13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/1

(1)

Direktivom 2001/18/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4) i Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (5) uspostavlja se sveobuhvatan pravni okvir za odobravanje genetski modificiranih organizama (GMO-a) koji je u cijelosti primjenjiv na GMO-e koji se trebaju upotrijebiti u svrhu uzgoja širom Unije kao sjeme ili drugi biljni reprodukcijski materijal („GMO-i za uzgoj”).

(2)

Prema navedenom pravnom okviru, GMO-i u svrhu uzgoja trebaju biti podvrgnuti pojedinačnoj procjeni rizika prije nego što se za njih dobije odobrenje za stavljanje na tržište Unije u skladu s Prilogom II. Direktivi 2001/18/EZ, uzimajući u obzir izravne, neizravne, neposredne i odgođene učinke te kumulativne dugoročne učinke na zdravlje ljudi i na okoliš. Tom se procjenom rizika dobivaju znanstveni savjeti kako bi se postupak odlučivanja zasnivao na informacijama, a nakon procjene donosi se odluka o upravljanju rizicima. Cilj tog postupka odobravanja jest osigurati visoku razinu zaštite života i zdravlja ljudi, zdravlja i dobrobiti životinja, interesa okoliša i potrošača te ujedno osigurati djelotvorno funkcioniranje unutarnjeg tržišta. Ujednačeno visoku razinu zaštite zdravlja, okoliša i potrošača trebalo bi ostvariti i održavati širom područja Unije. U okviru Direktive 2001/18/EZ i njezine kasnije provedbe trebalo bi uvijek uzimati u obzir načelo predostrožnosti.

(3)

U skladu sa zaključcima koje je Vijeće usvojilo 4. prosinca 2008. o genetski modificiranim organizmima („Zaključci Vijeća iz 2008.”) potrebno je raditi na poboljšanju provedbe pravnog okvira za odobravanje GMO-a. U tom bi kontekstu pravila o procjeni rizika trebalo prema potrebi redovito ažurirati kako bi se u obzir uzeo stalni napredak znanstvenih saznanja i postupaka analize, posebno u vezi s dugoročnim učincima genetski modificiranih usjeva na okoliš, kao i njihovim potencijalnim učincima na neciljane organizme, obilježjima prihvatnih okoliša i zemljopisnih područja u kojima se genetski modificirani usjevi mogu uzgajati te kriterijima i zahtjevima za procjenu GMO-a kojima se stvaraju GMO-i otporni na pesticide i herbicide. Priloge Direktivi 2001/18/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(4)

Dodatno uz odobrenje za stavljanje na tržište, genetski modificirane biljne sorte također moraju ispunjavati zahtjeve prava Unije o stavljanju na tržište sjemena i biljnog reprodukcijskog materijala, kako je posebno određeno u direktivama Vijeća 66/401/EEZ (6), 66/402/EEZ (7), 68/193/EEZ (8), 98/56/EZ (9), 1999/105/EZ (10), 2002/53/EZ (11), 2002/54/EZ (12), 2002/55/EZ (13), 2002/56/EZ (14), 2002/57/EZ (15) i 2008/90/EZ (16). Među navedenim direktivama, direktive 2002/53/EZ i 2002/55/EZ sadržavaju odredbe prema kojima se državama članicama dopušta da zabrane, pod određenim jasno utvrđenim uvjetima, upotrebu određene biljne sorte na cijelom svojem državnom području ili na dijelu svojeg državnog područja ili da utvrde odgovarajuće uvjete za uzgoj određene biljne sorte.

(5)

Jednom kada je GMO odobren u svrhu uzgoja u skladu s pravnim okvirom Unije o GMO-ima i kada ispuni, u pogledu sorte koju treba staviti na tržište, zahtjeve prava Unije o stavljanju na tržište sjemena i biljnog reprodukcijskog materijala, države članice nisu ovlaštene zabraniti, ograničiti ili ometati njegov slobodan promet na svojem državnom području, osim pod uvjetima utvrđenima pravom Unije.

(6)

Iskustvo je pokazalo da je uzgoj GMO-a pitanje koje se temeljitije razmatra na razini država članica. Pitanja povezana sa stavljanjem na tržište i uvozom GMO-a trebalo bi radi očuvanja unutarnjeg tržišta i dalje regulirati na razini Unije. Međutim, uzgoj u pojedinim slučajevima može zahtijevati više fleksibilnosti jer se radi o pitanju s naglašenom nacionalnom, regionalnom i lokalnom dimenzijom s obzirom na njegovu povezanost s upotrebom zemljišta, lokalnim poljoprivrednim strukturama i zaštitom ili održavanjem staništa, ekosustava i krajobraza. U skladu s člankom 2. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) države članice imaju pravo na mogućnost donošenja pravno obvezujućih akata kojima se ograničava ili zabranjuje uzgoj GMO-a na njihovu državnom području nakon što su takvi GMO-i odobreni za stavljanje na tržište Unije. Međutim, takva fleksibilnost ne bi trebala nepovoljno utjecati na zajednički postupak odobravanja, posebno na postupak evaluacije koji u prvom redu provodi Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”).

(7)

Kako bi ograničile ili zabranile uzgoj GMO-a, pojedine su države članice u prošlosti primjenjivale zaštitne klauzule i hitne mjere na temelju članka 23. Direktive 2001/18/EZ i članka 34. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 kao rezultat, ovisno o slučaju, novih ili dodatnih informacija koje su postale dostupne od dana suglasnosti i koje utječu na procjenu rizika za okoliš ili ponovne procjene postojećih informacija. Druge su se države članice koristile postupkom obavješćivanja određenim u članku 114. stavcima 5. i 6. UFEU-a kojim se zahtijeva izlaganje novih znanstvenih dokaza u vezi sa zaštitom okoliša ili radnom okolinom. Osim toga, postupak odlučivanja u pogledu uzgoja GMO-a pokazao se posebno teškim s obzirom na iznesene nacionalne zabrinutosti koje nisu povezane samo s pitanjima koja se odnose na sigurnost GMO-a u pogledu zdravlja ili okoliša.

(8)

U tom se kontekstu čini primjerenim državama članicama omogućiti, u skladu s načelom supsidijarnosti, više fleksibilnosti pri odlučivanju o tome žele li uzgajati GMO-e na svojem državnom području, a da to ne utječe na procjenu rizika predviđenu u sustavu Unije za odobravanje GMO-a, bilo za vrijeme postupka odobravanja ili nakon njega te, neovisno o mjerama na koje države članice koje uzgajaju GMO-e imaju pravo ili koje moraju poduzeti primjenom Direktive 2001/18/EZ, kako bi izbjegle nenamjernu prisutnost GMO-a u drugim proizvodima. Pružanjem te mogućnosti državama članicama vjerojatno će se poboljšati postupak za odobravanje GMO-a i u isto će se vrijeme vjerojatno osigurati sloboda izbora potrošača, poljoprivrednika te gospodarskih subjekata, a uključenim dionicima istodobno omogućiti više jasnoće u vezi s uzgojem GMO-a u Uniji. Ova Direktiva trebala bi stoga olakšati neometano funkcioniranje unutarnjeg tržišta.

(9)

Kako bi se osiguralo da se uzgojem GMO-a ne uzrokuje njihova nenamjerna prisutnost u drugim proizvodima i uz poštovanje načela supsidijarnosti, posebnu pozornost trebalo bi posvetiti prevenciji moguće prekogranične kontaminacije iz države članice u kojoj je uzgoj dopušten u susjednu državu članicu u kojoj je on zabranjen, osim ako se dotične države članice slože da to nije potrebno s obzirom na posebne zemljopisne uvjete.

(10)

Preporuka Komisije od 13. srpnja 2010. (17) državama članicama daje smjernice za razvoj mjera koegzistencije, uključujući u graničnim područjima. Preporukom se države članice potiče na međusobnu suradnju radi provedbe odgovarajućih mjera na granicama između država članica kako bi se izbjegle neželjene posljedice prekogranične kontaminacije.

(11)

Za vrijeme postupka odobravanja određenog GMO-a država članica trebala bi imati mogućnost zahtijevati prilagođavanje zemljopisnog područja iz obavijesti/prijave podnesene u skladu s dijelom C Direktive 2001/18/EZ ili u skladu s člancima 5. i 17. Uredbe (EZ) br. 1829/2003 tako da se cijelo državno područje ili dio državnog područja te države članice izuzme iz uzgoja. Komisija bi trebala olakšati postupak podnošenjem zahtjeva države članice podnositelju obavijesti/podnositelju prijave bez odgađanja, a podnositelj obavijesti/podnositelj prijave trebao bi odgovoriti na zahtjev unutar utvrđenog roka.

(12)

Zemljopisno područje iz obavijesti/prijave trebalo bi prilagoditi na odgovarajući način, osim ako podnositelj obavijesti/podnositelj prijave zemljopisno područje iz svoje obavijesti/prijave potvrdi unutar utvrđenog roka nakon što Komisija dostavi taj zahtjev. Međutim, to potvrđivanje ne dovodi u pitanje ovlasti Komisije u skladu s člankom 19. Direktive 2001/18/EZ ili s člancima 7. i 19. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, ovisno o slučaju, da provede takvo prilagođavanje, prema potrebi, s obzirom na procjenu rizika za okoliš koju je provela Agencija.

(13)

Premda je za očekivati da će se većina ograničenja ili zabrana donesenih na temelju ove Direktive provoditi u fazi suglasnosti/odobravanja ili njihove obnove, države članice trebale bi, osim toga, također imati mogućnost donijeti obrazložene mjere kojima se na cijelom njihovu državnom području ili dijelu njihova državnog područja ograničava ili zabranjuje uzgoj GMO-a ili skupine GMO-a, određenih prema usjevu ili značajkama, nakon što su isti odobreni na temelju razloga koji se razlikuju od onih i dopunjuju one razloge koji su procijenjeni u skladu s usklađenim pravilima Unije, to jest Direktive 2001/18/EZ i Uredbe (EZ) br. 1829/2003, i koji su u skladu s pravom Unije. Navedeni razlozi mogu biti povezani s ciljevima okolišne ili poljoprivredne politike ili s drugim imperativnim razlozima poput urbanističkog i prostornog planiranja, upotrebe zemljišta, društveno-ekonomskih utjecaja, koegzistencije i javnog poretka. Na te se razloge moguće pozivati pojedinačno ili u kombinaciji, ovisno o posebnim okolnostima u državi članici, regiji ili na području u kojima će se te mjere primjenjivati.

(14)

Razina zaštite zdravlja ljudi ili životinja i okoliša koja je uspostavljena u Uniji omogućuje jedinstvenu znanstvenu procjenu širom Unije te ova Direktiva ne bi trebala promijeniti tu situaciju. Stoga bi se, kako bi se izbjeglo bilo kakvo preklapanje s nadležnostima koje su dodijeljene osobama odgovornima za procjenu rizika i upravljanje rizicima u okviru Direktive 2001/18/EZ i Uredbe (EZ) br. 1829/2003, država članica trebala koristiti samo razlozima koji se odnose na ciljeve okolišne politike povezane s utjecajima koji se razlikuju od procjene rizika za zdravlje i okoliš i dopunjuju je, a koji su procijenjeni u kontekstu postupaka odobravanja predviđenih u Direktivi 2001/18/EZ i u Uredbi (EZ) 1829/2003, kao što su održavanje i razvoj poljoprivredne prakse koja pruža bolji potencijal za usklađivanje proizvodnje s održivošću ekosustava ili održavanje lokalne bioraznolikosti, uključujući određena staništa i ekosustave, ili određene vrste značajki prirode i značajki krajobraza, kao i specifičnih funkcija i usluga ekosustavâ.

(15)

Odluke koje donose na temelju Direktive 2001/18/EZ države članice trebale bi moći zasnivati i na razlozima povezanima s društveno-ekonomskim utjecajima koji mogu proizaći iz uzgoja GMO-a na državnom području dotične države članice. Iako se preporuka Komisije od 13. srpnja 2010. bavila mjerama koegzistencije, za države članice također bi trebala postojati mogućnost da donesu mjere kojima se, u skladu s ovom Direktivom, na cijelom njihovu državnom području ili dijelu njihova državnog područja ograničava ili zabranjuje uzgoj odobrenih GMO-a. Navedeni razlozi mogu biti povezani s visokim troškovima, praktičnom neprovedivošću ili nemogućnošću provedbe mjera koegzistencije zbog specifičnih zemljopisnih uvjeta, primjerice na malim otocima ili u planinskim područjima, ili potrebe izbjegavanja prisutnosti GMO-a u drugim proizvodima kao što su specifični ili posebni proizvodi. Nadalje, Komisija je, kako je zatraženo u zaključcima Vijeća iz 2008., izvijestila Europski parlament i Vijeće o društveno-ekonomskim posljedicama uzgoja GMO-a. Ishod tog izvješća može pružiti vrijedne informacije državama članicama koje razmatraju donošenje odluka na temelju ove Direktive. Razlozi koji su povezani s ciljevima poljoprivredne politike mogu uključivati potrebu da se zaštiti raznolikost poljoprivredne proizvodnje i potrebu da se osigura čistoća sjemena i biljnog reprodukcijskog materijala. Državama članicama trebalo bi također omogućiti da svoje mjere temelje na drugim razlozima koji mogu obuhvaćati upotrebu zemljišta, urbanističko i prostorno planiranje ili druge legitimne čimbenike uključujući one povezane s kulturnim tradicijama.

(16)

Ograničenja ili zabrane donesene na temelju ove Direktive trebali bi se odnositi na uzgoj, a ne na slobodan promet i uvoz genetski modificiranog sjemena i biljnog reprodukcijskog materijala, kao proizvodâ ili u proizvodima, kao i od proizvodâ njihove žetve, te bi osim toga trebali biti u skladu s Ugovorima, posebno u pogledu načela nediskriminacije između domaćih i stranih proizvoda, načela proporcionalnosti i članka 34., članka 36. te članka 216. stavka 2. UFEU-a.

(17)

Mjere država članica donesene na temelju ove Direktive trebale bi biti podložne postupku nadzora i osiguravanja informacija na razini Unije. S obzirom na razinu nadzora i osiguravanja informacija od strane Unije, nije potrebno osim toga predvidjeti ni primjenu Direktive 98/34/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (18). Države članice mogu na cijelom svojem državnom području ili dijelu svojeg državnog područja ograničiti ili zabraniti uzgoj GMO-a od dana stupanja na snagu odobrenja Unije i za vrijeme cijelog trajanja suglasnosti/odobrenja, pod uvjetom da je isteklo utvrđeno razdoblje mirovanja tijekom kojega je Komisija imala prigodu iznijeti komentare na predložene mjere. Dotična država članica trebala bi stoga Komisiji dostaviti nacrt tih mjera najmanje 75 dana prije njihova donošenja kako bi Komisiji pružila prigodu za iznošenje komentara o njima te bi se trebala suzdržati od donošenja i provedbe tih mjera tijekom navedenog razdoblja. Nakon isteka utvrđenog razdoblja mirovanja država članica trebala bi moći donijeti mjere u obliku u kojem su one bile prvotno predložene ili izmijenjene kako bi se u obzir uzeli komentari Komisije.

(18)

Tijekom utvrđenog razdoblja mirovanja podnositelj zahtjeva/nositelj odobrenja na kojeg bi utjecale mjere ograničenja ili zabrane uzgoja GMO-a u državi članici trebao bi se suzdržati od svih aktivnosti povezanih s uzgojem tog GMO-a u toj državi članici.

(19)

Odluke država članica o ograničavanju ili zabrani uzgoja GMO-a na cijelom svojem državnom području ili dijelu svojeg državnog područja ne bi trebale sprečavati provedbu biotehnoloških istraživanja, pod uvjetom da se pri provedbi takvih istraživanja poštuju sve potrebne mjere sigurnosti koje se odnose na zdravlje ljudi i životinja te na zaštitu okoliša i da ta aktivnost ne dovodi u pitanje poštovanje razloga na temelju kojih su ograničenje ili zabrana uvedeni. Štoviše, Agencija i države članice trebale bi nastojati uspostaviti široku mrežu znanstvenih organizacija u kojoj bi bile zastupljene sve discipline, uključujući one povezane s ekološkim pitanjima, i trebale bi surađivati kako bi u ranoj fazi utvrdile moguća razilaženja među znanstvenim mišljenjima u cilju rješavanja ili pojašnjenja spornih znanstvenih pitanja. Komisija i države članice trebale bi osigurati sigurnost resursa potrebnih za neovisno istraživanje mogućih rizika koji proizlaze iz namjernog uvođenja ili stavljanja GMO-a na tržište te bi neovisnim istraživačima trebale osigurati pristup svim relevantnim materijalima, uz poštovanje prava intelektualnog vlasništva.

(20)

S obzirom na važnost znanstvenih dokaza prilikom odlučivanja o zabrani ili odobravanju GMO-a, Agencija bi trebala prikupiti i analizirati rezultate istraživanja u vezi s rizikom od ili opasnosti GMO-a za zdravlje ljudi ili okoliš i obavijestiti osobe odgovorne za upravljanje rizicima o svim novim rizicima. Takve informacije trebale bi biti dostupne javnosti.

(21)

Država članica trebala bi imati mogućnost da od nadležnog tijela ili Komisije zatraži ponovno uvrštavanje cijelog svojeg državnog područja ili dijela svojeg državnog područja u zemljopisno područje suglasnosti/odobrenja iz kojeg je prethodno bilo/bio izuzeto/izuzet. U tom slučaju ne bi trebalo biti potrebe za prosljeđivanje zahtjeva nositelju suglasnosti/odobrenja i traženje njegova dopuštenja. Nadležno tijelo koje je izdalo pisanu suglasnost ili Komisija, u skladu s Direktivom 2001/18/EZ odnosno Uredbom (EZ) br. 1829/2003, trebali bi na odgovarajući način izmijeniti zemljopisno područje iz suglasnosti ili odluke o odobrenju.

(22)

Pisane suglasnosti ili odluke o odobrenju koje su izdane ili donesene tako da je zemljopisno područje ograničeno na određena područja ili mjere koje su u skladu s ovom Direktivom donijele države članice, a kojima se ograničava ili zabranjuje uzgoj GMO-a, ne bi trebale sprječavati ni ograničavati druge države članice da upotrebljavaju odobrene GMO-e. Osim toga, ova Direktiva i nacionalne mjere koje se donesu na temelju nje ne bi trebale dovoditi u pitanje zahtjeve prava Unije povezane s nenamjernom i slučajnom prisutnošću GMO-a u sortama sjemena i biljnom reprodukcijskom materijalu koji nisu genetski modificirani te ne bi trebale sprječavati uzgoj sorti koje ispunjavaju te zahtjeve.

(23)

Uredbom (EZ) br. 1829/2003 predviđa se da se za upućivanja iz dijelova A i D Direktive 2001/18/EZ na GMO-e koji su odobreni prema dijelu C te Direktive treba smatrati da se jednako primjenjuju na GMO-e koji su odobreni prema toj Uredbi. Mjere koje su države članice donijele u skladu s Direktivom 2001/18/EZ trebale bi se u skladu s time primjenjivati i na GMO-e koji su odobreni u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003.

(24)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje obveze država članica u pogledu slobodnog prometa konvencionalnog sjemena, biljnog reprodukcijskog materijala i proizvodâ žetve na temelju relevantnog prava Unije i u skladu s UFEU-om.

(25)

Kako bi jamčile visoku razinu zaštite potrošača, države članice i gospodarski subjekti trebali bi također poduzeti djelotvorne mjere za označivanje i informiranje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 i Uredbom (EZ) br. 1830/2003 Europskog parlamenta i Vijeća (19) radi jamčenja transparentnosti u pogledu prisutnosti GMO-a u proizvodima.

(26)

Kako bi se ciljevi ove Direktive uskladili s legitimnim interesima gospodarskih subjekata u vezi s GMO-ima koji su odobreni, ili u odnosu na koje je postupak odobravanja bio u tijeku prije stupanja na snagu ove Direktive, trebalo bi predvidjeti primjerene prijelazne mjere. Prijelazne mjere opravdane su i potrebom izbjegavanja nastanka mogućeg narušavanja tržišnog natjecanja drukčijim tretiranjem sadašnjih nositelja odobrenja u odnosu na buduće podnositelje prijava za odobrenje. U interesu pravne sigurnosti, razdoblje tijekom kojeg se takve prijelazne mjere mogu donijeti trebalo bi ograničiti na ono razdoblje koje je nužno kako bi se osigurao nesmetan prijelaz na novi režim. Takve bi prijelazne mjere državama članicama stoga trebale omogućiti primjenu odredaba ove Direktive na proizvode koji su odobreni, ili u odnosu na koje je postupak odobravanja bio u tijeku prije stupanja na snagu ove Direktive, pod uvjetom da to ne utječe na odobrene genetski modificirane sorte sjemena i biljni reprodukcijski materijal koji su već zakonito zasađeni.

(27)

Odredbe utvrđene u člancima 26.b i 26.c Direktive 2001/18/EZ primjenjuju se ne dovodeći u pitanje članak 23. te direktive ni članak 34. Uredbe (EZ) br. 1829/2003.

(28)

Direktivu 2001/18/EZ trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članku 26.a umeće se sljedeći stavak:

„1.a   Od 3. travnja 2017. države članice u kojima se uzgaja GMO poduzimaju odgovarajuće mjere na graničnim područjima svojeg državnog područja s ciljem izbjegavanja moguće prekogranične kontaminacije u susjednim državama članicama u kojima je uzgoj tih GMO-a zabranjen, osim ako takve mjere nisu potrebne s obzirom na posebne zemljopisne uvjete. Komisiju se obavješćuje o tim mjerama.”

2.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 26.b

Uzgoj

1.   Za vrijeme postupka odobravanja određenog GMO-a ili za vrijeme obnove suglasnosti/odobrenja, država članica može zahtijevati prilagođavanje zemljopisnog područja iz svoje pisane suglasnosti ili odobrenja tako da cijelo državno područje ili dio državnog područja te države članice bude izuzeto iz uzgoja. Taj se zahtjev Komisiji dostavlja najkasnije 45 dana od dana slanja izvješća o procjeni u skladu s člankom 14. stavkom 2. ove Direktive ili od primitka mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane u skladu s člankom 6. stavkom 6. i člankom 18. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 1829/2003. Komisija bez odgađanja dostavlja zahtjev države članice podnositelju obavijesti/podnositelju prijave i drugim državama članicama. Komisija elektroničkim putem stavlja zahtjev na uvid javnosti.

2.   U roku od 30 dana nakon što je Komisija podnijela taj zahtjev, podnositelj obavijesti/podnositelj prijave može prilagoditi ili potvrditi zemljopisno područje iz svoje prvotne obavijesti/prijave.

Ako ono ne bude potvrđeno, prilagođavanje zemljopisnog područja iz obavijesti/prijave provodi se u okviru pisane suglasnosti koja se izdaje na temelju ove Direktive i, kada je to primjenjivo, odluke koja se donosi u skladu s člankom 19. ove Direktive, kao i odluke o odobrenju koja se donosi u skladu s člancima 7. i 19. Uredbe (EZ) br. 1829/2003.

Pisana suglasnost koja se izdaje na temelju ove Direktive i, kada je to primjenjivo, odluka koja se donosi u skladu s člankom 19. ove Direktive, kao i odluka o odobrenju koja se donosi u skladu s člancima 7. i 19. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, tada se izdaju na temelju prilagođenog zemljopisnog područja iz obavijesti/prijave.

Ako se zahtjev u skladu sa stavkom 1. ovog članka dostavi Komisiji nakon datuma slanja izvješća o procjeni iz članka 14. stavka 2. ove Direktive ili nakon primitka mišljenja Europske agencije za sigurnost hrane u skladu s člankom 6. stavkom 6. i člankom 18. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, rokovi za izdavanje pisane suglasnosti navedeni u članku 15. ove Direktive ili, ovisno o slučaju, za podnošenje Odboru nacrta odluke koju treba donijeti, navedeni u člancima 7. i 19. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, produljuju se jednom za 15 dana neovisno o broju država članica koje podnose takve zahtjeve.

3.   Ako nije podnesen zahtjev u skladu sa stavkom 1. ovog članka ili ako je podnositelj obavijesti/podnositelj prijave potvrdio zemljopisno područje iz svoje prvotne obavijesti/prijave, država članica može donijeti mjere kojima na cijelom svojem državnom području ili dijelu svojeg državnog područja ograničava ili zabranjuje uzgoj GMO-a ili skupine GMO-a, određenih prema usjevu ili značajkama, nakon što su isti odobreni u skladu s dijelom C ove Direktive ili u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003, pod uvjetom da su takve mjere u skladu s pravom Unije, obrazložene, proporcionalne i nediskriminirajuće te da se, osim toga, temelje na imperativnim razlozima kao što su oni koji se odnose na:

Na te razloge moguće je pozivati se pojedinačno ili u kombinaciji, uz iznimku razloga navedenoga u točki (g), koji se ne može navoditi pojedinačno, ovisno o posebnim okolnostima u državi članici, regiji ili na području u kojima će se te mjere primjenjivati, ali ni u kojem slučaju ne smiju biti protivne procjeni rizika za okoliš koja je provedena na temelju ove Direktive ili Uredbe (EZ) br. 1829/2003.

4.   Država članica koja namjerava donijeti mjere na temelju stavka 3. ovog članka najprije Komisiji dostavlja nacrt tih mjera i odgovarajućih razloga na koje se poziva. Ta se dostava može provesti prije dovršetka postupka odobravanja GMO-a u skladu s dijelom C ove Direktive ili u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003. Tijekom razdoblja od 75 dana koje počinje od dana takve dostave:

Po isteku razdoblja od 75 dana iz prvog podstavka dotična država članica može tijekom cijelog trajanja suglasnosti/odobrenja i od dana stupanja na snagu odobrenja Unije donositi mjere u obliku u kojem su one bile prvotno predložene ili u izmijenjenom obliku kako bi se u obzir uzeli eventualni neobvezujući komentari Komisije. Te se mjere bez odgađanja priopćavaju Komisiji, drugim državama članicama i nositelju odobrenja.

Države članice stavljaju sve takve mjere na uvid svim gospodarskim subjektima, uključujući uzgajivače.

5.   Ako država članica želi ponovno uvrstiti svoje cijelo državno područje ili dio svojeg državnog područja u zemljopisno područje iz suglasnosti/odobrenja iz kojeg je bilo/bio prethodno izuzeto/izuzet na temelju stavka 2., ona može podnijeti takav zahtjev nadležnom tijelu koje je izdalo pisanu suglasnost u skladu s ovom Direktivom, ili Komisiji ako je GMO odobren u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003. Nadležno tijelo koje je izdalo pisanu suglasnost ili Komisija, ovisno o slučaju, na odgovarajući način mijenjaju zemljopisno područje iz suglasnosti ili odluke o odobrenju.

6.   Za potrebe prilagođavanja zemljopisnog područja suglasnosti/odobrenja GMO-a u skladu sa stavkom 5.:

7.   Ako je država članica opozvala mjere poduzete na temelju stavaka 3. i 4., ona o tome bez odgađanja obavješćuje Komisiju i druge države članice.

8.   Mjere donesene prema ovom članku ne utječu na slobodan promet odobrenih GMO-a kao proizvodâ ili u proizvodima.

Članak 26.c

Prijelazne mjere

1.   Od 2. travnja 2015. do 3. listopada 2015. država članica može zahtijevati prilagođavanje zemljopisnog područja iz obavijesti/prijave ili iz odobrenja koja/koje je podnesena/dano u skladu s ovom Direktivom ili Uredbom (EZ) br. 1829/2003 prije 2. travnja 2015. Komisija bez odgađanja dostavlja zahtjev države članice podnositelju obavijesti/podnositelju prijave i drugim državama članicama.

2.   Ako o obavijesti/prijavi još nije odlučeno, a podnositelj obavijesti/podnositelj prijave nije potvrdio zemljopisno područje iz svoje prvotne obavijesti/prijave u roku od 30 dana od dostave zahtjeva iz stavka 1. ovog članka, zemljopisno područje iz njegove obavijesti/prijave prilagođava se na odgovarajući način. Pisana suglasnost koja se izdaje u skladu s ovom Direktivom i, kada je to primjenjivo, odluka koja se donosi u skladu s člankom 19. ove Direktive, kao i odluka o odobrenju koja se donosi u skladu s člancima 7. i 19. Uredbe (EZ) br. 1829/2003, tada se izdaju na temelju prilagođenog zemljopisnog područja iz obavijesti/prijave.

3.   Ako je odobrenje već dano, a nositelj odobrenja nije potvrdio zemljopisno područje odobrenja u roku od 30 dana od dostave zahtjeva iz stavka 1. ovog članka, odobrenje se na odgovarajući način mijenja. Za pisanu suglasnost u skladu s ovom Direktivom, nadležno tijelo na odgovarajući način mijenja zemljopisno područje iz suglasnosti i po dovršetku izmjene obavješćuje Komisiju, države članice i nositelja odobrenja. Za odobrenje u skladu s Uredbom (EZ) br. 1829/2003 Komisija na odgovarajući način mijenja odluku o odobrenju bez primjene postupka navedenog u članku 35. stavku 2. te Uredbe. Komisija na odgovarajući način obavješćuje države članice i nositelja odobrenja.

4.   Ako nije podnesen zahtjev u skladu sa stavkom 1. ovog članka ili ako je podnositelj obavijesti/podnositelj prijave ili, ovisno o slučaju, nositelj odobrenja potvrdio zemljopisno područje iz svoje prvotne prijave ili, ovisno o slučaju, iz odobrenja, primjenjuju se mutatis mutandis članak 26.b stavci od 3. do 8.

5.   Ovaj članak ne dovodi u pitanje uzgoj odobrenog genetski modificiranog sjemena i biljnog reprodukcijskog materijala koji su zakonito zasađeni prije nego što je uzgoj GMO-a ograničen ili zabranjen u državi članici.

6.   Mjere donesene prema ovom članku ne utječu na slobodan promet odobrenih GMO-a kao proizvodâ ili u proizvodima.”

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/9

(1)

Unapređenje sigurnosti prometa na cestama glavni je cilj prometne politike Unije. Unija provodi politiku unapređenja sigurnosti prometa na cestama s ciljem smanjenja broja poginulih, ozlijeđenih i materijalne štete. Važan element te politike jest dosljedno izvršenje sankcija za prometne prekršaje počinjene u Uniji koji značajno ugrožavaju sigurnost prometa na cestama.

(2)

Međutim, zbog nepostojanja odgovarajućih postupaka i neovisno o postojećim mogućnostima u skladu s Odlukom Vijeća 2008/615/PUP (3) i Odlukom Vijeća 2008/616/PUP (4) („prümske odluke”), sankcije u obliku novčanih kazni za određene prometne prekršaje često se ne izvršavaju ako su ti prekršaji počinjeni vozilom koje je registrirano u drugoj državi članici, a ne u onoj u kojoj je počinjen prekršaj. Ovom se Direktivom nastoji, čak i u takvim slučajevima, osigurati učinkovitu istragu prometnih prekršaja protiv sigurnosti prometa na cestama.

(3)

Komisija je u svojoj Komunikaciji od 20. srpnja 2010. pod naslovom „Prema europskom području sigurnosti prometa na cestama: smjernice politike sigurnosti prometa na cestama 2011.–2020.” naglasila da je provedba pravila o cestovnom prometu i dalje ključni čimbenik za stvaranje uvjeta za značajnije smanjenje broja poginulih i ozlijeđenih osoba. U svojim zaključcima o sigurnosti prometa na cestama od 2. prosinca 2010. Vijeće je zatražilo da se ispita potreba za daljnjim jačanjem provedbe pravila o cestovnom prometu u državama članicama i, prema potrebi, na razini Unije. Vijeće je pozvalo Komisiju da ispita mogućnosti usklađivanja prometnih pravila na razini Unije tamo gdje je to potrebno i usvajanja daljnjih mjera za olakšavanje prekogranične provedbe kad je riječ o prekršajima u cestovnom prometu, a posebno onima koji su povezani s teškim prometnim nesrećama.

(4)

Komisija je 19. ožujka 2008. donijela prijedlog Direktive Europskog parlamenta i Vijeća o olakšavanju prekogranične provedbe u području sigurnosti prometa na cestama na temelju članka 71. stavka 1. točke (c) Ugovora o osnivanju Europske zajednice (sada članka 91. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU)). Direktiva 2011/82/EU Europskog parlamenta i Vijeća (5) bila je, međutim, donesena na temelju članka 87. stavka 2. UFEU-a. Presudom Suda od 6. svibnja 2014. u predmetu C-43/12 (6) poništena je Direktiva 2011/82/EU na temelju toga što ta Direktiva nije mogla biti valjano donesena na temelju članka 87. stavka 2. UFEU-a. Presudom su održani na snazi pravni učinci Direktive 2011/82/EU do stupanja na snagu, u razumnom roku koji ne može premašiti dvanaest mjeseci od dana objave presude, nove direktive koja će se temeljiti na članku 91. stavku 1. točki (c) UFEU-a. Stoga bi trebalo donijeti novu direktivu na temelju tog članka.

(5)

Trebalo bi poticati veće približavanje kontrolnih mjera između država članica, a Komisija bi u tom smislu trebala ispitati potrebu za razvojem zajedničkih normi za automatiziranu opremu za kontrolu sigurnosti prometa na cestama.

(6)

Trebalo bi povećati svijest građana Unije u pogledu pravila o sigurnosti prometa na cestama koja su na snazi u različitim državama članicama i u pogledu provedbe ove Direktive, posebno odgovarajućim mjerama kojima se jamči pružanje dovoljne količine informacija o posljedicama kršenja pravila o sigurnosti prometa na cestama za vrijeme putovanja u državi članici koja nije država članica registracije.

(7)

S ciljem unapređenja sigurnosti prometa na cestama u cijeloj Uniji i kako bi se osiguralo jednako postupanje prema vozačima, bili oni rezidentni ili nerezidentni prekršitelji, trebalo bi olakšati provedbu bez obzira na to koja je država članica registracije vozila. S tim ciljem trebalo bi koristiti sustav prekogranične razmjene informacija za određene utvrđene prometne prekršaje protiv sigurnosti prometa na cestama, bez obzira na to jesu li upravne ili kaznene prirode prema pravu dotične države članice, kojim će se državi članici prekršaja omogućiti pristup podacima iz registra vozila (PRV) države članice registracije.

(8)

Učinkovitija prekogranična razmjena PRV-a, koja bi trebala olakšati identifikaciju osoba koje se sumnjiči da su počinile prometni prekršaj protiv sigurnosti prometa na cestama, mogla bi imati odvraćajući učinak i potaknuti na opreznije ponašanje vozače vozila koja su registrirana u državi članici koja nije država članica prekršaja, čime će se spriječiti stradanja uzrokovana prometnim nesrećama.

(9)

Prometni prekršaji protiv sigurnosti prometa na cestama obuhvaćeni ovom Direktivom nemaju ujednačeni tretman u svim državama članicama. Neke države članice takve prekršaje u nacionalnom pravu klasificiraju kao prekršaje, dok ih druge klasificiraju kao kaznena djela. Ova bi se Direktiva trebala primjenjivati bez obzira na način na koji su ti prekršaji klasificirani u nacionalnom pravu.

(10)

Države članice trebale bi jedna drugoj dati pravo pristupa svojem PRV-u s ciljem bolje razmjene informacija i ubrzanja važećih postupaka. U tu svrhu, odredbe koje se odnose na tehničke specifikacije i raspoloživost automatizirane razmjene podataka navedene u prümskim odlukama trebale bi, u što većoj mogućoj mjeri, biti uključene u ovu Direktivu.

(11)

U Odluci 2008/616/PUP utvrđuju se sigurnosne karakteristike za postojeće softverske aplikacije i povezani tehnički zahtjevi za razmjenu podataka o registraciji vozila. Ne dovodeći u pitanje opću primjenjivost te Odluke, te bi se sigurnosne karakteristike i tehnički zahtjevi, zbog regulatorne i praktične učinkovitosti, trebali koristiti za potrebe ove Direktive.

(12)

Postojeće softverske aplikacije trebale bi činiti osnovu za razmjenu podataka u skladu s ovom Direktivom te bi istodobno trebale olakšati državama članicama izvješćivanje Komisije. Te bi aplikacije trebale omogućiti brzu, sigurnu i povjerljivu razmjenu specifičnog PRV-a između država članica. Trebalo bi iskoristiti prednost softverske aplikacije Europskog informacijskog sustava o vozilima i vozačkim dozvolama (Eucaris) koja je, u odnosu na PRV, obvezna za države članice prema prümskim odlukama. Komisija bi trebala ocijeniti i izvijestiti o funkcioniranju softverskih aplikacija koje se koriste u svrhe ove Direktive.

(13)

Područje primjene navedenih softverskih aplikacija trebalo bi se ograničiti na procese upotrijebljene u razmjeni informacija između nacionalnih kontaktnih točaka u državama članicama. Postupci i automatizirani procesi u kojima će se informacije koristiti izvan su područja primjene tih aplikacija.

(14)

Strategija za upravljanje informacijama za unutarnju sigurnost EU-a ima za cilj pronaći najjednostavnija i najisplativija rješenja za razmjenu podataka koja je najlakše pratiti.

(15)

Države članice trebale bi moći kontaktirati vlasnika, korisnika vozila ili osobu utvrđenu na drugi način koju se sumnjiči da je počinila prometni prekršaj protiv sigurnosti prometa na cestama kako bi dotičnu osobu obavijestile o primjenjivim postupcima i pravnim posljedicama prema pravu države članice prekršaja. Pritom bi države članice trebale razmotriti da informacije o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama pošalju na jeziku dokumenata za registraciju ili na jeziku za koji je najvjerojatnije da će ga dotična osoba razumjeti, kako bi se osiguralo da ta osoba jasno razumije informacije koje su joj priopćene. Države članice trebale bi primijeniti odgovarajuće postupke kako bi osigurale da je obaviještena samo dotična osoba, a ne treća strana. S tim ciljem, države članice trebale bi koristiti detaljne načine postupanja slične onima koji se primjenjuju nakon počinjenja prekršaja, uključujući, prema potrebi, preporučene pošiljke. Na taj će način toj osobi biti omogućeno da na odgovarajući način reagira na tu pisanu obavijest, posebno tako da zatraži više informacija, plati kaznu ili ostvari svoje pravo na obranu, osobito u slučaju pogrešno identificirane osobe. Daljnji postupci obuhvaćeni su primjenjivim pravnim instrumentima, uključujući instrumente o uzajamnoj pomoći i o uzajamnom priznavanju, na primjer Okvirnom odlukom Vijeća 2005/214/PUP (7).

(16)

Države članice trebale bi osigurati odgovarajući prijevod pisane obavijesti koju šalje država članica prekršaja, kako je predviđeno u Direktivi 2010/64/EU Europskog parlamenta i Vijeća (8).

(17)

S ciljem provedbe politike sigurnosti prometa na cestama kojom se nastoji postići visoka razina zaštite svih sudionika u prometu na cestama u Uniji i uzimajući u obzir vrlo različite okolnosti u Uniji, države članice trebale bi, ne dovodeći u pitanje restriktivnije politike i zakone, djelovati u svrhu osiguravanja većeg približavanja pravila o cestovnom prometu i njihove provedbe između država članica. U svojem izvješću Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ove Direktive, Komisija bi trebala ispitati potrebu razvoja zajedničkih normi s ciljem uspostave usporedivih metoda, praksi i minimalnih normi na razini Unije, uzimajući u obzir međunarodnu suradnju i postojeće sporazume u području sigurnosti prometa na cestama, posebno Bečku konvenciju o cestovnom prometu od 8. studenoga 1968.

(18)

U svojem izvješću Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni ove Direktive u državama članicama, Komisija bi trebala ispitati potrebu za zajedničkim kriterijima za daljnja postupanja država članica u slučaju neplaćanja novčane kazne, u skladu sa zakonima i postupcima u državama članicama. Komisija bi se u tom izvješću trebala baviti pitanjima kao što su postupci između nadležnih tijela država članica za prosljeđivanje konačne odluke o izricanju sankcije i/ili novčane kazne te za priznanje i izvršenje konačne odluke.

(19)

Pripremajući preispitivanje ove Direktive, Komisija bi se trebala savjetovati s relevantnim dionicima kao što su tijela za sigurnost prometa na cestama i tijela kaznenog progona ili nadležna tijela, udruženja žrtava i druge nevladine organizacije koje djeluju u području sigurnosti prometa na cestama.

(20)

Bliskija suradnja između tijela kaznenog progona trebala bi ići ruku pod ruku s poštovanjem temeljnih prava, posebno prava na poštovanje privatnosti i zaštitu osobnih podataka, koja su zajamčena posebnim aranžmanima za zaštitu podataka. Ti bi aranžmani posebno trebali uzeti u obzir specifičnu prirodu prekograničnog internetskog pristupa bazama podataka. Potrebno je da softverske aplikacije, koje treba stvoriti, omoguće razmjenu informacija u sigurnim uvjetima i osiguraju povjerljivost prenesenih podataka. Podaci prikupljeni u skladu s ovom Direktivom ne bi se smjeli koristiti u druge svrhe osim onih iz ove Direktive. Države članice trebale bi poštovati obveze u pogledu uvjeta uporabe i privremene pohrane podataka.

(21)

Obrada osobnih podataka predviđena ovom Direktivom primjerena je za ostvarivanje legitimnih ciljeva koji se nastoje postići ovom Direktivom u području sigurnosti prometa na cestama, to jest osiguravanje visoke razine zaštite svih sudionika u prometu u Uniji olakšavajući prekograničnu razmjenu informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama, a time i izvršenje sankcija, te se njome ne prelazi ono što je primjereno i potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(22)

Podaci koji se odnose na identifikaciju prekršitelja osobni su podaci. Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9) trebala bi se primjenjivati na aktivnosti obrade podataka koje se provode primjenom ove Direktive. Ne dovodeći u pitanje postupovne zahtjeve za prigovore i mehanizme pravnog lijeka u dotičnoj državi članici, ispitanik bi, u trenutku kada je obaviješten o prekršaju, trebao biti na odgovarajući način obaviješten o pravu na pristup te pravu na ispravljanje i brisanje osobnih podataka, kao i o najduljem zakonskom razdoblju pohrane podataka. U tom kontekstu, ispitanik bi također trebao imati pravo na ispravak netočnih osobnih podataka ili neposredno brisanje svih podataka koji su nezakonito evidentirani.

(23)

U okviru prümskih odluka, obrada PRV-a koji sadrži osobne podatke podliježe posebnim odredbama o zaštiti podataka navedenima u Odluci 2008/615/PUP. U tom smislu, države članice imaju mogućnost primjenjivati te posebne odredbe na osobne podatke koji se također obrađuju za potrebe ove Direktive, pod uvjetom da osiguraju da obrada podataka povezanih sa svim prekršajima koji su obuhvaćeni ovom Direktivom bude u skladu s nacionalnim odredbama o provedbi Direktive 95/46/EZ.

(24)

Trećim bi zemljama trebalo biti omogućeno sudjelovanje u razmjeni PRV-a pod uvjetom da su s Unijom u tu svrhu sklopile sporazum. Taj bi sporazum trebao uključivati potrebne odredbe o zaštiti podataka.

(25)

Ovom se Direktivom poštuju temeljna prava i načela priznata Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, uključujući poštovanje privatnog i obiteljskog života, zaštitu osobnih podataka, pravo na pošteno suđenje, pretpostavku nedužnosti i pravo na obranu.

(26)

Radi ostvarenja cilja razmjene informacija između država članica putem interoperabilnih sredstava, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. UFEU-a u pogledu uzimanja u obzir relevantnih izmjena prümskih odluka ili kada se to zahtijeva pravnim aktima Unije koji su izravno relevantni za ažuriranje Priloga I. Posebno je važno da Komisija postupa u skladu sa svojom uobičajenom praksom i provede odgovarajuća savjetovanja tijekom svojeg pripremnog rada, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

(27)

Komisija bi trebala analizirati primjenu ove Direktive s ciljem utvrđivanja daljnjih djelotvornih i učinkovitih mjera za unapređenje sigurnosti prometa na cestama. Ne dovodeći u pitanje obveze prenošenja ove Direktive, Danska, Irska i Ujedinjena Kraljevina trebale bi, prema potrebi, također surađivati s Komisijom u tom radu, kako bi se osiguralo pravovremeno i potpuno izvješćivanje o tom pitanju.

(28)

S obzirom na to da cilj ove Direktive, to jest osiguravanje visoke razine zaštite svih sudionika u prometu u Uniji olakšavanjem prekogranične razmjene informacija o prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama kada su počinjeni vozilom koje je registrirano u državi članici koja nije ona u kojoj je počinjen prekršaj, ne mogu dostatno ostvariti države članice, nego se zbog opsega i učinaka djelovanja oni na bolji način mogu ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja.

(29)

S obzirom na to da se Direktiva 2011/82/EU nije primjenjivala na Dansku, Irsku i Ujedinjenu Kraljevinu te je stoga one nisu prenijele u nacionalno zakonodavstvo, primjereno je tim državama članicama dati dovoljno dodatnog vremena da to učine.

(30)

Provedeno je savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (10) te je on dao mišljenje 3. listopada 2014.,

(a)

prekoračenje ograničenja brzine;

(b)

vožnja bez korištenja sigurnosnog pojasa;

(c)

prolazak kroz crveno svjetlo;

(d)

vožnja pod utjecajem alkohola;

(e)

vožnja pod utjecajem opojnih droga;

(f)

vožnja bez zaštitne kacige;

(g)

vožnja prometnom trakom u kojoj je zabranjena vožnja;

(h)

nezakonita uporaba mobilnog telefona ili drugog komunikacijskog uređaja u vožnji.

(a)

„vozilo” znači bilo koje motorno vozilo, uključujući motocikle, koje se uobičajeno koristi za cestovni prijevoz osoba ili robe;

(b)

„država članica prekršaja” znači država članica u kojoj je počinjen prekršaj;

(c)

„država članica registracije” znači država članica u kojoj je registrirano vozilo kojim je počinjen prekršaj;

(d)

„prekoračenje ograničenja brzine” znači vožnja iznad ograničenja brzine koje je na snazi u državi članici prekršaja u odnosu na dotičnu prometnicu ili vrstu vozila;

(e)

„vožnja bez korištenja sigurnosnog pojasa” znači nepoštovanje zahtjeva za korištenjem sigurnosnog pojasa ili sustava za sigurnosno vezivanje djece (sigurnosne sjedalice) u skladu s Direktivom Vijeća 91/671/EEZ (11) i pravom države članice prekršaja;

(f)

„prolazak kroz crveno svjetlo” znači vožnja kroz crveno svjetlo ili neki drugi znak obveze zaustavljanja, kako je utvrđeno u pravu države članice prekršaja;

(g)

„vožnja pod utjecajem alkohola” znači vožnja u alkoholiziranom stanju, kako je utvrđeno u pravu države članice prekršaja;

(h)

„vožnja pod utjecajem opojnih droga” znači vožnja pod utjecajem opojnih droga ili drugih tvari koje imaju sličan učinak, kako je utvrđeno u pravu države članice prekršaja;

(i)

„vožnja bez zaštitne kacige” znači nenošenje zaštitne kacige, kako je utvrđeno u pravu države članice prekršaja;

(j)

„vožnja prometnom trakom u kojoj je zabranjena vožnja” znači nezakonito korištenje prometne trake, kao što je prometna traka za zaustavljanje, prometna traka za javni prijevoz ili privremeno zatvorena prometna traka radi zastoja ili radova na cesti, kako je utvrđeno u pravu države članice prekršaja;

(k)

„nezakonita uporaba mobilnog telefona ili drugog komunikacijskog uređaja u vožnji” znači nezakonita uporaba mobilnog telefona ili nekog drugog komunikacijskog uređaja u vožnji, kako je utvrđeno u pravu države članice prekršaja;

(l)

„nacionalna kontaktna točka” znači nadležno tijelo određeno za razmjenu PRV-a;

(m)

„automatizirana pretraga” znači postupak internetskog pristupa za pretraživanje baza podataka jedne, nekoliko ili svih država članica ili zemalja sudionica;

(n)

„korisnik vozila” znači osoba u čije ime je vozilo registrirano, kako je utvrđeno u pravu države članice registracije.

(a)

podacima koji se odnose na vozila; i

(b)

podacima koji se odnose na vlasnike ili korisnike vozila.

—

procjenu trebaju li se u područje primjene ove Direktive dodati i drugi prometni prekršaji protiv sigurnosti prometa na cestama,

—

procjenu učinkovitosti ove Direktive u pogledu smanjenja broja poginulih na cestama Unije,

—

procjenu potrebe razvoja zajedničkih normi za automatiziranu opremu za kontrolu i za postupke. U tom kontekstu, Komisiju se poziva da u okviru zajedničke prometne politike na razini Unije oblikuje smjernice za sigurnost prometa na cestama kako bi se usporedivim metodama i praksama osiguralo veće približavanje u vezi s provedbom pravila o cestovnom prometu od strane država članica. Te smjernice mogu obuhvaćati barem prekršaje navedene u članku 2. točkama (a) do (d),

—

procjenu potrebe da se u okviru relevantnih politika Unije, uključujući zajedničku prometnu politiku, ojača izvršenje sankcija u vezi s prometnim prekršajima protiv sigurnosti prometa na cestama i predlože zajednički kriteriji u vezi s daljnjim postupanjima u slučaju neplaćanja novčanih kazni,

—

mogućnosti za usklađivanje prometnih pravila, prema potrebi,

—

procjenu softverskih aplikacija iz članka 4. stavka 4. s ciljem da se osigura pravilna provedba ove Direktive te zajamči učinkovita, brza, sigurna i povjerljiva razmjena specifičnog PRV-a.

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/26

(1)

U Prilogu II. Direktivi 2002/46/EZ utvrđuje se popis vitaminskih i mineralnih tvari te oblika svake od tih tvari, koje se smiju koristiti u proizvodnji dodataka prehrani. Uredbom Komisije (EZ) br. 1170/2009 (2) zamjenjuju se prilozi I. i II. Direktivi 2002/46/EZ.

(2)

U skladu s člankom 14. Direktive 2002/46/EZ, odredbe o vitaminskim i mineralnim tvarima u dodacima prehrani koje mogu imati učinak na javno zdravlje usvajaju se nakon savjetovanja s Europskom agencijom za sigurnost hrane („Agencija”).

(3)

Na temelju zahtjeva za dodavanje (6S)-5-metiltetrahidrofolne kiseline, soli glukozamina kao izvora folata na popis iz Priloga II. Direktivi 2002/46/EZ, Agencija je 11. rujna 2013. donijela znanstveno mišljenje o (6S)-5-metiltetrahidrofolnoj kiselini, soli glukozamina kao izvoru folata dodanom u prehrambene svrhe dodacima prehrani i o biološkoj raspoloživosti folata iz tog izvora (3).

(4)

Iz mišljenja Agencije slijedi da uporaba (6S)-5-metiltetrahidrofolne kiseline, soli glukozamina u dodacima prehrani ne predstavlja sigurnosni rizik kao izvor folata.

(5)

Na temelju pozitivnog mišljenja Agencije, (6S)-5-metiltetrahidrofolnu kiselinu, sol glukozamina trebalo bi dodati na popis iz Priloga II. Direktivi 2002/46/EZ.

(6)

(6S)-5-metiltetrahidrofolna kiselina, sol glukozamina novi je sastojak hrane čije je stavljanje na tržište odobreno Provedbenom odlukom Komisije 2014/154/EU (4).

(7)

Provedeno je savjetovanje sa zainteresiranim stranama putem Savjetodavne skupine za prehrambeni lanac i zdravlje životinja i biljaka te su uzete u obzir dostavljene primjedbe.

(8)

Stoga je Direktivu 2002/46/EZ potrebno na odgovarajući način izmijeniti.

(9)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/28

(1)

U dijelu A Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (2) utvrđuju se aktivne tvari koje se smatraju odobrenima na temelju Uredbe (EZ) br. 1107/2009.

(2)

Odobrenja aktivnih tvari etefon i fenamifos istječu 31. srpnja 2017. Podneseni su zahtjevi za obnovu odobrenja tih aktivnih tvari. S obzirom na to da se na navedene aktivne tvari primjenjuju zahtjevi iz Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 844/2012 (3), treba ostaviti dovoljno vremena za postupak obnove u skladu s tom Uredbom. Zato je vjerojatno da će valjanost odobrenja tih aktivnih tvari isteći prije donošenja odluke o njihovoj obnovi. Stoga je potrebno produljiti rok valjanosti tih odobrenja.

(3)

Provedbenu uredbu (EU) br. 540/2011 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(4)

S obzirom na cilj članka 17. prvog stavka Uredbe (EZ) br. 1107/2009, u slučajevima kada dodatna dokumentacija u skladu s Provedbenom uredbom (EU) br. 844/2012 nije dostavljena najkasnije 30 mjeseci prije datuma prestanka valjanosti utvrđenog u Prilogu toj Uredbi, Komisija će kao datum prestanka valjanosti odrediti isti datum koji je vrijedio prije donošenja ove Uredbe ili najraniji mogući datum nakon tog datuma.

(5)

S obzirom na cilj članka 17. prvog stavka Uredbe (EZ) br. 1107/2009, u slučajevima kada Komisija donese uredbu kojom se predviđa da se odobrenje aktivne tvari iz Priloga toj Uredbi ne obnavlja jer nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje odobrenja, Komisija kao datum prestanka valjanosti određuje isti datum koji je vrijedio prije donošenja ove Uredbe ili datum stupanja na snagu uredbe kojom se predviđa da se odobrenje aktivne tvari ne obnavlja, ovisno o tome koji je datum kasniji.

(6)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/30

(1)

Ujedinjena Kraljevina primila je 29. ožujka 2012. zahtjev, u skladu s člankom 11. stavkom 1. Direktive 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), za uvrštenje aktivne tvari dinotefurana u Prilog I. toj Direktivi za uporabu u vrsti proizvoda 18: insekticidima, akaricidima i proizvodima za suzbijanje drugih člankonožaca, kako je utvrđeno u Prilogu V. toj Direktivi.

(2)

Dinotefuran 14. svibnja 2000. nije bio na tržištu kao aktivna tvar biocidnog proizvoda.

(3)

Ujedinjena Kraljevina je 15. listopada 2013. Europskoj agenciji za kemikalije podnijela izvješće o ocjeni zajedno sa svojim preporukama, u skladu s člankom 8. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 528/2012.

(4)

Mišljenje Europske agencije za kemikalije sastavio je 17. lipnja 2014. Odbor za biocidne proizvode, uzimajući pritom u obzir zaključke nadležnog ocjenjivačkog tijela.

(5)

Prema tom mišljenju, može se očekivati da će biocidni proizvodi koji se upotrebljavaju u vrsti proizvoda 18 i sadržavaju dinotefuran ispunjavati zahtjeve utvrđene u članku 19. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 528/2012, pod uvjetom da se zadovolje određene specifikacije i uvjeti koji se odnose na njegovu uporabu.

(6)

Iz mišljenja također proizlazi da je dinotefuran zbog svojih značajki vrlo postojan (vP) i otrovan (T) prema kriterijima utvrđenima u Prilogu XIII. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća (3). Stoga dinotefuran treba smatrati potencijalnom tvari za zamjenu u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (d) Uredbe (EU) br. 528/2012 za potrebe odobrenja proizvoda u skladu s člankom 23. te Uredbe.

(7)

Stoga je primjereno odobriti dinotefuran za uporabu u biocidnim proizvodima za vrstu proizvoda 18 podložno zadovoljenju određenih specifikacija i uvjeta.

(8)

S obzirom na to da se ocjene nisu odnosile na nanomaterijale, odobrenja ne bi trebala obuhvaćati takve materijale, u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 528/2012.

(9)

S obzirom na to da su uvjeti iz prvog podstavka članka 90. stavka 2. Uredbe (EU) br. 528/2012 ispunjeni, odredbe te Uredbe trebale bi se primjenjivati. Dinotefuran bi trebalo odobriti za razdoblje od najviše sedam godina u skladu s člankom 10. stavkom 4. te Uredbe.

(10)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za biocidne proizvode,

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/33

(1)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1062/2014 (2) utvrđuje se popis aktivnih tvari koje treba ocijeniti s ciljem njihova mogućeg odobrenja za uporabu u biocidnim proizvodima ili njihova uključivanja u Prilog I. Uredbi (EU) br. 528/2012. Taj popis uključuje Bacillus sphaericus.

(2)

Bacillus sphaericus ocijenjen je u skladu s člankom 90. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 528/2012 za uporabu u biocidnim proizvodima za vrstu proizvoda 18, insekticidi, akaricidi i proizvodi za suzbijanje drugih člankonožaca, kako su definirani u Prilogu V. Uredbi (EU) br. 528/2012.

(3)

Podaci podneseni u svrhu ocjenjivanja omogućili su donošenje zaključaka samo za određeni oblik Bacillus sphaericus, tj. Bacillus sphaericus 2362, serotip H5a5b, soj ABTS 1743. Na temelju ocjenjivanja nisu se mogli donijeti zaključci u odnosu na bilo koju drugu tvar koja je u skladu s definicijom Bacillus sphaericus iz navedenog popisa aktivnih tvari iz Delegirane uredbe (EU) br. 1062/2014. Stoga bi samo Bacillus sphaericus 2362, serotip H5a5b, soj ABTS 1743 trebao biti obuhvaćen ovim odobrenjem.

(4)

Italija je određena kao nadležno ocjenjivačko tijelo te je 9. siječnja 2009. Komisiji podnijela izvješće o ocjeni, zajedno sa svojim preporukama, u skladu s člankom 14. stavcima 4. i 6. Uredbe Komisije (EZ) br. 1451/2007 (3).

(5)

Mišljenje Europske agencije za kemikalije je 19. lipnja 2014. sastavio Odbor za biocidne proizvode, uzimajući pritom u obzir zaključke nadležnog ocjenjivačkog tijela.

(6)

U skladu s tim mišljenjem može se očekivati da će biocidni proizvodi koji se upotrebljavaju u vrstama proizvoda 18 i sadržavaju Bacillus sphaericus 2362, serotip H5a5b, soj ABTS 1743 ispuniti zahtjeve utvrđene u članku 5. Direktive 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), pod uvjetom da se zadovolje određene specifikacije i uvjeti koji se odnose na njegovu uporabu.

(7)

Stoga je primjereno odobriti Bacillus sphaericus 2362, serotip H5a5b, soj ABTS 1743 za uporabu u biocidnim proizvodima za vrstu proizvoda 18 podložno zadovoljenju određenih specifikacija i uvjeta.

(8)

S obzirom na to da se ocjene nisu odnosile na nanomaterijale, odobrenja ne bi trebala obuhvaćati takve materijale u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 528/2012.

(9)

Prije odobrenja aktivne tvari potrebno je zainteresiranim stranama omogućiti primjereno razdoblje za donošenje pripremnih mjera potrebnih za ispunjenje novih zahtjeva.

(10)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za biocidne proizvode,

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/36

(1)

Aktivna tvar Z-13-heksadeken-11-in-1-il acetat uvrštena je u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ (2) Direktivom Komisije 2008/127/EZ (3) u skladu s postupkom predviđenim člankom 24.b Uredbe Komisije (EZ) br. 2229/2004 (4). Od zamjene Direktive 91/414/EEZ Uredbom (EZ) br. 1107/2009 smatra se da je ta tvar odobrena u skladu s navedenom Uredbom te je uvrštena u dio A Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (5).

(2)

U skladu s člankom 25.a Uredbe (EZ) br. 2229/2004 Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu „Agencija”) dostavila je Komisiji 18. prosinca 2013. svoje mišljenje o nacrtu izvješća o pregledu za tvar Z-13-heksadeken-11-in-1-il acetat (6). Agencija je svoje stajalište o toj tvari dostavila podnositelju prijave.

(3)

Komisija je podnositelja prijave pozvala da dostavi primjedbe na nacrt izvješća o pregledu za tvar Z-13-heksadeken-11-in-1-il acetat. Taj su nacrt izvješća o ocjeni i zaključak Agencije pregledale države članice i Komisija u okviru Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje te su ga finalizirale 12. prosinca 2014. u obliku izvješća Komisije o pregledu za tvar Z-13-heksadeken-11-in-1-il acetat.

(4)

Potvrđuje se da se aktivna tvar Z-13-heksadeken-11-in-1-il acetat smatra odobrenom u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009.

(5)

U skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 u vezi s njezinim člankom 6. te s obzirom na postojeća znanstvena i tehnička saznanja potrebno je izmijeniti uvjete za odobrenje tvari Z-13-heksadeken-11-in-1-il acetat. Osobito je primjereno zahtijevati dodatne potvrdne informacije.

(6)

Prilog Provedbenoj uredbi (EU) br. 540/2011 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(7)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/39

(1)

Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 1062/2014 (2) utvrđuje se popis aktivnih tvari koje treba ocijeniti s ciljem njihova mogućeg odobrenja za uporabu u biocidnim proizvodima ili njihova uključivanja u Prilog I. Uredbi (EU) br. 528/2012. Na tom se popisu nalazi i tolilfluanid.

(2)

Tolilfluanid je ocijenjen u skladu s člankom 90. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 528/2012 za uporabu u biocidnim proizvodima za vrstu proizvoda 21, proizvodi za suzbijanje obrastanja, kako su definirani u Prilogu V. Uredbi (EU) br. 528/2012.

(3)

Finska je određena kao nadležno ocjenjivačko tijelo te je 18. rujna 2012. Komisiji podnijela izvješće o ocjeni, zajedno sa svojim preporukama, u skladu s člankom 14. stavcima 4. i 6. Uredbe Komisije(EZ) br. 1451/2007 (3).

(4)

Mišljenje Europske agencije za kemikalije sastavio je 17. lipnja 2014. Odbor za biocidne proizvode, uzimajući pritom u obzir zaključke nadležnog ocjenjivačkog tijela.

(5)

U skladu s tim mišljenjem može se očekivati da će biocidni proizvodi koji se upotrebljavaju u vrsti proizvoda 21 i sadržavaju tolilfluanid ispuniti zahtjeve utvrđene u članku 5. Direktive 98/8/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (4), pod uvjetom da se zadovolje određene specifikacije i uvjeti koji se odnose na njegovu uporabu.

(6)

Međutim, potrebno je dodatno provjeriti prihvatljivost rizika koji se odnose na uporabu proizvoda za suzbijanje obrastanja i prikladnost predloženih mjera za smanjenje rizika. Kako bi se u razdoblju obnavljanja odobrenja postojećih proizvoda za suzbijanje obrastanja olakšalo preispitivanje i usporedba rizika i koristi od tih tvari kao i mjera za smanjivanje rizika, datum isteka odobrenja za te tvari treba biti isti.

(7)

Stoga je primjereno odobriti tolilfluanid za uporabu u biocidnim proizvodima za vrstu proizvoda 21 podložno zadovoljenju određenih specifikacija i uvjeta.

(8)

S obzirom na to da se ocjene nisu odnosile na nanomaterijale, odobrenje ne bi trebalo obuhvaćati takve materijale, u skladu s člankom 4. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 528/2012.

(9)

Prije odobrenja aktivne tvari potrebno je zainteresiranim stranama omogućiti primjereno razdoblje za donošenje pripremnih mjera potrebnih za ispunjenje novih zahtjeva.

(10)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za biocidne proizvode,

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/43

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/45

(1)

Člankom 11. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (2) omogućuje se aktivacija instrumenta fleksibilnosti u okviru godišnje gornje granice od 471 milijuna EUR (u cijenama iz 2011.) radi financiranja jasno utvrđenih rashoda koji se nisu mogli financirati u okviru gornjih granica raspoloživih za jedan ili više drugih naslova.

(2)

Nakon što su ispitane sve mogućnosti preraspodjele odobrenih sredstava u podnaslovu 1.b, čini se da je potrebno aktivirati instrument fleksibilnosti za dopunu financiranja u općem proračunu Europske unije za financijsku godinu 2015. iznad gornje granice podnaslova 1.b, i to u iznosu od 83 285 595 EUR za financiranje programâ strukturnih fondova za Cipar, kako bi se Cipru dodijelila dodatna sredstva iz strukturnih fondova za 2015. u ukupnom iznosu od 100 000 000 EUR.

(3)

Za financijsku godinu 2014. Europski parlament i Vijeće već su Odlukom od 20. studenoga 2013. aktivirali instrument fleksibilnosti radi financiranja programâ strukturnih fondova za Cipar u iznosu od 89 330 000 EUR samo u odobrenim sredstvima za preuzimanje obveza.

(4)

Uzimajući u obzir dopunsku narav instrumenta fleksibilnosti potrebno je osigurati dodatna odobrena sredstva za plaćanja kako bi se pokrila dodatna odobrena sredstva za preuzimanje obveza za Cipar za dvije financijske godine (2014. i 2015.) na temelju očekivanog profila plaćanja procijenjenog na 11,3 milijuna EUR u 2015., 45,7 milijuna EUR u 2016., 75,4 milijuna EUR u 2017. i 40,2 milijuna EUR u 2018. godini. Godišnji iznosi za svaku godinu u razdoblju 2015.–2018. moraju se potvrditi u svakom nacrtu proračuna koji Komisija predstavi u tom razdoblju,

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/47

(1)

Europska unija osnovala je Fond solidarnosti Europske unije („Fond”) kako bi pokazala solidarnost prema stanovništvu iz regija pogođenih katastrofama.

(2)

Člankom 10. Uredbe Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (3) omogućuje se aktivacija Fonda do godišnje gornje granice od 500 milijuna EUR (u cijenama iz 2011.).

(3)

Člankom 4.a stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 2012/2002 predviđa se da se Fond može aktivirati u iznosu do najviše 50 000 000 EUR za plaćanje predujmova te da se odgovarajuća odobrena sredstva unesu u opći proračun Unije,

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/48

(1)

Unija je odobrila Roterdamsku konvenciju o postupku prethodnog pristanka za određene opasne kemikalije i pesticide u međunarodnoj trgovini (dalje u tekstu: „Roterdamska konvencija”) Odlukom Vijeća 2006/730/EZ. (1).

(2)

Roterdamska konvencija u Uniji se provodi Uredbom (EU) br. 649/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(3)

Kako bi se osiguralo da zemlje uvoznice imaju koristi od zaštite predviđene Roterdamskom konvencijom, potrebno je i primjereno podržati preporuke Odbora za provjeru kemikalija u pogledu uvrštenja u Prilog III. Roterdamskoj konvenciji krizotil azbesta, metamidofosa, triklorfona, fentiona (formulacije vrlo malog volumena (ULV) s koncentracijom aktivnog sastojka od 640 g/L ili više) i tekućih formulacija (emulzijski koncentrat i topljivi koncentrat) koje sadržavaju najmanje 276 g/L parakvat diklorida, što je jednako koncentraciji parakvat-iona od 200 g/L ili više. Te su tvari u Uniji već zabranjene ili strogo ograničene te stoga podliježu zahtjevima za izvoz strožim od onih predviđenih Roterdamskom konvencijom.

(4)

Očekuje se da će se na sedmom sastanku Konferencije stranaka Roterdamske konvencije odlučiti o predloženim izmjenama Priloga III. Unija bi trebala poduprijeti te izmjene,

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/50

(1)

Dopisom od 13. kolovoza 2014. koji je Komisija zaprimila 1. rujna 2014. hrvatska su tijela dostavila obavijest, u skladu s člankom 9. stavkom 3. Direktive 96/67/EZ (dalje u tekstu: „Direktiva”), o odluci o izuzeću Vlade Republike Hrvatske, donesenoj na temelju članka 9. stavka 1. točaka (b) i (d) Direktive, u vezi s Međunarodnom zračnom lukom Zagreb. Hrvatska tijela dostavila su dodatne informacije dopisom od 1. prosinca 2014. koji je Komisija zaprimila 17. prosinca 2014., a čime je upotpunjena obavijest.

(2)

Objavljenom odlukom predviđena su dva izuzeća. Prvo, zadržavaju se za jednog pružatelja kategorije zemaljskih usluga navedene u točkama 3., 4. i 5., uz iznimku točke 5.1. Priloga Direktivi, tj. rukovanje prtljagom, rukovanje teretom i poštom u pogledu fizičkog rukovanja teretom i poštom, bilo pri dolasku, odlasku ili transferu između zračnog terminala i zrakoplova te rukovanje na stajanci, osim raspoređivanja zrakoplova na tlu. Drugo, zabranjuje se samostalno obavljanje usluga za te tri kategorije zemaljskih usluga, osim raspoređivanja zrakoplova na tlu. Oba se izuzeća primjenjuju za razdoblje od dvije godine, od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2016.

(3)

Međunarodnom zračnom lukom Zagreb upravlja Međunarodna zračna luka Zagreb d.d. Protok putnika u zračnoj luci u 2013. iznosio je 2,3 milijuna putnika.

(4)

Međunarodna zračna luka Zagreb trenutačno ima jedan putnički terminal, a u izgradnji je novi putnički terminal s pridruženom infrastrukturom (stajanka, pristupne ceste i parkirališta). Novi će terminal biti dovršen i postati operativan do kraja 2016. Imat će kapacitet od 5 milijuna putnika. Postojeći terminal bit će zatvoren, osim za opći zračni promet i druge razne aktivnosti (najam uredskog prostora itd.).

(5)

Prema hrvatskim tijelima, do izgradnje novog terminala postojeći terminal, zbog svoje infrastrukture, ali i zbog operativnih razloga, ne nudi dovoljno mjesta za uključivanje dodatnih pružatelja zemaljskih usluga na gospodarski prihvatljiv i učinkovit način. Izgradnjom novog putničkog terminala i nove stajanke i njihovim puštanjem u pogon, problemi koji se odnose na prostor i kapacitet povezani s postojećom infrastrukturom trebali bi biti riješeni.

(6)

Prema hrvatskim tijelima, pristup tržištu za pružanje usluga rukovanja prtljagom, rukovanja na stajanci te rukovanja teretom i poštom trenutačno je otvoren. Međutim, do sada pružatelji zemaljskih usluga treće stranke nisu podnijeli zahtjev za izdavanje odobrenja i dozvole za pružanje tih zemaljskih usluga u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb. Te usluge korisnicima trenutačno pruža Međunarodna zračna luka Zagreb d.d. preko društva kćeri koje je u njezinu potpunom vlasništvu.

(7)

Sloboda samostalnog obavljanja usluga također se primjenjuje na Međunarodnu zračnu luku Zagreb. Međutim, samo jedan zračni prijevoznik trenutačno samostalno obavlja usluge u jednoj potkategoriji koja se odnosi na pružanje usluga rukovanja na stajanci (utovar i istovar hrane i pića). Nijedan drugi zračni prijevoznik nije izrazio interes za samostalnim obavljanjem usluga.

(8)

Međunarodna zračna luka Zagreb ima jedan prostor za razvrstavanje prtljage namijenjen lokalnom kontroliranju prtljage i sve prtljage u provozu. Površina prostora za razvrstavanje iznosi 515 m2. Prostor za razvrstavanje nalazi se na podzemnoj razini središnjeg dijela terminala.

(9)

Međunarodna zračna luka Zagreb ima jedan teretni terminal s ukupnom površinom od 2 160 m2 i cijeli se postupak rukovanja teretom odvija u tom skladištu. Zbog znatnih prostornih ograničenja, cijeli se taj postupak obavlja ručno s pomoću ručnog alata i trake za podizanje prtljage. Operativna platforma za dostavu odnosno prihvat i otpremu tereta s jednom stajankom za utovar i istovar smještena je u carinskom skladištu na tlu.

(10)

Teretni terminal Međunarodne zračne luke Zagreb obrađuje između 8 000 i 8 500 tona tereta i pošte, od čega udio pošte iznosi između 1 000 i 1 500 tona godišnje.

(11)

Međunarodna zračna luka Zagreb ima jednu stajanku za komercijalne zrakoplove s ukupnom površinom od 140 000 m2 i 22 mjesta te stajanku za generalno zrakoplovstvo s ukupnom površinom od 28 000 m2 i kapacitetom od 20 zrakoplova.

(12)

U skladu s člankom 9. stavkom 3. Direktive, Komisija je u Službenom listu Europske unije objavila sažetak odluke o izuzeću o kojoj su hrvatska tijela dostavila obavijest i pozvala zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe.

(13)

Komisija je zaprimila jednu primjedbu od pružatelja zemaljskih usluga koji je zatražio informacije o mogućnosti organiziranja postupka nadmetanja tijekom razdoblja izuzeća kako bi odabrani pružatelj zemaljskih usluga mogao započeti s radom odmah po isteku tog razdoblja. Druge primjedbe zainteresiranih strana nisu zaprimljene.

(14)

Hrvatska tijela svoju su odluku o izuzeću donijela na temelju članka 9. stavka 1. točaka (b) i (d) Direktive, kojim se u slučaju posebnih ograničenja raspoloživog prostora ili kapaciteta dopušta zadržati za jednog pružatelja usluga jednu ili više kategorija zemaljskih usluga iz članka 6. stavka 2. i zabraniti samostalno obavljanje usluga za kategorije iz članka 7. stavka 2. Direktive.

(15)

U skladu s člankom 9. stavkom 2. točkom (a) Direktive, hrvatska tijela navela su kako se dva izuzeća primjenjuju na kategorije zemaljskih usluga navedene u točkama 3., 4. i 5., uz iznimku točke 5.1. Priloga Direktivi, tj. rukovanje prtljagom, rukovanje teretom i poštom u pogledu fizičkog rukovanja teretom i poštom te rukovanje na stajanci, osim raspoređivanja zrakoplova na tlu.

(16)

Što se tiče rukovanja prtljagom, Komisija smatra da su, na temelju dostavljenih informacija, hrvatska tijela dokazala kako nije moguće smjestiti drugog pružatelja zemaljskih usluga treće stranke uz odjel za zemaljske usluge zračne luke ili korisnika zračnih luka koji samostalno obavlja usluge.

(17)

Operativni je prostor ograničen i uzak, a teško je i manevrirati kolicima za prtljagu. Razvrstavanje prtljage tijekom razdoblja najvećeg opterećenja kada operiraju oba odjeljka za check-in posebno je problematično. Stoga ne postoji dovoljno prostora za učinkovit rad više od jednog operatera.

(18)

Prostorni problem nije moguće riješiti na postojećoj lokaciji, jer se prostor za razvrstavanje prtljage ne može proširiti na druga područja. Korištenje podzemne razine ne bi bilo izvedivo rješenje zbog razine podzemnih voda i povezanog rizika od poplava. Vanjska lokacija za izgradnju proširenja prostora za razvrstavanje također zahtijeva značajnu rekonstrukciju kojom bi se znatno utjecalo na postojeće procese prometa, što bi za posljedicu imalo velike troškove, dok bi učinkovitost tog objekta bila upitna.

(19)

Što se tiče rukovanja teretom i poštom, Komisija smatra da su, na temelju dostavljenih informacija, hrvatska tijela dokazala kako nije moguće smjestiti drugog pružatelja zemaljskih usluga treće stranke uz odjel za zemaljske usluge zračne luke ili korisnika zračnih luka koji samostalno obavlja usluge.

(20)

Veličina teretnog terminala je ograničena. Platforma za dostavu odnosno prihvat i otpremu tereta ima jednu stajanku za utovar i istovar, što značajno smanjuje operativne funkcije platforme kada je nekoliko teretnih vozila parkirano unutar zatvorenog prostora pri čekanju ili obavljanju utovara i istovara. Stoga ne postoji prostor za smještaj dodatnog operatera.

(21)

Komisija u tom kontekstu isto tako navodi da godišnji volumen tereta i pošte iznosi između 8 000 i 8 500 tona, što je znatno ispod praga od 50 000 tona za koji je Direktivom predviđena obveza otvaranja zemaljskih usluga za treće stranke i dopuštanje samostalnog obavljanja usluga.

(22)

Što se tiče rukovanja na stajanci, uz iznimku raspoređivanja zrakoplova na tlu pri dolasku i odlasku, Komisija smatra da su, na temelju dostavljenih informacija, hrvatska tijela dokazala kako nije moguće smjestiti drugog pružatelja zemaljskih usluga treće stranke uz vlastitog operatera za zemaljske usluge zračne luke ili korisnika zračne luke koji samostalno obavlja usluge.

(23)

Red letenja Međunarodne zračne luke Zagreb karakteriziraju tri kratkotrajna razdoblja najvećeg opterećenja, tj. jutarnje, poslijepodnevno i večernje. Tijekom tih razdoblja najvećeg opterećenja različite opremne jedinice moraju započeti s radom u relativno kratkom razdoblju kako bi se udovoljilo svim zahtjevima u vezi s pravovremenim rukovanjem zrakoplovima.

(24)

Problem se odnosi na kapacitet parkirališnog prostora potrebnog za taj veliki broj opremnih jedinica. Ako se uzme u obzir površina koju zauzimaju zgrade i drugi objekti, nema raspoloživog prostora u blizini parkirnog mjesta zrakoplova za smještaj parkirališta za dodatne opremne jedinice. Parkirališni prostor potreban za postojeću opremu već predstavlja problem za upravljanje zračnom lukom. Problem je još veći tijekom zime, kada su vozila zimske službe i komunalna vozila parkirana unutar ograničenog parkirališnog prostora. Zbog nedostatka parkirališnog prostora stoga nije moguće smjestiti drugog operatera.

(25)

Prethodno navedena ograničenja zbog nedostatka parkirališnog prostora ne primjenjuju se na raspoređivanje zrakoplova na tlu, međutim za te usluge ionako nije potrebna velika oprema. Te usluge nisu obuhvaćene odlukom o izuzeću o kojoj su hrvatska tijela dostavila obavijest i stoga neće biti ograničenja u broju pružatelja usluga za raspoređivanje zrakoplova u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb.

(26)

Nadalje, prema informacijama koje su dostupne Komisiji, izgradnja novog terminala u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb započela je u prosincu 2013. Završetak prve faze izgradnje novog terminala očekuje se u 2016., a terminal bi trebao postati operativan do kraja 2016. Novi terminal imat će kapacitet od 5 milijuna putnika godišnje, a uz novi potpuno integrirani sustav za razvrstavanje prtljage dobit će novu stajanku te nove vozne staze i servisne ceste. Hrvatska tijela objasnila su kako će se izgradnjom i puštanjem u uporabu novog terminala riješiti postojeća ograničenja prostora i kapaciteta. Izgradnja i puštanje u uporabu novog terminala može se stoga smatrati prikladnom mjerom radi rješavanja ograničenja u skladu s člankom 9. stavkom 2. točkom (b).

(27)

Izuzeća utvrđena odlukom o izuzeću o kojoj su hrvatska tijela dostavila obavijest vremenski su ograničena, i to za razdoblje od dvije godine. Stoga su udovoljeni zahtjevi utvrđeni u članku 9. stavku 6. Direktive.

(28)

Konačno, s obzirom na prethodno navedeno, a posebno s obzirom na trenutačnu situaciju u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb, ograničenja tih izuzeća u pogledu materijalnog i vremenskog opsega te u pogledu poduzetih mjera kojima se namjeravaju riješiti postojeća ograničenja, Komisija smatra da se izuzećima ne dovode u pitanje ciljevi te Direktive, niti se narušava tržišno natjecanje među pružateljima zemaljskih usluga i/ili korisnicima zračnih luka koji samostalno obavljaju usluge, i ne proširuju se dalje nego što je potrebno, u skladu s drugim podstavkom članka 9. stavka 2. Direktive.

(29)

U tom smislu uzete su u obzir i činjenice da se ograničenja predviđena izuzećima primjenjuju na nediskriminacijski način na sve (potencijalne) pružatelje zemaljskih usluga, osim na odjel za zemaljske usluge zračne luke, i sve korisnike zračne luke koji samostalno obavljaju usluge, da do danas nijedan pružatelj zemaljskih usluga ili korisnik zračne luke nije podnio zahtjev za stjecanje prava na obavljanje zemaljskih aktivnosti u Međunarodnoj zračnoj luci Zagreb, iako trenutačno ne postoje ograničenja pristupa za pružatelje treće stranke ili ograničenja prava na samostalno obavljanje usluga te da nijedna zainteresirana strana nije dostavila prigovor na odluku o izuzeću. U odnosu na zaprimljenu primjedbu u vezi s mogućim postupkom nadmetanja, Komisija podsjeća na obvezu hrvatskih tijela da pravovremeno udovolje svim relevantnim propisima zakonodavstva Unije u tom pogledu, uključujući članak 11. Direktive.

(30)

Ovom se Odlukom ne dovodi u pitanje članak 102. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kojim se zabranjuje svaka zlouporaba vladajućeg položaja od strane jednog poduzetnika ili više njih na unutarnjem tržištu ili njegovu znatnom dijelu budući da nije spojiva s unutarnjim tržištem u mjeri u kojoj bi mogla utjecati na trgovinu među državama članicama.

(31)

Stoga, s obzirom na ishod provjere koju je provela Komisija i nakon savjetovanja s Republikom Hrvatskom, trebalo bi odobriti odluku o izuzeću koju je ta država članica donijela na temelju članka 9. stavka 1. točaka (b) i (d) Direktive u vezi s Međunarodnom zračnom lukom Zagreb o kojoj je Komisija dobila obavijest 1. rujna 2014. i 17. prosinca 2014.

(32)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Savjetodavnog odbora iz članka 10. Direktive,

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/54

(1)

Odluka ESB/2010/21 (1) određuje pravila za sastavljanje godišnjih financijskih izvještaja Europske središnje banke (ESB).

(2)

Postoji potreba za dodatnim pojašnjenjem pristupa vrednovanju vrijednosnih papira koji se drže za potrebe monetarne politike.

(3)

Potrebno je uvrstiti tehnička pojašnjenja u Odluku ESB/2010/21 na temelju Odluke ESB/2014/40 (2) i Odluke ESB/2014/45 (3).

(4)

Neke daljnje tehničke promjene Odluke ESB/2010/21 također su potrebne.

(5)

Odluku ESB/2010/21 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

Pravila vrednovanja bilance

1.   Za vrednovanje bilance upotrebljavaju se tekući tržišni tečajevi i cijene, osim ako je u Prilogu I. drukčije navedeno.

2.   Revalorizacija zlata, instrumenata u stranoj valuti, vrijednosnih papira (osim vrijednosnih papira koji su razvrstani kao vrijednosni papiri koji se drže do dospijeća, neutrživi vrijednosni papiri i vrijednosni papiri koji se drže za potrebe monetarne politike koji se iskazuju po amortiziranom trošku), kao i financijskih instrumenata, bilančnih i izvanbilančnih, provodi se na kraju godine po srednjim tržišnim tečajevima i cijenama.

3.   Nema razlikovanja između revalorizacijskih razlika zbog promjene cijene i tečaja u odnosu na zlato, već se evidentira samo jedna razlika zbog revalorizacije zlata, koja se temelji na cijeni određene jedinice težine zlata u eurima, dobivenoj na temelju tečaja EUR/USD na datum tromjesečne revalorizacije. Za stranu valutu, uključujući bilančne i izvanbilančne transakcije, revalorizacija se provodi za svaku valutu posebno. Za potrebe ovog članka, udjeli u posebnim pravima vučenja, uključujući određene pojedinačne udjele u stranim valutama, koja su osnovica za košaricu valuta za posebna prava vučenja, tretiraju se kao jedan udjel. Za vrijednosne papire, revalorizacija se provodi prema pojedinim oznakama, odnosno prema istom broju ISIN/vrsti, pri čemu se bilo kakve ugrađene opcije neće odvajati za potrebe vrednovanja. Vrijednosni papiri koji se drže za potrebe monetarne politike ili koji su uključeni u stavke ‚Ostala financijska imovina’ ili ‚Razno’ tretiraju se kao zasebni udjeli.

4.   Vrijednosni papiri koji se razvrstavaju kao oni koji se drže do dospijeća tretiraju se kao zasebni udjeli, koji se vrednuju po amortiziranom trošku i podliježu umanjenju. Isti tretman primjenjuje se na neutržive vrijednosne papire i vrijednosne papire koji se drže za potrebe monetarne politike koji su iskazani po amortiziranom trošku. Vrijednosni papiri koji su razvrstani u one koji se drže do dospijeća mogu se prodati prije njihova dospijeća u svakom od navedenih slučajeva:

2.

Prilog I. zamjenjuje se tekstom iz Priloga ovoj Odluci.

13.3.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 68/69

(1)

Smjernicom ESB/2010/20 (1) utvrđuju se pravila za standardizaciju računovodstva i financijskog izvještavanja operacija koje provode nacionalne središnje banke.

(2)

Postoji potreba za dodatnim pojašnjenjem pristupa vrednovanju vrijednosnih papira koji se drže za potrebe monetarne politike.

(3)

Potrebno je uključiti tehnička pojašnjenja u Smjernicu ESB/2010/20 na temelju Odluke ESB/2014/40 (2) i Odluke ESB/2014/45 (3).

(4)

Potrebne su također i neke daljnje tehničke promjene Smjernice ESB/2010/20.

(5)

Smjernicu ESB/2010/20 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

1.

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

Pravila vrednovanja bilance

1.   Za vrednovanje bilance upotrebljavaju se tekući tržišni tečajevi i cijene, osim ako je u Prilogu IV. drukčije navedeno.

2.   Revalorizacija zlata, instrumenata u stranoj valuti, vrijednosnih papira (osim vrijednosnih papira koji su razvrstani kao vrijednosni papiri koji se drže do dospijeća, neutrživih vrijednosnih papira i vrijednosnih papira koji se drže za potrebe monetarne politike koji su evidentirani po amortiziranom trošku), kao i financijskih instrumenata, bilančnih i izvanbilančnih, provodi se na datum tromjesečne revalorizacije po srednjim tržišnim tečajevima i cijenama. To ne sprečava izvještajne subjekte da češće revaloriziraju svoje portfelje za interne potrebe, ako za vrijeme tromjesečja prikazuju stavke u svojim bilancama samo po transakcijskoj vrijednosti.

3.   Za zlato se revalorizacijske razlike zbog promjene cijene i tečaja ne tretiraju različito, već se evidentira samo jedna razlika zbog revalorizacije zlata, koja se temelji na cijeni određene jedinice težine zlata u eurima, dobivenoj na temelju tečaja EUR/USD na datum tromjesečne revalorizacije. Za stranu valutu, uključujući bilančne i izvanbilančne transakcije, revalorizacija se provodi za svaku valutu posebno. Za potrebe ovog članka, udjeli u posebnim pravima vučenja, uključujući određene pojedinačne udjele u stranim valutama, koja su osnovica za košaricu valuta za posebna prava vučenja, tretiraju se kao jedan udio. Za vrijednosne papire, revalorizacija se provodi prema pojedinim oznakama, odnosno prema istom broju ISIN/vrsti, pri čemu se ugrađene opcije neće razdvajati za potrebe vrednovanja. Vrijednosni papiri koji se drže za potrebe monetarne politike ili koji su uključeni u stavke ‚Ostala financijska imovina’ ili ‚Razno’ tretiraju se kao zasebni udjeli.

4.   Knjiženje revalorizacije poništava se na kraju sljedećeg tromjesečja, osim za nerealizirane gubitke koji se evidentiraju u računu dobiti i gubitka na kraju godine. Tijekom tromjesečja transakcije se iskazuju po transakcijskim cijenama i tečajevima.

5.   Vrijednosni papiri koji se razvrstavaju kao oni koji se drže do dospijeća tretiraju se kao zasebni udjeli, koji se vrednuju po amortiziranom trošku i podliježu umanjenju. Isti tretman primjenjuje se na neutržive vrijednosne papire i vrijednosne papire koji se drže za potrebe monetarne politike koji su evidentirani po amortiziranom trošku. Vrijednosni papiri koji su razvrstani u one koji se drže do dospijeća mogu se prodati prije njihova dospijeća u svakom od navedenih slučajeva:

2.

U članku 13., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Premije ili diskonti koji proizlaze iz izdanih i kupljenih vrijednosnih papira, izračunavaju se i prikazuju kao dio kamatnog prihoda, i amortiziraju se tijekom preostalog ugovornog razdoblja do dospijeća vrijednosnih papira, bilo prema linearnoj metodi bilo prema metodi interne stope prinosa. Međutim, metoda interne stope prinosa obvezna je za diskontirane vrijednosne papire koji u trenutku stjecanja imaju preostalo dospijeće dulje od godinu dana.”

3.

u članku 15., stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Kamatni ugovori o razmjeni, ročnice, terminski ugovori o kamatnoj stopi, ostali kamatni instrumenti i opcije, osim opcija ugrađenih u vrijednosne papire, evidentiraju se i revaloriziraju po pojedinačnim stavkama. Ti se instrumenti tretiraju odvojeno od ostalih bilančnih stavki.”

4.

Članak 19. mijenja se kako slijedi:

5.

U članku 22., stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6.   Uz iznimku opcija ugrađenih u vrijednosne papire, svaki opcijski ugovor revalorizira se pojedinačno. Nerealizirani gubici iskazani u računu dobiti i gubitka ne poništavaju se u idućim godinama na teret nerealiziranih dobitaka. Nerealizirani revalorizacijski dobici knjiže se u korist računa revalorizacije. Nerealizirani gubici po jednoj opciji ne smiju se netirati s nerealiziranim dobicima po nekoj drugoj opciji.”

6.

Prilogu II. dodaju se sljedeće definicije:

„—    Središnja klirinška protustranka (CCP) : subjekt koji pravno posreduje između protustranaka u ugovorima kojima se trguje na financijskim tržištima tako da postaje kupac svakom prodavatelju i prodavatelj svakom kupcu.”

7.

u Prilogu III. točka 2.2. zamjenjuje se sljedećim:

;

8.

Prilog IV. zamjenjuje se tekstom iz Priloga ovoj Smjernici.