketa i uvjeti njihove prodaje

(29)

Ukupni iznos ostvaren postupkom prodaje bio je granično bolji od predviđenoga u osnovnom scenariju po osnovnim eskontima u prodajnoj strategiji, ako se bruto eskonti iz prodajne strategije primijene na bruto knjižne vrijednosti. Gubitak je iznosio 53,1 milijun LVL u usporedbi s očekivanim gubitkom od 56,8 milijuna LVL.

(30)

MLB prekida ugovore o uslugama pohrane depozita sa svojim klijentima. On će rastaviti povezanu infrastrukturu informatičke podrške i raspodijeliti ili otpustiti zaposlenike.

(31)

MLB će i u praksi u cijelosti prekinuti svoje poslovanje s vrijednosnim papirima. On će samo zadržati račune približno 100 klijenata, od kojih ni jedan nije dostupan (uglavnom zato jer su preminuli). Budući da banka zakonski ne može odmah prodati vrijednosne papire tih neaktivnih klijenata, MLB planira 1. steći licencu za rad s računima vrijednosnih papira tih klijenata i 2. opozvati potpunu bankovnu licencu koja je također obuhvaćala usluge pohrane depozita.

(32)

Očekuje se da će preostale komercijalne aktivnosti nakon prodaje biti prenesene na razvojni segment: one uključuju, među ostalim, likvidnu aktivu od 20,3 milijuna LVL; drugu aktivu od 7,6 milijuna LVL; depozite po viđenju od 5,9 milijuna LVL i oročene depozite od 1 milijun LVL; ostale obveze od 1,7 milijuna LVL; i dionice u optjecaju od 19,2 milijuna LVL.

(33)

Nakon prodaje komercijalnih aktivnosti očekuje se da će se MLB od 30. lipnja 2013. sastojati isključivo od razvojnih aktivnosti. Zadržat će aktivu od oko 222,3 milijuna LVL.

(34)

U dodatnom Memorandumu o razumijevanju Latvija se obvezala Uniji i MMF-u na sljedeće:

(35)

U odnosu na razvojne aktivnosti MLB-a Komisija uzima u obzir namjeru Latvije da optimizira sustav razvojnih financijskih institucija kroz njihovu konsolidaciju u jedinstvenu razvojnu instituciju. U odluci o pokretanju postupka predviđeno je da bi MLB provodio razvojne aktivnosti samo do osnivanja jedinstvene razvojne institucije što se trebalo dogoditi 31. prosinca 2012. Međutim taj se postupak odužio i još uvijek je u tijeku. Budući da latvijska nadležna tijela još nisu u potpunosti završila projekt jedinstvene razvojne institucije, ta odluka pokriva samo komercijalni dio MLB-a. Zbog toga će razvojni dio MLB-a biti procijenjen u posebnoj konačnoj odluci.

(36)

U odluci o pokretanju postupka sljedeće su mjere koje je Latvija dodijelila komercijalnom dijelu MLB-a privremeno odobrene kao potpora za spašavanje:

(37)

Latvija je dostavila informacije o upotrebi te državne potpore za likvidaciju komercijalnog segmenta MLB-a, izmijenjene tako da se njima uzima u obzir provedba prodajne strategije.

(38)

Sveukupni iznos kapitala potrebnog iz mjere opisane u točki (b) uvodne izjave 36. bio je niži od prvobitno planiranoga, 25 milijuna LVL umjesto 50 milijuna LVL, jer su latvijska nadležna tijela odlučila da će MLB poslovati bez bankovne licence, što je umanjilo iznos traženog kapitala. Povećanje kapitala za 25 milijuna LVL odvijalo se u lipnju 2012. (18).

(39)

Standby aranžman za osiguranje likvidnosti od 250 milijuna LVL opisan u točki (c) uvodne izjave 36. privremeno je odobren i dan na raspolaganje MLB-u od 1. siječnja 2012. do završetka postupka prodaje, kako bi bio dostupan u hitnim slučajevima osiguranja likvidnosti. Od 30. svibnja 2013. primijenjena potpora za likvidnost bila je znatno niža od najvišeg predviđenog iznosa (50 milijuna LVL) jer nije bilo podizanja depozita, a postupak restrukturiranja prošao je nesmetano. Trenutačno postoji nepokriveni saldo od 25 milijuna LVL za koji se očekuje da će biti otplaćen do 31. prosinca 2013.

(40)

Jamstva u iznosu do 32 milijuna LVL opisana u točki (d) uvodne izjave 36. trebala su biti osigurana međunarodnim vjerovnicima MLB-a s obzirom na njegov komercijalni segment. Budući da se prodaja komercijalnog segmenta i restrukturiranje MLB-a u razvojnu banku moglo smatrati događajem koji se podrazumijeva s obzirom na njihove ugovore, ta je mjera bila potrebna za jamčenje obveza u slučaju da ti međunarodni vjerovnici od MLB-a zatraže raniju otplatu kredita. Međutim, iznos jamstava potrebnih za komercijalni dio bio je niži od očekivana 32 milijuna LVL jer su samo neki međunarodni vjerovnici zatražili dodatne sigurnosne mjere. Od 30. svibnja 2013. predviđena razina jamstava koja će biti potrebna iznosila je 12,4 milijuna LVL.

(41)

Pokazalo se da je potpora za likvidnost društvu HipoNIA opisana u točki (e) uvodne izjave 36. viša od iznosa koji je Komisija privremeno odobrila, umjesto 60 milijuna LVL iznosila je 71 milijun LVL. Povećanje je zatraženo jer dio Paketa 3 nije prodan na tržištu, već je umjesto toga prenesen na društvo HipoNIA čime se povećao potrebni iznos sredstava. Očekuje se da će potpora za likvidnost biti otplaćena do 31. prosinca 2018.

(42)

Latvija je stoga zatražila Komisiju da odobri povećanje potpore za likvidnost za 11 milijuna LVL. U tom smislu Latvija je tvrdila da je cjelokupni iznos potpore potrebne za postupni prekid poslovanja komercijalnog segmenta MLB-a niži od iznosa privremeno odobrene potpore.

Tablica 2.

Pregled odobrene državne potpore u odnosu na dodijeljenu državnu potporu

(situacija u svibnju 2013.)

(43)

U Komunikaciji o restrukturiranju (19) određena su pravila države primjenjiva na restrukturiranje financijskih institucija u trenutačnoj krizi. U skladu s Komunikacijom o restrukturiranju, da bi restrukturiranje financijske institucije u kontekstu trenutačne financijske krize bilo u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora, ono treba:

(44)

U odluci o pokretanju postupka Komisija je privremeno odobrila potporu za sanaciju, smatrajući da su mjere opisane u uvodnoj izjavi 36. odgovarajuće jer se njima namjeravala ukloniti prijetnja latvijskom gospodarstvu proizašla iz problema MLB-a. Komisija je isto smatrala da su te mjere bile potrebne i da su predstavljale izbore s najboljom vrijednošću za latvijsku vladu kako bi postupno zatvorila komercijalne aktivnosti banke. Unatoč tomu Komisija je sumnjala u to da je potpora proporcionalna i zatražila je dodatne informacije u tom smislu.

(45)

Prema prodajnoj strategiji većina gospodarskih aktivnosti komercijalnog segmenta MLB-a trebala je biti prekinuta i prodana u paketima, a podružnice Hipolizings i Hipo Fondi trebale su biti prodane odvojeno od banke, što je Komisija smatrala pozitivnim.

(46)

U pogledu zatvaranja poslovanja na ispravan način Komisija je zaključila da su potrebne dodatne informacije o spojivosti potpore za prekid komercijalnih aktivnosti MLB-a. Komisija je od latvijskih nadležnih tijela posebno zatražila da joj dostave precizne ključne točke predviđene za prodaju aktivnosti kao i dodatne informacije u vezi s aktivnostima koje ne bi mogle biti prodane.

(47)

Što se tiče gospodarskih aktivnosti koje su se trebale nastaviti, samo su dva subjekta, odnosno društva Hipolizings i Hipo Fondi trebala biti prodana kao samostalni pravni subjekti. Unatoč tomu, s obzirom na njihovu ograničenu prisutnost na tržištu (20) i njihovu pravovremenu prodaju od strane banke, Komisija je početno zaključila da su mjere potpore bile prikladne.

(48)

U odluci o pokretanju postupka Komisija je od latvijskih nadležnih tijela zatražila da dostave dodatne informacije za osiguranje da će subjekti koji bi ostali samostalni (Hipolizings i Hipo Fondi) biti održivi nakon prodaje. Konkretnije, Komisija je željela znati tko bi umjesto MLB-a osiguravao infrastrukturu ili financijska sredstva koja bi im bila potrebna nakon prodaje.

(49)

Iako se u prodajnoj strategiji navode informacije o uvjetima za ispravno zatvaranje komercijalnih aktivnosti, Komisija je u odluci o pokretanju postupka izrazila sumnje u osiguranje dostatnih zaštitnih mjera protiv neopravdanog narušavanja tržišnog natjecanja.

(50)

Komisija je posebno pozvala latvijska nadležna tijela da završe s prodajama na vrijeme i da predlože dodatne mjere kojima bi se osiguralo da banka odredi neprivlačne cijene svojih komercijalnih proizvoda i ograniči predujmove postojećih kredita.

(51)

Komisija nije zaprimila primjedbe zainteresiranih stranaka.

(52)

Latvija je 5. travnja dostavila primjedbe na odluku o pokretanju postupka i kasnije dopunjavala svoje stajalište redovitim podnošenjem informacija do lipnja 2013. (21).

(53)

Općenito, Latvija smatra da su ispunjeni svi kriteriji za spojivu državnu potporu u pogledu MLB-a jer je: i. komercijalni segment likvidiran; ii. preostali razvojni segment posluje u okviru strogog raspona proizvoda (prijenos sredstava) i iii. preostalim institucijama opozvat će se licence i stoga se neće moći natjecati s komercijalnim bankama u pogledu financijskih sredstava.

(54)

U odnosu na razvojni segment MLB-a Latvija je dostavila opsežne informacije (22). Unatoč tomu Latvija je objasnila da dosad nije postignut konačni sporazum o stvaranju jedinstvene razvojne institucije, koja bi trebala preuzeti razvojni segment MLB-a. Latvija je navela da je zajednički akcijski plan o uspostavi jedinstvene razvojne institucije koji donose predmetna ministarstva i vanjski stručnjak trebao biti donesen 2. kolovoza 2013. i da će se taj posao nastaviti u cijeloj 2013. Međutim konačni datum osnivanja jedinstvene razvojne institucije još je uvijek nejasan.

(55)

Zbog toga je Latvija zatražila da se procjena državne potpore za osnivanje jedinstvene razvojne institucije obradi u odvojenom postupku, a ne u okviru postupka za komercijalni segment MLB-a.

(56)

U pogledu zaštitnih mjera protiv neopravdanog narušavanja tržišnog natjecanja Latvija vjeruje da se postojećim aranžmanima osigurava da ne postoji izravno natjecanje između komercijalnog segmenta MLB-a i drugih komercijalnih banaka. MLB je u studenome 2009. prekinuo s novom aktivnošću izdavanja kredita. Što se tiče depozita, prvobitno je bilo potrebno aktivno upravljanje depozitnom bazom kako bi se izbjegla dodatna državna potpora u obliku potpore za likvidnost do završetka prodaje. Depoziti povezani s komercijalnim segmentom MLB-a u konačnici su prodani kao dio paketa 1 i 2, dok su operacije platnih kartica i mreža bankomata ukinute.

(57)

Društvo HipoNIA koje je kupilo kreditne portfelje od MLB-a ne pruža dodatno financiranje nijednom od svojih klijenata. S obzirom na stanje tih kredita (gotovo svima je prošao rok plaćanja za više od 90 dana i pokušaji restrukturiranja već su provedeni) gotovo svi slučajevi rezultiraju ponovnim potpadanjem u vlasništvo društva HipoNIA.

(58)

U pogledu komercijalnog segmenta Latvija je dostavila cjeloviti raspored za prodaju ili likvidaciju aktive, odredila ključne točke postupka i obavijestila Komisiju o postignutom napretku i stvarnim datumima prodajnih ugovora. Latvija je izjavila da će sve pozicije bilance stanja povezane s komercijalnim segmentom biti izbrisane do siječnja 2014.

(59)

Latvija je osigurala detaljni pregled iznosa državne potpore koji su doista dodijeljeni komercijalnom segmentu MLB-a (odnosno potpora za likvidnost MLB-u od 50 milijuna LVL, državna jamstva od 12,4 milijuna, financijske intervencije od 95,2 milijuna LVL i potpora za likvidnost od 71 milijun LVL društvu HipoNIA). Latvija je naglasila da je ukupna potpora koja je MLB-u potrebna za njegov komercijalni dio niža od one kako se prvobitno pretpostavljalo (i na privremenoj osnovi odobrilo u odluci o pokretanju postupka).

(60)

Latvija je tvrdila da nijedna od mjera potpore nije od izravne koristi komercijalnim aktivnostima s kojima će društva Hipolizings i Hipo Fondi nastaviti nakon njihove prodaje. Osnovna djelatnost MLB-a podijeljena je u tri paketa i prodana u obliku prodaje aktive. Nijedan od tih paketa ne predstavlja poduzeće u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora; Latvija stoga smatra da gospodarska aktivnost nije nastavljena nakon prodaje, a paketi neće imati koristi od državne potpore primljene prije prodaje.

(61)

Latvija smatra da samo prodaja Paketa 4 (društvo Hipolizings) može predstavljati nastavak gospodarske aktivnosti. Međutim, društvo Hipolizings će predstavljati vrlo malen dio grupe kojoj pripada njezin kupac (manje od 0,1 %) i […]. […]. Prodajom će se osigurati dugoročna održivost subjekta i neće se ugroziti održivost kupca. Nadalje, društvo Hipolizings ima vrlo mali tržišni udio od 5 %. Povrh toga, ono je imalo koristi samo u ograničenoj mjeri i neizravno od potpore dodijeljene MLB-u: njegovi postojeći ugovorni aranžmani nisu morali biti prekinuti neočekivano i, kao ostala društva u vlasništvu banke, društvo nije morao prodavati vlasnik u nepovoljnoj situaciji. Uzevši u obzir vrlo ograničen iznos potpore društvu Hipolizings, Latvija vjeruje da nakon prodaje i potpune integracije sa svojim kupcem društvo Hipolizings neće imati koristi od potpore.

(62)

Što se tiče neaktivnog društva Hipo Fondi prodanoga privatnom ulagaču, Latvija se obvezuje da […].

(63)

U vezi s prijenosom aktive iz MLB-a na društvo HipoNIA i njegovom naknadnom prodajom, Latvija se slaže s početnom procjenom Komisije, navedenom u odluci o pokretanju postupka, da prijenos ne uključuje potporu.

(64)

S obzirom na povećanje kapitala za komercijalni segment u 2012. Latvija je objasnila da se to povećanje odvijalo u dva dijela: prvi je povezan s prodajom paketa 1, 2, 3, 5 i 6, dok je drugi povezan s prodajom Paketa 4. Iznos kapitala držan je na minimumu i napravljena je kalkulacija za osiguranje adekvatnosti regulatornog kapitala za komercijalni segment nastavno na gubitke od prodaje.

(65)

U vezi sa standby aranžmanom za osiguranje likvidnosti dodijeljenim u kontekstu restrukturiranja, Latvija je priopćila da je potpora komercijalnom segmentu privremene prirode kako bi se osigurala ispravna prodaja. Latvija tvrdi da su moguća narušavanja tržišnog natjecanja, s obzirom na njegov mali opseg i privremenu prirodu, smanjena na najmanju moguću mjeru.

(66)

Konačno, Latvija je podnijela izvješća o nadzoru o restrukturiranju MLB-a, kao i o postupnom prekidu neprodanih komercijalnih aktivnosti i ex post procjenu likvidacije.

(67)

Kako je utvrđeno u članku 107. stavku 1. Ugovora, svaka potpora koju dodijeli država članica ili koja se dodjeljuje putem državnih sredstava u bilo kojem obliku kojim se narušava ili prijeti da će narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj, nespojiva je s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj utječe na trgovinu među državama članicama, osim ako je određeno drugačije.

(68)

Kako je određeno u uvodnoj izjavi 145. oduke o pokretanju postupka, pri procjeni mjera za utvrđivanje predstavljaju li mjere državnu potporu, potrebno je razlikovati između sadašnjih i budućih razvojnih bankovnih aktivnosti MLB-a, s jedne strane, i preostalih komercijalnih aktivnosti koje je MLB obavljao tijekom razdoblja tranzicije (postupnog prekida poslovanja) s druge strane. Latvijska su nadležna tijela dostavila podatke kojima se prikazuje kako su mjere koristile jednom odnosno drugom segmentu.

(69)

Područje primjene sadašnje odluke obuhvaća samo mjere dodijeljene komercijalnom dijelu MLB-a. Uvjeti poslovanja razvojnog dijela MLB-a, za koji se očekuje da će nastaviti s radom u obliku razvojne institucije koja se tek treba uspostaviti, bit će procijenjeni u posebnoj konačnoj odluci.

(70)

Zbog toga će se u sadašnjoj odluci procijeniti samo mjere koje je Latvija dodijelila i koje su koristile komercijalnom dijelu MLB-a u mjeri u kojoj su potrebne za restrukturiranje komercijalnog segmenta MLB-a.

(71)

Podsjeća se da je za procjenu mjera koje pružaju korist komercijalnom segmentu banke važno utvrditi je li, i u kojoj mjeri, nastavljena gospodarska aktivnost ili je prekinuta nakon prodaje komercijalne aktive i pasive (23). U tom smislu Komisija smatra da su prodajom paketa 3A (privatnom ulagaču), 3B i 4 (latvijskoj Agenciji za privatizaciju na postupno rješavanje) do 30. lipnja 2013., te gospodarske aktivnosti bivšeg komercijalnog dijela MLB-a ugašene. Također treba spomenuti da je veliki udio aktive kojim je prije upravljalo društvo Hipo Fondi prodan odvojeno od tog društva prodajom aktive. Komisija smatra da prodaja u paketima, što omogućuje različitim kupcima da dostavljaju ponude za različite dijelove komercijalne aktive i pasive MLB-a, učinkovito doprinosi likvidaciji komercijalnih aktivnosti MLB-a. Značajno je i da je banka više od jedanput pokušala prodati neprodanu aktivu, koja se u konačnici prenosi na latvijsku Agenciju za privatizaciju, pri čemu je prilagođavala pakete i opetovano pregovarala o ponudama s mogućim ulagačima. Čini se stoga da je MLB iskoristio sve raspoložive mogućnosti na tržištu da bi prodao tu aktivu najlošije kvalitete po razumnoj cijeni, odnosno po cijeni višoj od njezine dugoročne gospodarske vrijednosti kako je procijenio renomirani vanjski savjetnik.

(72)

U pogledu dodatnih aktivnosti MLB-a komercijalne prirode, Latvija je isto dostavila dostatne informacije o tome da su one već prekinute ili će biti prekinute u kratkom roku. neaktivno društvo Hipo Fondi koje će preostati nakon prodaje aktive kojom je ono upravljalo bit će prodano u narednim mjesecima, poslovanje s vrijednosnim papirima će se prekinuti, a društvo RIS, koje je u cijelosti dioničko društvo i trenutačno posjeduje udjele u Hipo Fondi i dvama društvima u postupku stečaja, bit će likvidirano. Planira se da će bankovna licenca MLB-a biti opozvana do 31. prosinca 2013.

(73)

Društvo Hipolizings prodano je kao pravni subjekt putem prodaje dionica društva. Latvija je prijavila da društvo Hipolizings nije imalo izravnu korist ni od jedne potpore dodijeljene njegovu matičnom društvu, MLB-u (24). Što se tiče moguće mjere financijske pomoći opisane u uvodnim izjavama 165. do 170. odluke o pokretanju postupka, podsjeća se da je prije prodaje društva Hipolizings loša aktiva MLB-a interno prenesena na društvo HipoNIA. U odluci o pokretanju postupka Komisija je zaključila da bi takav interni prijenos aktive mogao predstavljati samo mjeru financijske pomoći u korist društava Hipolizings i Hipo Fondi, ako i u mjeri u kojoj su ona imala koristi od takvih prijenosa. S obzirom na potvrdu Latvije da aktiva nije prenesena iz društva Hipolizings društvu HipoNIA, može se zaključiti da društvo Hipolizings nije primilo nikakvu financijsku pomoć koja bi izravno koristila njegovim aktivnostima. Međutim, kako je Latvija potvrdila, ne može se isključiti da je društvo Hipolizings imalo korist u ograničenoj mjeri od potpore dodijeljene MLB-u utoliko što postojeći ugovorni aranžmani društva Hipolizings nisu morali biti neočekivano prekinuti, i društvo nije morao prodavati vlasnik u nepovoljnoj situaciji. Prema tomu Komisija zaključuje da je društvo Hipolizings imalo koristi od potpore dodijeljene MLB-u, doduše neizravno i stoga u vrlo malom omjeru.

(74)

U pogledu društva Hipo Fondi, Komisija primjećuje da je ono, kada je prodano svojem manjinskom dioničaru, bilo isključivo neaktivno društvo. Latvija je potvrdila da su preostali privatni portfelji i zatvoreni fondovi kojima je upravljalo društvo Hipo Fondi već zatvoreni, u postupku zatvaranja ili će biti zatvoreni. Osim toga Latvija se obvezala da […].

(75)

S obzirom na prethodno navedeno može se zaključiti da će Hipo Fondi ostati isključivo neaktivno društvo i neće voditi stvarno aktivno poslovanje, barem neko vrijeme. S obzirom na to da neaktivno društvo prekida aktivnosti koje je prethodno vodilo društvo Hipo Fondi kao podružnica MLB-a i trenutno ne poduzima nikakve nove gospodarske aktivnosti, može se zaključiti da ne postoji kontinuitet između društva Hipo Fondi kao poduzeća koje je bilo dio MLB grupe i novog subjekta, odnosno društva Hipo Fondi u vlasništvu novog (novih) vlasnika, koje obavlja nove gospodarske aktivnosti, ako one uopće postoje. Prema tome ne može se smatrati da je neaktivno društvo Hipo Fondi imalo koristi od potpore prethodno dodijeljene MLB-u.

(76)

Društvo HipoNIA sadržavat će aktivu bivšeg komercijalnog segmenta MLB-a u režimu rada u kojem se taj segment postupno ukida i poslovat će samo ograničeno vrijeme. Međutim, u skladu s ustaljenom praksom, mjere koje su usmjerene na postupni prestanak komercijalnih aktivnosti mogu ipak predstavljati potporu (25).

(77)

U pogledu poduzeća koja su kupci paketa, Komisija primjećuje da je na temelju informacija koje je Latvija dostavila postupak prodaje proveden na otvoren i nediskriminirajući način, po tržišnim uvjetima i s ciljem da se što više poveća cijena posebnih paketa.

(78)

U pogledu prijenosa društva HipoNIA ispod tržišne vrijednosti, Komisija potvrđuje početni zaključak odluke o pokretanju postupka da se kupac društva, latvijska Agencija za privatizaciju, ne može smatrati korisnikom potpore jer ne obavlja gospodarske aktivnosti, već je to samo agencija latvijske države (26).

(79)

Na temelju toga Komisija smatra da nikakva potpora nije dodijeljena poduzećima koja su kupci komercijalne aktive i pasive MLB-a.

(80)

Zaključno, nakon prodaje svih paketa sastavljenih od bivših komercijalnih aktivnosti MLB-a, koja je do sada već zaključena, mjere potpore pružaju korist samo onim komercijalnim aktivnostima MLB-a nastavljenim nakon prodaje društava HipoNIA i Hipolizings.

(81)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 73., društvo Hipolizings imalo je korist (doduše u ograničenoj mjeri) od potpore dodijeljene MLB-u. Kako je prethodno navedeno, njegovi ugovorni aranžmani nisu morali biti prekinuti neočekivano i društvo nije morao prodavati vlasnik u nepovoljnoj situaciji, što je, da je to bio slučaj, moglo rezultirati prodajom po znatno nižoj cijeni. Ograničena narav koristi ili činjenica da se ona ne može kvantificirati ne mijenja procjenu Komisije u tom smislu.

(82)

S obzirom na to da je društvo Hipolizings aktivno u financijskom sektoru, svaka korist proizašla iz državnih sredstava koja doprinosi njegovim aktivnostima mogla bi utjecati na trgovinu unutar Unije i narušiti tržišno natjecanje. Prema tomu mjere koje idu u korist njegovim aktivnostima moraju se smatrati odgovornima za narušavanje tržišnog natjecanja i utjecanje na trgovinu među državama članicama. Prednost je osigurana kroz državna sredstva i selektivna je jer korist od nje ima samo jedna financijska grupa.

(83)

S obzirom na prethodno navedeno Komisija zaključuje da neizravna korist za društvo Hipolizings proizašla iz mjera potpore dodijeljenih MLB-u predstavlja državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(84)

U pogledu mjere za likvidnost dodijeljene društvu HipoNIA, koja se zadržava tijekom faze restrukturiranja, iako u višem iznosu, u odluci o pokretanju postupka već je utvrđeno da ta mjera predstavlja državnu potporu. Komisija nema razloga za promjenu svoje prethodne procjene u pogledu povećanog iznosa potpore za likvidnost. Izmijenjeni iznos mjere ne utječe na njegovu kvalifikaciju kao potpora. Komisija shodno tome zaključuje da potpora za likvidnost od 71 milijun LVL društvu HipoNIA predstavlja državnu potporu.

(85)

U vezi s drugim mjerama potpore dodijeljenim MLB-u, matičnom društvu društva HipoNIA, prednost koja iz njih proizlazi ne ide u korist društva HipoNIA. Sve te druge mjere potpore dodijeljene MLB-u imale su za cilj i utjecale na održavanje aktivnosti MLB-a tijekom duljeg razdoblja nego što bi to bilo moguće u slučaju neposredne insolventnosti i likvidacije. Kada su one dodijeljene MLB-u, HipoNIA je poslovala kao društvo za upravljanje lošom aktivom unutar MLB grupe. Budući da su aktivnosti društva HipoNIA bile ograničene na likvidaciju aktive bez odgode bez ikakvih prednosti dodijeljenih klijentima, ono je predstavljalo integralni dio likvidacijskog postupka. Prema tomu neizravna se pomoć od drugih mjera potpore dodijeljenih komercijalnom segmentu MLB-a može isključiti u slučaju društva HipoNIA.

(86)

Budući da je u odjeljku 5.1. utvrđeno da mjera za likvidnost društva HipoNIA i neizravna korist društva Hipolizings od mjere potpore dodijeljene MLB-u predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora, potrebno je procijeniti njihovu spojivost s unutarnjim tržištem.

(87)

U uvodnim izjavama 177. do 180. odluke o pokretanju postupka već je utvrđeno da se mjere potpore koje su donijele korist komercijalnim aktivnostima MLB-a trebaju procijeniti u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora, a posebno s Komisijinom Komunikacijom o restrukturiranju.

(88)

Točkom 17. Komunikacije o restrukturiranju potvrđuje se da prodaja (dijela) financijske institucije trećoj strani može pomoći ponovnom uspostavljanju njezine dugoročne održivosti.

(89)

Društvo Hipolizings prodano je društvu Swedbank Lizings koje je najveće društvo za usluge leasinga u Latviji (22 % tržišnog udjela). Ono je usko integrirano u opće bankarske operacije društva Swedbank. Od 31. svibnja 2013., Swedbank je prema agenciji Moody's poboljšao kreditni rejting na A1. Zabilježeno je da poslovanje te grupe ima odgovarajuću profitabilnost (uz stopu povrata na kapital od 16,9 % u 2012. i od 13,8 % u prvom tromjesečju 2013. (27)) uz omjer temeljnog kapitala Tier 1 veći od 15 %. Aktivnosti društva Hipolizings predstavljaju vrlo mali udio aktive Swedbank grupe (ca. 0,05 %).

(90)

S obzirom na prethodno navedeno Komisija zaključuje da su gospodarske aktivnosti MLB-a s kojima je društvo Hipolizings nastavilo nakon njegove prodaje društvu Swedbank Lizings, integriranom u Swedbank grupu, održive.

(91)

Latvija je potvrdila da društvo HipoNIA, koje je kupilo kreditne portfelje od MLB-a, ne osigurava dodatno financiranje nijednom od svojih klijenata. Nadalje je podnijela izvješća o nadzoru postupnog prekida neprodanih komercijalnih aktivnosti i ex post procjenu likvidacije.

(92)

Komisija pozitivno ocjenjuje napore koje su poduzeli Latvija i MLB da bi prodali sve komercijalne aktivnosti koje se mogu prodati, osim kada je to bilo manje ekonomski povoljno nego da ih se postupno ukida, kako je procijenio renomirani vanjski savjetnik.

(93)

S obzirom na prethodno navedeno Komisija zaključuje da su sumnje koje je iskazala u odluci o pokretanju postupka otklonjene i zahtjevi iz Komunikacije o restrukturiranju u pogledu ispravnog zatvaranja poslovanja u ovom su slučaju ispunjeni.

(94)

Već je u odluci o pokretanju postupka zaključeno da se u osnovnom scenariju sadržanom u prodajnoj strategiji predviđa ograničavanje potpore potrebne za postupni prekid komercijalnih aktivnosti MLB-a na minimum (28). Stvarna provedba tog plana ne mijenja procjenu.

(95)

Osim toga, u odluci o pokretanju postupka zaključeno je i da se komercijalne aktivnosti MLB-a prekidaju njihovom prodajom, čime se osigurava da banka doprinosi restrukturiranju što je više moguće vlastitim sredstvima (29).

(96)

Kako je već određeno u odluci o pokretanju postupka, pravovremene prodaje podružnica MLB-a odvojeno od banke kao i podjela banke u nekoliko paketa prije njihove prodaje ublažavaju neprimjerena narušavanja tržišnog natjecanja uzrokovana potporom. Prema tome, smatra ih se pozitivnima (30).

(97)

Budući da je prodaja zaključena, otklonjene su sumnje izražene u odluci o pokretanju postupka u vezi s tempom prodaje.

(98)

Budući da je Latvija potvrdila da se neće dodjeljivati predujmovi za postojeće kredite društva HipoNIA, sumnje izražene u tom smislu u odluci o pokretanju postupka također su otklonjene.

(99)

U vezi s društvom Hipolizings Komisija je u odluci o pokretanju postupka početno zaključila da su mjere za ograničavanje narušavanja tržišnog natjecanja, prouzročenog državnom potporom koja mu je bila dodijeljena, bile odgovarajuće. S obzirom na potvrdu Latvije da društvo Hipolizings nije imalo koristi ni od jedne izravne potpore, te se početne procjene Komisije sada mogu potvrditi. Osim toga, Hipolizings […]. […]. Doista, s obzirom na ograničenu tržišnu prisutnost društva Hipolizings (tržišni udio od 5 %) i ograničenu potporu koja mu je dodijeljena, te koja je isključivo neizravna, mjere za ograničavanje narušavanja tržišnog natjecanja koje se uglavnom sastoje od njegove pravovremene prodaje od strane MLB-a odgovarajuće su.

(100)

S obzirom na prethodno navedeno Komisija smatra da plan restrukturiranja MLB-a i njegova provedba do danas u pogledu komercijalnih aktivnosti MLB-a ispunjuju sve uvjete utvrđene u Komunikaciji o restrukturiranju.

(101)

Komisija smatra da potpora za likvidnost u iznosu od 71 milijun LVL koju je Latvija u lipnju 2013. dodijelila MLB-u (odnosno pravnoj osobi društvu HipoNIA) i neizravna korist za društvo Hipolizings od mjera za restrukturiranje dodijeljenih MLB-u, predstavljaju državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora.

(102)

Komisija smatra da je Latvija nezakonito provela dodatnu potporu za likvidnost od 11 milijuna LVL te time prekršila odredbu članka 108. stavka 3. Ugovora. Međutim, Komisija smatra da je mjera zajedno s originalnom potporom za likvidnost od 60 milijuna LVL društvu HipoNIA spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora.

(103)

Komisija također smatra da je neizravna korist za društvo Hipolizings od mjera za restrukturiranje dodijeljenih MLB-u spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (b) Ugovora,

25.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 250/18

(1)

Dopisom od 5. siječnja 2004., urudžbiranim 9. siječnja 2004., Ujedinjena Kraljevina obavijestila je Komisiju o namjeri da uvede poreznu olakšicu u Sjevernoj Irskoj, koja se primjenjuje na neobrađeni agregat vađen u Sjevernoj Irskoj, gdje se i komercijalno iskorištava te na prerađene proizvode od neobrađenog agregata vađenog u Sjevernoj Irskoj gdje se i komercijalno iskorištava, u vezi s porezom na agregate uspostavljenim u Ujedinjenoj Kraljevini („mjera”).

(2)

Mjera je bila prijavljena kao preinaka izvorne porezne olakšice za agregate u Sjevernoj Irskoj (2) koju je Komisija odobrila Odlukom od 24. travnja 2002. u predmetu N863/01 (3) (Odluka N863/01).

(3)

Komisija je 7. svibnja 2004. donijela odluku da neće uložiti prigovore u pogledu mjere (4) (Odluka od 7. svibnja 2004.)

(4)

British Aggregates Association (Britansko udruženje za agregate) te društva Healy Bros. Ltd i David K. Trotter & Sons Ltd uložili su 30. kolovoza 2004. žalbu protiv Odluke od 7. svibnja 2004. (tužba je urudžbirana pod brojem predmeta T-359/04).

(5)

Opći je sud 9. rujna 2010. poništio Odluku od 7. svibnja 2004. (5). U skladu s presudom Komisija nije imala pravo donijeti odluku da neće uložiti prigovore u skladu sa zakonom jer nije ispitala pitanje moguće porezne diskriminacije između predmetnih domaćih proizvoda i uvezenih proizvoda podrijetlom iz Irske. Komisija nije uložila žalbu na tu presudu.

(6)

Ujedinjena Kraljevina dostavila je 15. prosinca 2010. i 21. prosinca 2011. dodatne podatke u pogledu mjere, uključujući dokumente koji se odnose na privremenu obustavu provedbe mjere od 1. prosinca 2010. opozivom Uredaba u vezi s porezom na agregate (Porezni odbitak u Sjevernoj Irskoj) iz 2004. (S.I. 2004/1959).

(7)

Komisija je dopisom od 2. veljače 2011. zatražila dodatne podatke. Dopisima od 7. ožujka 2011. i 10. lipnja 2011. Ujedinjena Kraljevina dostavila je dodatne podatke.

(8)

Komisija je dopisom od 13. srpnja 2011. obavijestila Ujedinjenu Kraljevinu da je odlučila pokrenuti postupak utvrđen u članku 108. stavku 2. Ugovora u pogledu potpore.

(9)

Odluka Komisije o pokretanju postupka objavljena je u Službenom listu Europske unije  (6) („Odluka o pokretanju postupka”). Komisija je pozvala zainteresirane strane da dostave primjedbe u pogledu te potpore.

(10)

Komisija je 23. rujna 2011. zaprimila dvije primjedbe zainteresiranih strana. Proslijedila ih je Ujedinjenoj Kraljevini 10. studenoga 2011. te joj je omogućila da odgovori; primjedbe Ujedinjene Kraljevine primljene su dopisom od 25. studenoga 2011.

(11)

Ujedinjena Kraljevina dostavila je dodatne podatke 17. rujna 2012. i 10. listopada 2012. Komisija je zatražila dodatne podatke 23. siječnja 2014. i 7. veljače 2014. koje je Ujedinjena Kraljevina dostavila 1. travnja 2014., odnosno 4. lipnja 2014.

(12)

Porez na agregate (engl. Aggregates Levy, „AGL”) jest porez za zaštitu okoliša na komercijalno iskorištavanje agregata te se primjenjuje na stijene, pijesak ili šljunak. Uvela ga je Ujedinjena Kraljevina s učinkom od 1. travnja 2002. u ekološke svrhe kako bi se maksimalno povećala upotreba recikliranog agregata i ostalih alternativa neobrađenom agregatu te kako bi se promicalo učinkovito vađenje i upotreba neobrađenog agregata koji je neobnovljivi prirodni resurs. Utjecaji vađenja agregata na okoliš koji se rješavaju u okviru poreza na agregate uključuju buku, prašinu, štetu nanesenu bioraznolikosti i kvaliteti okoline.

(13)

Porez na agregate primjenjuje se na neobrađeni agregat vađen u Ujedinjenoj Kraljevini i na uvezene neobrađene agregate kod njihove prve upotrebe ili prodaje u Ujedinjenoj Kraljevini (7). Stopa u vrijeme izvorne prijave iznosila je 1,60 GBP po toni (8). Porez na agregate primjenjuje se i na komercijalno iskorištavanje neobrađenog agregata koji se upotrebljava u proizvodnji prerađenih proizvoda. Ne primjenjuje se na prerađene i reciklirane agregate te na neobrađene agregate koji se izvoze iz Ujedinjene Kraljevine.

(14)

U Odluci N863/01 Komisija je smatrala da je postupno uvođenje poreza na agregate u Sjevernoj Irskoj spojivo s odjeljkom E.3.2. Smjernica Zajednice o državnim potporama za zaštitu okoliša (9) („Smjernice o potpori za zaštitu okoliša iz 2001.”). Odobrena potpora bila je u obliku petogodišnjeg degresivnog programa poreznih olakšica koji je započeo 2002., a završio 2007. Izvorna porezna olakšica za agregate u Sjevernoj Irskoj obuhvaćala je samo komercijalno iskorištavanje agregata koji se upotrebljavao u proizvodnji prerađenih proizvoda.

(15)

Ova se odluka odnosi isključivo na preinačenu poreznu olakšicu za agregate u Sjevernoj Irskoj koja se primjenjivala na neobrađeni agregat vađen u Sjevernoj Irskoj gdje se i komercijalno iskorištavao te na prerađene proizvode od neobrađenog agregata vađenoga u Sjevernoj Irskoj gdje se komercijalno iskorištavao.

(16)

Kao što je objašnjeno u uvodnim izjavama 12. do 14. Odluke o pokretanju postupka, Ujedinjena Kraljevina smatrala je da je zbog posebnih okolnosti u Sjevernoj Irskoj bilo potrebno povećati područje primjene olakšice za agregate u Sjevernoj Irskoj.

(17)

Preinačen je izvorni program olakšica (postupno uvođenje poreza na agregate). Olakšica se primjenjivala na sve vrste neobrađenih agregata, odnosno ne samo na agregate koji su se upotrebljavali u proizvodnji prerađenih proizvoda, kao što je to bio slučaj kod izvorne olakšice u Odluci N863/01, nego i na neobrađene agregate koji su se upotrebljavali izravno u sirovom stanju (10).

(18)

Olakšica je bila utvrđena na 80 % razine poreza na agregate koji se inače plaća te je bila planirana kao prijelazni aranžman. Na snagu je stupila 1. travnja 2004. i trebala je trajati do 31. ožujka 2011. (odnosno devet godina od uvođenja poreza na agregate 1. travnja 2002.).

(19)

Program olakšica obustavljen je 1. prosinca 2010.

(20)

Kako bi se učinkovitije ostvarili planirani ciljevi zaštite okoliša, Ujedinjena Kraljevina postavila je podnositeljima zahtjeva koji službeno sklapaju ugovore ili su u skladu s njima olakšicu kao uvjet, obvezujući podnositelje zahtjeva na program o poboljšanju učinkovitosti zaštite okoliša tijekom trajanja olakšice.

(21)

Ključni kriteriji za ulazak u program bili su:

(22)

Svaki je sporazum pojedinačno prilagođen okolnostima kamenoloma, uzimajući u obzir, na primjer, trenutačne norme i opseg za poboljšanje. Obuhvaćena područja učinkovitosti bila su: kvaliteta zraka, arheologija i geološka raznolikost, bioraznolikost, miniranje, odgovornost prema zajednici, prašina, energetska učinkovitost, podzemne vode, krajobraz i vizualno ometanje, buka, skladištenje nafte i kemikalija te rukovanje njima, sanacija i naknadno održavanje, upotreba alternativa primarnim agregatima, površinske vode, neizravni učinci prijevoza te gospodarenje otpadom.

(23)

Ministarstvo za okoliš Sjeverne Irske bilo je odgovorno za praćenje tih sporazuma, a olakšica je bila povučena za poduzeća sa znatnim nedostatcima.

(24)

Što se tiče troškova proizvodnje agregata, u Ujedinjenoj Kraljevini objasnili su da su se oni znatno razlikovali od kamenoloma do kamenoloma te bi isto to vrijedilo i za cijene (11). Prosječna prodajna cijena iz kamenoloma za različite klase agregata sažeta je u tablici 1. (12) Profitne su marže opet bile promjenjive, ali su u industriji procijenili da je tipična razina bila od 2 % do 5 %.

Tablica 1.

Prodajna cijena

(25)

Nakon Odluke o pokretanju postupka Ujedinjena Kraljevina dostavila je dodatne podatke u vezi s troškovima proizvodnje agregata u Sjevernoj Irskoj i Velikoj Britaniji. U usporedbi s Velikom Britanijom, Sjeverna Irska ima veće troškove za električnu energiju i lokacijsku dozvolu. Troškovi električne energije malog/srednjeg poduzeća u Sjevernoj Irskoj iznose prosječno oko 14 penija po kWh i 11 penija po kWh za poduzeća slične veličine u Ujedinjenoj Kraljevini kao cjelini. Veliki i vrlo veliki potrošači električne energije u Sjevernoj Irskoj platit će u prosjeku deset penija po kWh, u usporedbi s oko 8 penija po kWh u Ujedinjenoj Kraljevini kao cjelini. Procjene pristigle iz industrije upućuju na to da bi troškovi električne energije i goriva iznosili između 30 i 46 penija za svaku tonu proizvedenog agregata. Uz to, kamenolomi u Sjevernoj Irskoj suočeni su sa znatno većim troškovima u vezi s lokacijskim dozvolama nego što ih imaju kamenolomi u Velikoj Britaniji i Republici Irskoj. Ujedinjena Kraljevina dostavila je usporedbe troškova kako bi poduprla tu izjavu.

(26)

Što se tiče razlike u razinama cijena između Sjeverne Irske i Velike Britanije općenito, Ujedinjena Kraljevina objasnila je da dobavljači u Sjevernoj Irskoj nikad nisu mogli naplatiti istu cijenu kao u Velikoj Britaniji. Ujedinjena Kraljevina ilustrirala je to prosječnim cijenama agregata u Sjevernoj Irskoj i Velikoj Britaniji između 2001. i 2008. Puna stopa poreza stoga bi predstavljala puno veći omjer prodajne cijene na već obuzdanom tržištu. Ta nemogućnost prebacivanja troškova kupcima važan je povijesni čimbenik u pomanjkanju ulaganja u bolji okoliš te se objašnjava ekonomskim (fragmentacija tržišta) i geološkim čimbenicima.

(27)

Nakon Odluke o pokretanju postupka Ujedinjena Kraljevina dostavila je detaljnije podatke u vezi s prosječnim cijenama agregata. Čini se da, osim u slučaju vrlo vrijednih, posebnih agregatnih materijala, nije ekonomično prevoziti agregate iz Sjeverne Irske u Veliku Britaniju ili čak unutar Velike Britanije iz Škotske za, na primjer, upotrebu u Londonu. U tablici 2. prikazuju se prosječne cijene iz kamenoloma u Sjevernoj Irskoj i Velikoj Britaniji između 2006. i 2011. u slučaju Sjeverne Irske i 2012. u slučaju Velike Britanije.

Tablica 2.  (13)

Prosječne cijene iz kamenoloma

(28)

Detaljnije informacije u vezi s određivanjem cijena ukazuju na isti zaključak o kojemu je Ujedinjena Kraljevina već prethodno izvijestila (uvodna izjava 26.), odnosno da bi puna stopa poreza na agregate stoga predstavljala puno veći omjer prodajne cijene na već obuzdanom tržištu. Podatci pokazuju da agregatni materijal u obliku pijeska i šljunka ili drobljenog kamena iz Sjeverne Irske ne bi mogao konkurirati prosječnim cijenama u Velikoj Britaniji kad se troškovi izraženi u iznosu od […] (14) GBP po toni prijevoza morem uzmu u obzir. Niska cijena agregata općenito isključuje njegovu prodaju na udaljenim tržištima jer bi, čak i za […] GBP po toni, put od […] milja dodao gotovo […] % na cijenu iz kamenoloma. Vjerojatno je da će u mnogim slučajevima bliži kamenolom moći ponuditi konkurentniju cijenu.

(29)

Što se tiče elastičnosti cijena potražnje, Ujedinjena Kraljevina objasnila je da je elastičnost cijena potražnje za agregate u rasponu od 0,2 do 0,5. Ispitivanje Ujedinjene Kraljevine o podatcima o količini agregata i cijeni za Veliku Britaniju i Sjevernu Irsku ukazuje na to da je za većinu vrsta agregata elastičnost cijena bila u rasponu od blizu nule do oko 0,52. Nakon Odluke o pokretanju postupka Ujedinjena Kraljevina pokazala je da se procjene elastičnosti cijena potražnje za Veliku Britaniju ne mogu primijeniti na Sjevernu Irsku zbog razlika između tih dvaju tržišta. Stoga prvobitno dostavljene brojke nisu bitne za tržište Sjeverne Irske. Ujedinjena Kraljevina navela je da je pokušala odrediti elastičnost primjenjivu samo za Sjevernu Irsku, ali da su za izračun nedostajali bitni podatci.

(30)

Nakon Odluke o pokretanju postupka Ujedinjena Kraljevina dostavila je podatke iz kojih je bilo vidljivo na koji način razlike u cijeni utječu na potražnju na tržištu Sjeverne Irske. U te su svrhe pristigle informacije iz četiriju od pet najvećih poduzeća u sektoru upravljanja kamenolomima u Sjevernoj Irskoj. S obzirom na to da troškovi prijevoza obično ograničavaju tržište na kojem kamenolomi mogu prodavati proizvode po konkurentnim cijenama, teško je bilo utvrditi izravnu korelaciju između cijena i tržišnih udjela. Vjerojatnije je da će na potražnju i tržišni udjel utjecati početak ili dovršetak velikih građevinskih projekata na lokalnom području, a ne razlike u cijeni na nacionalnoj razini. Nadalje, ta društva s najvećim udjelom na tržištu u Sjevernoj Irskoj isto tako ponekad prodaju visokokvalitetne posebne proizvode pa tako usporedba među proizvođačima za određivanje tržišnih kretanja ne bi bila točna. Ipak, Ujedinjena Kraljevina pokazuje da razlike u cijenama zaista utječu na potražnju, ali na više lokalnoj razini. Trgovačka društva koja posluju blizu granice s Republikom Irskom, odnosno unutar približno 23 milje od granice, pokazala su da su doživjela znatna smanjenja prodaje nakon što su povećali cijene. Dostavljeni su posebni podatci u vezi s […] i […]. U tablici 3. prikazuje se učinak promjena cijena na lokaciji društava […] i […] u […] između 2009. i 2013., koji pokazuje znatno smanjenje obujma prodaje i prihoda nakon uklanjanja privremene obustave olakšice 2010. Pri pokušaju prebacivanja poreza u cijelosti lokacija društava […] i […] u […] izgubila je […] % svoje prodaje, što je znatno smanjenje.

Tablica 3.

Učinak promjena cijena na lokaciji društava […] i […] u […] između 2009. i 2013.

(31)

Lokacije za prerađene proizvode koje se nalaze blizu granice s Republikom Irskom isto su tako doživjele znatna smanjenja prodaje nakon što su pokušale prebaciti troškove poreza na agregate u cijelosti. Na primjer, […] društva […] u […], koje je od granice udaljeno samo jednu milju, zabilježio je pad proizvodnje od […] m3 2005. na samo […] m3 2013. nakon porasta cijena svojih materijala.

(32)

Nadalje, Ujedinjena Kraljevina dostavila je podatke koji pokazuju razvoj infrastrukture i drugih radova u javnom sektoru između 2000. i 2012. Razvoj prikazuje porast outputa javnih radova u razdoblju između 2007. i 2009., nakon čega je slijedio pad i blagi porast 2012. Međutim, Komisija napominje da je na građevinske radove općenito utjecala gospodarska kriza, stoga se takva kretanja ne mogu uzeti u obzir samostalno jer bi ona mogla biti uzrokovana gospodarskim okruženjem i kretanjima na građevinskom tržištu.

(33)

Ujedinjena Kraljevina dostavila je i ponuđene cijene za razdoblje od 2007. do 2013. za agregate koje je kupio Odjel za nabavu za ceste Sjeverne Irske (tablica 4.), uključujući troškove prijevoza do lokalnih skladišta Odjela za ceste. Podatci jasno pokazuju da su se nakon 2010., kad je porezna olakšica za agregate privremeno obustavljena, cijene smanjile, ponekad drastično ili neznatno povećale, ali u puno manjoj mjeri nego što je iznos pune stope poreza na agregate, 1,95 GBP. To pokazuje da čak i kad je javna prodaja u pitanju, proizvođači agregata u Sjevernoj Irskoj nisu mogli prebaciti porez na agregate na svoje kupce. To je još očitije jer je za javni sektor manje vjerojatno da na njega utječe gospodarska kriza, a građevinski radovi u javnom sektoru, kao oni koje provodi Odjel za ceste, povećali su svoj udjel opće potražnje za agregatima.

Tablica 4.

Ponuđene cijene za razdoblje od 2007. do 2013. za agregate koje je kupio Odjel za nabavu za ceste Sjeverne Irske

(34)

Budući da su korist od porezne olakšice za agregate ostvarili samo kamenolomi u Sjevernoj Irskoj, a ne u i ostatku Ujedinjene Kraljevine, Ujedinjena Kraljevina dostavila je podatke o tome zašto je tržište agregata u Sjevernoj Irskoj različito geografsko tržište od općeg tržišta Ujedinjene Kraljevine i u čemu se oni razlikuju.

(35)

Ujedinjena Kraljevina pokazuje da su tržišta za agregate u Sjevernoj Irskoj i Velikoj Britaniji međusobno odvojena i drukčija, s vrlo malo međusobnog utjecaja. Tržišta za agregate obično su lokalna po prirodi zbog relativno visokih troškova prijevoza materijala u odnosu na njihovu prodajnu cijenu. Primjenom podataka koje je na raspolaganje stavilo Ministarstvo prometa, Ujedinjena Kraljevina izračunala je da prosječan trošak prijevoza jedne tone agregata cestom iznosi do 0,855 GBP po toni po milji. Niska cijena agregatnih proizvoda znači da bi zbog duljih putovanja agregatni proizvodi bili manje konkurentni od materijala podrijetlom iz kamenoloma koji su više lokalni u odnosu na kupca. Nadalje, izvoznici agregatnog materijala procijenili su da bi trošak prijevoza agregata morem između Sjeverne Irske i Velike Britanije iznosio oko […] GBP po toni. Morskom bi se teretu tada dodao i neophodan cestovni teret od kamenoloma do luke i od pristaništa dolaska do mjesta uporabe. Ujedinjena Kraljevina pokazala je i da prijevoz agregata između dviju regija nije isplativ, osim u slučaju posebnog obojenog kamena ili skupljih agregatnih materijala. Procjenjuje se da čak i za te materijale postoji vjerojatnost za dodatni trošak od […] – […] GBP po toni za cestovni prijevoz tereta od pristaništa u Velikoj Britaniji do najbližih tvornica asfalta.

(36)

Zalihe agregata uvelike se razlikuju između Sjeverne Irske i Velike Britanije zbog dostupnosti materijala i nekoliko različitih aktivnih koncesionara kamenoloma. Zbog svoje geološke prirode Sjeverna Irska može se podičiti najvećom raznolikošću vrsta stijena u odnosu na sve regije Ujedinjene Kraljevine usporedive veličine. Kamenolomi su relativno ravnomjerno raspoređeni po cijeloj Sjevernoj Irskoj. Dok različite grofovije imaju veća ležišta određenih vrsta stijena, agregati od drobljenog kamena uglavnom su međusobno zamjenjivi, osiguravajući mnogo kamenja pogodnog za upotrebu kao agregat u cijelom području. S druge strane, područje Velike Britanije nema takvu geološku raznolikost. Zbog raznolikih i bogatih ležišta stijena, jednoliko raspoređenih diljem zemlje i u blizini svih velikih tržišta, Sjeverna Irska ima puno veću zalihu međusobno zamjenjivih proizvoda od tržišta u Velikoj Britaniji. To dovodi do većih razina tržišnog natjecanja u Sjevernoj Irskoj te smanjuje marže koje proizvođači agregata iz Sjeverne Irske imaju za povećanje svojih cijena.

(37)

Kako je navela Ujedinjena Kraljevina, daleko najveći omjer nezavisnih kamenoloma i veći broj kamenoloma po četvornoj milji u Sjevernoj Irskoj isto tako osigurava veće tržišno natjecanje među dobavljačima agregata. U Velikoj Britaniji više od 75 % svih agregata isporučuje petero velikih poduzeća (15). Suprotno tomu, pet najvećih poduzeća u Sjevernoj Irskoj čini tamo samo oko 39 % ukupne proizvodnje agregata.

(38)

Ujedinjena Kraljevina pokazuje da ta dva tržišta karakteriziraju različita kretanja potražnje jer je pad potražnje za agregatima tijekom gospodarske krize i od njezina početka bio puno veći u Sjevernoj Irskoj nego u Velikoj Britaniji. Nadalje, kako se output u sektoru graditeljstva i potražnja za agregatima smanjuje, za preostalu se potražnju pojačava tržišno natjecanje među koncesionarima kamenoloma.

(39)

Sjeverna Irska puno je sklonija samostalnom poslovanju, pri čemu je vertikalna integracija između proizvodnje agregata, cementa i betona daleko manje uobičajena na tržištu u Sjevernoj Irskoj u usporedbi s Velikom Britanijom. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 37., u Velikoj Britaniji petoro najvećih društava nadzire i do 75 % proizvodnje agregata. Ta ista društva kontroliraju i 70 % ukupne proizvodnje gotovog betona i veliki udjel svih tvornica asfalta, od kojih oboje predstavljaju ključna tržišta prodaje agregata. Stoga pri smanjenju proizvodnje u sektoru graditeljstva i potražnje za betonom i asfaltom pet najvećih društava u Velikoj Britaniji nadzire smanjenje svojih kapaciteta proizvodnje agregata. U praksi opskrba agregatima spremnije će se prilagoditi potražnji u Velikoj Britaniji, ograničavajući pad cijena. Sjeverna Irska razlikuje se zbog nedostatka vertikalne integracije tržišta jer kako se proizvodnja u sektoru graditeljstva i potražnja za agregatima smanjuje, tržišno se natjecanje među koncesionarima kamenoloma za ostatak potražnje pojačava. To čini tržište Sjeverne Irske daleko konkurentnijim od tržišta Velike Britanije, s većim brojem kamenoloma po četvornoj milji i po glavi i većim omjerom nezavisnih kamenoloma koji pokušavaju prodati svoje proizvode nezavisnim, samostalnim tvornicama prerađenih proizvoda.

(40)

Nadalje, Ujedinjena Kraljevina pokazala je da je tržište agregata Sjeverne Irske i Republike Irske vrlo slično.

(41)

Nakon Odluke o pokretanju postupka Ujedinjena Kraljevina dostavila je podatke o trgovinske izloženosti industrije agregata Sjeverne Irske između 2002. i 2013. Službenom statistikom mogle bi se dobiti samo zbrojene polugodišnje brojke zbog pravila o objavljivanju Poreznog i carinskog ureda Njezina Veličanstva (HMRC). Njima se ne dopušta raščlamba trgovinske izloženosti prema vrsti agregata, a za neke godine statistika o trgovanju uopće nije dostupna. Na dodatne poteškoće naišlo se zbog nedostatka službenih podataka o proizvodnji prerađenog betona i prerađenih asfaltnih proizvoda. U tim primjerima Ujedinjena Kraljevina koristila se procjenama (16) tržišta koje je dostavilo udruženje Quarry Products Association Northern Ireland („QPANI”). Zbog nepostojanja državne statistike za druge kategorije proizvoda Ujedinjena Kraljevina osigurala je procjene najboljih pretpostavki u pogledu trgovinske izloženosti drobljenog kamena, prerađenih betonskih proizvoda, pijeska i asfalta. Ipak, čak i s obzirom na ta ograničenja, Ujedinjena Kraljevina smatra da podatci o trgovinske izloženosti pokazuju stupanj trgovanja između Republike Irske i Sjeverne Irske. Trgovinska izloženost detaljno je prikazana u tablici 5. Brojke se temelje na godišnjim ili polugodišnjim brojkama za uvoz i izvoz te za godišnju proizvodnju, a dostavljene su i Komisiji.

Tablica 5.

Trgovinska izloženost

(42)

Brojevi u tablici 5. pokazuju da je industrija agregata u Sjevernoj Irskoj podložna znatnom stupnju trgovinske izloženosti u vezi s prodajom drobljenog kamena. Ujedinjena Kraljevina pokazuje da se neprijavljeni uvoz agregata u Sjevernu Irsku znatno povećao nakon uvođenja poreza na agregate 2002. Ova neprijavljena razina uvoza vjerojatno se još jednom ubrzala nakon privremene obustave porezne olakšice za agregate 2010. Anketa koju je 2002. provelo Ulstersko sveučilište prebrojila je broj kamiona koji dovoze agregate u Sjevernu Irsku na osam važnijih graničnih prijelaza. Rezultati te ankete pokazali su da je do 89 kamiona dnevno prevozilo agregate. Za godišnji ukupni iznos cjelokupnog službeno prijavljenog uvoza bilo bi potrebno samo 243 kamiona godišnje. To je ukazivalo na to da je stvarna razina uvoza agregata mogla biti i 133 puta viša od one zabilježene službenim statistikama 2002., odnosno da će procijenjene trgovinske izloženosti vjerojatno uvelike podcijeniti stvarnu razinu trgovinske izloženosti.

(43)

U vezi s prebacivanjem povećanih troškova proizvodnje na krajnje kupce i s mogućim smanjenjem prihoda od prodaje, Ujedinjena Kraljevina dostavila je podatke koji pokazuju da se nakon uvođenja poreza 2002. prosječna cijena agregata u Sjevernoj Irskoj povećala za iznos koji je mnogo manji od onoga koji bi se očekivao da je porez na agregate bio prebačen u potpunosti, a to je bilo povezano s padom zakonite prodaje koja je bila proporcionalno mnogo veća od pada zabilježenog u Velikoj Britaniji.

(44)

Ujedinjena Kraljevina isto je tako objasnila da je prodaja niskoklasnih agregata i ispuna pala u godini koja je završila s 31. ožujkom 2003. u usporedbi s razinama dvije godine prije uvođenja poreza na agregate. Proizvodnja iz zakonitih kamenoloma u kalendarskoj godini 2002. bila je znatno ispod utvrđenog kretanja prodaje agregata (općenito, tijekom posljednjih 30 godina došlo je do uzlaznog kretanja u vezi s prodajom agregata u Sjevernoj Irskoj). U Velikoj Britaniji proizvodnja agregata 2002. pala je za 5,7 % u usporedbi s neznatnim povećanjem prethodne godine (međutim, analizom kretanja pokazalo se je da je u Velikoj Britaniji proizvodnja općenito bila u padu tijekom posljednjih deset godina).

(45)

Ujedinjena Kraljevina isto je tako objasnila da je od uvođenja poreza od 1,60 GBP po toni prosječna cijena agregata u Sjevernoj Irskoj 2002. porasla za oko 0,25 – 0,30 GBP po toni u usporedbi s 2001., dok se u Velikoj Britaniji cijena povećala za 1 –1,40 GBP po toni. Čak i dopuštajući činjenicu da je agregat koji se upotrebljava u prerađenim proizvodima, koji je ostvario korist od olakšice od 80 % prema izvornom degresivnom programu kreditiranja iz 2002. u Sjevernoj Irskoj, uključen u taj prosjek, to podrazumijeva da su koncesionari kamenoloma u Sjevernoj Irskoj morali apsorbirati znatan omjer poreza. Pod pretpostavkom da su prerađeni proizvodi upotrebljavali polovinu proizvodnje agregata u Sjevernoj Irskoj i da na njihovu cijenu nije utjecao porez 2002., to i dalje prema Ujedinjenoj Kraljevini pretpostavlja da je, u prosjeku, više od 1 GBP/tona poreza moralo biti apsorbirano za svaku tonu agregata prodanog za upotrebu u njegovu sirovom stanju.

(46)

Nakon Odluke o pokretanju postupka Ujedinjena Kraljevina dostavila je dodatna objašnjenja njima u potvrdu u uvodnoj izjavi 45. da je nakon uvođenja poreza na agregate prosječna cijena u Sjevernoj Irskoj porasla mnogo manje nego što je stopa poreza, dok je u Velikoj Britaniji porasla za 1 – 1,40 GBP/tona s obzirom na to da proizvođači prerađenih proizvoda od agregata nikad nisu platili punu stopu poreza na agregate. Ujedinjena Kraljevina pokazuje procjene prema kojima je između trećine i polovine svih agregata proizvedenih u Sjevernoj Irskoj upotrijebljeno u proizvodnji prerađenih proizvoda. Čak i kad bi se, rasprave radi, uzele veće brojke i primijenio puni iznos od 100 % koji se primijenio na prerađene proizvode tijekom prve godine poreza, i shodno tome pretpostavilo da nije bilo porasta u troškovima proizvodnje kao posljedica poreza na 50 % agregata, tada to samo udvostručuje porast cijene za preostalih 50 %. Takvo udvostručenje ukazalo bi na to da je povećanje u dobivenoj cijeni bilo 0,50 – 60/tona, što je još uvijek znatno niže od cijene dobivene u Velikoj Britaniji i nije blizu prebacivanja punog dodatnog troška od 1,60 GBP po toni koji je prouzročio porez u prvoj godini primjene.

(47)

Nadalje, Ujedinjena Kraljevina dostavila je podatke koje je prikupila od reprezentativnih uzoraka agregata u Sjevernoj Irskoj u vezi s kretanjima proizvodnje agregata, prometu i dobiti. Međutim, prikazana su kretanja povezana i ne mogu se izdvojiti od kretanja na građevinskom tržištu i recesije koja je započela 2008.

(48)

Podatci su pokazali da su profitabilnost i cijene već toliko niski prije privremene obustave programa oslobođenja od poreza da potpuna apsorpcija poreza ne bi bila financijski održiva. Društva su umjesto toga pokazala da su prebacila porez i da su zauzvrat morala prihvatiti dodatne troškove prodaje povrh onih koje su već prouzročile ekonomske okolnosti pune izazova. Kako bi njihova poduzeća nastavila s radom, u industriji su odgođena ozbiljna kapitalna ulaganja, a zaposlenici su dobili otkaze. Ankete pokazuju da je prebacivanje poreza od 1,95 GBP po toni na kupce predstavljalo izazov jer bi cijene prema kupcima porasle između 50 % i 66 %. Zbog ekonomske klime kupci nisu skloni platiti više cijene i umjesto toga odgađaju ulaganja ili kod konkurencije traže alternativne materijale ili konkurentniju cijenu. To je štetno za poslovanje vezano uz agregate u Sjevernoj Irskoj, što za posljedicu ima gubitak kupaca, smanjenje količine prodaje i pritisak u pogledu dodatnog smanjenja profitnih marži.

(49)

Stoga, iako podatci prikupljeni iz reprezentativnih uzoraka iz industrije agregata u Sjevernoj Irskoj predstavljaju dobru naznaku razvoja prometa i dobiti industrije agregata u Sjevernoj Irskoj, oni se ne mogu izdvojiti iz ekonomskog konteksta i nisu samostalno uvjerljivi za ocjenu učinaka punog iznosa poreza na agregate.

(50)

Procijenjeni godišnji proračun za program olakšica (izgubljena državna sredstva) u to se vrijeme razlikovao od izvorne prijave između 15 milijuna GBP (2004. – 2005.) i 35 milijuna GBP (2010. – 2011.).

(51)

U vezi s brojem korisnika procijenjeno je da bi oko 170 koncesionara kamenoloma bilo prihvatljivo za olakšicu.

(52)

Tijelo koje dodjeljuje potpore u pogledu poreznih olakšica za agregate u Sjevernoj Irskoj jest Porezni i carinski ured Njezina Veličanstva (HMRC).

(53)

Kao što je objašnjeno u uvodnim izjavama 47. do 54. Odluke o pokretanju postupka, Komisija je sumnjala je li preinačena porezna olakšica za agregate primjenjiva u Sjevernoj Irskoj bila u skladu s Ugovorom, a posebno s njegovim člankom 110. Te su sumnje Komisiji onemogućile pronalaženje mjere koja bi u toj fazi bila spojiva s unutarnjim tržištem.

(54)

Komisija je smatrala da je porez na agregate rezultirao unutarnjim oporezivanjem u smislu članka 110. Ugovora. Komisija je dalje ustanovila da postoji razlika u primjeni poreza na agregate između proizvođača u Sjevernoj Irskoj i proizvođača iz ostalih država članica koja se nije mogla opravdati.

(55)

Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 56. Odluke o pokretanju postupka, Komisija je na temelju relevantne sudske prakse smatrala da se kao posljedica poništenja Odluke od 7. svibnja 2004. mjera kako se primjenjivala od tog datuma (i do njezine privremene obustave 1. prosinca 2010.) mora smatrati nezakonitom. Nadalje, Komisija tvrdi da će uvijek ocjenjivati spojivost nezakonite državne potpore s unutarnjim tržištem u skladu s bitnim kriterijima postavljenima u bilo kojem instrumentu koji je bio na snazi u vrijeme dodjele potpore (18). Budući da se potpora smatrala nezakonitom i dodijeljena je tijekom razdoblja koje obuhvaća primjenjivost Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001., kao i nakon objave Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2008. (19), Komisija je ocijenila spojivost poreznih olakšica za agregate u okviru dokumenta na snazi u vrijeme dodjele potpore na sljedeći način:

(56)

U vezi s ocjenom mjere u okviru Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001., Komisija je zaključila da bi se uvjeti spojivosti utvrđeni u tim Smjernicama mogli smatrati ispunjenima. Međutim, prisjetila se da joj je, s obzirom na sumnje izražene u vezi s člankom 110. Ugovora, u toj fazi bilo onemogućeno pronaći mjeru spojivu s unutarnjim tržištem na temelju Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001.

(57)

U vezi sa spojivošću mjere u okviru Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2008. Komisija je zaključila:

(58)

Iako su podatci koje je dostavila Ujedinjena Kraljevina pokazali znatno povećanje troškova proizvodnje zbog poreza na agregate, zbog kojih bi inače bilo vjerojatno da takav porast ne bi bio prebačen bez znatnih smanjenja prihoda od prodaje, Komisija u toj fazi nije mogla zaključiti na temelju dostavljenih podataka, ponajprije nedovoljno detaljnih podataka, da je uvjet za spojivost u točki 158. podtočki (c) Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2008. bio ispunjen.

(59)

Na temelju točke 158. podtočke (c) Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2008., usklađenošću s potrebnim kriterijima zahtijeva se da se bitno povećanje troškova proizvodnje iz uvodne izjave 58. ne može prebaciti na kupce, a da to ne dovede to važnih smanjenja prihoda od prodaje. U tom smislu, država članica može dati procjene, inter alia, elastičnosti cijena proizvoda predmetnog sektora na mjerodavnom zemljopisnom tržištu, kao i procjene izgubljenih prihoda od prodaje i/ili smanjenih prihoda poduzetnika iz određenog predmetnog sektora odnosno kategorije.

(60)

Komisija je u tom kontekstu primijetila da se argumenti Ujedinjene Kraljevine da se povećanje troškova proizvodnje nije moglo prebaciti, a da to ne dovede do bitnog smanjenja prihoda od prodaje bili temeljeni na usporedbi između povećanja cijene zbog uvođenja poreza na agregate (oko 0,25 – 0,30 GBP po toni 2002. u usporedbi s 2001. u Sjevernoj Irskoj, dok je u Velikoj Britaniji cijena narasla za 1 – 1,40 GBP po toni). Što se tiče smanjenja (zakonite) prodaje u Sjevernoj Irskoj, Komisija je uočila da se ukupno razlikovalo za sve vrste agregata između – 17,6 % (2001. – 2003.) i – 22,8 % (2002. – 2003.) te je vjerojatno bili mnogo veće od onih zabilježenih u Velikoj Britaniji. Komisija je smatrala da bi se ti argumenti mogli smatrati naznakom poteškoća na koje se naišlo zbog prebacivanja povećanih troškova proizvodnje u Sjevernoj Irskoj.

(61)

Komisija je ipak istaknula da Ujedinjena Kraljevina nije dostavila dovoljno detaljnih podataka koji dokazuju i brojčano određuju učinak tih argumenata činjenice da proizvođači prerađenih proizvoda od agregata nikad nisu plaćali punu stopu poreza na agregate zbog njegova postupna uvođenja u Sjevernoj Irskoj.

(62)

Nadalje, što se tiče dokazivanja smanjenja prihoda od prodaje, Ujedinjena Kraljevina nije osigurala objašnjenja u pogledu razvoja tržišta agregata u Sjevernoj Irskoj nakon 2002. Na slici 2. Izvješća udruženja Quarry Products Association Northern Ireland („QPANI”) Uredu za poštenu trgovinu Studija tržišta u sektoru agregata Ujedinjene Kraljevine (20) kako ga je dostavila Ujedinjena Kraljevina, prikazano je povećanje proizvodnje od 2004. do 2007.

(63)

Ujedinjena Kraljevina izjavila je podnesku da je „povećanje troškova utjecalo na promet subjekata i smanjilo njihovu dobit”. Međutim, za tu izjavu nisu dostavljeni podatci koji bi ju poduprli.

(64)

Kako bi dokazala poštovanje uvjeta spojivosti iz točke 158. podtočke (c) Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2008., Ujedinjena Kraljevina dostavila je samo podatke na razini ukupne industrije, a da nisu bili dostavljeni reprezentativni uzorci pojedinačnih korisnika temeljeni na, primjerice, njihovoj veličini.

(65)

Konačno, Komisija je primijetila da su opažanja Ujedinjene Kraljevine ukazivala na to da je za većinu vrsta agregata elastičnost cijene bila u rasponu od blizu nule do oko 0,52, odnosno činilo se da su relativno neelastične. U načelu, to bi značilo da bi povećanje troškova proizvodnje bilo prebačeno na krajnje kupce. Ujedinjena Kraljevina nije dostavila ni dodatna objašnjenja ni izračune u vezi s konkretnim učinkom relativne neelastičnosti kako je zaključeno na temelju argumenata dostavljenih u vezi s (nemogućnošću) prebacivanja povećanja troškova proizvodnje na krajnje kupce.

(66)

Udruženje QPANI iznijelo je da su proizvođači agregata u Sjevernoj Irskoj ušli u program olakšica u dobroj vjeri oslanjajući se na činjenicu da je Ujedinjena Kraljevina tražila odobrenje Komisije te da je Komisija donijela pozitivnu odluku. Uz to, sklopili su sporazume o zaštiti okoliša, što je s njihove strane značilo znatna ulaganja.

(67)

Podnositelji koji su se žalili na odluku Komisije kojom se odobrava program olakšica nikada primjerima nisu dokazali da je zaista postojala diskriminacija u odnosu na uvezene agregate.

(68)

Udruženje QPANI navodi da bi bilo kakav povrat sredstava državne potpore kršio legitimna očekivanja koncesionara kamenoloma u Sjevernoj Irskoj da je potpora bila zakonita. Budući da su koncesionari kamenoloma već uložili sredstva za poboljšanje okoliša, nalog za povrat zapravo bi značio da bi ta društava dva puta morala snositi troškove. Uz to, povrat potpore bio bi suprotan načelu pravne sigurnosti.

(69)

Udruženje QPANI dalje navodi da je količina uvezenih agregata u Sjevernu Irsku uvijek bila minimalna. Oni pokazuju da se nakon uvođenja poreza na agregate uvoz zapravo povećao jer su se povećali privatna novogradnja i izdatci javnog sektora za izgradnju.

(70)

Što se tiče nemogućnosti prebacivanja poreza na agregate na kupce, QPANI ističe da se znatno povećanje troškova proizvodnje koje je Komisija već potvrdila ne bi moglo prebaciti zbog prekapacitiranosti sektora agregata i puno konkurentnijeg tržišta u Sjevernoj Irskoj. Uz to, u Sjevernoj Irskoj postoji znatan opseg materijala koji je izuzet iz poreza na agregate, poput škriljevca koji se upotrebljava u javnim i privatnim građevinskim projektima te kojima se koriste poljoprivrednici. Anketa udruženja QPANI o mjesečnoj privatnoj prodaji kamenja (rujan 2001. – rujan 2002.) pokazala je znatan pad u poslovanju od travnja 2002. u usporedbi s prethodnom godinom. Jedinica za statistiku Ministarstva za poduzetništvo, trgovinu i ulaganja (Sjeverna Irska) u godišnjem je izvješću o mineralima iz 2002. ukazala na pad od oko 2,7 milijuna tona u proizvodnji agregata u Sjevernoj Irskoj, što predstavlja oko 11 % proizvodnje.

(71)

Udruženje QPANI iznijelo je da istraživanje Odbora za poslovanje Sjeverne Irske, „Uvođenje poreza na agregate – Godinu dana kasnije, treće izvješće sa sjednice 2003. – 2004.” daje jasne dokaze koji pokazuju učinak na prodaju agregata i razine zaposlenosti uvođenjem poreza na agregate.

(72)

Udruženje QPANI tvrdi da je razlog povećanja proizvodnje agregata u Sjevernoj Irskoj od 2004. do 2007. bio rezultat povećane aktivnosti izgradnje u toj pokrajini.

(73)

Udruženje QPANI dalje tvrdi da su povećani troškovi utjecali na profitne marže koncesionara što je dokazano činjenicom da su povećanja cijena rasla samo za 0,25 do 0,30 GBP kako je bilo navedeno u uvodnoj izjavi 81. Odluke o pokretanju postupka. Stoga su tako apsorbirali glavninu povećanih troškova proizvodnje prouzročene porezom na agregate i, s obzirom na kapitalno intenzivnu industriju i njezine visoke režijske troškove, postalo je očito da su uske profitne marže koncesionara bile dodatno smanjene.

(74)

Udruženje QPANI tvrdi da se podatci o elastičnosti cijena odnose na tržište agregata u Velikoj Britaniji te da oni nisu odražavali situaciju u Sjevernoj Irskoj.

(75)

Udruženje BAA iznijelo je da bi za Ujedinjenu Kraljevinu bilo nemoguće retroaktivno ispravljati poreznu diskriminaciju proizvoda uvezenih iz ostalih država članica, Tvrdili su da čak i da Ujedinjena Kraljevina mora vratiti bilo koji iznos plaćen kao porez na agregate za proizvode uvezene u Sjevernu Irsku iz ostalih država članica, to ne bi moglo otkloniti ozbiljan odvraćajući učinak porezne diskriminacije. Stoga retroaktivno odobrenje programa za olakšice ne bi bilo moguće.

(76)

Udruženje BAA tvrdi da program za olakšice za porez na agregate nije u skladu sa Smjernicama o potporama za zaštitu okoliša iz 2001. Navodno porez na agregate nema znatan učinak na okoliš kako se to zahtijeva točkom 51. podtočkom 2.(a) Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001.; program olakšica iz 2004. nije bio odobren kad je porez na agregate bio donesen kako se to zahtijevalo točkom 51. podtočkom 2.(b) Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001.; 20 % nije znatan dio poreza kako se to zahtijevalo točkom 51. podtočkom 1.(b) Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001.

(77)

Udruženje BAA dalje tvrdi da program olakšica nije u skladu sa Smjernicama o potporama za zaštitu okoliša iz 2008. Porezna olakšica za agregate narušava ciljeve zaštite okoliša koji se porezom na agregate žele ostvariti, suprotno točki 151. Smjernica o potpori za zaštitu okoliša iz 2008. jer je od 2004. prouzročila znatan „uvoz” agregata iz Sjeverne Irske u Veliku Britaniju. To bi upućivalo na to da su se izbjegavala pravila kojima se zahtijeva da se agregat koji se vadi u Sjevernoj Irskoj, ali upotrebljava u Velikoj Britaniji, oporezuje u punom iznosu.

(78)

Uz to, udruženje BAA ističe da porezna olakšica za agregate nije u skladu s točkom 158. podtočkom (c) Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2008. jer nije dokazana nemogućnost prebacivanja znatnog povećanja troškova proizvodnje. Konkretno, ekonomski podatci koje predlaže Ujedinjena Kraljevina, na koje se upućuje u uvodnim izjavama 21. do 23. Odluke o pokretanju postupka, nevjerojatni su i vjerojatno obmanjujući. Prosječne cijene koje je dostavila Ujedinjena Kraljevina navodno su beznačajne jer postoji mnogo raznih vrsta agregata i, shodno tome, velik broj cijena. Uz to, cijene iz kamenoloma isto tako ovise o lokaciji kamenoloma i udaljenosti od gradilišta. Stoga usporedba prosječne cijene za Sjevernu Irsku (relativno malo i ruralno područje) i prosječne cijene za cijelu Veliku Britaniju ne bi bila relevantna. Navodno, ako su cijene iz kamenoloma zaista bile 50 % niže od cijena u Velikoj Britaniji, za sjevernoirskim bi agregatima u Velikoj Britaniji postojala velika potražnja. Udruženje BAA tvrdi da troškovi prijevoza iz Sjeverne Irske do Londona nisu viši od troškova prijevoza iz Škotske do Londona.

(79)

Ujedinjena Kraljevina tvrdi da se potpora ne bi trebala smatrati nezakonitom potporom i da se u ocjeni spojivosti mjere s unutarnjim tržištem mogu primijeniti samo Smjernice o potporama za zaštitu okoliša iz 2001.

(80)

Ujedinjena Kraljevina tvrdi da bi Komisija trebala uzeti u obzir činjenicu da je Odluka od 7. svibnja 2004. kojom se odobrava potpora bila proglašena ništavnom jer Komisija nije uspjela nezakonito pokrenuti formalni ispitni postupak. Mjera je Komisiji bila prijavljena te je bila odobrena prije dodjele svih poreznih olakšica. U trenutku dodjele potpora nije bila nezakonita.

(81)

Ujedinjena Kraljevina navodi da s obzirom na to da je Odluka od 7. svibnja 2004. bila ništavna, Komisija nije u biti donijela odluku u skladu s člankom 4. Uredbe Vijeća (EZ) br. 659/1999 (21) („Postupovna uredba”) u roku od dva mjeseca. Stoga bi se mjera trebala smatrati odobrenom. Ako se na početnu obavijest primijeni članak 4. stavak 6. Postupovne uredbe, tada se potpora smatrala odobrenom 2004. i Komisija nije nadležna donijeti novu odluku u skladu s člankom 4. Umjesto toga, mjeru treba smatrati zatečenom potporom, koja podliježe preispitivanju samo u smislu svojih budućih učinaka i koja ne može biti podložna nalogu za retroaktivni povrat. Međutim, donesena je odluka u skladu s člankom 4. stavkom 3., iako na nezakonit način i unatoč tome što je naknadno proglašena ništavnom, kada članak 4. stavak 6. Postupovne uredbe više nije primjenjiv. Ujedinjena Kraljevina tvrdi da bi isto tako trebala imati pravo osloniti se na činjenicu da je odluka o odobrenju u skladu sa člankom 4. stavkom 3. Postupovne uredbe donesena prije dodjele porezne olakšice pa tako dodjela potpore nije bila nezakonita u smislu da je bila dodijeljena bez odobrenja Komisije.

(82)

Ujedinjena Kraljevina tvrdi da je, u tom slučaju, razlog što je potpora smatrana nezakonitom jedino taj što je Odluka od 7. svibnja 2004. bila proglašena ništavnom jer se njome nije uspio pokrenuti formalni ispitni postupak 2004. Ne radi se o tome da je Ujedinjena Kraljevina u vrijeme stupanja mjere na snagu kršila članak 108. stavak 3. Ugovora. U ocjeni spojivosti mjere s unutarnjim tržištem trebale bi se primijeniti samo Smjernice o potporama za zaštitu okoliša iz 2001. Komisija bi trebala nastaviti s ocjenjivanjem potpore na temelju prijave iz 2004. i primijeniti pravila koja su u tom trenutku bila primjenjiva.

(83)

Budući da Ujedinjena Kraljevina tvrdi da potpora nije nezakonita, ona navodi da Komisija nije ovlaštena podijeliti potporu dodijeljenu između razdoblja kad su na snazi bile Smjernice o potporama za zaštitu okoliša iz 2001., odnosno Smjernice o potporama za zaštitu okoliša iz 2008. Iz toga slijedi da bi se, s obzirom na to da je Komisija ustanovila da je mjera bila dosljedna sa Smjernicama o potporama za zaštitu okoliša iz 2001., sve potpore dodijeljene u okviru programa trebale proglasiti spojivima s unutarnjim tržištem.

(84)

Ujedinjena Kraljevina odbija argumente koje je predložilo udruženje British Aggregates Association („BAA”) kao svoj odgovor na Odluku o pokretanju postupka u kojoj BAA tvrdi da mjera, kako je bilo priopćeno 2004., nije bila u skladu sa Smjernicama o potporama za zaštitu okoliša iz 2001. Ujedinjena Kraljevina naglašava činjenicu da je Komisija već ustanovila, kao što se navodi u uvodnoj izjavi 63. Odluke o pokretanju postupka, da je porez na agregate imao znatan učinak na okoliš i da BAA ne osporava nalaze Komisije da sporazumi o zaštiti okoliša sklopljeni s društvima koja se bave agregatima u Sjevernoj Irskoj i koja su ostvarila korist od porezne olakšice za agregate u iznosu od 80 % imaju pozitivne učinke na okoliš te da ne narušavaju ciljeve koje porez na agregate ostvaruje. Uz to, Ujedinjena Kraljevina iznijela je dokaze da je mjera koju je Komisija odobrila 2004. bilo proširenje programa olakšica koji je izvorno uveden istodobno kad i porez. Točkom 51. podtočkom 2.(b) Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001. ne zahtijeva se da svaki pojedini aspekt odstupanja mora biti utvrđen ili proveden istodobno s uvođenjem poreza. Da se radilo o tome, nikad ne bi bilo moguće uvesti preinačeno odstupanje i točka 51. podtočka 2. bila bi suvišna odredba. Nadalje, Ujedinjena Kraljevina predlaže da se točka 51. podtočka 1.(b) Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001. ispuni, a kako je Komisija već potvrdila u uvodnoj izjavi 67. Odluke o pokretanju postupka, zahtjev za plaćanje 20 % poreza na agregate predstavlja zahtjev o plaćanju znatnog dijela poreza. Pitanje je li taj omjer znatan mora u obzir uzeti i činjenicu da koncesionari kamenoloma koji su prihvatljivi za olakšicu moraju snositi troškove poboljšanja ekološke učinkovitosti i da su cijene agregata općenito niže u Sjevernoj Irskoj nego u ostatku Ujedinjene Kraljevine. U apsolutnom iznosu monetarna vrijednost od 20 % nacionalnog poreza koji se mora platiti stoga je veća od ostatka Ujedinjene Kraljevine.

(85)

Ujedinjena Kraljevina tvrdi da je ideja da bi program olakšica činio diskriminacijsko oporezivanje u suprotnosti s člankom 110. Ugovora netočna. Uvoz iz Irske u Ujedinjenu Kraljevinu oporezuje se isto kao i proizvodnja u Ujedinjenoj Kraljevini, uključujući proizvodnju u Sjevernoj Irskoj gdje uvjeti za olakšicu nisu ispunjeni. Stoga ne postoji diskriminacija između proizvoda uvezenih iz Irske u Ujedinjenu Kraljevinu i proizvoda proizvedenih u Ujedinjenoj Kraljevini. Sjeverna Irska nije država članica pa tako nije primjereno primijeniti članak 110. Ugovora kako bi se utvrdilo da posebni porezni tretman određenih proizvođača u okviru tog područja čini diskriminaciju u odnosu na proizvode uvezene iz ostalih država članica i prodanih unutar tog područja. Ujedinjena Kraljevina tvrdi da bi se diskriminacija trebala ocijeniti uzimajući u obzir nacionalne proizvode i da, s obzirom na to da nacionalni proizvodi u Ujedinjenoj Kraljevini podliježu punom iznosu poreza na agregate, diskriminacija ne može postojati. Nadalje, činjenica da je određenim proizvođačima u određenim područjima država članica omogućena porezna olakšica stvar je nadzora državnih potpora u skladu s člankom 107. Ugovora, a ne članka 110. Samo bi se članak 107. stavak 3. Ugovora trebao primijeniti na fiskalne mjere potpore dodijeljene proizvođačima, a ne članak 110. Inače bi se sve fiskalne potpore proizvođačima trebale proširiti na proizvode iz ostalih država članica. Nadalje, ne postoji pravilo u pravu Unije kojime se zahtijeva da potpora dodijeljena u obliku porezne olakšice proizvođačima u dijelu države članice bude na raspolaganju uvoznicima sličnih proizvoda iz ostalih država članica na isti način.

(86)

Ujedinjena Kraljevina ne prihvaća da je potpora nezakonita, no ako Komisija bude smatrala da ona to jest, Ujedinjena Kraljevina vjeruje da nalog za povrat nije primjeren. Nalogom za povrat prekršila bi se legitimna očekivanja primatelja te bi on bio nerazmjeran.

(87)

Državna potpora definirana je u članku 107. stavku 1. Ugovora kao potpora koju dodjeljuje država članica ili koja se dodjeljuje s pomoću državnih sredstava u bilo kojem obliku čime se narušava ili prijeti da će se narušiti tržišno natjecanje stavljanjem određenih poduzetnika ili proizvodnje određene robe u povoljniji položaj u mjeri u kojoj to utječe na trgovinu među državama članicama.

(88)

Porezna olakšica za agregate bila je dodijeljena s pomoću državnih sredstava, u obliku smanjenja porezne stope, društvima smještenima na određenom dijelu državnog područja Ujedinjene Kraljevine (Sjeverna Irska), stavljajući ih u povoljniji položaj smanjenjem troškova koje bi inače morali snositi. Primatelji potpore uključeni su u vađenje agregata ili u proizvodnju prerađenih proizvoda što su ekonomske djelatnosti koje uključuju trgovinu između država članica.

(89)

Shodno tomu, Komisija je u uvodnoj izjavi 39. Odluke o pokretanju postupka zaključila da prijavljena mjera čini državnu potporu u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora (bivši članak 87. stavak 1. Ugovora o osnivanju Europske zajednice).

(90)

Kao što je opisano u uvodnoj izjavi 55., Komisija je zaključila da s obzirom na to da će se potpora smatrati nezakonitom i uzimajući u obzir ekološki cilj mjere, Komisija bi trebala ocijeniti spojivost mjere u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora na temelju pravne osnove na snazi u trenutku dodjele potpore, kako slijedi:

(91)

Ujedinjena Kraljevina smatra da se zbog razloga opisanih u uvodnim izjavama 79. do 83. potpora ne bi smjela smatrati nezakonitom potporom te da ju je potrebno ocijeniti samo na temelju Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001.

(92)

Uz svoje nalaze u vezi s Odlukom o pokretanju postupka, s obzirom na stajalište koje je izrazila Ujedinjena Kraljevina, Komisija naglašava da je Sud dosljedno držao da u slučaju osporavanja pozitivne odluke Komisije u okviru propisanih rokova te sudskog poništenja odluke opća načela prava Unije, a ponajprije načela pravne sigurnosti te zaštita legitimnih očekivanja ne sprečavaju Komisiju da proglasi da dana mjera potpore tvori nezakonitu i nespojivu potporu te da naredi povrat sredstava potpore. U predmetu CELF I. (22) Sud je naveo da se „potpora provedena nakon pozitivne odluke Komisije smatra zakonitom dok sud Komisije ne odluči poništiti tu odluku. Kasnije, nakon potonje odluke, smatra se da se predmetna potpora u skladu s prvim stavkom članka 231. Ugovora o EZ-u nije proglasila spojivom s poništenom odlukom, s time da se njezina provedba mora smatrati nezakonitom.” U predmetu CELF II. (23) Sud potvrđuje svoje nalaze da „pozitivna odluka Komisije ne može biti razlogom za legitimno očekivanje primatelja potpore, prvo, ako je ta odluka bila pravovremeno osporena pred sudom Zajednice koji ju je poništio ili drugo, dokle god ne istekne razdoblje za pokretanje postupka ili, u slučaju da je postupak pokrenut, dokle god sudac Zajednice ne donese konačnu presudu.”

(93)

Komisija stoga i dalje tvrdi da bi se porezna olakšica za agregate trebala smatrati nezakonitom potporom. Posljedično, potpora dodijeljena nakon 2. travnja 2008. podliježe Smjernicama o potporama za zaštitu okoliša iz 2008. Međutim, kako Ujedinjena Kraljevina tvrdi, čak da se porezna olakšica za agregate smatrala zatečenom potporom, i dalje bi je trebalo prilagoditi Smjernicama o potporama za zaštitu okoliša iz 2008. u skladu s točkom 200.

(94)

Kao što je objašnjeno u uvodnim izjavama 53. i 54., Komisija je smatrala da bi porezna olakšica za agregate koja se ne dodijeli proizvodima uvezenima u Sjevernu Irsku iz ostalih država članica mogla kršiti članak 110. Ugovora.

(95)

Čini se da se prvim stavkom članka 110. Ugovora isključuje nacionalni program kao što je program poreznih olakšica za agregate primjenjiv u Sjevernoj Irskoj kojim se predviđa smanjenje stope poreza na agregate u vezi s neobrađenim agregatima koje su u Sjevernoj Irskoj vadili proizvođači koji su sklopili sporazume o zaštiti okoliša, dok su istovjetni proizvodi uvezeni iz ostalih država članica isključeni iz programa smanjene stope te se stoga oporezuju po punoj stopi poreza na agregate (24). Suprotno podnesku Ujedinjene Kraljevine opisanom u uvodnoj izjavi 85., činjenica da će se program smanjene stope primijeniti samo na određeno područje ne mijenja njegovo tumačenje. Štoviše, da su odredbe poput programa olakšice Ujedinjene Kraljevine dopuštene, države članice lako bi zaobišle načelo nediskriminacije utvrđeno u članku 110. Ugovora.

(96)

Sud je prema tvrdnjama same Ujedinjene Kraljevine ustanovio (25) da „pravo Zajednice ne ograničava slobodu svake države članice na uspostavu poreznog sustava kojim se razlikuju određeni proizvodi, čak i proizvodi koji su slični u smislu prvog stavka članka 90. Ugovora o EZ-u”. Takvo je razlikovanje, međutim, u skladu s pravom Unije „samo ako ono ostvaruje ciljeve koji su sami usklađeni sa zahtjevima Ugovora i njegovim sekundarnim zakonodavstvom i ako su detaljna pravila takva da se njima mogu izbjeći sve vrste diskriminacije, izravne ili neizravne, u odnosu na uvoz iz drugih država članica ili svi oblici zaštite u vezi s domaćim proizvodima koji se natječu”. Povezano s poreznom olakšicom za agregate, različit tretman uvezenih agregata očito nije sukladan sa zahtjevima za razlikovanje koje je utvrdio Sud.

(97)

Vodeće načelo povezano s pravom Unije jest da je načela Ugovora potrebno tumačiti i primjenjivati na način kojim se ostvaruju njihovi ciljevi. Člankom 110. Ugovora utvrđuju se posebne odredbe povezane s međunarodnim oporezivanjem kojima se državama članicama zabranjuje uvođenje unutarnjeg oporezivanja diskriminacijske prirode. Kako bi porezna mjera koja čini potporu bila važeća, Komisija stoga mora biti uvjerena da se predmetnom mjerom kao prvo ne krši članak 110. Ugovora, i kao drugo, da se njome ispunjavaju svi bitni uvjeti utvrđeni u člancima 107. i 108 (26). Nema razloga zbog kojeg bi se smatralo da bi mjera potpore u obliku porezne olakšice koja se primjenjuje samo u dijelu države članice trebala biti iznimka od tog tumačenja.

(98)

Međutim, Komisija prima na znanje da se Ujedinjena Kraljevina svojim dopisom od 1. travnja 2014. obvezala ispraviti nespojivost porezne olakšice za agregate s člankom 110. Ugovora nadoknađujući naplaćene iznose koji su nespojivi s unutarnjim tržištem u skladu s kriterijima opisanima u uvodnim izjavama 99. do 103. Područje primjene ispravljanja jest omogućiti stjecanja agregata u Sjevernu Irsku iz ostalih država članica, i to ona u kojima je plaćena puna stopa poreza na agregate tijekom razdoblja između 2004. i 2010. u kojemu je program porezne olakšice na agregate bio aktivan, kako bi se ostvarila korist od 80 % poreznog odbitka na agregate koji je bio dostupan koncesionarima kamenoloma Sjeverne Irske koji su sudjelovali u poreznoj olakšici na agregate. Cilj uvođenja predloženog programa bio bi rješavanje nepravičnosti do koje je moglo doći.

(99)

Komisija primjećuje nemogućnost utvrđivanja stranih kamenoloma koji su prodali agregate podložne porezu na agregate te koji su bili uvezeni i upotrijebljeni u Sjevernoj Irskoj, koju Ujedinjena Kraljevina navodi u svom dopisu od 17. rujna 2012.. Komisija dalje primjećuje da subjekti koji stvarno plaćaju porez na agregate nisu bili strani kamenolomi, nego uvoznici prijavljeni za plaćanje poreza. Stoga se čini primjerenim i dosljednim s primjerima iz prakse Komisije (27) da su subjekti koji stvarno plaćaju porez i zbog kojih su agregati propustili trenutak nastanka porezne obveze oni subjekti koji imaju pravo na naknadu. Predloženi retroaktivni program osigurava da bi svatko tko dostavi dokaze koje su iznijeli Poreznom i carinskom uredu Njezina Veličanstva za porez na agregate po punoj stopi u vezi s preuzimanjem agregata koji su bili uvezeni u Sjevernu Irsku iz ostalih država članica između 1. travnja 2004. i 30. studenoga 2010. („relevantno razdoblje”) i koji su ispunili posebne kriterije u pogledu okoliša i navedene uvjete, mogao tražiti zajam od 80 % na plaćeni porez.

(100)

Kako bi se retroaktivnim programom trebalo osigurati da se samo uvozom agregata iz kamenoloma koji ispunjavaju iste standarde zaštite okoliša kao i kamenolomi u Sjevernoj Irskoj koji su bili prihvatljivi za olakšicu ostvaruje korist od mehanizma nadoknade, Ujedinjena Kraljevina morala je osigurati mehanizam verifikacije. Komisija potvrđuje da kako bi retroaktivan program zaista bio primjenjiv, a ne nepotrebno opterećujući, Ujedinjena Kraljevina neće provjeravati jesu li strani kamenolomi ispunili točne standarde određene kamenolomima u Sjevernoj Irskoj jer u stvarnosti ne bi imali poticaja da to učine, ali su barem standardi zaštite okoliša koje je u to vrijeme predviđalo relevantno zakonodavstvo Unije bili preneseni u odgovarajuća nacionalna zakonodavstva. Ministarstvo za okoliš Sjeverne Irske osiguralo bi standarde zaštite okoliša svih mogućih podnositelja zahtjeva te bi vodilo razdoblje prijave u trajanju od godine dana počevši od objave prijedloga zakona o retroaktivnoj potpori u Ujedinjenoj Kraljevini.

(101)

Kako bi imao pravo na olakšicu, podnositelj zahtjeva trebao bi pokazati kamenolom izvan Ujedinjene Kraljevine iz kojeg je agregat potekao i Ministarstvu za okoliš Sjeverne Irske podnijeti zahtjev za potvrdu da je u to vrijeme kamenolom ispunjavao standarde zaštite okoliša sukladne zakonodavstvu Unije. Ministarstvo za okoliš tada bi tražilo mišljenje nadležnih tijela u ostalim državama članicama kako bi utvrdilo primjenjive norme i njihovu sukladnost. Ako bi bilo zadovoljno, Ministarstvo bi tada izdalo potvrdu o sukladnosti koja bi bila dostupna Poreznom i carinskom uredu Njezina Veličanstva (28) osiguravajući mu potrebne podatke za obradu zahtjeva za otplatu poreza. Za zahtjeve u vezi s istim kamenolomom primjenjivala bi se ista potvrda.

(102)

Zahtjevi za povrat trebali bi sadržavati sljedeće dokumentirane dokaze: agregati su nabavljeni iz kamenoloma iz druge države članice tijekom relevantnog razdoblja; kamenolom ima potvrdu Ministarstva za okoliš; plaćena je puna stopa poreza na agregate i nije tražena olakšica u druge svrhe. Dokaz o nabavi mogao bi se sastojati od odgovarajuće komercijalne dokumentacije na kojoj se vidjeti datum transakcije i podrijetlo agregata. Prijavljeni račun poreznog obveznika za porez na agregate mogao bi poslužiti kao dokaz da je puna stopa poreza na agregate plaćena i da nije tražena druga olakšica. To je dio vlastite evidencije poreznog obveznika jer je nadležnim tijelima samo dostavljen ukupni iznos poreza koji se mora platiti na oporeziv agregat koji se komercijalno upotrebljava. Komisija je svjesna poteškoća koje bi mogući podnositelji zahtjeva mogli imati pri osiguravanju takve dokumentacija zbog dugog razdoblja koje je prošlo od uvođenja porezne olakšice za agregate (29). Međutim, Komisija prima na znanje da je Ujedinjenoj Kraljevini samo potreban razuman dokaz dostupan za retroaktivnu olakšicu, s obzirom na činjenicu da ne postoji javna evidencija s takvim podatcima.

(103)

Retroaktivno ispravljanje koji predlaže Ujedinjena Kraljevina ima sljedeća glavna obilježja:

(104)

Komisija stoga smatra da je Ujedinjena Kraljevina provela uspostavu odgovarajućeg dokumenta kako bi ispravila bilo kakvu diskriminaciju do koje je eventualno došlo u prošlosti.

(105)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 56., Komisija nije mogla pozitivno zaključiti svoju ocjenu olakšice poreza za agregate u okviru Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001. zbog sumnji da je ona povezana s člankom 110. Ugovora. Budući da će Ujedinjena Kraljevina utvrditi odgovarajući instrument kako bi ispravila svaku diskriminaciju koja proizlazi iz mjere, Komisija sada može zaključiti da je mjera spojivima s unutarnjim tržištem na temelju Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001.

(106)

Komisija bilježi primjedbe pristigle od udruženja BAA povezane s ocjenom mjere u Odluci o pokretanju postupka i primjedbe Ujedinjene Kraljevine s tim u vezi. Komisija je ustanovila da nema novih argumenata koje Komisija nije već uzela u obzir te da nema razloga za mijenjanje ocjene u Odluci o pokretanju postupka.

(107)

Komisija je u Odluci o pokretanju postupka ocijenila spojivost mjere s unutarnjim tržištem na temelju Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2008. Ocjena Komisije bila je pozitivna u svakom pogledu, osim u pogledu sukladnosti s točkom 158. podtočkom (c) Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2008., odnosno s kriterijima nužnosti kojima se zahtijeva da se znatno povećanje troškova proizvodnje prouzročeno porezom na agregate ne može prebaciti na kupce, a da to ne dovede to važnih smanjenja prihoda od prodaje korisnika olakšica poreza na agregate u Sjevernoj Irskoj.

(108)

U Odluci o pokretanju postupka Komisija je istaknula da Ujedinjena Kraljevina nije na primjeren način uzela u obzir učinak činjenice da proizvođači prerađenih proizvoda iz agregata nikad nisu platili punu stopu poreza na agregate na prosječno povećanje cijena u Sjevernoj Irskoj u usporedbi s povećanjem cijena u Velikoj Britaniji 2001. i 2002. nakon uvođenja poreza na agregate. Ujedinjena Kraljevina sada je dostavila procjenu učinka takvih prerađenih proizvoda na podatcima koji pokazuju da razina povećanja cijena zaista ukazuje na nemogućnost prebacivanja poreza na agregate (vidjeti uvodnu izjavu 46.).

(109)

Nadalje, što se tiče dokazivanja smanjenja prihoda od prodaje, Komisija je napomenula da Ujedinjena Kraljevina nije osigurala objašnjenja u pogledu razvoja tržišta agregata u Sjevernoj Irskoj nakon 2002. Podatci koji su bili dostavljeni pokazali su povećanje u proizvodnji od 2004. do 2007. Kako je navedeno u uvodnim izjavama 47. do 49., dostavljeni su podatci iz reprezentativnog uzorka proizvođača agregata u Sjevernoj Irskoj, uključujući kretanja proizvodnje. Međutim, čini se da su oni pažljivo slijedili kretanja u građevinarstvu te je na njih snažno utjecala recesija koja je započela 2008. te stoga ne bi bila potpuno relevantna za dokazivanje smanjenja prihoda od prodaje zbog uvođenja poreza na agregate.

(110)

Komisija je u Odluci o pokretanju postupka uočila i da nisu predstavljeni podatci koji bi poduprli podnesak o tome da je povećanje troškova utjecalo na promet subjekata i smanjilo njihovu dobit. Unatoč velikim poteškoćama u prikupljanju važnih podataka, Ujedinjena Kraljevina uspjela je dostaviti podatke koji podupiru te navode, kako je opisano u odjeljcima 2.3.4. do 2.3.7. Uz to, Ujedinjena Kraljevina dostavila je podatke koji pokazuju visoku razinu tržišnog natjecanja s kojima se suočavaju proizvođači agregata iz Sjeverne Irske i njihove niske marže za povećanja cijena zbog veće opskrbe međusobno zamjenjivih proizvoda, nedostatka vertikalne integracije tržišta, velikog broja proizvođača s malim tržišnim udjelom (vidjeti uvodne izjave 34. do 40.).

(111)

Komisija je u Odluci o pokretanju postupka napomenula i da podatci o elastičnosti cijena u vezi s potražnjom ukazuju na činjenicu da ta potražnja ne bi bila elastična. Ujedinjena Kraljevina sada je pokazala da su odgovarajući podatci upućivali na cijelu Ujedinjenu Kraljevinu te nisu mogli biti bitni samo za Sjevernu Irsku. Komisija potvrđuje objašnjenja Ujedinjene Kraljevine da se posebna elastičnost za tržište Sjeverne Irske ne može izračunati.

(112)

Komisija primjećuje da je nakon primjedbe udruženja BAA da su ekonomski podatci koje predlaže Ujedinjena Kraljevina, navedeni u uvodnim izjavama 21. do 23. Odluke o pokretanju postupka, nevjerojatni i vjerojatno obmanjujući, Ujedinjena Kraljevina naknadno dostavila detaljnije podatke (uvodna izjava 27.) u pogledu cijena agregata u Sjevernoj Irskoj i Velikoj Britaniji. Podatci pokazuju da bi puna stopa poreza na agregate zaista predstavljala puno viši omjer prodajne cijene na već obuzdanom tržištu.

(113)

Komisija je dalje razmatrala razlog zbog kojeg bi se porez na agregate mogao prebaciti na potrošače u Velikoj Britaniji, ali ne u Sjevernoj Irskoj. U tom smislu Komisija potvrđuje ocjenu Ujedinjene Kraljevine kako je opisana u uvodnim izjavama 34. do 40., koju je potvrdio Ured za poštenu trgovinu (OFT) u svojem izvješću o agregatima (31) da je tržište agregata u Sjevernoj Irskoj drukčije geografsko tržište od onoga u Velikoj Britaniji te da za proizvođače agregata u Sjevernoj Irskoj ima manje manevarskog prostora za prebacivanje pune stope poreza na svoje kupce.

(114)

Komisija napominje i da je opseg za povećanja cijena u Sjevernoj Irskoj navodno isto tako vrlo ograničen višim troškovima proizvodnje s kojima se suočavaju u brojnim područjima. Ujedinjena Kraljevina pokazala je da su podatci koje su dostavila četiri od pet najvećih društava u industriji pokazali da su profitne marže već iznimno uske, sa mnogo kamenoloma koji posluju nekoliko godina s gubitcima, isto tako zbog viših troškova struje i lokacijskih dozvola (vidjeti uvodnu izjavu 25.).

(115)

Komisija primjećuje da, iako nisu podijeljeni po godinama i po vrsti agregata, podatci koje je Ujedinjena Kraljevina dostavila i koji su opisani u odjeljku 2.3.6. pokazuju da je industrija agregata u Sjevernoj Irskoj bila suočena s visokom trgovinskom izloženošću koja je općenito premašivala 10 % i dosezala čak 24,25 %. Kako je Ujedinjena Kraljevina naglasila, zbog neprijavljenih bi uvoza iz Sjeverne Irske trgovinska izloženost mogla biti čak i veća. U prethodnoj praksi (32) Komisija je smatrala da bi već i trgovinska izloženost iznad 10 % predstavljala rizik za konkurentnost odgovarajuće industrije. Nadalje, Komisija je potvrdila da je zbog visoke trgovinske izloženosti u kombinaciji s niskim tržišnim udjelom nemoguće prebaciti znatne dodatne troškove na kupce (33), a da se ne izgubi količina prodaje.

(116)

Međutim, Komisija primjećuje da podatci za asfalt i pijesak ne slijede to kretanje i imaju mnogo nižu trgovinsku izloženost. No pijesak i asfalt ne slijede ista kretanja kao drugi neobrađeni ili obrađeni agregati. Brojke općenito pokazuju smanjenje uvoza i izvoza. Međutim, čini se da se uvoz pijeska i asfalta posljednjih godina udvostručio. To, naravno, utječe na izračun trgovinske izloženosti. Potrebno je spomenuti da za uvezene prerađene agregate porez na agregate nikad nije bio obvezan, odnosno da je nakon privremene obustave porezne olakšice za agregate, kad je asfalt iz Sjeverne Irske postao podložan punom iznosu poreza na agregate, uvezeni asfalt automatski bio mnogo jeftiniji. Stoga je moguće da je na kretanje uvoza utjecala ta razlika u cijeni.

(117)

Nadalje, Komisija napominje da tržište agregata za sve vrste neobrađenih agregata predstavlja jedno tržište proizvoda. Razlog tome jest međusobna zamjenjivost različitih sirovih agregata te je to potvrdio OFT u izvješću iz 2012. (34) kad je ocijenio tržište za agregate (neobrađeni agregati), cement i gotov beton te nije podijelio tržište agregata. Stoga je Komisija zaključila da različite razine trgovinske izloženosti za pijesak i asfalt u usporedbi s ostalim vrstama agregata nisu bitne za njihovu ocjenu jer, kao prvo, pijesak i asfalt uzimaju se zajedno, iako su na različitim tržištima proizvoda, gdje pijesak pripada prvoj kategoriji agregata od drobljenog kamena, a asfalt je prerađeni agregat, a kao drugo, na brojke utječu kretanja uvoza, vjerojatno u vezi s asfaltom.

(118)

Zaključno, Komisija utvrđuje da je Ujedinjena Kraljevina pokazala da znatno povećanje troškova proizvodnje zbog poreza na agregate nije moglo biti prebačeno bez važnih smanjenja prihoda od prodaje te da je uvjet spojivosti propisan točkom 158. podtočkom (c) Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2008. ispunjen.

(119)

Stoga Komisija može pozitivno zaključiti ocjenu spojivosti mjere s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora na temelju Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2008.

(120)

Kao što je objašnjeno u uvodnoj izjavi 40. Odluke o pokretanju postupka, Komisija je utvrdila da je Ujedinjena Kraljevina nezakonito provela preinačenu olakšicu iz poreza na agregate u Sjevernoj Irskoj kršeći članak 108. stavak 3. Ugovora. Međutim, Komisija je, s obzirom na obveze za retroaktivnim ispravljanjem koje je provela Ujedinjena Kraljevina, utvrdila da je preinačena olakšica iz poreza na agregate spojiva s člankom 107. stavkom 3. točkom (c) Ugovora na temelju Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2001. i Smjernica o potporama za zaštitu okoliša iz 2008.,

25.9.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 250/38

(1)

Komisija je 22. prosinca 2003. zaprimila pritužbu talijanskog zračnog prijevoznika Air One S.p.A. (dalje u tekstu: Air One) u kojoj je navedeno da je nekoliko talijanskih zračnih luka dodijelilo nezakonitu potporu trgovačkom društvu Ryanair Ltd. („Ryanair”) temeljem nekoliko ugovora u kojima su utvrđeni uvjeti poslovanja u zračnim lukama. Riječ je bila o zračnim lukama Alghero, Pescara i Rim kojima upravljaju društva Società di Gestione dell'Aeroporto di Alghero So.Ge.A.AL S.p.A. (dalje u tekstu „So.Ge.A.AL”), SAGA S.p.A. i Aeroporti di Roma S.p.A., te o zračnim lukama Pisa, Treviso i Bergamo („Orio al Serio”).

(2)

Dopisom od 11. lipnja 2004. društvo Air One zatražilo je od Komisije da izrazi svoje stajalište u vezi s njegovom pritužbom u skladu s člankom 265. Ugovora i podnijelo je Općem sudu tužbu zbog nedjelovanja. Sud je odbacio tužbu (2).

(3)

Dopisom od 9. srpnja 2004. Komisija je Italiji proslijedila nepovjerljivu verziju pritužbe. Nakon što je Komisija pristala na produljenje roka, Italija je dostavila primjedbe na pritužbu u dopisima od 5. listopada 2004. i 5. studenoga 2004.

(4)

Komisija je zatražila dodatne informacije dopisom od 14. ožujka 2005. Nakon što je Komisija pristala na produljenje roka, Italija je dostavila tražene informacije u dopisu od 17. lipnja 2005. U dopisu od 30. lipnja 2005. Italija je Komisiji dostavila dodatne informacije.

(5)

Dopisom od 21. studenoga 2005. društvo Air One zatražilo je od Komisije da proširi svoju istragu na zračne luke Bari i Brindisi. Dopisom od 18. svibnja 2006. društvo Air One službeno je pozvalo Komisiju da izrazi svoje stajalište u skladu s člankom 265. Ugovora. Komisija je odgovorila dopisom od 14. srpnja 2006.

(6)

Dopisima od 26. listopada 2006. i 10. siječnja 2007. društvo Air One ograničilo je svoje prigovore na navodnu potporu dodijeljenu u skladu s ugovorima potpisanima između upravitelja zračne luke Alghero, društva So.Ge.A.AL, i društva Ryanair. Društvo Air One 12. veljače 2007. pozvalo je Komisiju da postupi u skladu s člankom 265. Ugovora.

(7)

Dopisima od 27. lipnja 2006. i 30. studenoga 2006. Komisija je od Italije zatražila dodatne informacije. Taj je zahtjev djelomično zadovoljen u dopisu Italije od 17. siječnja 2007. Komisija je od Italije zatražila dodatne informacije u dopisu od 19. veljače 2007. Italija je odgovorila na taj zahtjev dopisima od 16. ožujka 2007. i 26. ožujka 2007.

(8)

Nakon što je preispitala informacije koje je dostavila Italija, Komisija je 12. rujna 2007. odlučila pokrenuti istražni postupak propisan u članku 108. stavku 2. Ugovora (dalje u tekstu „Odluka iz 2007.”). Odluka iz 2007. objavljena je u Službenom listu Europske unije  (3). Komisija je pozvala zainteresirane stranke da dostave svoje primjedbe na mjere koje su predmet istrage.

(9)

Dopisima od 15. listopada 2007. i 22. listopada 2007. Italija je zatražila od Komisije da produlji rok za podnošenje očitovanja na ocjenu Odluke iz 2007. Komisija je odobrila produljenje dopisom od 23. listopada 2007. Italija je 14. studenoga 2007. dostavila svoja očitovanja na Odluku iz 2007.

(10)

Komisija je 12. veljače 2008. objavila ispravak Odluke iz 2007. (4).

(11)

Društvo Ryanair dostavilo je 18. veljače 2008. svoja očitovanja na ocjenu Odluke iz 2007. Društvo So.Ge.A.AL dostavilo je svoja očitovanja istog datuma. Društvo So.Ge.A.AL dostavilo je dodatne informacije dopisom od 16. lipnja 2008. Italija je 20. veljače 2008. proslijedila Komisiji očitovanja regije Sardinije (dalje u tekstu: „RAS”).

(12)

Očitovanja društava Ryanair i So.Ge.A.AL proslijeđena su Italiji dopisom od 28. veljače 2008.

(13)

Dopisom od 20. lipnja 2008. društvo Air One nadopunilo je svoju izvornu pritužbu. Komisija je 10. prosinca 2008. poslala taj podnesak Italiji tražeći njezine primjedbe. Dopisom od 15. siječnja 2009. talijanska nadležna tijela zatražila su produljenje roka za podnošenje primjedbi na podnesak društva Air One. Komisija je odobrila produljenje roka dopisom od 20. siječnja 2009. Italija je 13. veljače 2009. Komisiji dostavila svoja očitovanja.

(14)

Komisija je 1. rujna 2008. zatražila od društva Ecorys Netherlands BV (dalje u tekstu: „Ecorys”) da provede ekonomsku ocjenu nekoliko tekućih istraga o državnim potporama, uključujući onu koja se odnosi na zračnu luku Alghero. Analizom je između ostalog obuhvaćeno postupanje upravitelja zračne luke So.Ge.A.AL i lokalnih nadležnih tijela u pogledu ugovora sklopljenih između društva So.Ge.A.AL i zračnih prijevoznika i u kojoj su mjeri ugovori sa zračnim prijevoznicima koji posluju u zračnoj luci Alghero u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu („MEOP”). Društvo Ecorys dostavilo je svoje završno izvješće 30. ožujka 2011. (dalje u tekstu: „izvješće Ecorysa”).

(15)

Dopisom od 5. ožujka 2010. društvo Ryanair dostavilo je Komisiji dodatne informacije o tekućim istragama u kojima sudjeluje društvo Ryanair, između ostalog o onoj koja se odnosi na zračnu luku Alghero.

(16)

Komisija je 30. ožujka 2011. Italiji poslala zahtjev za dodatne informacije. Komisija je istim dopisom proslijedila Italiji englesku verziju izvješća Ecorysa.

(17)

Komisija je 8. travnja 2011. poslala zahtjev za informacije društvu Ryanair. Društvo Ryanair odgovorilo je na taj zahtjev dopisom od 22. srpnja 2011.

(18)

Dopisima od 23. svibnja 2011. i 30. svibnja 2011. Italija je zatražila produljenje roka za dostavljanje informacija koje je Komisija zatražila 30. ožujka 2011. Italija je istim dopisom zatražila prijevod engleske verzije izvješća Ecorysa na talijanski. Italija je 1. lipnja 2011. potvrdila zahtjev za prijevod. Komisija je 1. kolovoza 2011. poslala Italiji prijevod izvješća Ecorysa na talijanski.

(19)

Dopisima od 31. kolovoza 2011. i 9. rujna 2011. Italija (RAS i talijansko Ministarstvo prometa) odgovorila je na zahtjev Komisije za informacije od 30. ožujka 2011.

(20)

Dopisom od 19. listopada 2011. Komisija je Italiji proslijedila odgovor Ryanaira od 22. srpnja 2011. Dopisom od 16. studenoga 2011. Italija je zatražila produljenje roka za primjedbe. Italija je istim dopisom zatražila prijevod na talijanski jezik Izvješća o ocjeni načela ulagača u tržišnom gospodarstvu („Izvješće o MEOP-u iz 2011.”) priloženog odgovoru društva Ryanair. Dopisom od 17. studenoga 2011. Komisija je pristala produljiti rok. Komisija je 23. siječnja 2012. Italiji poslala talijansku verziju Izvješća o MEOP-u iz 2011. Italija je 15. veljače 2012. dostavila svoje primjedbe o očitovanjima društva Ryanair, posebno o Izvješću o MEOP-u iz 2011.

(21)

Komisija je 17. veljače 2012. poslala zahtjev za informacije društvu Ryanair o seriji tekućih istraga o državnim potporama, uključujući o zračnoj luci Alghero. Društvo Ryanair odgovorilo je na taj zahtjev dopisom od 16. travnja 2012.

(22)

Komisija je 27. lipnja 2012. proširila formalni istražni postupak na dodatne mjere koje je poduzela Italija, a koje nisu bile predmet pritužbe društva Air One (dalje u tekstu: „Odluka iz 2012.”) (5). Odluka iz 2012. objavljena je u Službenom listu Europske unije. Komisija je pozvala zainteresirane stranke da dostave svoje primjedbe na mjere koje su predmet istrage.

(23)

Italija je dostavila svoja očitovanja na Odluku iz 2012. 31. kolovoza 2012., 3. listopada 2012., 19. listopada 2012., 22. listopada 2012. i 20. veljače 2013. Komisija je zaprimila primjedbe od četiriju zainteresiranih stranaka: društva So.Ge.A.AL, Ryanair, Airport Marketing Services Ltd. (dalje u tekstu: „AMS”) i Unioncamere. Podnesak društva Ryanair uključivao je ažurirano izvješće o MEOP-u (dalje u tekstu: „Izvješće o MEOP-u iz 2013.”). Komisija je primjedbe zainteresiranih stranaka proslijedila Italiji, koja je dobila priliku za odgovor. Očitovanja Italije na primjedbe zainteresiranih stranaka zaprimljena su 6. rujna 2013. i 13. studenoga 2013.

(24)

Nekoliko podnesaka zaprimljeno je od društva Ryanair 20. prosinca 2013., 17., 24. i 31. siječnja 2014. Komisija je Italiji proslijedila sve podneske koji se odnose na zračnu luku Alghero 9. siječnja 2014. i 5. veljače 2014. Italija je 24. veljače 2014. zatražila prijevod na talijanski podnesaka društva Ryanair koji su joj proslijeđeni dopisom Komisije od 5. veljače 2014. Komisija je dopisom od 8. travnja 2014. proslijedila Italiji talijansku verziju podneska društva Ryanair, u skladu sa zahtjevom.

(25)

Dopisom od 23. prosinca 2013. Komisija je zatražila dodatne informacije od Italije o mjerama koje su predmet istrage. Nakon produljenja izvornog utvrđenog roka, Italija je 18. veljače 2014. dala djelomični odgovor na zahtjev Komisije. Italiju su 4. ožujka 2014. podsjetili na obvezu da dostavi sveobuhvatan odgovor na sva pitanja koja joj je Komisija postavila u dopisu od 23. prosinca 2013. Italija je dostavila tražene informacije u dopisu od 25. ožujka 2014.

(26)

Komisija je 14. ožujka 2014. obavijestila Italiju i zainteresirane stanke u postupku da su Smjernice o državnim potporama zračnim lukama i zračnim prijevoznicima (dalje u tekstu: „Smjernice za zračni prijevoz iz 2014.” (6) donesene 20. veljače 2014. i pozvala je Italiju da dostavi svoje primjedbe u roku od 20 radnih dana od objave Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. Italija nije odgovorila na dopis Komisije od 14. ožujka 2014.

(27)

Komisija je od Italije zatražila dodatne informacije u dopisu od 21. ožujka 2014. Nakon produljenja izvornog utvrđenog roka, Italija je dostavila tražene informacije 25. travnja 2014. i 8. svibnja 2014.

(28)

Smjernice za zračni prijevoz iz 2014. obavljene su 4. travnja 2014. u Službenom listu Europske unije. Njima su zamijenjene Smjernice Zajednice o financiranju zračnih luka i početnim potporama zračnim prijevoznicima koji polijeću iz regionalnih zračnih luka (dalje u tekstu: „Smjernice za zračni prijevoz iz 2005.”) (7).

(29)

U Službenom listu Europske unije objavljena je 15. travnja 2014. obavijest kojom se pozivaju države članice i zainteresirane stranke da u roku od mjesec dana od objave Smjernica za zračni prijevoz iz 2014. dostave primjedbe o njihovoj primjeni. Društvo So.Ge.A.AL dostavilo je svoje primjedbe 8. svibnja 2014. Primjedbe društva So.Ge.A.AL proslijeđene su Italiji 22. svibnja 2014.

(30)

Komisija je od Italije zatražila dodatne informacije u dopisu od 26. svibnja 2014. Italija je tražene informacije dostavila 10. lipnja 2014., 28. srpnja 2014., 20. i 27. kolovoza 2014., 1. i 19. rujna 2014.

(31)

Italija je obavijestila Komisiju dopisom od 11. rujna 2014. da iznimno prihvaća donošenje ove odluke samo na engleskom jeziku.

(32)

Zračna luka Alghero nalazi se na sjeverozapadu talijanskog otoka Sardinije. Zračna luka Alghero izvorno je osnovana kao vojna zračna luka, a za civilni promet otvorena je 1974. Infrastruktura zračnih luka i objekti u vlasništvu su države putem društva Ente Nazionale Aviazione Civile (dalje u tekstu: „ENAC”), koje je nacionalno nadležno tijelo za civilno zrakoplovstvo.

(33)

U odnosu na udaljenost između zračne luke Alghero i drugih sardinijskih zračnih luka, zračna luka Alghero nalazi se na udaljenosti od 128 km od zračne luke Olbia, 133 km od zračne luke Oristano, 225 km od zračne luke Tortili – Arbatax i 235 km od zračne luke Cagliari (8). Italija tvrdi da zračna luka Alghero zbog svojeg zemljopisnog položaja i posebnih značajki prometne mreže (cestovni i željeznički prijevoz) nije zamjenjiva niti s jednom od tih susjednih zračnih luka.

(34)

Putnički promet u zračnoj luci povećao se s 663 570 putnika 2000. na više od 1 milijun putnika 2005. i gotovo 1,6 milijuna 2013.

Tablica 1.

Putnički promet u zračnoj luci Alghero

(35)

Društvo Ryanair bilo je glavni zračni prijevoznik koji se koristio zračnom lukom od 2000. Međutim, od 2000. zračnom lukom koristili su se i drugi zračni prijevoznici, uključujući niskotarifne prijevoznike (Germanwings, Air Italy, Air Dolomiti, Air Vallée, Meridiana, Alpi Eagles, bmibaby, easyJet, Air One, Volare, Alitalia) (9).

(36)

Pristojbe koje se naplaćuju zračnim prijevoznicima u zračnoj luci Alghero obično se utvrđuju na temelju objavljenog cjenika pristojbi zračne luke koji uključuje sljedeće: pristojbe za polijetanje i slijetanje, pristojbe za putnike, sigurnosne pristojbe, pristojbe za pregled prtljage i pristojbu za zemaljske usluge.

(37)

Društvo So.Ge.A.AL osnovano je 1994. kao upravitelj zračne luke Alghero. Početni kapital trgovačkog društva iznosio je 200 milijuna ITL (103 291,4 EUR) koji su u potpunosti uložila lokalna javna tijela. Većina kapitala bila je u vlasništvu (izravno ili neizravno putem društva Società Finanziaria Industriale Regione Sardegna – SFIRS S.p.A (dalje u tekstu: „SFIRS”) društva RAS. Društvo SFIRS osnovano je kao investicijsko društvo RAS-a (10).

(38)

Iako se sastav kapitala društva So.Ge.A.AL razlikovao tijekom godina, trgovačko društvo bilo je od 1994. u potpunom vlasništvu javnih tijela: Gospodarska komora pokrajine Sassair, općina Sassari, općina Alghero, RAS i SFIRS S.p.A.

(39)

Tijekom 2010. godine 80,20 % dionica društva So.Ge.A.AL bilo je u vlasništvu RAS-a, a 19,80 % u vlasništvu društva SFIRS.

(40)

Društvo So.Ge.A.AL potpisalo je 28. svibnja 2007. s ENAC-om Konvenciju o četrdesetogodišnjoj „općoj” koncesiji za upravljanje (11) zračnom lukom Alghero (dalje u tekstu: „Konvencija”) (12). Prije 2007. društvo So.Ge.A.AL upravljalo je zračnom lukom Alghero na temelju „privremene” koncesije za upravljanje koja mu je dodijeljena 11. veljače 1999.

(41)

U Italiji koncesiju za upravljanje zračnom lukom dodjeljuje društvo ENAC na temelju ocjene održivosti poslovnog plana, koji uključuje akcijski plan, plan ulaganja i gospodarsko-financijski plan. U akcijskom planu upravitelj zračne luke navodi svoje strategije gospodarskog programiranja i ustrojstvenu strukturu. Plan ulaganja sastoji se od kratkog izvješća o planiranim aktivnostima i njihovoj tehničkoj, gospodarskoj ili administrativnoj održivosti. U gospodarsko-financijskom planu prikazana je financijska ravnoteža upravljanja zračnom lukom.

(42)

U skladu s člankom 8. Konvencije, prihod društva So.Ge.A.AL sastoji se od sljedećeg:

(43)

Upravitelji zračnih luka moraju plaćati godišnje koncesijske naknade društvu ENAC za pravo upravljanja zračnom lukom u iznosu i u skladu s postupcima definiranima u relevantnim zakonima koji su na snazi (za podatke o utvrđivanju pristojbi za koncesije vidjeti uvodne izjave 155. do 157.).

(44)

Na temelju članka 12. Konvencije, upravitelj zračne luke mora svake godine, počevši od godine dodjele koncesije, dostaviti društvu ENAC izvješće o stanju provedbe akcijskog plana. Osim toga, upravitelj zračne luke mora, najkasnije šest mjeseci prije isteka svakog četverogodišnjeg razdoblja trajanja koncesije, dostaviti društvu ENAC na odobrenje poslovni plan (uključujući plan ulaganja i akcijski plan) za sljedeće četverogodišnje razdoblje. Ako upravitelj zračne luke ne ispuni te obveze primjenjuju se kazne.

(45)

U skladu s člankom 14.bis Konvencije, koncesija se ukida i Konvencija se zakonski raskida u sljedećim slučajevima: i. ako mjere opisane u uvodnoj izjavi 44. nisu provedene u utvrđenom roku; ii. u slučaju kašnjenja dužeg od dvanaest mjeseci u plaćanju koncesijske naknade koju duguje upravitelj zračne luke; iii. stečaja ili iv. neostvarenja gospodarsko-financijske ravnoteže do kraja prvog četverogodišnjeg razdoblja.

(46)

U dopisu od 18. veljače 2014. Italija je tvrdila da društvo So.Ge.A.AL ne obavlja djelatnosti koje su u nadležnosti javne politike (13).

(47)

Međutim, društvo So.Ge.A.AL dalo bi na raspolaganje državi prostorije zračne luke u svrhe pružanja određenih usluga u okviru javnih ovlasti i snosilo bi troškove održavanja i upravljanja predmetnim prostorijama.

(48)

U dopisu od 10. lipnja 2014. (14) Italija je ponovno razmotrila svoje stajalište i tvrdila je da bi troškovi nastali u okviru upravljanja tim prostorijama zračnih luka bili u nadležnosti javne politike. U odnosu na pravni okvir, Italija je izjavila da postoje stroga pravila kojima je propisano da te troškove snose upravitelji zračnih luka. Upravitelj zračne luke posebno mora dati na raspolaganje društvu ENAC i drugim javnim tijelima (graničnoj policiji, carinskoj upravi, financijskoj policiji, uredu za pomorsko, zračno i granično zdravlje, talijanskom crvenom križu, vatrogasnoj službi, policiji) određene prostorije zračne luke i snositi odgovarajuće troškove upravljanja i održavanja (15). Obveza upravitelja zračnih luka da stave na raspolaganje javnim subjektima prostorije zračne luke i snose troškove propisana je Okvirnom konvencijom za dodjelu upravljanja talijanskim zračnim lukama navedenom u Odluci br. 12479 od 20. listopada 1999. Ministarstva prometa i pomorstva koja je donesena primjenom Ministarske odluke br. 521 iz 1997. Relevantne odredbe prenesene su u Konvenciji u čijem je članku 4. stavku 1. točki (c) propisana obveza upravitelja zračne luke da „izvršava aktivnosti potrebne za podupiranje djelatnosti za koje je odgovorna država, hitnih i zdravstvenih službi u prostorijama zračnih luka”. Italija tvrdi da su ukupni operativni troškovi društva So.Ge.A.AL za održavanje tih prostorija u razdoblju 2000. – 2010. iznosili 2 776 073 EUR (16).

(49)

Italija je osim toga tvrdila da bi 1 284 133 EUR ukupnih troškova ulaganja u novi terminal predstavljalo troškove izgradnje prostorija koje društvo So.Ge.A.AL mora staviti na raspolaganje javnim subjektima i stoga bi se mogli smatrati troškovima nastalima obavljanjem djelatnosti koje su u nadležnosti javne politike (vidjeti isto uvodnu izjavu 86.).

(50)

Naknade za koncesiju (upravljanje i sigurnost) koje je platilo društvo So.Ge.A.AL između 2000. i 2010. prikazane su u Tablici 2. (17).

Tablica 2.

Naknade za koncesiju koje je društvo So.Ge.A.AL platilo tijekom 1998. – 2010. (EUR)

(51)

Financijski rezultati društva So.Ge.A.AL bili su negativni u razdoblju 2000. – 2010. Italija tvrdi da su loši rezultati društva rezultat kašnjenja u dodijeli „opće” koncesije za upravljanje zračnom lukom. Nakon dodjele koncesije, posljedica gospodarske krize bio je nagli pad broja putnika koji je negativno utjecao na djelatnost zračne luke.

(52)

Italija je u kolovozu 2011. dostavila Komisiji izvješće o ocjeni financijske situacije zračne luke Alghero u razdoblju 2000. – 2010. (dalje u tekstu: „izvješće društva Accuracy”) (18). Na temelju izvješća društva Accuracy, godišnji financijski rezultati društva So.Ge.A.AL bili su sljedeći:

Tablica 3.

Financijski rezultati društva So.Ge.A.AL 2000. – 2010. (u tisućama EUR)

(53)

Tijekom istrage Italija je dostavila Komisiji godišnja izvješća društva So.Ge.A.AL („Relazione sulla gestione del bilancio”) za razdoblje 2000. – 2010. (19).

(54)

Društvo So.Ge.A.AL prijavilo je gubitak od 1 530 960 048 ITL za 2001. Društvo So.Ge.A.AL prijavilo je negativne podatke 2002. i 2003.

(55)

Društvo So.Ge.A.AL završilo je 2004. s gubitkom od 2 981 688 EUR. Nastavilo je ostvarivati gubitke 2005. i 2006. Zatim je ostvarilo gubitak od 1 801 000 EUR tijekom 2007. unatoč tome što je dobilo „opću” koncesiju za upravljanje zračnom lukom 3. kolovoza 2007. Na temelju godišnjeg izvješća iz 2007., financijski rezultati društva So.Ge.A.AL pogoršali su se 2007. zbog nepredviđenih događaja.

(56)

Stoga je društvo So.Ge.A.AL 2008. prijavilo gubitke u iznosu od 4 577 000 EUR, a 2009. u iznosu od 12 404 126 EUR.

(57)

U svom godišnjem izvješću za 2009. društvo So.Ge.A.AL napomenulo je da je na temelju Konvencije iz 2007. moralo ostvariti prag rentabilnosti četiri godine od dodjele koncesije. S obzirom na svoju lošu financijsku situaciju 2009., društvo So.Ge.A.AL predložilo je pripremu i donošenje ažuriranog poslovnog plana koji je opisalo nužnim kako bi se predviđanja više uskladila s promjenama na tržištu. U tom se smislu poslovni plan koji je izradio Roland Berger (vidjeti uvodne izjave 64. – 70.) smatrao nedovoljno pouzdanim.

(58)

Za 2010. prijavljen je dodatni gubitak od 1 847 165 EUR. Prema izvještajima, promet se dalje razvijao u pozitivnom smjeru, čak i u teškom gospodarskom okruženju pogođenom krizom vulkanskog pepela zbog kojeg je europski zračni prostor privremeno zatvoren.

(59)

Društvo So.Ge.A.AL sastavilo je od 1999. nekoliko poslovnih planova, koji su kratko sažeti u uvodnim izjavama 60. do 75.

(60)

Poslovnim planom iz 1999. obuhvaćeno je razdoblje između 1999. – 2007. u dvije faze koje su se odvijale jedna za drugom:

(61)

U poslovnom planu predviđena je dodjela „opće” koncesije 1999. nakon povećanja kapitala društva So.Ge.A.AL na 6 milijardi ITL.

(62)

U poslovnom planu predviđena je diversifikacija zračnih linija privlačenjem dvaju niskotarifnih zračnih prijevoznika koji se brzo razvijaju kao glavnog pokretača rasta. Jedan zračni prijevoznik trebao je početi pružati usluge prijevoza iz zračne luke Alghero na liniji Alghero – Milano 1999., a drugi je trebao pokrenuti liniju Alghero – London 2000. s tri leta tjedno uz promotivne naknade tijekom prve godine.

(63)

U predviđanjima rasta prometa prikazano je da će zračna luka Alghero ostvariti 1 milijun putnika 2004. do 1,1 milijuna 2007. kao rezultat pokretanja novih linija dvaju zračnih prijevoznika navedenih u uvodnoj izjavi 62., koji su u trenutku izrade poslovnog plana pregovarali o ugovorima o pružanju usluga zračnih luka s društvom So.Ge.A.AL

(64)

U planu iz 2004. koji je za društvo So.Ge.A.AL izradila konzultantska tvrtka Roland Berger (dalje u tekstu „Roland Bergerov plan”) predviđena je detaljna prognoza za razdoblje 2004. – 2008. Glavni elementi poslovnog plana bili su sljedeći:

(65)

U svrhu lakšeg razumijevanja uspješnosti zračne luke Alghero na tržištu, njegovi su rezultati uspoređeni s uspješnošću usporedivih zračnih luka:

(66)

U projekcijama razvijenima u Rolanda Bergerovom planu prikazani su budući operativni prihodi i troškovi upravitelja zračne luke na temelju dvaju scenarija: razvoj zračne luke u okviru scenarija „privremene” koncesije u odnosu na scenarij „opće” koncesije. Prema prvom scenariju očekivalo se da će zračna luka nastaviti bilježiti gubitke do 2008., a prema drugome zračna luka postala bi rentabilna već 2005. na temelju godišnjih prihoda koji bi u prosjeku bili 7 % veći u scenariju „opće” koncesije u usporedbi s „privremenim” scenarijem (većinom zbog viših prihoda od nezrakoplovnih usluga – očekivalo se da će se komercijalni prihodi povećati zbog učinkovitijeg oglašavanja, upravljanja parkiralištem i prodaje goriva). Očekivalo se da će financijski rezultati za zrakoplovne djelatnosti biti negativni čak i prema scenariju „opće” koncesije.

(67)

U Roland Bergerovom planu prikazan je nizak prihod od zemaljskih usluga većinom zbog niskotarifnog prometa. Očekivalo se da će zemaljske usluge srednjoročno i dalje ostvarivati gubitke, čak i prema optimističnom pristupu. Procjenjivalo se da će izgubljeni prihod od niskobudžetnog prometa 2008. iznositi 3,2 milijuna EUR.

(68)

Prema Roland Bergerovom planu, kako bi prekinula prethodni pad i ostvarila prag rentabilnosti, zračna luka u prvom je redu bila usmjerena na komercijalni prihod do točke kada potrošnja po putniku ne bude u skladu s potrošnjom usporedivih zračnih luka (s 2,2 EUR po putniku na 5 EUR po putniku). Očekivalo se da će niskotarifni promet biti glavni pokretač prihoda od nezrakoplovnih usluga za razdoblje 2004. – 2008. i smanjenja gubitaka u sektoru zrakoplovstva. Predviđalo se 620 000 niskotarifnih putnika tijekom 2008.

(69)

U Roland Bergerovom planu također je navedeno da bi za nastavak upravljanja zračnom lukom na temelju „privremene koncesije” mogla biti potrebna dokapitalizacija društva So.Ge.A.AL radi pokrivanja operativnih gubitaka.

(70)

Roland Bergerov plan ažuriran je dva puta, 2007. i 2008. godine, kako bi se uzele u obzir promjene u sektoru. U izmjenama su predložena konkretna djelovanja za razvoj zračne luke u razdoblju 2008. – 2011. povećanjem prihoda od zrakoplovnih usluga – posebno od zemaljskih usluga i nezrakoplovnih prihoda.

(71)

Poslovni plan društva So.Ge.A.AL izrađen u cilju dodjele opće koncesije odobren je u rujnu 2005. i u njemu su predviđeni prihodi i troškovi za četrdesetogodišnje trajanje koncesije za upravljanje zračnom lukom uz pretpostavku da bi koncesija bila dodijeljena društvu So.Ge.A.AL tijekom 2006.

(72)

U predviđanjima godišnjeg prometa prikazano je stabilno godišnje povećanje od 4,5 % do 2010., 2,6 % od 2011. do 2025. i 3,78 % tijekom 2006. – 2025. do oko 2,8 milijuna putnika bliže 2045. Predviđeno je povećanje prihoda od nezrakoplovnih usluga s 2 929 000 EUR godišnje tijekom 2006. na 8 814 000 tijekom 2045. Nadalje, očekivalo se da će se prihod od zrakoplovnih usluga povećati s 9 288 000 EUR koliko je iznosio 2006. na 29 587 000 na kraju četverogodišnjeg razdoblja. U predviđanjima je pretpostavljeno smanjenje prihoda od zrakoplovnih usluga za 20 % kada zračna luka ostvari prag od 2 milijuna putnika i kada na tržište uđe još jedan pružatelj zemaljskih usluga u skladu s pravilima EU-a o zemaljskim uslugama u europskim zračnim lukama (21).

(73)

Između 2006. i 2045. predviđeno je 143,3 milijuna EUR kapitalnih rashoda. Plan je uključivao detaljni program kapitalnih ulaganja po godini u razdoblju 2006. – 2045. i u njemu su navedeni izvori financiranja (privatni ili javni) za ta ulaganja.

(74)

RAS je prihvatio plan reorganizacije i restrukturiranja u rujnu 2010. U planu je predviđena opća analiza gospodarske situacije društva So.Ge.A.AL za razdoblje 2000. – 2010. i predviđeno je da će društvo ponovno postati održivo 2012., uzimajući u obzir dokapitalizaciju društva predviđenu za 2010.

(75)

Prema planu reorganizacije i restrukturiranja iz 2010., loši rezultati društva So.Ge.A.AL do 2010. bili su posljedica neprimjerenog upravljanja, neučinkovite djelatnosti pružanja zemaljskih usluga, nedostataka u infrastrukturi i nedovoljnih prihoda od zrakoplovnih i nezrakoplovnih usluga.

(76)

Sljedeće mjere predmet su istrage koja je otvorena i proširena odlukama iz 2007. i 2012.:

(77)

Prema talijanskom zakonodavstvu upravitelji zračnih luka moraju održavati minimalnu razinu kapitala ovisno o količini prometa (22): za zračne luke s prometom između 300 000 i 1 milijun putnika, minimalni potrebni kapital određen je na 3 milijuna EUR, dok je za promet između 1 milijuna i 2 milijuna određen prag od 7,5 milijuna EUR. Tijekom istrage Italija je tvrdila da je najvažnija svrha injekcija kapitala javnih dioničara društva So.Ge.A.AL bila vratiti kapital društva koji je smanjen zbog gubitaka na razinu propisanu nacionalnim zakonodavstvom.

(78)

Na temelju informacija koje je dostavila Italija, javni dioničari društva So.Ge.A.AL uložili su u razdoblju između 2000. i 2010. u nekoliko navrata su svježi kapital u društvo, sljedećim rasporedom (23):

Tablica 4.

Operacije na kapitalu društva So.Ge.A.AL

(79)

Prema informacijama koje je dostavila Italija, društvo So.Ge.A.AL primilo je u razdoblju od 1998. do 2009. doprinose od društva RAS za „dijelove i radove” u ukupnom iznosu od 6 540 269 EUR.

(80)

U svojim komentarima na odluku iz 2012. Italija je objasnila da je glavni cilj mjera za „dijelove i radove” bila nadogradnja infrastrukture zračne luke. Italija je uputila na opću definiciju javnih radova („lavoro pubblico”) iz članka 2. stavka 1. talijanskog zakona br. 109 od 11. veljače 1994. („Legge quadro in materia di lavori pubblici”) (24), odnosno „aktivnosti izgradnje, rušenja, obnove, i održavanja radova i instalacija, uključujući zaštitu okoliša i bioinženjering” (25). Italija je objasnila da se predmetno financiranje iskoristilo za financiranje radova na putničkom terminalu, nadogradnju vanjskih cestovnih veza, nadogradnju parkirališta zrakoplova i opreme nužne za rad zračne luke.

(81)

Na temelju tih objašnjenja, u ocjeni provedenoj u ovoj Odluci Komisija je zajedno analizirala financiranje postavljanja i radova (Mjera 2.) i subvencije za ulaganja u infrastrukturu (Mjera 3.) kao seriju mjera za financiranje stvaranja i nadogradnje infrastrukture i opreme.

(82)

U Tablici 5. opisana su ulaganja u infrastrukturu provedena u razdoblju 2000. – 2010. koja su se djelomično financirala javnim sredstvima (26).

Tablica 5.

Ulaganja u infrastrukturu 2000. – 2010.

(83)

Osim toga, u razdoblju 2000. – 2010. društvo RAS odobrilo je društvu So.Ge.A.AL izravna bespovratna sredstva za kupnju opreme (uređaji za unutarnju komunikaciju, softver, vozila itd.) u ukupnom iznosu od 4 680 281,44 EUR.

(84)

Italija tvrdi da je (27), prije 2000., zakonski izdvojen iznos od 25 431 706,16 javnog financiranja, odnosno na dan donošenja presude u predmetu Aéroports de Pariz  (28). Posebno:

(85)

Italija tvrdi da je prije dodjele „opće” koncesije 2007. država zadržala odgovornost za ulaganja u infrastrukturu, a upravitelj zračne luke samo je izvršavao infrastrukturne radove koje je odobrila država.

(86)

U dopisu od 10. lipnja 2014. (30) Italija je također tvrdila da bi se, od ukupnih troškova ulaganja u novi terminal, 1 284 133 EUR moglo smatrati troškovima nastalima pružanjem usluga u nadležnosti javne politike, što odgovara troškovima izgradnje terminala koji društvo So.Ge.A.AL mora staviti na raspolaganje javnim tijelima (vidjeti isto uvodnu izjavu 49.).

(87)

Istragom je obuhvaćeno nekoliko ugovora koje je društvo So.Ge.A.AL sklopilo s različitim zračnim prijevoznicima koji lete iz zračne luke Alghero, a za koje je Komisija, u odlukama iz 2007. i 2012., smatrala da bi mogle činiti državnu potporu predmetnim zračnim prijevoznicima.

(88)

Italija tvrdi da je o ugovorima sa zračnim prijevoznicima pregovarao glavni direktor društva So.Ge.A.AL, koji je izvijestio upravni odbor o napretku pregovora i sadržaju ugovora. Upravni odbor društva So.Ge.A.AL odobrio je uvjete ugovora prije nego što su potpisani (31).

(89)

Društvo Ryanair bilo je od 2000. glavni zračni prijevoznik u zračnoj luci Alghero. Između društva Ryanair i njegovog društva kćeri AMS, s jedne strane, i društva So.Ge.A.AL s druge strane, potpisane su dvije vrste ugovora.

(90)

U ugovorima o uslugama zračnih luka („ASA”), koji su potpisani od 2000. na dalje između društva Ryanair i So.Ge.A.AL, propisani su uvjeti poslovanja društva Ryanair u zračnoj luci Alghero i iznos pristojbi zračne luke koje zračni prijevoznik mora plaćati. Društvo Ryanair obvezalo se da će ostvariti unaprijed definirane ciljeve u pogledu letova/putnika u odnosu na pristojbu za uspješnost koju će platiti društvo So.Ge.A.AL. Za slučaj neispunjenja tih ciljeva propisane su kazne.

(91)

Ugovori o marketinškim uslugama odnose se na oglašavanje odredišta Alghero na službenom web-mjestu društva Ryanair. Ti su ugovori od 2006. potpisani s društvom kćeri AMS koje je u 100 %-tnom vlasništvu društva Ryanair i sklopljeni su na iste datume kao i ASA-ovi koje je potpisalo društvo Ryanair.

(92)

U uvodnim izjavama 93. do 109. Komisija sažima glavne odredbe ugovora (ASA-i i ugovori o marketinškim uslugama) koje su potpisali društva So.Ge.A.AL i Ryanair/AMS.

(93)

Prvi ASA između društava Ryanair i So.Ge.A.AL sklopljen je 22. lipnja 2000. na razdoblje od deset godina.

(94)

Na temelju ASA iz 2000. društvo Ryanair trebalo je ponuditi najmanje jedan povratni let dnevno između Londona i Alghera i platiti društvu So.Ge.A.AL iznos od […]ITL (32) po operaciji prihvata i otpreme. Društvo Ryanair također je trebalo podnositi godišnji plan prodaje i marketinga i navesti rezultate ostvarene na toj liniji te mogućnosti razvoja

(95)

Društvo So.Ge.A.AL preuzelo je obvezu pružanja usluga terminala i zemaljskih usluga društvu Ryanair. Upravitelj zračne luke trebao je „platiti ili kreditirati” mjesečni iznos koji odgovara iznosu pristojbe za zemaljske usluge koji društvo Ryanair mora platiti, uz gornju granicu za prvu godinu trajanja ugovora. Društvo So.Ge.A.AL također se društvu Ryanair obvezalo godišnje plaćati fiksni iznos i dodatni iznos ako u njegov red letenja bude dodan drugi povratni let.

(96)

Društvo Ryanair potpisalo je drugi ASA s društvom So.Ge.A.AL 25. siječnja 2002. koji je zamijenio ASA iz 2000. i kojim je obuhvaćeno razdoblje između 1. siječnja 2002. i 31. prosinca 2012. Na temelju tog ugovora društvo Ryanair trebalo je platiti društvu So.Ge.A.AL ukupno […] EUR po operaciji prihvata i otpreme zrakoplova u okviru zemaljskih usluga. Društvo Ryanair trebalo je platiti pristojbe zračne luke i pristojbe za sigurnost u skladu s objavljenim cjenikom.

(97)

Istog je datuma potpisan ugovor o marketingu između društava So.Ge.A.AL i Ryanair, kojim je obuhvaćeno isto razdoblje kao i ASA-om iz 2002. Društvo Ryanair obvezalo se provoditi usluge oglašavanja i promidžbene aktivnosti na svom web-mjestu i drugim medijima u svrhu promicanja linije Alghero – London u dogovoru s društvom So.Ge.A.AL. Na temelju tog ugovora, društvo So.Ge.A.AL trebalo je platiti doprinose za marketing u iznosu od […] EUR za prvi godišnji dnevni povratni let na svakoj liniji i […] EUR za drugi ljetni dnevni povratni let na svakoj liniji.

(98)

Društvo So.Ge.A.AL potpisalo je 1. rujna 2003. s društvom Ryanair novi ASA na razdoblje od jedanaest godina (uz mogućnost produljenja na dodatno razdoblje od deset godina) kojim je zamijenjen ASA iz 2002.

(99)

Na temelju ASA iz 2003., društvo Ryanair trebalo je nastaviti letjeti u London i ovisno o uspjehu prethodnih ugovora u pogledu protoka prometa, ono je trebalo uspostaviti novi dnevni let u zračnu luku Frankfurt-Hahn ili do nekih drugih točaka u mreži društva Ryanair. Društvo Ryanair trebalo je platiti društvu So.Ge.A.AL ukupno […] EUR po operaciji prihvata i otpreme zrakoplova u okviru zemaljskih usluga. S druge strane, zračni prijevoznik trebao je platiti pristojbe zračne luke i pristojbe za sigurnost u skladu s objavljenim cjenikom.

(100)

Dana 1. rujna 2003. potpisan je i ugovor o marketinškim uslugama kojim je obuhvaćeno isto razdoblje kao i ASA-om iz 2003. Na temelju tog ugovora društvo So.Ge.A.AL trebalo je platiti doprinose za marketing u iznosu od i. […] EUR godišnje za prvi godišnji dnevni povratni let na svakoj međunarodnoj liniji, ii. […] EUR za drugi ljetni dnevni povratni let na svakoj liniji i iii. jednokratni uvodni doprinos za marketing u iznosu od […] EUR za prvu godinu rada svake međunarodne linije osim linije do Londona i po dodatnih […] EUR za drugu i treću godinu rada takve nove linije.

(101)

Društvo Ryanair trebalo je nastaviti pružati svoje dnevne usluge linijskog prijevoza putnika između Alghera i Londona i uvesti dodatne usluge zračnog prijevoza putnika između Alghera i Frankfurta Hahna i/ili drugih točaka u mreži društva Ryanair (dalje u tekstu: „usluge”). Društvo Ryanair također je trebalo pružati, u dogovoru s društvom So.Ge.A.AL, sljedeće usluge i djelatnosti koje obično pružaju trgovačka društva koja se bave oglašavanjem, prodajom i javnim odnosima, poslujući u istom području (ali ne samo njih):

(102)

Novi ASA između društava So.Ge.A.AL i Ryanair dogovoren je 3. travnja 2006. i njime je zamijenjen ASA iz 2003. Stupio je na snagu od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2010. uz mogućnost produljenja na pet godina.

(103)

S tim je ugovorom bio povezan dodatni ugovor potpisan 3. travnja 2006. za razdoblje od 1. siječnja 2006. – 31. prosinca 2010. u kojem su predviđeni ukupni ciljevi broja putnika koje društvo Ryanair treba ostvariti i naknada za uspjeh koju plaća društvo So.Ge.A.AL. Također su predviđene kazne za društvo Ryanair u slučaju neispunjenja cilja broja putnika.

(104)

Ugovor o marketingu iz 2006. sklopljen je s društvom AMS (ne s Ryanairom) 3. travnja 2006. i obuhvaćao je isto razdoblje kao i ASA. Ugovor je utemeljen na preuzetoj obvezi društva Ryanair da obavlja usluge zračnog prijevoza na određenim linijama EU-a i da zadovolji određene ciljeve u pogledu broja putnika. AMS je društvu So.Ge.A.AL ponudio usluge oglašavanja na internetu u zamjenu za […] EUR godišnje.

(105)

Početkom 2010., društvo So.Ge.A.AL i Ryanair izrazili su namjeru da obnove uvjete postojećeg odnosa pregovaranjem o novom ugovoru i potpisali su Memorandum o razumijevanju (MoU) 10. ožujka 2010. U MoU-u je navedeno da „počevši od ožujka 2010. društva Ryanair i So.Ge.A.AL pregovaraju u dobroj vjeri kako bi redefinirali uvjete i odredbe svog partnerstva.”

(106)

Na osnovu toga naknadno je potpisan novi ASA između društava So.Ge.A.AL i Ryanair 20. listopada 2010., kojim je zamijenjen ASA iz 2006. U tom su ugovoru propisane nove pristojbe i struktura poticaja za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2013. uz mogućnost petogodišnjeg produljenja po isteku početnog trajanja ugovora.

(107)

Stoga je društvo So.Ge.A.AL preuzelo obvezu plaćanja naknada za uspjeh za ciljani broj letova i određene razine putničkog prometa, a Ryanair je preuzeo obvezu plaćanja pristojbi za zemaljske usluge i pristojbi zračne luke te obvezu promidžbe prodaje i aktivnosti odnosa s javnošću.

(108)

Ugovor o marketingu potpisan je isti dan na razdoblje od četiri godine uz mogućnost produljenja za dodatne četiri godine. AMS je društvu So.Ge.A.AL ponudio paket internetskih usluga oglašavanja u zamjenu za sljedeće godišnje stope: […] EUR za 2010.; […] EUR za 2011.; […] EUR za 2012.; […] EUR za 2013. Kao i 2006., ugovor o marketingu temeljio se na preuzetoj obvezi društva Ryanair da obavlja usluge prijevoza na određenim linijama u EU-u i zadovolji određene ciljeve broja putnika.

(109)

Na zahtjev Komisije Italija je rekonstruirala ex ante analizu profitabilnosti ugovora s društvom Ryanair na temelju dodatnih troškova i prihoda koji bi se mogli razumno očekivati od subjekta u tržišnom gospodarstvu koji djeluje umjesto društva So.Ge.A.AL u trenutku sklapanja svakog od tih ugovora u predmetnom razdoblju, odnosno u razdoblju 2000. – 2010. (dalje u tekstu: „Izvješće o MEOP-u iz 2014.”) (33). Italija tvrdi da je društvo So.Ge.A.AL, u trenutku kada su sklopljeni, očekivalo da će ugovori s društvom Ryanair biti profitabilni za zračnu luku.

(110)

U trenutku donošenja Odluke iz 2012., Komisija je primijetila da se čini da je društvo So.Ge.A.AL također odobrilo popuste na pristojbe zračne luke drugim prijevoznicima osim društvu Ryanair. Iako je Komisija bila svjesna da je društvo So.Ge.A.AL sklopilo ugovore o marketingu i s drugim prijevoznicima, Komisiji u toj fazi nije dostavljeno dovoljno informacija o tim ugovorima.

(111)

Dopisom od 18. veljače 2014. Italija je Komisiji dostavila analizu profitabilnosti utemeljenu na ex post podacima o ugovorima s društvima Alitalia, Meridiana i Volare kako bi pokazala da je iz perspektive zračne luke sklapanje ugovora s tim zračnim lukama bilo gospodarski opravdano. Tada nije dostavljena analiza ugovora s društvom Germanwings.

(112)

Nadalje, u dopisu od 25. ožujka 2014. Italija je Komisiji dostavila analizu profitabilnosti ugovora koje je društvo So.Ge.A.AL sklopilo s društvima Air One/Alitalia, Merdiana, Volare i Germanwings nastojeći pokazati da se očekivalo da će ti ugovori biti profitabilni za društvo So.Ge.A.AL na ex ante osnovi.

(113)

Naposljetku, Italija je 10. lipnja 2014. dostavila Komisiji analizu očekivane profitabilnosti ugovora o zemaljskim uslugama koje je društvo So.Ge.A.AL sklopilo s društvima bmibaby, Air Vallée i Air Italy.

(114)

Ugovori koje je društvo So.Ge.A.AL sklopilo s drugim prijevoznicima pored Ryanaira, a koji su predmet istrage u ovom slučaju, navedeni su u uvodnim izjavama 115. do 132.

(115)

Društvo So.Ge.A.AL sklopilo je ugovore o zemaljskim uslugama i marketingu s društvima Germanwings, Volare, Meridiana i Alitalia.

(116)

Ugovor o zemaljskim uslugama između društva Germanwings i So.Ge.A.AL potpisan je 19. ožujka 2007. i trebao se primjenjivati od 25. ožujka 2007. Na temelju tog ugovora društvo Germanwings trebalo je platiti društvu So.Ge.A.AL ukupno […] EUR po operaciji prihvata i otpreme zrakoplova u okviru zemaljskih usluga.

(117)

Dana 25. ožujka 2007. sklopljen je ugovor o marketingu između društva Germanwings i So.Ge.A.AL kojim je prijevoznik preuzeo obvezu obavljanja usluga zračnog prijevoza na određenim linijama unutar EU-a i zadovoljavanja određenih ciljeva u pogledu broja putnika i učestalosti. Ugovor se trebao primjenjivati od 25. ožujka 2007. do 31. listopada 2009. Međutim, društvo Germanwings obavljalo je usluge zračnog prijevoza iz zračne luke Alghero samo 2007. Italija tvrdi da je prijevoznik odlučio prestati obavljati usluge iz zračne luke Alghero jer nije mogao ostvariti dovoljno prometa za ostvarenje praga rentabilnosti iz financijske perspektive.

(118)

U ugovoru o marketingu bio je propisan doprinos za „pokretanje poslovanja” u iznosu od […] koji će društvo So.Ge.A.AL platiti društvu Germanwings „radi promicanja zračne luke Alghero povećanjem broja odlaznih putnika otvaranjem nove linije”.

(119)

U ugovoru o marketingu također su propisane naknade za uspjeh koje će društvo So.Ge.A.AL platiti društvu Germanwings ako zračni prijevoznik zadovolji predviđene ciljeve u pogledu prometa. U ugovoru su također predviđene kazne koje društvo Germanwings mora platiti društvu So.Ge.A.AL ako zračni prijevoznik otkaže više od 10 % svojih letova ili ne ispuni predviđene ciljeve prometa.

(120)

Društvo Volare potpisalo je 29. studenoga 2007. ugovor o zemaljskim uslugama i marketingu s društvom So.Ge.A.AL.

(121)

U ugovoru o zemaljskim uslugama utvrđeni su ciljevi koje zračni prijevoznik mora zadovoljiti u pogledu godišnjeg broja putnika i letova i odgovarajućih naknada za uspjeh koje mora platiti društvo So.Ge.A.AL.

(122)

U ugovoru o marketingu propisana je godišnja naknada za marketing u iznosu od […] EUR koju upravitelj zračne luke mora platiti kao „potporu za oglašavanje tijekom prve godine rada”. Ugovor o marketingu primjenjivao se od 28. listopada 2007. do 31. listopada 2010.

(123)

Društvo Meridiana obavljalo je usluge zračnog prijevoza iz zračne luke Alghero 2000., 2001. i 2010.

(124)

Tijekom 2000. i 2001. društvo Merdiana nije obavljalo redovne usluge prijevoza iz zračne luke Alghero već je pružalo usluge zračnog prijevoza samo na temelju potražnje za čarter uslugama. Zbog toga nisu potpisani formalni ugovori o zemaljskim uslugama između društava So.Ge.A.AL i Meridiana. Prijevoznik je platio društvu So.Ge.A.AL objavljene pristojbe zračne luke za sve usluge zračnih luka.

(125)

Društvo Merdiana nije obavljalo usluge prijevoza iz zračne luke između 2002. i 2010. Društvo Merdiana pokrenulo je 2010. obavljanje prijevoza iz zračne luke i potpisalo ugovor o marketingu i ugovor o zemaljskim uslugama s društvom So.Ge.A.AL.

(126)

Ugovor o zemaljskim uslugama potpisan je 28. travnja 2010. i obuhvaćao je razdoblje između travnja 2010. i travnja 2011. Na temelju tog ugovora društvo Meridiana trebalo je platiti društvu So.Ge.A.AL ukupno […] EUR po operaciji prihvata i otpreme zrakoplova u okviru zemaljskih usluga.

(127)

Ugovor o marketingu potpisan je 20. listopada 2010. i obuhvaćao je razdoblje između lipnja 2010. i listopada 2010. U ugovoru je navedeno da će društvo So.Ge.A.AL platiti društvu Merdiana jednokratnu uplatu u iznosu od […] EUR (bez PDV-a) za pokretanje novih linija iz Milana, Verone i Barija i prema njima u ljeto 2010. Uvjet za plaćanje bio je da društvo Merdiana zadovolji određene ciljeve prometa. Italija tvrdi da je, u trenutku kada se ugovor s društvom Merdiana primjenjivao retroaktivno, društvo So.Ge.A.AL pregovaralo s prijevoznikom o sličnim uvjetima koji su na kraju bili uključeni u potpisani ugovor. U tom je smislu Italija dostavila Komisiji nacrt ugovora od 7. lipnja 2010. o kojem se u tom trenutku pregovaralo s društvima Meridiana i So.Ge.A.AL

(128)

Društvo Air One/Alitalia nije do 2010. potpisalo niti jedan formalni ugovor s društvom So.Ge.A.AL i platilo je društvu So.Ge.A.AL objavljene pristojbe zračne luke za sve usluge zračnih luka. Društvo So.Ge.A.AL nije do 2010. pružalo zemaljske usluge društvu Air One/Alitalia.

(129)

Društvo So.Ge.A.AL počeo je pružati zemaljske usluge društvu Air One/Alitalia 2010. Stoga je društvo Air One/Alitalia potpisalo ugovor o zemaljskim uslugama s društvom So.Ge.A.AL. Dvije stranke potpisale su i ugovor o marketingu koji se odnosi na uvođenje međunarodnih linija društva Air One/Alitalia iz zračne luke Alghero.

(130)

Ugovor o marketingu potpisan je 20. listopada 2010. i obuhvaćao je razdoblje od 7. lipnja 2010. do 30. rujna 2010. Italija je u svibnju 2010. dostavila Komisiji nacrt ugovora o kojem su u tom trenutku pregovarali društva Alitalia i So.Ge.A.AL. U potpisanom ugovoru predviđeno je jednokratno plaćanje za marketing u iznosu od […] EUR koji će društvo Air One/Alitalia dobiti za pružanje usluga marketinga društvu So.Ge.A.AL u tom razdoblju uz mogućnost produljenja ugovora do 2011. i 2012.

(131)

Ugovor o zemaljskim uslugama potpisan je između društva Air One/Alitalia i So.Ge.A.AL 30. studenoga 2010. na razdoblje od šest godina i u njemu su navedene naknade za zemaljske usluge koje će društvo Air One/Alitalia platiti društvu So.Ge.A.AL za domaće i međunarodne linije.

(132)

Komisija je također analizirala ugovore o zemaljskim uslugama koje je društvo So.Ge.A.AL sklopilo s društvima Air Italy, Bmibaby i Air Vallée. Trajanje ugovora bilo je između mjesec dana (Air Vallée) i više od dvije godine (Air Italy) i u njima su navedene pristojbe za zemaljske usluge koje moraju platiti prijevoznici.

Tablica 6.

Ugovori o zemaljskim uslugama s društvima Air Italy, Bmibaby i Air Vallée

(133)

Za vrijeme trajanja istrage Komisija je tražila od društva Ecorys da dostavi izvješće o financijskim rezultatima društva So.Ge.A.AL i da utvrdi je li upravitelj zračne luke postupio kao subjekt u tržišnom gospodarstvu kada je sklopio ugovore sa zračnim prijevoznicima. Izvješće Ecorysa dostavljeno je 30. ožujka 2011.

(134)

U izvješću Ecorysa donesen je zaključak da je postupanje društva So.Ge.A.AL bilo u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu. Ecorys je smatrao da je poslovna strategija društva So.Ge.A.AL donijela pozitivne rezultate. U toj je strategiji navedeno da je upravitelj zračne luke podnio zahtjev za „opću” koncesiju za upravljanje zračnom lukom, da je povećan kapacitet terminala i da su potpisani sporazumi s niskotarifnim prijevoznicima u cilju poticanja međunarodnih prometnih tokova. Ecorys je zaključio da je iz perspektive subjekta u tržišnom gospodarstvu sklapanje ugovora s društvom Ryanair bilo razumna odluka jer se tim ugovorima osiguravalo znatno povećanje prometa za koji se očekivalo da će poticati prihod od zrakoplovnih i nezrakoplovnih usluga. Ecorys tvrdi da bi društvo So.Ge.A.AL moglo razumno očekivati da će koristi od takvih ugovora dugoročno prevladati nad dodatnim troškovima.

(135)

U odnosu na moguću potporu upravitelju zračne luke, Komisija je napomenula da se prije presude u predmetu Aéroports de Pariz, razvoj i upravljanje infrastrukturom zračne luke nisu mogli smatrati gospodarskom djelatnošću u smislu članka 107. stavka 1. Ugovora (34). Budući da je odluka o dijelu mjera koje su predmet ocjene donesena prije 2001., Komisija je napomenula da će morati ocijeniti potječu li one iz pravno obvezujućih obveza preuzetih prije donošenja presude u predmetu Aéroports the Pariz, odnosno prije 12. prosinca 2000. (35) i jesu li stoga izvan područja primjene pravila o državnim potporama.

(136)

Komisija je također podsjetila da se pravila o državnim potporama ne primjenjuju na financiranje djelatnosti koje su obično u nadležnosti države koja izvršava svoje javne ovlasti i koje je ograničeno na pokrivanje troškova i ne upotrebljava se za financiranje drugih gospodarskih djelatnosti (36). U trenutku donošenja Odluke iz 2012., Komisija nije imala dovoljno informacija o prirodi (gospodarskoj ili drugoj) djelatnosti koje obavlja društvo So.Ge.A.AL i o troškovima povezanima s infrastrukturom koji se financiraju mjerama koje su predmet istrage niti jesu li određeni troškovi povezani s djelatnostima u području javne politike. Komisija je pozvala Italiju da objasni koje se djelatnosti moraju smatrati djelatnostima negospodarske prirode i koji su se troškovi povezani s takvim djelatnostima, ako ih ima, financirali mjerama koje su predmet istrage Komisije.

(137)

Komisija je izrazila ozbiljne sumnje da bi injekcije kapitala bile u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu. Napomenula je da je društvo So.Ge.A.AL od 2000. stalno poslovalo s gubitkom i da se činilo da su se njegovi financijski rezultati pogoršali nakon dodjele „opće” koncesije. Činilo se da je to u suprotnosti s tvrdnjom Italije da su loši rezultati trgovačkog društva u prvom redu opravdani nemogućnošću potpunog iskorištavanja djelatnosti povezanih sa zračnom lukom na temelju djelomične/privremene koncesije.

(138)

Komisija je dalje napomenula da je Italija u tom trenutku dostavila samo ex post razmatranja u potporu svojih tvrdi da se mjere temelje na izgledima postizanja profitabilnosti. Također se činilo da je takva analiza povezana s općom koristi društva RAS od povećanja razine zračnog prometa i stoga s prihodima koje privatni ulagač ne bi uzeo u obzir u analizi profitabilnosti svog ulaganja. Na temelju toga Komisija je zauzela preliminarno stajalište da se injekcijama kapitala upravitelju zračne luke pružila prednost i da one čine operativnu potporu potonjem.

(139)

Komisija je, na kraju, napomenula da, iako društvo So.Ge.A.AL zadovoljava uvjete na temelju kojih ga se može smatrati poduzećem u teškoćama u skladu sa Smjernicama Zajednice o državnim potporama za sanaciju i restrukturiranje poduzeća u teškoćama (37), Italija Komisiji nije dostavila niti jedan element kojim bi se mogao potvrditi zaključak da bi takva potpora bila u skladu sa zahtjevima sukladnosti iz tih smjernica.

(140)

Komisiji nije dostavljeno dovoljno informacija o doprinosima za dijelove i radove u vrijednosti od 6 540 269 EUR koje je društvu So.Ge.A.AL odobrilo društvo RAS između 1998. i 2009. Pozvala je Italiju da navede točnu prirodu troškova koje je subvencioniralo društvo RAS.

(141)

Komisija je primijetila da je između 2001. i 2010. društvo So.Ge.A.AL platilo 3 042 887 EUR državi u obliku pristojbi za uporabu infrastrukture zračne luke, dok je država financirala ulaganja u infrastrukturu u iznosu od 46 940 534 EUR i u opremu u vrijednosti od 284 782 EUR tijekom 2004. do 2010.

(142)

Komisija je dalje primijetila da se čini da se dodjelom opće koncesije društvu So.Ge.A.AL 2007. nije uzrokovalo povećanje razine naknada za koncesiju. Na temelju toga Komisija je zauzela preliminarno stajalište da je naknada za koncesiju bila očito nerazmjerna javnom financiranju koje je država stavila na raspolaganje za infrastrukturna ulaganja. Komisija je stoga preliminarno smatrala da je društvo So.Ge.A.AL moglo ostvariti prednost plaćanjem naknade za koncesiju ispod tržišne cijene.

(143)

Od Italije se tražilo da dostavi ex ante poslovni plan u kojem bi bili prikazani izgledi za profitabilnost ulaganja u infrastrukturu koja provode javna tijela u zračnoj luci Alghero, čime bi se potvrdio zahtjeva da su ta ulaganja u skladu s MEIP-om.

(144)

Komisija je, u skladu s člankom 107. stavkom 3. Ugovora izrazila sumnje u spojivost potpore dodijeljene društvu So.Ge.A.AL na temelju Smjernica za zračni prijevoz iz 2005.

(145)

Iako se činilo da se mjerama zadovoljava cilj od općeg interesa koji je jasno definiran, Komisija nije dobila dovoljno informacija da bi mogla ocijeniti je li infrastruktura zračne luke Alghero nužna i razmjerna utvrđenom cilju. Komisija također nije imala dovoljno elemenata da bi mogla ocijeniti izglede za srednjoročnu uporabu takve infrastrukture. Komisija je također sumnjala je li infrastruktura zračne luke stavljena na raspolaganje zračnim prijevoznicima pod nediskriminacijskim uvjetima.

(146)

Naposljetku, budući da se činilo da su određena ulaganja u infrastrukturu u toj fazi rezultat ugovornih obveza društva So.Ge.A.AL prema društvu Ryanair, Komisija je sumnjala u nužnost potpore za financiranje takvih ulaganja.

(147)

Komisija je zauzela preliminarno stajalište da odluke koje se odnose na uvjete rada zračnih prijevoznika u zračnoj luci Alghero vjerojatno uključuju državna sredstva i mogu se pripisati državi.

(148)

Komisija prvo primijetila da je društvo AMS društvo kći koje je u stopostotnom vlasništvu društva Ryanair i koje je osnovano s posebnim ciljem pružanja usluga marketinga putem web-mjesta društva Ryanair i ne pruža druge usluge. Na osnovu toga Komisija je zauzela preliminarno stajalište da se društva Ryanair i AMS, u svrhe ocjenjivanja postojanja selektivne prednosti, moraju smatrati jednim tijelom. Komisija je također zauzela stajalište da, prilikom ocjenjivanja jesu li mjere koje se odnose na društvo Ryanair/AMS u skladu s tržištem, treba ocijeniti ponašanje društva So.Ge.A.AL zajedno s ponašanjem društva RAS i/ili drugih javnih dioničara društva So.Ge.A.AL u razdoblju obuhvaćenom istragom. Komisija je smatrala da, u svrhe ocjene načela subjekta u tržišnom gospodarstvu, nije bilo moguće odvojiti ASA-ove i ugovore o marketingu i njihove financijske posljedice i da ih stoga treba zajedno ocjenjivati.

(149)

Komisija je podsjetila da se za primjenu načela subjekta u tržišnom gospodarstvu ne mogu uzeti u obzir pitanja regionalnog razvoja. Također je uočila da, prema informacijama koje je imala na raspolaganju u toj fazi, nije izrađen niti jedan poslovni plan ili ex ante analiza ugovora potpisanih s društvom Ryanair/AMS na temelju kojih bi društvo So.Ge.A.AL donijelo odluku o sklapanju takvih ugovora.

(150)

S obzirom na to Komisija je izrazila sumnje da su društva So.Ge.A.AL i RAS postupala kao ulagači u tržišnom gospodarstvu u svom odnosu s društvom Ryanair/AMS.

(151)

Komisija je primijetila je društvo So.Ge.A.AL odobrilo znatne popuste na pristojbe zračne luke i drugim zračnim prijevoznicima, ne samo društvu Ryanair, primjerice ovisno o pokretanju novih linija i povećanju razine prometa. Komisija je pozvala Italiju da dostavi ex ante poslovne planove, studije ili dokumente s ocjenom profitabilnosti svakog od ugovora sa zračnim prijevoznicima koji obavljaju usluge prijevoza u zračnoj luci za upravitelja zračne luke ili, ako takvi dokumenti nisu dostupni, najnovija predviđanja proračuna društva So.Ge.A.AL izrađena prije sklapanja tih ugovora. S obzirom na to Komisija je izrazila sumnje da su društva So.Ge.A.AL i RAS postupala kao ulagači u tržišnom gospodarstvu u svom odnosu s prijevoznicima koji obavljaju usluge prijevoza u toj zračnoj luci.

(152)

Komisija napominje da je, pored odgovora na Komisijine zahtjeve za informacije, Italija tijekom istrage dostavila različite podneske. Međutim, iako je Komisija prihvatila jednomjesečno produljenje roka propisanog u članku 6. stavku 1. Uredbe o pravilima (38) za dostavljanje primjedbi država članica kada Komisija donese odluku o pokretanju formalnog istražnog postupka, Italija je u tom produljenom roku dostavila samo jedan podnesak, odnosno dopis Italije od 31. kolovoza 2012. Podnesci Italije od 3. listopada 2012., 19. listopada 2012., 22. listopada 2012. i 20. veljače 2013. dostavljeni su nakon isteka roka.

(153)

Ovim su odjeljkom stoga obuhvaćena samo očitovanja koje je Italija dostavila u svom dopisu od 31. kolovoza 2012. Tvrdnje koje je Italija navela u naknadnim dopisima, a koje su važne za ocjenu u ovom predmetu, navedene su u odjeljcima 3. – 5.

(154)

Italija je podsjetila da upravitelji zračnih luka moraju u skladu sa zakonom poštovati određene pragove kapitala. Italija tvrdi da je cilj predmetnih injekcija kapitala u ovom slučaju bio vratiti kapital društva So.Ge.A.AL na propisani standard.

(155)

Italija je objasnila da su, prije 2003., naknade za koncesiju koje su trebali plaćati upravitelji zračnih luka koji su dobili „opću” koncesiju iznosile 10 % korisničkih pristojbi u skladu s talijanskim zakonom br. 324 od 5. svibnja 1976. kako je naknadno izmijenjen, a pristojbe za utovar i istovar robe prevezene zrakom u skladu s talijanskim zakonom br. 117 od 16. travnja 1974.

(156)

Od 2003. godišnje naknade za koncesiju utvrđivale su se upućivanjem na jedinice tereta zračne luke (WLU, ili jedinice tereta koje odgovaraju jednom putniku ili stotini kilograma robe ili pošte) koje su se utvrđivale na temelju podataka o prometu koje svake godine objavljuje Ministarstvo infrastrukture i prometa – ENAC.

(157)

Na temelju talijanskog zakona br. 296 od 27. prosinca 2006., godišnja naknada za koncesiju za upravitelje zračne luke povećana je kako bi se zajamčio prihod u talijansku riznicu u iznosu od 3 milijuna EUR 2007., 9,5 milijuna EUR 2008. i 10 milijuna EUR 2009.

(158)

Italija nije komentirala potencijalnu potporu zračnim lukama koje obavljaju usluge prijevoza u zračnoj luci Alghero u roku propisanom članku 6. stavku 1. Uredbe o pravilima unutar kojeg države članice moraju iznijeti svoje primjedbe nakon Komisijine odluke o pokretanju formalnog istražnog postupka.

(159)

Komisija napominje da su primjedbama zainteresiranih stranaka obuhvaćene različite tvrdnje. Na primjer, u svojim brojnim podnescima Komisiji društvo Ryanair opisalo je temeljna načela i pretpostavke za koje smatra da bi trebale služiti kao osnova za analizu načela subjekta u tržišnom gospodarstvu koju obavlja Komisija u pogledu ugovora s prijevoznicima. Društvo So.Ge.A.AL tvrdilo je da postoje brojne osnove na temelju kojih bi se mjere koje su predmet ocjene mogle proglasiti spojivima s unutarnjim tržištem.

(160)

Društvo So.Ge.A.AL ističe da javno financiranje koje mu je odobreno za pokrivanje troškova pružanja usluga koje su u nadležnosti javne politike ne čini državnu potporu. Društvo So.Ge.A.AL nije detaljno opisalo prirodu i iznos takvih troškova.

(161)

Društvo So.Ge.A.AL smatra da su sve mjere koje su predmet ocjene u ovom predmetu u pogledu financiranja infrastrukture, opreme i „postavljanja i radova” zakonski preuzete prije nego što je donesena presuda u predmetu Aéroports de Pariz i stoga bi trebale biti isključene iz analize državnih potpora. U pogledu razdoblja nakon 12. prosinca 2000., društvo So.Ge.A.AL podsjeća da je Italija već dostavila dokaze o negospodarskom karakteru određenih djelatnosti koje obavlja upravitelj zračne luke. Na osnovu toga Komisija bi trebala pripisati dio predmetnog javnog financiranja troškovima koji su nastali pružanjem negospodarskih djelatnosti.

(162)

Društvo So.Ge.A.AL dalje napominje da odluka iz 2012. nije jasna u pogledu prirode i opsega pretpostavljene potpore upravitelju zračne luke. Posebno nije jasno je li namjera Komisije bila opisati ukupnost financiranja infrastrukturnih radova državnom potporom ili, s druge strane, smatrati da bi se državnom potporom mogla opisati samo razlika između tržišne naknade za koncesiju, koji bi društvo So.Ge.A.AL moralo platiti državi za unaprijeđenu infrastrukturu, i naknade za koncesiju koju je upravitelj zračne luke stvarno platio. Tvrdila je da se prva mogućnost ne bi mogla uskladiti s činjenicom da je država zadržala vlasništvo nad infrastrukturom zračne luke u svim ključnim trenucima. Društvo So.Ge.A.AL stoga se ne može smatrati korisnikom potpore za ulaganja. U svakom slučaju, društvo So.Ge.A.AL tvrdi da nije dobilo neopravdano gospodarsku prednost, čak i kada bi se prihvatila druga mogućnost.

(163)

Društvo So.Ge.A.AL ističe da zbog javnog financiranja koje mu je odobreno ne može doći do narušavanja tržišnog natjecanja. Zbog udaljenog položaja zračne luke Alghero, njezino prihvatno područje (39) ne može se preklapati s prihvatnim područjem bilo koje druge zračne luke u Italiji ili drugim državama članicama. Zračna luka ne natječe se s drugim zračnim lukama na otoku s obzirom na udaljenost između njih i nepostojanje pouzdanih zemaljskih veza. Društvo So.Ge.A.AL dodaje da se na trima sardinijskim zračnim lukama obavljaju različite vrste prometa. Nadalje, zračni promet ne bi se natjecao s drugim prijevoznim sredstvima za promet prema otoku i s otoka.

(164)

Društvo So.Ge.A.AL ne prihvaća tvrdnju koju je Komisija iznijela u Odluci iz 2012. da se nekoliko upravitelja zračnih luka natječe za upravljanje infrastrukturom zračne luke. Društvu So.Ge.A.AL dodijeljena je 1995. prva „djelomična” koncesija (40) za upravljanje zračnom lukom, što je bilo davno prije presude u predmetu Aéroports de Pariz. Od 1995. društvo So.Ge.A.AL djelovalo je kao upravitelj infrastrukture samo u zračnoj luci Alghero i stoga nije bilo konkurencija upravitelju neke druge zračne luke.

(165)

Društvo So.Ge.A.AL tvrdi da bi injekcije kapitala bile u skladu s načelom ulagača u tržišnom gospodarstvu. Društvo So.Ge.A.AL tvrdi da gospodarsku logičnost mjera treba ocijeniti zasebno i odvojeno za dva razdoblja: prije i nakon dodjele „sveobuhvatne” koncesije društvu So.Ge.A.AL tijekom 2007.

(166)

Društvo So.Ge.A.AL tvrdi da su se dokapitalizacije provedene prije 2007. temeljile na potrebi zaštite poslovanja, posebno s obzirom na dodjelu „opće” koncesije koju je već imalo 18. siječnja 1999. Na temelju informacija koje su bile dostupne u trenutku donošenja odluka o injekcijama kapitala u trgovačko društvo, za dioničare društva So.Ge.A.AL bili su od ključne važnosti izgledi da će dobiti „opću” koncesiju jer bi se time omogućilo zračnoj luci da u potpunosti iskoristi djelatnosti zračne luke i poveća prihod od zrakoplovnih i nezrakoplovnih usluga. Javni dioničari ne bi imali održivu alternativu osim dokapitalizacije trgovačkog društva i to im je bilo opravdano budući da je kašnjenje u dodjeli koncesije uzrokovano vanjskim događajima na koje trgovačko društvo nije moglo utjecati. Društvo So.Ge.A.AL tvrdi da Komisija to mora uzeti u obzir kada provodi ocjenu načela subjekta u tržišnom gospodarstvu. Društvo So.Ge.A.AL dodaje da bi mjere također bile opravdane na temelju predviđenog povećanja broja putnika zbog strategije usmjerenosti na niskotarifne prijevoznike koja se provodila od 1999.

(167)

Injekcije kapitala provedene 2009. i 2010. potaknute su potrebnom zaštite operabilnosti upravitelja zračne luke, posebno s obzirom na izglede veće održivosti zbog dodjele „opće” koncesije. Društvo So.Ge.A.AL nije ponovno postalo profitabilno nakon dodjele koncesije zbog tržišnog scenarija koji se znatno razlikovao od predviđenog, što je bitno utjecalo na razvoj zračnog prometa u tom razdoblju, odnosno, zbog gospodarske krize i posljedičnih gospodarskih problema s kojima su se suočili međunarodni zračni prijevoznici. U tom je smislu društvo So.Ge.A.AL pretrpjelo pad prometa od 1,8 %. Osim toga, društvo So.Ge.A.AL tvrdi da se promet ne bi mogao razvijati kako je predviđeno zbog kašnjenja u izvršenju infrastrukturnih radova (koji su trebali početi već 2004., ali nisu počeli 2009.). Naposljetku, treba uzeti u obzir činjenicu da ENAC nije povećao naknade zračnih luka bez obzira na formalni zahtjev koji je podnijelo društvo So.Ge.A.AL.

(168)

U tom kontekstu društvo So.Ge.A.AL provelo je korektivne radnje u cilju postizanja gospodarske ravnoteže, kao što je reorganizacija njegovih aktivnosti, smanjenje operativnih troškova i mjere ulaganja u infrastrukturu. Te se radnje detaljno ocjenjuju u planu reorganizacije i restrukturiranja iz 2010.

(169)

Društvo So.Ge.A.AL odbacuje tvrdnju Komisije da nije provedena nikakva ex ante analiza prije nego što su uvedene mjere. Javni dioničari društva So.Ge.A.AL navodno su poduzeli predmetne mjere na temelju poslovnih planova koji su razvijeni ex ante. Dokazi u tom smislu bili bi dokumenti dostavljeni Komisiji tijekom istrage, posebno:

(170)

Društvo So.Ge.A.AL dalje podsjeća da je usklađenost injekcija kapitala s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu već utvrđena u izvješću Ecorys, izvješću društva Accuracy i Roland Bergerovom planu.

(171)

Komisija ne bi primjereno uzela u obzir posebne značajke sektora zračnog prometa u Italiji u svjetlu primjenjivog talijanskog zakonodavstva. Pri ocjenjivanju situacije prije i nakon dodjele opće koncesije društvu So.Ge.A.AL, Komisija je trebala uzeti u obzir činjenicu da su dokapitalizacije bile posljedica pravne obveze čije neispunjenje bi uzrokovalo oduzimanje koncesije. Dioničari društva So.Ge.A.AL stoga su izabrali najekonomičniju mogućnost kada su odlučivali o dokapitalizaciji društva.

(172)

Društvo So.Ge.A.AL smatra da su javni dioničari kada su provodili injekcije kapitala postupali onako kako bi postupio subjekt u tržišnom gospodarstvu u sličnim okolnostima jer je injekcijama kapitala javnim ulagačima srednjoročno ili dugoročno zajamčen pozitivan povrat. Prema društvu So.Ge.A.AL, djelatnostima zračnih luka stvara se porezni prihod u iznosu koji je veći od iznosa odobrenog javnog financiranja.

(173)

Društvo So.Ge.A.AL također tvrdi da se injekcijama kapitala upravitelju zračne luke ne bi osigurala gospodarska prednost u smislu sudske prakse iz predmeta Altmark (41), Općenito upravljanje zračnom lukom moglo bi se smatrati uslugom od općeg gospodarskog interesa (dalje u tekstu „SGEI”) zbog potrebe za jamčenjem dostupnosti otoka i stoga bi predmetne injekcije kapitala činile naknadu zračnoj luci za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa.

(174)

Društvu So.Ge.A.AL Konvencijom bi se povjerilo pružanje SGEI-a. Djelomične koncesije dodijeljene društvu So.Ge.A.AL prije 2007. mogu se jednako smatrati aktima o ovlaštenju. Stoga društvo So.Ge.A.AL dalje primjećuje da iz strogo pravne perspektive upravitelji zračnih luka moraju poštovati određene obveze u pogledu upravljanja zračnim lukama, kojima se neizbježno uzima u obzir javni interes. Te se obveze odnose na jamstvo dovoljne kvalitete usluga, poštovanje standarda sigurnosti, kontinuitet i redovitost usluga.

(175)

Drugi i treći uvjeti koji proizlaze iz presude Altmark bili bi ispunjeni budući da je društvo So.Ge.A.AL primilo naknadu do razine potrebne za pokrivanje gubitaka, odnosno do razine potrebne za ponovno usklađivanje kapitala s pravnim zahtjevima nakon pokrivanja tih gubitaka. Društvo So.Ge.A.AL dalje dodaje da upravitelji zračnih luka moraju u skladu sa zakonom voditi odvojeno računovodstvo između osnovnih i dodatnih djelatnosti.

(176)

Naposljetku, društvo So.Ge.A.AL tvrdi da bi bio ispunjen i četvrti kriteriji iz presude Altmark, ali ne dostavlja materijalne dokaze o tome.

(177)

Društvo So.Ge.A.AL tvrdi da bi Komisija trebala ocijeniti spojivost potencijalne potpore zračnoj luci u skladu sa:

(178)

Prvo, društvo So.Ge.A.AL tvrdi da su predmetne mjere odobrene zračnoj luci Alghero kao nadoknada za nepovoljan položaj koji je posljedica izoliranosti Sardinije. Na temelju toga Komisija bi trebala potporu proglasiti spojivom s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkom (a) Ugovora.

(179)

Drugo, društvo So.Ge.A.AL tvrdi da su sve predmetne mjere odobrene kako bi se omogućilo restrukturiranje društva So.Ge.A.AL kako bi se osigurala obnova njegove održivosti. U tom je smislu društvo So.Ge.A.AL tvrdilo da je, u pogledu injekcija kapitala za 2009. i 2010., društvo So.Ge.A.AL pripremilo plan restrukturiranja, odnosno, plan reorganizacije i restrukturiranja za 2010., u kojem su utvrđeni čimbenici koji su imali negativan učinak na trgovačko društvo i u kojima su predložene korektivne mjere u cilju smanjenja troškova i revizije poslovne politike. U tom je planu predviđen znatan vlastiti doprinos društva So.Ge.A.AL restrukturiranju.

(180)

Treće, u odnosu na spojivost potpore u skladu s člankom 106. stavkom 2. Ugovora, društvo So.Ge.A.AL tvrdi da je naknada koja mu je odobrena za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa stalno bila ispod praga propisanog u članku 2. stavku 1. točki (a) Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005. (42), odnosno ispod 30 milijuna EUR godišnje i njegov je promet bio manji od 100 milijuna EUR. Društvo So.Ge.A.AL dodaje da je prije 2004. poštovan prag od 1 milijun putnika iz članka 2. stavka 1. točke (d) Ugovora o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005. Također bi bile zadovoljene odredbe članaka 4., 5., 6. Odluke o uslugama od općeg gospodarskog interesa iz 2005. budući da je naknada odobrena trgovačkom društvu u vezi s točno definiranim uslugama od općeg gospodarskog interesa i povjerena je društvu So.Ge.A.AL jednim ili više akata o ovlaštenju, i budući da takva naknada nije premašivala ono što je nužno za pružanje usluga od općeg gospodarskog interesa.

(181)

Četvrto, društvo So.Ge.A.AL tvrdi da bi se trebalo smatrati da je potpora zračnoj luci za ulaganja u infrastrukturu, dijelove i radove spojiva na temelju Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. Predmetna infrastruktura bila bi razmjerna cilju koji se nastoji ostvariti i imala bi srednjoročne izglede za uporabu u smislu Smjernica za zračni prijevoz iz 2004. Infrastruktura je također stavljena na raspolaganje zračnim prijevoznicima bez diskriminacije. Nadalje, nije bilo utjecaja na trgovinu u mjeri koja je protivna zajedničkom interesu i javno financiranje bilo je nužno i razmjerno.

(182)

Komisija bi ispravno postupila kada bi razmatrala društva So.Ge.A.AL i RAS zajedno u svrhe primjene načela subjekta u tržišnom gospodarstvu. Kod donošenja predmetnih mjera, društva RAS i So.Ge.A.AL postupala su na isti način na koji bi postupio subjekt u tržišnom gospodarstvu u sličnim uvjetima. Društvo So.Ge.A.AL ostvarilo bi gospodarsku prednost zahvaljujući doprinosima za marketing koje je odobrilo društvo RAS u korist zračnih prijevoznika koji obavljaju usluge prijevoza iz zračne luke Alghero. Predmetni doprinosi samo su prošli preko upravitelja zračne luke kako bi u konačnici bili dodijeljeni zračnim prijevoznicima.

(183)

Društvo So.Ge.A.AL tvrdi da bi se trebalo smatrati da je potpora zračnim prijevoznicima koji obavljaju usluge prijevoza iz zračne luke Alghero u obliku nižih pristojbi zračne luke ili doprinosa za marketing spojiva s unutarnjim tržištem u skladu s člankom 107. stavkom 3. točkama (a) ili (c) Ugovora i Smjernicama za zračnih prijevoz iz 2005.

(184)

U potporu tog zaključka društvo So.Ge.A.AL navodi da je potencijalna potpora odobrena trgovačkim društvima koja je država članica licencirala za pružanje usluga zračnog prijevoza za linije kojima se povezuje regionalna zračna luka u kategoriji C ili D koja je definirana u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. s drugom zračnom lukom u Uniji. Financiranje se nije odnosilo na linije koje podliježu obvezi pružanja javne usluge (dalje u tekstu „PSO”) u smislu Uredbe (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (43) i u ugovorima koji su sklopljeni sa zračnim prijevoznicima propisane su kazne koje će se primjenjivati ako zračni prijevoznici ne ispune obveze.

(185)

Iako priznaje da su predmetna bespovratna sredstva odobrena zračnim prijevoznicima na duže razdoblje i s većim intenzitetom od dopuštenog u skladu sa Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005., društvo So.Ge.A.AL ističe da ugovori sa zračnim prijevoznicima nisu bili duljeg trajanja od tri godine i da su u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2005. dopuštena odstupanja u pogledu razine intenziteta u slučaju regija u nepovoljnom položaju.

(186)

U svojim primjedbama o primjenjivosti Smjernica za zračni prijevoz iz 2014., društvo So.Ge.A.AL podsjeća da niti jedna od mjera u korist zračne luke koje su predmet ocjene ne čini državnu potporu. Međutim, ako Komisija zaključi da neka od tih mjera čini operativnu potporu društvu So.Ge.A.AL, ona tvrdi da su ispunjeni svi uvjeti spojivosti propisani u Smjernicama za zračni prijevoz iz 2014.

(187)

Društva Ryanair, AMS i Unioncamere dostavila su svoja očitovanja tijekom istrage.

(188)

Društvo Ryanair dostavilo je 12. ožujka 2013. svoje primjedbe na odluku iz 2012. Društvo Ryanair uputilo je na svoje prethodne podneske u ovom slučaju prije donošenja odluke iz 2012. te na nekoliko podnesaka koji se odnose na broj istraga državnih potpora koje se odnose na potencijalnu potporu društvu Ryanair.

(189)

Glavne primjedbe društva Ryanair koje su rezultat tih podnesaka sažete su u uvodnim izjavama 190. do 226.

(190)

Društvo Ryanair odbacuje preliminarni zaključak Komisije da se društva Ryanair i AMS moraju smatrati jednim subjektom i da bi ASA-ove i ugovore o marketinškim uslugama i njihove financijske posljedice trebalo ocjenjivati zajednički u svrhe procjene gospodarske prednosti.

(191)

Taj pristup nije podržan ni vlasničkom strukturom društva AMS ni njegovom svrhom. ASA-ovi sklopljeni s društvom Ryanair i ugovori o marketinškim uslugama sklopljeni s društvom AMS bili bi zasebni i neovisni, odnosili bi se na različite usluge i ne bi se mogla između njih uspostaviti ugovorna ili neka druga veza na temelju koje bi se mogli smatrati jedinstvenim skupom mjera.

(192)

Ugovori o marketinškim uslugama koristili su društvu So.Ge.A.AL kao kupcu usluga oglašavanja. Ti ugovori činili su ulaganje u cilju jačanja trgovačke marke zračne luke i doveli bi do povećanja broja dolaznih putnika te, uslijed toga, do povećanja prihoda od nezrakoplovnih usluga. Svrha ugovora nije bila poboljšati faktor opterećenja ili prinosa na linijama društva Ryanair niti se temeljilo na pretpostavljenoj koristi koju bi zračna luka imala od takvog oglašavanja na Ryanair.com.

(193)

Nadalje, sklapanje ugovora o marketingu s društvom AMS nije uvjet da društvo Ryanair može obavljati prijevoz na linijama prema zračnoj luci i iz nje. Mnoge zračne luke koje opslužuje društvo Ryanair nisu sklopile ugovore s društvom AMS. Općenito potreba za određenim marketingom u svrhu jačanja trgovačke marke zračne luke i utjecaja na udio dolaznih putnika nastaje na manje poznatim zračnim lukama čija trgovačka marka nije vidljiva i u kojima je potrebno poticati dolazni promet.

(194)

Stoga bi bilo potpuno razumno da takva zračna luka potroši sredstva u takvu svrhu i činjenica da bi društvo Ryanair moglo ili ne imati koristi od tog oglašavanja bila bi gospodarski nevažna za zračnu luku. Ulagač u tržišnom gospodarstvu neće se suzdržati od ulaganja samo što što bi druge stranke isto mogle imati koristi od povećanja njegovog poslovanja.

(195)

Ugovori društva Ryanair s društvom So.Ge.A.AL bili su uobičajeni tržišni ugovori koji su u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu, a isto vrijedi i za ugovore društva AMS s društvom So.Ge.A.AL jer društvo AMS sklapa ugovore o marketingu po istim stopama i u odnosu na usporedive količine prometa s javnim i privatnim zračnim lukama, turističkim tijelima, grupama za iznajmljivanje automobila, web-mjestima za rezervaciju hotela, osiguravajućim društvima, pružateljima telekomunikacijskih usluga (44).

(196)

Ovaj pristup u skladu je s pristupom društva Ryanair u drugim podnescima koji su poslani Komisiji tijekom istrage. U tim drugim podnescima društvo Ryanair protivi se ocjeni Komisije da su plaćanja društvu AMS troškovi zračne luke. Društvo Ryanair tvrdi da bi se tim pristupom zanemarila vrijednost usluga AMS-a zračnoj luci (45). Kupnjom oglasnog prostora zračne luke mogu povećati udio dolaznih putnika na letovima Ryanaira, koji troše više od odlaznih putnika na nezrakoplovnu robu i usluge. To ima komercijalnog smisla za zračne luke (46). Društvo Ryanair vjeruje da bi kupnju marketinških usluga po tržišnim cijenama trebalo odvojiti od drugih ugovora između zračne luke i zračnog prijevoznika u svrhe ocjene načela subjekta u tržišnom gospodarstvu. Ako Komisija bude insistirala da se ugovori AMS-a i ugovori o uslugama zračnih luka društva Ryanair uključe u zajednički test subjekta u tržišnom gospodarstvu, ne treba zanemariti vrijednost usluga AMS-a za zračnu luku.

(197)

Društvo Ryanair smatra da Komisija nije dostavila dokaze za svoje stajalište da su javna tijela bila uključena u donošenje predmetnih mjera koje se odnose na društva Ryanair i AMS Nije se moglo pretpostaviti – i još mora biti dokazano – da su javna tijela stvarno sudjelovala u donošenju mjera.

(198)

Ne bi bilo dovoljno dokaza za tvrdnju da je društvo „So.Ge.A.AL u potpunom vlasništvu javnih tijela koja su utjecala na postupak donošenja odluka društva So.Ge.A.AL” ako se ona temelji samo na čistome kriteriju da članove upravnog odbora društva So.Ge.A.AL imenuju njegovi javni dioničari. Ni ugovorom iz 2002., kojim je Sardinija preuzela obvezu suradnje s društvom Ryanair u cilju razvoja turizma i povećanja stope zaposlenosti u regiji, ne može se dokazati da su javna tijela, na jedan ili drugi način, sudjelovala u donošenju mjera koje je poduzelo društvo So.Ge.A.AL prema društvima Ryanair ili AMS nakon potpisivanja tog ugovora. Nadalje, činjenicom da su društvo So.Ge.A.AL i Sardinija 2004., 2005., 2006. i 2007. potpisali naknadne ugovore o isplati zajedničkih doprinosa za marketing samo bi se podržalo stajalište da je Sardinija financirala društvo So.Ge.A.AL, ali ne i da je usmjerila djelovanje društva So.Ge.A.AL prema društvima Ryanair ili AMS.

(199)

Društvo Ryanair nije svjesno ugovora ni odgovorno za ugovore između društava So.Ge.A.AL i RAS, nije potaknulo ni tražilo sklapanje takvih ugovora i stoga ugovori između društava So.Ge.A.AL i RAS ne bi trebali utjecati na ugovore društava Ryanair i AMS s društvom So.Ge.A.AL.

(200)

Društvo Ryanair također se ne bi moglo smatrati neizravnim primateljem državnih potpora. Komisija ne može samo pretpostaviti da je zračnim prijevoznicima koji obavljaju usluge prijevoza u zračnoj luci dodijeljena državna potpora bez dokaza o stvarnom postojanju prednosti ostvarene temeljem državne potpore. Ako se uvjeti poslovnog odnosa između društva Ryanair i zračne luke mogu opravdati u okviru načela subjekta u tržišnom gospodarstvu, obveza povrata ne može se proširiti na društvo Ryanair. Društvo Ryanair kritizira mišljenje Komisije da se svaki poticaj javne zračne luke zračnom prijevozniku automatski smatra državnom potporom čak i ako je samo dio financiran iz javnih sredstava. Društvo Ryanair tvrdi da se u oklijevanjima Komisije da istraži pitanje odgovornosti države za mjere ne odražavaju Smjernice za zračni prijevoz iz 2005. u kojima je navedeno da se odluku o dodjeli javnih sredstava zračnom prijevoznik može smatrati državnom potporom ako su za nju odgovorna javna tijela (47).

(201)

Društvo Ryanair tvrdi bi u skladu sa sudskom praksom (48), analiza usporedivih subjekata trebala biti prvi test za provjeru postojanja državne potpore zračnim prijevoznicima i da bi se test utemeljen na troškovima trebao upotrebljavati samo ako je nemoguće usporediti situaciju navodnog davatelja potpore sa situacijom privatne skupine poduzetnika. Društvo Ryanair dalje tvrdi da pri ocjenjivanju ugovora koje su upravitelji zračnih luka sklopili sa zračnim prijevoznicima treba uzeti u obzir i vanjske čimbenike mreže koji su rezultat ugovora. Društvo Ryanair složilo se u drugom podnesku da su metode analize usporedivosti i metode utemeljene na troškovima uobičajena poslovna praksa (49).

(202)

Društvo Ryanair tvrdi da je cijelo obrazloženje Komisije u odluci iz 2012. narušeno pogrešnom primjenom testa subjekta u tržišnom gospodarstvu koja bi proizašla iz netočne pretpostavke da je potreban ex ante poslovni plan da bi se moglo zaključiti da je ispunjeno načelo subjekta u tržišnom gospodarstvu. Poslovni planovi nisu sine qua non za postupanje na tržištu ulagača u tržišnom gospodarstvu (50). Iako se takvim planovima može bez sumnje dokazati da je javno tijelo postupalo kao ulagač u tržišnom gospodarstvu, nepostojanje takvog plana ne može značiti da javno tijelo nije postupalo kao ulagač u tržišnom gospodarstvu.

(203)

U svakom slučaju, Komisija je u ovom slučaju već priznala u odluci iz 2012. da je zračna luka Alghero dostavila osnovnu ex ante analizu koja bi se trebala smatrati dovoljnom. Komisija ne može ocijeniti što se može smatrati „prihvatljivim poslovnim planom” i ne bi to trebala pokušati učiniti.

(204)

Društvo Ryanair dalje primjećuje da je Komisija pribavila analizu MEOP-a od Ecorysa, koji je zaključio da su ugovori društva Ryanair u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu i da su gubici društva So.Ge.A.AL nastali zbog značajnih i nepredvidivih kašnjenja države u pogledu dodjele „opće” koncesije. U analizi načela subjekta u tržišnom gospodarstvu trebale bi se neutralizirati nepredvidive neučinkovitosti i kašnjenja jer se privatne zračne luke mogu s njima suočiti i tijekom uobičajenog poslovanja zbog grešaka države ili zbog postupaka privatnih poduzetnika na koje se oslanja zračna luka.

(205)

Nadalje, društvo Ryanair dostavilo je niz napomena koje je pripremilo društvo Oxera i analizu profesora Damiena P. McLoughlina.

(206)

Društvo Oxera smatralo je manjkavim pristup Komisije kojim se prihvaćaju samo usporedive zračne luke u istom prihvatnom području u kojem se nalazi zračna luka koje je predmet istrage.

(207)

Društvo Oxera tvrdilo je da referentne tržišne cijene iz usporedivih zračnih luka nisu onečišćene državnim potporama dodijeljenim okolnim zračnim lukama. Stoga je moguće dobro procijeniti tržišne referentne točke za testove subjekta u tržišnom gospodarstvu

(208)

Razlog tomu je sljedeći:

(209)

Društvo Oxera tvrdilo je da se analiza profitabilnosti koju je poduzelo društvo Oxera u svojim izvješćima podnesenima Komisiji temelji na načelima koja bi prihvatio razumni ulagač u tržišnom gospodarstvu i u njemu se održava pristup koji je razvidan iz pretpostavki Komisije.

(210)

Analiza profitabilnosti temelji se na sljedećim načelima:

(211)

Cilj je dokumenta utvrditi tržišnu logiku na kojoj se zasnivaju odluke regionalnih zračnih luka o kupnji oglasnog prostora na web-mjestu Ryanair.com od društva AMS.

(212)

U dokumentu se tvrdilo da je postoji velik broj snažnih, poznatih zračnih luka koje se obično upotrebljavaju. Da bi mogli razviti svoje poslovanje, slabiji konkurenti moraju prevladati statičko kupovno ponašanje potrošača. Manje regionalne zračne luke moraju pronaći način za dosljedno prenošenje poruke o svojoj trgovačkoj marki što široj publici. Tradicionalni oblici marketinške komunikacije donose troškove koji premašuju njihove resurse.

(213)

Društvo Ryanair dostavilo je daljnja izvješća svog konzultanta društva Oxera. U tim izvješćima društvo Oxera razmatralo je načela za koja zračni prijevoznik tvrdi da bi se trebala uzeti u obzir u analizi profitabilnosti ASA-ova između društva Ryanair i zračnih luka, s jedne strane, ugovora o marketingu između društva AMS i istih zračnih luka, s druge strane, kao dio testa subjekta u tržišnom gospodarstvu (51). Društvo Ryanair naglasilo je da se tim izvješćima ni na koji način ne mijenja njegovo stajalište koje je prethodno opisano da bi ASA-ove i ugovore o marketingu trebalo analizirati u okviru zasebnih testova subjekata u tržišnom gospodarstvu.

(214)

U izvješćima je navedeno da bi dobit društva AMS trebala biti uključena kao prihod u zajedničku analizu profitabilnosti, a troškovi društva AMS trebali bi biti uključeni u troškove. U izvješćima je navedeno da bi to trebalo učiniti primjenom metodologije utemeljene na tijeku novca na zajedničku analizu profitabilnosti, što znači da bi se troškovi zračnih luka za AMS trebali smatrati dodatnim troškovima poslovanja.

(215)

U izvješćima se ističe da se marketinškim aktivnostima pridonosi stvaranju i podupiranju vrijednosti trgovačke marke, čime se mogu stvarati učinci i koristi, ne samo za vrijeme trajanja ugovora sa zračnim prijevoznikom već i nakon njihova raskida. To bi posebno bilo tako ako bi, zbog toga što je društvo Ryanair sklopilo ugovor sa zračnom lukom, drugi zračni prijevoznici uspostavili sjedište u toj zračnoj luci čime bi se privuklo više trgovina i ostvarili veći prihodi od nezrakoplovnih usluga u zračnoj luci. Društvo Ryanair tvrdi da će, ako Komisija provede zajedničku analizu profitabilnosti, te koristi trebati uzeti u obzir na način da se troškovi društva AMS smatraju dodatnim operativnim troškovima, bez plaćanja AMS-a.

(216)

Nadalje, društvo Ryanair smatralo je da bi terminalnu vrijednost trebalo uključiti u predviđenu dodatnu dobit u trenutku isteka ugovora o uslugama zračnih luka kako bi se uzela u obzir vrijednost stvorena nakon raskida ugovora. Terminalna vrijednost može se prilagoditi na temelju vjerojatnosti „obnove” mjerenjem očekivanja da će se ostvarivanje dobiti nastaviti nakon raskida ugovora s društvom Ryanair ili ako se dogovore slični uvjeti s drugim zračnim prijevoznicima. Društvo Ryanair smatralo je da bi tada bilo moguće izračunati nižu razinu koristi koja zajednički nastaje na temelju ugovora s društvom AMS i ugovora o uslugama zračnih luka, čime se odražavaju nesigurnosti dodatne dobiti nakon raskida ugovora o uslugama zračnih luka.

(217)

Kao potpora tom pristupu u izvješćima je prikazana sinteza rezultata studija o utjecaju marketinga na vrijednost trgovačke marke. U tim se studijama priznaje da se marketingom može podržati vrijednost trgovačke marke i pomoći u izgradnji baze korisnika. U izvješćima je navedeno da se marketingom zračne luke na web-mjestu Ryanair.com posebno povećava vidljivost trgovačke marke zračne luke. Nadalje, u izvješćima je navedeno da bi manje regionalne zračne luke koje žele povećati svoj zračni promet posebno mogle povećati vrijednost svoje trgovačke marke sklapanjem ugovora o marketingu s društvom AMS.

(218)

U izvješćima je naposljetku navedeno da prednost treba dati pristupu utemeljenom na tijeku novca umjesto pristupu kapitalizacije u kojem bi se troškovi društva AMS smatrali kapitalnim rashodima nematerijalne imovine (odnosno, vrijednosti trgovačke marke) (52). Pristupom kapitalizacije uzeo bi se u obzir samo udio rashoda za marketing koji se može pripisati nematerijalnoj imovini zračne luke. Rashodi za marketing smatrali bi se nematerijalnom imovinom i zatim bi se amortizirali za vrijeme trajanja ugovora uzimajući u obzir preostalu vrijednost u trenutku predviđenog raskida ASA-a. Tim se pristupom ne bi uzela u obzir dodatna dobit nastala sklapanjem ASA-a s društvom Ryanair. Također je teško izračunati vrijednost nematerijalne imovine zbog troškova trgovačke marke i razdoblja uporabe imovine. Metoda novčanog toga primjerenija je od pristupa kapitalizacije jer se potonjim ne bi obuhvatile pozitivne koristi za zračnu luku za koje se očekuje da će nastati kao rezultat potpisivanja ASA-a s društvom Ryanair.

(219)

Društvo Ryanair zatražilo je od društva Oxera da provede test utemeljen na načelu subjekta u tržišnom gospodarstvu koji je dostavljen Komisiji u ime društva Ryanair u srpnju 2011. (dalje u tekstu: „izvješće o MEOP-u iz 2011.”) (53). U izvješću o MEOP-u iz 2011. predstavljeni su rezultati analize profitabilnosti ASA-ova iz 2000. i 2010. između društava So.Ge.A.AL i Ryanair na temelju informacija koje bi, kako tvrdi društvo Ryanair, bile dostupne društvu So.Ge.A.AL u trenutku sklapanja tih ugovora. Izvješće o MEOP-u iz 2011. nije sadržavalo analizu očekivane profitabilnosti ASA-ova iz 2002., 2003. i 2006.

(220)

Kao nastavak izvješća o MEOP-u iz 2011., Komisiji je u ožujku 2013. dostavljeno ažurirano izvješće (dalje u tekstu: „Izvješće o MEOP-u iz 2013.”) (54) u kojem se procjenjuje očekivana profitabilnost ASA-ova koji nisu uključeni u izvješće o MEOP-u iz 2011. (odnosno, ASA-ova iz 2002., 2003. i 2006.).

(221)

Društvo Ryanair tvrdi da bi se na temelju ex ante procjene profitabilnosti ASA-ova iz 2000., 2002., 2003., 2006. i 2010. moglo zaključiti da se očekivalo da će svi ti ugovori biti profitabilni za zračnu luku u trenutku kada su potpisani. Procijenjena je očekivana profitabilnost svakog ugovora između društava So.Ge.A.AL i Ryanair uzimajući u obzir očekivane dodatne troškove i predviđanja dodatnih prihoda, uključujući prihode od zrakoplovnih i nezrakoplovnih djelatnosti i troškove financijskih poticaja koji su ponuđeni društvu Ryanair. Činjenica da su svi posljedični NPV-ovi pozitivni vjerojatno bi potvrdila da je razumno sklopiti ugovore s društvom Ryanair.

(222)

U okviru primjene testa subjekta u tržišnom gospodarstvu na ASA-ove, u izvješćima o MEOP-u iz 2011. i 2013. ne uzimaju se u obzir ugovori između društava So.Ge.A.AL i AMS za pružanje marketinških usluga. Društvo Ryanair tvrdi da su ugovori s društvom AMS odvojeni od ASA-ova sa zračnom lukom jer se prethodni odnose na pružanje marketinških usluga zračnim lukama (a ne letovima/putnicima) po tržišnoj cijeni i stoga ih ne treba uzeti u obzir.

(223)

Društvo Ryanair odbacuje stajalište Komisije da bi se svaki popust odobren zračnoj luci Alghero trebao smatrati državnom potporom, čak i kada bi koristi od popusta mogli imati svi zračni prijevoznici. Prvo, društvo Ryanair tvrdi da bi, u slučaju kada bi svim zračnim prijevoznicima bio odobren popust, odgovarajuća protučinjenična cijena mogla biti najniža razina popusta, a ne objavljene pristojbe. Drugo, tim se pristupom ne uzimaju u obzir elementi različitih troškova i koristi pružanja usluga različitim zračnim lukama. Procjena održavanja troškova nužan je korak u ocjenjivanju čini li popust određenom zračnom prijevozniku državnu potporu. Relativno niske pristojbe same po sebi ne čine nužno državnu potporu i, u skladu s nalazima društva Ecorys, niže pristojbe odražavaju niže razine usluge koju je tražilo društvo Ryanair.

(224)

U tom su slučaju popusti koje je dobilo društvo Ryanair ponuđeni kao priznanje znatnog tržišnog rizika koji je preuzelo društvo Ryanair kada je uspostavilo redovne godišnje linije u zračnoj luci koja je u to vrijeme bila nepoznata. (55)

(225)

Čini se da Komisija ne isključuje tržišno natjecanje između zračnih luka Alghero i Cagliari ili Olbia, unatoč tome što te zračne luke razdvaja 235, odnosno, 128 kilometara planinskog reljefa i što u Sardiniji nema autocesta. Društvo Ryanair tvrdi da nije sigurno bi li se državnom potporom zračnoj luci Alghero narušilo tržišno natjecanje te nije jasno koji bi, prema mišljenju Komisije, bio opseg tog narušavanja.

(226)

Društvo Ryanair smatra da ugovori između društva Ryanair i zračne luke nisu uključivali državnu potporu. U tom smislu društvo Ryanair smatra da moguća primjenjivost Smjernica za zračni prijevoz iz 2005. u ovom slučaju nije relevantna.

(227)

Društvo AMS podržava primjedbe koje je društvo Ryanair dostavilo u pogledu društva AMS. Neispravna je pretpostavka Komisije da naknade za marketing isplaćene društvu AMS za marketinške usluge čine državnu potporu (društvu Ryanair) kao i njezino postupanje prema društvima AMS i Ryanair kao prema jednom korisniku državne potpore. Društvo AMS nudi marketinške usluge koje su opravdane svojom odvojenom svrhom i čija je cijena određena prema njihovoj tržišnoj vrijednosti.

(228)

Nadalje, odluka društva Ryanair da angažira posrednika za prodaju oglasnog prostora na svom web-mjestu nije neuobičajena. Društvo AMS uspješno je promoviralo i prodavalo oglasni prostor brojnim javnim i privatnim trgovačkim društvima diljem Europe.

(229)

Web-mjesto zračne luke Ryanair ima posebno poželjna obilježja za marketing: jedno je od najpopularnijih web-mjesta za putovanja na svijetu; prosječno trajanje svakog posjeta web-mjestu društva Ryanair iznimno je dugačko; oglašavanjem zračne luke na web-mjestu društva Ryanair jedinstveno se obraća mogućim putnicima na toj zračnoj luci čime se omogućuje učinkovito korištenje sredstava za marketing, za razliku od oglašavanja u novinama, na radiju, TV-u i drugim manje usmjerenim medijima namijenjenima široj publici.

(230)

Društvo AMS sklapa ugovore o marketingu s javnim i privatnim zračnim lukama, turističkim agencijama, grupama za iznajmljivanje automobila, web-mjestima za rezervaciju hotela, osiguravajućim društvima, pružateljima telekomunikacijskih usluga.

(231)

Stopama pod kojima društvo AMS osigurava oglasni prostor i količinom tog oglasnog prostora ne diskriminira se između javnih i privatnih oglašivača. Društva Ryanair i AMS ne prisiljavaju zračne luke da kupuju marketinške usluge i mnoge zračne luke zapravo odlučuju da neće oglašavati na web-mjestu društva Ryanair. Ugovori društva AMS s javnim zračnim lukama i njihovim upraviteljima, kao što je društvo So.Ge.A.AL, ne čine državnu potporu jer bi društvo AMS moglo prodati prostor na web-mjestu i privatnom trgovačkom društvu po usporedivoj cijeni.

(232)

Društvo AMS navelo je nekoliko razloga kojima bi se mogla opravdati kupnja marketinških usluga od društva AMS za oglašavanje na web-mjestu Ryanair.com i oni su sažeti u nastavku.

(233)

Prvo, oglašavanje na web-mjestu društva Ryanair ulaganje je u prepoznatljivost trgovačke marke. Upravitelji zračnih luka u sporednim zračnim lukama nailaze na poteškoće kada pokušavaju ostvariti prepoznatljivost svoje trgovačke marke kod putnika, zračnih prijevoznika i komercijalnih upravitelja izvan sektora zrakoplovstva, od kojih su svi mogući izvor prihoda zračnih luka. Većom prepoznatljivošću trgovačke marke može se koristiti zračnim lukama na niz uzajamno uključivih i komplementarnih načina, u prvom redu mogu se privlačiti i. dolazni putnici zračnog prijevoznika na čijem web-mjestu oglašava zračna luka; ii. mogući korisnici koji pregledavaju web-mjesto jednog zračnog prijevoznika na kojem zračna luka oglašava linije drugog zračnog prijevoznika prema toj zračnoj luci; iii. drugi zračni prijevoznik da leti u tu zračnu luku i iv. komercijalni upravitelji (kao što su maloprodajni lanci u zračnim lukama).

(234)

Drugo, oglašavanjem na web-mjestu društva Ryanair povećava se udio dolaznih putnika. Među zračnim lukama postoji trend prema ostvarivanju gotovo polovice prihoda od nezrakoplovnih usluga. Iz perspektive regionalne zračne luke, dolazni putnici koji dolaze u zračnu luku i zatim odlaze iz nje vjerojatnije će stvarati prihod od nezrakoplovnih usluga u zračnoj luci od lokalnih putnika koji iz zračne luke lete na odredišta u inozemstvu.

(235)

Treće, marketing i oglašavanje na web-mjestu svih zračnih prijevoznika postali su uobičajena praksa. Web-mjesto društva Ryanair ima iznimnu vrijednost kao marketinško mjesto za velik broj proizvoda i usluga povezanih s putovanjima. Opća je praksa zračnih luka obavljati dio promidžbe svoje trgovačke marke na web-mjestima zračnih prijevoznika. U ovom slučaju čini se da je zračna luka Alghero kupila usluge oglašavanja ne samo od društva AMS već i od društava Meridiana i Alitalia.

(236)

Četvrto, cijene usluga AMS-a određene su prema tržišnoj vrijednosti. Niz privatnih korisnika iz raznih industrija koje nisu povezane sa zračnim lukama kupuju marketinške usluge od društva AMS. Tim se korisnicima ne nude linije Ryanaira, ali oni su ih voljni pogledati u zamjenu za usluge društva AMS-a. Ti privatni korisnici, koji postupaju kao ulagači u tržišnom gospodarstvu, očito pridaju tržišnu vrijednost uslugama društva AMS kao zasebnim uslugama, kao i javne i privatne zračne luke diljem Unije. Ti privatni usporedni elementi bili bi sami po sebi dovoljni kao dokaz da su cijene AMS-a stvarne tržišne cijene.

(237)

Komisija smatra da je društvo So.Ge.A.AL samo kanal kojim su regionalna sredstva dostavljena društvima Ryanair/AMS za uporabu u svrhe marketinga. Međutim, društvo AMS tvrdi da Komisija nije dostavila dokaze da društvo So.Ge.A.AL nije bilo neovisno u pogledu uporabe sredstava koja joj je dao na raspolaganje RAS i stoga ih nije moglo upotrijebiti u druge svrhe.

(238)

Čini se da je društvo So.Ge.A.AL državi plaćalo fiksnu naknadu za koncesiju i nije dijelilo svoje prihode s državom. Vlasnik društva So.Ge.A.AL, društvo RAS, ima izravni interes za povećanje dugoročne profitabilnosti društva So.Ge.A.AL primjerice pružanjem financijske potpore njegovim marketinškim naporima u cilju jačanja imidža trgovačke marke. Takvo ponašanje bilo bi u skladu s testom subjekta u tržišnom gospodarstvu i koristilo bi društvu RAS.

(239)

Društvo AMS dodaje da bi se dio financiranja društva So.Ge.A.AL mogao smatrati naknadom za pružanje SGEI-ja. Zračna luka Alghero olakšava pružanje usluga zračnog prijevoza u regiji koja je izolirana i koja je inače teško dostupna.

(240)

Društvo AMS zaključilo je da ono nije bilo korisnik državne potpore i da su društva So.Ge.A.AL i RAS postupila prema društvo AMS u skladu s načelom subjekta u tržišnom gospodarstvu.

(241)

Unioncamere ističe da se, ne dovodeći u pitanje pojam gospodarske djelatnosti u sudskoj praksi Suda EU-a, za djelatnost koja je sama po sebi gospodarske prirode ne može uvijek smatrati da se pruža na tržištu u smislu da se takva djelatnost pruža ili bi se mogla pružati u kontekstu tržišnog natjecanja s ostalim subjektima.