(1)

Europska komisija („Komisija”) Provedbenom uredbom (EU) 2015/501 (2) („Privremena uredba”) uvela je privremene antidampinške pristojbe na uvoz hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Narodne Republike Kine („NRK”) i Tajvana („predmetne zemlje”).

(2)

Komisija je pokrenula ispitni postupak nakon što je 13. svibnja 2014. Eurofer („podnositelj pritužbe”) podnio pritužbu u ime proizvođača hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika kao podnositelja pritužbe iz Unije. Podnositelj pritužbe predstavlja približno 50 % ukupne proizvodnje hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika u Uniji. Pritužba je sadržavala dokaz o dampingu i posljedičnoj materijalnoj šteti koji su se smatrali dostatnim da se opravda pokretanje ispitnog postupka.

(3)

Nakon zahtjeva podnositelja pritužbe popraćenog potrebnim dokazima Komisija je 15. prosinca 2014. donijela Provedbenu uredbu (EU) br. 1331/2014 (3) o uvjetovanju evidentiranjem uvoza hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz Republike Kine i Tajvana od 17. prosinca 2014. nadalje („Uredba o evidentiranju”).

(4)

Zainteresirane strane tvrdile su da je odluka o evidentiranju uvoza neosnovana jer nisu ispunjeni uvjeti iz članka 14. stavka 5. Osnovne uredbe. Međutim, te tvrdnje nisu potkrijepljene ili temeljene na činjeničnim dokazima. U trenutku donošenja odluke o evidentiranju uvoza Komisija je imala dostatne dokaze prima facie kojima se opravdala potreba za evidentiranjem uvoza: uvoz i tržišni udjeli tih zemalja znatno su se povećali. Stoga je tvrdnje u tom pogledu bilo potrebno odbiti.

(5)

Nakon objave bitnih činjenica i razmatranja na temelju kojih je odlučeno uvesti privremene antidampinške mjere („privremena objava”) nekoliko zainteresiranih strana dostavilo je pisane podneske u kojima su obznanile svoje stavove o privremenim nalazima. Jedan kineski izvoznik, jedan tajvanski izvoznik i podnositelj pritužbe zatražili su i dobili saslušanja u prisutnosti službenika za saslušanje u trgovinskim postupcima 24. travnja 2015., 27. travnja 2015. odnosno 7. srpnja 2015. Službenik za saslušanje u trgovinskim postupcima bio je na raspolaganju i kako bi na zahtjev svake zainteresirane strane potvrdio na koji način službe Komisije odgovorne za ispitni postupak upotrebljavaju povjerljive informacije.

(6)

Komisija je nastavila prikupljati i provjeravati sve informacije koje je smatrala potrebnima za svoje konačne nalaze. Razmotrene su usmene i pisane primjedbe zainteresiranih strana te su, prema potrebi, u skladu s tim izmijenjeni privremeni nalazi.

(7)

Usto su obavljeni i posjeti radi provjere u poslovnim prostorima sljedećih društava:

(8)

Sve zainteresirane strane obaviještene su o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo uvesti konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz predmetnih zemalja i konačnu naplatu iznosa osiguranih privremenom pristojbom („konačna objava”). Svim je stranama odobreno razdoblje unutar kojeg su mogle podnijeti primjedbe na konačnu objavu.

(9)

Primjedbe koje su dostavile zainteresirane strane razmotrene su i, prema potrebi, uzete u obzir.

(10)

Jedno je društvo osporavalo nalaz iz uvodne izjave 14. Privremene uredbe da ono nije proizvođač izvoznik. Međutim, društvo nije dostavilo dodatne informacije na temelju kojih bi se promijenio stav koji je Komisija zauzela u Privremenoj uredbi i koji je naveden u uvodnoj izjavi 14. Privremene uredbe.

(11)

S obzirom na to da nisu dostavljene druge primjedbe u pogledu metode odabira uzorka proizvođača iz Unije, proizvođača izvoznika iz NRK-a i Tajvana te nepovezanih uvoznika potvrđuju se privremeni nalazi u uvodnim izjavama 7. do 22. Privremene uredbe.

(12)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 25. Privremene uredbe, ispitnim postupkom u pogledu dampinga i štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013. („razdoblje ispitnog postupka”). Ispitivanjem kretanja važnih za procjenu štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2010. do kraja razdoblja ispitnog postupka („razmatrano razdoblje”).

(13)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 26. Privremene uredbe, predmetni proizvod jest ravnovaljani proizvod od nehrđajućeg čelika, samo hladnovaljani (hladnoreducirani) podrijetlom iz NRK-a i Tajvana, trenutačno razvrstan u oznake KN 7219 31 00 , 7219 32 10 , 7219 32 90 , 7219 33 10 , 7219 33 90 , 7219 34 10 , 7219 34 90 , 7219 35 10 , 7219 35 90 , 7220 20 21 , 7220 20 29 , 7220 20 41 , 7220 20 49 , 7220 20 81 i 7220 20 89 („predmetni proizvod”).

(14)

Hladnovaljani ravni proizvodi od nehrđajućeg čelika upotrebljavaju se u širokom rasponu primjena, na primjer u proizvodnji kućanskih aparata (primjerice unutrašnjost perilica rublja i perilica posuđa), varenih cijevi i medicinskih uređaja te u preradi hrane i automobilskoj industriji.

(15)

Ispitnim postupkom utvrđeno je da sve različite vrste predmetnog proizvoda imaju ista osnovna fizička, kemijska i tehnička svojstva i u osnovi se upotrebljavaju za iste namjene.

(16)

Zainteresirane strane ponovile su svoje tvrdnje iznesene u privremenoj fazi da bi uske i precizne trake trebalo isključiti iz opsega ispitnog postupka. Ponovile su svoju tvrdnju da je Glavna uprava za tržišno natjecanje Europske komisije odlučila isključiti ovu vrstu proizvoda s mjerodavnog tržišta proizvoda u svojoj analizi koncentracije društava Outokumpu/INOXUM (4). Usto, zainteresirane strane tvrdile su da je zamjena „standardnih” hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika i preciznih traka ograničena i na strani potražnje i na strani ponude. Međutim, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 31. Privremene uredbe, u slučaju antidampinga tržište se definira fizičkim svojstvima predmetnog proizvoda, a ne zamjenom na strani potražnje i ponude.

(17)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana ponovila svoju tvrdnju da je definicija tržišta u slučaju koncentracije relevantna za definiciju proizvoda u slučaju antidampinga. Kako bi potkrijepila tu tvrdnju, navodi da uz fizička, tehnička i kemijska svojstva proizvoda institucije EU-a mogu uzeti u obzir i niz drugih čimbenika, kao što su upotreba, zamjenjivost, percepcija potrošača, kanali za distribuciju, postupak proizvodnje, trošak proizvodnje i kvaliteta. Navodno četiri parametra „upotreba, zamjenjivost, percepcija potrošača i postupak proizvodnje” znače isto što i zamjena na strani potražnje i ponude.

(18)

Bez procjenjivanja tvrdnje znače li „upotreba, zamjenjivost, percepcija potrošača i postupak proizvodnje” isto što i zamjena na strani potražnje i ponude, prethodno navedeni popis elemenata uvelike premašuje ta četiri kriterija. Stoga se ne može prihvatiti argument da je definicija tržišta u slučaju koncentracije relevantna za definiciju proizvoda u slučaju antidampinga.

(19)

Nakon konačne objave druga je zainteresirana strana tvrdila da je u procjeni toga bi li precizne trake trebale biti obuhvaćene definicijom predmetnog proizvoda potrebno uzeti u obzir da industrija Unije navodno nije mogla „u prošlosti” prodavati tu vrstu proizvoda. U tom je pogledu u uvodnoj izjavi 30. Privremene uredbe jasno navedeno da industrija Unije u potpunosti može opskrbljivati taj tržišni segment. Bez preciznije definicije fraze „u prošlosti” nemoguće je provjeriti je li ta tvrdnja činjenično utemeljena ili uopće relevantna. U svakom slučaju precizne trake imaju jednaka osnovna fizička, tehnička i kemijska svojstva kao predmetni proizvod.

(20)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da je, čak i ako posebni proizvodi čine manje od 1 % ukupnog uvoza, kako je Komisija navela u uvodnoj izjavi 101. Privremene uredbe, Komisija navodno diskriminirala dio tržišta time što ih nije isključila. Ta je strana tvrdila da društva koja se bave posebnim proizvodima navodno neće pronaći druge dobavljače za te posebne proizvode. Tvrdnja nije dodatno potkrijepljena.

(21)

U tom pogledu napominje se da je izjava iz uvodne izjave 101. Privremene uredbe izvađena iz konteksta. Izjava je dana u kontekstu kumulativne procjene uvoza iz NRK-a i Tajvana, a ne u pogledu opsega proizvoda iz ispitnog postupka. Činjenica je da se ne osporava da ti posebni proizvodi u osnovi imaju ista fizička svojstva kao „standardni” hladnovaljani ravni proizvodi od nehrđajućeg čelika.

(22)

Komisija je stoga odbila te tvrdnje i ostavila opseg proizvoda iz ispitnog postupka nepromijenjenim.

(23)

Potvrđuju se privremeni nalazi iz uvodnih izjava 26. do 32. Privremene uredbe.

(24)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 34. Privremene uredbe, nijedan od proizvođača izvoznika obuhvaćenih ovim ispitnim postupkom nije zatražio tretman tržišnoga gospodarstva.

(25)

U Privremenoj uredbi Sjedinjene Američke Države („SAD”) odabrane su kao odgovarajuća analogna zemlja u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Osnovne uredbe. Dva su proizvođača izvoznika tvrdila da SAD nije primjerena analogna zemlja za potrebe utvrđivanja uobičajene vrijednosti jer su postupak proizvodnje i upotrijebljene sirovine različiti u NRK-u i SAD-u. Usto, jedan je proizvođač izvoznik tvrdio da je Tajvan bolji izbor za analognu zemlju jer su troškovi proizvodnje u kineskim čeličanama puno sličnije onima u tajvanskim čeličanama nego u nekoj od čeličana u SAD-u. Prema navodima proizvođača izvoznika to je zato što veliki tajvanski proizvođači hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika upotrebljavaju znatne količine repromaterijala, tj. crne kolutove iz NRK-a. Ti su crni kolutovi sastavljeni od niklova sirovog željeza, sirovine koja se upotrebljava gotovo isključivo u NRK-u. Drugi proizvođač izvoznik tvrdio je da su proizvođači u SAD-u na jedan ili drugi način povezani s određenim proizvođačima iz Unije i da su činjenični nalazi u pogledu veličine tržišta u SAD-u netočni.

(26)

Činjenica je da između SAD-a i NRK-a postoje razlike u nabavi nikla, jedne od primarnih sirovina u proizvodnji hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika. Dok u objema zemljama proizvođači hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika upotrebljavaju određene količine nikalne sačme, otpad od nehrđajućeg čelika glavni je izvor nikla u SAD-u i niklova sirovog željeza u NRK-u. Međutim, ta razlika u ovom slučaju ne čini SAD neodgovarajućom analognom zemljom jer su konačni proizvodi proizvedeni u SAD-u i NRK-u i dalje usporedivi, kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 29. Privremene uredbe i prethodnoj uvodnoj izjavi 15. Kako je objašnjeno u uvodnim izjavama 39. i 40. Privremene uredbe, SAD se na temelju određenih kriterija smatra odgovarajućom analognom zemljom. S obzirom na veličinu i razinu tržišnog natjecanja na tržištu hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika u SAD-u te na dostupnu suradnju samo dviju zemalja razlike u nabavi nikla i postupku proizvodnje ne čine odabir SAD-a nevaljanim. S druge strane, argument temeljen na upotrebi niklova sirovog željeza i povezanog postupka proizvodnje u NRK-u utječe na primjerenost Tajvana kao alternativne analogne zemlje i na jednak način na primjerenost bilo koje druge zemlje u svijetu. Niklovo sirovo željezo proizvodi se te se njime zbog ograničenja u pogledu izvoza trguje i koristi gotovo isključivo u NRK-u. Iz toga slijedi, a i utvrđeno je, da se niklovo sirovo željezo ne upotrebljava na Tajvanu, alternativnoj analognoj zemlji. Osnovne su sirovine koje se na Tajvanu upotrebljavaju u proizvodnji predmetnog proizvoda pomoćni nikal i, kako je primijetio jedan od proizvođača izvoznika, crni kolutovi kupljeni uglavnom od NRK-a. U uvodnoj izjavi 39. Privremene uredbe navedeno je i da su sirovine koje se upotrebljavaju u SAD-u i na Tajvanu uglavnom iste. Nadalje, u skladu s člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe mogu se zahtijevati prilagodbe kako bi se uzele u obzir određene razlike, uz uvjet da postoji dokazani učinak na cijenu i prilagodba se pokaže opravdanom s obzirom na upotrebu analogne zemlje na temelju članka 2. stavka 7. točke (a) Osnovne uredbe.

(27)

Drugo, u pogledu troškova proizvodnje tajvanskog proizvođača koji upotrebljava crne kolutove kupljene od NRK-a, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 76. Privremene uredbe, predmetni crni kolutovi kupljeni su od povezanog dobavljača u NRK-u. To je bio jedini slučaj u ispitnom postupku u kojem su se crni kolutovi iz NRK-a upotrebljavali u velikoj mjeri. U svojem izračunu Komisija je trošak tih kupljenih kolutova zamijenila troškom vlastite proizvodnje tog društva. Drugim riječima, kupovne cijene crnih kolutova u kojima su se navodno odražavali troškovi proizvodnje u NRK-u zamijenjene su troškovima proizvodnje na Tajvanu, gdje se nije upotrebljavalo niklovo sirovo željezo. Posljedično, nije valjana tvrdnja da upotreba crnih kolutova proizvedenih u NRK-u od niklova sirovog željeza dovodi do veće sličnosti između troškova proizvodnje na Tajvanu i u NRK-u.

(28)

Treće, jedan od proizvođača u SAD-u povezan je s proizvođačima u Uniji. Međutim, ta povezanost nije važna za potrebe ovog ispitnog postupka. Komisija napominje da, čak i ako su proizvođači u analognim zemljama povezani s proizvođačima iz Unije, ta činjenica ne čini uobičajenu vrijednost određenu na temelju provjerenih podataka nevažećom niti utječe na nju. Nadalje, ne postoji poseban razlog za preispitivanje upotrebe podataka tog proizvođača iz analogne zemlje. Ta se tvrdnja odbija.

(29)

Četvrto, tvrdnja da su činjenični nalazi u pogledu veličine tržišta u SAD-u netočni nije dodatno potkrijepljena. Ta se tvrdnja stoga odbija.

(30)

S obzirom na prethodno navedeno odbija se tvrdnja da SAD nije prikladna analogna zemlja. Potvrđuju se privremeni nalazi iz uvodnih izjava 39. do 40. Privremene uredbe.

(31)

Komisija potvrđuje odabir SAD-a kao analogne zemlje u smislu članka 2. stavka 7. Osnovne uredbe.

(32)

Dvije su zainteresirane strane ponovile svoje prigovore u pogledu upotrebe SAD-a kao analogne zemlje ustrajući na tome da postupak proizvodnje proizvođača u SAD-u nije sličan postupku nekih kineskih proizvođača te su ponovno predložile Tajvan.

(33)

Komisija je pažljivo analizirala dodatne primjedbe u pogledu mogućeg odabira Tajvana umjesto SAD-a kao analogne zemlje. Komisija smatra da se u primjedbama ne javljaju novi posebni argumenti i stoga potvrđuje zaključke iz prethodno navedenih uvodnih izjava 25. do 29.

(34)

S obzirom na to da nisu dostavljene primjedbe u pogledu određivanja uobičajene vrijednosti, potvrđuju se uvodne izjave 43. do 49. Privremene uredbe.

(35)

S obzirom na to da nije bilo primjedaba u pogledu određivanja izvozne cijene, potvrđuje se uvodna izjava 65. Privremene uredbe.

(36)

Dva su proizvođača izvoznika tvrdila da bi, u slučaju da SAD ostane analogna zemlja, bilo potrebno provesti prilagodbu s obzirom na različite sirovine koje se upotrebljavaju. Jedan je proizvođač izvoznik napomenuo da jedan od proizvođača u SAD-u ima dodatne troškove povezane s unutarnjim prijevozom. Proizvođač izvoznik tvrdio je da bi posljedica toga trebala biti prilagodba uobičajene vrijednosti. Jedan je od proizvođača izvoznika napomenuo da je za utvrđivanje uobičajene vrijednosti Komisija izostavila parametre u pogledu debljine, širine i rubova iz prethodno definiranih kontrolnih brojeva proizvoda („PCN-ova”). Proizvođač izvoznik tvrdio je da su debljina i, u manjoj mjeri, širina važni čimbenici jer izravno utječu na troškove proizvodnje i cijene po toni.

(37)

Prvo, s obzirom na prilagodbu zbog razlike u sirovini iz članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe proizlazi da se izračuni dampinga temelje na cijeni, a ne na troškovima. Stoga razlike u upotrebi sirovina i postupku proizvodnje nemaju nikakve posljedice, osim ako imaju dokazani učinak na cijenu i prilagodba se pokaže opravdanom s obzirom na upotrebu analogne zemlje u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) Osnovne uredbe. Svi zahtjevi za prilagodbe moraju se potkrijepiti. Komisija nije svjesna nikakvih pokazatelja prema kojima bi razlika u sirovini i postupku proizvodnje utjecala na usporedivost cijene. Proizvođači izvoznici nisu dokazali učinak koji upotreba drukčijih sirovina ima na cijenu i stoga se prilagodbe ne smatraju opravdanima.

(38)

Drugo, u skladu s člankom 2. stavkom 10. točkom (e) Osnovne uredbe prilagodba se provodi za razlike u izravno povezanim troškovima nastalim prilikom dopremanja dotičnog proizvoda iz poslovnih prostora izvoznika do nezavisnog kupca, ako su ti troškovi uključeni u naplaćene cijene. Tom odredbom nisu obuhvaćeni troškovi za unutarnji prijevoz i stoga nikakva prilagodba nije opravdana na toj osnovi.

(39)

Treće, Komisija napominje da su ti parametri PCN-a izostavljeni u privremenoj fazi kako bi se olakšala usporedba s istovjetnim proizvodom u analognoj zemlji. Komisija je naknadno povećala stupanj podudaranja i uspjela usporediti većinu transakcija na temelju cijelih PCN-ova, uključujući parametre za debljinu, širinu i rubove. Za transakcije u kojima to nije bilo moguće usporedba se temeljila na najpotpunijem mogućem PCN-u. To je dovelo do izmjene dampinških marži kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 49. u nastavku.

(40)

Dvije su zainteresirane strane tvrdile da je pri upotrebi podataka iz SAD-a Komisija trebala prilagoditi uobičajenu vrijednost s obzirom na razliku u sirovinama koje se upotrebljavaju u NRK-u i SAD-u. Jedna je zainteresirana strana tvrdila da je niklovo sirovo željezo jeftinije jer ima malen udjel nikla, a udjel željeza osiguran je besplatno. Kako bi dokazala da razlika u troškovima sirovina utječe na cijene, ista je strana tvrdila da su domaće cijene u Kini niže od cijena u Uniji i SAD-u. Zainteresirana strana tvrdi da se ta razlika u cijeni ne može pripisati navodnoj subvenciji jer je Komisija prekinula usporedni antisubvencijski ispitni postupak protiv NRK-a. Druga je zainteresirana strana napomenula da su troškovi i cijene u sektoru čelika povezani.

(41)

U pogledu prilagodbi uobičajene vrijednosti Komisija napominje da strana mora dokazati opravdanost svojeg zahtjeva ako zatraži prilagodbe u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a) ili člankom 2. stavkom 10. Osnovne uredbe,. Teret dokazivanja nužnosti tih prilagodbi stoga snose oni koji se žele na njih osloniti. Komisija mora odbiti prilagodbu za razlike u čimbenicima za koje nije dokazano da utječu na cijene, a time i na njihovu usporedivost.

(42)

Pri usporedbi uobičajene vrijednosti i izvozne cijene Komisija mora uzeti u obzir razlike koje utječu na cijenu i usporedivost cijena proizvoda, a ne troškove njihove proizvodnje. U pogledu cijena niklova sirovog željeza Komisija napominje da, slično kao sirovine koje se upotrebljavaju u Uniji i SAD-u, te cijene slijede svjetsku cijenu nikla. Čak i ako je niklovo sirovo željezo jeftinije jer sadržava manje nikla, proizvođači koji upotrebljavaju niklovo sirovo željezo morat će upotrijebiti veće količine kako bi ostvarili udjel nikla propisan međunarodnim normama u pogledu hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika. U pogledu argumenta da je željezo u niklovu sirovom željezu osigurano besplatno Komisija napominje da ni proizvođači hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika u Uniji i SAD-u ne plaćaju punu cijenu za željezo sadržano u feroniklu. U pogledu usporedbe domaćih cijena hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika u NRK-u, Uniji i SAD-u kao dokaza učinka niklova sirovog željeza na cijenu u NRK-u Komisija napominje da se u domaćim kineskim cijenama odražava situacija u zemlji bez tržišnoga gospodarstva. SAD je zemlja s tržišnim gospodarstvom.

(43)

Komisija podsjeća na to da je davno utvrđeno kako se odredbe članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe ne mogu upotrijebiti za to da se članak 2. stavak 7. točka (a) te Uredbe učini nevažećim. U tom je pogledu utvrđeno da je uobičajena vrijednost određena u analognoj zemlji potpuno usklađena s odredbama članka 2. stavka 7., kako je objašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 31. Stoga nikakva dodatna prilagodba te već primjerene uobičajene vrijednosti nije opravdana u skladu s člankom 2. stavkom 7. točkom (a).

(44)

U pogledu argumenta da niže domaće cijene hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika u NRK-u ne mogu biti posljedica subvencije Komisija napominje da je usporedni antisubvencijski ispitni postupak prekinut jer je podnositelj pritužbe povukao pritužbu, a kao rezultat toga nisu dobiveni nikakvi nalazi u pogledu subvencioniranja. Zbog tih razloga Komisija smatra da proizvođači izvoznici u NRK-u nisu dokazali da je prilagodba s obzirom na različite sirovine koje se upotrebljavaju u NRK-u i SAD-u opravdana.

(45)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da je Komisija pri usporedbi izvozne cijene i uobičajene vrijednosti na temelju smanjenog PCN-a trebala provesti prilagodbu za usporedivost cijena. Ista je zainteresirana strana tvrdila da nije mogla u potpunosti dokazati ili predložiti stvarnu razinu prilagodbe zbog povjerljivosti informacija dobivenih od proizvođača iz analogne zemlje.

(46)

Komisija ponavlja da je većina izvezenih proizvoda (69 %) uspoređena na temelju cijelog PCN-a. Štoviše, čak i unatoč ograničenjima uvedenima radi zaštite povjerljivih podataka proizvođača iz analogne zemlje, zainteresirana strana mogla je predložiti razinu prilagodbe za fizička svojstva jer je znala koji su kriteriji odbačeni, a koji parametri predviđeni u strukturi PCN-ova za te kriterije. Budući da takav kvantificiran zahtjev nije podnesen, ta je tvrdnja odbijena.

(47)

Jedna je zainteresirana strana pitala jesu li proizvođači iz analogne zemlje izvršili prodaju krajnjim korisnicima i, ako jesu, zatražila je prilagodbu razine trgovine na osnovi PCN-a. Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 53. Privremene uredbe, Komisija je usporedila uobičajenu vrijednost i izvoznu cijenu na temelju cijena franko tvornica, koje su bile na istoj razini trgovine. Tražena prilagodba nije se smatrala nužnom. U svakom slučaju bilo je potrebno odbiti tu tvrdnju jer nije bila dodatno potkrijepljena.

(48)

Budući da nije bilo primjedaba, potvrđuje se metodologija upotrijebljena za izračun dampinških marži, kako je utvrđena u uvodnim izjavama 55. do 60. Privremene uredbe.

(49)

Uzimajući u obzir prilagodbe uobičajene vrijednosti te detaljniju usporedbu kao i nedostatak daljnjih primjedaba, konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

Tablica 1.

Dampinške marže, NRK

(50)

Metodom izračuna uobičajene vrijednosti upotrijebljenom na način objašnjen u uvodnim izjavama 63. do 66. Privremene uredbe nije uzeta u obzir domaća prodaja distributerima i trgovcima.

(51)

Razlog tomu bila je posebna situacija na tržištu na Tajvanu gdje distributeri izvoze znatne količine proizvodnje, što su proizvođači izvoznici istodobno prijavili kao prodaju za domaću potrošnju.

(52)

Taj se zaključak temelji na dvama ključnim elementima, zbog kojih je i opravdan. Prvo, jedan od glavnih distributera na Tajvanu dalje je izvozio većinu obujma kupljenog od proizvođača. Ta prodaja stoga nije bila domaća prodaja za potrebe izračuna uobičajene vrijednosti na Tajvanu. Drugo, podatci o proizvodnji poznatih proizvođača i tajvanski statistički podatci o trgovini pokazuju da je domaća prodaja koju su prijavili poznati proizvođači izvoznici činila više od 90 % izvoza u Uniju, što je uključivalo i oko 50 % izvezene prodaje.

(53)

Dva proizvođača izvoznika osporavala su element koji se temelji na statističkim podatcima. Tvrdili su da je Komisija pri određivanju ukupne proizvodnje na Tajvanu uzela u obzir samo društva koja surađuju, a koja dijelom izvoze u Uniju. Tvrdili su i da bi Komisija u analizi opisanoj u prethodnoj uvodnoj izjavi 52. trebala uzeti u obzir da se ukupni statistički uvoz Tajvana dalje izvozi.

(54)

Komisija je istražila informacije o proizvodnji i domaćoj prodaji svih tajvanskih proizvođača koji su joj poznati, čime su bili obuhvaćeni i oni koje je predložio jedan od proizvođača izvoznika. To je učinjeno kako bi se ostvario najveći mogući stupanj podudaranja sa statističkim podatcima. Na temelju naknadno prikupljenih informacija umanjen je rezultat analize opisane u prethodnoj uvodnoj izjavi 52. Na temelju toga za prijavljenu domaću prodaju utvrđeno je da uključuje oko 40 % izvezene prodaje.

(55)

Za razmatranje opisano u prethodnoj uvodnoj izjavi 53. o tome da se ukupan statistički izvoz u potpunosti dalje izvozi proizvođač izvoznik nije dostavio nikakve dokaze. Obično se na uvoz radi ponovnog izvoza primjenjuje poseban carinski režim i u trgovinskim statističkim podatcima ne smatra se stvarnim izvozom. Komisija stoga na temelju te tvrdnje ne može donijeti koristan zaključak.

(56)

Nadalje, dva su proizvođača izvoznika tvrdila da razina domaće prodaje koju Komisija nije uzela u obzir nije bila razmjerna postotku navedenom u prethodnoj uvodnoj izjavi 52. Ponovili su svoju tvrdnju da im nije bilo poznato odredište prodaje njihovih domaćih kupaca. Komisija smatra da nedostatak znanja o konačnom odredištu prodaje nije odlučujući. Komisija je ponovno analizirala situaciju na temelju dokaza dostupnih u trenutačnom ispitnom postupku i preispitala prodaju koja će se isključiti iz određivanja uobičajene vrijednosti kako bi se što vjernije prikazala situacija svakog pojedinog proizvođača izvoznika u ispitnom postupku. U slučajevima u kojima je to opravdano dio prodaje isključen u privremenoj fazi za potrebe izračuna uobičajene vrijednosti upotrijebljen je za izračun uobičajene vrijednosti.

(57)

Jedna je zainteresirana strana osporavala uključivanje domaće prodaje trgovcima i distributerima u svrhu određivanja uobičajene vrijednosti. Argumenti povezani s tim izneseni su u pisanim primjedbama i tijekom saslušanja službenika za saslušanja u trgovinskim postupcima 7. srpnja 2015.

(58)

Kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 56., nakon uvođenja privremenih mjera Komisija je nastavila ispitivati stvarnu klasifikaciju prodaje distributerima u cilju ostvarivanja točnije i zakonski ispravnije klasifikacije kao domaća ili izvozna prodaja radi određivanja uobičajene vrijednosti i više se nije oslanjala na pretpostavku da je sva prodaja distributerima namijenjena izvozu. Razmatrale su se primjedbe primljene nakon privremene objave i uzete su u obzir dodatne pojedinosti.

(59)

Umjesto potpunog isključivanja prodaje distributerima na temelju pretpostavke da je sva prodaja distributerima namijenjena izvozu, Komisija je isključila samo onaj dio prodaje distributerima za koji je postojalo dovoljno dokaza da je stvarno izvezen. Komisija je ispitala predmetnu prijavljenu prodaju i klasificirala je kao domaću ili kao prodaju namijenjenu za izvoz na temelju posebne situacije i podataka svakog od predmetnih proizvođača izvoznika. Na primjer, postojanje popusta usmjerenih na izvoz upotrijebljeno je kao relevantan dokaz. Nasuprot tomu, subjektivni elementi kao što su namjera ili znanje, ili nedostatak znanja, nisu bili važni za objektivnu procjenu Komisije.

(60)

Jedan je od proizvođača izvoznika osporavao to što je Komisija odbila umanjiti trošak proizvodnje za vrijednost određenog otpada. Kako bi potkrijepio svoju tvrdnju, dostavio je dodatne informacije u kojima se gubitak proizvodnje prikazuje kao trošak pretvorbe u svojoj tablici troškova proizvodnje. On tvrdi da je gubitak proizvodnje zbroj troška materijala koji nije pretvoren u konačni proizvod i režijskih troškova proizvodnje raspoređenih u gubitak proizvodnje. Komisija je pažljivo ispitala njegovu tvrdnju, ali je utvrdila da je trošak materijala uključen u gubitak proizvodnje znatno niži od iznosa koji se zahtijeva kao odbijanje vrijednosti otpada. Nakon konačne objave društvo je ponovilo svoj zahtjev da se vrijednost otpada usporedi s vrijednošću ukupnog gubitka, uključujući režijske troškove proizvodnje uključene u njega. Komisija i dalje smatra da tržišna vrijednost otpada ne može biti veća od one ulaznog materijala. Stoga je potrebno odbiti zahtjev proizvođača izvoznika.

(61)

Usto, proizvođač izvoznik nije potkrijepio svoj zahtjev u pogledu odbijenog umanjenja troška proizvodnje za vrijednost određenog otpada davanjem informacije o stvarnoj količini materijala potrošenog u proizvodnji predmetnog proizvoda na temelju koje bi Komisija mogla procijeniti gubitak. Društvo je tvrdilo da su količina potrošnje i vrijednost svih vrsta ulaznih sirovina navedeni u radnim listovima dostavljenima tijekom provjere na licu mjesta. Komisija je utvrdila da je tim podatcima obuhvaćeno više od predmetnog proizvoda, kao npr. toplovaljani kolutovi koji su pretvoreni u repromaterijal i tako se prodaju. Time nije omogućeno Komisiji da potvrdi gubitak materijala pretvorenog u otpad. Budući da su gubitci i otpad prijavljeni samo u vrijednostima, nije bilo moguće razmotriti je li potrošnja materijala za proizvodnju predmetnog proizvoda bila dovoljna da se proizvedu i predmetni proizvod i otpad odbijen od troškova proizvodnje. Stoga nije bilo moguće pouzdano utvrditi je li prijavljeni gubitak uključivao troškove materijala, kako se tvrdi, i koji bi mogao biti iznos odbijene vrijednosti otpada. Proizvođač izvoznik ponovio je svoj zahtjev nakon konačne objave, ali nije otkrio nikakve nove činjenice.

(62)

Potvrđuju se privremeni nalazi iz uvodnih izjava 62. i 67. do 78. Privremene uredbe.

(63)

U svojim primjedbama dostavljenima nakon privremene i konačne objave jedan je proizvođač izvoznik osporavao isključivanje određene izvozne prodaje u Uniju, prijavljene na temelju potvrda o izvozu koje su dostavili njegovi kupci. Međutim, na temelju potvrde o izvozu ne mogu se utvrditi proizvođač ni prodajna transakcija koju je prijavio proizvođač izvoznik. Usto, potvrde o izvozu nisu se dosljedno prikupljale od svih kupaca tijekom razdoblja ispitnog postupka. Unatoč velikim naporima proizvođača izvoznika navedeno odredište prodaje nije se moglo provjeriti i u svakom slučaju nije obuhvaćalo cijelo razdoblje ispitnog postupka. Komisija stoga u svrhu izračuna dampinške marže nije mogla na pouzdan način odrediti da ja ta prodaja bila izvozna prodaja. Ta se tvrdnja stoga odbija.

(64)

Jedan je proizvođač izvoznik zatražio prilagodbu za devizni tečaj na temelju tečaja na dan podmirenja obveza. Za potrebe usporedbe iz članka 2. stavka 10. Osnovne uredbe mjesečni devizni tečajevi Europske središnje banke dosljedno su upotrijebljeni za sve proizvođače izvoznike na Tajvanu. Pristup koji je zatražio proizvođač izvoznik ne bi bio u skladu s Osnovnom uredbom u kojoj se zahtijeva upotreba deviznog tečaja primjenjivog na dan prodaje. Ta je tvrdnja stoga odbijena.

(65)

Jedan je proizvođač izvoznik osporavao upotrebu mjesečnih deviznih tečajeva Europske središnje banke i ustrajao na upotrebi njezinih dnevnih tečajeva. Proizvođač izvoznik nije objasnio kakva bi razlika time nastala. Komisija je mjesečne tečajeve upotrijebila radi usporedivosti i dosljednosti jer je dampinška marža za tog proizvođača bila dio jedne dampinške marže izračunane za jednu skupinu povezanih proizvođača u kojoj je samo jedan zahtijevao upotrebu dnevnih deviznih tečajeva.

(66)

S obzirom na promjene uobičajene vrijednosti iz prethodne uvodne izjave 56. konačne dampinške marže, izražene kao postotak cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, iznose:

Tablica 2.

Dampinške marže, Tajvan

(67)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 90. Privremene uredbe, istovjetni proizvod tijekom razdoblja ispitnog postupka proizvodilo je devet poznatih proizvođača iz Unije. Oni predstavljaju „industriju Unije” u smislu članka 4. stavka 1. Osnovne uredbe.

(68)

Budući da nije bilo dodatnih primjedaba, potvrđuje se definicija industrije Unije kako je utvrđena u uvodnim izjavama 90. do 93. Privremene uredbe.

(69)

Budući da nije bilo primjedaba na potrošnju u Uniji, potvrđuju se privremeni nalazi iz uvodnih izjava 94. do 96. Privremene uredbe.

(70)

Nakon objave zainteresirane su strane ponovile svoje tvrdnje iznesene u privremenoj fazi o tome da je Komisija na pogrešan način kumulativno procijenila učinke na dampinški uvoz iz NRK-a i Tajvana. Nisu dostavile nove elemente kojima bi se potkrijepila ta tvrdnja.

(71)

Kako je utvrđeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 66., nakon primjedaba na privremenu objavu za jednog tajvanskog proizvođača izvoznika utvrđeno je da ne vrši damping. Posljedično je izvoz tog društva u Uniju odbijen od dampinškog uvoza iz NRK-a i Tajvana.

(72)

Budući da nije bilo drugih primjedaba na kumulativnu procjenu, potvrđuju se privremeni nalazi iz uvodnih izjava 97. do 102. Privremene uredbe.

(73)

Kako je utvrđeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 71., uvoz jednog tajvanskog proizvođača izvoznika za kojeg je utvrđeno da ne vrši damping odbijen je od dampinškog uvoza. Zbog povjerljivosti ne mogu se objaviti obujam i tržišni udjel tog uvoza. Međutim, odbijanje zanemarivog obujma i tržišnog udjela tog uvoza, koji je znatno manji od 1 %, nije utjecalo na razvoj obujma i tržišnog udjela dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja tijekom razmatranog razdoblja.

(74)

Budući da nije bilo drugih primjedaba na obujam i tržišni udjel uvoza iz predmetnih zemalja i s obzirom na revidirane nalaze iz prethodne uvodne izjave 73., potvrđuju se privremeni nalazi navedeni u uvodnim izjavama 103. do 106. Privremene uredbe.

(75)

Nakon privremene objave zainteresirane su strane zatražile dodatne informacije o prirodi „troškova nastalih nakon uvoza” navedenih u uvodnoj izjavi 110. točki ii. Privremene uredbe. Ti su se troškovi odnosili na trošak manipuliranja i privremenog skladištenja uvezenih proizvoda u trenutku uvoza, naknadu za carinjenje i bankovne troškove.

(76)

Troškovi nastali nakon uvoza provjereni su tijekom posjeta poslovnim prostorima uvoznika navedenih u prethodnoj uvodnoj izjavi 7. Nakon tih posjeta radi provjere Komisija je utvrdila da su troškovi uvoza niži od troškova utvrđenih na temelju podataka dostupnih u trenutku Privremene uredbe.

(77)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da ne može provjeriti jesu li svi troškovi povezani s uvozom do isporuke prvom kupcu u Uniji na ispravan način uzeti u obzir. U tom se pogledu pojašnjava da je obaranje cijena usporedba prodajne cijene franko-tvornice u industriji Unije i carinjene cijene proizvođača izvoznika na granici Unije. Stoga u toj usporedbi nisu uzeti u obzir troškovi između luke i prvog neovisnog kupca.

(78)

Jedna je zainteresirana strana napomenula da se znatan dio istovjetnog proizvoda u Uniji prodaje sa zaštitnim filmom (5). Proizvođač izvoznik tvrdio je da je upotrebu filma potrebno prikazati u PCN-u koji upotrebljava Komisija jer znatno utječe na cijenu.

(79)

Ta je tvrdnja iznesena vrlo kasno, oko 11 mjeseci nakon pokretanja ispitnog postupka i oko 10 mjeseci nakon što je PCN obznanjen stranama. U toj fazi Komisija nije mogla utvrditi svaku pojedinu transakciju na koju je to utjecalo.

(80)

Međutim, Komisija je kao odgovor na tu tvrdnju provela ukupnu prilagodbu na temelju informacija koje je dostavila industrija Unije.

(81)

Nakon konačne objave ista je zainteresirana strana tvrdila da nije potrebno provesti ukupnu prilagodbu, nego samo prilagodbu na transakcijama u kojima je istovjetni proizvod stvarno prekriven zaštitnim filmom. Strana se, nadalje, ne slaže s procjenom da je njezin zahtjev kasno podnesen jer su te informacije bile dostupne javnosti prije pokretanja ovog ispitnog postupka.

(82)

Kako je već objašnjeno, Komisija je primijenila ukupnu prilagodbu jer nije bilo moguće utvrditi svaku pojedinu transakciju na koju je to utjecalo. Poznato je da transakcije na koje je to utjecalo ne čine nezanemariv dio svih transakcija. Strana se ne može oslanjati samo na informacije dostupne javnosti, nego mora podnijeti potkrijepljen zahtjev kako bi se opravdala prilagodba.

(83)

Učinak ponovnog izračuna tih nižih troškova uvoza uvelike je nadoknađen prilagodbom povezanom sa zaštitnim filmom. Zajednički učinak tih dviju prilagodbi pokazao je gotovo nepromijenjenu ponderiranu prosječnu maržu obaranja cijena za uvoz iz predmetnih zemalja na tržište Unije za od 9,8 % do 11,4 % (u odnosu na od 9,6 % do 11,3 % u Privremenoj uredbi). Ponderirani prosjek marže obaranja cijena za uvoz iz predmetnih zemalja na tržište Unije isto je tako ostao gotovo isti na od 23,1 % do 25,3 % (u odnosu na od 22,9 % do 25,2 % u Privremenoj uredbi).

(84)

Jedna je zainteresirana strana napomenula da se ispitnim postupkom pokazalo da proizvođači izvoznici gotovo isključivo prodaju nepovezanim distributerima ili servisnim centrima za čelik, dok je industrija Unije prodavala distributerima, integriranim servisnim centrima i krajnjim korisnicima. Ta zainteresirana strana tvrdi da Komisija, kako bi usporedila te cijene, mora uzeti u obzir fiksne troškove servisnih centara jer postoji razlika u razini trgovine. Međutim, prilagodbu za razlike u razini trgovine moguće je provesti samo ako je dokazano da postoje stalne i jasne razlike u cijeni između tih razina trgovine, a ne na temelju razlika u troškovima. Stvarnom usporedbom cijena po kojima je industrija Unije prodavala objema razinama trgovine na tržištu Unije pokazalo se da, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 112. Privremene uredbe, razlika u razini trgovine nije utjecala na cijene. Nijedna zainteresirana strana nije dostavila informacije kojima bi se opovrgnuo taj nalaz. Stoga u ovom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za prilagodbu razine trgovine.

(85)

Nakon konačne objave ista je strana tvrdila da se u usporedbi prodajnih cijena servisnih centara industrije Unije s cijenama proizvođača izvoznika navodno ne uspoređuju usporedivi proizvodi. U tom je pogledu strana tvrdila da prodaju servisnih centara industrije Unije velikim dijelom čini dodatno prerađena roba, kao što su trake, uski kolutovi i diskovi, dok izvoznici uglavnom prodaju standardne kolutove.

(86)

U tom se pogledu napominje da standardni kolutovi nisu uspoređeni s uskim proizvodima kao što su trake ili uski kolutovi. Širina proizvoda bila je jedan od elemenata u PCN-u, kojim se osiguralo da se uspoređuju samo proizvodi slične širine. Diskovi uopće nisu obuhvaćeni usporedbom jer ih u Uniju nisu izvozili proizvođači izvoznici u uzorku.

(87)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u odnosu na cijene uvoza iz predmetnih zemalja i obaranje cijena, potvrđuju se ostali zaključci iz uvodnih izjava 107. do 112. Privremene uredbe.

(88)

Zainteresirane strane ponovile su svoje tvrdnje da je podatke proizvođača iz Unije u uzorku potrebno dosljedno upotrebljavati za procjenu štete umjesto dijeljenja pokazatelja na makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje. Međutim, tim bi se pristupom zanemarile dostupne informacije na razini industrije Unije, i to proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, tržišni udjel, rast, zaposlenost, produktivnost i visina dampinške marže.

(89)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana ponovila svoju tvrdnju da se činjenicom da Outokumpu, najveći proizvođač u Uniji, nije uvršten u uzorak narušava analiza štete. Međutim, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 93. Privremene uredbe, uzorak se smatrao reprezentativnim jer je predstavljao približno 50 % ukupne proizvodnje istovjetnog proizvoda u Uniji. Stoga činjenica da Outokumpu nije surađivao u ispitnom postupku ne utječe na reprezentativnost odabranog uzorka i kvalitetu provjerenih podataka proizvođača u uzorku.

(90)

Zainteresirane strane tvrdile su da se, kad su pokazatelji štete podijeljeni na makroekonomske i mikroekonomske pokazatelje, ne može donijeti značajan zaključak u pogledu razmjera štete (ako je postojala) koju su pretrpjeli proizvođači u uzorku. Ta je tvrdnja bespredmetna. U skladu s člankom 3. Osnovne uredbe šteta se utvrđuje na razini industrije Unije. Odabir uzorka tehnika je predviđena člankom 17. Osnovne uredbe kojom se Komisiji omogućuje da ograniči broj strana u ispitnom postupku (u ovom slučaju proizvođača iz Unije) ako je taj broj velik. Međutim, odabirom uzorka ne ograničava se utvrđivanje štete na uzorku proizvođača iz Unije. Određeni pokazatelji štete kao što su, među ostalim, tržišni udjel i obujam prodaje na smislen se način analiziraju samo na razini industrije Unije. Štoviše, nalazi u pogledu uzorka smatraju se reprezentativnima za razinu industrije Unije. Stoga je potrebno razmatrati sve dostupne informacije u pogledu industrije Unije kao cjeline.

(91)

Budući da nije bilo dodatnih primjedaba u pogledu općih napomena o gospodarskom stanju industrije Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 107. do 112. Privremene uredbe.

(92)

U pogledu zaposlenosti zainteresirane strane tvrdile su da je smanjenje zaposlenosti prouzročeno povećanjem produktivnosti u industriji Unije. Međutim, povećanje produktivnosti od 6 % tijekom razmatranog razdoblja bilo je puno manje od smanjenja zaposlenosti od 11 %. Na to smanjenje utjecao je i obujam proizvodnje industrije Unije koji se smanjio za 5 % na rastućem tržištu.

(93)

Kako je prethodno opisano, zbog dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja industrija Unije morala je smanjiti svoju proizvodnju na rastućem tržištu. Da je industrija Unije mogla iskoristi rast tržišta i povećati svoju proizvodnju u skladu s povećanom potražnjom, tom povećanom proizvodnjom nadomjestilo bi se povećanje produktivnosti. Posljedični gubitak u pogledu zaposlenosti bio bi znatno niži. Stoga se smatra da na smanjenje zaposlenosti najviše utječe dampinški uvoz iz predmetnih zemalja i da je povećanje učinkovitosti industrije Unije imalo samo manji učinak.

(94)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da se zaposlenost u industriji Unije znatno povećala za 55 % od razdoblja 2004. – 2007. Međutim, razina zaposlenosti navedena u Privremenoj uredbi predstavlja zaposlenost u cijeloj industriji Unije, dok se razina zaposlenosti navedena za razdoblje od 2004. do 2007. odnosi samo na dio industrije Unije. Stoga ti podatci nisu usporedivi i ne pokazuju uzlazno kretanje zaposlenosti.

(95)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u pogledu makroekonomskih pokazatelja, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 121. do 132. Privremene uredbe.

(96)

Zainteresirane strane ponovile su svoje tvrdnje da prodajne cijene slijede troškove sirovina, uglavnom kroma i nikla, i da je kretanje cijena industrije Unije potrebno analizirati bez „dodatne naknade za slitine”.

(97)

Te su strane dostavile dodatne informacije u pogledu promjena osnovne cijene navedenih u uvodnoj izjavi 141. Privremene uredbe. Podatci su se odnosili na hladnovaljane ravne proizvode od nehrđajućeg čelika razreda 304 debljine 2 mm sa završnom obradom 2B koje prodaju proizvođači iz Unije (6). U skladu s tim podatcima osnovna cijena stalno se smanjivala tijekom razmatranog razdoblja za oko 11 %, s 1 015 EUR/tona u 2010. na 907 EUR/tona u razdoblju ispitnog postupka. Razina smanjenja niža je od smanjenja s 1 200 EUR/tona na 1 000 EUR/tona navedenog u Privremenoj uredbi, ali se njome potkrepljuje nalaz osnovne cijene koja se znatno smanjuje.

(98)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila i da su dokazi navedeni u uvodnoj izjavi 141. Privremene uredbe u pogledu analize osnovne cijene nedovoljni kako bi se potkrijepio nalaz da se osnovna cijena tijekom razmatranog razdoblja smanjila za industriju Unije, kako je navodno prikazao samo jedan proizvođač iz Unije.

(99)

Iako je informacije dostavio jedan proizvođač iz Unije, one se ne odnose samo na jednog proizvođača iz Unije. Te se informacije odnose na informacije koje je objavio CRU, poznato konzultantsko društvo u industriji čelika. CRU je objavio informacije za ukupno njemačko tržište, a ne za cijene pojedinih proizvođača iz Unije. Osim toga, činjenicu da su se osnovne cijene stalno smanjivale tijekom razmatranog razdoblja potvrđene su informacijama koje su dostavile druge zainteresirane strane, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 97.

(100)

Stoga se zaključuje da je smanjenje prodajnih cijena industrije Unije prouzročeno smanjenjem troškova sirovina i znatnim smanjenjem osnovne cijene koje nije povezano s razvojem troškova sirovina. Potonji dio smanjenja cijene, i to smanjenje osnovne cijene, pokazuje da je industrija Unije morala dodatno umanjiti cijene tijekom razmatranog razdoblja unatoč tome što je bilježila gubitak zbog pritiska dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja na cijene.

(101)

Nakon konačne objave jedan je uvoznik tvrdio da se prethodno navedene informacije u pogledu razvoja osnovne cijene sastoje od „subjektivnih mišljenja” europskog proizvođača koje je potrebno dodatno provjeriti. Međutim, informacije navedene u prethodnoj uvodnoj izjavi 97. nije dostavio europski proizvođač, nego udruženje izvoznika, strana koja se protivi uvođenju mjera. Budući da su te informacije u skladu s javno dostupnim informacijama koje su dostavila specijalizirana konzultantska društva, smatra ih se pouzdanima.

(102)

Nakon konačne objave još je jedna zainteresirana strana tvrdila da je smanjenje osnovne cijene uglavnom prouzročeno izuzetno visokom vrijednošću za drugo tromjesečje 2010. Strana nije dostavila argumente u prilog tome zašto je to razdoblje potrebno zanemariti u analizi razvoja osnovne cijene. Budući da se analizom pokazatelja štete mora obuhvatiti cijelo razmatrano razdoblje, ta se tvrdnja ne može prihvatiti.

(103)

Nakon konačne odluke jedna je zainteresirana strana istaknula da je u skladu s tablicom 11. Privremene uredbe prosječna jedinična prodajna cijena industrije Unije uvijek je bila veća od jediničnog troška proizvodnje tijekom razmatranog razdoblja. Ta razlika navodno znači da su gubitci koje su pretrpjeli proizvođači iz Unije neobjašnjeni.

(104)

U tom pogledu napominje se da je jedinični trošak proizvodnje iz tablice 11. Privremene uredbe sadržavao samo trošak proizvodnje bez troškova prodaje te administrativnih i općih troškova. Stoga se na temelju izravne usporedbe tog jediničnog troška s jediničnom prodajnom cijenom ne može vidjeti dobit koju su ostvarili proizvođači iz Unije u uzorku.

(105)

Zainteresirane strane dostavile su primjedbe u pogledu smanjenja zaliha od 7 % u razmatranom razdoblju i smatrale ga pokazateljem zdravog stanja industrije Unije.

(106)

Međutim, smanjenje zaliha od 7 % u razmatranom razdoblju samo slijedi proizvodnju proizvođača iz Unije u uzorku. Kako je prikazano u tablici 13. Privremene uredbe, razina zaliha činila je oko 15 % proizvodnje tijekom razmatranog razdoblja. Manje promjene između 14 % i 16 %, s obzirom na njihovu umjerenu razinu, potrebno je smatrati uobičajenim varijacijama u zalihama.

(107)

Nadalje, zainteresirane strane tvrdile su da je razina zaliha od 15 % godišnje proizvodnje, što predstavlja promet za razdoblje od oko 2 mjeseca, visoka za industriju koja uglavnom proizvodi prema narudžbi. Ta je razina zaliha posljedica vremenske razlike između proizvodnje i različitih faza postupka prodaje te različitih obrazaca prodaje. Stoga se razina zaliha od 15 % proizvodnje ne može smatrati posebno visokom.

(108)

Komisija potvrđuje da se zalihe ne smatraju značajnim pokazateljem za potrebe ispitnog postupka.

(109)

Zainteresirane strane primijetile su da je industrija Unije provela znatna ulaganja koja su premašivala milijardu EUR godišnje tijekom cijelog razmatranog razdoblja. Komisija je u pogledu te tvrdnje utvrdila da je razina ulaganja navedena u Privremenoj uredbi zapravo bila razina ukupne neto knjigovodstvene vrijednosti imovine. Stvarna razina ulaganja prikazana je u tablici u nastavku kojom se zamjenjuje odgovarajući red u tablici 14. Privremene uredbe:

Tablica 3.

Ulaganja, svi proizvođači iz Unije (dio pokazatelja štete)

(110)

Stvarna ulaganja povećala su se za 89 postotnih bodova s 37 milijuna EUR u 2010. na 70 milijuna EUR u 2012., a naknadno su se smanjila za 47 postotnih bodova na 53 milijuna EUR tijekom razmatranog razdoblja. Međutim, to nominalno povećanje bilo je posljedica vrlo niske razine ulaganja 2010. Razina ulaganja bila je toliko niska da se neto knjigovodstvena vrijednost imovine stalno smanjivala tijekom razmatranog razdoblja, kako je prikazano u tablici 14. Privremene uredbe.

(111)

Iako se taj pokazatelj štete nominalno poboljšao tijekom razmatranog razdoblja, on ne utječe na Komisijinu ukupnu negativnu procjenu štete jer je taj pokazatelj smanjen tijekom razmatranog razdoblja.

(112)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da je nakon revizije ulaganja potrebno jednako tako revidirati i pokazatelj „povrat ulaganja”. Međutim, pokazatelj povrata ulaganja jest dobit u postotku neto knjigovodstvene vrijednosti ulaganja, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 150. Privremene uredbe. Revizija pokazatelja ulaganja stoga ne utječe na povrat ulaganja. Posljedično, povrat ulaganja nije potrebno revidirati jer je ispravno naveden u Privremenoj uredbi.

(113)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da je ukupno ulaganje u iznosu od 209 milijuna EUR tijekom razmatranog razdoblja suprotno ponašanju društava kojima je nanesena šteta. Međutim, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 110., razina ulaganja smanjena je tijekom razmatranog razdoblja. Argument se stoga ne može prihvatiti.

(114)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u pogledu mikroekonomskih pokazatelja, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 135. do 151. Privremene uredbe.

(115)

S obzirom na prethodno navedeno i u nedostatku drugih primjedaba, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 152. do 155. Privremene uredbe da je industrija Unije pretrpjela materijalnu štetu u smislu članka 3. stavka 5. Osnovne uredbe.

(116)

Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 6. Osnovne uredbe ispitala je li dampinškim uvozom iz predmetnih zemalja nanesena materijalna šteta industriji Unije. Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 7. Osnovne uredbe ispitala i postoje li drugi poznati čimbenici koji su mogli istodobno nanijeti štetu industriji Unije. Komisija je osigurala da se moguća šteta nanesena drugim čimbenicima osim dampinškim uvozom iz predmetnih zemalja ne pripiše dampinškom uvozu.

(117)

Zainteresirane strane (proizvođači izvoznici i distributeri) ponovili su tvrdnje u pogledu uzročnosti iznesene u privremenoj fazi, a da pritom nisu iznijele nikakve nove elemente na razmatranje. Te su se primjedbe, među ostalim, odnosile na sljedeće: nisku razinu uvoza, uvozne cijene koje slijede niske cijene sirovina, uvoze iz drugih zemalja i višak kapaciteta industrije Unije). Budući da nije bilo novih argumenata, za primjedbe se smatra da su detaljno riješene u uvodnim izjavama 156. do 208. Privremene uredbe. Radi jasnoće o određenim primjedbama raspravlja se i u nastavku.

(118)

Zainteresirane strane ponovile su i da uvoz iz predmetnih zemalja na razini od 4,3 % za NRK i 5,1 % za Tajvan tijekom razdoblja ispitnog postupka nije mogao biti razlog štete nanesene industriji Unije, posebno uz tržišni udjel industrije Unije od oko 80 % u istom razdoblju. Komisija je utvrdila da su tijekom razdoblja ispitnog postupka zbog dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja cijene industrije Unije oborene za od 9,8 % do 11,4 %, kako je objašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 83. Iako uvoz možda ne predstavlja savršeno ograničenje tržišnog natjecanja, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 158. Privremene uredbe, time je izvršen pritisak na cijene industrije Unije i stoga industrija Unije nije mogla zadržati svoj tržišni udjel ni postati profitabilna. Usto, kako je zaključeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 70., Komisija je odredila da su ispunjeni uvjeti za kumulativnu procjenu učinaka uvoza iz NRK-a i Tajvana koji su zajedno tijekom razdoblja ispitnog postupka iznosili 9,5 %.

(119)

Kako je objašnjeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 66., nakon primjedaba na privremenu objavu za jednog je tajvanskog proizvođača izvoznika utvrđeno da ne vrši damping. Stoga je potrebno analizirati učinak tog uvoza na ukupno stanje industrije Unije jer on više nije obuhvaćen dampinškim uvozom.

(120)

Međutim, obujam tog uvoza bio je zanemariv tijekom razmatranog razdoblja i njegov je tržišni udjel uvijek bio znatno manji od 1 %. Komisija je stoga zaključila da zbog zanemarivog obujma nedampinškog uvoza iz Tajvana njime se nije u znatnoj mjeri pridonijelo šteti nanesenoj industriji Unije.

(121)

Jedan je proizvođač izvoznik tvrdio da su cijene uvoza iz drugih zemalja, kao što su Južna Koreja i Južna Afrika, niže od cijena uvoza iz NRC-a, a uz uvoz iz Indije čije su cijene slične cijenama uvoza iz Kine mogle bi vršiti pritisak na cijene proizvođača iz Unije u uzorku. Ta strana nadalje tvrdi da su prosječne cijene iz tih triju zemalja ispod prosječne neštetne cijene proizvođača iz Unije u uzorku.

(122)

Međutim, kako je već navedeno u uvodnoj izjavi 174. Privremene uredbe, hladnovaljani ravni proizvodi od nehrđajućeg čelika sastoje se od različitih razreda čelika, što dovodi do znatnih razlika u cijeni koje nisu mogle biti uzete u obzir u prosječnoj cijeni koju je zabilježio Eurostat. Stoga nema smisla jednostavno usporediti prosječne cijene u kojima se ne uzimaju u obzir te razlike. Obaranje cijena za NRK i Tajvan nije utvrđeno na temelju prosječnih cijena, nego na temelju usporedbe za svaku vrstu proizvoda, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 111. Privremene uredbe.

(123)

Ista strana tvrdi i da se uvoz iz Indije i Južne Koreje znatno povećao, u apsolutnom i u relativnom smislu. Isključenje tih zemalja stoga navodno nije objektivno.

(124)

U pogledu Južne Koreje tržišni udjel povećao se s 2,3 % na 2,8 % tijekom razmatranog razdoblja, što je povećanje od samo 0,5 postotnih bodova. Iako se uvoz iz Indije brže povećavao, tijekom razmatranog razdoblja imao je vrlo malen tržišni udjel koji je iznosio manje od 2 %. To pokazuje da postoje objektivne razlike između stanja NRK-a i Tajvana, s jedne strane, i stanja Indije i Južne Koreje, s druge strane.

(125)

Ista strana napominje i da Komisija nije objasnila što je prouzročilo ukupno povećanje cijena 2011. i što je prouzročilo smanjenje cijena 2012.

(126)

U uvodnoj izjavi 138. Privremene uredbe objašnjava se da prodajne cijene industrije Unije ovise o razvoju troškova sirovina, uglavnom kroma i nikla. Budući da su se cijene ostalih trećih zemalja slično kretale, može se pretpostaviti da su razlozi za razvoj cijena slični. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 174. Privremene uredbe, hladnovaljani ravni proizvodi od nehrđajućeg čelika sastoje se od različitih razreda čelika, što dovodi do znatnih razlika u cijeni koje nisu mogle biti uzete u obzir u prosječnoj cijeni koju je zabilježio Eurostat.

(127)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da se uvoz iz Južne Koreje, Indije i Južne Afrike ne može smatrati zanemarivim jer on kumulativno čini tržišni udjel od 6,3 % tijekom razdoblja ispitnog postupka. Međutim, nijedan dio tog uvoza nije se smatrao zanemarivim u Privremenoj uredbi i njihovi su učinci propisno analizirani.

(128)

Ista je strana, nadalje, tvrdila da je uvoz iz NRK-a u velikoj mjeri obuhvaćao seriju 304. Ostale vrste proizvoda kao što su serije 316, 316L i 321 imaju veću cijenu jer sve imaju veći udjel nikla. Stoga, unatoč izjavi iz uvodne izjave 174. Privremene uredbe, uvoz iz ostalih trećih zemalja mora uključivati seriju 200 (što je nišni proizvod u Uniji) ili biti izvršen po izrazito dampinškim cijenama. U tvrdnji se stoga upućuje na to da je prosječna cijena iz NRK-a relativno niska jer navodno samo nišni proizvodi imaju nižu cijenu od najprodavanijeg razreda koji prodaju kineski izvoznici.

(129)

Međutim, u toj se procjeni u potpunosti zanemaruje jeftina serija proizvoda iz razreda 400, odnosno proizvodi široke potrošnje u Uniji, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 189. Privremene uredbe. NRK je izvezao relativno visok udjel skupih proizvoda iz serije 300. To potvrđuje činjenica da su NRK i Tajvan imali sličnu maržu obaranja cijena, unatoč tome što su kineske cijene tijekom razdoblja ispitnog postupka u prosjeku bile za više od 100 EUR više od tajvanskih cijena, kako je prikazano u tablici 7. Privremene uredbe.

(130)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da je iz smanjenja izvoznih cijena od 11 %, kako je prikazano u tablici 16. Privremene uredbe, vidljivo da se tim smanjenjem cijena pridonijelo šteti nanesenoj industriji Unije.

(131)

U tom se pogledu u uvodnoj izjavi 138. Privremene uredbe objašnjava da su troškovi i cijene posljedica razvoja troškova sirovina, uglavnom kroma i nikla. Smanjenje cijena na izvoznim tržištima slično je smanjenju cijena na tržištu Unije i stoga je posljedica istih čimbenika troška.

(132)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da nije dostavljena procjena ni objašnjenje u pogledu smanjenja izvoznih cijena. U tom se pogledu u prethodnoj uvodnoj izjavi jasno rješava to pitanje i objašnjava da je smanjenje izvozne cijene posljedica razvoja troškova sirovina.

(133)

Zainteresirane strane tvrdile su da je niska stopa iskorištenosti kapaciteta u industriji Unije prouzročena viškom kapaciteta postavljenih prije 2010. Međutim, 2010. bila je godina s najvišom stopom iskorištenosti kapaciteta u razmatranom razdoblju. Podsjeća se na to da se tijekom razmatranog razdoblja iskorištenost kapaciteta smanjila sa 77 % na 70 %, uglavnom zbog smanjenja obujma proizvodnje. Zbog dampinškog uvoza iz predmetnih zemalja industrija Unije morala je smanjiti svoju proizvodnju na rastućem tržištu. Stoga se smatra da smanjena iskorištenost proizvodnog kapaciteta ne može biti prouzročena viškom kapaciteta postavljenih prije 2010.

(134)

U pogledu analize uzročnosti zabrinutosti u pogledu tržišnog natjecanja navedene u uvodnim izjavama 183. do 194. Privremene uredbe jedna je zainteresirana strana tvrdila da analiza Komisije nije bila dovoljna. Komisija je navodno zanemarila njezine tvrdnje te pogrešno protumačila nalaze iz slučaja koncentracije društava Outokumpu i INOXUM i činjenice iz trenutačnog ispitnog postupka. U korist te tvrdnje navodi da su četiri velika proizvođača iz Unije i dalje dominantna na tržištu jer drže oko 80 % tržišnog udjela.

(135)

Ta je tvrdnja činjenično neutemeljena. Tržišni udjel industrije Unije stvarno je iznosio 80 % tijekom razdoblja ispitnog postupka, kako je navedeno u tablici 9. Privremene uredbe. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 90. Privremene uredbe, industrija Unije sastoji se od devet poznatih proizvođača. To uključuje četiri velika integrirana proizvođača i pet manjih proizvođača.

(136)

Ista je strana tvrdila da je Glavna uprava za tržišno natjecanje utvrdila da su „samo četiri velika sudionika iz EU-a aktivna na tržištu, a iza njih slijedi tek dio malih sudionika koji nisu iz Europe i koji predstavljaju najviše 5 % tržišta”, pozivajući se na uvodnu izjavu 351. Odluke o koncentraciji društava Outokumpu i INOXUM.

(137)

Međutim, navodni je citat netočan. U točnom citatu navodi se da su „samo četiri velika sudionika aktivna na tržištu, a iza njih slijedi tek dio malih sudionika iz Europe i onih koji nisu iz Europe.” Stoga je jasno da je ta strana netočno citirala Odluku o koncentraciji društava Outokumpu i INOXUM i potpuno zanemarila pet manjih proizvođača iz Unije.

(138)

Nakon konačne odluke ista je strana priznala izostavljanje malih europskih sudionika iz citata jer nijedan od njih ne predstavlja više od 5 % tržišta. Ipak, ustrajala je na tome da četiri velika integrirana proizvođača imaju tržišni udjel od 80 %, pozivajući se na prethodnu uvodnu izjavu 135. Međutim, kako je navedeno u toj uvodnoj izjavi, tržišni udjel od 80 % odnosi se na svih devet poznatih proizvođača iz Unije. Stoga je tvrdnja činjenično neutemeljena i može se u skladu s tim odbiti.

(139)

Ista je strana uputila na uvodnu izjavu 187. Privremene uredbe tvrdeći da je izjava „čak i ako ograničenje koje predstavlja uvoz trenutačno možda nije jako, moguće je da će se povećati u budućnosti” samo spekulativna i da se odnosi na hipotetski događaj u budućnosti. Ta je procjena netočna. Citirana izjava preuzeta je iz Odluke o koncentraciji društava Outokumpu i INOXUM, a izjava „u budućnosti” stoga se odnosi na događaje nakon donošenja Odluke o koncentraciji. Kako je objašnjeno u istoj uvodnoj izjavi Privremene uredbe, uvoz iz NRK-a i Tajvana povećao se za 70 % tijekom razmatranog razdoblja. Nadalje, u Uredbi o evidentiranju navodi se da se uvoz iz NRK-a 2014. dodatno povećao za 115 % za NRK i 66 % za Tajvan (7). To stalno povećanje obujma uvoza dokazuje da izjava nije spekulativna i da povećanja nisu bila „hipotetski događaji u budućnosti”, nego da je izjava ostvarena između donošenja Odluke o koncentraciji društava Outokumpu i INOXUM i objave Privremene uredbe.

(140)

Budući da nije bilo novih pouzdanih informacija u tom pogledu, Komisija potvrđuje svoj nalaz iz uvodnih izjava 183. do 194. Privremene uredbe da se uvjetima tržišnog natjecanja u Uniji nije moglo spriječiti da dampinški uvoz iz predmetnih zemalja prouzroči štetu industriji Unije.

(141)

U uvodnoj izjavi 105. Privremene uredbe zaključeno je da se uvoz stalno povećavao tijekom razmatranog razdoblja, uz iznimku 2012. Međutim, zainteresirane strane tvrdile su da razvoj obujma uvoza nije pokazao stalno povećanje tijekom razmatranog razdoblja, nego je bio ciklički, pri čemu su 2010. i 2012. zabilježene „najniže razine uvoza”, a 2011. i 2013. „vrhunci uvoza”. Radi procjene te tvrdnje uvoz iz predmetnih zemalja koji je iskazao Eurostat ispitivan je tijekom duljeg razdoblja. Zbog povjerljivosti nije isključen zanemarivi uvoz tajvanskog proizvođača izvoznika za kojeg je utvrđeno da ne vrši damping. Međutim, on ne utječe na kretanja prikazana u tablici 4.

Tablica 4.

Obujam uvoza iz predmetnih zemalja

(142)

Ti statistički podatci o uvozu pokazuju da je, s obzirom na razdoblje od 2009. do 2014., 2012. bila jedina iznimka jer se inače obujam uvoza iz predmetnih zemalja povećavao.

(143)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da se mali obujam proizvodnje i prodaje industrije Unije smanjuje unatoč povećanom obujmu narudžbi. Informacije u pritužbi upućuju na to da obujam narudžbi premašuje obujam prodaje za znatnu maržu. Međutim, ta dva podatka ne mogu se izravno usporediti jer se ne iskazuju na istoj osnovi. Nakon privremene objave industrija Unije dostavila je dodatne informacije o usporedivosti tih podataka kao odgovor na tu tvrdnju. Pri usporedbi informacija o narudžbama i prodaji na usporedivoj osnovi ta je razlika stvarno zanemariva.

(144)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u pogledu uzročnosti, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 156. do 208. Privremene uredbe.

(145)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 209. Privremene uredbe, u skladu s člankom 21. Osnovne uredbe Komisija je ispitala može li se jasno zaključiti da u ovom slučaju donošenje mjera nije u interesu Unije, iako je utvrđen štetni damping.

(146)

Kako je opisano u uvodnim izjavama 210. do 212. Privremene uredbe, većina industrije Unije podupire uvođenje mjera, dok se najveći proizvođač u Uniji (Outokumpu) i dalje nije izjasnio. Usto, jedan proizvođač preciznih traka kao predmetnog proizvoda izrazio je potporu mjerama nakon objave Privremene uredbe.

(147)

Kako je već utvrđeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 7., kako bi se detaljno procijenila valjanost iznesenih tvrdnji, Komisija je obavila posjete radi provjere u prostorima triju uvoznika i dvaju korisnika u Italiji i Poljskoj.

(148)

Kako je opisano u uvodnim izjavama 213. do 217. Privremene uredbe, nepovezani uvoznici i distributeri bili su vrlo aktivni u ovom slučaju i općenito su se protivili mjerama.

(149)

Jedna je zainteresirana strana dostavila primjedbe u pogledu razlika u kvaliteti. Tvrdila je da kvaliteta koju nude proizvođači hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika iz Indije i iz SAD-a nije u skladu s istim normama u usporedbi s proizvodnjom industrije Unije ili uvozom iz NRK-a i Tajvana. Ta tvrdnja nije potkrijepljena. Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 101. Privremene uredbe, proizvođači uglavnom poštuju iste norme širom svijeta i nema dokaza da to ne vrijedi za proizvođače iz Indije ili SAD-a.

(150)

Niz proizvođača izvoznika i distributera ponovilo je zabrinutost u pogledu mogućih negativnih učinaka mjera na korisnike. Međutim, sami korisnici nisu dijelili tu zabrinutost i stupanj sudjelovanja korisnika u ovom predmetu ostao je vrlo nizak.

(151)

Naposljetku, njemački sindikat zaposlenika u metalnoj industriji (IG Metall) izrazio je potporu mjerama. Izrazio je zabrinutost u pogledu negativnog učinka dampinškog uvoza na stanje industrije Unije. Taj sindikat predstavlja i radnike u važnim industrijama korisnika, kao što su automobilska industrija i industrija bijele tehnike.

(152)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u pogledu interesa Unije, potvrđuju se zaključci iz uvodnih izjava 209. do 222. Privremene uredbe.

(153)

U pogledu moguće retroaktivne primjene antidampinških mjera potrebno je razmotriti kriterije iz članka 10. stavka 4. Osnovne uredbe. U skladu s člankom 10. stavkom 4. točkom (b) jedan je ključni kriterij koji je potrebno ispuniti postojanje „dodatnog znatnog povećanja uvoza”„osim razine uvoza koja je nanijela štetu tijekom istrage”.

(154)

Na temelju usporedbe prosječnog mjesečnog uvoza (8) hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg željeza tijekom razdoblja ispitnog postupka s prosječnim mjesečnim uvozom za razdoblje obveznog evidentiranja uvoza (17. prosinca 2014. – 25. ožujka 2015.) vidljivo je smanjenje obujma uvoza za razdoblje obveznog evidentiranja. Kako je navedeno u tablici 6. Privremene uredbe, prosječna mjesečna količina uvoza hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika iz predmetnih zemalja iznosila je 26 043 tone (9) tijekom ispitnog postupka. Radi usporedbe, tijekom razdoblja obveznog evidentiranja uvoza prosječni mjesečni obujam uvoza hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika iz predmetnih zemalja iznosio je oko 22 000 tona ili za oko 15 % manje. Kao i ranije, zbog povjerljivosti nije isključen zanemarivi uvoz tajvanskog proizvođača izvoznika za kojeg je utvrđeno da ne vrši damping.

(155)

Stoga nije ispunjen kriterij u pogledu dodatnog znatnog povećanja uvoza. Stoga je zaključeno da se konačna antidampinška pristojba neće naplaćivati retroaktivno prije datuma primjene privremenih mjera.

(156)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana zatražila retroaktivnu naplatu pristojbe i tvrdila da je Komisija razmatrala pogrešno razdoblje pri odlučivanju o tome hoće li retroaktivno primjenjivati mjere. Strana je tvrdila da je pri određivanju postojanja dodatnog znatnog povećanja uvoza potrebno uzeti u obzir razvoj uvoza u cijelom razdoblju nakon razdoblja ispitnog postupka.

(157)

Strana iznosi da je postojalo povećanje uvoza između veljače i prosinca 2014., to jest u razdoblju koje je počelo prije pokretanja ispitnog postupka i završilo oko dva tjedna nakon početka evidentiranja uvoza. Iako je razvoj uvoza stvarno zabilježio rast u tom razdoblju, tim rastom nije se povećala vjerojatnost da će se ozbiljno naštetiti korektivnim učincima mjera koje će se uvesti od 26. ožujka 2015. ako se ne uvedu dodatne mjere od 17. prosinca 2014.

(158)

To je zato što se nakon srpnja 2014. (ubrzo nakon pokretanja ispitnog postupka) i u još većoj mjeri nakon prosinca 2014. (početak evidentiranja) uvoz smanjivao i dosegnuo razine uvoza kao tijekom razdoblja ispitnog postupka, pa čak i niže, kako je primijećeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 154. Za razdoblje za koje strana zahtijeva retroaktivnu primjenu pristojbi (razdoblje ograničeno na 90 dana prije uvođenja privremenih mjera, to jest 26. prosinca 2014. – 25. ožujka 2015.) razvoj uvoza ni u kojem slučaju nije obilježen povećanjem, nego smanjenjem, i stoga se tom uvozu ne može pripisati učinak narušavanja.

(159)

Na temelju toga Komisija je smatrala da nisu ispunjeni pravni uvjeti za upotrebu njezinih diskrecijskih ovlasti u skladu s člankom 10. stavkom 4. Osnovne uredbe.

(160)

S obzirom na donesene zaključke u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije i u skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, potrebno je uvesti konačne antidampinške mjere na uvoz hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika podrijetlom iz NRK-a i Tajvana, u skladu s pravilom niže pristojbe iz članka 7. stavka 2. Osnovne uredbe.

(161)

Zainteresirane strane tvrdile su da se ciljna dobit ne bi trebala temeljiti na 2007. jer je to navodno bila iznimno dobra godina za industriju čelika. Međutim, na temelju informacija koje su dostupne Komisiji vidljivo je da je u razdoblju 2004. – 2007. godina 2007. bila samo treća najbolja godina u pogledu profitabilnosti industrije.

(162)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila i da je 2007. stvarno bila iznimna godina jer se sastojala od tromjesečja s vrlo različitim rezultatima. Tijekom prvih dvaju tromjesečja 2007. industrija je imala vrlo dobre rezultate i ostvarivala profitne marže iznad 10 %. Međutim, druga su dva tromjesečja izgledala potpuno drukčije s profitnim maržama koje su bile malo iznad praga isplativosti ili su čak bile negativne.

(163)

Iako je moguće da je taj razvoj izniman, to pokazuje i da ukupan prosjek za 2007. ne može biti iznimno visok jer uključuje dva tromjesečja dobrih i dva tromjesečja loših rezultata industrije Unije.

(164)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da je ciljna dobit usporedivo veća od one u drugim ispitnim postupcima povezanima s proizvodima od čelika, kao što su zavarene cijevi (10) i plosnato valjani proizvod od silicijskog elektročelika s orijentiranim kristalima (11). Međutim, strana ne navodi argumente u pogledu toga zašto su informacije koje se odnose na industriju koja proizvodi drukčiji proizvod relevantnije od informacija koje se odnose na samu industriju hladnovaljanih ravnih proizvoda od nehrđajućeg čelika u Uniji. Nadalje, informacije upotrijebljene u slučajevima zavarenih cijevi i plosnato valjanih proizvoda od silicijskog elektročelika s orijentiranim kristalima ne temelje se na novijim informacijama od onih u ovom slučaju. Stoga se te informacije ne smatraju relevantnijima od informacija upotrijebljenih u Privremenoj uredbi.

(165)

Nakon konačne objave jedna je zainteresirana strana tvrdila da se dobit koju je industrija Unije ostvarila 2007. ne može smatrati pouzdanom ili reprezentativnom jer su tržišni uvjeti bili neuobičajeni, kako je opisano u prethodnoj uvodnoj izjavi 162. Međutim, ta strana nije osporavala činjenicu da je 2007. bila samo treća najbolja godina u pogledu profitabilnosti industrije, kako je navedeno u prethodnoj uvodnoj izjavi 161. Budući da je dobit koju je ostvarila industrija Unije u skladu s profitabilnosti ostvarenom u prethodnim godinama 2004. – 2006., ne može se prihvatiti da dobit za 2007. ne može biti pouzdana ili reprezentativna.

(166)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da pri izračunu neštetne cijene istovjetnog proizvoda dodavanjem stvarnog gubitka ostvarenog tijekom razdoblja ispitnog postupka na prodajne cijene industrije Unije i daljnjim dodavanjem prethodno navedene profitne marže od 8,1 % Komisija odstupa od svoje navodne dugotrajne prakse utvrđivanja neštetne cijene dodavanjem ciljne dobiti trošku proizvodnje.

(167)

Obje prakse postoje i primjenjuju se. U nedostatku usporedive prodaje industrije Unije neštetna cijena može se utvrditi dodavanjem ciljne dobiti ukupnim troškovima. Međutim, u ovom je slučaju postojala usporediva prodaja. Štoviše, istovjetan proizvod koji prodaje industrija Unije sastojao se od tisuća vrsta proizvoda i svi su proizvođači iz Unije u uzorku imali opsežnu mrežu povezanih društava, uključujući servisne centre za čelik, koja su imala troškove. Stoga se smatralo nepraktičnim prikupljati informacije o troškovima za svaku vrstu proizvoda na razini PCN-a. Umjesto toga, ukupni su troškovi utvrđeni dodavanjem ponderiranog prosječnog nastalog troška na ponderiranu prosječnu prodajnu cijenu. Zatim je profitna marža od 8,1 % dodana ukupnim troškovima utvrđenima na taj način.

(168)

Nakon konačne objave ista je zainteresirana strana dostavila dodatne argumente prema kojima je neštetnu cijenu potrebno izračunati dodavanjem ciljne dobiti trošku proizvodnje.

(169)

Najprije je strana napomenula da postoji znatna razlika u cijeni od 150 % između različitih PCN-ova koja se ne može objasniti razlikama u troškovima. Međutim, taj argument nije potkrijepljen dokazima. Potvrđeno je da različiti PCN-ovi imaju znatne razlike u troškovima zbog različitih razreda, širina, debljina i završnih obrada čelika. Potvrđeno je da razlika u troškovima između različitih PCN-ova može premašivati 150 %.

(170)

Nadalje, strana je iznijela primjer upotrijebivši hipotetski trošak proizvodnje i hipotetsku prodajnu cijenu za hipotetsku vrstu proizvoda, čime se navodno pokazuje da je računanje ciljne cijene na temelju prodajne cijene nerazborito. Međutim, budući da su sve informacije upotrijebljene u tom primjeru hipotetske i ne odnose se na stvarne podatke, rezultatom tog hipotetskog primjera ne može se dokazati da je upotrijebljena metodologija nerazborita.

(171)

Zatim strana tvrdi da Komisija jednostavno nije prikupila podatke o troškovima proizvodnje po PCN-u od proizvođača iz Unije koji surađuju. Ta je tvrdnja netočna. Podatke o troškovima proizvodnje Komisija je zatražila u upitniku, dostavili su ih proizvođači iz Unije i provjereni su.

(172)

Naposljetku, strana je iznijela primjer kojim se navodno pokazuje da je Komisija dodala ciljnu dobit na prodajnu cijenu koja se trebala prodati uz vrlo veliku dobit. Kako bi potkrijepila tu tvrdnju, usporedila je prodajnu cijenu industrije Unije s vlastitom izvoznom cijenom i s prodajnom cijenom industrije Unije za sličan PCN.

(173)

Međutim, oba PCN-a upotrijebljena u primjeru izvezena su u neznatnim količinama i stoga nisu utjecali na maržu štete za društvo. Nadalje, izjava da se PCN morao prodati uz vrlo veliku dobit nije potkrijepljena dokazima, a ni nalazima ispitnog postupka.

(174)

Budući da nije bilo drugih primjedaba u pogledu razine uklanjanja štete, potvrđeni su zaključci iz uvodnih izjava 224. do 229. Privremene uredbe.

(175)

S obzirom na zaključke donesene u pogledu dampinga, štete, uzročnosti i interesa Unije te u skladu s člankom 9. stavkom 4. Osnovne uredbe, potrebno je uvesti konačne antidampinške mjere na uvoz predmetnog proizvoda na razini dampinških marža ili marža štete, u skladu s pravilom niže pristojbe.

(176)

Konačne stope antidampinške pristojbe, izražene na razini cijene CIF na granici Unije, neocarinjeno, trebale bi iznositi:

Tablica 5.

Dampinške marže, marže štete i stope antidampinške pristojbe

(177)

Pojedinačne stope antidampinške pristojbe određene u ovoj Uredbi utvrđene su na temelju nalaza iz ovog ispitnog postupka. Stoga se u njima odražava stanje utvrđeno tijekom ovog ispitnog postupka u odnosu na ta društva. Te se stope pristojbi primjenjuju isključivo na uvoz predmetnog proizvoda podrijetlom iz predmetnih zemalja koji proizvode navedeni pravni subjekti. Uvoz predmetnog proizvoda koji proizvodi bilo koje društvo koje nije posebno navedeno u izvršnom dijelu ove Uredbe, uključujući subjekte povezane s tim posebno navedenim subjektima, trebao bi podlijegati stopi pristojbe koja se primjenjuje na „sva ostala društva”. Ne bi trebao podlijegati nikakvoj drugoj pojedinačnoj stopi antidampinške pristojbe.

(178)

Društvo može zatražiti primjenu tih pojedinačnih stopa antidampinške pristojbe ako kasnije promijeni naziv subjekta. Zahtjev se mora poslati Komisiji (12). Zahtjev mora sadržavati sve bitne informacije kojima se dokazuje da promjena ne utječe na pravo društva na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje. Ako promjena naziva društva ne utječe na njegovo pravo na ostvarivanje koristi od stope pristojbe koja se na njega primjenjuje, u Službenom listu Europske unije objavit će se obavijest o promjeni naziva.

(179)

Kako bi se osigurala ispravna primjena antidampinških pristojbi, antidampinšku pristojbu za „sva ostala društva” potrebno je primjenjivati ne samo na proizvođače izvoznike koji ne surađuju u ovom ispitnom postupku, nego i na proizvođače koji nisu izvozili u Uniju tijekom razdoblja ispitnog postupka.

(180)

Nakon konačne objave tri su proizvođača izvoznika dostavila ponude za preuzimanje obveze u pogledu cijena u skladu s člankom 8. Osnovne uredbe.

(181)

Komisija je ocijenila te ponude i zaključila da bi prihvaćanje tih preuzimanja bilo nepraktično u smislu članka 8. Osnovne uredbe. To je uglavnom tako zbog velikog broja nerazlučivih vrsta proizvoda obuhvaćenih ponudama, koje se znatno razlikuju po cijeni i po složenim strukturama društva/grupe proizvođača izvoznika, što bi praćenje preuzimanja učinilo nepraktičnim.

(182)

Komisija je proizvođačima izvoznicima objasnila da predmetni proizvod nije primjeren za preuzimanje obveze. Komisija je objasnila i da bi zbog njihovih struktura društva/grupe praćenje preuzimanja obveze bilo nepraktično.

(183)

Stoga su sve tri ponude odbijene.

(184)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da mjerama ne bi trebao biti obuhvaćen obujam koji je već u provozu u trenutku uvođenja privremene pristojbe. To bi u praksi značilo izuzeće od pristojbi, čime bi se narušio korektivni učinak mjera. Taj je prijedlog stoga odbijen.

(185)

S obzirom na utvrđene dampinške marže i razinu štete nanesene industriji Unije potrebno je konačno naplatiti iznose osigurane privremenom antidampinškom pristojbom koja je uvedena Privremenom uredbom. Oslobađaju se osigurani iznosi iznad konačne stope antidampinških pristojba.

(186)

Ova je Uredba u skladu s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 15. stavka 1. Osnovne uredbe,