(1)

Vijeće je Uredbom (EZ) br. 2022/95 (2) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu na uvoz amonijeva nitrata trenutačno obuhvaćenog oznakama KN 3102 30 90 i 3102 40 90 i podrijetlom iz Rusije. U skladu s daljnjim ispitnim postupkom kojim je utvrđeno da su carine bile apsorbirane, mjere su izmijenjene Uredbom Vijeća (EZ) br. 663/98 (3). Nakon prve revizije zbog predstojećeg isteka mjera i prve privremene revizije u skladu s člankom 11. stavcima 2. i 3. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 („Osnovna uredba”), Vijeće je Uredbom (EZ) br. 658/2002 (4) uvelo konačnu antidampinšku pristojbu od 47,07 EUR po toni na uvoz amonijeva nitrata obuhvaćenog oznakama KN 3102 30 90 i 3102 40 90 i podrijetlom iz Rusije. Zatim je provedena privremena revizija opsega proizvoda u skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe te je Uredbom Vijeća (EZ) br. 945/2005 (5) uvedena konačna antidampinška pristojba u rasponu između 41,42 EUR po toni i 47,07 EUR po toni na uvoz krutih gnojiva s masenim udjelom amonijeva nitrata većim od 80 %, trenutačno obuhvaćenih oznakama KN 3102 30 90 , 3102 40 90 , ex 3102 29 00 , ex 3102 60 00 , ex 3102 90 00 , ex 3105 10 00 , ex 3105 20 10 , ex 3105 51 00 , ex 3105 59 00 i ex 3105 90 20 , podrijetlom iz Rusije.

(2)

Nakon druge revizije zbog predstojećeg isteka mjera i druge privremene djelomične revizije u skladu s člankom 11. stavcima 2. i 3. Osnovne uredbe, Vijeće je Uredbom (EZ) br. 661/2008 (6) zadržalo mjere na snazi. Pristojba nije izmijenjena, osim za grupaciju EuroChem (7), za koju je fiksni iznos pristojbe iznosio između 28,88 EUR i 32,82 EUR po toni.

(3)

Europska komisija („Komisija”) prihvatila je Odlukom 2008/577/EZ (8) ponude za preuzimanje obveza s kvantitativnim pragom od ruskih proizvođača JSC Acron i JSC Dorogobuzh, članova društva Acron Holding (pod zajedničkim nazivom „Acron”) te od grupacije EuroChem. Komisija je Odlukom 2012/629/EU (9) odbila ponudu za preuzimanje obveze grupacije EuroChem zbog nepraktičnosti preuzimanja obveze.

(4)

Presudom od 10. rujna 2008. (10), čije je tumačenje dano presudom od 9. srpnja 2009. (11), Opći sud poništio je Uredbu (EZ) br. 945/2005 u odnosu na društvo JSC Kirovo-Chepetsky Khimichesky Kombinat („Kirovo”), koje je dio grupacije OJSC UCC UralChem („UralChem”). Vijeće je Uredbom (EZ) br. 989/2009 (12) u skladu s time izmijenilo Uredbu (EZ) br. 661/2008. Posljedično, za društvo Kirovo antidampinška pristojba (u iznosu od 47,07 EUR po toni) primjenjuje se samo na uvoz amonijeva nitrata trenutačno obuhvaćenog oznakama KN 3102 30 90 i 3102 40 90 .

(5)

Nakon objave obavijesti o predstojećem isteku (13) antidampinških mjera na snazi Komisija je primila zahtjev za pokretanje revizije zbog predstojećeg isteka tih mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. Osnovne uredbe. Zahtjev je 28. ožujka 2013. podnijelo Unijino udruženje proizvođača umjetnih gnojiva, Fertilizers Europe („podnositelj zahtjeva”), u ime proizvođača iz Unije koji čine više od 25 % ukupne proizvodnje dotičnog proizvoda u Uniji.

(6)

Zahtjev se temeljio na obrazloženju da bi istek mjera vjerojatno doveo do nastavka i ponavljanja dampinga te štete za industriju Unije.

(7)

Nakon objave Rusko udruženje proizvođača umjetnih gnojiva („RFPA”) tvrdilo je da zahtjev za reviziju podupire tek jedan udjel proizvođača iz Unije koji proizvode tip amonijeva nitrata za gnojiva („FGAN”) i da proizvođači svih tipova amonijeva nitrata i drugih gnojiva od amonijeva nitrata čine trostruko veći obujam od podnositelja zahtjeva. Međutim taj je zahtjev neutemeljen jer su podnositelj zahtjeva i dionici koji podupiru zahtjev proizvođači FGAN-a te drugih proizvoda obuhvaćenih ovom revizijom zbog predstojećeg isteka mjera. Stoga zahtjev nisu podupirali samo proizvođači FGAN-a, nego i proizvođači drugih vrsta dotičnog proizvoda te je ispunjen kvantitativni prag za pokretanje revizije.

(8)

Utvrdivši nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom da postoje dostatni dokazi za opravdano pokretanje revizije zbog predstojećeg isteka mjera, Komisija je 12. srpnja 2013. u obavijesti objavljenoj u Službenom listu Europske unije („obavijest o pokretanju revizije”) (14) najavila pokretanje revizije zbog predstojećeg isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 2. Osnovne uredbe.

(9)

Udruženje RFPA dostavilo je primjedbe koje su se odnosile na mjere na snazi i osporilo njihovu zakonitost prije pokretanja ispitnog postupka. Ta je strana tvrdila i da ne postoji temelj za pokretanje revizije zbog predstojećeg isteka mjera na osnovi podataka poslanih Komisiji prije pokretanja revizije u pogledu vjerojatnosti nastavka ili ponavljanja dampinga i štete u slučaju isteka mjera.

(10)

Službe Komisije toj su zainteresiranoj strani odgovorile da stavove koje su izrazile strane koje nisu podnositelj zahtjeva detaljno ispituju tek nakon pokretanja ispitnog postupka.

(11)

Ista ta zainteresirana strana zatražila je i pristup zahtjevu za reviziju zbog predstojećeg isteka mjera u verziji od 28. ožujka 2013., kako je navedeno u obavijesti o pokretanju revizije, te pristup pismu za dopunu podataka koje su službe Komisije izdale podnositeljima zahtjeva u pogledu njihova zahtjeva za reviziju zbog predstojećeg isteka mjera kako bi mogli uspješnije ostvarivati svoja prava na obranu. Službe Komisije obavijestile su tu zainteresiranu stranu da se odluka o pokretanju ispitnog postupka temeljila samo na pročišćenoj verziji zahtjeva koja uključuje odgovor na pismo za dopunu podataka. Ranije verzije i nacrti nisu bitni. Stoga uskraćivanje pristupa početnoj verziji i pismu ne bi predstavljalo kršenje prava na obranu te strane. Strana je od službenika za saslušanja za GU za trgovinu zatražila da intervenira u pogledu tog navodnog kršenja prava na obranu. Službenik za saslušanja podržao je stav službi Komisije 4. ožujka 2014.

(12)

Zainteresirana strana zatražila je i pristup zahtjevima za reviziju zbog predstojećeg isteka mjera koji se odnose na druga dva različita postupka. Strana je tvrdila da su ti zahtjevi odbijeni kao neutemeljeni i da bi, odobri li joj se pristup tim dokumentima, mogla usporediti okolnosti tih dvaju predmeta s trenutačnom revizijom, razumjeti Komisijinu analizu dostatnosti zahtjeva u svakom predmetu i zahvaljujući tome na odgovarajući način ostvariti svoje prava na obranu. Strana je od službi Komisije primila sva objašnjenja, a službenik za saslušanja podržao je stav službi Komisije 4. ožujka 2014.

(13)

Ispitnim postupkom u vezi s nastavkom i ponavljanjem dampinga obuhvaćeno je razdoblje od 1. srpnja 2012. do 30. lipnja 2013. („razdoblje ispitnog postupka revizije” ili „RIPR”). Ispitivanjem kretanja relevantnih za procjenu vjerojatnosti ponavljanja štete obuhvaćeno je razdoblje od 1. siječnja 2010. do 30. lipnja 2013. („razmatrano razdoblje”).

(14)

Nakon objave udruženje RFPA tvrdilo je da je u usporedbi s prethodnom revizijom zbog predstojećeg isteka mjera koja je dovela do Uredbe (EZ) br. 661/2008 došlo do neopravdane promjene metodologije s obzirom na to da je razmatrano razdoblje u toj reviziji bilo duže.

(15)

Komisija smatra da se okolnosti koje je navelo udruženje RFPA ne mogu smatrati promjenom metodologije za potrebe članka 11. stavka 9. Osnovne uredbe. U svakom slučaju, potrebno je napomenuti sljedeće. U skladu je s praksom Komisije da razmatranim razdobljem obično budu obuhvaćeni RIPR i tri kalendarske godine prije RIPR-a, osim ako je samim RIPR-om obuhvaćen znatan dio prethodne kalendarske godine. U potonjoj situaciji iznimno je dopušteno u obzir uzeti četiri kalendarske godine. Tako je bilo u prethodnoj reviziji zbog predstojećeg isteka mjera. Ta se tvrdnja stoga odbacuje.

(16)

Komisija je u obavijesti o pokretanju revizije pozvala sve zainteresirane strane da joj se obrate kako bi sudjelovale u ispitnom postupku. Uz to, Komisija je posebno obavijestila podnositelje zahtjeva, druge poznate proizvođače iz Unije, poznate proizvođače izvoznike i nadležna tijela Rusije („dotična zemlja”), poznate uvoznike, dobavljače i korisnike, trgovce te udruženja za koje se zna da se na njih odnosi pokretanje ispitnog postupka i pozvala ih na sudjelovanje.

(17)

Zainteresirane strane dobile su priliku dostaviti svoje primjedbe na pokretanje ispitnog postupka i zatražiti saslušanje s Komisijom i/ili službenikom za saslušanja Glavne uprave za trgovinu.

(18)

U obavijesti o pokretanju revizije Komisija je navela da bi mogla provesti uzorkovanje zainteresiranih strana u skladu s člankom 17. Osnovne uredbe.

(19)

Komisija je u obavijesti o pokretanju revizije navela da je odabrala privremeni uzorak proizvođača iz Unije. Komisija je odabrala uzorak na temelju proizvodnje u Uniji i obujma prodaje istovjetnog proizvoda na tržištu Unije tijekom RIPR-a. Taj se uzorak sastojao od četiriju proizvođača iz Unije sa sjedištem u Francuskoj, Litvi, Poljskoj i Ujedinjenoj Kraljevini (15), koji su činili oko 42 % proizvodnje u Uniji i 41 % prodaje Unije. Komisija je pozvala zainteresirane strane da ulože primjedbe na privremeni uzorak.

(20)

Jedna je zainteresirana strana tvrdila da bi privremeno odabrani uzorak proizvođača iz Unije trebao uključivati samo proizvođače amonijeva nitrata trenutačno obuhvaćenog oznakama KN 3102 30 90 i 3102 40 90 kako je izvorno predviđeno Uredbom (EZ) br. 2022/95, a ne i proizvođače krutih gnojiva s masenim udjelom amonijeva nitrata većim od 80 %, trenutačno obuhvaćenih oznakama KN ex 3102 29 00 , ex 3102 60 00 , ex 3102 90 00 , ex 3105 10 00 , ex 3105 20 10 , ex 3105 51 00 , ex 3105 59 00 i ex 3105 90 20 , kako je predviđeno Uredbom (EZ) br. 945/2005.

(21)

Razlog za tu tvrdnju bila je presuda Prvostupanjskog suda u predmetu T-348/05 iz uvodne izjave 4., na temelju koje je poništena Uredba (EZ) br. 945/2005 kojom je opseg proizvoda proširen u usporedbi s početnim ispitnim postupkom.

(22)

Ta je tvrdnja neutemeljena. Tom je presudom Uredba (EZ) br. 945/2005 poništena samo u pogledu jednog ruskog proizvođača izvoznika. Za sve ostale ruske proizvođače izvoznike primjenjivi opseg proizvoda i dalje je onaj utvrđen u Uredbi (EZ) br. 945/2005. U svakom slučaju, svi proizvođači iz Unije u uzorku proizvode amonijev nitrat trenutačno obuhvaćen oznakama KN 3102 30 90 i 3102 40 90 . Kruta gnojiva navedena pod drugim oznakama KN proizvodi industrija Unije te su ona jednostavno rezultat dodatnih kemijskih postupaka ili postupaka miješanja radi stvaranja kompozitnih gnojiva, koja se nazivaju i „stabiliziranim gnojivima” ili „smjesama”, uz uvjet da je njihov maseni udio dušika veći od 28 % ili da je njihov maseni udio amonijeva nitrata veći od 80 %.

(23)

Stoga je uzorak reprezentativan za industriju Unije.

(24)

Kako bi odlučila je li uzorkovanje potrebno i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih nepovezanih uvoznika zatražila da dostave podatke određene u obavijesti o pokretanju revizije.

(25)

Nijedan nepovezani uvoznik nije odgovorio na obrazac za uzorkovanje, zbog čega uzorkovanje nije bilo potrebno.

(26)

Kako bi odlučila je li uzorkovanje potrebno i, ako jest, kako bi odabrala uzorak, Komisija je od svih proizvođača izvoznika iz Rusije zatražila da dostave podatke određene u obavijesti o pokretanju revizije. Uz to, Komisija je zatražila od Stalne misije Rusije pri Uniji da utvrdi ostale proizvođače izvoznike, ako takvi postoje, koji bi mogli biti zainteresirani za sudjelovanje u ispitnom postupku i/ili da im se obrati.

(27)

Osam proizvođača izvoznika iz dotične zemlje dostavilo je zatražene podatke i pristalo da budu uključeni u uzorak. Uvoz u Uniju tijekom RIPR-a izvršen je uglavnom u okviru prihvaćenih preuzimanja obveze. U skladu s člankom 17. stavkom 1. Osnovne uredbe Komisija je odabrala uzorak od četiri proizvođača izvoznika koje je bilo moguće razumno ispitati u raspoloživom vremenu. Ti su proizvođači imali najveći obujam ukupne izvozne prodaje. Uključivali su dva društva koja su ostvarila izvoznu prodaju u Uniju u okviru preuzimanja obveze tijekom RIPR-a. U skladu s člankom 17. stavkom 2. Osnovne uredbe provedeno je savjetovanje o odabiru uzorka sa svim poznatim dotičnim proizvođačima izvoznicima i nadležnim tijelima dotične zemlje. Nije bilo nikakvih primjedaba. Komisija je odlučila zadržati predloženi uzorak i sve su zainteresirane strane u skladu s tim obaviještene o konačno odabranom uzorku.

(28)

Komisija je za uzorak odabrala sljedeća četiri društva:

(29)

Uzorak je činilo 88 % ukupnog obujma izvozne prodaje iz Rusije (u Uniju i treće zemlje) tijekom RIPR-a na temelju odgovora na obrasce za uzorkovanje.

(30)

Komisija je poslala upitnike svim ruskim proizvođačima izvoznicima koji su to zatražili, kao i proizvođačima iz Unije u uzorku, korisnicima i trgovinskim udruženjima koji su joj se javili unutar rokova određenih u obavijesti o pokretanju revizije.

(31)

Odgovori na upitnik primljeni su od četiriju ruskih proizvođača izvoznika u uzorku i četiriju proizvođača iz Unije u uzorku. Jedno trgovinsko udruženje koje predstavlja korisnike, odnosno Nacionalno udruženje poljoprivrednika Engleske i Walesa („NFU”), dostavilo je nepotpun odgovor na upitnik.

(32)

Od ruskih proizvođača izvoznika samo je društvo Acron dostavilo potpun odgovor na upitnik. Ostala tri društva iz uzorka, odnosno društva EuroChem, UralChem i SBU Azot, dostavila su samo djelomične odgovore u kojima su se zadržali na podatcima o kapacitetu, agregiranim podatcima o prodaji na razini franko tvornica i određenim podatcima o svojem trošku proizvodnje. Komisija na temelju tih djelomičnih odgovora nije mogla u potpunosti provjeriti njihove podatke o prodaji, kao ni njihov trošak proizvodnje.

(33)

Komisija je obavijestila tri dotična proizvođača izvoznika u uzorku o svojoj namjeri da primijeni članak 18. Osnovne uredbe u pogledu podataka koje nisu dostavili, a oni su ostvarili svoje pravo na saslušanje sa službenikom za saslušanja. Uz to, u posebnim objavama svakom od triju dotičnih proizvođača izvoznika u uzorku Komisija je naznačila koje je podatke koje je dostavilo svako društvo upotrijebila u svojoj analizi i koje je podatke smatrala nepotpunima, zbog čega je upotrijebila „raspoložive podatke” u skladu s člankom 18. stavkom 1. Osnovne uredbe. Točnije, Komisija je upotrijebila agregirane podatke o prodaji na razini franko tvornica umjesto detaljnih podataka na temelju popisa pojedinačnih transakcija.

(34)

Nadalje, jedno je udruženje koje predstavlja uvoznike, Europsko udruženje uvoznika umjetnih gnojiva („EFIA”), zatražilo da ga se smatra zainteresiranom stranom u ime njegovih članova i dostavljenih pisanih primjedbi. Tri pojedinačna uvoznika naznačila su da su obustavili sav uvoz umjetnih gnojiva podrijetlom iz Rusije.

(35)

Pisani podnesci primljeni su i od nekoliko udruženja korisnika, odnosno od Odbora stručnih poljoprivrednih organizacija u EU-u (COPA)/Opće konfederacije poljoprivrednih zadruga u EU-u (COGECA), NFU-a i od francuskih udruženja AFCOME (Association Française de Commercialisation et de Mélange d'Engrais) i AGPB (Association Générale des Producteurs de Blé et Autres Céréales).

(36)

Komisija je zatražila i provjerila sve podatke koje je smatrala nužnima za utvrđivanje dampinga, nastale štete i interesa Unije. Posjeti radi provjere u skladu s člankom 16. Osnovne uredbe provedeni su u poslovnim prostorijama sljedećih društava:

Proizvođači iz Unije

Proizvođači izvoznici u Rusiji

Povezani uvoznik

(37)

Komisija je 13. lipnja 2014. svim zainteresiranim stranama objavila bitne činjenice i razmatranja na temelju kojih je namjeravala predložiti zadržavanje antidampinških mjera na snazi i pozvala sve zainteresirane strane da dostave svoje primjedbe. Komisija je razmotrila primjedbe zainteresiranih strana i uzela ih u obzir kada je to bilo primjereno.

(38)

Nakon objave udruženje RFPA ponovilo je da bi se tijekom revizije dogodio niz navodnih postupovnih nepravilnosti i napomenuo da je Komisija odbila odobriti pristup početnoj verziji zahtjeva koji je podnositelj zahtjeva podnio 28. ožujka 2013. te da je pristup spisu predmeta bez povjerljivih informacija navodno odobren prekasno.

(39)

U pogledu zahtjeva za pristup početnom zahtjevu za reviziju, službe Komisije objasnile su nekoliko puta, pisano i usmeno, uključujući na sastancima koje je vodio službenik za saslušanja, razloge zbog kojih taj zahtjev nije bilo moguće prihvatiti unutar primjenjivog pravnog okvira.

(40)

U pogledu navodnog prekasnog odobravanja pristupa spisu predmeta bez povjerljivih informacija, Komisija smatra da nije bilo utjecaja na prava udruženja RFPA na obranu, čak i da je ta tvrdnja opravdana. Prvo, Komisija je udruženje RFPA pravovremeno obavijestila o bitnim činjenicama na temelju kojih je namjeravala nastaviti s mjerama te mu je dala dostatno vrijeme za djelovanje. Drugo, prije te objave udruženju RFPA odobren je pristup cijelom spisu predmeta bez povjerljivih informacija.

(41)

Udruženje RFPA tvrdilo je i da „suprotno uobičajenoj praksi” sastanci službi Komisije s podnositeljem zahtjeva održani u svibnju i travnju 2014. nisu evidentirani u spisu predmeta bez povjerljivih informacija te da ograničenim podatcima koje je podnositelj zahtjeva dostavio u svibnju 2014. nije bio priložen odgovarajući sažetak bez povjerljivih informacija.

(42)

Uobičajena je praksa da zainteresirane strane koje zahtijevaju saslušanje svoje stavove predstave usmeno i tome prilože pisane podneske. Verzije tih podnesaka bez povjerljivih informacija umeću se u spis predmeta koji je otvoren za inspekciju i stavljaju na raspolaganje svim drugim zainteresiranim stranama. U tim su dokumentima evidentirani sastanci i saslušanje koje su održale službe Komisije. Stoga se ta tvrdnja odbacuje kao činjenično neutemeljena.

(43)

U pogledu druge tvrdnje, verzija ograničenih podataka bez povjerljivih informacija podnesena u svibnju 2014. nije mogla biti podnesena ni na koji drugi način, a da se ne objave poslovne tajne proizvođača iz Unije. Stoga se ni ta tvrdnja ne može prihvatiti.

(44)

Proizvod na koji se odnosi ova revizija isti je kao i proizvod definiran u Uredbi (EZ) br. 661/2008, tj. kruta gnojiva s masenim udjelom amonijeva nitrata većim od 80 %, trenutačno obuhvaćena oznakama KN 3102 30 90 , 3102 40 90 , ex 3102 29 00 , ex 3102 60 00 , ex 3102 90 00 , ex 3105 10 00 , ex 3105 20 10 , ex 3105 51 00 , ex 3105 59 00 i ex 3105 90 20 i podrijetlom iz Rusije (dalje u tekstu „AN” ili „dotični proizvod”). Međutim, u pogledu AN-a koji proizvodi društvo JSC Kirovo-Chepetsky Khimichesky Kombinat (Kirovo), samo je AN trenutačno obuhvaćen oznakama KN 3102 30 90 i 3102 40 90 dotični proizvod u skladu s Uredbom (EZ) br. 989/2009.

(45)

Glavna je sirovina koja se upotrebljava u proizvodnji AN-a plin, koji čini 70 % do 80 % ukupnih troškova proizvodnje. Proširenjem opsega proizvoda 2005. namjeravao se obuhvatiti i amonijev nitrat kojem su dodane fosforne i/ili kalijeve hranjive tvari s obzirom na to da je utvrđeno da te smjese imaju u osnovi jednaka osnovna fizička i kemijska svojstva te agronomska svojstva.

(46)

Potrebno je napomenuti da oznake KN 3102 30 90 i 3102 40 90 („amonijev nitrat osim u vodenoj otopini” odnosno „smjese amonijeva nitrata s kalcijevim karbonatom ili s drugim anorganskim negnojivim tvarima, s masenim udjelom dušika većim od 28 %”) mogu uključivati AN koji se upotrebljava za industrijske potrebe (poput proizvodnje eksploziva) te AN koji se upotrebljava za poljoprivredne potrebe. Oba tipa imaju jednaka tehnička i kemijska svojstva, međusobno su zamjenjiva i smatraju se dotičnim proizvodom.

(47)

Nakon objave predstavnici ruskih nadležnih tijela tvrdili su da proširenje opsega proizvoda iz 2005. nije u skladu sa Sporazumom WTO-a o antidampingu jer se u pogledu dodatnih proizvoda obuhvaćenih proširenjem iz 2005. ne bi utvrdili damping, šteta ni uzročno-posljedična veza.

(48)

Ta je tvrdnja neutemeljena zbog razloga koji su već navedeni u uvodnoj izjavi 22. te se stoga odbacuje.

(49)

Kao i u prijašnjim ispitnim postupcima, utvrđeno je da AN koji se proizvodi i prodaje na domaćem tržištu u Rusiji i AN koji se iz Rusije izvozi u Uniju imaju jednaka osnovna fizička i tehnička svojstva i namjenu. Stoga su to istovjetni proizvodi za potrebe ovog ispitnog postupka u smislu članka 1. stavka 4. Osnovne uredbe.

(50)

AN koji proizvodi industrija Unije istovjetni je proizvod u pogledu fizičkih i tehničkih svojstava u odnosu na AN koji u Uniju izvozi Rusija.

(51)

U skladu s člankom 11. stavkom 2. Osnovne uredbe Komisija je ispitala je li vjerojatno da istek postojećih mjera dovede do nastavka ili ponavljanja dampinga.

(52)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 32., samo je jedan proizvođač izvoznik u uzorku (Acron) u ispitnom postupku u potpunosti surađivao. Međutim, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 3., Komisija je 2008. prihvatila ponudu društva Acron za preuzimanje obveze u pogledu cijena, a to je preuzimanje i dalje bilo na snazi tijekom RIPR-a. Zbog postojanja preuzimanja obveze izvozne cijene društva Acron tijekom RIPR-a utvrđene su na temelju tog preuzimanja obveze u pogledu cijena u okviru kojeg je određena minimalna uvozna cijena. Posljedično, te izvozne cijene nisu se smatrale pouzdanim elementom procjene vjerojatnosti nastavka ili ponavljanja dampinga ako mjere prestanu vrijediti.

(53)

Udruženje RFPA nakon objave je tvrdilo da to znači da je Komisija utvrdila da damping zapravo nije prisutan. To nije točno. Budući da ruski proizvođači izvoznici, osim društva Acron, nisu u potpunosti surađivali, Komisija nije raspolagala dostatnim podatcima za provedbu svih izračuna dampinga na temelju podataka samih društava. Za društvo Acron bilo je moguće provesti izračun dampinga, ali, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 52., Komisija je smatrala da podatci tog društva nisu bili pouzdani za potrebe ove revizije zbog predstojećeg isteka mjera.

(54)

Za tvrdnju Komisije o nepouzdanosti stvarnih cijena društva Acron zbog preuzimanja obveze u pogledu cijena, zbog čega se te cijene ne mogu upotrijebiti za utvrđivanje izvozne cijene, društvo Acron tvrdilo je da je nezakonita. Međutim Komisija je tvrdila nešto drugo. Komisija nije tvrdila da se same izvozne cijene ne mogu upotrijebiti zbog preuzimanja obveze u pogledu cijena, nego je zaključila da se te izvozne cijene smatraju nepouzdanim elementom u analizi vjerojatnosti nastavka ili ponavljanja dampinga u specifičnim okolnostima ovog ispitnog postupka. Komisija izvozne cijene temeljene na preuzimanju obveze u pogledu cijene ne smatra značajnim pokazateljem budućeg ponašanja proizvođača izvoznika u izostanku mjera i bilo kakva preuzimanja obveze u pogledu cijena.

(55)

Suprotno tvrdnjama društva Acron, njegove izvozne cijene u EU ne mogu se smatrati samo rezultatom uobičajenih tržišnih uvjeta. Tijekom cijelog RIPR-a društvo Acron bilo je jedini ruski proizvođač izvoznik koji je ostvarivao korist od preuzimanja obveze u pogledu cijena, a svi su ostali ruski proizvođači izvoznici podlijegali pristojbama. Ti su elementi definitivno utjecali na konkurentski položaj društva Acron kao jedinog ruskog dobavljača na tržištu EU-a.

(56)

U kontekstu razmatranja iz uvodnih izjava 52. do 55. Komisija je analizirala postoje li dokazi o vjerojatnosti ponavljanja dampinga u slučaju isteka mjera. Analizirala je sljedeće čimbenike: izvoznu cijenu iz Rusije na druga odredišta, proizvodni kapacitet i rezervni kapacitet u Rusiji kao cjelini te privlačnost tržišta Unije i ostalih tržišta trećih zemalja.

(57)

Komisija je utvrdila da je ponderirana prosječna izvozna cijena društva Acron na razini franko tvornica za tržišta trećih zemalja poput Brazila, Kolumbije i Perua tijekom RIPR-a bila niža od stvarne prosječne domaće plaćene ili plative cijene na razini franko tvornica tijekom RIPR-a. Društvo Acron stoga je ostvarivalo prodaju po dampinškim cijenama na tržišta trećih zemalja, posebno u Brazil, nesumnjivo glavno izvozno tržište među trećim zemljama.

(58)

Za sva tri ostala proizvođača izvoznika u uzorku Komisija je utvrdila i da su njihove ponderirane prosječne prodajne cijene na razini franko tvornica za zemlje poput Brazila, Perua, Kolumbije, Ukrajine i Kazakstana tijekom RIPR-a bile niže od njihovih prosječnih domaćih plaćenih ili plativih cijena na razini franko tvornica, što znači da su i oni prodavali po dampinškim cijenama. Taj se nalaz temeljio na provjerenim podatcima koje su dostavili ruski proizvođači izvoznici, koji su činili oko 80 % izvoza u treće zemlje. U skladu s time nije bilo potrebe da Komisija upotrijebi ruske statističke podatke o izvozu, kako je predložilo udruženje RFPA. Izvozna prodaja svih četiriju proizvođača izvoznika u uzorku trećim zemljama izvršena je na održivoj razini cijena tijekom RIPR-a.

(59)

Udruženje RFPA tvrdilo je da podatci dostupni u dokumentu o objavi upućuju na to da, u pogledu društva Eurochem, ne postoji damping ili, u najgorem slučaju, postoji de minimis damping. Ta je tvrdnja pogrešna. Svrha analize nije izračunati točnu dampinšku maržu društva Eurochem, nego utvrditi bi li postojala vjerojatnost ponavljanja dampinga iz Rusije dopusti li se da mjere isteknu. U tom kontekstu ispitni je postupak pokazao da su, i za Eurochem, prosječne cijene na razini franko tvornica za treće zemlje bile niže od njihovih prosječnih domaćih cijena na razini franko tvornica, što znači da je prodaja ostvarena po dampinškim cijenama. Politika određivanja cijena društva Eurochem za prodaju trećim zemljama (prodaja za izvoz na razini nižoj od domaćih cijena) bitan je čimbenik na koji se oslanja u ukupnom utvrđivanju vjerojatnosti da se damping u EU ponovi ako se dopusti da mjere isteknu.

(60)

Udruženje RFPA tvrdilo je da u izračunu dampinga nisu upotrijebljene odgovarajuće metode. Kako je objašnjeno, Komisija nije izračunala dampinške marže, nego jednostavno usporedila prosječne domaće cijene na razini franko tvornica s izvoznim cijenama na razini franko tvornica na temelju podataka koje su dostavila društva u uzorku. U analizi vjerojatnosti ponavljanja dampinga nije potrebno izračunati točne dampinške marže, pa nije bilo razloga za upotrebu vrijednosti CIF, kako je predložilo udruženje RFPA.

(61)

Udruženje RFPA tvrdilo je da Komisija nije usporedila cijene na razini pojedinih proizvoda i da nije izvršena nikakva prilagodba za razinu trgovine. Komisija je analizirala tu tvrdnju i utvrdila da bi razlika u cijenama bila slična čak i da je usporedba bila provedena na razini pojedinačnih proizvoda. Prilagodbe za razinu trgovine nikako se nisu mogle izvršiti s obzirom na to da su društva u uzorku, osim društva Acron, surađivala samo djelomično i nisu poslala dostatno detaljne podatke, točnije, detaljne popise pojedinih transakcija. Stoga se ova tvrdnja odbacuje.

(62)

Izvozna prodaja u Uniju tijekom RIPR-a nije se mogla upotrijebiti za utvrđivanje budućeg ponašanja ostalih triju proizvođača izvoznika u uzorku zbog sljedećih razloga. Društvo EuroChem tijekom RIPR-a je, kao i društvo Acron, izvozilo samo u okviru preuzimanja obveze u pogledu cijena. Društvo EuroChem u Uniju je prodavalo samo tijekom razdoblja dok je na snazi bilo preuzimanje obveze te nije ostvarilo nikakvu prodaju nakon što je Komisija povukla preuzimanje obveze 11. listopada 2012. u Odluci 2012/629/EU. Društva SBU Azot i UralChem nisu prodavala dotični proizvod u Uniju tijekom RIPR-a.

(63)

Komisija nije smatrala potrebnim utvrditi je li domaća prodaja bila ostvarena u uobičajenom tijeku trgovine. Stvarne domaće cijene zaista pokazuju da je izvozna prodaja na tržišta trećih zemalja dampinška. Stoga bi ispitivanje profitabilnosti domaće prodaje, uz moguću posljedičnu potrebu za izračunom uobičajene vrijednosti (na temelju troškova i razumne dobiti) ako se utvrdi da se tom prodajom ostvaruju gubitci, dovelo samo do povećanja uobičajene vrijednosti, a stoga i dampinške marže utvrđene za izvoznu prodaju na tržišta trećih zemalja.

(64)

U kontekstu revizije zbog predstojećeg isteka mjera i analize vjerojatnosti ponavljanja dampinga dostatno je utvrditi da je vjerojatno da će se damping ponoviti ako mjere isteknu. Posljedično, Komisija nije smatrala potrebnim analizirati profitabilnost domaće prodaje i, u skladu s time, nije procijenila pouzdanost troškova proizvodnje u skladu s člankom 2. stavkom 5. Osnovne uredbe.

(65)

U pogledu tih razmatranja Komisija zaključuje da ruski proizvođači izvoznici trenutačno prodaju dotični proizvod po dampinškim cijenama u treće zemlje u Latinskoj Americi, istočnoj Europi, Africi i Aziji. Tijekom RIPR-a prosječna izvozna cijena na razini franko tvornica četiriju proizvođača izvoznika u uzorku iznosila je 201 EUR po toni za treće zemlje, dok je prosječna domaća cijena na razini franko tvornica iznosila 221 EUR po toni. Komisija stoga smatra da je vjerojatno da bi, kad bi se trenutačne mjere stavile izvan snage, ruski proizvođači izvoznici i u Uniju prodavali po dampinškim cijenama.

(66)

Udruženje RFPA tvrdilo je da je usporedba ruskih domaćih cijena s ruskim izvoznim cijenama za treće zemlje besmislena. Međutim Komisija u tom pogledu smatra da su te cijene važan pokazatelj u procjeni vjerojatnih budućih kretanja izvoza u Uniju u slučaju isteka mjera s obzirom na to da ruski izvoz u većinu trećih zemalja ne podliježe antidampinškim pristojbama. Izvozne cijene u treće zemlje važan su element u ovoj ukupnoj procjeni, posebno s obzirom na nedostatak pouzdanih podataka o ruskom izvozu u Uniju tijekom RIPR-a kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 52.

(67)

Ruska vlada i društvo Acron u tom su pogledu tvrdili da je nastavak mjera nezakonit već na temelju toga što su te mjere uvedene Uredbom (EZ) br. 661/2008 prvotno bile uvedene na temelju navodno nezakonite metodologije prilagodbe plina u izračunu uobičajene vrijednosti.

(68)

Kako je utvrđeno u uvodnoj izjavi 63., u ovom ispitnom postupku Komisija nije smatrala potrebnim utvrditi je li domaća prodaja ostvarena u uobičajenom tijeku trgovine, za što bi se možda morala izračunati uobičajena vrijednost. Kako je društvo Acron točno istaknulo u svojem podnesku nakon objave, time se ne sprječava izračun uobičajene vrijednosti, uključujući potrebne prilagodbe, prema potrebi u svim budućim ispitnim postupcima.

(69)

Komisija je utvrdila rezervni kapacitet poznatih ruskih proizvođača na temelju sljedećeg. Podatci o rezervnom kapacitetu za četiri društva u uzorku temeljili su se na njihovim odgovorima na upitnik, uz potrebne ispravke nakon posjeta radi provjere. Za postrojenja koja proizvode amonijev nitrat koji se upotrebljava kao gnojivo i amonijev nitrat koji se upotrebljava za industrijske potrebe poput proizvodnje eksploziva), takozvani „amonijev nitrat niske gustoće”, koji je jednako tako dotični proizvod kako je određeno u uvodnoj izjavi 46., uzet je u obzir njihov ukupni rezervni kapacitet. Na sličan je način uzet u obzir i rezervni kapacitet postrojenja koja proizvode samo amonijev nitrat koji se upotrebljava za industrijske potrebe. Uz to, u izračun rezervnog kapaciteta uključen je i ukupan rezervni kapacitet društva Kirovo jer se rezervni kapacitet za ostale vrste amonijeva nitrata trenutačno isključen iz primjene antidampinških mjera (16) može vrlo jednostavno upotrijebiti za proizvodnju amonijeva nitrata trenutačno obuhvaćenog oznakama KN 3102 30 90 i 3102 40 90 .

(70)

Od preostalih pet ruskih proizvođača jedno je društvo Komisiji dostavilo zaseban odgovor o svojem rezervnom kapacitetu. Za ostala je društva podatke dostavilo udruženje RFPA.

(71)

Ako su stvarni podatci o proizvodnji koje su dostavili ruski proizvođači koji nisu u uzorku bili viši od prijavljenog kapaciteta, stvarna proizvodnja uzeta je kao temelj za utvrđivanje stvarnog kapaciteta. U tim slučajevima prijavljeni kapacitet odnosio se na instalirane kapacitete (tj. predviđeni kapacitet postrojenja) koji nisu ispravljeni nakon što su postrojenja renovirana i njihov kapacitet povećan.

(72)

Na temelju toga Komisija je utvrdila da su tijekom RIPR-a ruski proizvođači izvoznici imali kapacitet od ukupno 9 592 000 tona, a njihova je stvarna proizvodnja (uključujući amonijev nitrat koji se upotrebljava za industrijske potrebe i druge vrste amonijeva nitrata trenutačno isključene iz primjene antidampinških mjera (17)) iznosila 8 519 105 tona.

(73)

Posljedično i suprotno navodima udruženja RFPA da se instalirani kapacitet proizvođača izvoznika upotrebljava u potpunosti, tijekom RIPR-a proizvođači izvoznici imali su 1,07 milijuna tona rezervnog kapaciteta. Potonja količina odgovara 16,9 % potrošnje u Uniji (na temelju utvrđene potrošnje u iznosu od 6,35 milijuna tona tijekom RIPR-a, vidjeti odjeljak 5.1. u nastavku).

(74)

Međutim Komisija je u kontekstu svoje analize mogućnosti utvrdila i da bi se nakon RIPR-a kapacitet dodatno povećao za oko 472 000 tona jer bi neki od proizvođača izvoznika u uzorku instalirali nove kapacitete. Ukupni rezervni kapacitet stoga iznosi 24,3 % potrošnje u Uniji.

(75)

Nakon objave udruženje RFPA i dalje je tvrdilo da ne postoji rezervni kapacitet ili da bi Komisija trebala barem analizirati to što ne postoji rezervni nominalni kapacitet. Osim toga, udruženje RFPA nije se složilo s tim da bi se nakon RIPR-a izgradili novi kapaciteti.

(76)

Udruženje RFPA i ruski proizvođači izvoznici prijavili su svoj instalirani kapacitet na temelju nominalnog teoretskog kapaciteta, pri čemu u nekim slučajevima nisu uzete u obzir nedavne renovacije. Komisija je toga postala svjesna nakon posjeta radi provjere te je to uzela u obzir. Kako je udruženje RFPA točno navelo u svojem podnesku nakon objave, za ruske proizvođače koji nisu u uzorku prijavljeni nominalni kapacitet prihvaćen je za one ruske proizvođače koji nisu u uzorku koji su proizvodili manje od prijavljenog kapaciteta. Za ostale proizvođače koji nisu u uzorku, ako su stvarni podatci o proizvodnji bili viši od prijavljenog kapaciteta, kao temelj za utvrđivanje stvarnog kapaciteta uzeta je stvarna proizvodnja. Za tri proizvođača koja nisu u uzorku koja nisu dostavila nikakve podatke o kapacitetu i proizvodnji upotrijebljeni su podatci koje je dostavilo udruženje RFPA.

(77)

Komisija to smatra jasnim i dosljednim pristupom za utvrđivanje ukupnog proizvodnog kapaciteta ruskih proizvođača dotičnog proizvoda. Suprotno navedenome, na sve je proizvođače primijenjena ista metodologija. Da je stvarna proizvodnja viša od prijavljenog instaliranog kapaciteta, npr. zbog nadogradnje proizvodnih postrojenja, Komisija ne vidi zašto se taj dodatni kapacitet ne bi mogao činjenično uzeti u obzir s obzirom na to da je očito da navedeni nominalni kapacitet nije točan. Tvrdnja da ta metodologija nije uobičajena na tržištu, kako je navedeno, ne smatra se razlogom za zanemarivanje podataka o stvarnoj proizvodnji. Osim toga, način na koji se računa kapacitet industrije Unije, kako je navelo udruženje RFPA, nije bitan u utvrđivanju ukupnog proizvodnog kapaciteta ruskih proizvođača.

(78)

Suprotno navodima udruženja RFPA, slučajevi u kojima se ne upotrebljavaju prijavljeni nominalni kapaciteti i njihova zamjena stvarnim, uglavnom provjerenim podatcima o proizvodnji ne znače da Komisija primjenjuje pojam najboljih raspoloživih podataka u smislu članka 18. Osnovne uredbe. U pogledu kapaciteta Komisija je u potpunosti upotrijebila podatke koje su dostavili sami ruski proizvođači, ali je primijenila metodologiju za izračun ukupnog proizvodnog kapaciteta, pri čemu su osim nominalnog kapaciteta u obzir uzeti i stvarna proizvodnja i kapacitet. Ta je metodologija određena u općem dokumentu o objavi, a rezultat primjene te metodologije, na razini društva i čak na razini postrojenja, objavljen je dotičnim društvima. U skladu s time, pri utvrđivanju ukupnog proizvodnog kapaciteta Komisija je upotrijebila samo podatke koje su poslali ruski proizvođači i udruženje RFPA. Dostavljeni su svi bitni podatci i nije bilo potrebno u tom pogledu upotrijebiti druge izvore podataka.

(79)

Općenito, u pogledu proizvođača koji nisu pregledani upotrijebljeni su podatci o kapacitetu i proizvodnji koje su ti proizvođači prijavili u svojim odgovorima. Udruženje RFPA uložilo je primjedbe na izračun kapaciteta određenih društava i postrojenja. Tvrdilo je da, u pogledu proizvođača Uralchem Kirovo, obujam proizvodnje u RIPR-u utvrđen u dokumentu o objavi nije točan. Komisija je prihvatila tu tvrdnju i umjesto toga upotrijebila obujam proizvodnje kako je naveden u podnesku nakon objave. U obzir je uzeto i tehničko izvješće o kapacitetu predočeno tijekom posjeta postrojenju, koje je bilo povezano s maksimalnom proizvodnjom AN-a dosegnutom u predmetnom postrojenju, što je točno istaknulo udruženje RFPA. U pogledu proizvođača Uralchem Berezniki, u izračunu kapaciteta upotrijebljen je broj od deset dana za održavanje, kako je to društvo prijavilo tijekom posjeta radi provjere. Primjedbe primljene nakon objave o dodatnim prekidima rada nisu bile potkrijepljene i činilo se da se temelje na podatcima jednog drugog društva. Stoga su te primjedbe odbačene.

(80)

Jednako tako nisu bile potkrijepljene ni primjedbe u pogledu određenih nedostataka u proizvodnom postupku drugih postrojenja, nije ih bilo moguće provjeriti i stoga ni one nisu uzete u obzir. U pogledu jednog postrojenja činilo se da se nedostatak odnosi na proizvodnju nitratne kiseline. Međutim, čak i uzme li se u obzir navodna maksimalna proizvodnja nitratne kiseline, i dalje bi bilo moguće postići kapacitet koji je utvrdila Komisija, uzimajući u obzir to da je za proizvodnju jedne tone AN-a potrebno manje od jedne tone nitratne kiseline.

(81)

U pogledu povećanja kapaciteta nakon RIPR-a, udruženje RFPA tvrdilo je da je povećanje kapaciteta jednog proizvođača koji je uložio u novu proizvodnu liniju precijenjeno. Međutim Komisija je temeljila projicirani kapacitet na prijevodu tehničkog izvješća u pogledu te nove proizvodne linije na engleski jezik, a prijevod je omogućilo to društvo tijekom posjeta radi provjere u njegovim poslovnim prostorijama, zbog čega se on smatra pouzdanim.

(82)

Društvo Acron tvrdilo je da nema znatan rezervni kapacitet, uglavnom zbog poteškoća u pogledu pristupa sirovinama. Međutim ispitni postupak otkrio je da se sirovine ne upotrebljavaju samo za proizvodnju dotičnog proizvoda, nego i za brojne druge proizvode. U pogledu te široko rasprostranjene upotrebe i, u skladu s tim, mogućnosti jednostavnog preusmjerenja upotrebe sirovina u proizvodnju dotičnog proizvoda, te navodne poteškoće nisu se smatrale elementom zbog kojeg bi bio ograničen ukupni proizvodni kapacitet dotičnog proizvoda.

(83)

Komisija je na temelju upotrebe metodologije opisane u prethodnim uvodnim izjavama zaključila da postoji znatan višak kapaciteta. Tvrdnje udruženja RFPA i društva Acron ne mogu se potkrijepiti te se odbacuju.

(84)

Komisija smatra da je vjerojatno da bi se, kad bi se ukinule trenutačne mjere, barem dio tog rezervnog kapaciteta upotrijebio i usmjerio na tržišta Unije zbog sljedećih razloga.

(85)

Prvo, neka od moguće najvećih svjetskih izvoznih tržišta za AN (poput Sjedinjenih Američkih Država i Australije) i dalje su zaštićena od ruskog izvoza antidampinškim mjerama. Nadalje, kinesko je tržište i dalje zatvoreno za uvoz AN-a. Stoga ruski proizvođači vjerojatno neće ili nisu u mogućnosti izvoziti na ta tržišta.

(86)

Ministarstvo trgovine SAD-a objavilo je 22. svibnja 2014. privremene rezultate Upravne revizije antidampinških pristojbi (18) u kojima se predlaže da se za društva Acron i EuroChem uvede nulta pristojba za njihov izvoz AN-a u SAD. Međutim, čak da se i taj prijedlog potvrdi, pristojbe koje su trenutačno na snazi i dalje će se primjenjivati na sve ostale proizvođače izvoznike iz Rusije. Uz to, u skladu s odjeljkom 751. stavkom (a) točkom 2. Carinskog zakona SAD-a od 1930., kako je izmijenjen (Zakon), ukidanje pristojbi za društva Acron i EuroChem primjenjivat će se samo jednu godinu i tada podlijegati još jednoj godišnjoj upravnoj reviziji kojom se, ovisno o njezinu ishodu, antidampinške pristojbe mogu ponovno uvesti. Konačno, tržište SAD-a gdje se AN upotrebljava kao gnojivo smanjuje se tijekom posljednjeg desetljeća zbog sve većih zahtjeva u pogledu sigurnosti i zbog nevoljkosti preprodavača da nastave raditi s AN-om (19). Nadalje, zbog vađenja plina iz škriljevca, koje je započelo proteklih godina, američki proizvođači AN-a sada imaju pristup jeftinijem plinu. Stoga je vjerojatno da bi se društva Acron i EuroChem suočila s jakom konkurencijom te možda ne bi uspjela dobiti znatan tržišni udjel u SAD-u.

(87)

Udruženje RFPA tvrdilo je da će se ostala važna izvozna odredišta za ruski AN, poput Latinske Amerike (posebno Brazil), Egipta i Turske znatno ojačati do 2017. u usporedbi s 2012. Naveli su izvješće u kojem je predviđeno ukupno povećanje potrošnje AN-a od 15 % za Brazil, Egipat, Peru, Tursku, Ekvador i Kolumbiju. To povećanje iznosi 749 000 tona (tj. s 4,851 milijuna tona 2012. na 5,6 milijuna tona 2017.), što predstavlja prosječno povećanje od 149 800 tona godišnje. Međutim to je samo 9,7 % procijenjenog godišnjeg rezervnog kapaciteta ruskih proizvođača. Podnositelj zahtjeva tvrdi da bi povećanu potrošnju u tim zemljama djelomično preuzela buduća domaća proizvodnja jer u dotičnim zemljama navodno postoji niz projekata za izgradnju vlastitog kapaciteta za proizvodnju AN-a ili drugih gnojiva koja se temelje na dušiku. Neovisno o tome bi li se ti projekti zaista ostvarili i preuzeli barem dio povećanja potrošnje, Komisija smatra da je predviđena potrošnja u dotičnim zemljama na razini zbog koje bi se rezervni kapacitet ruskih proizvođača mogao apsorbirati tek djelomično.

(88)

Nakon objave udruženje RFPA tvrdilo je da Komisija nije uzela u obzir povećanja potrošnje na ostalim tržištima trećih zemalja za ruski AN, posebno u bivšoj regiji Sovjetskog Saveza. Međutim antidampinške pristojbe na uvoz ruskog AN-a na snazi su i na jednom od glavnih tržišta u toj regiji, u Ukrajini. Pristojbe su u srpnju 2014. proširene na razdoblje od pet godina, a razina pristojbi znatno je povišena. Dakle, to se tržište čak i dodatno zatvara za uvoz ruskog AN-a.

(89)

Nadalje, razina cijena na drugim tržištima, npr. u Kazakstanu, takva je da bi za ruske proizvođače izvoznike bilo privlačnije usmjeriti svoj izvoz u Uniju. Osim toga, ta su tržišta mnogo manja od tržišta Unije. Na primjer, potrošnja u Kazakstanu iznosi manje od 4 % potrošnje u Uniji.

(90)

Uz to, tvrdilo se da predviđeni rast ostalih glavnih izvoznih odredišta nije točno izračunan. Međutim upotrijebljeni podatci temeljili su se na neovisnom izvješću navedenom u uvodnoj izjavi 87. Čak i da se pokaže da su ti podatci podcijenjeni kako se tvrdi, predviđeni porast potražnje i dalje se može nadoknaditi upotrebom samo dijela rezervnog kapaciteta ruskih proizvođača.

(91)

Drugo, nije vjerojatno da će domaće tržište apsorbirati rezervni kapacitet. Udruženje RFPA tvrdilo je da je, u skladu s istim tim izvješćem, potrošnja u Rusiji i dalje jaka, da se predviđa da će ojačati, a ruski proizvođači prvenstveno će nastojati zadovoljiti potražnju na domaćem tržištu. Udruženje RFPA ponovilo je tu tvrdnju nakon objave. Međutim tijekom RIPR-a domaća prodaja iznosila je 53 % ukupne prodaje ruskih proizvođača, a predviđeno povećanje od 3 % godišnje za sljedećih pet godina (u prosjeku oko 120 000 tona godišnje) moglo bi se jednostavno namiriti rezervnim kapacitetom koji ruski proizvođači već imaju na raspolaganju. Predviđeno godišnje povećanje čini manje od 7,8 % procijenjenog godišnjeg rezervnog kapaciteta ruskih proizvođača nakon RIPR-a. Uz to, buduće povećanje potrošnje samo je prognoza i ne mora se nužno dogoditi ili se može razvijati sporije jer su, u skladu s tim istim izvješćem, postojale znatne fluktuacije u domaćoj potrošnji koje su nastale tijekom posljednjih pet godina u usporedbi s Unijom ili potrošnjom u trećim zemljama (20).

(92)

Treće, Unija je i dalje najvažnije tržište AN-a na svijetu jer čini 18 % svjetske potrošnje. Njezina zemljopisna blizina Rusiji i to što neki ruski izvoznici imaju uspostavljene kanale za distribuciju u Uniji logistički olakšavaju izvoz.

(93)

Nakon objave udruženje RFPA tvrdilo je da je potrebno razmotriti navodne tehničke prepreke trgovini za ulaz ruskog AN-a u Uniju, odnosno zabranu prodaje (u Njemačkoj) ili stroga pravila za skladištenje AN-a u nekim drugim državama članicama. Međutim, suprotno tvrdnjama udruženja RFPA, ta se ograničenja primjenjuju i na izvoznike iz trećih zemalja i na proizvođače iz Unije na nediskriminirajući način i nemaju nerazmjeran utjecaj na uvoz. Uz to, ta ograničenja nisu imala utjecaj na ukupnu privlačnost tržišta Unije jer je ono i dalje jedno od najvećih na svijetu u smislu potrošnje. Stoga Komisija odbacuje tu tvrdnju.

(94)

Komisija stoga zaključuje da se ruski proizvođači moraju riješiti znatnog rezervnog kapaciteta koji će se vrlo vjerojatno upotrijebiti za znatan dodatni izvoz u Uniju u slučaju isteka mjera.

(95)

Razina cijena u Uniji trenutačno je mnogo veća nego u većini trećih zemalja čiji je dobavljač trenutačno Rusija i na ruskom domaćem tržištu. Tijekom RIPR-a prosječna izvozna cijena na razini franko tvornica (201 EUR po toni) u treće zemlje i prosječna domaća cijena na razini franko tvornica (221 EUR po toni) četiriju proizvođača izvoznika u uzorku bile su 34 % odnosno 27 % niže od prosječne cijene franko tvornica proizvođača iz Unije u uzorku (303 EUR po toni) (vidjeti tablicu 7.) te niže i od prosječne cijene uvoza iz Rusije u Uniju na razini franko tvornica (vidjeti tablicu 2.) i iz trećih zemalja u Uniju (vidjeti tablicu 3.).

(96)

Budu li mjere stavljene izvan snage, vjerojatno je da će se cijene Unije smanjiti kao rezultat povećane ponude jeftinog uvoza. Međutim, s obzirom na važnu razliku između izvoznih cijena ruskih proizvođača izvoznika za treće zemlje i cijena koje su ruski proizvođači izvoznici, proizvođači izvoznici iz trećih zemalja i proizvođači iz Unije tijekom RIPR-a naplaćivali na tržištu Unije, ne čini se vjerojatnim da će se cijene koje se naplaćuju na tržištu Unije smanjiti na razinu onih u trećim zemljama u koje ruski proizvođači izvoze. Proizvođači izvoznici stoga će vjerojatno nastojati ostvariti višu maržu dobiti prodajući u Uniju. Posljedično, proizvođači izvoznici vjerojatno će imati poticaj za preusmjeravanje dijela svojeg trenutačnog obujma izvoza u treće zemlje (u iznosu od otprilike 3,4 milijuna tona u RIPR-u, što je više od 50 % potrošnje u Uniji) u Uniju (21).

(97)

S obzirom na razmatranja navedena u odjeljku 3.3., Komisija zaključuje da postoji vjerojatnost ponavljanja dampinga i znatnog povećanja količina koje se izvoze u Uniju u slučaju isteka mjera koje su na snazi.

(98)

Industrija Unije bila je definirana kao poznati proizvođači AN-a u Uniji tijekom razmatranog razdoblja.

(99)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 19., odabran je uzorak koji se sastoji od četiriju društava. Svi proizvođači iz Unije u uzorku surađivali su, poslali odgovore na upitnik unutar zadanih rokova te su posjećeni tijekom ispitnog postupka. Uz to, udruženje Fertilizers Europe dostavilo je dodatne podatke o kapacitetu, proizvodnji i prodaji proizvođača koji surađuju, a nisu u uzorku, te procjene za preostale proizvođače. Kad je god bilo moguće, Komisija je usporedila te podatke s podatcima koje su dostavile druge zainteresirane strane i/ili s javno dostupnim podatcima.

(100)

Udruženje RFPA nakon objave tvrdilo je da uzorak koji je Komisija odabrala nije reprezentativan za industriju Unije. Ta se tvrdnja temelji na navodu da se isti gospodarski pokazatelji (posebno profitabilnost) razlikuju između društava u uzorku i industrije Unije općenito.

(101)

Ta se tvrdnja ne može prihvatiti. Četiri društva u uzorku odabrana su objektivno na temelju njihova obujma proizvodnje i prodaje dotičnog proizvoda u Uniji kako je predviđeno u članku 17. stavku 1. Osnovne uredbe. Svrha je uzorkovanja omogućiti službama Komisije da provedu detaljno ispitivanje nekih čimbenika štete za reprezentativni dio industrije Unije unutar raspoloživog vremena. To što se neki pokazatelji štete mogu razlikovati između društava u uzorku i ukupne industrije Unije ne znači da uzorak nije reprezentativan. Budući da su podatci proizvođača u uzorku provjereni na licu mjesta u poslovnim prostorijama dotičnih društava, ti se podatci smatraju pouzdanima. U svakom slučaju, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 145., utvrđeno je da industrija Unije nije trpjela štetu tijekom RIPR-a.

(102)

Osim toga, udruženje RFPA tvrdilo je da neka od društava u uzorku nisu surađivala s Komisijom tako što nisu dostavila određene podatke ili su dostavila samo djelomične i netočne podatke. Posljedično, udruženje RFPA zahtijevalo je da se na temelju tih podataka ne donose zaključci o stanju industrije Unije i da je iz nedostatka suradnje industrije Unije potrebno donijeti negativne zaključke ili da je potrebno umjesto tih podataka upotrijebiti pokazatelje za cijelu industriju Unije.

(103)

Ta se tvrdnja ne može prihvatiti. Komisija je zadovoljna podatcima koje su dostavila društva u uzorku, koji su provjereni na licu mjesta u poslovnim prostorijama dotičnih društava i koji čine pouzdani dio procjene stanja industrije Unije.

(104)

Komisija je utvrdila očitu potrošnju u Uniji na temelju i. obujma prodaje industrije Unije na tržištu Unije na temelju podataka koje je dostavio podnositelj zahtjeva i ii. uvoza iz trećih zemalja na temelju podataka iz baze podataka iz članka 14. stavka 6. (22).

(105)

Potrošnja u Uniji razvijala se kako slijedi:

Tablica 1.

Potrošnja u Uniji (u tonama)

(106)

Između 2010. i RIPR-a potrošnja AN-a u Uniji smanjila se za 11 %, ne dovodeći u pitanje to što se proizvodnja poljoprivrednog proizvoda nije smanjila u skladu s time. Za to smanjenje postoje tri glavna razloga. Prvo, širenje opreme i tehnika poboljšalo se, zbog čega je sada potrebna manja količina gnojiva po kvadratnom metru tla. Drugo, smanjenje potrošnje AN-a nadoknađuje se upotrebom drugih gnojiva poput kalcijeva amonijeva nitrata ili složenih gnojiva. Treće, zabrinutostima u pogledu sigurnosti te strogim pravilima za proizvodnju i skladištenje amonijeva nitrata obeshrabruje se upotreba tog proizvoda.

(107)

Nakon objave udruženje RFPA zatražilo je dodatne informacije o izvorima podataka o potrošnji koje je objavila Komisija, a 26. lipnja 2014. održano je saslušanje koje je vodio službenik za saslušanja. Nakon toga udruženje RFPA tvrdilo je da su podatci koje je dostavio podnositelj zahtjeva dostavljeni prekasno u tijeku postupka, da nisu provjereni i da nisu dosljedni podatcima koje je podnositelj zahtjeva bio dostavio prije toga. Uz to, udruženje RFPA tvrdilo je da ti podatci najvjerojatnije nisu uključivali podatke o tehničkom amonijevu nitratu i o smjesama amonijevih nitrata s drugim gnojivim ili negnojivim tvarima jer se oni razlikuju od sličnih podataka koji su na raspolaganju podnositelju zahtjeva i dostavljeni članovima udruženja RFPA. Stoga je potrebno zanemariti te podatke i umjesto njih upotrijebiti najbolje raspoložive činjenice.

(108)

Ta se tvrdnja odbacuje. Komisija je upotrijebila podatke koje je dostavio podnositelj zahtjeva za prodaju u EU-u i radi provjere usporedila te podatke s provjerenim podatcima proizvođača u uzorku. Tim su iznosima dodani podatci o uvozu kako bi se utvrdila potrošnja u Uniji. Stoga se ti podatci smatraju pouzdanima.

(109)

Udruženje RFPA tvrdilo je i da je temelj za Komisijin izračun ukupne potrošnje u Uniji podcijenjen i da se, na temelju izvješća koje je objavio neovisni analitičar tržišta, potrošnja povećava, a ne smanjuje. Točnije, podatci iz tog izvješća koji se odnose na potražnju za FGAN-om i EGAN-om (tip amonijeva nitrata za eksplozive) u Uniji 2010. odgovaraju podatcima Komisije u iznosu od oko 7,1 milijuna tona, ali podatci iz izvješća povećavaju se, a ne smanjuju tijekom sljedećih godina.

(110)

Ta je tvrdnja neutemeljena jer je Komisija upotrijebila stvarne podatke koje je dostavio podnositelj zahtjeva, a koji su bili djelomično provjereni, te uz njih i dostupne statističke podatke. Komisija smatra te podatke pouzdanima.

(111)

Obujam, tržišni udjeli i prosječne cijene uvoza dotičnog proizvoda iz Rusije kretali su se kako je navedeno u nastavku:

Tablica 2.

Obujam uvoza (u tonama), tržišni udjel i cijene

(112)

Obujam uvoza iz Rusije povećao se za više od 20 % tijekom razmatranog razdoblja. Tržišni udjel tog uvoza povećao se za više od 30 % s 2,3 % 2010. na 3,1 % u RIPR-u. Cijene CIF rasle su od 201 do 264 EUR po toni tijekom razmatranog razdoblja. Usporede li se prosječne ruske cijene CIF izvoza u Uniju s prosječnim cijenama na razini franko tvornica proizvođača u Uniji tijekom RIPR-a, čini se da ruske cijene obaraju cijene Unije. Prosječna prodajna cijena na razini franko tvornica proizvođača iz Unije u uzorku naplaćena nepovezanim kupcima u Uniji tijekom RIPR-a iznosila je 303 EUR po toni. Međutim, kako je naznačeno u odjeljku 3., gotovo svi proizvođači izvoznici koji su prodavali dotični proizvod tijekom RIPR-a imali su preuzete obveze u pogledu cijena te su njihove izvozne cijene za EU utvrđene u okviru tih preuzimanja obveza u kojima su bile određene najmanje izvozne cijene. Posljedično, te izvozne cijene ne mogu se smatrati pouzdanim pokazateljem za provedbu pouzdanog i značajnog izračuna obaranja cijena.

(113)

Udruženje RFPA nakon objave uložilo je primjedbu da su Komisijini izračuni obaranja cijena netočni jer su za njih potrebne višestruke prilagodbe (za redovne carinske pristojbe, troškove nastale nakon uvoza, razlike u proizvodu, pakiranju i razini trgovine). Udruženje RFPA primijetilo je i da je u usporedbi s prethodnom revizijom zbog predstojećeg isteka mjera 2002. došlo do promjene metodologije u pogledu upotrebe prilagodbi. Udruženje RFPA zatim je predložilo da se za potrebe izračuna obaranja cijena upotrijebe cijene izvozne prodaje u Uniju jednog ruskog proizvođača koji ne ostvaruje korist od preuzimanja obveze i izvozne cijene jednog ruskog proizvođača koji je izuzet iz antidampinških pristojbi.

(114)

U tom je pogledu dostatno podsjetiti na to da Komisija nije provela nikakve izračune obaranja cijena zbog razloga iz uvodne izjave 112. Stoga su te tvrdnje neutemeljene.

(115)

Obujam uvoza iz ostalih trećih zemalja tijekom razmatranog razdoblja prikazan je u tablici u nastavku. Količina i kretanja cijena koji slijede jednako se tako temelje na podatcima Eurostata.

Tablica 3.

Obujam uvoza (u tonama), tržišni udjel i cijene

(116)

AN se uglavnom uvozi iz Ukrajine, Gruzije i Srbije. Antidampinške mjere na snazi protiv uvoza AN-a iz Ukrajine istekle su 2012. Ukupni obujam uvoza podrijetlom iz trećih zemalja osim Rusije smanjio se. Tržišni udjel tog uvoza ostao je općenito stabilan tijekom razmatranog razdoblja i veći od tržišnog udjela ruskog uvoza. To se može objasniti smanjenjem potrošnje tijekom istog razdoblja. Općenite prosječne cijene uvoza iz drugih zemalja povećale su se u skladu s jednakim kretanjem za ruske cijene i cijene Unije.

(117)

Komisija je u skladu s člankom 3. stavkom 5. Osnovne uredbe ispitala sve gospodarske čimbenike i pokazatelje koji utječu na stanje industrije Unije.

(118)

Za potrebe analize štete gospodarsko stanje industrije Unije ocjenjuje se na temelju makroekonomskih pokazatelja (proizvodnja, proizvodni kapacitet, iskorištenost kapaciteta, obujam prodaje, tržišni udjel, rast, zaposlenost, produktivnost i oporavak od prethodnog dampinga) i mikroekonomskih pokazatelja (prosječne jedinične cijene, jedinični trošak, troškovi rada, zalihe, profitabilnost, novčani tok, ulaganja, povrat ulaganja i sposobnost prikupljanja kapitala). Prvi se temelje na podatcima koje je dostavio podnositelj zahtjeva na početni zahtjev za revizijom i u sljedećim podnescima te na statističkim podatcima, a odnose se na sve poznate proizvođače iz Unije. Potonji se temelje na podatcima iz odgovora na upitnike primljenih od proizvođača iz Unije u uzorku i provjerenih tijekom ispitnog postupka.

(119)

Trenutačnom revizijom zbog predstojećeg isteka mjera potvrđeni su nalazi prethodnih ispitnih postupaka o složenosti prikupljanja točnih i pouzdanih podataka o kapacitetu i proizvodnji dotičnog proizvoda. Kruto gnojivo dobiva se u postrojenju za partikulaciju (toranj za stvaranje kuglica) nakon proizvodnje taljenog/otopljenog amonijeva nitrata postupkom kemijske sinteze. Taljevina/otopina može se upotrijebiti za proizvodnju krutog proizvoda, ali i drugih proizvoda na kraju proizvodnog lanca, poput kalcijeva amonijeva nitrata. Uz to, kruti proizvod može se upotrebljavati kao gnojivo, ali i za industrijske potrebe. Statistička iskrivljenja mogu nastati zbog postojanja višenamjenskih postrojenja koja mogu brzo promijeniti postupak proizvodnje radi proizvodnje druge vrste gnojiva. Niska stopa iskorištenosti kapaciteta za dotični proizvod stoga je manje značajan pokazatelj općenitog gospodarskog stanja industrije Unije.

(120)

Uzimajući u obzir ta upozorenja, ukupna proizvodnja Unije, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta razvijali su se tijekom razmatranog razdoblja kako slijedi:

Tablica 4.

Proizvodnja, proizvodni kapacitet i iskorištenost kapaciteta

(121)

Proizvodnja dotičnog proizvoda industrije Unije ostala je relativno stabilna između 2010. i RIPR-a, u iznosu od otprilike sedam milijuna tona.

(122)

Proizvodni kapacitet jednako je tako ostao općenito stabilan tijekom tog razdoblja. U proizvodnom kapacitetu koji je prijavila industrija Unije uzet je u obzir ukupni kapacitet za proizvodnju AN-a, ne samo za dotični proizvod, nego i za druge proizvode. Zaista, stvarna iskorištenost kapaciteta za AN znatno je viša kad se u obzir uzmu ti drugi proizvodi. Na primjer, na temelju provjerenih podataka proizvođača iz Unije u uzorku, iskorištenost kapaciteta tijekom razmatranog razdoblja bila je oko 20 postotnih bodova viša (sa 72 % 2010. na 68 % tijekom RIPR-a).

(123)

Obujam prodaje industrije Unije na tržištu Unije nepovezanim kupcima i tržišni udjel tijekom razmatranog su se razdoblja razvijali na sljedeći način:

Tablica 5.

Obujam prodaje i tržišni udjel

(124)

Obujam prodaje na tržištu Unije nepovezanim kupcima smanjio se za 12 % tijekom RIPR-a u usporedbi s obujmom prodanim 2010. Taj je razvoj u skladu s općim silaznim kretanjem potrošnje na tržištu Unije zbog razloga objašnjenih u uvodnoj izjavi 106.

(125)

Budući da su se i prodaja i potrošnja smanjile tijekom razmatranog razdoblja, tržišni udjel industrije Unije ostao je općenito stabilan i industrija Unije stoga nije ostvarila rast.

(126)

Na temelju provjerenih podataka četiriju proizvođača iz Unije u uzorku, zaposlenost i produktivnost tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se na sljedeći način:

Tablica 6.

Zaposlenost i produktivnost

(127)

Tijekom razmatranog razdoblja broj zaposlenika u četirima društvima u uzorku smanjio se (za 12 % između 2010. i RIPR-a). Budući da je to smanjenje bilo veće od smanjenja proizvodnje, produktivnost radne snage proizvođača iz Unije u uzorku, mjerena kao proizvodnja (u tonama) po zaposleniku godišnje, povećala se za 7 % između 2010. i RIPR-a.

(128)

Kako je navedeno u uvodnoj izjavi 52., Komisija nije utvrdila trenutačnu veličinu dampinških marži jer su se ruske uvozne cijene temeljile na najmanjim preuzimanjima obveze u pogledu cijene, zbog čega nisu bile pouzdane za provedbu značajne procjene vjerojatnosti nastavka ili ponavljanja dampinga u slučaju isteka antidampinških mjera.

(129)

Kako pokazuju trenutačne marže dobiti (tablica 10.) i visoki tržišni udjel (tablica 5.), industrija Unije oporavila se od prethodnih dampinških praksi.

(130)

Ponderirane prosječne prodajne cijene proizvođača iz Unije u uzorku nepovezanim kupcima u Uniji tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se kako slijedi:

Tablica 7.

Prodajne cijene u Uniji

(131)

Prosječna neto prodajna cijena proizvođača iz Unije u uzorku znatno se povećala između 2010. i 2012., ali se blago smanjila tijekom RIPR-a.

(132)

Prosječni troškovi proizvodnje jednako su se tako povećali, uglavnom zbog povećanja troškova plina koji je glavna ulazna sirovina.

(133)

Prosječni troškovi rada proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja razvijali su se kako slijedi:

Tablica 8.

Prosječni troškovi rada po zaposleniku

(134)

Prosječni troškovi rada po zaposleniku povećavali su se tijekom razmatranog razdoblja. Najznatnije povećanje dogodilo se između 2010. i 2011., dok je povećanje između 2012. i RIPR-a iznosilo tri postotna boda.

(135)

Razine zaliha proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja razvijale su se kako slijedi:

Tablica 9.

Zalihe

(136)

Završne zalihe prvo su se znatno povećale 2011. i 2012. u usporedbi s 2010., a zatim su se tijekom RIPR-a smanjile za 10 % u odnosu na 2010. U usporedbi s razinom proizvodnje, završne zalihe pratile su jednaka kretanja od 2010. do RIPR-a.

(137)

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja proizvođača iz Unije u uzorku tijekom razmatranog razdoblja razvijali su se kako slijedi:

Tablica 10.

Profitabilnost, novčani tok, ulaganja i povrat ulaganja

(138)

Komisija je utvrdila profitabilnost proizvođača iz Unije u uzorku iskazivanjem neto dobiti prije oporezivanja od prodaje istovjetnog proizvoda nepovezanim kupcima u Uniji kao postotak prometa od te prodaje.

(139)

Tijekom razmatranog razdoblja profitabilnost proizvođača iz Unije u uzorku kretala se od 11,7 % 2010. do 14,4 % u RIPR-u. U tom pogledu podnositelj zahtjeva tvrdio je da je za ciljnu dobit za analizu potrebno uzeti u obzir da takva visoko kapitalno intenzivna industrija ima potrebu ostvariti zadovoljavajući povrat uloženog kapitala (PUK) prema očekivanjima ulagača. Ta se tvrdnja ne može prihvatiti jer ciljna dobit za analizu mora biti ograničena na dobit koju industrija Unije može očekivati da će ostvariti u uobičajenim uvjetima tržišnog natjecanja, u izostanku dampinškog uvoza.

(140)

Neto novčani tok sposobnost je proizvođača iz Unije da samostalno financiraju svoje djelatnosti. Novčani tok povećao se za 82 % između 2010. i RIPR-a, iako je tijekom RIPR-a bio nešto niži nego 2011. i 2012. (niži za 13 odnosno 5 postotnih bodova).

(141)

Ulaganja su pratila negativno kretanje. Smanjenje je bilo značajnije 2011. i 2012., ali je ukupno iznosilo samo –4 % tijekom RIPR-a u usporedbi s 2010. Ulaganja su uglavnom bila povezana s osiguranjem usklađenosti sa sve strožim zahtjevima u pogledu zaštite okoliša.

(142)

Povrat ulaganja dobit je u postotku neto knjigovodstvene vrijednosti ulaganja. On je općenito pratio kretanje profitabilnosti tijekom cijelog razmatranog razdoblja.

(143)

Ispitnim postupkom nisu otkrivene nikakve poteškoće proizvođača iz Unije u uzorku s prikupljanjem kapitala.

(144)

Uredbom (EZ) br. 661/2008 zaključeno je da gospodarsko stanje industrije Unije nije štetno i da je postojanje antidampinških mjera na uvoz dotičnog proizvoda iz Rusije glavni razlog tog pozitivnog stanja.

(145)

Nalazi trenutačne revizije zbog predstojećeg isteka mjera potvrđuju zaključke iz prethodnog ispitnog postupka. Gospodarski pokazatelji bili su jednako pozitivni između 2010. i RIPR-a. Potrošnja u Uniji smanjila se, a uvoz iz Rusije povećao, ali industrija Unije uspjela je zadržati znatan tržišni udjel i dodatno povećati svoju profitabilnost, iako je dobit 2012. i tijekom RIPR-a bila niža nego 2011., što je ukazivalo na negativno kretanje. Troškovi proizvodnje povećali su se, uglavnom zbog povećanja cijena plina (glavne sirovine za proizvodnju dotičnog proizvoda), ali povećale su se i prodajne cijene, što je omogućilo industriji Unije da ostvari zdravu razinu profitabilnosti.

(146)

Kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 119. i dalje, podatci o iskorištenosti kapaciteta nisu pouzdani za donošenje konačnih zaključaka o stanju industrije Unije te se, sve u svemu, može zaključiti da je industrija Unije općenito u zdravom stanju i da ne trpi štetu zbog ruskog izvoza AN-a zahvaljujući uvedenim antidampinškim mjerama.

(147)

Udruženje RFPA i predstavnici ruskih nadležnih tijela nakon objave tvrdili su da pozitivno stanje industrije Unije, uključujući njezin izvoz u treće zemlje, ide u prilog nalazu o neponavljanju materijalne štete. Međutim Komisija smatra da trenutačno pozitivno gospodarsko stanje industrije Unije, uključujući obujam njezine izvozne prodaje u treće zemlje, ne znači automatski da se stanje ne može promijeniti u budućnosti dopusti li se da isteknu mjere koje su na snazi.

(148)

Kako bi se procijenila vjerojatnost ponavljanja štete ako se dopusti da isteknu mjere koje su trenutačno na snazi, analizirao se mogući utjecaj ruskog uvoza na tržište Unije i na industriju Unije u skladu s člankom 11. stavkom 2. Osnovne uredbe.

(149)

Analiza je bila usmjerena na kretanje potrošnje na tržištu Unije, rezervni kapacitet, trgovinske tokove, privlačnost tržišta Unije te na ponašanje ruskih proizvođača u vezi s određivanjem cijena.

(150)

Potrošnja dotičnog proizvoda u Uniji smanjila se u RIPR-u za 11 % u usporedbi s prethodnim godinama. To smanjenje potrošnje dotičnog proizvoda posljedica je upotrebe drugih gnojiva, učinkovitije upotrebe AN-a među poljoprivrednicima te zabrinutosti u pogledu sigurnosti i zaštite. Industrija Unije stoga se natječe s ruskim proizvodima na tržištu koje se smanjuje. Posljedično, to će vjerojatno imati pritisak u smjeru pada cijena.

(151)

Nakon objave i kako je navedeno u uvodnoj izjavi 109., udruženje RFPA nije se složilo s nalazom da će se potrošnja dotičnog proizvoda u EU-u smanjiti u budućnosti. Međutim u izvješću na koje upućuje udruženje RFPA predviđen je neznatan oporavak potražnje za dušičnim gnojivima, a ne nužno i povećanje potrošnje dotičnog proizvoda. Sve stroži zahtjevi u pogledu zaštite okoliša i sigurnosti koji se primjenjuju na skladištenje i upotrebu amonijeva nitrata, zajedno s razinom zrelosti koju su dostigla određena tržišta te sve učinkovitijim tehnikama širenja upućuju na to da se, čak ni u slučaju povećanja potrošnje gnojiva, a posebno dušičnih gnojiva, u predvidivoj budućnosti neće povećati potrošnja dotičnog proizvoda. Stoga se ta tvrdnja odbacuje.

(152)

Komisija je tijekom RIPR-a utvrdila da ruski rezervni kapacitet iznosi više od 16,9 % ukupne potrošnje dotičnog proizvoda u Uniji (vidjeti uvodne izjave 73. i 74.). Taj se kapacitet dodatno povećao nakon RIPR-a i sada se procjenjuje da iznosi oko 24,3 % potrošnje u Uniji.

(153)

Taj bi se rezervni kapacitet u nedostatku mjera vrlo vjerojatno upotrebljavao za proizvodnju znatnih dodatnih količina AN-a za izvoz u Uniju. Ruski proizvođači već izvoze polovinu svoje proizvodnje u treće zemlje. Za domaću potrošnju u Rusiji očekuje se da će se u budućnosti godišnje povećavati samo za 3 %. Ruske izvozne cijene na tržišta trećih zemalja znatno su niže od trenutačnih cijena Unije. Ako cijene na tržištu Unije ostanu na razini znatno višoj od cijena na tržištima tih trećih zemalja nakon što mjere isteknu, to će biti snažan poticaj ruskim proizvođačima ne samo da upotrijebe svoj rezervni kapacitet za tržište Unije, nego i da preusmjere dio svojeg trenutačnog izvoza u treće zemlje na tržište Unije.

(154)

Osim toga, postoje ograničenja za dodatan ruski izvoz u treće zemlje. Neka tržišta koja bi mogla biti najveća izvozna tržišta za AN (Kina, SAD i Australija) nedostupna su ruskom izvozu (vidjeti uvodnu izjavu 85.). Nije vjerojatno da bi uvođenje nultih pristojbi za dva ruska proizvođača u SAD-u za jednu godinu (vidjeti uvodnu izjavu 86.) dovelo do znatnog preusmjerivanja ruskog izvoza u SAD jer se domaće cijene plina u SAD-u smanjuju i očekuje se da će ostati na niskoj razini zbog sve većeg iskorištavanja plina iz škriljevca i postojećih ograničenja izvoza plina iz škriljevca, zahvaljujući čemu je domaća cijena plina u SAD-u niska (vidjeti i uvodnu izjavu 86.). Kinesko je tržište jednako tako i dalje zatvoreno za uvoz AN-a. Za potrošnju AN-a na trenutačnim ruskim izvoznim tržištima (uglavnom Latinska Amerika i ponajviše Brazil) očekuje se da će porasti, ali trenutačni ruski rezervni kapacitet više je nego dvostruko veći od predviđenog porasta potrošnje na tim tržištima, a nije vjerojatno da bi tu očekivanu dodatnu potrošnju preuzeli (samo) ruski proizvođači. Brojna tradicionalna ruska izvozna tržišta poput Egipat, Turske, Perua i Brazila osim toga grade i vlastiti kapacitet za proizvodnju AN-a ili drugih dušičnih gnojiva (vidjeti uvodnu izjavu 87.).

(155)

U svakom slučaju, tržište Unije privlačnije je od latinskoameričkog zbog zemljopisne blizine i postojanja čvrstih uspostavljenih kanala distribucije. Zaista, znatno niži troškovi prijevoza omogućili bi veću dobit ruskim izvoznicima koji će, pruži li im se mogućnost izbora, radije izvoziti u Uniju, uz uvjet da razine cijena u Uniji ostanu više nego u trećim zemljama.

(156)

Komisija je utvrdila neštetnu cijenu za industriju Unije tijekom RIPR-a zbrojivši je s troškom proizvodnje (utvrđenim na temelju provjerenih podataka proizvođača iz Unije u uzorku iz tablice 7.), troškovima POA i ciljnom dobiti.

(157)

Na temelju provjerenih podataka četiriju proizvođača iz Unije u uzorku, troškovi POA iznose između 5 i 8 % troškova proizvodnje, a ciljna dobit za tu industriju iznosi 8 % kako je utvrđeno u prethodnom ispitnom postupku (23).

(158)

Na temelju tih brojki, tijekom RIPR-a neštetna se cijena za industriju Unije kreće između 257 EUR po toni i 264 EUR po toni.

(159)

Komisija napominje da je jedan od dvaju ruskih proizvođača izvoznika koji podliježu preuzimanju obveze u pogledu cijene tijekom RIPR-a prodavao dotični proizvod po cijeni višoj od najmanje uvozne cijene u okviru preuzimanja obveze. S druge strane, drugi proizvođač izvoznik koji je podlijegao preuzimanju obveze u pogledu cijene samo ograničeno vrijeme tijekom RIPR-a prodavao je po cijeni nižoj od najmanje uvozne cijene. U ovim okolnostima nije jasno kako bi taj proizvođač izvoznik odredio svoje cijene ako bi preuzimanje obveze isteklo zajedno s antidampinškim pristojbama. Napominje se i da količine koje su bile uključene za ta dva proizvođača izvoznika nisu bile značajne u RIPR-u. Nadalje, valja imati na umu da je vjerojatno da će i drugi ruski proizvođači ponovno ući na tržište EU-a u nedostatku mjera, čime će se povećati pritisak natjecanja na cijene na tržištu, uključujući i na dva proizvođača izvoznika za koja su tijekom RIPR-a na snazi bila preuzimanja obveza u pogledu cijena.

(160)

Jedan je od presudnih elemenata za procjenu vjerojatnosti ponavljanja štete taj po kojim bi se cijenama vjerojatno izvršio taj dodatni izvoz društava koja ne podliježu preuzimanju obveze u pogledu cijena. Ruske izvozne cijene u treće zemlje tijekom RIPR-a iznosile su u prosjeku 201 EUR po toni ili 34 % manje od trenutačne prosječne cijene po kojoj proizvođači iz Unije prodaju u Uniji. Te su ruske izvozne cijene, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 58., na održivoj razini. Vjerojatno je da bi ruski izvoz od društava koja ne podliježu preuzimanju obveze u pogledu cijena, kad ne bi bilo antidampinških mjera, ušao na tržište Unije po cijenama čija je razina niža od uvoznih cijena iz trećih zemalja, a nižoj i od uvoza iz Rusije u okviru preuzimanja obveze koji je na višem kraju neštetne ciljne cijene industrije Unije. U suprotnom ne bi mogao dobiti dodatni tržišni udjel. Budući da trenutačna razina cijena ruskog uvoza u okviru preuzimanja obveze u pogledu cijena za jednog od proizvođača izvoznika odgovara višem kraju neštetne razine cijena, Komisija na temelju podataka kojima trenutačno raspolaže smatra da je vjerojatno da će se taj dodatni uvoz izvršiti na štetnoj razini. Ne dovodeći u pitanje trenutačnu razinu dobiti industrije Unije, te bi vjerojatne cijene ugrozile sposobnost industrije Unije da ostvari uobičajenu dobit koju bi mogla očekivati u izostanku dampinškog uvoza.

(161)

Udruženje RPFA nakon objave tvrdilo je da je usporedba između ruskih izvoznih cijena za treće zemlje i cijena Unije beznačajna jer je potrebno usporediti prodaju na ista tržišta i uz odgovarajuće prilagodbe za pristojbe, razinu trgovine itd.

(162)

Ta se tvrdnja ne može prihvatiti. Komisija ne tvrdi da bi u slučaju isteka mjera ruski izvoz oborio cijene Unije za 34 %. Komisija smatra da je vjerojatno da bi razine cijena po kojima će ruski izvoz ući u Uniju u nedostatku mjera bile iznad Unijina troška proizvodnje uvećanog za razumnu maržu dobiti te bi stoga bile štetne. Te razine cijena i dalje bi ruskim izvoznicima bile privlačnije od trenutačne razine cijena prodaje na treća tržišta. Stoga je vjerojatno da bi se dogodilo odstupanje od trenutačnih trgovinskih tokova.

(163)

Ispitni postupak pokazao je i da nije vjerojatno da će se trenutačni trošak proizvodnje, a stoga i trenutačna neštetna cijena kratkoročno smanjiti s obzirom na kretanje povećanog troška proizvodnje tijekom razmatranog razdoblja (vidjeti tablicu 7.). Zaista, ispitni postupak nije otkrio nikakve naznake da bi se to kretanje vjerojatno promijenilo.

(164)

Udruženje RFPA nakon objave naglasilo je da je dan prije objave dostavilo podatke o smanjivanju troškova plina u Uniji. Udruženje RFPA posebno je spomenulo podatke iz vodeće publikacije o tržištu gnojiva u kojoj su navedene cijene Unijinih čvorišta plina na nizozemskom trgovinskom čvorištu za plin „Title Transfer Facility” (TTF) umjesto cijena na čvorištu Waidhaus koje nisu reprezentativne. Udruženje RFPA navelo je i cijene plina u SAD-u te međunarodno izvješće o prvom tromjesečju 2014. društva Yara ulagačima tog društva, gdje je navedeno da su troškovi plina za to društvo postali znatno niži.

(165)

Komisija napominje da je u gospodarskoj studiji koju su dostavila neka udruženja poljoprivrednika (vidjeti odjeljak 7. u nastavku o interesu Unije) navedeno sljedeće: „cijene prirodnog plina u Uniji više su nego u većini drugih regija i očekuje se da će porasti u predvidivoj budućnosti”. U pogledu smanjenja troškova plina koje je najavilo društvo Yara International, to je drukčiji slučaj jer je grupacija Yara višenacionalna grupacija koja ima pristup nizu izvora jeftinog plina izvan Unije. Drugi proizvođači dotičnog proizvoda, a posebno oni sa sjedištem u istočnim regijama Unije, ovise o ruskom plinu. Stoga Komisija i dalje smatra da ne postoje uvjerljivi dokazi da će se cijene plina za proizvođače iz Unije znatno smanjiti u bližoj budućnosti.

(166)

Budući da bi se ruski AN izvozio na tržište Unije u znatnom obujmu i po štetnoj razini cijena, proizvođači iz Unije bili bi prisiljeni sniziti vlastite cijene kako bi zadržali obujam prodaje i tržišni udjel. AN je zaista vrsta potrošnog proizvoda za koji se tržišno natjecanje među raznim proizvođačima uglavnom temelji na cijeni.

(167)

Nakon objave udruženje RFPA tvrdilo je da je potrebno razmotriti navodne tehničke prepreke trgovini za ulaz ruskog AN-a u Uniju, odnosno zabranu prodaje (u Njemačkoj) ili stroga pravila za skladištenje AN-a u nekim drugim državama članicama. Budući da se ta ograničenja primjenjuju i na izvoznike iz trećih zemalja i na proizvođače iz Unije na nediskriminirajući način, Komisija smatra da je tu tvrdnju potrebno odbaciti.

(168)

S obzirom na nalaze ispitnih postupaka, rezervni kapacitet povezan sa skromnim porastom potrošnje u Rusiji, ograničenu sposobnost za povećanje izvoza u treće zemlje i privlačnost tržišta Unije, smatra se da bi ukidanje mjera vjerojatno rezultiralo ponavljanjem dampinškog uvoza iz Rusije.

(169)

Ispitni je postupak pokazao i da se industrija Unije trenutačno nalazi u stanju bez štete. Međutim ne postoje naznake da bi to pozitivno stanje bilo održivo kad bi se dopustilo da mjere isteknu. Suprotno tomu, prema analizi tržišta koju je dostavio podnositelj zahtjeva, tržišne cijene AN-a dostigle su najvišu razinu i vrhunac poslovnog ciklusa. Predviđa se da će i poslovni ciklus i cijene od sada padati. Točnije, nakon što su se svake godine od 2009. stalno povećavale, čini se da se cijene sada smanjuju. Stoga se razina cijena i dobiti koje je industrija Unije ostvarila tijekom razmatranog razdoblja neće ostvariti u predvidivoj budućnosti. Istodobno, troškovi proizvodnje ostat će stabilni ili će se dodatno povećati, zbog čega će nastati pritisak na maržu dobiti industrije Unije. U tom scenariju i s obzirom na smanjivanje potrošnje u Uniji, nagli porast uvoza u znatnim količinama po cijenama koje obaraju cijene Unije uzrokovat će jak pritisak na prodajne cijene industrije i prouzročiti znatan gubitak tržišnog udjela industrije Unije. To će najvjerojatnije neizbježno uzrokovati ponavljanje materijalne štete.

(170)

Nakon objave udruženje RFPA kritiziralo je to što se Komisija oslanja na analizu tržišta koju je dostavio podnositelj zahtjeva i napomenulo da će predviđene razine cijena 2017. i 2018. biti slične cijenama iz 2010. i više od cijena iz prethodnih godina. Udruženje RFPA napomenulo je i da je 2010. prosječna profitabilnost industrije Unije bila iznad ciljne dobiti (na 12,8 %) i da su u tromjesečnom izvješću društva Yara International za 2014. prikazane obećavajuće prognoze.

(171)

Zbog prognostičke prirode revizije zbog predstojećeg isteka mjera teško je donositi točne zaključke o predviđanjima razina cijena 2017. i kasnije. Međutim u neovisnoj analizi tržišta navedeno je da se očekuje da se razine cijena dotičnog proizvoda smanje tijekom sljedećih dviju godina. Vrlo je vjerojatno da će se zbog tog kretanja, uz očekivani porast troškova proizvodnje, smanjiti dobit koju industrija Unije trenutačno ostvaruje. Taj prognostički zaključak i dalje je valjan, ne dovodeći u pitanje to što je tijekom RIPR-a i razmatranog razdoblja razina dobiti koju je ostvarila industrija Unije bila viša od ciljne dobiti od 8 % kako je utvrđena u jednom od prethodnih ispitnih postupaka. U tom je pogledu nebitno što tijekom revizije zbog predstojećeg isteka mjera kojom su ukinute antidampinške mjere na uvoz ureje iz Rusije nije pronađena vjerojatnost ponavljanja štete jer je svaki predmet potrebno procijeniti na temelju njegovih specifičnih okolnosti i značajki. Nadalje, prezentacija društva Yara International njegovim ulagačima o prvom tromjesečju 2014. nije posebno usmjerena na dotični proizvod i ne treba je smatrati zamjenom za očekivanja industrije Unije u pogledu dotičnog proizvoda. Stoga se ta tvrdnja odbacuje.

(172)

Predstavnici ruskih nadležnih tijela i udruženje RFPA tvrdili su da Komisija nije dostavila pozitivne dokaze kao potporu zaključku da će, dopusti li se da mjere koje su na snazi isteknu, doći do ponavljanja dampinškog uvoza dotičnog proizvoda, zbog čega će ponovno nastati šteta za industriju Unije.

(173)

Udruženje RFPA tvrdilo je i da Komisija nije utvrdila uzročno-posljedičnu vezu između ukidanja mjera i vjerojatnosti ponavljanja štete. Štoviše, čini se da su vanjski elementi spomenuti u dokumentu o objavi (smanjenje potrošnje, smanjenje cijena, povećanje troškova proizvodnje, niska stopa iskorištenosti kapaciteta) uzrok vjerojatnog ponavljanja štete.

(174)

Komisija se ne slaže s tom procjenom. Vjerojatnost ponavljanja štete u slučaju isteka mjera opravdava se ponajviše na temelju vjerojatnosti ponavljanja dampinškog izvoza iz Rusije u znatnom obujmu i po razini cijena koje će biti niže od cijena Unije, ali i dalje profitabilne za ruske izvoznike. Navođenjem nekih vanjskih čimbenika u svojoj ukupnoj procjeni Komisija je jednostavno utvrdila druge čimbenike koji bi mogli utjecati na tržište Unije sljedećih godina, pa tako i na stanje industrije Unije, ali to ne čini nevaljanim zaključak da je ponavljanje štetnog dampinga vjerojatno dopusti li se da mjere isteknu.

(175)

U skladu s člankom 21. Osnovne uredbe Komisija je ispitala bi li zadržavanje postojećih antidampinških mjera protiv Rusije bilo u interesu Unije u cjelini. Utvrđivanje interesa Unije temeljilo se na procjeni različitih interesa koji su uključeni, uključujući interes industrije Unije, uvoznika i korisnika.

(176)

Sve zainteresirane strane dobile su priliku iznijeti svoje stavove na temelju članka 21. stavka 2. Osnovne uredbe.

(177)

U početnom ispitnom postupku uvođenje mjera nije se smatralo suprotnim interesu Unije. S obzirom na to da je ovaj ispitni postupak revizija, a mjere su na snazi od 1995., ovom se analizom stoga omogućuje procjena svakog nepotrebnog negativnog utjecaja na strane na koje se odnose antidampinške mjere koje su na snazi.

(178)

Na temelju toga ispitano je postoje li, unatoč zaključcima o vjerojatnosti ponavljanja dampinga i štete, uvjerljivi razlozi na temelju kojih bi se zaključilo da zadržavanje postojećih mjera nije u interesu Unije.

(179)

Postojećim se mjerama pridonijelo velikom smanjenju dampinškog uvoza iz Rusije i pomoglo industriji Unije. Utvrđeno je da je industrija Unije u zdravom gospodarskom stanju koje je ponajviše očito iz stalnog ostvarivanja dobiti. Međutim važno je napomenuti da neki proizvođači iz Unije već ostvaruju dobit znatno nižu od prosječne dobiti koju ostvaruje industrija Unije, čak i nižu od ciljne dobiti od 8 %.

(180)

Ako se dopusti da mjere isteknu, vrlo je vjerojatno da će se industrija Unije suočiti s porastom nepoštenog tržišnog natjecanja s ruskim proizvođačima. Ukidanje mjera bez sumnje bi dovelo do naglog pogoršanja njihova gospodarskog stanja. Ukidanje mjera stoga nije u interesu industrije Unije.

(181)

U prethodnom ispitnom postupku utvrđeno je da utjecaj uvođenja mjera vjerojatno ne bi imao ozbiljan negativni učinak na stanje uvoznika i korisnika u Uniji. Europsko udruženje fleksografske industrije javilo se kao zainteresirana strana i zatražilo da se dopusti istek mjera zbog sljedećeg niza razloga:

(182)

Te tvrdnje potrebno je odbaciti. Istina je da industrija Unije trenutačno ne trpi nikakvu materijalnu štetu. Međutim u reviziji zbog predstojećeg isteka mjera pitanje na koje se traži odgovor jest što bi se dogodilo u budućnosti kad bi se dopustilo da mjere isteknu. U tom se pogledu trenutačna uspješnost industrije Unije može upotrijebiti samo kao odlučno upućivanje na to što bi se moglo dogoditi u budućnosti na način da se na temelju te uspješnosti može procijeniti razina neštetne cijene.

(183)

Uvoznici i trgovci u Uniji imaju pristup nizu izvora unutar i izvan Unije, uključujući Rusiju. Rusija je jedina zemlja protiv koje su mjere na snazi.

(184)

Javilo se nekoliko udruženja korisnika. Neka od njih zatražila su samo da ih se uvaži kao zainteresirane strane i nisu zauzela nikakav određeni stav o interesu Unije. Dva nacionalna udruženja izrazila su stav da im zadržavanje postojećih mjera više nije u interesu nakon toliko godina što su mjere bile na snazi.

(185)

Razlozi koje su naveli bili su:

(186)

Te se tvrdnje ne mogu prihvatiti zbog razloga istih kao i oni navedeni u uvodnim izjavama 182. i 183. Komisija nije svjesna nikakve nekonkurentne prakse među proizvođačima iz Unije, koji se slobodno natječu na tržištu Unije.

(187)

Na upitnik za korisnike nije odgovorio nijedan poljoprivrednik. Stoga nije bilo moguće provjeriti točan utjecaj gnojiva u cjelini, a posebno AN-a, na troškove proizvodnje poljoprivrednika. Stoga nije bilo moguće potvrditi navodni velik i pozitivan utjecaj nižih cijena AN-a na troškove proizvodnje poljoprivrednika. Međutim, na temelju podataka kojima Komisija raspolaže, AN čini tek oko 21 % ukupne potrošnje svih gnojiva koja sadržavaju dušik u Uniji (amonijev nitrat, kalcijev amonijev nitrat, ureja, otopina ureje i amonijeva nitrata, NPK/NP/NK itd.) (24). Budući da postoje i druga gnojiva (koja sadržavaju veće razine kalija i fosfata), udjel AN-a u svim gnojivima koja upotrebljavaju poljoprivrednici u Uniji procjenjuje se čak i na manje od 21 %. Posljedično, razumno je zaključiti da utjecaj mjera koje su trenutačno na snazi na poljoprivrednike iz Unije u cjelini nije značajan.

(188)

Uz to, kad bi se i činilo da je vrlo kratkoročan pristup jeftinijim gnojivima u interesu poljoprivrednika, u kratkoročnom/srednjoročnom smislu postoji vjerojatnost ponavljanja štete za industriju Unije uz rizik da bi neki osjetljiviji proizvođači iz Unije sa sjedištem u određenim regijama Unije morali proglasiti stečaj. Stoga bi u budućnosti izbor dobavljača za korisnike/poljoprivrednike mogao biti još manji pa bi oni mogli postati ovisni o ruskom izvozu, a u tom bi scenariju povećanje cijena bilo vjerojatno.

(189)

Jedno udruženje korisnika dostavilo je studiju koju je proveo nezavisni gospodarski savjetnik u skladu s kojom bi ukidanje mjera na snazi rezultiralo smanjenjem cijene gnojiva u Uniji na korist korisnika, ograničenim povećanjem obujma uvoza i blagim negativnim utjecajem na proizvođače iz Unije koji bi se nadoknadio dobrim maržama dobiti koje oni trenutačno ostvaruju. Međutim potrebno je napomenuti da neke od pretpostavki na koje upućuje procjena iz gospodarske studije ne odgovaraju nalazima iz ispitnog postupka. U ispitnom je postupku utvrđeno da je izvozna cijena AN-a iz Rusije u treće zemlje niža od procjene te cijene u toj gospodarskoj studiji. Slično tomu, utvrđeni ruski kapacitet i moguće vrijednosti domaće potrošnje razlikuju se od vrijednosti upotrijebljenih za simulaciju utjecaja ukidanja mjera. Stoga se na procjenu iz te studije nije moguće u potpunosti osloniti za donošenje konačnih zaključaka.

(190)

Nakon objave niz udruženja poljoprivrednika zahtijevao je saslušanje s Komisijom i dostavio ponešto revidiranu verziju studije navedene u prethodnoj uvodnoj izjavi, u kojoj su u obzir uzeti podatci koje je Komisija objavila u dokumentu o objavi.

(191)

Čini se da se u revidiranoj studiji potvrđuje pretpostavka Komisije da bi se ruska izvozna cijena smanjila na razinu u rangu ruskih domaćih cijena, što je 221 EUR po toni. To će prisiliti proizvođače iz Unije da smanje svoje cijene kako ne bi izgubili tržišni udjel.

(192)

Predstavnici poljoprivrednika objasnili su tešku situaciju u kojoj se nalaze, u kojoj se natječu s proizvođačima poljoprivrednih proizvoda iz trećih zemalja bez zaštite u obliku antidampinških mjera, za razliku od proizvođača dotičnog proizvoda iz Unije. Oni očekuju da će se, dopusti li se da mjere isteknu, cijena dotičnog proizvoda smanjiti, a negativne posljedice za proizvođače iz Unije nadomjestiti povlasticama za poljoprivrednike, kategoriju korisnika kojom su obuhvaćeni milijuni ljudi u Uniji. Predstavnici poljoprivrednika spomenuli su i da bi, kad bi se cijena dotičnog proizvoda smanjila, radije kupovali dotični proizvod nego druga jeftinija gnojiva koja više zagađuju okoliš, poput ureje i otopina ureje i amonijeva nitrata. To bi bilo korisno za okoliš. Rekli su da je mjere potrebno suspendirati ako ih se zadrži (slično rješenju u drugom ispitnom postupku o uvozu silikomangana iz Kine, Kazakstana i Ukrajine (25)).

(193)

Komisija je pomno razmotrila tvrdnje koje su iznijela udruženja poljoprivrednika. Neosporno je da poljoprivrednici iz Unije imaju pristup dotičnom proizvodu koji proizvode proizvođači iz Unije i proizvođači iz trećih zemalja osim ruskih proizvođača izvoznika. Ali najvažnije od svega, kako je potvrđeno tijekom rasprave održane 19. lipnja 2014. i suprotno pretpostavci iz gospodarske studije, ne postoji jamstvo da bi bilo koje početno moguće smanjenje cijene dotičnog proizvoda (kad bi se dopustilo da mjere na snazi isteknu) bilo preneseno na krajnje korisnike. Kad poljoprivrednici kupuju dotični proizvod, vrlo ga često kupuju od distributera i nisu ni svjesni njegova podrijetla, već im je važno samo da proizvod zadovoljava njihove zahtjeve (u smislu veličine kuglica ili granula itd.). Stoga, kad bi se dopustilo da mjere isteknu, vrlo je vjerojatno da bi ponovno nastala šteta za proizvođače dotičnog proizvoda iz Unije, a ne postoji jamstvo da bi postojala ikakva korist za korisnike.

(194)

Antidampinške mjere na uvoz dotičnog proizvoda na snazi su mnogo godina bez nerazmjernih troškova za poljoprivrednike kojima bi se mogao ugroziti njihov opstanak. Pri analizi interesa Unije procjenjuje se razmjernost zadržavanja mjera i uzimaju u obzir brojni te katkad suprotni interesi. Zadržavanje mjera u interesu je proizvođača iz Unije jer bi se stavljanjem mjera izvan snage mnoge od njih otjeralo u stečaj. Sa stajališta razmjernosti, s obzirom na to da Komisija nema dokaze da su kao rezultat mjera nastali nerazmjerni troškovi za poljoprivrednike, zadržavanje mjera jest u interesu Unije. U svakom slučaju poljoprivrednici su uvažili da bi radije imali više izvora za nabavu i da gašenje industrije Unije ne bi bilo u njihovu interesu.

(195)

Konačno, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 193., ne postoje dokazi da bi ukidanje mjera dovelo do smanjenja cijene AN-a koje bi se prenijelo na korisnike, što bi dovelo do prelaska na AN s gnojiva koja više zagađuju okoliš. Stoga navodi o pozitivnom učinku na okoliš nisu potkrijepljeni. U svakom slučaju, nijedan mogući pozitivan utjecaj na okoliš ne bi mogao biti tolik da bi zadržavanje mjera bilo protivno općenitom interesu Unije. Kad je riječ o prijedlogu o privremenom ukidanju mjera, to nije moguće jer u ovom slučaju nisu zadovoljeni pravni zahtjevi utvrđeni u članku 14. stavku 4. Osnovne uredbe.

(196)

U kontekstu prethodno navedenoga Komisija zaključuje da ukidanje mjera ne bi bilo u interesu korisnika ili barem da dodatne povlastice za kupce ne bi imale veću težinu od dodatnih troškova koji bi nastali za industriju Unije.

(197)

S obzirom na uvodne izjave 179. do 195., zaključuje se da ne postoje snažni razlozi u interesu Unije protiv zadržavanja trenutačnih antidampinških mjera.

(198)

Sve su strane bile obaviještene o bitnim činjenicama i razmatranjima na temelju kojih se namjeravalo preporučiti zadržavanje postojećih mjera. Nakon te objave odobreno im je i razdoblje za dostavljanje primjedaba. Podnesci i primjedbe propisno su uzeti u obzir ako su bili opravdani.

(199)

Nakon objave jedan je ruski proizvođač koji nije izabran u uzorak zahtijevao od Komisije da otvori pregovore za preuzimanje obveze u pogledu cijena i predložio najmanju cijenu i kvantitativni prag. Međutim ne postoji pravna osnova u Osnovnoj uredbi za prihvaćanje ponude za preuzimanje obveze u kontekstu revizije zbog predstojećeg isteka mjera s obzirom na to da se oblik mjera ne može promijeniti. Dotični ruski proizvođač mogao bi se prijaviti za privremenu reviziju na temelju članka 11. stavka 3. Osnovne uredbe ako smatra da su ispunjeni uvjeti za tu reviziju.

(200)

Nakon objave grupacija Acron zahtijevala je od Komisije da obustavi postupak u pogledu u kojem se odnosi na tu grupaciju jer bi grupacija Acron bila u drukčijoj situaciji u usporedbi s drugim ruskim proizvođačima. Međutim nalazi revizije pokazuju da je grupacija Acron u jednakoj situaciji kao i drugi ruski proizvođači. Nadalje, člankom 11. stavkom 2. Osnovne uredbe ne pruža se pravna osnova za razlikovanje različitih proizvođača izvoznika.

(201)

S tim u vezi i s obzirom na zaključke donesene u pogledu vjerojatnosti nastavka ili ponavljanja dampinga ili štete, slijedi da je, u skladu s člankom 11. stavkom 2. Osnovne uredbe, potrebno zadržati antidampinške mjere koje se primjenjuju na uvoz amonijeva nitrata podrijetlom iz Rusije, uvedene Uredbom (EZ) br. 661/2008, kako su izmijenjene Uredbom Vijeća (EZ) br. 989/2009, na dodatno razdoblje od pet godina.

(202)

Mjere iz ove Uredbe u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Osnovne uredbe,