ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 50

European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Svezak 58.
21. veljače 2015.


Sadržaj

 

II.   Nezakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Uredba Komisije (EU) 2015/282 оd 20. veljače 2015. o izmjeni priloga VIII., IX. i X. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) u pogledu produženog istraživanja reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju ( 1 )

1

 

 

Provedbena uredba Komisije (EU) 2015/283 оd 20. veljače 2015. o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

7

 

 

ODLUKE

 

*

Odluka Vijeća (EU) 2015/284 od 17. veljače 2015. o stajalištu koje treba donijeti u ime Europske unije u Zajedničkom odboru EGP-a o izmjeni Protokola 4. uz Sporazum o EGP-u, o pravilima o podrijetlu (proširenje na Hrvatsku)

10

 

*

Odluka Vijeća (EU) 2015/285 od 17. veljače 2015. o stajalištu koje u ime Europske unije treba donijeti u Zajedničkom odboru EGP-a, osnovanom Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru, u pogledu zamjene Protokola 4. uz taj Sporazum, o pravilima o podrijetlu, novim Protokolom koji je usklađen s Regionalnom konvencijom o pan-euro-mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla

13

 

*

Odluka (EU) 2015/286 Europske središnje banke od 27. studenoga 2014. o izmjeni Odluke ESB/2010/29 o izdavanju euronovčanica (ESB/2014/49)

42

 

*

Odluka (EU) 2015/287 Europske središnje banke od 31. prosinca 2014. o uplati kapitala, prijenosu deviznih pričuva i doprinosima središnje banke Lietuvos bankas u pričuve i rezervacije Europske središnje banke (ESB/2014/61)

44

 

 

Ispravci

 

*

Ispravak Provedbene odluke Vijeća 2014/488/ZVSP od 22. srpnja 2014. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije ( SL L 217, 23.7.2014. )

48

 


 

(1)   Tekst značajan za EGP

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.


II. Nezakonodavni akti

UREDBE

21.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 50/1


UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/282

оd 20. veljače 2015.

o izmjeni priloga VIII., IX. i X. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) u pogledu produženog istraživanja reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju

(Tekst značajan za EGP)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2006. o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) i osnivanju Europske agencije za kemikalije te o izmjeni Direktive 1999/45/EZ i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 793/93 i Uredbe Komisije (EZ) br. 1488/94 kao i Direktive Vijeća 76/769/EEZ i direktiva Komisije 91/155/EEZ, 93/67/EEZ, 93/105/EZ i 2000/21/EZ (1), a posebno njezin članak 13. stavak 2.,

budući da:

(1)

Člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 predviđa se da se ispitne metode koje se koriste radi dobivanja informacija o unutarnjim svojstvima tvari, a koje se zahtijevaju u toj Uredbi, trebaju redovito preispitivati i poboljšavati kako bi se smanjio broj pokusa na kralježnjacima i broj životinja uključenih u te pokuse. Prilikom koncipiranja ispitnih metoda trebalo bi voditi računa o načelima zamjene, smanjenja broja i poboljšanja pokusa, sadržanima u Direktivi 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća (2), posebno kada postanu dostupne prikladne i potvrđene metode kojima se mogu zamijeniti ili poboljšati pokusi na životinjama ili smanjiti njihov broj. Slijedom tog preispitivanja treba izmijeniti Uredbu Vijeća (EZ) br. 440/2008 (3) i priloge Uredbi (EZ) br. 1907/2006 prema potrebi, kako bi se zamijenili ili poboljšali pokusi na životinjama ili kako bi se smanjio njihov broj.

(2)

U skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 radi ispunjenja standardnih zahtjeva obavješćivanja iz priloga IX. i X. odjeljka 8.7.3. te Uredbe za ispitivanje reproduktivne toksičnosti kemijskih tvari treba se koristiti istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz dvije generacije. Osim toga, u Prilogu VIII. odjeljku 8.7.1. stupcu 2. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 predviđa se da istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz dvije generacije omogućuje procjenu slučajeva kod kojih postoji razlog za ozbiljnu zabrinutost radi mogućih štetnih učinaka na plodnost ili razvoj.

(3)

Produženo istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju (4) (EOGRTS) nova je ispitna metoda razvijena za procjenu reproduktivne toksičnosti kemijskih tvari. Tu ispitnu metodu donijela je Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) u srpnju 2011. EOGRTS je modularna ispitna metoda kod koje su uzgoj i procjena druge filijalne generacije (F2) te ispitivanje razvojne neurotoksičnosti (DNT) i razvojne imunotoksičnosti (DIT) dva različita i neovisna modula.

(4)

Smatra se da EOGRTS sadržava niz prednosti u odnosu na istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz dvije generacije. Njime se procjenjuje veći broj životinja prve filijalne generacije (F1) i uzimaju u obzir dodatni parametri, čime se povećava osjetljivost i razina obavješćivanja koja se može postići pokusom. Osim toga, budući da uzgoj generacije F2 nije dio osnovnog ispitnog koncepta, njegovom se upotrebom postiže značajno smanjenje broja korištenih životinja.

(5)

Uredbom (EU) br. 900/2014 (5) EOGRTS je uvršten u Uredbu (EZ) br. 440/2008. Priloge IX. i X. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 trebalo bi izmijeniti kako bi se točno opisao način primjene nove ispitne metode za potrebe Uredbe (EZ) br. 1907/2006. U tu je svrhu 2011. osnovana podskupina Stručne skupine Komisije, sastavljena od tijela nadležnih za REACH i za uredbe kojima se razvrstavaju i označavaju kemijske tvari (Stručna skupina). Na temelju znanstvenih preporuka Stručne skupine, EOGRTS bi trebao postati ispitna metoda kojoj se daje prednost u ispunjenju standardnog zahtjeva obavješćivanja utvrđenog u prilozima IX. i X. odjeljku 8.7.3. stupcu 1. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 umjesto istraživanja reproduktivne toksičnosti kroz dvije generacije (B.35).

(6)

Standardni zahtjev obavješćivanja iz priloga IX. i X. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 trebalo bi ograničiti na osnovnu konfiguraciju EOGRTS-a. Ipak, u posebnim slučajevima, kada je to opravdano, podnositelj registracije trebao bi moći predložiti, a Europska agencija za kemikalije (ECHA) zatražiti provedbu generacije F2 kao i kohorti DNT i DIT.

(7)

Trebalo bi osigurati da se istraživanjem reproduktivne toksičnosti provedenim na temelju priloga IX. i X. odjeljka 8.7.3. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 omogući dostatna procjena mogućih učinaka na plodnost. Trajanje izlaganja prije parenja i odabir doze trebali bi biti dostatni za potrebe procjene rizika, razvrstavanja i označivanja kako je propisano Uredbom (EZ) br. 1907/2006 i Uredbom (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (6).

(8)

Imajući u vidu da bi preostale razloge za zabrinutost znanstvenika u pogledu vrijednosti generacije F2 trebalo ukloniti s pomoću empirijskih podataka i da bi tvari koje mogu predstavljati najveći rizik za potrošače i profesionalne korisnike trebalo procijeniti na temelju konzervativnog pristupa, za određene bi tvari na pojedinačnoj osnovi trebalo pokrenuti proizvodnju i procjenu generacije F2. Stručna skupina preporučila je da bi u relevantne odjeljke priloga IX. i X. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 trebalo uvrstiti pokretač zasnovan na izloženosti i povezan s uporabom tvari kojom dolazi do izloženosti potrošača i stručnih korisnika. Kako bi se dodatno poboljšao odabir tvari za koje bi se trebala proizvesti generacija F2 koju bi se podvrgnulo ispitivanju, trebalo bi uvrstiti dodatne kriterije zasnovane na dokazu o tome da neka tvar izaziva zabrinutost na temelju dostupnih informacija o toksičnosti i toksikokinetici.

(9)

Razvojna neurotoksičnost i razvojna imunotoksičnost smatraju se važnim i relevantnim krajnjim točkama razvojne toksičnosti, što bi se moglo dodatno istražiti. Ipak, analiza kohorti DNT i DIT donosi znatne dodatne troškove kao i tehničke i praktične poteškoće ispitnim laboratorijima. Stoga se smatra primjerenim da analiza kohorti DIT i DNT, ili samo jedne od njih, podliježe posebnim znanstveno utemeljenim razlozima za zabrinutost. Trebalo bi uvesti posebna pravila za prilagodbu zahtjeva obavješćivanja utvrđenog u prilozima IX. i X. odjeljku 8.7.3. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 kako bi se pokrenulo ispitivanje imunotoksičnosti i neurotoksičnosti. U slučajevima kada na temelju dostupnih informacija o nekoj tvari postoji razlog za posebnu zabrinutost u pogledu neurotoksičnosti ili imunotoksičnosti, trebalo bi biti moguće uključivanje kohorti DNT i DIT ili samo jedne od njih, što bi bilo opravdano ovisno o slučaju. Dokaz kojim se ti razlozi za zabrinutost potvrđuju mogao bi potjecati od postojećih informacija dobivenih iz pristupa in vivo ili pristupa koji ne uključuju pokuse na životinjama, iz znanja o bitnim mehanizmima/načinima djelovanja same tvari ili iz postojećih informacija o strukturno srodnim tvarima. Stoga, ako je bilo koji od takvih razloga za posebnu zabrinutost opravdan, od podnositelja registracije trebalo bi zahtijevati, a ECHA bi trebala moći zatražiti, provedbu kohorti DNT i DIT ili samo jedne od njih.

(10)

Prilogom IX. odjeljkom 8.7.3. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 zahtijeva se provedba istraživanja reproduktivne toksičnosti samo ako postoji razlog za zabrinutost zbog ranije otkrivenih štetnih učinaka na reproduktivne organe ili tkiva. U tom se odjeljku predviđa da samo 28- ili 90-dnevna istraživanja toksičnosti uz primjenu ponovljenih doza mogu biti izvor takvih informacija. Imajući u vidu da se i istraživanjima probira reproduktivne toksičnosti poput smjernice OECD-a za ispitivanje 421 ili smjernice za ispitivanje 422 ili drugim istraživanjima uz primjenu ponavljanih doza mogu dobiti informacije o štetnim učincima na bitne reproduktivne parametre, čime bi se mogla opravdati potreba za nastavkom provedbom EOGRTS-a, trebalo bi izmijeniti odjeljak 8.7.3. stupac 1. kako bi se omogućilo razmatranje takvih dodatnih istraživanja.

(11)

Kako bi se izbjeglo nametanje nerazmjernog opterećenja gospodarskih subjekata koji su možda već proveli ispitivanja ili dobili rezultate istraživanja reproduktivne toksičnosti kroz dvije generacije te radi dobrobiti životinja, grube sažetke onih istraživanja započetih prije stupanja na snagu ove Uredbe trebalo bi smatrati prikladnim za ispunjenje standardnog zahtjeva obavješćivanja iz priloga IX. i X. odjeljka 8.7.3 Uredbe (EZ) br. 1907/2006.

(12)

Radi dosljednosti trebalo bi izmijeniti Prilog VIII. odjeljak 8.7.1. stupac 2. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 radi izmjene unakrsnog upućivanja na istraživanje propisano u Prilogu IX. odjeljku 8.7.3. Uredbe (EZ) br. 1907/2006 s istraživanja reproduktivne toksičnosti kroz dvije generacije na EOGRTS.

(13)

ECHA bi u bliskoj suradnji s državama članicama i dionicima trebala nastaviti razvijati smjernice za primjenu EOGRTS-a za potrebe Uredbe (EZ) br. 1907/2006, uključujući one za primjenu kriterija za generaciju F2 i kohorte DNT/DIT. ECHA bi pritom trebala u potpunosti uzeti u obzir rad OECD-a te rad drugih relevantnih znanstvenih i stručnih skupina. ECHA bi osim toga prilikom određivanja rokova podnošenja ažuriranih dosjea koji sadržavaju rezultate EOGRTS-a trebala primjereno uzeti u obzir raspoloživost te usluge ispitivanja na tržištu.

(14)

Uredbu (EZ) br. 1907/2006 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(15)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog na temelju članka 133. Uredbe (EZ) br. 1907/2006,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Prilozi VIII., IX. i X. Uredbi (EZ) br. 1907/2006 mijenjaju se u skladu s Prilogom ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. veljače 2015.

Za Komisiju

Predsjednik

Jean-Claude JUNCKER


(1)  SL L 396, 30.12.2006., str. 1.

(2)  Direktiva 2010/63/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o zaštiti životinja koje se koriste u znanstvene svrhe (SL L 276, 20.10.2010., str. 33.).

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 440/2008 od 30. svibnja 2008. o utvrđivanju ispitnih metoda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) (SL L 142, 31.5.2008., str. 1.).

(4)  Smjernica OECD-a za ispitivanje 443.

(5)  Uredba Komisije (EU) br. 900/2014 оd 15. srpnja 2014. o izmjeni Uredbe (EZ) br. 440/2008 o utvrđivanju ispitnih metoda u skladu s Uredbom (EZ) br. 1907/2006 Europskog parlamenta i Vijeća o registraciji, evaluaciji, autorizaciji i ograničavanju kemikalija (REACH) radi prilagodbe tehničkom napretku (SL L 247, 21.8.2014., str. 1.).

(6)  Uredba (EZ) br. 1272/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o razvrstavanju, označivanju i pakiranju tvari i smjesa, o izmjeni i stavljanju izvan snage Direktive 67/548/EEZ i Direktive 1999/45/EZ i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1907/2006 (SL L 353, 31.12.2008., str. 1.).


PRILOG

Uredba (EZ) br. 1907/2006 mijenja se kako slijedi:

1.

U Prilogu VIII., u tablici u kojoj se navode toksikološke informacije, u stupcu 2. (Posebna pravila za odstupanje od stupca 1.), odjeljak 8.7.1. zamjenjuje se sljedećim:

 

„8.7.1.

Ovo istraživanje nije potrebno provoditi ako:

je poznato da je tvar genotoksični karcinogen i provode se odgovarajuće mjere upravljanja rizikom, ili

je poznato da tvar ima mutageni učinak na spolne stanice i provode se odgovarajuće mjere upravljanja rizikom, ili

se može isključiti relevantna izloženost ljudi u skladu s Prilogom XI. odjeljkom 3., ili

je dostupno istraživanje prenatalne razvojne toksičnosti (Prilog IX. odjeljak 8.7.2.) ili produženo istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju (B.56, smjernica OECD-a za ispitivanje (TG) 443) (Prilog IX. odjeljak 8.7.3.) ili istraživanje kroz dvije generacije (B.35, OECD TG 416).

Ako je poznato da tvar ima štetan učinak na plodnost te zadovoljava kriterije prema kojima se tvari razvrstavaju kao reproduktivno toksične kategorije 1.A ili 1.B: može štetno djelovati na plodnost (H360F), a dostupni podaci su dostatni za pouzdanu procjenu rizika, tada nije potrebno dodatno ispitivanje učinaka na plodnost. Ipak, mora se razmotriti ispitivanje razvojne toksičnosti.

Ako je poznato da tvar izaziva razvojnu toksičnost te zadovoljava kriterije prema kojima se tvari razvrstavaju kao reproduktivno toksične kategorije 1.A ili 1.B: može naškoditi nerođenom djetetu (H360D), a dostupni podaci su dostatni za pouzdanu procjenu rizika, tada nije potrebno dodatno ispitivanje razvojne toksičnosti. Ipak, mora se razmotriti ispitivanje učinaka na plodnost.

Ako postoje ozbiljni razlozi za zabrinutost u pogledu štetnih učinaka na plodnost ili razvoj, podnositelj registracije prema potrebi može umjesto istraživanja probira predložiti produženo istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju (Prilog IX. odjeljak 8.7.3.) ili istraživanje prenatalne razvojne toksičnosti (Prilog IX. odjeljak 8.7.2.).”

2.

U Prilogu IX., u tablici u kojoj se navode toksikološke informacije, u stupcu 1. (Standardni zahtjevi obavješćivanja) i stupcu 2. (Posebna pravila za odstupanje od stupca 1.), odjeljak 8.7.3. zamjenjuje se sljedećim:

„8.7.3.

Produženo istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju (B.56 Uredbe Komisije o ispitnim metodama kako je određeno u članku 13. stavku 3. ili OECD 443), osnovno ispitivanje (kohorte 1A i 1B bez produženja radi uključivanja generacije F2), jedna vrsta, najprimjereniji put primjene uzimajući u obzir vjerojatni put izlaganja ljudi, ako dostupna istraživanja toksičnosti uz primjenu ponovljenih doza (npr. 28-dnevno ili 90-dnevno istraživanje, istraživanja probira OECD 421 ili 422) ukazuju na štetne učinke na reproduktivne organe ili otkrivaju neki drugi razlog za zabrinutost povezan s reproduktivnom toksičnošću.

8.7.3.

Podnositelj registracije predlaže ili Agencija u skladu s člancima 40. ili 41. može zatražiti produženo istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju uz produženje kohorte 1B radi uključivanja generacije F2:

(a)

ako uporaba tvari dovodi do značajne izloženosti potrošača ili profesionalnih korisnika, među ostalim uzimajući u obzir izloženost potrošača preko predmeta; i

(b)

ako je ispunjen neki od sljedećih uvjeta:

tvar u ispitivanjima mutagenosti somatskih stanica in vivo pokazuje genotoksične učinke koji bi mogli dovesti do njezina razvrstavanja kao mutagen 2. kategorije, ili

postoje naznake da će interna doza tvari i/ili njezinih metabolita postići stabilno stanje u pokusnim životinjama tek nakon produženog izlaganja, ili

na temelju dostupnih istraživanja in vivo ili pristupa koji ne uključuju pokuse na životinjama postoje naznake za jedan ili više relevantnih načina djelovanja povezanih s endokrinom disrupcijom.

Podnositelj registracije predlaže ili Agencija u skladu s člancima 40. ili 41. može zatražiti produženo istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju uključujući kohorte 2A/2B (razvojna neurotoksičnost) i/ili kohortu 3 (razvojna imunotoksičnost) ako postoje razlozi za posebnu zabrinutost u pogledu (razvojne) neurotoksičnosti ili (razvojne) imunotoksičnosti, opravdan nekim od sljedećih čimbenika:

postojeće informacije o samoj tvari potječu iz relevantnih dostupnih istraživanja in vivo ili pristupa koji ne uključuju pokuse na životinjama (npr. anomalije središnjeg živčanog sustava, dokaz o štetnim učincima na živčani ili imunološki sustav u istraživanjima na odraslim životinjama ili životinjama izloženima toj tvari prenatalno), ili

posebni mehanizmi/načini djelovanja tvari povezani s (razvojnom) neurotoksičnošću i/ili (razvojnom) imunotoksičnošću (npr. inhibicija kolinesteraze ili relevantne promjene razine hormona štitnjače koje su povezane sa štetnim učincima), ili

postojeće informacije o učincima izazvanima tvarima koje su strukturno analogne tvari koja se istražuje, što upućuje na takve učinke ili mehanizme/načine djelovanja.

Kako bi uklonio razlog za zabrinutost povezan s razvojnom toksičnošću, podnositelj registracije umjesto kohorti 2A/2B (razvojna neurotoksičnost) i/ili kohorte 3 (razvojna imunutoksičnost) u okviru produženog istraživanja reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju može predložiti druga istraživanja o razvojnoj neurotoksičnosti i/ili razvojnoj imunotoksičnosti.

Istraživanja reproduktivne toksičnosti kroz dvije generacije (B.35, OECD TG 416) koja su započela prije 13. ožujka 2015. smatraju se prikladnima za razmatranje ovog standardnog zahtjeva obavješćivanja.

Istraživanje se provodi na jednoj vrsti. Može se razmotriti potreba za provedbom istraživanja na drugom soju ili vrsti na ovoj ili sljedećoj razini tonaže, a odluka bi se trebala temeljiti na rezultatima prvog ispitivanja i svim drugim relevantnim i raspoloživim podacima.”

3.

U Prilogu X., u tablici u kojoj se navode toksikološke informacije, u stupcu 1. (Standardni zahtjevi obavješćivanja) i stupcu 2. (Posebna pravila za odstupanje od stupca 1.), odjeljak 8.7.3. zamjenjuje se sljedećim:

„8.7.3.

Produženo istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju (B.56 Uredbe Komisije o ispitnim metodama kako je određeno u članku 13. stavku 3. ili OECD 443), osnovno ispitivanje (kohorte 1A i 1B bez produženja radi uključivanja generacije F2), jedna vrsta, najprimjereniji put primjene uzimajući u obzir vjerojatni put izlaganja ljudi, osim ako su te informacije već dostavljene u okviru zahtjeva iz Priloga IX.

8.7.3.

Podnositelj registracije predlaže ili Agencija u skladu s člancima 40. ili 41. može zatražiti produženo istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju uz produženje kohorte 1B radi uključivanja generacije F2:

(a)

ako uporaba tvari dovodi do značajne izloženosti potrošača ili profesionalnih korisnika, među ostalim uzimajući u obzir izloženost potrošača preko predmeta; i

(b)

ako je ispunjen neki od sljedećih uvjeta:

tvar u ispitivanjima mutagenosti somatskih stanica in vivo pokazuje genotoksične učinke koji bi mogli dovesti do njezina razvrstavanja kao mutagen 2. kategorije, ili

postoje naznake da će interna doza tvari i/ili njezinih metabolita postići stabilno stanje u pokusnim životinjama tek nakon produženog izlaganja, ili

na temelju dostupnih istraživanja in vivo ili pristupa koji ne uključuju pokuse na životinjama postoje naznake za jedan ili više relevantnih načina djelovanja povezanih s endokrinom disrupcijom.

Podnositelj registracije predlaže ili Agencija u skladu s člancima 40. ili 41. može zatražiti produženo istraživanje reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju uključujući kohorte 2A/2B (razvojna neurotoksičnost) i/ili kohortu 3 (razvojna imunotoksičnost) ako postoje razlozi za posebnu zabrinutost u pogledu (razvojne) neurotoksičnosti ili (razvojne) imunotoksičnosti, opravdan nekim od sljedećih čimbenika:

postojeće informacije o samoj tvari potječu iz relevantnih dostupnih istraživanja in vivo ili pristupa koji ne uključuju pokuse na životinjama (npr. anomalije središnjeg živčanog sustava, dokaz o štetnim učincima na živčani ili imunološki sustav u istraživanjima na odraslim životinjama ili životinjama izloženima toj tvari prenatalno), ili

posebni mehanizmi/načini djelovanja tvari povezani s (razvojnom) neurotoksičnošću i/ili (razvojnom) imunotoksičnošću (npr. inhibicija kolinesteraze ili relevantne promjene razine hormona štitnjače koje su povezane sa štetnim učincima), ili

postojeće informacije o učincima izazvanima tvarima koje su strukturno analogne tvari koja se istražuje, što upućuje na takve učinke ili mehanizme/načine djelovanja.

Kako bi uklonio razlog za zabrinutost povezan s razvojnom toksičnošću, podnositelj registracije umjesto kohorti 2A/2B (razvojna neurotoksičnost) i/ili kohorte 3 (razvojna imunutoksičnost) u okviru produženog istraživanja reproduktivne toksičnosti kroz jednu generaciju može predložiti druga istraživanja o razvojnoj neurotoksičnosti i/ili razvojnoj imunotoksičnosti.

Istraživanja reproduktivne toksičnosti kroz dvije generacije (B.35, OECD TG 416) koja su započela prije 13. ožujka 2015. smatraju se prikladnima za razmatranje ovog standardnog zahtjeva obavješćivanja.”


21.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 50/7


PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) 2015/283

оd 20. veljače 2015.

o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (1),

uzimajući u obzir Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (2), a posebno njezin članak 136. stavak 1.,

budući da:

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Paušalne uvozne vrijednosti iz članka 136. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 određene su u Prilogu ovoj Uredbi.

Članak 2.

Ova Uredba stupa na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 20. veljače 2015.

Za Komisiju,

u ime predsjednika,

Jerzy PLEWA

Glavni direktor za poljoprivredu i ruralni razvoj


(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 671.

(2)  SL L 157, 15.6.2011., str. 1.


PRILOG

Paušalne uvozne vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

(EUR/100 kg)

Oznaka KN

Oznaka treće zemlje (1)

Standardna uvozna vrijednost

0702 00 00

EG

116,3

IL

80,8

MA

84,5

TR

114,7

ZZ

99,1

0707 00 05

EG

191,6

TR

188,8

ZZ

190,2

0709 93 10

MA

179,2

TR

226,7

ZZ

203,0

0805 10 20

EG

46,7

IL

70,4

MA

47,2

TN

52,2

TR

68,0

ZZ

56,9

0805 20 10

IL

133,1

MA

101,0

ZZ

117,1

0805 20 30, 0805 20 50, 0805 20 70, 0805 20 90

EG

74,4

IL

148,9

JM

118,8

MA

109,2

TR

81,8

US

133,4

ZZ

111,1

0805 50 10

EG

41,5

TR

50,6

ZZ

46,1

0808 10 80

BR

68,9

CL

94,4

MK

29,8

US

175,0

ZZ

92,0

0808 30 90

CL

162,8

CN

82,2

US

122,7

ZA

92,7

ZZ

115,1


(1)  Nomenklatura država utvrđena Uredbom Komisije (EU) br. 1106/2012 od 27. studenoga 2012. o provedbi Uredbe (EZ) br. 471/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o statistici Zajednice u vezi s vanjskom trgovinom sa zemljama nečlanicama, u pogledu ažuriranja nomenklature država i područja (SL L 328, 28.11.2012., str. 7.). Oznakom „ZZ” označava se „drugo podrijetlo”.


ODLUKE

21.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 50/10


ODLUKA VIJEĆA (EU) 2015/284

od 17. veljače 2015.

o stajalištu koje treba donijeti u ime Europske unije u Zajedničkom odboru EGP-a o izmjeni Protokola 4. uz Sporazum o EGP-u, o pravilima o podrijetlu (proširenje na Hrvatsku)

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. u vezi s člankom 218. stavkom 9.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2894/94 od 28. studenoga 1994. o rješenjima za provedbu Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (1), a posebno njezin članak 1. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (2) („Sporazum o EGP-u”) stupio je na snagu 1. siječnja 1994.

(2)

Na temelju članka 98. Sporazuma o EGP-u, Zajednički odbor EGP-a može odlučiti izmijeniti, među ostalim, Protokol 4. uz Sporazum o EGP-u („Protokol 4.”).

(3)

Protokol 4. sadržava odredbe i rješenja u vezi s pravilima o podrijetlu.

(4)

Određena prijelazna rješenja u vezi s primjenom pravila o podrijetlu nakon privremene primjene Sporazuma o sudjelovanju Republike Hrvatske u Europskom gospodarskom prostoru i triju povezanih sporazuma (3) trebaju se odraziti u Sporazumu o EGP-u.

(5)

Protokol 4. trebalo bi stoga izmijeniti.

(6)

Stajalište Unije u Zajedničkom odboru EGP-a trebalo bi se stoga temeljiti na priloženom nacrtu odluke,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Stajalište koje treba donijeti u ime Europske unije u Zajedničkom odboru EGP-a o predloženoj izmjeni Protokola 4. uz Sporazum o EGP-u, o pravilima o podrijetlu, temelji se na nacrtu odluke Zajedničkog odbora EGP-a priloženom ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. veljače 2015.

Za Vijeće

Predsjednik

J. REIRS


(1)  SL L 305, 30.11.1994., str. 6.

(2)  SL L 1, 3.1.1994., str. 3.

(3)  SL L 170, 11.6.2014., str. 5.


NACRT

ODLUKA ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-a br. …/2015

od

o izmjeni Protokola 4. (pravila o podrijetlu) uz Sporazum o EGP-u

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru („Sporazum o EGP-u”), a posebno njegov članak 98.,

budući da:

(1)

Protokol 4. uz Sporazum o EGP-u odnosi se na pravila o podrijetlu.

(2)

Republika Hrvatska pristupila je Europskoj uniji 1. srpnja 2013.

(3)

Nakon uspješnog zaključenja pregovora o proširenju Europske unije, Republika Hrvatska podnijela je zahtjev da postane stranka Sporazuma o EGP-u.

(4)

Sporazum o sudjelovanju Republike Hrvatske u Europskom gospodarskom prostoru i tri povezana sporazuma („Sporazum o proširenju EGP-a”) (1) parafiran je 20. prosinca 2013.

(5)

Sporazum o proširenju EGP-a potpisan je 11. travnja 2014. i primjenjuje se privremeno od 12. travnja 2014.

(6)

Određena prijelazna rješenja u vezi s primjenom pravila o podrijetlu nakon privremene primjene Sporazuma o proširenju EGP-a trebaju se odraziti u Sporazumu o EGP-u.

DONIO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Protokol 4. uz Sporazum o EGP-u mijenja se kako je utvrđeno u Prilogu ovoj Odluci.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja, pod uvjetom da su sve obavijesti na temelju članka 103. stavka 1. Sporazuma o EGP-u dostavljene Zajedničkom odboru EGP-a (2).

Primjenjuje se od 1. srpnja 2013.

Članak 3.

Ova se Odluka objavljuje u odjeljku o EGP-u i u Dodatku o EGP-u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu […]

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

[…]

Tajnici

Zajedničkog odbora EGP-a

[…]


(1)  SL L 170, 11.6.2014., str. 5.

(2)  [Ustavni zahtjevi nisu navedeni.] [Ustavni zahtjevi su navedeni.]

PRILOG

Odluci Zajedničkog odbora EGP-a br. […]

U Protokolu 4. uz Sporazum o EGP-u iza članka 40. dodaje se sljedeće:

„Članak 41.

Prijelazna rješenja u vezi s pristupom Republike Hrvatske Europskoj uniji

1.   Dokaz o podrijetlu koji je pravilno izdala država EFTA-e ili Republika Hrvatska ili koji je sastavljen u okviru preferencijalnog sporazuma koji se primjenjuje između država EFTA-e i Republike Hrvatske smatra se dokazom o povlaštenom podrijetlu EGP-a, uz uvjet:

(a)

da su dokaz o podrijetlu i prijevozne isprave izdani ili sastavljeni najkasnije na dan prije dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji i

(b)

da je dokaz o podrijetlu podnesen carinskim tijelima u razdoblju od četiri mjeseca od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

U slučaju kada je roba prijavljena za uvoz iz države EFTA-e ili Republike Hrvatske u Republiku Hrvatsku odnosno državu EFTA-e prije datuma pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, na temelju preferencijalnih sporazuma koji su se tada primjenjivali između države EFTA-e i Republike Hrvatske, dokaz o podrijetlu izdan naknadno na temelju tih sporazuma također može biti prihvaćen u državama EFTA-e ili Republici Hrvatskoj pod uvjetom da se on dostavi carinskim tijelima u razdoblju od četiri mjeseca od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji.

2.   Države EFTA-e, s jedne strane, i Republika Hrvatska, s druge strane, ovlaštene su zadržati ovlaštenja kojima im je dodijeljen status ‚ovlaštenih izvoznika’ u okviru sporazuma sklopljenih između država EFTA-e, s jedne strane, i Republike Hrvatske, s druge strane, uz uvjet da ovlašteni izvoznici primjenjuju pravila o podrijetlu iz ovog Protokola.

Države EFTA-e, s jedne strane, i Hrvatska, s druge strane, najkasnije godinu dana nakon dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, razmatraju potrebu zamjene takvih ovlaštenja novim ovlaštenjima izdanima u skladu s ovim Protokolom.

3.   Zahtjeve za naknadnu provjeru dokaza o podrijetlu izdanog ili sastavljenog na temelju preferencijalnih sporazuma iz stavaka 1. i 2. nadležna carinska tijela država EFTA-e i Republike Hrvatske prihvaćaju u razdoblju od tri godine nakon izdavanja ili sastavljanja predmetnog dokaza o podrijetlu te ih ta tijela mogu podnositi u razdoblju od tri godine od prihvaćanja dokaza o podrijetlu koji je tim tijelima podnesen u prilog uvoznoj deklaraciji.

4.   Odredbe Sporazuma mogu se primjenjivati na robu izvezenu iz Republike Hrvatske u države EFTA-e ili iz država EFTA-e u Republiku Hrvatsku, koja je u skladu s odredbama ovog Protokola i koja je na dan pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji u provozu ili u privremenom smještaju u carinskom skladištu ili u slobodnoj zoni u državi EFTA-e ili u Republici Hrvatskoj.

5.   Povlašteno postupanje može se dodijeliti u slučajevima iz stavka 4., podložno dostavljanju carinskim tijelima zemlje uvoznice, u roku od četiri mjeseca od dana pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, dokaza o podrijetlu koji su naknadno izdala carinska tijela države izvoznice.”


21.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 50/13


ODLUKA VIJEĆA (EU) 2015/285

od 17. veljače 2015.

o stajalištu koje u ime Europske unije treba donijeti u Zajedničkom odboru EGP-a, osnovanom Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru, u pogledu zamjene Protokola 4. uz taj Sporazum, o pravilima o podrijetlu, novim Protokolom koji je usklađen s Regionalnom konvencijom o pan-euro-mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla

VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. u vezi s člankom 218. stavkom 9.,

uzimajući u obzir Uredbu Vijeća (EZ) br. 2894/94 od 28. studenoga 1994. o rješenjima za provedbu Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru (1), a posebno njezin članak 1. stavak 3.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

budući da:

(1)

Protokol 4. uz Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (2) („Sporazum o EGP-u”) odnosi se na pravila o podrijetlu.

(2)

Regionalnom konvencijom o pan-euro-mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla (3) („Konvencija”) utvrđuju se odredbe o podrijetlu robe kojom se trguje na temelju relevantnih sporazuma koje su sklopile ugovorne stranke.

(3)

EU, Norveška i Lihtenštajn potpisali su Konvenciju 15. lipnja 2011., a Island je potpisao Konvenciju 30. lipnja 2011.

(4)

EU, Norveška, Island i Lihtenštajn položili su kod depozitara Konvencije svoje isprave o prihvatu 26. ožujka 2012., 9. studenoga 2011., 12. ožujka 2012. odnosno 28. studenoga 2011. Stoga je Konvencija primjenom njezina članka 10. stavka 3. stupila na snagu 1. svibnja 2012. u pogledu EU-a i Islanda te 1. siječnja 2012. u pogledu Norveške i Lihtenštajna.

(5)

Člankom 6. Konvencije predviđa se da svaka ugovorna stranka poduzima odgovarajuće mjere kako bi se osigurala učinkovita primjena Konvencije. Stoga bi Protokol 4. uz Sporazum o EGP-u, o pravilima o podrijetlu, trebalo zamijeniti novim Protokolom koji je usklađen s Konvencijom i upućuje na nju onoliko koliko je to moguće.

(6)

Stajalište Europske unije u Zajedničkom odboru EGP-a trebalo bi se stoga temeljiti na priloženom nacrtu odluke,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Stajalište koje Europska unija treba donijeti u Zajedničkom odboru EGP-a, osnovanom Sporazumom o Europskom gospodarskom prostoru, u pogledu zamjene Protokola 4. uz taj Sporazum, o pravilima o podrijetlu, novim Protokolom koji je usklađen s Regionalnom konvencijom o pan-euro-mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla temelji se na nacrtu odluke Zajedničkog odbora EGP- priloženom ovoj Odluci.

Predstavnici Unije u Zajedničkom odboru EGP-a mogu prihvatiti tehničke izmjene nacrta odluke Zajedničkog odbora EGP-a bez dodatne odluke Vijeća.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu na dan donošenja.

Sastavljeno u Bruxellesu 17. veljače 2015.

Za Vijeće

Predsjednik

J. REIRS


(1)  SL L 305, 30.11.1994., str. 6.

(2)  SL L 1, 3.1.1994., str. 3.

(3)  SL L 54, 26.2.2013., str. 4.


NACRT

ODLUKE ZAJEDNIČKOG ODBORA EGP-a br. …/2015

o zamjeni Protokola 4. uz Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru, o pravilima o podrijetlu, novim Protokolom koji je usklađen s Regionalnom konvencijom o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla

ZAJEDNIČKI ODBOR EGP-a,

uzimajući u obzir Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru („Sporazum o EGP-u”), a posebno njegov članak 98.,

budući da:

(1)

Člankom 9. Sporazuma o EGP-u upućuje se na Protokol 4. kojim se utvrđuju pravila o podrijetlu i predviđa kumulacija podrijetla između Unije, Švicarske (uključujući Lihtenštajn), Islanda, Norveške, Turske, Farskih otoka i sudionika u Barcelonskom procesu (1).

(2)

Regionalnom konvencijom o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla (2) („Konvencija”) utvrđuju se odredbe o podrijetlu robe kojom se trguje na temelju relevantnih sporazuma koje su sklopile ugovorne stranke.

(3)

EU, Norveška i Lihtenštajn potpisali su Konvenciju 15. lipnja 2011., a Island je Konvenciju potpisao 30. lipnja 2011.

(4)

EU, Norveška, Island i Lihtenštajn položili su svoje isprave o prihvatu kod depozitara Konvencije 26. ožujka 2012., 9. studenoga 2011., 12. ožujka 2012. odnosno 28. studenoga 2011. Stoga je Konvencija primjenom njezina članka 10. stavka 3. stupila na snagu 1. svibnja 2012. u pogledu EU-a i Islanda te 1. siječnja 2012. u pogledu Norveške i Lihtenštajna.

(5)

Konvencija uključuje sudionike procesa stabilizacije i pridruživanja u Pan-Euro-Mediteransku zonu kumulacije podrijetla.

(6)

Ako prijelaz na Konvenciju nije istodoban za sve ugovorne stranke u Pan-Euro-Mediteranskoj zoni kumulacije, to ne bi smjelo dovesti do nepovoljnijeg položaja u usporedbi s onim na temelju prethodne verzije Protokola 4.

(7)

Člankom 6. Konvencije predviđa se da svaka ugovorna stranka poduzima odgovarajuće mjere kako bi se osigurala učinkovita primjena Konvencije. Stoga bi u Sporazumu, Protokol 4. o pravilima o podrijetlu trebalo zamijeniti novim Protokolom usklađenim s Konvencijom.

(8)

Odlukom br. XX/2015 Zajedničkog odbora o izmjeni Protokola 4. (pravila o podrijetlu) uz Sporazum o EGP-u (3)  (4) predviđaju se prijelazna pravila za Hrvatsku u pogledu primjene pravila o podrijetlu utvrđenih u Protokolu 4. Ta bi se pravila trebala i dalje primjenjivati do 1. siječnja 2017.

DONIO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

1.   Protokol 4. uz Sporazum o EGP-u zamjenjuje se tekstom utvrđenim u Prilogu ovoj Odluci.

2.   Neovisno o stavku 1. ovog članka, članak 41. Protokola 4., kako je izmijenjen Odlukom Zajedničkog odbora EGP-a br. XX/2015 (5), i dalje se primjenjuje do 1. siječnja 2017.

Članak 2.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana donošenja, pod uvjetom da su sve obavijesti na temelju članka 103. stavka 1. Sporazuma dostavljene Zajedničkom odboru EGP-a (6).

Primjenjuje se od …

Članak 3.

Ova se Odluka objavljuje u odjeljku o EGP-u i u Dodatku o EGP-u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu

Za Zajednički odbor EGP-a

Predsjednik

Tajnici

Zajedničkog odbora EGP-a


(1)  Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Palestina, Sirija i Tunis.

(2)  SL L 54, 26.2.2013., str. 4.

(3)  Odluka Zajedničkog odbora EGP-a br. …/15 od …o izmjeni Protokola 4. (pravila o podrijetlu) uz Sporazum o EGP-u (SL …).

(4)  SL: Molimo umetnuti broj Odluke Zajedničkog odbora EGP-a u Prilogu dokumentu st 16970/14 u tekst i završiti prethodnu bilješku.

(5)  SL: Molimo umetnuti broj Odluke Zajedničkog odbora EGP-a u Prilogu dokumentu st 16970/14 u tekst.

(6)  [Ustavni zahtjevi nisu navedeni.] [Ustavni zahtjevi navedeni.]

PRILOG

Odluci Zajedničkog odbora EGP-a br.

PROTOKOL 4.

o pravilima o podrijetlu

SADRŽAJ

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

GLAVA II.

DEFINICIJA POJMA ‚PROIZVODI S PODRIJETLOM’

Članak 2.

Opći uvjeti

Članak 3.

Dijagonalna kumulacija podrijetla

Članak 4.

Proizvodi dobiveni u cijelosti

Članak 5.

Dostatno obrađeni ili prerađeni proizvodi

Članak 6.

Nedostatna obrada ili prerada

Članak 7.

Kvalifikacijska jedinica

Članak 8.

Pribor, zamjenski dijelovi i alat

Članak 9.

Setovi

Članak 10.

Neutralni elementi

GLAVA III.

TERITORIJALNI UVJETI

Članak 11.

Načelo teritorijalnosti

Članak 12.

Izravni prijevoz

Članak 13.

Izložbe

GLAVA IV.

POVRAT ILI IZUZEĆE

Članak 14.

Zabrana povrata ili izuzeća od carine

GLAVA V.

DOKAZ O PODRIJETLU

Članak 15.

Opći uvjeti

Članak 16.

Postupak izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED

Članak 17.

Naknadno izdane potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED

Članak 18.

Izdavanje duplikata potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED

Članak 19.

Izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED na temelju prethodno izdanog ili sastavljenog dokaza o podrijetlu

Članak 20.

Odvojeno računovodstveno iskazivanje

Članak 21.

Uvjeti za sastavljanje izjave o podrijetlu ili izjave o podrijetlu EUR-MED

Članak 22.

Ovlašteni izvoznik

Članak 23.

Valjanost dokaza o podrijetlu

Članak 24.

Podnošenje dokaza o podrijetlu

Članak 25.

Uvoz u djelomičnim pošiljkama

Članak 26.

Izuzeća od dokazivanja podrijetla

Članak 27.

Izjave dobavljača

Članak 28.

Dokazne isprave

Članak 29.

Čuvanje dokaza o podrijetlu, izjava dobavljača i dokaznih isprava

Članak 30.

Nepodudarnosti i formalne greške

Članak 31.

Iznosi iskazani u eurima

GLAVA VI.

ORGANIZACIJA UPRAVNE SURADNJE

Članak 32.

Upravna suradnja

Članak 33.

Provjera dokaza o podrijetlu

Članak 34.

Provjera izjave dobavljača

Članak 35.

Rješavanje sporova

Članak 36.

Sankcije

Članak 37.

Slobodne zone

GLAVA VII.

CEUTA I MELILLA

Članak 38.

Primjena Protokola

Članak 39.

Posebni uvjeti

POPIS PRILOGA

Prilog I.:

Uvodne napomene uz popis u Prilogu II.

Prilog II.:

Popis prerada ili obrada koje je potrebno obaviti na materijalima bez podrijetla kako bi dobiveni proizvod stekao status proizvoda s podrijetlom

Prilog III.a

Ogledni primjerci potvrde o prometu robe EUR.1 i zahtjev za potvrdu o prometu robe EUR.1

Prilog III.b

Ogledni primjerci potvrde i zahtjeva o prometu robe EUR-MED

Prilog IV.a

Tekst izjave o podrijetlu

Prilog IV.b

Tekst izjave o podrijetlu EUR-MED

Prilog V.

Primjerak izjave dobavljača

Prilog VI.

Primjerak dugoročne izjave dobavljača

ZAJEDNIČKE IZJAVE

Zajedničke izjave o prihvatu dokaza o podrijetlu izdane u okviru sporazuma iz članka 3. Protokola 4. za proizvode podrijetlom iz Europske unije, Islanda ili Norveške

Zajednička izjava o Kneževini Andori

Zajednička izjava o Republici San Marinu

Zajednička izjava o ugovornoj stranci koja se povlači iz Regionalne konvencije o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima o podrijetlu

GLAVA I.

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ovog Protokola:

(a)

‚proizvodnja’ znači svaka vrsta obrade ili prerade, uključujući sastavljanje ili posebne postupke;

(b)

‚materijal’ znači svaki sastojak, sirovina, sastavni dio ili dio itd. koji se upotrebljava u proizvodnji proizvoda;

(c)

‚proizvod’ znači proizvod koji se izrađuje, čak i ako je namijenjen kasnijoj uporabi u drugim postupcima proizvodnje;

(d)

‚roba’ znači materijali i proizvodi;

(e)

‚carinska vrijednost’ znači vrijednost kako je utvrđena u skladu sa Sporazumom iz 1994. o provedbi članka VII. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (Sporazum Svjetske trgovačke organizacije o određivanju carinske vrijednosti);

(f)

‚cijena fco tvornica’ znači cijena za proizvod fco tvornica plaćena proizvođaču u EGP-u u čijem se poduzeću obavlja završna prerada ili obrada, uz uvjet da cijena uključuje vrijednost svih upotrijebljenih materijala umanjenu za sve domaće poreze koji podliježu ili bi mogli podlijegati povratu kada se dobiveni proizvod izvozi;

(g)

‚vrijednost materijala’ znači carinska vrijednost u vrijeme uvoza upotrijebljenog materijala bez podrijetla ili, ako taj podatak nije poznat ili se ne može utvrditi, prva utvrdiva cijena plaćena za materijale u Europskom gospodarskom prostoru;

(h)

‚vrijednost materijala s podrijetlom’ znači vrijednost takvih materijala kako je određeno točkom (g), koja se primjenjuje mutatis mutandis;

i.

‚dodana vrijednost’ znači cijena fco tvornica umanjena za carinsku vrijednost svakog od uključenih materijala koji su podrijetlom iz drugih zemalja navedenih u članku 3. na koje se primjenjuje kumulacija ili, ako carinska vrijednost nije poznata ili ju je nemoguće utvrditi, prva utvrdiva cijena plaćena za materijale u EGP-u;

(j)

‚poglavlja’ i ‚tarifni brojevi’ znači poglavlja i tarifni brojevi (četveroznamenkasti brojevi) koji se upotrebljavaju u nazivlju koje je dio Harmoniziranog sustava naziva i označivanja robe (u ovom Protokolu nazvan ‚Harmonizirani sustav’ ili ‚HS’);

(k)

‚razvrstan’ se odnosi na razvrstavanje proizvoda ili materijala pod pojedini tarifni broj;

(l)

‚pošiljka’ znači proizvodi koji se ili otpremaju istodobno od izvoznika do primatelja ili su obuhvaćeni jedinstvenom prijevoznom ispravom koja se odnosi na njihovu otpremu od izvoznika do primatelja ili su, ako takva isprava ne postoji, obuhvaćeni jednim računom;

(m)

‚područja’ uključuju teritorijalne vode.

GLAVA II.

DEFINICIJA POJMA ‚PROIZVODI S PODRIJETLOM’

Članak 2.

Opći uvjeti

1.   Za potrebe provedbe Sporazuma smatra se da su sljedeći proizvodi podrijetlom iz EGP-a:

(a)

proizvodi koji su u cijelosti dobiveni u EGP-u u smislu članka 4.;

(b)

proizvodi dobiveni u EGP-u koji sadržavaju materijale koji nisu u cijelosti dobiveni u EGP-u, uz uvjet da su takvi materijali dostatno obrađeni ili prerađeni u EGP-u u smislu članka 5.

U tu se svrhu područja ugovornih stranaka na koja se primjenjuje ovaj Sporazum smatraju jedinstvenim područjem.

2.   Neovisno o stavku 1. područje Kneževine Lihtenštajna radi utvrđivanja podrijetla proizvoda iz tablica 1. i 2. Protokola 3. izuzeto je iz EGP-a te se za takve proizvode smatra da su podrijetlom iz EGP-a samo ako su dobiveni u cijelosti ili dostatno obrađeni ili prerađeni na područjima drugih ugovornih stranaka.

Članak 3.

Dijagonalna kumulacija podrijetla

1.   Ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 2., smatra se da su proizvodi podrijetlom iz EGP-a ako su dobiveni na njegovu području upotrebom materijala podrijetlom iz Švicarske (uključujući Lihtenštajn) (1), Islanda, Norveške, Farskih otoka, Turske, Europske unije ili bilo koje sudionice u postupku stabilizacije i pridruživanja Europske unije (2), uz uvjet da obrada ili prerada izvršene u EGP-u nadilaze postupke iz članka 6.. Nije nužno da su takvi materijali bili podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi.

2.   Ne dovodeći u pitanje odredbe iz članka 2., smatra se da su proizvodi podrijetlom iz EGP-a ako su dobiveni na njegovu području upotrebom materijala podrijetlom iz bilo koje zemlje koja sudjeluje u Euro-mediteranskom partnerstvu na temelju Deklaracije iz Barcelone donesene na Euro-mediteranskoj konferenciji održanoj 27. i 28. studenoga 1995., osim Turske (3), uz uvjet da obrada ili prerada izvršene u EGP-u nadilaze postupke iz članka 6. Nije nužno da su takvi materijali bili podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi.

3.   Ako obrada ili prerada izvršena u EGP-u ne izlazi izvan okvira radnji iz članka 6., smatra se da je dobiveni proizvod podrijetlom iz EGP-a samo kada je tamo dodana vrijednost veća od vrijednosti upotrijebljenih materijala podrijetlom iz bilo koje zemlje iz stavka 1. i stavka 2.. Ako to nije slučaj, dobiveni proizvod smatra se proizvodom podrijetlom iz zemlje koja ima najveći udio u vrijednosti materijala s podrijetlom upotrijebljenih u proizvodnji u EGP-u.

4.   Proizvodi podrijetlom iz jedne od zemalja iz stavka 1. i stavka 2. koji nisu podvrgnuti nikakvoj obradi ili preradi u EGP-u zadržavaju svoje podrijetlo ako se izvoze u jednu od tih zemalja.

5.   Kumulacija predviđena u ovom članku može se primijeniti samo uz sljedeće uvjete:

(a)

sporazum o povlaštenoj trgovini u skladu s člankom XXIV. Općeg sporazuma o carinama i trgovini (GATT) primjenjuje se između zemalja uključenih u dobivanje statusa podrijetla i zemlje odredišta;

(b)

materijali i proizvodi stekli su status materijala i proizvoda s podrijetlom primjenom pravila o podrijetlu jednakih onima iz ovog Protokola;

i

(c)

obavijesti u kojima je navedeno ispunjenje potrebnih zahtjeva za primjenu kumulacije objavljene su u Službenom listu Europske unije (serija C) i u drugim ugovornim strankama u skladu s njihovim postupcima.

Kumulacija predviđena ovim člankom primjenjuje se od datuma navedenog u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije (serija C).

Europska unija putem Europske komisije drugim ugovornim strankama dostavlja pojedinosti sporazuma, uključujući datume njihova stupanja na snagu koji se primjenjuju na zemlje iz stavka 1. i stavka 2.

Članak 4.

Proizvodi dobiveni u cijelosti

1.   Sljedeće se smatra dobivenim u cijelosti u EGP-u:

(a)

mineralni proizvodi koji su izvađeni iz njihova tla ili s njihova morskog dna;

(b)

biljni proizvodi ondje ubrani ili požnjeveni;

(c)

žive životinje koje su ondje okoćene i uzgojene;

(d)

proizvodi od ondje uzgojenih živih životinja;

(e)

proizvodi koji su dobiveni ondje lovom ili ribolovom;

(f)

proizvodi morskog ribarstva i drugi proizvodi koje su njihova plovila izvadila iz mora izvan teritorijalnih voda ugovornih stranaka;

(g)

proizvodi izrađeni na njihovim brodovima tvornicama isključivo od proizvoda navedenih u (f);

(h)

rabljeni proizvodi ondje prikupljeni, prikladni samo za recikliranje sirovina, uključujući rabljene gume prikladne samo za protektiranje ili za upotrebu kao otpad;

i.

otpad i otpadni materijal od ondje obavljenih proizvodnih postupaka;

(j)

proizvodi koji su izvađeni s morskog dna ili podzemlja izvan njihovih teritorijalnih voda, uz uvjet da imaju isključivo pravo na eksploataciju tog dna ili podzemlja;

(k)

ondje proizvedena roba isključivo iz proizvoda navedenih u (a) do (j).

2.   Izrazi ‚njihova plovila’ i ‚njihovi brodovi tvornice’ u stavku 1. točkama (f) i (g) primjenjuju se samo na plovila i brodove tvornice:

(a)

koji su registrirani ili upisani u jednoj od država članica Europske unije ili u državama EFTA-e;

(b)

koji plove pod zastavom države članice Europske unije ili države EFTA-e;

(c)

koji se u omjeru od najmanje 50 % nalaze u vlasništvu državljana država članica Europske unije ili država EFTA-e, odnosno trgovačkog društva sa sjedištem u jednoj od tih država, čiji su direktor ili direktori, predsjednik uprave ili nadzornog odbora i većina članova te uprave ili odbora državljani država članica Europske unije ili država EFTA-e i čija najmanje polovica kapitala, u slučaju partnerstava ili društava s ograničenom odgovornošću, a povrh svega navedenog, pripada tim državama ili javnim tijelima odnosno državljanima spomenutih država;

(d)

čiji su zapovjednik i časnici državljani država članica Europske unije ili država EFTA-e;

i

(e)

čiju posadu čini najmanje 75 % državljana država članica Europske unije ili država EFTA-e.

Članak 5.

Dostatno obrađeni ili prerađeni proizvodi

1.   Za potrebe članka 2. proizvodi koji nisu u cijelosti dobiveni smatraju se dovoljno obrađenima ili prerađenima kada su ispunjeni uvjeti iz popisa u Prilogu II.

U pogledu svih proizvoda koji su obuhvaćeni ovim Sporazumom prethodno spomenuti uvjeti odnose se na vrstu obrade ili prerade kojoj se mora podvrgnuti materijal bez podrijetla koji se upotrebljava u proizvodnji te se primjenjuju isključivo u vezi s takvim materijalom. Prema tome, ako se proizvod koji je, ispunivši uvjete navedene u popisu, stekao status proizvoda s podrijetlom upotrebljava u proizvodnji drugog proizvoda, uvjeti koji se primjenjuju na proizvod u koji je ugrađen ne primjenjuju se na njega, a materijali bez podrijetla koji su možda upotrijebljeni pri njegovoj proizvodnji ne uzimaju se u obzir.

2.   Neovisno o stavku 1. materijali bez podrijetla koji se prema uvjetima utvrđenima u popisu u Prilogu II. ne bi smjeli upotrebljavati pri izradi određenog proizvoda ipak se mogu koristiti, uz uvjet da:

(a)

njihova ukupna vrijednost nije viša od 10 % cijene proizvoda fco tvornica;

(b)

temeljem ovog stavka nije premašen ni jedan postotak naveden na popisu maksimalne vrijednosti materijala bez podrijetla.

Ovaj se stavak ne primjenjuje na proizvode koji potpadaju pod poglavlja od 50. do 63. Harmoniziranog sustava.

3.   Stavci 1. i 2. primjenjuju se podložno odredbama članka 6.

Članak 6.

Nedostatna obrada ili prerada

1.   Ne dovodeći u pitanje stavak 2., sljedeći postupci smatraju se obradom ili preradom nedostatnom za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom bez obzira na to jesu li zahtjevi iz članka 5. ispunjeni ili nisu:

(a)

postupci kojima se osigurava očuvanje proizvoda u dobru stanju tijekom prijevoza i skladištenja;

(b)

rastavljanje i sastavljanje pošiljaka;

(c)

pranje, čišćenje; uklanjanje prašine, oksida, ulja, boje ili ostalih premaza;

(d)

glačanje ili prešanje tekstila;

(e)

jednostavni postupci bojenja i laštenja;

(f)

ljuštenje, djelomično ili potpuno izbjeljivanje, poliranje i glaziranje žitarica i riže;

(g)

postupci bojenja šećera ili izrade kocki šećera;

(h)

lupljenje, uklanjanje koštica i guljenje voća, orašastih plodova i povrća;

i.

oštrenje, jednostavno brušenje ili jednostavno rezanje;

(j)

sijanje, prebiranje, razvrstavanje, raspoređivanje, stupnjevanje, slaganje; (uključujući i sastavljanje setova proizvoda);

(k)

jednostavno pakiranje u staklenke, limenke, bočice, vreće, sanduke i kutije, pričvršćivanje na kartone ili daske i svi drugi jednostavni postupci pakiranja;

(l)

stavljanje ili tiskanje oznaka, etiketa, logotipova i drugih sličnih prepoznatljivih znakova na proizvode ili njihovu ambalažu;

(m)

jednostavno miješanje proizvoda, bez obzira na to jesu li različitih vrsta ili ne;

(n)

miješanje šećera s bilo kojim materijalom;

(o)

jednostavno sastavljanje dijelova proizvoda radi dobivanja proizvoda u cijelosti ili rastavljanje proizvoda na sastavne dijelove;

(p)

kombinacija dvaju ili više postupaka koji su navedeni pod točkama od (a) do (o);

(q)

klanje životinja.

2.   Pri utvrđivanju može li se obrada ili prerada kojoj je podvrgnut određeni proizvod smatrati nedostatnom u smislu stavka 1., u obzir se uzimaju svi postupci obavljeni na dotičnom proizvodu u EGP-u.

Članak 7.

Kvalifikacijska jedinica

1.   Kvalifikacijska jedinica za primjenu odredaba ovog Protokola konkretni je proizvod koji se smatra osnovnom jedinicom pri utvrđivanju razvrstavanja primjenom nomenklature iz Harmoniziranog sustava.

U skladu s tim:

(a)

ako je proizvod, sastavljen od skupine ili skupa predmeta, razvrstan u jedan tarifni broj uz uvjete Harmoniziranog sustava, takva cjelina čini kvalifikacijsku jedinicu;

(b)

ako se pošiljka sastoji od više istih proizvoda razvrstanih u isti tarifni broj Harmoniziranog sustava, svaki se proizvod mora uzeti pojedinačno kada se primjenjuju odredbe ovog Protokola.

2.   Kada je prema općem pravilu 5. Harmoniziranog sustava za potrebe razvrstavanja pakiranje uključeno zajedno s proizvodom, ono se uključuje i za potrebe utvrđivanja podrijetla.

Članak 8.

Pribor, zamjenski dijelovi i alati

Pribor, zamjenski dijelovi i alati koji se šalju s određenom opremom, strojem, uređajem ili vozilom i koji su dio redovite opreme te stoga uključeni u cijenu opreme ili koji nisu zasebno fakturirani, smatraju se sastavnim dijelom predmetne opreme, stroja, uređaja ili vozila.

Članak 9.

Setovi

Za setove se, kako je određeno općim pravilom 3. Harmoniziranog sustava, smatra da imaju podrijetlo ako su sve komponente proizvodi s podrijetlom. Međutim, kada se set sastoji od proizvoda s podrijetlom i proizvoda bez podrijetla, set kao cjelina smatra se proizvodom s podrijetlom uz uvjet da vrijednost proizvoda bez podrijetla nije viša od 15 % cijene seta fco tvornica.

Članak 10.

Neutralni elementi

Kako bi se utvrdilo je li određeni proizvod proizvod s podrijetlom, nije potrebno odrediti podrijetlo sljedećih elemenata koji bi se mogli upotrebljavati pri njegovoj proizvodnji:

(a)

energije i goriva;

(b)

postrojenja i opreme;

(c)

strojeva i alata;

(d)

robe koja ne ulazi i koja nije namijenjena ulasku u konačni sastav proizvoda.

GLAVA III.

TERITORIJALNI UVJETI

Članak 11.

Načelo teritorijalnosti

1.   Osim kako je predviđeno člankom 3. i stavkom 3. ovog članka, uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom koji su određeni u glavi II. moraju se ispunjavati bez prekida u EGP-u.

2.   Osim kako je predviđeno člankom 3., ako se roba s podrijetlom izvezena iz EGP-a u drugu zemlju vrati, ona se mora smatrati robom bez podrijetla, osim ako se carinskim tijelima pruže zadovoljavajući dokazi o tome:

(a)

da je vraćena upravo ona roba koja je bila izvezena,

i

(b)

da nije bila podvrgnuta nikakvim postupcima, osim postupcima koji su bili potrebni kako bi se očuvala u dobrom stanju dok se nalazila u toj zemlji ili za vrijeme izvoza.

3.   Na stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom u skladu s uvjetima iz glave II. ne utječu postupci obrade ili prerade koji su izvan EGP-a obavljeni na materijalima koji su iz EGP-a izvezeni i nakon toga ponovno uvezeni, uz uvjet:

(a)

da su ti materijali u cijelosti dobiveni u EGP-u ili su prije izvoza podvrgnuti obradi ili preradi koja nadilazi postupke navedene u članku 6.;

i

(b)

da se carinskim tijelima mogu podnijeti zadovoljavajući dokazi o tome:

i.

da je ponovno uvezena roba dobivena obradom ili preradom izvezenih materijala

i

ii.

da ukupna dodana vrijednost koja je ostvarena izvan EGP-a primjenom odredaba ovog članka nije viša od 10 % cijene proizvoda fco tvornica krajnjeg proizvoda za koji se traži stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom.

4.   Za potrebe stavka 3. uvjeti za stjecanje statusa proizvoda s podrijetlom koji su određeni u glavi II. ne primjenjuju se na obradu ili preradu koja je obavljena izvan EGP-a. Međutim, kada je u popisu iz Priloga II. za određivanje statusa podrijetla za krajnji proizvod predviđeno pravilo kojim se određuje maksimalna vrijednost za sve upotrijebljene materijale bez podrijetla, ukupna vrijednost materijala bez podrijetla koji su upotrijebljeni na području predmetne stranke, s ukupnom dodanom vrijednošću ostvarenom izvan EGP-a primjenom odredaba ovog članka, ne smije biti viša od navedenog postotka.

5.   Za potrebe primjene odredaba stavaka 3. i 4. smatra se da ‚ukupna dodana vrijednost’ podrazumijeva sve troškove koji nastanu izvan EGP-a, uključujući i vrijednost materijala koji su ondje ugrađeni.

6.   Odredbe stavaka 3. i 4. ne primjenjuju se na proizvode koji ne ispunjavaju uvjete utvrđene u popisu iz Priloga II. ili na proizvode koji se mogu smatrati dostatno obrađenima ili prerađenima samo ako se primijene opća odstupanja utvrđena u članku 5. stavku 2.

7.   Odredbe stavaka 3. i 4. ne primjenjuju se na proizvode iz poglavlja od 50. do 63. Harmoniziranog sustava.

8.   Svaka obrada ili prerada obuhvaćena ovim člankom koja je obavljena izvan EGP-a obavlja se u skladu s postupcima vanjske prerade ili sličnim postupcima.

Članak 12.

Izravni prijevoz

1.   Povlašteno postupanje predviđeno u okviru ovog Sporazuma primjenjuje se isključivo na proizvode koji zadovoljavaju zahtjeve iz ovog Protokola i koji se prevoze izravno u EGP-u ili kroz državno područje zemalja iz članka 3. s kojima se primjenjuje kumulacija. Međutim, proizvodi koji predstavljaju jednu pošiljku mogu se prevoziti i preko drugih područja, pri čemu je, ako to nalažu okolnosti, na tim područjima moguć i njihov pretovar ili privremeno skladištenje, pod uvjetom da ti proizvodi ostaju pod nadzorom carinskih tijela u zemlji provoza ili skladištenja te da nisu podvrgnuti nikakvim postupcima osim istovara, ponovnog utovara ili kakvog drugog postupka koji se obavlja kako bi se očuvali u dobrom stanju.

Proizvodi s podrijetlom mogu se cjevovodima prevoziti i preko područja koje nije područje EGP-a.

2.   Carinskim tijelima zemlje uvoznice podnose se dokazi o ispunjavanju uvjeta određenih u stavku 1. predočenjem:

(a)

jedinstvene prijevozne isprave kojom je obuhvaćen prolazak robe od zemlje izvoznice kroz zemlju provoza; ili

(b)

potvrde koju izdaju carinska tijela zemlje provoza:

i.

u kojoj se navodi točan opis proizvoda;

ii.

u kojoj se navode datumi istovara i ponovnog utovara proizvoda i, kada je to primjenjivo, nazivi brodova ili drugih upotrijebljenih prijevoznih sredstava;

i

iii.

kojom se potvrđuju uvjeti pod kojima su proizvodi ostali u zemlji provoza; ili

(c)

u nedostatku navedenog, bilo kakvih isprava koje mogu poslužiti kao dokaz.

Članak 13.

Izložbe

1.   Na proizvode s podrijetlom koji su radi izlaganja poslani u zemlju koja nije zemlja iz članka 3. s kojom se primjenjuje kumulacija i koji su nakon izložbe prodani za uvoz u EGP, primjenjuju se pri uvozu povlastice iz odredaba Sporazuma, uz uvjet da se carinskim tijelima podnesu zadovoljavajući dokazi o tome:

(a)

da je izvoznik te proizvode poslao iz jedne od ugovornih stranaka u zemlju u kojoj se izložba održava te da ih je tamo izložio;

(b)

da je izvoznik te proizvode prodao ili na drugi način prepustio osobi u drugoj ugovornoj stranci;

(c)

da su proizvodi poslani za vrijeme izložbe ili neposredno nakon nje u onom stanju u kojem su bili upućeni na izložbu

i

(d)

da proizvodi, od trenutka kada su poslani na izložbu, nisu upotrijebljeni ni u koju drugu svrhu osim izlaganja na toj izložbi.

2.   Dokaz o podrijetlu izdaje se ili sastavlja u skladu s odredbama glave V. te na uobičajen način podnosi carinskim tijelima zemlje uvoznice. Na dokazu se naznačuje naziv i adresa izložbe. Prema potrebi može se zatražiti dodatna dokumentacija s dokazima o uvjetima pod kojima su proizvodi bili izloženi.

3.   Stavak 1. primjenjuje se na sve trgovačke, industrijske, poljoprivredne ili obrtničke izložbe, sajmove ili slične javne priredbe ili izlaganja koja se ne priređuju u privatne svrhe u prodavaonicama ili poslovnim prostorima radi prodaje stranih proizvoda i tijekom kojih proizvodi ostaju pod carinskim nadzorom.

GLAVA IV.

POVRAT ILI IZUZEĆE

Članak 14.

Zabrana povrata ili izuzeća od carine

1.   Materijali bez podrijetla koji su upotrijebljeni za proizvodnju proizvoda podrijetlom iz EGP-a ili jedne od zemalja iz članka 3. za koje je dokaz o podrijetlu izdan ili sastavljen u skladu s odredbama glave V. u ugovornim strankama ne podliježu povratu carine ili izuzeću od carine bilo koje vrste.

2.   Zabrana iz stavka 1. primjenjuje se na svaki postupak kojim se predviđa povrat, otpust ili neplaćanje, bilo djelomično ili potpuno, carina ili davanja s istovrsnim učinkom koje se u bilo kojoj ugovornoj stranci primjenjuju na materijale upotrijebljene u proizvodnji, ako se takav povrat, otpust ili neplaćanje, izričito ili u praksi, primjenjuje kada se proizvodi dobiveni od tih materijala izvoze, ali ne i kada se ondje zadržavaju radi domaće upotrebe.

3.   Izvoznik proizvoda na koje se odnosi dokaz o podrijetlu mora u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih tijela podnijeti sve potrebne isprave kojima se dokazuje da u vezi s materijalima bez podrijetla, koji su upotrijebljeni u proizvodnji predmetnih proizvoda, nije ostvaren nikakav povrat carine te da su sve carine ili davanja s istovrsnim učinkom koji se primjenjuju na takve materijale doista plaćene.

4.   Odredbe stavaka 1. do 3. također se primjenjuju u odnosu na pakiranje u smislu članka 7. stavka 2., pribor, rezervne dijelove i alate u smislu članka 8. te proizvode u setu u smislu članka 9. ako su takvi proizvodi bez podrijetla.

5.   Odredbe stavaka od 1. do 4. primjenjuju se isključivo u odnosu na materijale one vrste na koju se ovaj Protokol primjenjuje. Nadalje, te odredbe ne isključuju primjenu sustava povrata izvoznih carina na poljoprivredne proizvode koji se pri izvozu primjenjuje u skladu s odredbama Sporazuma.

GLAVA V.

DOKAZ O PODRIJETLU

Članak 15.

Opći uvjeti

1.   Proizvodi s podrijetlom pri uvozu u jednu od ugovornih stranaka imaju povlastice iz odredaba ovog Sporazuma nakon podnošenja jednog od sljedećih dokaza o podrijetlu:

(a)

potvrde o prometu robe EUR.1, primjerak koje se nalazi u Prilogu III.a;

(b)

potvrde o prometu robe EUR-MED, primjerak koje se nalazi u Prilogu III.b;

(c)

u slučajevima iz članka 21. stavka 1., izjava, dalje u tekstu ‚izjava o podrijetlu’ ili ‚izjava o podrijetlu EUR-MED’, koju izvoznik izdaje na računu, potvrdi o isporuci ili bilo kojoj drugoj komercijalnoj ispravi u kojoj se opisuju predmetni proizvodi u dovoljnoj mjeri da se mogu prepoznati. Tekstovi izjava o podrijetlu sadržani su u Prilozima IV.a i IV.b.

2.   Neovisno o stavku 1. na proizvode s podrijetlom u smislu ovog Protokola u slučajevima predviđenima člankom 26. primjenjuju se povlastice iz odredbi ovog Sporazuma, pri čemu nije potrebno podnijeti ni jedan od dokaza o podrijetlu navedenih u stavku 1.

Članak 16.

Postupak izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED

1.   Potvrdu o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED izdaju carinska tijela zemlje izvoznice na pisani zahtjev koji podnosi izvoznik ili, pod odgovornošću izvoznika, njegov ovlašteni zastupnik.

2.   U tu svrhu izvoznik ili njegov ovlašteni predstavnik ispunjava i obrazac potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED i obrazac zahtjeva, primjerci kojih se nalaze u Prilozima III.a i III.b. Ti se obrasci ispunjavaju na jednom od jezika na kojima je sastavljen ovaj Sporazum i u skladu s odredbama nacionalnih zakona zemlje izvoznice. Ako je obrazac pisan rukom, mora biti napisan tintom i tiskanim slovima. Opis proizvoda upisuje se u za to predviđeno polje bez ostavljanja praznih redaka. Ako polje nije do kraja ispunjeno, ispod zadnjeg retka opisa potrebno je povući vodoravnu liniju, a nepopunjeni se dio mora prekrižiti.

3.   Izvoznik koji podnosi zahtjev za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED mora u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih tijela zemlje izvoznice u kojoj se izdaje potvrda o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED podnijeti sve potrebne isprave kojima se dokazuje da predmetni proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da se ispunjavaju svi ostali zahtjevi iz ovog Protokola.

4.   Ne dovodeći u pitanje stavak 5., potvrdu o prometu robe EUR.1 izdaju carinska tijela ugovorne stranke u sljedećim slučajevima:

ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz EGP-a ili iz jedne od zemalja iz članka 3. stavka 1. s kojom se primjenjuje kumulacija, bez primjene kumulacije s materijalima podrijetlom iz zemalja iz članka 3. stavka 2. i ako ispunjavaju druge zahtjeve iz ovog Protokola.

ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz jedne od zemalja iz članka 3. stavka 2. s kojom se primjenjuje kumulacija, bez primjene kumulacije s materijalima podrijetlom iz zemalja iz članka 3. i ako ispunjavaju druge zahtjeve iz ovog Protokola, uz uvjet da je potvrda EUR-MED ili izjava o podrijetlu EUR-MED izdana u zemlji podrijetla.

5.   Potvrdu o prometu robe EUR-MED izdaju carinska tijela ugovorne stranke ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz EGP-a ili iz jedne od zemalja iz članka 3. s kojom se primjenjuje kumulacija i ako ispunjavaju druge zahtjeve iz ovog Protokola.

kumulacija se primjenjivala s materijalima podrijetlom iz jedne od zemalja iz članka 3. stavka 2. ili

proizvodi se mogu upotrebljavati kao materijali u kontekstu kumulacije za proizvodnju proizvoda za izvoz u jednu od zemalja iz članka 3. stavka 2. ili

proizvodi se mogu ponovo izvoziti iz zemlje u koju se roba šalje u jednu od zemalja iz članka 3. stavka 2.

6.   Potvrda o prometu robe EUR-MED u polju 7. sadržava jednu od sljedećih izjava na engleskom:

ako je podrijetlo dobiveno primjenom kumulacije s proizvodima podrijetlom iz jedne zemlje ili više zemalja iz članka 3.:

‚CUMULATION APPLIED WITH’ (name of the country/countries)

ako je podrijetlo dobiveno bez primjene kumulacije s proizvodima podrijetlom iz jedne zemlje ili više zemalja iz članka 3.:

‚NO CUMULATION APPLIED’

7.   Carinska tijela koja izdaju potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED poduzimaju sve korake potrebne kako bi se provjerilo imaju li predmetni proizvodi status proizvoda s podrijetlom te ispunjavaju li se ostali zahtjevi iz ovog Protokola. Ta tijela u tu svrhu imaju pravo zatražiti sve dokaze i obaviti uvid u poslovne knjige izvoznika ili provesti druge provjere koje smatraju primjerenima. Ona također osiguravaju da su obrasci iz stavka 2. propisno ispunjeni. Carinska tijela posebno provjeravaju je li prostor predviđen za opis proizvoda ispunjen na način da se isključi svaka mogućnost neovlaštenog dopisivanja.

8.   Datum izdavanja potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED navodi se u polju 11. potvrde.

9.   Carinska tijela izdaju potvrdu o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED i stavljaju je na raspolaganje izvozniku čim se obavi ili osigura stvarni izvoz.

Članak 17.

Naknadno izdane potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED

1.   Neovisno o članku 16. stavku 9. potvrda o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED može se iznimno izdati nakon izvoza proizvoda na koji se odnosi ako:

(a)

u trenutku izvoza nije izdana zbog pogreške, nenamjernog propusta ili posebnih okolnosti;

ili

(b)

se carinskim tijelima pruže zadovoljavajući dokazi o tome da je potvrda o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED izdana, ali da pri uvozu nije prihvaćena iz tehničkih razloga.

2.   Neovisno o članku 16. stavku 9. potvrda o prometu EUR-MED može se izdati nakon izvoza proizvoda na koje se odnosi i za koji je u vrijeme izvoza izdana potvrda o prometu EUR.1, uz uvjet da se carinskim tijelima pruže zadovoljavajući dokazi o tome da su uvjeti iz članka 16. stavka 5. zadovoljeni.

3.   Radi provedbe stavka 1. i stavka 2. izvoznik u svojem zahtjevu mora naznačiti mjesto i datum izvoza proizvoda na koje se potvrda o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED odnosi te mora navesti razloge za svoj zahtjev.

4.   Carinska tijela mogu naknadno izdati potvrdu o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED tek nakon što provjere odgovaraju li podaci navedeni u izvoznikovu zahtjevu podacima iz odgovarajućeg spisa.

5.   Naknadno izdane potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED sadržavaju sljedeću zabilješku na engleskom jeziku:

 

‚ISSUED RETROSPECTIVELY’

Potvrde o prometu robe EUR-MED izdane naknadno primjenom stavka 2. sadržavaju sljedeću zabilješku na engleskom jeziku:

 

ISSUED RETROSPECTIVELY (Original EUR.1 No (date and place of issue)

6.   Zabilješka iz stavka 5. unosi se u polje 7. potvrde o prometu robe EUR.1. ili EUR-MED.

Članak 18.

Izdavanje duplikata potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED

1.   U slučaju krađe, gubitka ili uništenja potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED izvoznik carinskim tijelima koja su je izdala može podnijeti zahtjev za izdavanje duplikata na temelju izvoznih isprava koje se nalaze u njihovu posjedu.

2.   Tako izdan duplikat sadržava sljedeću zabilješku na engleskom jeziku:

 

‚DUPLICATE’

3.   Zabilješka iz stavka 2. unosi se u polje 7. duplikata potvrde o prometu robe EUR.1. ili EUR-MED.

4.   Duplikat, na kojem je naznačen datum izdavanja izvorne potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED, stupa na snagu tog datuma.

Članak 19.

Izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED na temelju prethodno izdanog ili sastavljenog dokaza o podrijetlu

Kada se proizvodi s podrijetlom stavljaju pod nadzor određene carinske službe u ugovornim strankama, izvorni dokaz o podrijetlu može zamijeniti jedna ili više potvrda o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED radi slanja svih ili nekih od predmetnih proizvoda na druga mjesta u EGP-u. Takvu zamjensku potvrdu (potvrde) o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED izdaje carinska služba pod čiji su nadzor stavljeni ti proizvodi.

Članak 20.

Odvojeno računovodstveno iskazivanje

1.   Ako nastanu bitni troškovi ili materijalne teškoće pri čuvanju odvojenih zaliha istovjetnih i međusobno zamjenjivih materijala s podrijetlom i materijala bez podrijetla, carinska tijela mogu, na pisani zahtjev zainteresiranih stranaka, odobriti upotrebu metode tzv. ‚odvojenog računovodstvenog iskazivanja’ (u daljnjem tekstu ‚metoda’) za upravljanje tim zalihama.

2.   Metodom se mora osigurati da u određenom referentnom razdoblju broj dobivenih proizvoda koji se mogu smatrati proizvodima ‚s podrijetlom’ bude jednak broju proizvoda koji bi se dobio da su zalihe bile fizički odvojene.

3.   Carinska tijela mogu odrediti da se odobrenje iz stavka 1. dodijeli pod uvjetima koji se smatraju prikladnima.

4.   Metoda se primjenjuje i njezina se primjena bilježi u skladu s opće prihvaćenim računovodstvenim načelima koja se primjenjuju u zemlji u kojoj je proizvod proizveden.

5.   Korisnik metode može izdati ili zatražiti potvrde o podrijetlu, ovisno o slučaju, za količinu proizvoda koji se mogu smatrati proizvodima s podrijetlom. Korisnik na zahtjev carinskih tijela dostavlja izjavu o tome kako se upravljalo tim količinama.

6.   Carinska tijela nadziru upotrebu odobrenja i mogu ga povući kad god se korisnik njime na bilo koji način neispravno koristi ili ako ne ispunjava bilo koji od drugih uvjeta utvrđenih ovim Protokolom.

Članak 21.

Uvjeti za sastavljanje izjave o podrijetlu ili izjave o podrijetlu EUR-MED

1.   Izjavu o podrijetlu ili izjavu o podrijetlu EUR-MED kako je navedena u članku 15. stavku 1. točki (c) može sastaviti:

(a)

ovlašteni izvoznik u smislu članka 22.;

ili

(b)

bilo koji izvoznik za bilo koju pošiljku koja se sastoji od jednog ili više paketa koji sadržavaju proizvode s podrijetlom, čija ukupna vrijednost nije viša od 6 000 EUR.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 3., izjava o podrijetlu može se sastaviti u sljedećim slučajevima:

ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz EGP-a ili iz jedne od zemalja iz članka 3. stavka 1. s kojom se primjenjuje kumulacija, bez primjene kumulacije s materijalima podrijetlom iz zemalja iz članka 3. stavka 2. i ako ispunjavaju druge zahtjeve iz ovog Protokola.

ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz jedne od zemalja iz članka 3. stavka 2. s kojom se primjenjuje kumulacija, bez primjene kumulacije s materijalima podrijetlom iz zemalja iz članka 3. i ako ispunjavaju druge zahtjeve iz ovog Protokola, uz uvjet da je potvrda EUR-MED ili izjava o podrijetlu EUR-MED izdana u zemlji podrijetla.

3.   Izjavu o podrijetlu EUR-MED može se sastaviti ako se predmetni proizvodi mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz EGP-a ili iz jedne od zemalja iz članka 3. s kojom se primjenjuje kumulacija i ako ispunjavaju druge zahtjeve iz ovog Protokola i:

kumulacija se primjenjivala s proizvodima podrijetlom iz jedne od zemalja iz članka 3. stavka 2. ili

proizvodi se mogu upotrebljavati kao proizvodi u kontekstu kumulacije za proizvodnju proizvoda za izvoz u jednu od zemalja iz članka 3. stavka 2.

ili

proizvodi se mogu ponovo izvoziti iz zemlje u koju se roba šalje u jednu od zemalja iz članka 3. stavka 2.

4.   Izjava o podrijetlu EUR-MED sadržava jednu od sljedećih izjava na engleskom:

ako je podrijetlo dobiveno primjenom kumulacije s proizvodima podrijetlom iz jedne ili više zemalja iz članka 3.:

‚CUMULATION APPLIED WITH’ (name of the country/countries)

ako je podrijetlo dobiveno bez primjene kumulacije s proizvodima podrijetlom iz jedne ili više zemalja iz članka 3.:

‚NO CUMULATION APPLIED’

5.   Izvoznik koji sastavlja izjavu o podrijetlu ili izjavu o podrijetlu EUR-MED mora u svakom trenutku biti spreman na zahtjev carinskih tijela zemlje izvoznice podnijeti sve odgovarajuće isprave kojima se dokazuje da predmetni proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da se ispunjavaju ostali zahtjevi ovog Protokola.

6.   Izjavu o podrijetlu ili izjavu o podrijetlu EUR-MED izvoznik sastavlja tako što na računu, dostavnici ili drugoj komercijalnoj ispravi otipka ili otisne u pečatnom ili tiskanom obliku izjavu čiji se tekst navodi u Prilozima IV.a i IV.b, pri čemu je dužan upotrijebiti jednu od jezičnih verzija određenih u tim prilozima, a u skladu s odredbama nacionalnog prava zemlje izvoznice. Ako je izjava pisana rukom, mora biti napisana tintom i tiskanim slovima.

7.   Izjave o podrijetlu ili izjave o podrijetlu EUR-MED moraju imati izvorni vlastoručni potpis izvoznika. Međutim, ovlašteni izvoznik u smislu članka 22. ne mora potpisivati takvu izjavu uz uvjet da se carinskim tijelima zemlje izvoznice u pisanom obliku obveže da će preuzeti punu odgovornost za svaku izjavu o podrijetlu u kojoj se navodi kao osoba koja ju je vlastoručno potpisala.

8.   Izjavu o podrijetlu ili izjavu o podrijetlu EUR-MED može sastaviti izvoznik u trenutku izvoza proizvoda na koje se odnosi ili nakon izvoza, uz uvjet da se u zemlju uvoznicu dostavi najkasnije dvije godine od uvoza proizvoda na koje se odnosi.

Članak 22.

Ovlašteni izvoznik

1.   Carinska tijela zemlje izvoznice mogu ovlastiti bilo kojeg izvoznika (u daljnjem tekstu ‚ovlašteni izvoznik’) koji često šalje pošiljke proizvoda u skladu s ovim Sporazumom za davanje izjava o podrijetlu ili izjava o podrijetlu EUR-MED bez obzira na vrijednost predmetnih proizvoda. Izvoznik koji podnosi zahtjev za takvo ovlaštenje mora carinskim tijelima dati sva zadovoljavajuća jamstva koja su potrebna za potvrđivanje da njegovi proizvodi imaju status proizvoda s podrijetlom te da se ispunjavaju ostali zahtjevi ovog Protokola.

2.   Carinska tijela mogu odobriti status ovlaštenog izvoznika podložno bilo kojim uvjetima koje smatraju primjerenima.

3.   Carinska tijela ovlaštenom izvozniku dodjeljuju broj carinskog ovlaštenja koji se navodi u izjavi o podrijetlu ili izjavi o podrijetlu EUR-MED.

4.   Carinska tijela nadziru upotrebu ovlaštenja ovlaštenog izvoznika.

5.   Carinska tijela mogu u svakom trenutku povući ovlaštenje. Carinska tijela to čine ako ovlašteni izvoznik prestane davati jamstva iz stavka 1., ako više ne ispunjava uvjete iz stavka 2. ili na neki drugi način nepravilno koristi ovlaštenje.

Članak 23.

Valjanost dokaza o podrijetlu

1.   Dokaz o podrijetlu vrijedi četiri mjeseca od dana izdavanja u zemlji izvoznici i u tom se roku podnosi carinskim tijelima zemlje uvoznice.

2.   Dokazi o podrijetlu koji se podnose carinskim tijelima zemlje uvoznice nakon isteka roka za podnošenje iz stavka 1. mogu se prihvatiti radi primjene povlaštenog postupanja kada je do nepodnošenja tih dokumenata unutar roka došlo zbog izvanrednih okolnosti.

3.   U ostalim slučajevima zakašnjelog podnošenja carinska tijela zemlje uvoznice mogu prihvatiti dokaze o podrijetlu kada su proizvodi podneseni prije isteka navedenog roka.

Članak 24.

Podnošenje dokaza o podrijetlu

Dokazi o podrijetlu podnose se carinskim tijelima zemlje uvoznice u skladu s postupcima koji se primjenjuju u toj zemlji. Carinska tijela mogu zahtijevati prijevod dokaza o podrijetlu, a mogu zahtijevati i da uz uvoznu deklaraciju bude priložena i izjava uvoznika o tome da proizvodi ispunjavaju uvjete koji su potrebni za provedbu ovog Sporazuma.

Članak 25.

Uvoz u djelomičnim pošiljkama

U slučajevima kada se na zahtjev uvoznika i uz uvjete koje određuju carinska tijela zemlje uvoznice u djelomičnim pošiljkama uvoze rastavljeni ili nesastavljeni proizvodi u smislu Općeg pravila 2. točke (a) Harmoniziranog sustava, koji spadaju u odjeljke XVI. i XVII. ili tarifne brojeve 7308. i 9406. Harmoniziranog sustava, carinskim se tijelima pri uvozu prve pošiljke za te proizvode podnosi samo jedan dokaz o podrijetlu.

Članak 26.

Izuzeća od dokazivanja podrijetla

1.   Proizvodi koje u malim paketima pojedinac šalje pojedincu ili koji čine osobnu prtljagu putnika prihvaćaju se kao proizvodi s podrijetlom bez potrebe podnošenja dokaza o podrijetlu, uz uvjet da takvi proizvodi nisu uvezeni u trgovačke svrhe, da su deklarirani kao proizvodi koji ispunjavaju zahtjeve ovog Protokola i da nema sumnje u istinitost takve izjave. U slučaju proizvoda koji su poslani poštom ta se izjava može unijeti u carinsku deklaraciju CN22/CN23 ili na list papira koji se prilaže toj ispravi.

2.   Uvoz koji je povremen i koji se isključivo odnosi na proizvode za osobnu upotrebu primatelja ili putnika ili njihovih obitelji ne smatra se uvozom u trgovinske svrhe ako je iz prirode i količine proizvoda očito da nisu namijenjeni u komercijalne svrhe.

3.   Nadalje, ukupna vrijednost tih proizvoda ne smije biti viša od 500 EUR-a u slučaju malih paketa ili 1 200 EUR u slučaju proizvoda koji čine dio osobne prtljage putnika.

Članak 27.

Izjave dobavljača

1.   Kada se kod jedne od ugovornih stranaka izdaje potvrda o prometu robe EUR.1 ili kada se sastavlja izjava o podrijetlu za proizvode s podrijetlom u čijoj je proizvodnji upotrijebljena roba iz drugih ugovornih stranaka, a koja je prošla obradu ili preradu u EGP-u i koja nije dobila povlašteni status proizvoda s podrijetlom, uzima se u obzir izjava dobavljača izdana za ovu robu u skladu s ovim člankom.

2.   Izjava dobavljača iz stavka 1. služi kao dokaz da je predmetna roba prošla obradu ili preradu u EGP-u u svrhu utvrđivanja mogu li se proizvodi, u čijoj je proizvodnji upotrijebljena ta roba, smatrati proizvodima podrijetlom iz EGP-a te mogu li ispunjavati druge uvjete ovog Protokola.

3.   Dobavljač sastavlja za svaku pošiljku robe, osim u slučajevima predviđenim stavkom 4., zasebnu izjavu dobavljača u obliku propisanom u Prilogu V. na komadu papira priloženom uz račun, dostavnicu ili bilo koju drugu komercijalnu ispravu koja predmetnu robu opisuje dovoljno podrobno da bi se mogla jasno prepoznati.

4.   Kada dobavljač redovito opskrbljuje određenog klijenta robom, za čiju se obradu ili preradu u EGP-u očekuje da dulje vremensko razdoblje ostane stalna, on može pružiti jedinstvenu izjavu dobavljača kako bi se obuhvatile naknadne pošiljke te robe, u daljnjem tekstu ‚dugoročna izjava dobavljača’.

Dugoročna izjava dobavljača može uobičajeno vrijediti do godinu dana od dana sastavljanja izjave. Carinska tijela zemlje u kojoj se sastavlja izjava određuju uvjete pod kojima se mogu upotrijebiti dulja razdoblja.

Dobavljač sastavlja dugoročnu izjavu u obliku propisanom u Prilogu VI. te opisuje predmetnu robu dovoljno podrobno da bi se mogla prepoznati. Izjava se dostavlja predmetnom klijentu prije dostave prve pošiljke robe obuhvaćene tom izjavom ili zajedno s prvom pošiljkom.

Dobavljač odmah obavješćuje svog klijenta ako dugoročna izjava dobavljača više nije primjenjiva na isporučenu robu.

5.   Izjava dobavljača iz stavaka 3. i 4. otipkana je ili tiskana na jednom od jezika na kojem je sastavljen Sporazum u skladu s odredbama nacionalnih zakona zemlje u kojoj je sastavljena te na sebi ima rukom pisani izvorni potpis dobavljača. Izjava također može biti pisana rukom; u takvim slučajevima napisana je tintom i tiskanim slovima.

6.   Dobavljač koji sastavlja izjavu mora biti spreman u bilo kojem trenutku na zahtjev carinskih tijela zemlje u kojoj se izjava sastavlja podnijeti svu pripadajuću dokumentaciju kojom se dokazuje da su navodi na izjavi točni.

Članak 28.

Dokazne isprave

Isprave navedene u članku 16. stavku 3. i članku 21. stavku 5. te članku 27. stavku 6. koje se upotrebljavaju u svrhu dokazivanja da se proizvodi obuhvaćeni potvrdom o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED ili izjavom o podrijetlu ili izjavom o podrijetlu EUR-MED mogu smatrati proizvodima podrijetlom iz zemalja iz članka 3. i da ispunjavaju ostale zahtjeve ovog Protokola te da su navodi u izjavi dobavljača točni, mogu se sastojati, među ostalim, od sljedećeg:

(a)

izravnih dokaza o postupcima koje je izvoznik ili dobavljač poduzeo da bi se dobila predmetna roba i koji se nalaze, primjerice, u njegovoj računovodstvenoj ili knjigovodstvenoj evidenciji;

(b)

isprava kojima se za upotrijebljene materijale dokazuje status proizvoda s podrijetlom, a koje su izdane ili sastavljene u ugovornoj stranci gdje se te isprave upotrebljavaju u skladu s nacionalnim pravom;

(c)

isprave kojima se dokazuje obrada ili prerada materijala u EGP-u, a koje su izdane ili sastavljene u ugovornoj stranci gdje se te isprave upotrebljavaju u skladu s nacionalnim pravom;

(d)

potvrde o prometu EUR.1 ili EUR-MED ili izjave o podrijetlu ili izjave o podrijetlu EUR-MED kojima se dokazuje podrijetlo korištenih materijala, izdane ili sastavljene u ugovornim strankama u skladu s Protokolom, ili u jednoj od zemalja iz članka 3. u skladu s pravilima o podrijetlu koji su jednaki pravilima Protokola.

(e)

izjave dobavljača, sastavljene u ugovornim strankama u skladu s ovim Protokolom, koje dokazuju obradu ili preradu upotrijebljenog materijala u EGP-u;

(f)

odgovarajućih dokaza koji se odnose na obradu ili preradu obavljenu izvan EGP-a primjenom članka 11., koji dokazuju da su uvjeti tog članka zadovoljeni.

Članak 29.

Čuvanje dokaza o podrijetlu, izjava dobavljača i dokaznih isprava

1.   Izvoznik koji zahtijeva izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED obvezan je čuvati isprave iz članka 16. stavka 3. najmanje tri godine.

2.   Izvoznik koji sastavlja izjavu o podrijetlu ili izjavu o podrijetlu EUR-MED obvezan je najmanje tri godine čuvati preslik navedene izjave o podrijetlu te isprave iz članka 21. stavka 5.

3.   Dobavljač koji sastavlja izjavu dobavljača obvezan je u razdoblju od najmanje tri godine čuvati preslike izjave i računa, dostavnica ili drugih komercijalnih isprava kojima je ova izjava priložena, kao i isprave iz članka 27. stavka 6.

Dobavljač koji sastavlja dugoročnu izjavu dobavljača obvezan je najmanje tri godine čuvati preslike izjave i svih računa, dostavnica ili drugih komercijalnih isprava koje se odnose na robu obuhvaćenu izjavom koja je poslana predmetnom klijentu, kao i isprave iz članka 27. stavka 6. To razdoblje počinje od datuma isteka valjanosti dugoročne izjave dobavljača.

4.   Carinska tijela zemlje izvoznice koja izdaju potvrdu o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED dužna su čuvati zahtjev iz članka 16. stavka 2. u razdoblju od najmanje tri godine.

5.   Carinska tijela zemlje uvoznice obvezna su najmanje tri godine čuvati potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED i izjave o podrijetlu te izjave o podrijetlu EUR-MED koje su im podnesene.

Članak 30.

Nepodudarnosti i formalne greške

1.   Otkriće neznatnih odstupanja između navoda navedenih u dokazu o podrijetlu i onih u ispravama koje su podnesene carinskoj službi radi obavljanja službenog postupka za uvoz proizvoda ne čini dokaz o podrijetlu ipso facto ništavim ako se uredno utvrdi da ta isprava doista odgovara podnesenim proizvodima.

2.   Očite formalne pogreške, kao što su strojopisne pogreške na dokazu o podrijetlu, ne bi smjele biti razlog za odbacivanje te isprave ako te pogreške nisu takve da bi stvorile sumnju u pogledu točnosti navoda u toj ispravi.

Članak 31.

Iznosi iskazani u eurima

1.   Za primjenu odredaba članka 21. stavka 1. točke (b) i članka 26. stavka 3. u slučajevima u kojima su proizvodi fakturirani u valuti koja nije euro, svaka predmetna zemlja jednom godišnje utvrđuje iznose u nacionalnim valutama država članica Europske unije i zemalja iz članka 3. koji predstavljaju protuvrijednost iznosa iskazanih u eurima.

2.   Pošiljka uživa pogodnosti odredbi članka 21. stavka 1. točke (b) ili članka 26. stavka 3. pozivanjem na valutu u kojoj je račun sastavljen u skladu s iznosom koji je odredila dotična zemlja.

3.   Iznosi koji se upotrebljavaju u bilo kojoj nacionalnoj valuti protuvrijednost su te nacionalne valute iznosa izraženih u eurima na prvi radni dan listopada svake godine. Ti se iznosi prosljeđuju Europskoj komisiji do 15. listopada, a primjenjuju se od 1. siječnja sljedeće godine. Europska komisija obavješćuje sve dotične zemlje o odgovarajućim iznosima.

4.   Zemlja može zaokružiti iznos na više ili niže nakon pretvaranja iznosa izraženoga u eurima u nacionalnu valutu. Takav zaokruženi iznos ne smije odstupati od iznosa koji je dobiven konverzijom za više od 5 %. Zemlja može zadržati nepromijenjenu protuvrijednost u nacionalnoj valuti iznosa izraženoga u eurima ako u trenutku godišnjeg usklađivanja predviđenog u stavku 3. pretvaranje tog iznosa prije zaokruživanja za ishod ima povećanje od manje od 15 % u protuvrijednosti u nacionalnoj valuti. Protuvrijednost se u nacionalnoj valuti može zadržati nepromijenjenom ako bi pretvaranje za ishod imalo smanjenje te protuvrijednosti.

5.   Zajednički odbor EGP-a preispituje iznose u eurima na zahtjev ugovorne stranke. Pri preispitivanju Zajednički odbor EGP-a u obzir uzima poželjnost očuvanja realnog učinka predmetnih ograničenja. U tu svrhu može odlučiti o izmjeni iznosa izraženih u eurima.

GLAVA VI.

ORGANIZACIJA UPRAVNE SURADNJE

Članak 32.

Upravna suradnja

1.   Carinska tijela ugovornih stranaka jedna drugima preko Europske komisije dostavljaju ogledne otiske pečata koje u svojim uredima upotrebljavaju za izdavanje potvrda o prometu robe EUR.1 i EUR-MED te adrese carinskih tijela koja su nadležna za provjeru tih potvrda, izjava o podrijetlu, izjava o podrijetlu EUR-MED i izjava dobavljača.

2.   Kako bi osigurale pravilnu primjenu ovog Protokola, ugovorne stranke putem svojih nadležnih carinskih tijela jedna drugoj pomažu u provjeri vjerodostojnosti potvrda o prometu robe EUR.1 i EUR-MED, izjava o podrijetlu, izjava o podrijetlu EUR-MED, izjava dobavljača te točnosti navoda sadržanih u tim ispravama.

Članak 33.

Provjera dokaza o podrijetlu

1.   Naknadna se provjera dokaza o podrijetlu obavlja nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela zemlje uvoznice imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost tih isprava, u to da su predmetni proizvodi s podrijetlom ili u ispunjavanje ostalih zahtjeva ovog Protokola.

2.   Za potrebe provedbe stavka 1. carinska tijela zemlje uvoznice carinskim tijelima zemlje izvoznice vraćaju potvrdu o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED i račun, ako je podnesen, izjavu o podrijetlu ili izjavu o podrijetlu EUR-MED ili preslik tih isprava uz navođenje, prema potrebi, razloga za zahtjev za provjeru. Sve isprave i podaci koji su dobiveni, a iz kojih se može zaključiti da su podaci o dokazu podrijetla netočni prosljeđuju se kao dokaz uz zahtjev za provjeru.

3.   Provjeru provode carinska tijela zemlje izvoznice. Ta tijela u tu svrhu imaju pravo zatražiti sve dokaze i obaviti uvid u poslovne knjige izvoznika ili provesti druge provjere koje smatraju primjerenima.

4.   Ako carinska tijela u zemlji uvoznici odluče obustaviti odobrenje povlaštenog postupanja za proizvode dok se čekaju rezultati provjere, ona su uvozniku dužna ponuditi otpuštanje proizvoda podložno mjerama opreza za koje prosude da su potrebne.

5.   Carinska tijela koja zahtijevaju potvrdu obavješćuju se o rezultatima što je prije moguće. Nalazi jasno pokazuju jesu li isprave vjerodostojne i može li se smatrati da su predmetni proizvodi podrijetlom iz EGP-a ili jedne od zemalja iz članka 3. te da zadovoljavaju druge uvjete ovog Protokola.

6.   Ako se u slučaju opravdane sumnje ne dobije nikakav odgovor u roku od 10 mjeseci od datuma zahtjeva za provjeru ili ako odgovor ne sadržava dostatne podatke za utvrđivanje vjerodostojnosti predmetne isprave ili stvarnog podrijetla proizvoda, carinska tijela koja su podnijela zahtjev, osim u slučaju izvanrednih okolnosti, odbijaju pravo na povlašteno postupanje.

Članak 34.

Provjera izjave dobavljača

1.   Naknadna se provjera izjave dobavljača ili dugoročne izjave dobavljača može provoditi nasumičnim odabirom ili kad god carinska tijela zemlje gdje se takve izjave uzimaju u obzir za izdavanje potvrde o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED ili izdavanje izjave o podrijetlu ili izjave o podrijetlu EUR-MED imaju osnovane razloge za sumnju u vjerodostojnost te isprave ili u točnost informacija navedenih u toj ispravi.

2.   Za potrebe primjene stavka 1. carinska tijela zemlje iz stavka 1. vraćaju carinskim tijelima zemlje gdje je izjava sastavljena izjavu dobavljača i račun (račune), dostavnicu (dostavnice) ili drugu (druge) komercijalnu ispravu (komercijalne isprave) koji se odnose na robu obuhvaćenu ovom izjavom te navode, kad god je to prikladno, razloge sadržaja ili oblika upita.

Uz zahtjev za naknadnu provjeru šalju se sve dobivene isprave i informacije koje upućuju na to da su navodi u izjavi dobavljača netočni.

3.   Provjeru provode carinska tijela zemlje u kojoj je sastavljena izjava dobavljača. Zbog toga ta carinska tijela imaju pravo zatražiti sve potrebne dokaze i obaviti potreban uvid u poslovne knjige dobavljača ili provesti druge provjere koje smatraju primjerenima.

4.   Carinska tijela koja zahtijevaju potvrdu obavješćuju se o rezultatima što je prije moguće. Nalazima se treba jasno navesti jesu li podaci u izjavi dobavljača točni te omogućiti carinskim tijelima da utvrde može li se i u kojoj mjeri izjava dobavljača uzeti u obzir za izdavanje potvrde o prometu EUR.1 ili EUR-MED ili sastavljanje izjave o podrijetlu ili izjave o podrijetlu EUR-MED.

Članak 35.

Rješavanje sporova

U slučajevima u kojima nastanu sporovi u odnosu na postupke provjere iz članaka 33. i 34. koje carinska tijela koja su zahtijevala provjeru i carinska tijela odgovorna za obavljanje te provjere ne mogu riješiti ili ako ona postave pitanje tumačenja ovog Protokola, takvi se sporovi upućuju na rješavanje Zajedničkom odboru EGP-a.

U svim slučajevima rješavanje sporova između uvoznika i carinskih tijela zemlje uvoznice provodi se prema zakonodavstvu te zemlje.

Članak 36.

Sankcije

Sankcije se izriču svakoj osobi koja sastavi ili prouzroči sastavljanje isprave koja sadržava netočne podatke radi ostvarivanja povlaštenog postupanja za proizvode.

Članak 37.

Slobodne zone

1.   Ugovorne stranke poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale da proizvodi kojima se trguje pod pokrićem dokaza o podrijetlu, a koji tijekom prijevoza borave u slobodnoj zoni na njihovu području, ne budu zamijenjeni drugom robom te da ne budu podvrgnuti nikakvu drugom rukovanju osim uobičajenim postupcima kojima se nastoji spriječiti njihovo propadanje.

2.   Odstupajući od stavka 1., kada su proizvodi podrijetlom iz EGP-a uvezeni u slobodnu zonu pod pokrićem dokaza o podrijetlu i podvrgnuti obradi ili preradi, predmetna su nadležna tijela dužna na zahtjev izvoznika izdati novu potvrdu o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED ako je primijenjena obrada ili prerada u skladu s odredbama ovog Protokola.

GLAVA VII.

CEUTA I MELILLA

Članak 38.

Primjena Protokola

1.   Pojam ‚EGP’ iz ovog Protokola ne obuhvaća Ceutu i Melillu. Pojam ‚proizvodi podrijetlom iz EGP-a’ ne obuhvaća proizvode podrijetlom iz Ceute i Melille.

2.   Za potrebe primjene Protokola 49. u pogledu proizvoda podrijetlom iz Ceute i Melille, ovaj Protokol primjenjuje se mutatis mutandis podložno posebnim uvjetima navedenima u članku 39.

Članak 39.

Posebni uvjeti

1.   Uz uvjet da su izravno prevezeni u skladu s člankom 12. smatraju se:

(1)

proizvodima podrijetlom iz Ceute i Melille:

(a)

proizvodi dobiveni u cijelosti u Ceuti i Melilli;

(b)

proizvodi dobiveni u Ceuti i Melilli pri čijoj su izradi upotrijebljeni proizvodi različiti od proizvoda navedenih u točki (a), uz uvjet da su:

i.

ti proizvodi podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi u smislu članka 5.

ili

ii.

ti proizvodi podrijetlom iz EGP-a, uz uvjet da su podvrgnuti obradi ili preradi koja nadilazi postupke iz članka 6.

(2)

proizvodima podrijetlom iz EGP-a:

(a)

proizvodi u cijelosti dobiveni u EGP-u;

(b)

proizvodi dobiveni u EGP-u u čijoj su proizvodnji upotrijebljeni proizvodi različiti od proizvoda navedenih u točki (a), uz uvjet da su:

i.

ti proizvodi podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi u smislu članka 5.

ili

ii.

ti proizvodi podrijetlom iz Ceute i Melille ili EGP-a, uz uvjet da su podvrgnuti obradi ili preradi koja nadilazi postupke iz članka 6.

2.   Ceuta i Melilla smatraju se jedinstvenim područjem.

3.   Izvoznik ili njegov ovlašteni predstavnik u polje 2. na potvrdi o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED ili u izjavi o podrijetlu ili izjavi o podrijetlu EUR-MED navodi ‚EGP’ i ‚Ceuta i Melilla’. Povrh toga, u slučaju proizvoda podrijetlom iz Ceute i Melille, tu činjenicu navodi u polju 4. na potvrdi o prometu robe EUR.1 ili EUR-MED ili u izjavi o podrijetlu ili izjavi o podrijetlu EUR-MED.

4.   Za primjenu ovog Protokola u Ceuti i Melilli odgovorna su španjolska carinska tijela.

PRILOG I.

Uvodne napomene uz popis u Prilogu II.

Vidjeti Prilog I. Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla

Sva upućivanja na ‚taj Dodatak’ u napomeni 1. i 3.1. Priloga I. Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla tumače se kao upućivanja na ‚taj Protokol’.

PRILOG II.

Popis prerada ili obrada koje je potrebno obaviti na materijalima bez podrijetla kako bi dobiveni proizvod stekao status proizvoda s podrijetlom

Vidjeti Prilog II. Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla.

PRILOG III.a

Ogledni primjerci potvrde o prometu robe EUR.1 i zahtjev za potvrdu o prometu robe EUR.1

Vidjeti Prilog III.a Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla.

PRILOG III.b

Ogledni primjerci potvrde o prometu robe EUR-MED i zahtjev za potvrdu o prometu robe EUR-MED

Vidjeti Prilog III.b Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla.

PRILOG IV.a

Tekst izjave o podrijetlu

Vidjeti Prilog IV.a Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla.

PRILOG IV.b

Tekst izjave o podrijetlu EUR-MED

Vidjeti Prilog IV.b Dodatku I. Regionalnoj konvenciji o pan-Euro-Eediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla.

PRILOG V.

Izjava dobavljača

Izjava dobavljača, čiji je tekst dolje naveden, mora se izdati u skladu s bilješkama. Međutim, bilješke nije potrebno ponovno navoditi.

Image

Image

PRILOG VI.

Dugoročna izjava dobavljača

Dugoročna izjava dobavljača, čiji je tekst dolje naveden, mora se izdati u skladu s bilješkama. Međutim, bilješke nije potrebno ponovno navoditi.

Image

Image

ZAJEDNIČKA IZJAVA

o prihvatu dokaza o podrijetlu izdanih u okviru sporazumâ iz članka 3. Protokola 4. za proizvode podrijetlom iz Europske unije, Islanda ili Norveške

1.

Dokazi o podrijetlu izdani u okviru sporazumâ iz članka 3. Protokola 4. za proizvode podrijetlom iz Europske unije, Islanda ili Norveške prihvatit će se u svrhu odobrenja povlaštenog postupanja za proizvode predviđene sporazumom o EGP-u.

2.

Ti se proizvodi smatraju materijalima podrijetlom iz EGP-a ako su uključeni u proizvod koji je ondje dobiven. Nije potrebno da su takvi materijali bili podvrgnuti dostatnoj obradi ili preradi.

3.

Nadalje, u mjeri u kojoj su ti proizvodi obuhvaćeni sporazumom o EGP-u, smatra ih se podrijetlom iz EGP-a ako se ponovno izvoze u drugu ugovornu stranku EGP-a.

ZAJEDNIČKA IZJAVA

o Kneževini Andori

1.

Proizvode podrijetlom iz Kneževine Andore obuhvaćene poglavljima od 25. do 97. Harmoniziranog sustava Island, Lihtenštajn i Norveška prihvaćaju kao proizvode podrijetlom iz Europske unije u smislu Sporazuma.

2.

Protokol 4. primjenjuje se mutatis mutandis za potrebe definiranja statusa podrijetla prethodno navedenih proizvoda.

ZAJEDNIČKA IZJAVA

o Republici San Marinu

1.

Proizvode podrijetlom iz Republike San Marina Republika Island, Lihtenštajn i Norveška prihvaćaju kao proizvode podrijetlom iz Europske unije u smislu ovog Sporazuma.

2.

Protokol 4. primjenjuje se mutatis mutandis za potrebe definiranja statusa podrijetla prethodno navedenih proizvoda.

ZAJEDNIČKA IZJAVA

o ugovornoj stranci koja se povlači iz Regionalne konvencije o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla

1.

Ako ugovorna stranka depozitaru Regionalne konvencije o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla dostavi pismenu obavijest o svojoj namjeri povlačenja iz Konvencije u skladu s njezinim člankom 9., ugovorna stranka odmah započinje pregovore o pravilima o podrijetlu sa svim drugim ugovornim strankama EGP-a radi provedbe ovog Sporazuma.

2.

Do stupanja na snagu novoutvrđenih pravila o podrijetlu između ugovorne stranke koja se povlači i drugih ugovornih stranaka EGP-a primjenjuju se mutatis mutandis pravila o podrijetlu iz Dodatka I. i, po potrebi, odgovarajuće odredbe Dodatka II. Regionalnoj konvenciji o pan-Euro-Mediteranskim povlaštenim pravilima podrijetla koji se primjenjuju u trenutku povlačenja. Međutim od trenutka povlačenja smatra se da je pravilima o podrijetlu iz Dodatka I. i, po potrebi, odgovarajućim odredbama Dodatka II. Konvenciji dopuštena dvostrana kumulacija samo između ugovorne stranke koja se povlači i druge ugovorne stranke EGP-a.


(1)  Kneževina Lihtenštajn je u carinskoj uniji sa Švicarskom i ugovorna je stranka Sporazuma o Europskom gospodarskom prostoru.

(2)  Albanija, Bosna i Hercegovina, bivša jugoslavenska republika Makedonija, Crna Gora, Srbija i Kosovo u skladu s rezolucijom VSUN-a 1244/99.

(3)  Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Sirija, Tunis, Palestina (*Ovaj se naziv ne tumači kao da se njime priznaje Država Palestina niti se njime dovode u pitanje pojedinačna stajališta država članica u tom pogledu).


21.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 50/42


ODLUKA (EU) 2015/286 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 27. studenoga 2014.

o izmjeni Odluke ESB/2010/29 o izdavanju euronovčanica (ESB/2014/49)

Upravno vijeće Europske središnje banke,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 128. stavak 1.,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 16.,

budući da:

(1)

Na temelju članka 1. Odluke Vijeća 2014/509/EU od 23. srpnja 2014. o usvajanju eura u Litvi 1. siječnja 2015. (1), u skladu s člankom 140. stavkom 2. Ugovora, Litva ispunjava potrebne uvjete za usvajanje eura i odstupanje u korist Litve iz članka 4. Akta o pristupanju iz 2003. (2) prestaje s učinkom od 1. siječnja 2015.

(2)

Članak 1. točka (d) Odluke ESB/2010/29 (3) definira „ključ za raspodjelu novčanica” i upućuje na Prilog I. navedenoj Odluci, u kojem se navodi ključ za raspodjelu novčanica koji se primjenjuje od 1. siječnja 2014. Budući da će Litva uvesti euro 1. siječnja 2015., Odluka ESB/2010/29 mora se izmijeniti radi utvrđivanja ključa za raspodjelu novčanica koji će se upotrebljavati od 1. siječnja 2015.

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Izmjena

1.   Posljednja rečenica članka 1. točke (d) Odluke ESB/2010/29 zamjenjuje se sljedećim:

„U Prilogu I. ovoj Odluci naveden je ključ za raspodjelu novčanica koji će se primjenjivati od 1. siječnja 2015.”

2.   Prilog I. Odluci ESB/2010/29 zamjenjuje se tekstom iz Priloga ovoj Odluci.

Članak 2.

Stupanje na snagu

Ova Odluka stupa na snagu 1. siječnja 2015.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 27. studenoga 2014.

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI


(1)  SL L 228, 31.7.2014., str. 29.

(2)  Akt o uvjetima pristupanja Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Slovačke Republike i prilagodbama Osnivačkih ugovora (SL L 236, 23.9.2003., str. 33.).

(3)  Odluka ESB/2010/29 od 13. prosinca 2010. o izdavanju euronovčanica (SL L 35, 9.2.2011., str. 26.).


PRILOG

„PRILOG I.

KLJUČ ZA RASPODJELU NOVČANICA OD 1. SIJEČNJA 2015.

(%)

Europska središnja banka

8,0000

Nationale Bank van België/Banque nationale de Belgique

3,2385

Deutsche Bundesbank

23,5220

Eesti Pank

0,2520

Central Bank of Ireland

1,5170

Bank of Greece

2,6575

Banco de España

11,5550

Banque de France

18,5320

Banca d'Italia

16,0900

Central Bank of Cyprus

0,1975

Latvijas Banka

0,3685

Lietuvos bankas

0,5400

Banque centrale du Luxembourg

0,2655

Central Bank of Malta

0,0850

De Nederlandsche Bank

5,2325

Oesterreichische Nationalbank

2,5655

Banco de Portugal

2,2785

Banka Slovenije

0,4515

Národná banka Slovenska

1,0095

Suomen Pankki

1,6420

UKUPNO

100,0000”


21.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 50/44


ODLUKA (EU) 2015/287 EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE

od 31. prosinca 2014.

o uplati kapitala, prijenosu deviznih pričuva i doprinosima središnje banke Lietuvos bankas u pričuve i rezervacije Europske središnje banke (ESB/2014/61)

UPRAVNO VIJEĆE EUROPSKE SREDIŠNJE BANKE,

uzimajući u obzir Statut Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke, a posebno njegov članak 30. stavke 1. i 3., i članak 48. stavke 1. i 2.,

budući da:

(1)

Na temelju članka 1. Odluke Vijeća 2014/509/EU (1), u skladu s člankom 140. stavkom 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, Litva ispunjava potrebne uvjete za usvajanje eura, i odstupanje u korist Litve iz članka 4. Akta o pristupanju iz 2003. (2) prestaje s učinkom od 1. siječnja 2015.

(2)

Članak 48. stavak 1. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (u daljnjem tekstu „Statut ESSB-a”) određuje da nacionalna središnja banka (NSB) države članice čije je odstupanje prestalo mora uplatiti svoj upisani udio u kapitalu Europske središnje banke (ESB) u jednakom iznosu kao nacionalne središnje banke drugih država članica čija je valuta euro. Nacionalne središnje banke postojećih država članica čija je valuta euro uplatile su u cijelosti svoje udjele u upisanom kapitalu ESB-a (3). Ponder središnje banke Lietuvos bankas u ključu kapitala ESB-a iznosi 0,4132 % u skladu s člankom 2. Odluke ESB/2013/28 (4). Središnja banka Lietuvos bankas već je uplatila dio svog udjela u upisanom kapitalu ESB-a u skladu s člankom 1. Odluke ESB/2013/31 (5). Nepodmireni iznos je stoga 43 051 594,36 EUR koji je jednak razlici između umnoška upisanog kapitala ESB-a (10 825 007 069,61 EUR) i pondera središnje banke Lietuvos bankas u ključu kapitala (0,4132 %) i dijela njezinog udjela u upisanom kapitalu ESB-a koji je već uplaćen.

(3)

Člankom 48. stavkom 1., u vezi s člankom 30. stavkom 1. Statuta ESSB-a, predviđeno je da NSB države članice čije je odstupanje prestalo mora također ESB-u prenijeti devizne pričuve. U skladu s člankom 48. stavkom 1. Statuta ESSB-a, iznos za prijenos određuje se tako da se vrijednost u eurima po važećem tečaju deviznih pričuva, koje su već prenesene ESB-u u skladu s člankom 30. stavkom 1. Statuta ESSB-a, pomnoži s omjerom između broja udjela koje je upisao dotični NSB i broja udjela koje su već uplatile nacionalne središnje banke drugih država članica čija je valuta euro. Pri određivanju „deviznih pričuva koje su već prenesene ESB-u u skladu s člankom 30. stavkom 1.” potrebno je poštovati prethodne prilagodbe ključa kapitala (6) u skladu s člankom 29. stavkom 3. Statuta ESSB-a i proširenja ključa kapitala ESB-a u skladu s člankom 48. stavkom 3. Statuta ESSB-a (7). Posljedično, u skladu s Odlukom ESB/2013/26 (8), protuvrijednost u eurima deviznih pričuva, koje su već prenesene ESB-u u skladu s člankom 30. stavkom 1. Statuta ESSB-a, jest 338 656 541,82 EUR.

(4)

Devizne pričuve koje mora prenijeti središnja banka Lietuvos bankas trebale bi biti u američkim dolarima i zlatu ili nominirane u njima.

(5)

Članak 30. stavak 3. Statuta ESSB-a određuje da ESB mora priznati svakom NSB-u države članice čija je valuta euro potraživanje koje je jednako deviznim pričuvama koje je NSB prenio ESB-u. Odredbe koje se odnose na nominalnu vrijednost i remuneraciju potraživanja koja su već bila priznata nacionalnim središnjim bankama država članica čija je valuta euro (9) trebale bi se primjenjivati i na nominalnu vrijednost i remuneraciju potraživanja središnje banke Lietuvos bankas.

(6)

Članak 48. stavak 2. Statuta ESSB-a određuje da NSB države članice čije je odstupanje prestalo mora pridonijeti pričuvama ESB-a, rezervacijama koje su jednake pričuvama i iznosu koji je tek potrebno uključiti u pričuve i rezervacije vezano uz stanje računa dobiti i gubitka na dan 31. prosinca godine prije prestanka odstupanja. Iznos tog doprinosa određuje se u skladu s člankom 48. stavkom 2. Statuta ESSB-a.

(7)

U smislu članka 3. stavka 5. Poslovnika Europske središnje banke (10), guverner središnje banke Lietuvos bankas imao je mogućnost dostaviti svoje primjedbe na ovu Odluku prije njezina donošenja,

DONIJELO JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ove Odluke:

(a)

„devizne pričuve” znači zlato ili američki dolari;

(b)

„zlato” znači čista unca zlata u obliku poluga prema londonskom standardu dobre isporuke (engl. London Good Delivery), kako je odredilo udruženje London Bullion Market Association;

(c)

„američki dolar” znači zakonska valuta Sjedinjenih Država.

Članak 2.

Opseg i oblik uplaćenog kapitala

1.   S učinkom od 1. siječnja 2015. središnja banka Lietuvos bankas uplaćuje preostali dio svog udjela u upisanom kapitalu ESB-a, koji iznosi 43 051 594,36 EUR.

2.   Središnja banka Lietuvos bankas uplaćuje ESB-u 2. siječnja 2015. iznos naveden u stavku 1. putem zasebnog prijenosa preko transeuropskog automatiziranog sustava ekspresnih novčanih transakcija u realnom vremenu na bruto načelu (TARGET2).

3.   Središnja banka Lietuvos bankas uplaćuje ESB-u 2. siječnja 2015. putem zasebnog prijenosa preko sustava TARGET2 kamate dospjele 1. siječnja 2015. na iznos koji duguje ESB-u u skladu sa stavkom 2. Te kamate izračunavaju se dnevno primjenom metode stvarnog broja dana/360 dana po stopi koja je jednaka graničnoj kamatnoj stopi koju je Eurosustav upotrijebio u svojoj posljednjoj glavnoj operaciji refinanciranja.

Članak 3.

Prijenos deviznih pričuva

1.   Središnja banka Lietuvos bankas prenosi ESB-u, s učinkom od 1. siječnja 2015. i u skladu s ovim člankom i sporazumima koji iz njega proizlaze, iznos deviznih pričuva u protuvrijednosti od 338 656 541,82 EUR, kako slijedi:

Iznosi gotovine u američkim dolarima u protuvrijednosti eura

Iznos zlata u protuvrijednosti eura

Ukupni iznos u protuvrijednosti eura

287 858 060,55

50 798 481,27

338 656 541,82

2.   Iznos deviznih pričuva u protuvrijednosti u eurima, koji je središnja banka Lietuvos bankas obvezna prenijeti u skladu sa stavkom 1., izračunava se na temelju tečaja između eura i američkog dolara koji je određen kao rezultat 24-satnog pisanog postupka savjetovanja 31. prosinca 2014. između Eurosustava i središnje banke Lietuvos bankas i, kad je riječ o zlatu, na temelju cijene u američkim dolarima za čistu uncu zlata, koja je određena na londonskom tržištu (engl. London gold fixing) 31. prosinca 2014. u 10.30 po londonskom vremenu.

3.   ESB u najkraćem mogućem roku potvrđuje središnjoj banci Lietuvos bankas iznos koji je izračunan u skladu sa stavkom 2.

4.   U skladu sa stavkom 1., središnja banka Lietuvos bankas prenosi ESB-u iznos gotovine u američkim dolarima u protuvrijednosti iznosa u eurima koji je utvrđen u tablici iz stavka 1.

5.   Prijenos iznosa gotovine u američkim dolarima u protuvrijednosti iznosa u eurima koji je utvrđen u tablici iz stavka 1. obavlja se na račune koje odredi ESB. Datum namire za prijenos iznosa gotovine u američkim dolarima ESB-u je 5. siječnja 2015. Lietuvos bankas daje nalog za izvršavanje navedenog prijenosa ESB-u.

6.   Vrijednost zlata koje središnja banka Lietuvos bankas prenosi na ESB u skladu sa stavkom 1. najbliža je moguća, ali ne viša od 50 798 481,27 EUR.

7.   Središnja banka Lietuvos bankas prenosi zlato iz stavka 1. u neinvestiranim oblicima na račune i lokacije koje odredi ESB. Datum namire za prijenos zlata na ESB je 5. siječnja 2015. Lietuvos bankas daje nalog za izvršavanje navedenog prijenosa na ESB.

8.   Ako središnja banka Lietuvos bankas na ESB prenese zlato u vrijednosti koja je manja od iznosa navedenog u stavku 1., tada ona 5. siječnja 2015. prenosi iznos gotovine u američkim dolarima jednak manjku na račun ESB-a koji odredi ESB. Svaki takav iznos gotovine u američkim dolarima ne čini dio deviznih pričuva koje središnja banka Lietuvos bankas prenosi ESB-u u skladu sa stavkom 4.

9.   Razlika, ako postoji, između ukupnog iznosa u protuvrijednosti u eurima koji je naveden u stavku 1. i iznosa navedenog u članku 4. stavku 1. namiruje se u skladu sa Sporazumom od 31. prosinca 2014. između središnje banke Lietuvos bankas i Europske središnje banke o potraživanju koje Europska središnja banka priznaje središnjoj banci Lietuvos bankas na temelju članka 30. stavka 3. Statuta Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke (11).

Članak 4.

Nominalna vrijednost, remuneracija i dospijeće potraživanja jednakih doprinosima

1.   S učinkom od 1. siječnja 2015. i u skladu sa specifikacijama iz članka 3. koje se odnose na datume namire za prijenose deviznih pričuva, ESB priznaje središnjoj banci Lietuvos bankas potraživanje nominirano u eurima, jednako ukupnom iznosu u eurima doprinosa središnje banke Lietuvos bankas u deviznim pričuvama. Navedeno potraživanje iznosi 239 453 709,58 EUR.

2.   Potraživanje koje ESB priznaje središnjoj banci Lietuvos bankas remunerira se od datuma namire. Kamate koje dospijevaju izračunavaju se dnevno primjenom metode stvarnog broja dana/360 dana, po stopi jednakoj 85 % granične kamatne stope koju je Eurosustav upotrijebio u svojoj posljednjoj glavnoj operaciji refinanciranja.

3.   Obračunate kamate izračunate u skladu sa stavkom 2. bit će isplaćene središnjoj banci Lietuvos bankas na kraju svake financijske godine. ESB svako tromjesečje obavješćuje središnju banku Lietuvos bankas o ukupnom iznosu.

4.   Nije moguće zahtijevati otkup potraživanja.

Članak 5.

Doprinos pričuvama i rezervacijama ESB-a

1.   S učinkom od 1. siječnja 2015. središnja banka Lietuvos bankas pridonosi pričuvama ESB-a, rezervacijama koje su jednake pričuvama i iznosu koji je tek potrebno uključiti u pričuve i rezervacije vezano uz stanje računa dobiti i gubitka na dan 31. prosinca 2014.

2.   Iznosi koje pridonosi središnja banka Lietuvos bankas utvrđuju se u skladu s člankom 48. stavkom 2. Statuta ESSB-a. Upućivanja u članku 48. stavku 2. na „broj udjela upisanih od strane dotične središnje banke” i na „broj udjela koje su već uplatile ostale središnje banke” odnosi se na odgovarajuće pondere središnje banke Lietuvos bankas i nacionalnih središnjih banaka drugih država članica čija je valuta euro u ključu kapitala ESB-a, u skladu s Odlukom ESB/2013/26.

3.   Za potrebe stavka 1., „pričuve ESB-a” i „rezervacije koje su jednake pričuvama” uključuju fond opće pričuve ESB-a, stanja na revalorizacijskim računima i rezervacije za tečajni, kamatni, kreditni, tržišni rizik i rizik cijene zlata.

4.   ESB izračunava i potvrđuje središnjoj banci Lietuvos bankas iznos koji središnja banka Lietuvos bankas mora pridonijeti u skladu sa stavkom 1. najkasnije prvog radnog dana nakon što Upravno vijeće odobri godišnje financijske izvještaje ESB-a za 2014.

5.   Središnja banka Lietuvos bankas drugog radnog dana nakon što Upravno vijeće odobri godišnje financijske izvještaje ESB-a za 2014. godinu, preko sustava TARGET2 uplaćuje ESB-u:

(a)

iznos koji duguje ESB-u izračunan u skladu sa stavkom 4., umanjen za bilo koji iznos koji premašuje iznos potraživanja navedenog u članku 4. stavku 1. na datume namire navedene u članku 3. stavcima 5. i 7. („unaprijed plaćeni doprinos”), ako postoji; i

(b)

kamate koje su dospjele od 1. siječnja 2015. do dana plaćanja na iznos koji duguje ESB-u izračunan u skladu sa stavkom 4. umanjene za bilo koji unaprijed plaćeni doprinos.

6.   Kamate koje dospijevaju u skladu sa stavkom 5. točkom (b) izračunavaju se dnevno primjenom metode stvarnog broja dana/360 dana, po stopi jednakoj graničnoj kamatnoj stopi koju je Eurosustav upotrijebio u svojoj posljednjoj glavnoj operaciji refinanciranja.

Članak 6.

Nadležnosti

1.   Izvršni odbor ESB-a u potrebnoj mjeri izdaje upute središnjoj banci Lietuvos bankas kako bi se detaljnije odredile i provele odredbe ove Odluke i kako bi se osigurali primjereni pravni lijekovi za rješavanje problema do kojih eventualno može doći.

2.   O svim uputama koje izdaje Izvršni odbor u skladu sa stavkom 1. pravodobno se obavješćuje Upravno vijeće te se Izvršni odbor obvezuje postupati u skladu sa svim odlukama Upravnog vijeća.

Članak 7.

Završna odredba

Ova Odluka stupa na snagu 1. siječnja 2015.

Sastavljeno u Frankfurtu na Majni 31. prosinca 2014.

Predsjednik ESB-a

Mario DRAGHI


(1)  Odluka Vijeća 2014/509/EU od 23. srpnja 2014. o usvajanju eura u Litvi 1. siječnja 2015. (SL L 228, 31.7.2014., str. 29.).

(2)  Akt o uvjetima pristupanja Češke Republike, Republike Estonije, Republike Cipra, Republike Latvije, Republike Litve, Republike Mađarske, Republike Malte, Republike Poljske, Republike Slovenije i Slovačke Republike i prilagodbama Osnivačkih ugovora (SL L 236, 23.9.2003., str. 33.).

(3)  Odluka ESB/2013/30 od 29. kolovoza 2013. o uplati kapitala Europske središnje banke od strane nacionalnih središnjih banaka država članica čija je valuta euro (SL L 16, 21.1.2014., str. 61.).

(4)  Odluka ESB/2013/28 od 29. kolovoza 2013. o postotnim udjelima nacionalnih središnjih banaka u ključu za upis kapitala Europske središnje banke (SL L 16, 21.1.2014., str. 53.).

(5)  Odluka ESB/2013/31 od 30. kolovoza 2013. o uplati kapitala Europske središnje banke od strane nacionalnih središnjih banaka izvan europodručja (SL L 16, 21.1.2014., str. 63.).

(6)  Vidjeti bilješku 4.

(7)  Odluka ESB/2013/17 od 21. lipnja 2013. o postotnim udjelima nacionalnih središnjih banaka u ključu za upis kapitala Europske središnje banke (SL L 187, 6.7.2013., str. 15.).

(8)  Odluka ESB/2013/26 od 29. kolovoza 2013. o utvrđivanju mjera potrebnih za doprinos akumuliranoj vrijednosti vlasničkog kapitala Europske središnje banke i za prilagodbu potraživanja nacionalnih središnjih banaka koja su jednaka prenesenim deviznim pričuvama (SL L 16, 21.1.2014., str. 47.).

(9)  U skladu sa Smjernicom ESB/2000/15 od 3. studenoga 1998., kako je izmijenjena Smjernicom od 16. studenoga 2000. o sastavu, vrednovanju i načinima inicijalnog prijenosa deviznih pričuva, te o nominalnoj vrijednosti i remuneraciji odgovarajućih potraživanja (SL L 336, 30.12.2000., str. 114.).

(10)  Odluka ESB/2004/2 od 19. veljače 2004. o donošenju Poslovnika Europske središnje banke (SL L 80, 18.3.2004., str. 33.).

(11)  SL C 64, 21.2.2015., str. 5.


Ispravci

21.2.2015   

HR

Službeni list Europske unije

L 50/48


Ispravak Provedbene odluke Vijeća 2014/488/ZVSP od 22. srpnja 2014. o provedbi Odluke 2013/255/ZVSP o mjerama ograničavanja protiv Sirije

( Službeni list Europske unije L 217 od 23. srpnja 2014. )

Stranica 50., Prilog, poglavlje A, prvi stupac:

umjesto:

„180.

181.

182.”

treba stajati:

„192.

193.

194.”