ISSN 1977-0847

Službeni list

Europske unije

L 255
European flag  

Hrvatsko izdanje

Zakonodavstvo

Svezak 57.
28. kolovoza 2014.

Sadržaj

 

II.   Nezakonodavni akti

Stranica

 

 

UREDBE

 

*

Delegirana uredba Komisije (EU) br. 906/2014 оd 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu rashoda za javne intervencije

1

 

*

Delegirana uredba Komisije (EU) br. 907/2014 оd 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanja i ostalih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, jamstava i upotrebe eura

18

 

*

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 908/2014 оd 6. kolovoza 2014. o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanje i drugih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, pravila o kontroli, jamstava i transparentnosti

59

HR

Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje.

Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica.

II. Nezakonodavni akti

UREDBE

28.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 255/1

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 906/2014

оd 11. ožujka 2014.

o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu rashoda za javne intervencije

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (1), a posebno njezin članak 20. stavke 2. i 3.,

budući da:

(1)

U skladu s člankom 4. stavkom 1. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 interventne mjere kojima se reguliraju poljoprivredna tržišta treba financirati Unija prema uvjetima sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva. U pogledu mjera javne intervencije, iznos koji treba financirati Unija određuje se na temelju godišnjih financijskih izvješća koja sastavljaju agencije za plaćanja.

(2)

Rashodi za javne intervencije mogu znatno varirati. Stoga je potrebno za svaku kategoriju mjera navesti koji su rashodi prihvatljivi za financiranje Unije i posebno pod kojim uvjetima se ti rashodi mogu pokriti. U tu svrhu potrebno je utvrditi uvjete prihvatljivosti i metode za izračun prihvatljivih rashoda. Nadalje, trebalo bi precizno navesti knjiže li se takvi rashodi na temelju stvarnih elemenata koje su utvrdile agencije za plaćanje ili na temelju paušalnih iznosa koje određuje Komisija.

(3)

Kako bi države članice čija valuta nije euro na ujednačen način mogle konsolidirati svoje rashode i troškove u nacionalnoj valuti i u eurima, trebalo bi navesti uvjete pod kojima se mjere javnog skladištenja knjiže na njihovim računima te primjenjivi tečaj.

(4)

Ocjena mjera javnog skladištenja ovisi i o vrsti mjera i važećem sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu. Trebalo bi stoga odrediti opće pravilo prema kojem je vrijednost otkupljenih i prodanih količina jednaka zbroju isplata i prihoda koji su izvršeni ili će biti izvršeni za fizičke mjere te posebna pravila i posebne slučajeve koje treba uzeti u obzir.

(5)

Mjerama iz ove Uredbe zamjenjuju se relevantne odredbe utvrđene Uredbom Komisije (EZ) br. 884/2006 (2), koja je stavljena izvan snage Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 907/2014 (3).,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Uredbom utvrđuju uvjeti i pravila koja se primjenjuju na financiranje rashoda za interventne mjere povezane s javnim skladištenjem iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP).

Članak 2.

Interventne mjere u obliku javnog skladištenja

Interventne mjere u obliku javnog skladištenja mogu se sastojati od otkupa, skladištenja, prijevoza i prijenosa zaliha, te prodaje i ostalih oblika plasiranja poljoprivrednih proizvoda pod uvjetima koji su utvrđeni važećim sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom i ovom Uredbom.

Članak 3.

Financiranje interventnih rashoda nastalih u okviru mjera javnog skladištenja

1.   U okviru mjera javnog skladištenja iz članka 2., EFJP financira sljedeće rashode iz rubrike intervencije, pod uvjetom da odgovarajući rashodi nisu određeni drugačije u skladu s važećim sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom:

(a)

troškove financiranja za sredstva koje su države članice namijenile za otkup proizvoda u skladu s metodama izračuna iz Priloga I.;

(b)

rashode za fizičke mjere koje se odnose na otkup, prodaju i ostale oblike prijenosa proizvoda (ulaz, skladištenje i izlaz proizvoda u okviru programa javnog skladištenja), kako je navedeno u Prilogu II., temeljene na jedinstvenim paušalnim iznosima za Uniju koji su izračunani u skladu s metodama iz Priloga III.;

(c)

rashode za fizičke mjere koje nisu nužno povezane s otkupom, prodajom ili ostalim oblicima prijenosa proizvoda, na temelju paušalnih iznosa ili nepaušalnih iznosa u skladu s odredbama koje je Komisija utvrdila u okviru sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva koje se odnosi na predmetne proizvode i u Prilogu IV.;

(d)

rashode koji nastaju zbog prijevoza unutar ili izvan državnog područja države članice ili zbog izvoza, na temelju paušalnih ili nepaušalnih iznosa koji se odobravaju u skladu s postupkom iz članka 229. stavka 2. Uredbe (EZ) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4);

(e)

amortizaciju skladištenih proizvoda u skladu s metodama izračuna iz Priloga V.;

(f)

razlike (dobici i gubici) između knjigovodstvene vrijednosti i prodajne cijene proizvoda, ili razlike koje su posljedica drugih čimbenika.

2.   U slučaju država članica čija valuta nije euro, ne dovodeći u pitanje posebna pravila i operativne događaje predviđene prilozima ovoj Uredbi ili poljoprivrednim zakonodavstvom, rashodi iz stavka 1. točaka (b) i (c) ovog članka izračunani na temelju iznosa utvrđenih u eurima te rashodi ili prihodi nastali u nacionalnoj valuti u okviru ove Uredbe preračunavaju se, ovisno u slučaju, u nacionalnu valutu ili u euro na temelju zadnjeg tečaja Europske središnje banke određenog prije obračunske godine tijekom koje su mjere knjižene na računima agencije za plaćanja.

Za potrebe ove Uredbe, obračunska godina znači razdoblje iz članka 3. stavka 3. točke (a) Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014.

Članak 4.

Vrednovanje mjera javnog skladištenja

1.   Vrijednost otkupljenih i prodanih količina jednaka je zbroju isplata ili uplata koje su izvršene ili koje će biti izvršene za fizičke mjere, osim u slučaju određenih odredbi iz ovog članka i u skladu s:

(a)

Prilogom VI. za manjkove;

(b)

Prilogom VII. za proizvode koji su izgubili na kvaliteti ili su uništeni;

(c)

Prilogom VIII. za proizvode koji su ušli u skladište, ali čije je preuzimanje odbijeno.

2.   Vrijednost otkupljenih količina određuje se za količine proizvoda koji ulaze u skladište na temelju cijene javne intervencije, vodeći računa o povećanjima, premijama, umanjenjima, postocima i koeficijentima koji se primjenjuju na cijenu javne intervencije u trenutku otkupa u skladu s kriterijima utvrđenima sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom.

Međutim, u slučajevima i situacijama iz Priloga VI. i stavka 2. točaka (a) i (c) Priloga VII., povećanja, premije, umanjenja, postoci i koeficijenti se ne uzimaju u obzir.

Vrijednost proizvoda koji su se pokvarili ili su uništeni zbog prirodnih katastrofa ili predugog razdoblja skladištenja iz točke 2. Priloga VII. ovoj Uredbi, određuje se provedbenim aktom Komisije. Taj se akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1308/2013.

3.   Ne dovodeći u pitanje Prilog V., vrijednost proizvoda koji su stavljeni na raspolaganje i financirani u okviru Fonda za europsku pomoć za najugroženije jednaka je cijeni javne intervencije primjenjivoj 1. listopada svake godine. Za države članice čija valuta nije euro, knjigovodstvena vrijednost interventnih proizvoda pretvara se u nacionalnu valutu prema tečaju koji se primjenjuje 1. listopada te godine.

Kada se interventni proizvodi prevoze iz jedne države članice u drugu, država članica dobavljačica knjiži isporučeni proizvod s vrijednošću nula u knjigovodstvu države članice, a odredišna država članica knjiži ga kao primitak u mjesecu isporuke, koristeći cijenu izračunanu u skladu s prvim podstavkom.

4.   U skladu s pravilima Unije, troškovi isplaćeni ili zaračunani kada su proizvodi otkupljeni za fizičke mjere iz članka 3. stavka 1. točke (c) knjiže se kao rashodi ili prihodi koji se odnose na tehničke troškove, odvojeno od otkupne cijene.

5.   U financijskim računima iz članka 3. stavka 3. točke (a) Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014, količine na skladištenju na kraju obračunske godine koje se prenose u sljedeću obračunsku godinu vrednuju se po njihovoj prosječnoj knjigovodstvenoj vrijednosti (prenesena vrijednost), kako je određeno mjesečnim obračunom zadnjeg mjeseca obračunske godine.

6.   Količine koje ulaze u skladište i koje ne ispunjavaju uvjete skladištenja knjiže se u vrijeme izlaza iz skladišta kao prodaja po cijeni po kojoj su otkupljeni.

Međutim, ako su u vrijeme stvarnog izlaza iz skladišta zadovoljeni uvjeti za primjenu točke (b) Priloga VI., potrebno je unaprijed se savjetovati s Komisijom o izlazu robe.

7.   Kada račun pokazuje pozitivnu bilancu, taj se iznos oduzima od rashoda tekuće obračunske godine.

8.   Dođe li do promjena u paušalnim iznosima, odobrenom roku isplate, kamatnoj stopi i ostalim elementima izračuna nakon prvog dana u mjesecu, novi elementi se primjenjuju na fizičke mjere od sljedećeg mjeseca.

Članak 5.

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. ožujka 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 549.

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 884/2006 od 21. lipnja 2006. o određivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u vezi s financiranjem interventnih mjera u obliku javnog skladištenja koje vrši Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) te vođenjem računovodstva za mjere javnog skladištenja koje vrše agencije za plaćanje država članica (SL L 171, 23.6.2006., str. 35.).

(3)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 907/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanje i drugih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, vrijednosnih papira i korištenja eura (vidjeti stranicu 18. ovog Službenog lista).

(4)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

PRILOG I.

IZRAČUN STOPA ZA POVRAT TROŠKOVA FINANCIRANJA

(Članak 3. stavak 1. točka (a))

I.   PRIMJENJIVE KAMATNE STOPE

1.

Početkom svake obračunske godine Komisija određuje jedinstvenu kamatnu stopu u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 za cijelu Uniju za potrebe izračuna troškova financiranja koje snosi EFJP za sredstva koje države članice koriste za otkup interventnih proizvoda. Jedinstvena kamatna stopa odgovara prosjeku kamatnih stopa EURIBOR za tromjesečni i dvanaestomjesečni terminski tečaj, zabilježenih tijekom šestomjesečnog referentnog razdoblja koje utvrđuje Komisija, s ponderiranjem od jedne trećine odnosno dvije trećine.

2.

Radi određivanja kamatnih stopa koje se primjenjuju na odgovarajuću obračunsku godinu, države članice obavješćuju Komisiju, na njezin zahtjev, o prosječnoj kamatnoj stopi koju su stvarno snosile tijekom referentnog razdoblja iz točke 1. najkasnije do roka navedenog u tom zahtjevu. Obavješćivanje se izvršava s pomoću obrasca koji državama članicama zadaje Komisija.

U nedostatku obavijesti od strane države članice, u obliku i u roku iz prvog podstavka, smatra se da kamatna stopa koju snosi država članica iznosi 0 %.

Ako država članica prijavi da nije snosila nikakve troškove kamata jer tijekom referentnog razdoblja nije imala javno skladištenih poljoprivrednih proizvoda, Komisija određuje tu stopu na temelju prosječnih referentnih kamatnih stopa tijekom referentnog razdoblja iz prvog stavka ove točke, plus jedan postotni bod. Te su referentne kamate stope sljedeće:

(a)

Za države članice čija valuta je euro, Euro interbank borrowing offered rate za tri mjeseca (EURIBOR);

(b)

Za države članice čija valuta nije euro, interbank borrowing offered rate za tri mjeseca (IBOR);

Ako referentne kamatne stope ili stope EURIBOR iz točke (a) nisu dostupne za cijelo referentno razdoblje, koriste se stope dostupne za to razdoblje.

3.

Za svaku predmetnu državu članicu kamatna stopa utvrđena na temelju odredbi iz točke (b) uspoređuje se s jedinstvenom kamatnom stopom utvrđenom na temelju odredbi iz točke (a). Za svaku državu članicu primjenjuje se niža od ovih dviju kamatnih stopa.

Kamatne stope utvrđene Provedbenom uredbom Komisije donesenom na temelju članka 20. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 za svaku obračunsku godinu zaokružuju se na jedno decimalno mjesto.

II.   IZRAČUN TROŠKOVA FINANCIRANJA

1.

Izračun troškova financiranja dijeli se prema razdobljima važenja kamatnih stopa koje je odredila Komisija u skladu s dijelom I.

2.

Troškovi financiranja iz članka 3. stavka 1. točke (a) izračunavaju se primjenom kamatne stope države članice na prosječnu vrijednost po toni otkupljenog proizvoda, te množenjem tako dobivenog rezultata s prosječnim zalihama za obračunsku godinu.

Prosječna vrijednost po toni proizvoda izračunava se dijeljenjem zbroja vrijednosti proizvoda na skladištenju prvoga dana obračunske godine i proizvoda otkupljenih tijekom te godine sa zbrojem količina proizvoda na skladištenju prvoga dana obračunske godine i proizvoda otkupljenih tijekom obračunske godine.

Prosječne zalihe obračunske godine izračunavaju se dijeljenjem zbroja zaliha početkom svakog mjeseca i zaliha krajem svakog mjeseca brojem koji je jednak dvostrukom broju mjeseci u obračunskoj godini.

3.

Ako je za određeni proizvod određen koeficijent amortizacije u skladu s točkom 1. Priloga V., vrijednost proizvoda otkupljenih tijekom obračunske godine izračunava se oduzimanjem iznosa amortizacije od otkupne cijene primjenom tog koeficijenta.

4.

U slučaju proizvoda za koje je određena druga amortizacija u skladu s drugim podstavkom točkom 3. Priloga V., prosječne zalihe izračunavaju se prije stvarnog datuma svake amortizacije uzete u obzir za potrebe prosječne vrijednosti.

5.

Ako je pravilima za zajedničku organizaciju tržišta predviđeno da se plaćanje za proizvod koji je otkupila agencija za plaćanja ne može izvršiti prije nego što prođe barem jedan mjesec od dana preuzimanja, izračunane prosječne zalihe smanjuju se za količinu koja proizlazi iz sljedećeg izračuna:

Formula

pri čemu je

Q

=

količine otkupljene tijekom obračunske godine,

N

=

broj mjeseci minimalnog roka plaćanja.

Za potrebe ovog izračuna, minimalno razdoblje dano u pravilima uzima se kao rok plaćanja. Smatra se da mjesec ima 30 dana. Svako razdoblje dulje od 15 dana smatra se cijelim mjesecom; svako razdoblje kraće ili jednako 15 dana pri izračunu se ne uzima u obzir.

Ako izračun prosječnih zaliha na kraju obračunske godine daje negativan rezultat nakon što se primijeni smanjenje iz prvog podstavka, taj se iznos oduzima od izračunanih prosječnih zaliha za sljedeću obračunsku godinu.

III.   POSEBNA PRAVILA POD ODGOVORNOŠĆU AGENCIJA ZA PLAĆANJA

1.

Ako je za prodaju proizvoda od strane agencija za plaćanja na temelju pravila o zajedničkoj organizaciji tržišta ili obavijesti o pozivima na natječaj kupcu tih proizvoda ostavljen rok u kojem treba preuzeti proizvode nakon što je izvršena uplata te ako je taj rok dulji od 30 dana, troškovi financiranja izračunani u skladu s dijelom II. smanjuju se u računima agencija za plaćanja, i to za iznos dobiven sljedećim izračunom:

Formula

pri čemu je

V

=

iznos koji je platio kupac,

J

=

broj dana između primitka uplate i izlaza proizvoda umanjen za 30 dana,

i

=

važeća kamatna stopa tijekom obračunske godine.

2.

U slučaju prodaje poljoprivrednih proizvoda od strane agencija za plaćanja na temelju određenih uredbi Unije, pri čemu je stvarni rok plaćanja nakon odvoženja tih proizvoda dulji od 30 dana, troškovi financiranja izračunani u skladu s dijelom II. uvećavaju se u računima agencija za plaćanja za iznos dobiven sljedećim izračunom:

Formula

pri čemu je

M

=

iznos koji treba platiti kupac,

D

=

broj dana između odvoženja proizvoda i primitka uplate umanjen za 30 dana,

i

=

važeća kamatna stopa tijekom obračunske godine.

3.

Na kraju svake obračunske godine troškovi financiranja navedeni u stavcima 1. i 2. knjiže se za tu poljoprivrednu proračunsku godinu za broj dana koje treba uzeti u obzir do tog datuma, a ostatak se knjiži na teret sljedeće obračunske godine.

PRILOG II.

FIZIČKE MJERE POKRIVENE PAUŠALNIM IZNOSIMA

(Članak 3. stavak 1. točka (b))

Žitarice i riža

I.   PRIMANJE I ULAZ U SKLADIŠTE

(a)

fizičko kretanje žitarica od sredstva prijevoza do dolaska u ćeliju skladišta (silos ili komora skladišta) – prvi prijenos;

(b)

vaganje;

(c)

uzorkovanje/analiza/utvrđivanje kvalitete.

II.   SKLADIŠTENJE

(a)

najam prostora po ugovorenoj cijeni;

(b)

troškovi osiguranja (osim ako je uključeno pod (a));

(c)

troškovi suzbijanja nametnika kojim se osigurava prvotna kvaliteta proizvoda u skladištu (osim ako su uključeni pod (a));

(d)

godišnja inventura (osim ako je uključeno pod (a));

(e)

ventilacija, ako je potrebno (osim ako je uključeno pod (a)).

III.   IZLAZ IZ SKLADIŠTA

(a)

vaganje žitarica;

(b)

uzorkovanje/analiza (ako ide na teret interventne mjere);

(c)

fizičko iznošenje i utovar žitarica na prvo prijevozno sredstvo.

Govedina/teletina

I.   ZAPRIMANJE ISPORUKE, OTKOŠTAVANJE I ULAZ U SKLADIŠTE (OTKOŠTENO MESO)

(a)

provjera kvalitete mesa s kostima;

(b)

vaganje mesa s kostima;

(c)

rukovanje;

(d)

ugovorna cijena otkoštavanja, uključujući:

i.

početno hlađenje;

ii.

prijevoz od interventnog skladišta do postrojenja za rezanje (osim ako prodavač isporuči proizvod do postrojenja za rezanje);

iii.

otkoštavanje, rezanje, vaganje, pakiranje i brzo zamrzavanje;

iv.

privremeno skladištenje rasjeka; utovar, prijevoz i ponovni ulaz u hladnjaču interventnog skladišta;

v.

cijena materijala pakiranja: polietilenske vreće, kartonske kutije, elastične vreće;

vi.

vrijednost kostiju, dijelova sala i ostalog rasjeka preostalih u postrojenju za rezanje (prihodi se odbijaju od troškova).

II.   SKLADIŠTENJE

(a)

najamnina prostora po ugovorenoj cijeni;

(b)

troškovi osiguranja (osim ako je uključeno pod (a));

(c)

provjera temperature (osim ako je uključeno pod (a));

(d)

godišnja inventura (osim ako je uključeno pod (a));

III.   IZLAZ IZ SKLADIŠTA

(a)

vaganje;

(b)

provjera kvalitete (ako je u nadležnosti interventnog tijela);

(c)

prijenos mesa iz hladnjače do mjesta utovara.

Maslac

I.   PRIMANJE I ULAZ U SKLADIŠTE

(a)

premještanje maslaca nakon dolaska do mjesta skladištenja iz prijevoznog sredstva u skladišnu ćeliju;

(b)

vaganje i identifikacija paketa;

(c)

uzorkovanje/provjera kvalitete;

(d)

unos u hladnjaču i zamrzavanje;

(e)

drugo uzorkovanje/provjera kvalitete na kraju ispitnog razdoblja.

II.   SKLADIŠTENJE

(a)

najam prostora po ugovorenoj cijeni;

(b)

troškovi osiguranja (osim ako je uključeno pod (a));

(c)

provjera temperature (osim ako je uključeno pod (a));

(d)

godišnja inventura (osim ako je uključeno pod (a)).

III.   IZLAZ IZ SKLADIŠTA

(a)

vaganje i identifikacija paketa;

(b)

premještanje maslaca iz hladnjače do mjesta utovara ako je prijevozno sredstvo kontejner, ili utovareno na parkiralištu skladišta ako je prijevozno sredstvo kamion ili željeznički vagon.

IV.   POSEBNO OZNAČIVANJE ILI OBILJEŽAVANJE

Ako je takvo označivanje obvezatno na temelju zakonodavstva Unije o prodaji proizvoda.

Obrano mlijeko u prahu

I.   PRIMANJE I ULAZ U SKLADIŠTE

(a)

premještanje obranog mlijeka u prahu iz prijevoznog sredstva do mjesta skladištenja nakon dolaska;

(b)

vaganje;

(c)

uzorkovanje/provjera kvalitete;

(d)

provjera oznaka i pakiranja.

II.   SKLADIŠTENJE

(a)

najam prostora po ugovorenoj cijeni;

(b)

troškovi osiguranja (osim ako je uključeno pod (a));

(c)

provjera temperature (osim ako je uključeno pod (a));

(d)

godišnja inventura (osim ako je uključeno pod (a)).

III.   IZLAZ IZ SKLADIŠTA

(a)

vaganje;

(b)

uzorkovanje/provjera dobara (ako je u nadležnosti interventnog tijela);

(c)

premještanje obranog mlijeka u prahu do mjesta utovara i utovar u prijevozno sredstvo, bez učvršćivanja tereta, ako se radi o kamionu ili željezničkom vagonu; premještanje obranog mlijeka u prahu do mjesta utovara ako se radi o nekom drugom prijevoznom sredstvu, npr. kontejneru.

IV.   POSEBNO OZNAČIVANJE ILI OBILJEŽAVANJE

Ako je takvo označivanje obvezatno na temelju zakonodavstva Unije o prodaji proizvoda.

PRILOG III.

PAUŠALNI IZNOSI ZA UNIJU

(Članak 3. stavak 1. točka (b))

I.   PRIMJENJIVI PAUŠALNI IZNOSI

1.

Paušalni iznosi primjenjivi u cijeloj Uniji određuju se po proizvodu na temelju najnižih troškova zabilježenih tijekom referentnog razdoblja koje počinje 1. listopada godine n, a završava 30. travnja sljedeće godine.

2.

„Zabilježeni troškovi” znači troškovi za fizičke mjere iz Priloga II. izvršene tijekom referentnog razdoblja, na temelju bilo pojedinačnih faktura za te mjere bilo ugovora sklopljenog u vezi s njima. Ako tijekom referentnog razdoblja postoje zalihe nekog proizvoda, a da nije bilo ni ulaza ni izlaza, mogu se koristiti i referentni troškovi navedeni u ugovorima o skladištenju za taj proizvod.

Troškovi primanja i ulaza u skladište (I.) te izlaza iz skladišta (III.) prijavljuju se po toni proizvoda uključenog u svaku pojedinačnu mjeru (a, b, c,…) kako je utvrđeno Prilogom II. Troškovi skladištenja (II.) prijavljuju se svakoga mjeseca za svaku tonu uskladištenu za svaku pojedinačnu mjeru (a, b i c) kako je utvrđeno Prilogom II.

3.

Države članice obavješćuju Komisiju najkasnije do 10. svibnja o troškovima navedenima u prethodnoj točki 2. koji se odnose na mjere iz Priloga II. izvršene tijekom referentnog razdoblja. Paušalni iznosi iz točke 1. određuju se u eurima na temelju ponderiranog prosjeka tih troškova zabilježenih tijekom referentnog razdoblja u barem četiri države članice s najmanjim troškovima za danu fizičku mjeru, ako se oni podudaraju s barem 33 % ukupnih prosječnih skladištenih količina predmetnog proizvoda tijekom referentnog razdoblja. U suprotnom se troškovi ostalih država članica uključuju u ponderiranje sve dok postotak ne dosegne iznos od 33 % skladištenih količina.

4.

Ako manje od četiri države članice stave određeni proizvod u javno skladištenje, paušalni iznosi za taj proizvod određuju se na temelju troškova zabilježenih u predmetnim državama članicama. Međutim, konačni paušalni iznos za taj proizvod ne smije se razlikovati za više od 2 % od iznosa utvrđenog za prethodnu godinu.

5.

Ako su troškovi proizvoda na skladištu koje država članica prijavi i upotrebljava u izračunima iz točaka 3. i 4. više nego dvostruki veći od aritmetičke sredine troškova koje su prijavile ostale države članice za taj izračun, tada se trošak smanjuje na razinu aritmetičke sredine.

6.

Troškovi korišteni za izračun iz točaka 3. i 4. ponderiraju se na temelju količina koje su uskladištile države članice uključenih u izračun.

7.

Troškovi koje prijave države članice čija valuta nije euro preračunavaju se u euro na temelju prosječnog tečaja za njihovu valutu tijekom referentnog razdoblja iz točke 1.

II.   POSEBNE ODREDBE

1.

Paušalni trošak izlaza iz skladišta može se uvećati za iznos koji izračunava Komisija u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 pod uvjetom da država članica podnese izjavu, koja obuhvaća cijelu predmetnu obračunsku godinu i sve zalihe predmetnog proizvoda, navodeći da neće primijeniti granice dopuštenog odstupanja iz članka 4. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 te da jamči za količinu.

Ta se izjava naslovljava na Komisiju koja istu treba zaprimiti prije nego što zaprimi prvu mjesečnu izjavu za predmetnu obračunsku godinu, ili ako predmetni proizvod nije u interventnom skladištu početkom obračunske godine, najkasnije u mjesecu nakon onoga u kojem je proizvod prvi puta ušao u skladište.

Povećanje predviđeno prvim podstavkom izračunava se množenjem referentnog praga za predmetni proizvod iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1308/2013 s granicama dopuštenog odstupanja za taj proizvod utvrđenima u Prilogu IV. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014.

2.

Paušalni iznosi određeni za trošak ulaza i izlaza iz skladišta za sve skladištene proizvode osim za govedinu/teletinu, smanjuju se primjenom sljedećih koeficijenata ako predmetne količine nisu fizički premještene.

Proizvod

Ulaz u skladište

Izlaz iz skladišta

Žitarice

36,50 %

22,80 %

Riža

17,50 %

20,30 %

Maslac

25,90 %

22,20 %

Obrano mlijeko u prahu

21,00 %

35,10 %

3.

Komisija može prenijeti paušalne iznose prethodno određene za proizvod ako u tekućoj obračunskoj godini nije bilo ili neće biti javnog skladištenja.

PRILOG IV.

POSEBNI ELEMENTI KOJI SE UZIMAJU U OBZIR ZA RASHODE I PRIHODE POVEZANE S GOVEDINOM I TELETINOM

(Članak 3. stavak 1. točka (c))

Za potrebe Priloga VI. i točke 2. podtočaka (a) i (c) Priloga VII., osnovna cijena koju je potrebno koristiti za otkoštenu govedinu je referentni prag naveden u članku 7. Uredbe (EU) br. 1308/2013 pomnožen s koeficijentom 1,47.

PRILOG V.

AMORTIZACIJA PROIZVODA NA SKLADIŠTENJU

(Članak 3. stavak 1. točka (e))

1.

Ako je za predmetni proizvod procijenjena prodajna cijena u javnim interventnim zalihama niža od otkupne cijene, u vrijeme otkupa proizvoda primjenjuje se postotak amortizacije nazvan „koeficijent k”. Utvrđuje se za svaki proizvod početkom svake obračunske godine u skladu s člankom 20. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.

Postotak amortizacije ne prelazi razliku između otkupne cijene i procijenjene prodajne cijene za svaki proizvod.

3.

U vrijeme otkupa Komisija može ograničiti amortizaciju na dio postotka izračunanog u skladu s točkom 2. Taj dio ne smije biti manji od 70 % amortizacije određene u skladu s točkom 1.

U tim slučajevima Komisija provodi drugu amortizaciju krajem svake obračunske godine u skladu s metodom iz točke 5.

4.

U slučaju amortizacija iz točke 3. drugog podstavka Komisija određuje sveukupne iznose amortizacije po proizvodu i po državi članici prije početka sljedeće obračunske godine.

S tim se ciljem procijenjena prodajna cijena za proizvode na skladištenju uspoređuje s procijenjenom vrijednosti prijenosa po proizvodu i državi članici. Sveukupni iznosi amortizacije po proizvodu i predmetnoj državi članici dobivaju se množenjem razlika između procijenjenih vrijednosti prijenosa i procijenjenih prodajnih cijena po procijenjenim količinama u skladištu na kraju obračunske godine.

5.

Procjena količina u javnom skladištenju i vrijednosti prijenosa po proizvodu i državi članici temelji se na izvješćima država članica poslanima Komisiji najkasnije do 7. rujna godine n+1 o proizvodima skladištenima na dan 30. rujna te godine, uključujući sljedeće elemente:

—

količine otkupljene u razdoblju od 1. listopada godine n do 31. kolovoza godine n+1,

—

količine na skladištu na dan 31. kolovoza godine n+1,

—

vrijednost u eurima proizvoda na skladištu na dan 31. kolovoza godine n+1,

—

procijenjene količine na skladištu na dan 30. rujna godine n+1,

—

procijenjene količine otkupljene između 1. i 30. rujna godine n+1,

—

procijenjena vrijednost u eurima količina otkupljenih između 1. i 30. rujna godine n+1.

6.

Vrijednosti u nacionalnoj valuti u izvješćima država članica čija valuta nije euro, imajući u vidu izračun amortizacije na kraju obračunske godine, preračunavaju se u euro primjenjujući važeće tečajeve u vrijeme kada se izračunavaju sveukupni iznosi amortizacije za kraj te obračunske godine.

7.

Komisija obavješćuje sve predmetne države članice o sveukupnim iznosima amortizacije po proizvodima kako bi ih one mogle uvrstiti u svoju konačnu mjesečnu izjavu o rashodima za EFJP za predmetnu obračunsku godinu.

PRILOG VI.

PROCJENA MANJKOVA

(Članak 4. stavak 1. točka (a))

U skladu s posebnim pravilima iz Priloga IV. vrijednost manjkova računa se na sljedeći način:

(a)

Ako su prijeđene granice dopuštenog odstupanja iz članka 4. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 za skladištenje ili preradu proizvoda, ili ako je utvrđeno da količine nedostaju zbog krađe ili drugih razloga koji se mogu utvrditi, vrijednost manjkova računa se množenjem tih količina s referentnim pragom iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1308/2013, koja je na snazi za standardnu kvalitetu svakog proizvoda na prvi dan obračunske godine u kojoj su prijeđene granice dopuštenog odstupanja ili u kojoj je utvrđeno da nedostaju količine, uvećano za 5 %.

(b)

Ako je na dan utvrđivanja manjkova prosječna tržišna cijena standardne kvalitete u državi članici skladištenja veća od 105 % osnovnog referentnog praga, kako je utvrđeno u članku 7. Uredbe (EU) br. 1308/2013, ugovaratelji su dužni agencijama za intervencije nadoknaditi tržišnu cijenu koju je zabilježila država članica, uvećanu za 5 %.

Država članica određuje prosječnu tržišnu cijenu na temelju podataka iz svojih redovitih izvješća Komisiji.

Razlike između iznosa prikupljenih primjenom tržišne cijene i iznosa knjiženih u okviru EFJP-a primjenom referentnog praga, kako je utvrđeno u članku 7. Uredbe (EU) br. 1308/2013, pripisuju se u korist EFJP-a na kraju obračunske godine među ostalim elementima potraživanja.

(c)

Ako je utvrđeno da nedostaju količine nakon što su proizvodi preneseni ili prevezeni iz interventnog skladišta ili mjesta skladištenja koje je odredila agencija za plaćanja na neko drugo mjesto i ako nije određena posebna vrijednost na temelju odgovarajućeg zakonodavstva Unije, vrijednost manjkova određuje se u skladu s točkom (a).

PRILOG VII.

PROCJENA PROIZVODA KOJI SU IZGUBILI NA VRIJEDNOSTI ILI SU UNIŠTENI

(Članak 4. stavak 1. točka (b))

1.

Osim ako je posebnim pravilima Unije određeno drugačije, smatra se da je proizvod izgubio na kvaliteti ako više ne zadovoljava zahtjeve kvalitete koji su vrijedili prilikom otkupa.

2.

Vrijednost proizvoda koji su izgubili na kvaliteti ili su uništeni izračunava se ovisno vrsti uzroka kako slijedi:

(a)

u slučaju nezgoda, osim ako nije drugačije predviđeno posebnim odredbama Priloga IV.: vrijednost proizvoda izračunava se množenjem količina na koje utječe temeljni referentni prag iz članka 7. Uredbe (EZ) br. 1308/2013, koja je na snazi za standardnu kvalitetu prvog dana tekuće obračunske godine, umanjena za 5 %;

(b)

u slučaju prirodnih katastrofa: vrijednost oštećenih količina određuje se provedbenim aktom Komisije koji će se donijeti u skladu s člankom 4. stavkom 2. trećim podstavkom;

(c)

u slučaju loših uvjeta čuvanja, osobito zbog neprikladnih metoda skladištenja: vrijednost proizvoda knjiži se u skladu s točkama (a) i (b) Priloga VI.;

(d)

u slučaju predugog razdoblja skladištenja: knjigovodstvena vrijednost proizvoda određuje se na temelju prodajne cijene u trenutku prodaje proizvoda na temelju provedbenog akta Komisije koji će se donijeti u skladu s člankom 4. stavkom 2. trećim podstavkom.

Odluka o prodaji proizvoda donosi se u skladu s poljoprivrednim zakonodavstvom koje se primjenjuje na predmetni proizvod. Prihodi od prodaje knjiže se u mjesecu tijekom kojega je došlo do izlaza proizvoda iz skladišta.

PRILOG VIII.

RAČUNOVODSTVENA PRAVILA PRIMJENJIVA NA PROIZVODE KOJI SU UŠLI U SKLADIŠTE, ALI ČIJE JE PREUZIMANJE ODBIJENO

(Članak 4. stavak 1. točka (c))

1.

Osim ako je posebnim pravilima Unije drugačije predviđeno, troškovi ulaza, izlaza, skladištenja i financiranja koji su već knjiženi za svaku odbijenu količinu oduzimaju se i uzimaju u obzir odvojeno kako slijedi:

(a)

troškovi ulaza i izlaza koje treba odbiti izračunavaju se množenjem odbijenih količina sa zbrojem odgovarajućih paušalnih iznosa, važećih u mjesecu izlaza;

(b)

troškovi skladištenja koje treba odbiti izračunavaju se množenjem odbijene količine s brojem mjeseci koji su prošli između ulaza i izlaza i paušalnim iznosom važećim za mjesec izlaza;

(c)

troškovi financiranja koje treba odbiti izračunavaju se množenjem odbijenih količina s brojem mjeseci koji su prošli između ulaza i izlaza, nakon što se odbije broj mjeseci roka plaćanja važeći u vrijeme ulaza, sa stopom financiranja važećom tijekom mjeseca izlaza, podijeljeno s 12 i prosječnom knjigovodstvenom vrijednošću zaliha prenesenih na početku obračunske godine, ili s prosječnom knjigovodstvenom vrijednošću zaliha prvog mjeseca izjave ako ne postoji prosječna knjigovodstvena vrijednost prenesenih zaliha.

2.

Troškovi iz stavka 1. knjiže se pod fizičke mjere u mjesecu izlaza.

28.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 255/18

DELEGIRANA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 907/2014

оd 11. ožujka 2014.

o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanja i ostalih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, jamstava i upotrebe eura

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju i praćenju zajedničke poljoprivredne politike te o upravljanju njome i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (1), a posebno njezin članak 8. stavak 1., članak 40., članak 46. stavak 1., članak 46. stavak 2., članak 46. stavak 3., članak 46. stavak 4., članak 53. stavak 3., članak 57. stavak 1., članak 66. stavak 3., članak 79. stavak 2., članak 106. stavke 5. i 6. te članak 120.,

budući da:

(1)

Uredbom (EU) br. 1306/2013 utvrđene su osnovne odredbe koje se odnose, između ostalog, na akreditaciju agencija za plaćanja i koordinacijskih tijela, obveze agencija za plaćanja u pogledu javne intervencije, financijsko upravljanje i postupke poravnanja računa, jamstva i upotrebu eura. Kako bi se osiguralo neometano funkcioniranje novog pravnog okvira, moraju se donijeti određena pravila koja će dopuniti odredbe utvrđene Uredbom (EU) br. 1306/2013 u predmetnim područjima. Nova bi pravila trebala zamijeniti postojeće uredbe Komisije (EZ) br. 883/2006 (2), (EZ) br. 884/2006 (3), (EZ) br. 885/2006 (4), (EZ) br. 1913/2006 (5), (EU) br. 1106/2010 (6) i Provedbenu uredbu Komisije (EU) br. 282/2012 (7), koje su se temeljile na uredbama Vijeća koje su već zamijenjene Uredbom (EU) br. 1306/2013. Radi jasnoće i pravne sigurnosti, uredbe (EZ) br. 883/2006, (EZ) br. 884/2006, (EZ) br. 885/2006, (EZ) br. 1913/2006, (EU) br. 1106/2010 i Provedbenu uredbu (EU) br. 282/2012 treba staviti izvan snage.

(2)

U skladu s člankom 7. Uredbe (EU) br. 1306/2013 države članice trebale bi akreditirati agencije za plaćanja samo ako su usklađene s određenim minimalnim kriterijima koji su utvrđeni na razini Unije. Ti bi kriteriji trebali obuhvaćati četiri osnovna područja: unutarnje okruženje, kontrolne aktivnosti, informacije i komunikaciju te praćenje. Države članice trebale bi biti slobodne utvrditi dodatne akreditacijske kriterije kako bi se uzele u obzir posebnosti agencije za plaćanja. Nadalje, trebalo bi utvrditi pravila o kriterijima za akreditiranje koordinacijskih tijela iz članka 7. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

(3)

Javne interventne mjere mogu se financirati samo ako su predmetne rashode ostvarile agencije za plaćanja koje su države članice odredile kao odgovorne za određene obveze u pogledu javne intervencije. Međutim, provođenje zadataka povezanih s administracijom i provjerama interventnih mjera može se, osim za isplate potpore, delegirati u skladu s člankom 7. stavkom 1. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1306/2013. Treba omogućiti i da ove zadatke izvršava više agencija za plaćanja. Treba isto tako predvidjeti da se provođenje određenih mjera javnog skladištenja može povjeriti trećim stranama, bilo javnim bilo privatnim tijelima, uz odgovornost agencije za plaćanja. Stoga je uputno navesti opseg odgovornosti agencija za plaćanja u ovom kontekstu, navesti njihove obveze i odrediti uz kojim uvjete i u skladu s kojim pravilima se upravljanja određenim mjerama javnog skladištenja može povjeriti trećim stranama, bilo javnim bilo privatnim tijelima. U tom bi slučaju treba predvidjeti da dotična tijela moraju djelovati u skladu s ugovorom na temelju općih obveza i načela koje treba utvrditi.

(4)

Poljoprivredno zakonodavstvo Unije sadržava, za Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP), razdoblja za plaćanje potpore korisnicima koje države članice moraju poštovati. Plaćanja izvršena izvan tih razdoblja moraju se smatrati neprihvatljivima za plaćanja Unije te stoga ne mogu biti predmet nadoknade Komisije, kako je predviđeno u članku 40. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Analizom kašnjenja u plaćanju potpore, koju su provodile države članice, pokazalo se da u određenom broju slučajeva do kašnjenja u plaćanju dolazi zbog dodatnih provjera država članica povezanih sa spornim zahtjevima, žalbama i drugim nacionalnim pravnim sporovima. U skladu s načelom proporcionalnosti potrebno je utvrditi fiksnu granicu u pogledu izdataka unutar koje se za te slučajeve neće primjenjivati smanjenja mjesečnih plaćanja. Osim toga, u slučaju prekoračenja te granice, kako bi se financijski učinak razmjerno prilagodio kašnjenju u plaćanju, potrebno je predvidjeti mogućnost da Komisija razmjerno smanji plaćanja Unije u skladu s duljinom zabilježenog kašnjenja plaćanja. Plaćanja potpore izvršena prije najranije mogućeg datuma plaćanja predviđenog poljoprivrednim zakonodavstvom Unije ne mogu se opravdati jednakim razlozima kao i plaćanja izvršena nakon najkasnije mogućeg datuma plaćanja. Stoga se za ta rana plaćanja ne trebaju predvidjeti razmjerna smanjenja. Međutim, treba predvidjeti izuzeće za slučajeve kada poljoprivredno zakonodavstvo Unije predviđa plaćanje predujma do određenog maksimalnog iznosa.

(5)

Komisija treba izvršavati plaćanja državama članicama u mjesečnim ili drugim redovitim razmacima na temelju izjava o izdacima koje im one šalju. Međutim, ona bi trebala uzeti u obzir prihod koji agencije za plaćanja ostvare u korist proračuna Unije. Stoga je potrebno utvrditi uvjete u okviru kojih određene vrste izdataka i prihoda ostvarenih u okviru EFJP-a i EPFRR-a treba kompenzirati.

(6)

Ako proračun Unije nije donesen do početka financijske godine, u skladu s člankom 16. stavkom 2. trećim podstavkom Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8), plaćanja se mogu izvršavati mjesečno po poglavlju do najviše jedne dvanaestine dodijeljenih odobrenih sredstava u dotičnom poglavlju prethodne financijske godine. Kako bi se raspoloživa odobrena sredstva pravedno rasporedila među državama članicama, treba predvidjeti mjesečna plaćanja iz EFJP-a i privremena plaćanja iz EPFRR-a, koja bi se u ovom slučaju izvršavala u postotcima izjava o izdatcima koje podnosi svaka država članica te da Komisija svojim odlukama prerasporedi iznos koji nije iskorišten u određenom mjesecu na sljedeća mjesečna ili privremena plaćanja.

(7)

Devizni tečaj koji se primjenjuje treba biti utvrđen u skladu s tim je li operativni događaj bio definiran sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom. Kako bi se izbjeglo da države članice koje nisu prihvatile euro primjenjuju različite devizne tečajeve pri knjiženju primljenog prihoda ili potpore plaćene korisnicima u valuti koja nije euro, s jedne strane, i s druge strane, u izjavi o izdatcima sastavljenoj od agencija za plaćanja, dotične države članice trebale bi u svojim izjavama o izdatcima u okviru EFJP-a primijeniti jednak devizni tečaj koji primjenjuju kad prikupljaju taj prihod ili izvršavaju ta plaćanja korisnicima. Osim toga, radi pojednostavljenja administrativnih formalnosti u pogledu povrata za više od jedne operacije, treba koristiti jedinstveni devizni tečaj pri knjiženju tih povrata.

(8)

Kako bi se Komisiji omogućilo da provjeri poštuju li države članice svoju obvezu da zaštite financijski interes Unije i osiguraju učinkovitu primjenu odredaba koje se odnose na potvrdu o sukladnosti iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013, treba utvrditi odredbe o kriterijima i metodologiji za primjenu ispravaka. Potrebno je definirati različite vrste ispravaka iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te utvrditi načela o tome kako će se okolnosti svakog slučaja uzimati u obzir kako bi se utvrdili iznosi korekcija. Nadalje, potrebno je utvrditi pravila o tome kako će se povrat koji države članice osiguraju od korisnika pripisati u korist fondova.

(9)

Uredba (EU) br. 1306/2013 predviđa kontrolu trgovinskih dokumenata onih poduzeća koja primaju ili izvršavaju plaćanja koja su izravno ili neizravno povezana sa sustavom financiranja iz EFJP-a, kako bi se odredilo jesu li transakcije koje sačinjavaju dio sustava financiranja iz EFJP-a zaista izvršene i jesu li izvršene pravilno. Iz primjene ove Uredbe primjereno je isključiti one mjere koje zbog svoje prirode nisu prikladne za ex-post kontrole koje se provode kontrolom trgovinskih dokumenata te mjere na koje se odnose plaćanja koja su ili povezana s površinom ili nisu povezana s trgovinskim dokumentima koji mogu biti predmet kontrole.

(10)

Brojnim odredbama u poljoprivrednim propisima Unije zahtijeva se polaganje jamstva kako bi se osiguralo plaćanje određenog iznosa u slučaju neispunjenja neke obveze. Međutim, iskustvo je pokazalo da se taj zahtjev u praksi tumači na vrlo različite načine. Stoga treba utvrditi uvjete koji će se primjenjivati na taj zahtjev kako bi se izbjegli nejednaki uvjeti tržišnog natjecanja.

(11)

Troškovi polaganja jamstva, nastali kako za stranu koja polaže jamstvo tako i za nadležno tijelo, mogu biti nerazmjerni s obzirom na iznos čije je plaćanje zajamčeno jamstvom ako je iznos ispod određene granice. Nadležna bi tijela stoga trebala imati pravo odustati od zahtijevanja jamstva za plaćanje iznosa ispod te granice. Osim toga, nadležno bi tijelo trebalo biti ovlašteno da odustane od traženja jamstva kad je priroda osobe koja treba ispuniti obvezu takva da je taj zahtjev nepotreban.

(12)

Nadležno bi tijelo trebalo imati pravo odbiti ponuđeno jamstvo ako smatra da ono nije zadovoljavajuće.

(13)

Uredbom (EU) br. 1306/2013 pojačana su pravila koja zahtijevaju polaganje jamstva za osiguranje plaćanja određenog iznosa u slučaju neispunjenja neke obveze. Taj jedinstveni horizontalni pravni okvir treba dopuniti jednakim pravilima o višoj sili te o gubitku ili oslobađanju jamstva. Uredba Komisije (EZ) br. 376/2008 (9) i Uredba Komisije (EZ) br. 612/2009 (10) sadržavaju pravila o oslobađanju i gubitku jamstava u području uvoznih i izvoznih dozvola te u području sustava izvoznih subvencija. Nova pravila predviđena ovom Uredbom trebala bi se primjenjivati i u tim sektorima. Radi jasnoće i pravne sigurnosti, treba brisati odgovarajuće odredbe u uredbama (EZ) br. 376/2008 i (EZ) br. 612/2009.

(14)

U okviru Provedbene uredbe (EU) br. 282/2012 učinjena je razlika među primarnim, sekundarnim i sporednim obvezama, dok se ograničeni broj uredbi Komisije odnosi samo na primarne obveze. Neispunjenje obveze dovelo je do potpunog ili razmjernog gubitka jamstva koje obuhvaća tu obvezu u skladu sa složenim metodama izračuna koje su dovodile do zabune. Poštujući načelo proporcionalnosti, pojednostavnjeni pristup u pogledu gubitka jamstva trebao bi biti usklađen s praktičnom situacijom u kojoj obveza nije ispunjena ili nije ispunjena na vrijeme ili dokaz o ispunjenju obveze nije dostavljen u zadanom roku.

(15)

U mnogim odredbama poljoprivrednih propisa Unije predviđeno je da se jamstvo aktivira ako se osigurana obveza ne izvrši, ali se pri tom ne pravi razlika među vrstama prekršaja. U interesu načela pravičnosti treba razlikovati posljedice neispunjenja različitih obveza. Posebno treba predvidjeti mogućnost gubitka samo dijela jamstva u posebnim slučajevima.

(16)

Ne treba se praviti razlika među posljedicama neispunjenja pojedine obveze na osnovi toga je li ili nije primljen predujam. U skladu s tim, jamstva dana za predujmove treba obuhvatiti zasebnim pravilima.

(17)

Treba utvrditi operativne događaje za devizne tečajeve primjenjive na različite situacije koje se javljaju u okviru sektorskog poljoprivrednog zakonodavstva, ne dovodeći u pitanje ikakve specifične definicije ili izuzeća predviđena propisima za predmetne sektore na temelju kriterija iz članka 106. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 1306/2013.

(18)

Za sve cijene ili iznose koji se utvrđuju u okviru trgovine s trećim zemljama, prihvaćanje carinske deklaracije operativni je događaj koji je najprikladniji za postizanje predmetnog trgovinskog cilja. Jednako vrijedi za izvozne subvencije i za utvrđivanje ulazne cijene voća i povrća koje se uvozi u Uniju, na temelju koje se proizvodi klasificiraju u Zajedničkoj carinskoj tarifi. Stoga treba donijeti ovaj operativni događaj.

(19)

Za proizvodne subvencije operativni događaj za devizni tečaj u pravilu je povezan s ispunjenjem određenih posebnih formalnosti. Kako bi se pravila uskladila, treba utvrditi da je operativni događaj datum deklariranja da su proizvodi stigli na traženo odredište, kada se takvo odredište traži, a u svim ostalim slučajevima datum kada agencija za plaćanja prihvati zahtjev za isplatu subvencije.

(20)

Za potporu koja se dodjeljuje na temelju količine proizvoda koja je stavljena na tržište ili koja je namijenjena posebnoj uporabi, obveza koja se mora poštovati da bi se dobila potpora jest događaj kojim se jamči odgovarajuća uporaba predmetnih proizvoda. Preuzimanje proizvodā koje vrši dotični subjekt preduvjet je koji nadležnim tijelima omogućuje obavljanje potrebnih provjera ili pregleda računā subjekta i kojim se jamči ujednačen postupak s dokumentacijom. Operativni događaj za devizni tečaj treba stoga utvrditi u odnosu na preuzimanje proizvodā.

(21)

Za ostale potpore koje se dodjeljuju u sektoru poljoprivrede, situacije mogu biti vrlo različite. Međutim, takva se potpora uvijek dodjeljuje na temelju zahtjeva i unutar rokova utvrđenih zakonodavstvom. Stoga u ovom slučaju operativni događaj za devizni tečaj treba odrediti kao krajnji rok za podnošenje zahtjeva.

(22)

U pogledu potpora, pomoći i premija u sektoru vina operativni događaj za devizni tečaj treba, ovisno o situaciji, biti povezan s početnim datumom vinske godine, završetkom određenih operacija ili s određenim datumom. Stoga za svaku situaciju treba odrediti operativni događaj koji treba uzeti u obzir.

(23)

Situacije koje treba uzeti u obzir u svrhu određivanja operativnog događaja uvelike se razlikuju od sektora do sektora. Stoga treba operativni događaj utvrditi u skladu sa specifičnom prirodom svake situacije i mjera obuhvaćenih tim sektorima poljoprivrede, posebice za potporu unutar sektora mlijeka i mliječnih proizvoda, programa opskrbe škola voćem, sektora šećera, promidžbenih mjera, nekih mjera u okviru sektora voća i povrća.

(24)

U pogledu iznosa strukturne ili okolišne naravi iz Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (11) i iznosa odobrenih u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (12), čije se plaćanje osigurava programima ruralnog razvoja odobrenima u skladu s Uredbom (EU) br. 1305/2013, iznosi se utvrđuju za tržišnu ili kalendarsku godinu. U skladu s tim se trgovinski cilj postiže ako se operativni događaj za devizni tečaj utvrdi za predmetnu godinu. Na temelju toga, operativni događaj trebalo bi utvrditi za 1. siječnja godine u kojoj je donesena odluka o davanju potpore.

(25)

U pogledu predujmova i jamstava, iznosi koji se plaćaju ili jamče utvrđuju se u eurima u skladu sa sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom. Devizni tečaj koji se primjenjuje na te iznose treba stoga biti približan datumu plaćanja predujma ili datumu polaganja jamstva. Ako se koriste jamstva, iznosom tih jamstava moraju se obuhvaćati i svi rizici za koje su ona položena. U tim okolnostima operativni događaj za devizni tečaj treba odrediti na temelju dana kada je određen iznos predujma ili kada je položeno jamstvo ili na temelju datuma njihova plaćanja.

(26)

U skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1290/2005 (13), proračunsko izdvajanje za program ruralnog razvoja za razdoblje 2007.–2013. koje nije iskorišteno Komisija automatski opoziva na kraju druge godine nakon godine proračunskog izdvajanja. Uredbom (EU) br. 1306/2013 to je pravilo izmijenjeno tako da se predviđa automatski opoziv na kraju treće godine nakon godine proračunskog izdvajanja. Zbog dosljednosti, za programe ruralnog razvoja za razdoblje 2007.–2013. treba nastaviti primjenjivati pravilo N+2 te, u skladu s navedenim, treba predvidjeti prijelazno pravilo. Isto tako, privremena plaćanja za programe ruralnog razvoja za razdoblje 2007.–2013. trebala bi i dalje biti podložna poštovanju ukupnog doprinosa EPFRR-a za svaki prioritet tijekom cjelokupnog razdoblja obuhvaćenog predmetnim programom. Osim toga, da bi se osigurao kontinuitet u upravljanju tim programima, ta se prijelazna pravila treba primjenjivati od 1. siječnja 2014.,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

AGENCIJE ZA PLAĆANJA I OSTALA TIJELA

Članak 1.

Uvjeti za akreditaciju agencija za plaćanja

1.   Agencije za plaćanja koje upravljaju izdatcima i kontroliraju ih kako je predviđeno u članku 7. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 daju, u vezi s plaćanjima koja obavljaju te u pogledu priopćavanja i čuvanja podataka, dostatna jamstva da su:

(a)

prihvatljivost zahtjeva i postupak dodjele pomoći u okviru ruralnog razvoja te njihova usklađenost s pravilima Zajednice provjereni prije odobrenja plaćanja;

(b)

izvršena plaćanja točno i iscrpno knjižena;

(c)

provedene provjere predviđene zakonodavstvom Unije;

(d)

potrebni dokumenti predočeni u rokovima i obliku koje predviđaju pravila Zajednice;

(e)

dokumenti dostupni i da se čuvaju na način kojim se osigurava njihova cjelovitost, valjanost i čitkost tijekom vremena, što se odnosi i na elektroničke dokumente u smislu pravila Unije.

2.   Države članice akreditiraju kao agencije za plaćanja odjele ili tijela koji ispunjavaju uvjete iz stavka 1. Nadalje, da bi bila akreditirana, agencija za plaćanja mora posjedovati administrativnu organizaciju i sustav unutarnje kontrole koji su usklađeni s kriterijima utvrđenima u Prilogu I. („akreditacijski kriteriji”) u pogledu:

(a)

unutarnjeg okruženja;

(b)

kontrolnih aktivnosti;

(c)

informacija i komunikacija;

(d)

praćenja.

Države članice mogu utvrditi dodatne akreditacijske kriterije kako bi uzele u obzir veličinu, odgovornosti i ostala specifična svojstva agencije za plaćanja.

Članak 2.

Uvjeti za akreditaciju koordinacijskih tijela

1.   Ako je akreditirano više agencija za plaćanja, u skladu s člankom 7. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 predmetna država članica odlučuje o akreditaciji koordinacijskog tijela formalnim aktom na ministarskoj razini, nakon što se uvjeri da administrativno uređenje tog tijela daje dovoljna jamstva o njegovoj sposobnosti za izvršavanje zadaća iz tog članka.

2.   Da bi steklo akreditaciju, koordinacijsko tijelo mora imati utvrđene postupke koji osiguravaju da:

(a)

se izjave koje se dostavljaju Komisiji temelje na informacijama dobivenima iz pravilno ovlaštenih izvora;

(b)

su izjave koje se dostavljaju Komisiji prethodno pravilno odobrene;

(c)

postoji pravilan revizijski trag kao potpora informacijama koje se dostavljaju Komisiji;

(d)

se primljene i poslane informacije pohranjuju na siguran način, bilo u papirnatom ili elektroničkom obliku.

Članak 3.

Obveze agencije za plaćanja što se tiče javne intervencije

1.   Agencije za plaćanja iz članka 7. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 upravljaju i osiguravaju kontrolu mjera koje su povezane s interventnim mjerama javnog skladištenja za koje su odgovorne u skladu s uvjetima utvrđenima u Prilogu II. ovoj Uredbi te po potrebi u sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu, osobito na temelju minimalne učestalosti provjera utvrđene tim Prilogom.

Agencije za plaćanja mogu delegirati svoje ovlasti s tim u vezi na interventne agencije koje ispunjuju uvjete odobrenja iz točke 1.C Priloga I. ovoj Uredbi ili djeluju putem drugih agencija za plaćanja.

2.   Agencije za plaćanja ili interventne agencije mogu, ne dovodeći u pitanje svoju sveukupnu odgovornost povezanu s javnim skladištenjem:

(a)

povjeriti provođenje određenih mjera javnog skladištenja fizičkim ili pravnim osobama koje skladište interventne poljoprivredne proizvode („skladištari”);

(b)

ovlastiti fizičke ili pravne osobe za obavljanje određenih posebnih zadaća koje su utvrđene sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom.

Ako agencije za plaćanja povjere provođenje skladištarima iz prvog podstavka točke (a), takvo se provođenje vrši u skladu s ugovorima o skladištenju na temelju obveza i općih načela iz Priloga III.

3.   Obveze agencija za plaćanja u vezi s javnim skladištenjem su sljedeće:

(a)

vođenje evidencija zaliha i financijskih obračuna za svaki proizvod obuhvaćen interventnom mjerom javnog skladištenja, na osnovi mjera koje vrše od 1. listopada do 30. rujna sljedeće godine, pri čemu se ovo razdoblje naziva „obračunska godina”;

(b)

vođenje ažuriranog popisa skladištara s kojima su zaključili ugovore o javnom skladištenju. Taj popis sadržava upute koje omogućuju točnu identifikaciju svih mjesta skladištenja, njihov kapacitet, broj skladišta, hladnjača i silosa te njihove nacrte i sheme;

(c)

omogućiti da Komisiji budu dostupni standardni ugovori koji se koriste za javno skladištenje, pravila utvrđena za preuzimanje proizvoda, njihovu pohranu i iznošenje iz skladišta skladištara te pravila primjenjiva na odgovornosti skladištara;

(d)

vođenje centralizirane, računalne evidencije svih zaliha, obuhvaćajući sva mjesta skladištenja, sve proizvode i sve količine i kvalitete različitih proizvoda, navodeći u svakom slučaju težinu (neto i bruto, prema potrebi) ili volumen;

(e)

izvođenje svih postupaka koji se odnose na skladištenje, pohranu, prijevoz ili prijenos interventnih proizvoda u skladu sa zakonodavstvom Unije i nacionalnim zakonodavstvom, ne dovodeći u pitanje odgovornost kupaca, ostalih agencija za plaćanja uključenih u postupak i svih drugih osoba koje u pogledu toga djeluju na temelju uputa;

(f)

provođenje provjera na mjestima pohrane interventnih proizvoda tijekom cijele godine, u neredovitim vremenskim razmaci i bez prethodnog upozorenja. Međutim, ako se time ne ugrožava cilj provjere, dopušteno je dati prethodnu najavu strogo ograničenu na minimalno potrebno vremensko razdoblje. Takva se najava ne smije dati više od 24 sata unaprijed, osim u propisno opravdanim razlozima;

(g)

vršenje godišnje inventure u skladu s člankom 4.

Ako u državi članici vođenje obračuna javnog skladištenja za jedan ili više proizvoda vrši više agencija za plaćanja, evidencije zaliha i financijski obračuni navedeni u točkama (a) i (d) konsolidiraju se na razini države članice prije nego što se odgovarajuće informacije dostave Komisiji.

4.   Agencije za plaćanja poduzimaju sve potrebne mjere kako bi osigurale:

(a)

pravilno skladištenje proizvoda koji su obuhvaćeni interventnim mjerama Unije, pri čemu se najmanje jednom godišnje provjerava kvaliteta pohranjenih proizvoda;

(b)

cjelovitost interventnih zaliha.

5.   Agencije za plaćanja bez odlaganja obavješćuju Komisiju o:

(a)

slučajevima u kojima će produljenje razdoblja skladištenja vjerojatno uzrokovati smanjenje kvalitete proizvoda;

(b)

količinskim gubitcima ili smanjenju kvalitete proizvoda zbog prirodnih katastrofa.

Ako dođe do situacije iz prvog podstavka točaka (a) i (b), Komisija donosi odgovarajuću odluku:

(a)

u vezi sa situacijom iz prvog podstavka točke (a), u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 229. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14);

(b)

u vezi sa situacijom iz prvog podstavka točke (b), u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 116. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

6.   Agencije za plaćanja snose sve financijske posljedice lošeg pohranjivanja proizvoda koji su obuhvaćeni interventnim mjerama Unije, posebno one koje su posljedica neprikladnih načina skladištenja. Ne dovodeći u pitanje pravo regresa skladištara, agencije za plaćanja snose financijsku odgovornost za neispunjenje svojih dužnosti ili obveza.

7.   Agencije za plaćanja dužne su omogućiti agentima Komisije ili osobama koje je ovlastila Komisija trajan uvid u obračune javnog skladištenja i sve dokumente, ugovore i podatke koji su sastavljeni ili zaprimljeni u kontekstu interventnih aktivnosti, bilo elektronički bilo u prostorijama agencija za plaćanja.

Članak 4.

Inventura

1.   Tijekom svake obračunske godine agencije za plaćanja sastavljaju inventuru za svaki proizvod koji je bio predmet interventne mjere Unije.

Agencije za plaćanja uspoređuju rezultate inventure s knjigovodstvenim podacima. Sve utvrđene razlike u količinama i iznosi koji proizlaze iz razlika u kvaliteti utvrđenih tijekom provjera uknjižuju se u skladu s pravilima donesenima u skladu s člankom 46. stavkom 6. točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   U svrhu stavka 1., manjci koji su posljedica uobičajenih postupaka skladištenja jednaki su razlici između teorijskih zaliha koje prikazuje knjigovodstvena inventura s jedne strane i stvarnih fizičkih zaliha ustanovljenih na temelju inventure iz stavka 1. ili zaliha prikazanih kao ostatak u knjigama nakon što su fizičke zalihe potrošene, s druge strane, te podliježu granicama dopuštenog odstupanja utvrđenog u Prilogu IV.

POGLAVLJE II.

FINANCIJSKO UPRAVLJANJE

Članak 5.

Nepoštovanje krajnjeg roka plaćanja

1.   U pogledu Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP), u skladu s izuzetcima iz članka 40. prvog stavka Uredbe (EU) br. 1306/2013 i u skladu s načelom proporcionalnosti, izdatci ostvareni nakon rokova plaćanja prihvatljivi su za plaćanja Unije u okviru uvjeta utvrđenih u stavcima od 2. do 6. ovog članka.

2.   Ako izdatci ostvareni nakon rokova iznose do 5 % izdataka ostvarenih prije rokova, ne dolazi do smanjenja mjesečnih plaćanja.

Ako izdatci ostvareni nakon rokova prelaze prag od 5 %, svi daljnji izdatci ostvareni sa zakašnjenjem smanjuju se u skladu sa sljedećim pravilima:

(a)

izdatci ostvareni u prvom mjesecu nakon mjeseca u kojem je istekao rok za plaćanja smanjuju se za 10 %;

(b)

izdatci ostvareni u drugom mjesecu nakon mjeseca u kojem je istekao rok za plaćanja smanjuju se za 25 %;

(c)

izdatci ostvareni u trećem mjesecu nakon mjeseca u kojem je istekao rok za plaćanja smanjuju se za 45 %;

(d)

izdatci ostvareni u četvrtom mjesecu nakon mjeseca u kojem je istekao rok za plaćanja smanjuju se za 70 %;

(e)

izdatci ostvareni nakon četvrtog mjeseca od mjeseca u kojem je istekao rok za plaćanja smanjuju se za 100 %.

3.   Odstupajući od stavka 2., u slučaju izravnih plaćanja koja podliježu maksimalnoj graničnoj vrijednosti iz članka 7. Uredbe (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15) primjenjuju se sljedeći uvjeti:

(a)

ako prag iz stavka 2. prvog podstavka nije u potpunosti iskorišten za plaćanja koja su za kalendarsku godinu N izvršena najkasnije 15. listopada godine N + 1 i ako preostali prag premašuje 2 %, taj se ostatak smanjuje na 2 %;

(b)

tijekom financijske godine N + 1, izravna plaćanja, osim plaćanja predviđenih Uredbom (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (16) i Uredbom (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (17), koja se za kalendarsku godinu N – 1 ili ranije izvrše nakon roka za plaćanje prihvatljiva su za financiranje iz EFJP-a samo ako ukupan iznos izravnih plaćanja izvršenih u financijskoj godini N + 1, po potrebi ispravljenih na iznose prije prilagodbe iz članka 26. Uredbe (EU) br. 1306/2013, ne premašuje gornju granicu utvrđenu u Prilogu III. Uredbi (EU) br. 1307/2013 u odnosu na kalendarsku godinu N, u skladu s člankom 7. te Uredbe;

(c)

izdatci veći od ograničenja iz točke (a) ili (b) smanjuju se za 100 %.

Iznosi naknada iz članka 26. stavka 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ne uzimaju se u obzir za provjeru ispunjenja uvjeta utvrđenog u ovom stavku prvom podstavku točki (b).

4.   Komisija primjenjuje vremensko stupnjevanje različito od onih određenih u stavcima 2. i 3. i/ili niža ili nikakva smanjenja ako se pojave iznimni uvjeti upravljanja za određene mjere ili ako su države članice iznijele opravdane razloge.

Međutim, prvi se podstavak ne primjenjuje na izdatke veće od ograničenja iz stavka 3. točke (b).

5.   Provjere poštovanja rokova plaćanja, u kontekstu mjesečnih plaćanja, izvršavaju se dva puta svake financijske godine:

(a)

za izdatke ostvarene do 31. srpnja;

(b)

za izdatke ostvarene do 15. listopada.

Svako prekoračenje rokova u kolovozu, rujnu i listopadu uzima se u obzir u odluci o poravnanju računa iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

6.   Smanjenja navedena u ovom članku primjenjuju se ne dovodeći u pitanje naknadnu odluku o potvrdi sukladnosti iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 6.

Nepoštovanje najranijeg datuma plaćanja

U pogledu EFJP-a, ako je državama članicama dopušteno plaćati predujmove do određenog maksimalnog iznosa prije najranijeg datuma plaćanja utvrđenog u sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu, svaki plaćeni izdatak veći od tog maksimalnog iznosa smatra se izdatkom ostvarenim prije najranijeg datuma plaćanja. Međutim, u skladu s izuzetcima iz članka 40. prvog stavka Uredbe (EU) br. 1306/2013, taj je izdatak prihvatljiv za plaćanja Unije, uz umanjenje od 10 %.

Članak 7.

Nadoknada od strane agencija za plaćanja

1.   U svojoj odluci o mjesečnim plaćanjima koju treba donijeti na temelju članka 18. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013, Komisija plaća iznos izdatka prijavljenog od svake države članice, umanjen za namjenski prihod koji je ta država članica uključila u istu izjavu o izdatcima. Ovo se usklađivanje smatra jednakim ubiranju odgovarajućeg prihoda.

Odobrena sredstva za preuzete obveze te odobrena sredstva za plaćanja koja tvore namjenski prihod otvaraju se nakon što se taj prihod dodijeli proračunskim linijama. Dodjela nastupa kada je namjenski prihod uknjižen, u roku od dva mjeseca od primitka izjava poslanih od država članica, u skladu s pravilima iz članka 43. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   Ako su iznosi iz članka 43. stavka 1. točke (c) Uredbe (EU) br. 1306/2013 zadržani prije plaćanja potpore na koju se nepravilnost ili nepažnja odnose, oni se odbijaju od odgovarajućeg izdatka.

3.   Iznosi doprinosa Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) čiji je povrat osiguran od korisnika u okviru dotičnog programa ruralnog razvoja tijekom svakog referentnog razdoblja oduzimaju se u izjavi o izdatcima za to razdoblje od iznosa koji plaća EPFRR.

4.   Veći ili manji iznosi koji po potrebi proizlaze iz poravnanja računa iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013, a koji se mogu ponovno iskoristiti za program ruralnog razvoja, dodaju se ili oduzimaju od iznosa doprinosa EPFRR-a pri sastavljanju prve izjave nakon odluke o poravnanju računa.

5.   Financiranje iz sredstava EFJP-a jednako je rashodima koji su izračunani na osnovi informacija dobivenih od agencija za plaćanja, nakon oduzimanja svih prihoda proizašlih iz interventnih mjera, potvrđenih informatičkim sustavom koji je uspostavila Komisija i koje su agencije za plaćanje uključile u svoju izjavu o izdatcima.

Članak 8.

Zakašnjelo donošenje proračuna Unije

1.   U pogledu EFJP-a, ako proračun Unije nije donesen do početka proračunske godine, mjesečna plaćanja iz članka 18. Uredbe (EU) br. 1306/2013 odobravaju se kao postotak od izjava o izdatcima zaprimljenih od svake države članice, utvrđen za svako poglavlje izdataka i unutar ograničenja određenih člankom 16. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012. Komisija u odlukama o naknadnim nadoknadama uzima u obzir saldo iznosa koji nije nadoknađen državama članicama.

2.   U pogledu EPFRR-a, ako proračun Unije nije donesen do početka proračunske godine:

(a)

privremena plaćanja iz članka 36. Uredbe (EU) br. 1306/2013 dodjeljuju se razmjerno raspoloživim odobrenim sredstvima kao postotak od izjava o izdatcima zaprimljenih za svaki program ruralnog razvoja. Pri kasnijim privremenim plaćanjima Komisija uzima u obzir saldo iznosa koji nisu nadoknađeni državama članicama;

(b)

u vezi s proračunskim izdvajanjima iz članka 33. Uredbe (EU) br. 1306/2013, prvi godišnji obroci nakon usvajanja programa ruralnog razvoja izvršavaju se u skladu s redoslijedom usvajanja tih programa. Proračunska izdvajanja za kasnije godišnje obroke izvršavaju se na temelju redoslijeda kojim su programi iskoristili odgovarajuća izdvajanja. Komisija može izvršiti djelomična godišnja izdvajanja za programe ruralnog razvoja ako su raspoloživa odobrena sredstva za preuzimanje obveza ograničena. Preostala sredstva za te programe izdvajaju se tek nakon što postanu raspoloživa dodatna odobrena sredstva za preuzimanje obveza.

Članak 9.

Odgoda mjesečnih plaćanja

Nakon što o tome obavijesti predmetne države članice, Komisija im može odgoditi mjesečna plaćanja iz članka 18. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ako obavijesti iz članka 102. stavka 1. točke (c) podtočaka i. i ii. nisu poslane na vrijeme ili ako sadržavaju nepodudarnosti koje zahtijevaju dodatne provjere.

Članak 10.

Obustava plaćanja u slučaju zakašnjelog podnošenja informacija

1.   Obustava plaćanja iz članka 42. Uredbe (EU) br. 1306/2013 primjenjuje se na mjere navedene u Prilogu V. ovoj Uredbi.

2.   Kad je riječ o izdatcima u okviru EFJP-a, primjenjuju se sljedeće stope obustave plaćanja:

(a)

ako rezultati kontrola nisu poslani do 15. listopada, 1 % izdataka za koje odgovarajuće informacije nisu na vrijeme poslane;

(b)

ako rezultati kontrola nisu poslani do 1. prosinca, 1,5 % izdataka za koje odgovarajuće informacije nisu na vrijeme poslane.

3.   Kad je riječ o izdatcima u okviru EPFRR-a, primjenjuju se sljedeće stope obustave plaćanja:

(a)

ako rezultati kontrola nisu poslani do 15. listopada, 1 % izdataka za koje odgovarajuće informacije nisu na vrijeme poslane;

(b)

ako rezultati kontrola nisu poslani do 15. siječnja, 1,5 % izdataka za koje odgovarajuće informacije nisu na vrijeme poslane.

Članak 11.

Devizni tečaj koji važi za sastavljanje izjava o izdatcima

1.   U skladu s člankom 106. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013, u pogledu EFJP-a, pri sastavljanju izjava o izdatcima države članice koje nisu usvojile euro primjenjuju jednaki tečaj koji su koristile za plaćanja korisnicima ili za primanje prihoda, u skladu s poglavljem V. i sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom. Za odluke o poravnanju iz članaka 51. i 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 države članice primjenjuju prvi tečaj koji Europska središnja banka utvrdi nakon datuma donošenja tih odluka.

U slučajevima koji nisu navedeni u prvom podstavku, a posebno za promidžbene programe odobrene na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 3/2008 (18) i za mjere promidžbe u sektoru vina te za operacije za koje sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom nije utvrđen operativni događaj, primjenjuje se predzadnji tečaj koji je Europska središnja banka utvrdila prije mjeseca na koji se odnose prijavljeni izdatci ili namjenski prihod.

2.   U vezi s programima ruralnog razvoja, za sastavljanje izjava o izdatcima države članice koje ne čine dio europodručja primjenjuje se za svaku operaciju plaćanja ili povrata predzadnji devizni tečaj koji je Europska središnja banka odredila prije mjeseca u kojemu je operacija uknjižena u knjige agencije za plaćanje.

POGLAVLJE III.

PORAVNANJE RAČUNA I OSTALE PROVJERE

Članak 12.

Kriteriji i metodologija za primjenu ispravaka u okviru potvrde o sukladnosti

1.   Za donošenje odluke u skladu s člankom 52. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 o iznosima koje treba isključiti iz financiranja Unije, Komisija razlikuje one iznose ili dijelove iznosa za koje je utvrđeno da su neopravdano potrošeni i one utvrđene primjenom ekstrapoliranih ili paušalnih ispravaka.

Kako bi odredila iznose koje se može isključiti iz financiranja Unije kad utvrdi da izdatci nisu nastali u skladu s pravom Unije i u pogledu EPFRR-a, u skladu s primjenjivim pravom Unije i nacionalnim pravom, Komisija upotrebljava vlastite nalaze i uzima u obzir informacije koje su države članice dostavile u postupku potvrde o sukladnosti provedenom u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   Komisija odlučuje o isključenju na temelju utvrđivanja neopravdano potrošenih iznosa samo ako se ti iznosi mogu utvrditi uz razmjeran napor. Ako uz razmjeran napor Komisija ne može utvrditi neopravdano potrošene iznose, države članice mogu, u razdobljima koje utvrđuje Komisija tijekom postupka potvrde o sukladnosti, dostaviti podatke o provjeri tih iznosa na temelju ispitivanja svih pojedinačnih slučajeva na koje je nesukladnost mogla utjecati. Provjerom su obuhvaćeni svi izdatci nastali kršenjem primjenjivog prava na teret proračuna Unije. Dostavljeni podatci uključuju sve pojedinačne iznose koji su neprihvatljivi zbog te nesukladnosti.

3.   Ako neopravdano potrošene iznose nije moguće utvrditi u skladu sa stavkom 2., iznose koje treba isključiti Komisija može odrediti primjenom ekstrapoliranih ispravaka. Kako bi Komisiji omogućile određivanje relevantnih iznosa, države članice mogu, u razdobljima koje utvrđuje Komisija tijekom postupka potvrde o sukladnosti, dostaviti izračun iznosa koji treba isključiti iz financiranja Unije dobivenog ekstrapolacijom statističkim sredstvima rezultata provjera provedenih na reprezentativnom uzorku tih slučajeva. Uzorak se uzima iz populacije u kojoj je razumno očekivati pojavu utvrđene nesukladnosti.

4.   Kako bi uzela u obzir rezultate koje su države članice dostavile kako je navedeno u stavcima 2. i 3., Komisija može:

(a)

ocijeniti metode utvrđivanja ili ekstrapolacije koje države članice jasno opisuju;

(b)

provjeriti reprezentativnost uzorka iz stavka 3.;

(c)

provjeriti sadržaj i rezultate utvrđivanja ili ekstrapolacije koji su joj dostavljeni;

(d)

prikupiti dostatne i mjerodavne revizijske dokaze u pogledu osnovnih podataka.

5.   Pri primjeni stavka 3. države članice mogu koristiti kontrolnu statistiku agencija za plaćanja koju je potvrdilo tijelo za ovjeravanje ili ocjenu razine pogreške koju je to tijelo donijelo u kontekstu svoje revizije iz članka 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013 uz uvjet:

(a)

da je Komisija zadovoljna radom tijela za ovjeravanje u smislu strategije revizije i sadržaja, obujma i kvalitete stvarno obavljenog revizijskog posla;

(b)

da je područje primjene rada tijela za ovjeravanje u skladu s područjem primjene predmetne provjere potvrde o sukladnosti, osobito u pogledu mjera ili programa;

(c)

da je u ocjenama uzet u obzir iznos kazni koje je trebalo primijeniti.

6.   Ako nisu ispunjeni uvjeti za određivanje iznosa koje treba isključiti iz financiranja Unije kako je navedeno u stavcima 2. i 3. ili je slučaj takav da se iznosi koje treba isključiti ne mogu odrediti na temelju tih stavaka, Komisija primjenjuje odgovarajuće paušalne ispravke uzimajući u obzir narav i težinu prekršaja i svoju vlastitu procjenu rizika financijske štete prouzročene Uniji.

Razina paušalnih ispravaka utvrđuje se osobito uzimajući u obzir utvrđenu vrstu nesukladnosti. U tu se svrhu nedostatci u kontrolama dijele na one koji se odnose na ključne kontrole i one koji se odnose na pomoćne kontrole kako slijedi:

(a)

ključne su kontrole administrativne provjere i kontrole na terenu nužne za utvrđivanje prihvatljivosti potpore i odgovarajuće primjene smanjenja i kazni;

(b)

pomoćne su kontrole sve ostale administrativne radnje potrebne za pravilnu obradu zahtjeva.

Ako se u okviru istog postupka potvrde o sukladnosti utvrde različite nesukladnosti koje bi pojedinačno potaknule različite paušalne ispravke, primjenjuje se isključivo najviša razina paušalnog ispravka.

7.   Pri utvrđivanju razine paušalnih ispravaka Komisija osobito uzima u obzir sljedeće okolnosti koje ukazuju na veću težinu nedostataka i veći rizik gubitka za proračun Unije:

(a)

jedna ključna kontrola ili više njih nisu primijenjene ili su tako loše primijenjene ili tako rijetko da se smatraju neučinkovitima pri utvrđivanju prihvatljivosti zahtjeva ili sprečavanju nepravilnosti; ili

(b)

su utvrđena tri nedostatka ili više njih u pogledu istog sustava kontrole; ili

(c)

je utvrđeno da država članica ne primjenjuje sustav kontrole ili je on u velikoj mjeri manjkav te postoje dokazi o široko raširenim nepravilnostima i nemaru u suzbijanju nepravilnih ili prijevarnih praksi; ili

(d)

je na tu državu članicu već primijenjen ispravak za slične nedostatke u istom sektoru, pri čemu su uzete u obzir korektivne ili kompenzacijske mjere koje je država članica već poduzela.

8.   Ako država članica navede određene objektivne elemente kojima se ne ispunjuju zahtjevi iz stavaka 2. i 3. ovog članka, ali kojima se ukazuje na to da je najveći gubitak za sredstva ograničen na iznos manji od iznosa koji bi nastao primjenom predložene paušalne stope, Komisija primjenjuje nižu paušalnu stopu kako bi odredila iznose koje treba isključiti iz financiranja Unije u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

9.   Iznosi čiji je povrat stvarno osiguran od korisnika i koji su doznačeni fondovima prije roka koji bi Komisija trebala odrediti tijekom postupka potvrde o sukladnosti odbijaju se od iznosa koji Komisija odluči isključiti iz financiranja Unije u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 13.

Obveza nakon postupaka povrata

Nakon završetku postupka povrata iz članka 54. stavka 2. prvog podstavka Uredbe (EU) br. 1306/2013 države članice:

(a)

pripisuju EFJP-u 50 % iznosa čiji je povrat osiguran, nakon odbitka troškova povrata kako je predviđeno u članku 55. drugom stavku te Uredbe;

(b)

pripisuju EPFRR-u 50 % iznosa čiji je povrat osiguran nakon zatvaranja programa ruralnog razvoja ili čiji je povrat osiguran prije zatvaranja programa ali koji nije mogao biti preraspodijeljen u skladu s člankom 56. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 14.

Kontrola transakcija

Sustav kontrole uspostavljen glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ne primjenjuje se na mjere navedene u Prilogu VI. ovoj Uredbi.

POGLAVLJE IV.

JAMSTVA

ODJELJAK 1.

Područje primjene i korištenje pojmova

Članak 15.

Područje primjene

Ovo se poglavlje primjenjuje u svim slučajevima u kojima je sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom predviđeno davanje jamstva, bez obzira na to koristi li se pojam „jamstvo” ili ne.

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na jamstva koja se polažu kao osiguranje plaćanja uvoznih i izvoznih carina iz Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (19).

Članak 16.

Pojmovi korišteni u ovom poglavlju

Za potrebe ovog poglavlja:

(a)

„nadležno tijelo” je strana ovlaštena da prihvati jamstvo ili strana ovlaštena da odluči u skladu s mjerodavnim propisom treba li jamstvo osloboditi ili aktivirati;

(b)

„zajedničko jamstvo” je jamstvo koje se daje nadležnom tijelu kako bi se osiguralo ispunjenje više od jedne obveze;

(c)

„odgovarajući dio jamstva” je dio zajamčenog iznosa koji je jednak količini za koju obveza nije ispunjena.

ODJELJAK 2.

Polaganje jamstva

Članak 17.

Odgovorna strana

Jamstvo daje strana, ili se daje u njezino ime, koja je odgovorna za plaćanje iznosa novca koji se potražuje ako neka obveza nije ispunjena.

Članak 18.

Odustajanje od traženja jamstva

1.   Nadležno tijelo može odustati od traženja jamstva ako je strana koja je odgovorna za ispunjenje obveze:

(a)

javno tijelo odgovorno za obavljanje zadaća državne vlasti; ili

(b)

privatno tijelo koje obavlja zadaće iz točke (a) uz državni nadzor.

2.   Nadležno tijelo može odustati od traženja jamstva ako je vrijednost iznosa koji se osigurava manja od 500 EUR. U tom se slučaju dotična strana pismeno obvezuje da će platiti iznos jednak jamstvu od kojeg se odustalo ako se odgovarajuća obveza ne ispuni.

Pri primjeni prvog podstavka, vrijednost jamstva izračunava se tako da obuhvaća sve relevantne obveze povezane s istom operacijom.

Članak 19.

Uvjeti koji se primjenjuju na jamstva

1.   Nadležno tijelo odbija prihvatiti ili zahtijeva zamjenu svakog jamstava koje smatra nedovoljnim ili nezadovoljavajućim ili kojim se ne daje pokriće za dovoljno dugo razdoblje.

2.   Ako se daje gotovinski polog prijenosom, ne smatra se da on predstavlja jamstvo sve dok se nadležno tijelo ne uvjeri da mu je predmetni iznos na raspolaganju.

3.   Ček za iznos čije plaćanje jamči neka financijska institucija koju država članica dotičnog nadležnog tijela priznaje za tu svrhu smatra se gotovinskim pologom. Nadležno tijelo ne treba prezentirati takav ček na naplatu sve do pred kraj roka za koji se jamči.

Drugi čekovi osim onih navedenih u prvom podstavku predstavljaju jamstvo tek kad se nadležno tijelo uvjeri da mu je predmetni iznos na raspolaganju.

4.   Sve pristojbe koje naplaćuje financijska institucija snosi strana koja daje jamstvo.

5.   Nikakve kamate neće se plaćati strani koja daje jamstvo u obliku gotovinskog pologa.

Članak 20.

Upotreba eura

1.   Jamstva se izražavaju u eurima.

2.   Ako se u državi članici koja nije prihvatila euro prihvaća jamstvo, iznos jamstva u eurima preračunava se u primjenjivu nacionalnu valutu u skladu s odredbama poglavlja V. Obveza koja odgovara jamstvu i bilo koji iznos koji se zadržava u slučaju nepravilnosti ili nepoštovanja obveze ostaju utvrđeni u eurima.

Članak 21.

Jamac

1.   Jamac ima službeno registrirano prebivalište ili poslovni nastan u Uniji i, podložno odredbama Ugovora o slobodnom pružanju usluga, ima odobrenje nadležnog tijela države članice u kojoj se daje jamstvo. Jamac se obavezuje pisanim jamstvom.

2.   U pisanom jamstvu navodi se najmanje:

(a)

obveza ili, u slučaju zajedničkog jamstva, vrste obveza za čije se ispunjenje jamči plaćanjem iznosa novca;

(b)

najveći iznos koji jamac prihvaća da će platiti;

(c)

da se jamac obvezuje da će solidarno sa stranom odgovornom za ispunjenje obveze platiti u roku od 30 dana od zahtjeva nadležnog tijela svaki iznos u okviru jamstva koji je dospio kad se jamstvo proglasi izgubljenim.

3.   Ako je već dano zajedničko jamstvo, nadležno tijelo određuje postupak kojim se cijelo zajedničko jamstvo ili njegov dio raspoređuje za pojedinu obvezu.

Članak 22.

Primjena više sile

Svaka osoba koja je odgovorna za obvezu obuhvaćenu jamstvom i koja tvrdi da je do neispunjena obveze došlo zbog više sile mora dokazati, na način prihvatljiv nadležnom tijelu, postojanje više sile. Ako nadležno tijelo prizna postojanje slučaja više sile, obveza se ukida isključivo u svrhu oslobađanja jamstva.

ODJELJAK 3.

Oslobađanje i gubitak jamstava osim onih iz odjeljka 4.

Članak 23.

Gubitak jamstava

1.   Obveza navedena u članku 66. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 jest zahtjev da se izvrši ili ne izvrši neka radnja nužna za potrebe uredbe koja je zahtijeva.

2.   Ako se obveza ne ispuni, a nije dan rok za njezino ispunjenje, jamstvo se aktivira kada nadležno tijelo utvrdi da obveza nije ispunjena.

3.   Ako se obveza mora ispuniti u određenom roku, a do ispunjenja dođe tek po isteku tog roka, jamstvo se aktivira.

U tom se slučaju odmah aktivira 10 % jamstva, a potom se na preostali iznos primjenjuje dodatni postotak, i to kako slijedi:

(a)

2 % po kalendarskom danu za koji je prekoračen rok ako se obveza odnosi na uvoz proizvoda u treću zemlju;

(b)

5 % po kalendarskom danu za koji je prekoračen rok ako se obveza odnosi na odlazak proizvoda iz carinskog područja Unije.

4.   Ako se obveza ispuni na vrijeme, a dokaz o njezinu ispunjenju mora biti predočen u određenom roku, jamstvo koja obuhvaća tu obvezu aktivira se za svaki kalendarski dan kojim se prekorači taj rok, i to u skladu s formulom [0,2]/rok u danima te uzimajući u obzir članak 25.

Ako se dokaz iz prvog podstavka sastoji od podnošenja uvozne ili izvozne dozvole koja je iskorištena ili istekla, ili od podnošenja dokaza o proizvodima koji su napustili carinsko područje Unije, jamstvo se aktivira u iznosi od 15 % ako se dokaz podnese prije utvrđenog roka iz prvog podstavka, a najkasnije 730. kalendarskog dana nakon isteka dozvole. Nakon tih 730 kalendarskih dana preostali iznos jamstva gubi se u cijelosti.

Ako se dokaz iz prvog podstavka sastoji od podnošenja izvozne dozvole koja je iskorištena ili istekla, a u kojoj je naveden iznos unaprijed utvrđene subvencije, jamstvo se aktivira u iznosi od:

(a)

10 % ako se dozvola podnese između 61. i 90. kalendarskog dana nakon datuma isteka dozvole;

(b)

50 % ako se dozvola podnese između 91. i 120. kalendarskog dana nakon datuma isteka dozvole;

(c)

70 % ako se dozvola podnese između 121. i 150. kalendarskog dana nakon datuma isteka dozvole;

(d)

80 % ako se dozvola podnese između 151. i 180. kalendarskog dana nakon datuma isteka dozvole;

(e)

100 % ako se dozvola podnese nakon 180. kalendarskog dana nakon datuma isteka dozvole.

5.   Iznos jamstva koji se aktivira zaokružuje se na prvi niži cijeli iznos u eurima ili primjenjivoj nacionalnoj valuti.

Članak 24.

Oslobađanje jamstava

1.   Nakon što se predoči dokaz propisan posebnim pravilima Unije o tome da je obveza ispunjena ili nakon što se jamstvo djelomično aktivira u skladu s člankom 66. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i člankom 23. ove Uredbe, jamstvo, ili prema potrebi ostatak jamstva, oslobađa se bez odgađanja.

2.   Jamstvo se djelomično oslobađa na zahtjev ako se predoči odgovarajući dokaz za dio količine proizvoda, uz uvjet da taj dio nije manji od minimalne količine koja je navedena u propisu kojim se zahtijeva jamstvo ili, ako ona nije tamo navedena, od količine koju je odredila država članica.

3.   Ako nije propisan rok za predočenje dokaza potrebnih za oslobađanje jamstva, to razdoblje iznosi 365 kalendarskih dana od roka propisanog za ispunjenje obveze za koju je položeno jamstvo. Ako nije propisan rok, razdoblje iznosi 365 kalendarskih dana od datuma do kojeg su ispunjene sve obveze.

Rok utvrđen u prvom podstavku nije dulji od 1 095 kalendarskih dana od trenutka kada je jamstvo pripisano određenoj obvezi.

Članak 25.

Pragovi

1.   Ukupni aktivirani iznos ne premašuje 100 % odgovarajućeg dijela zajamčenog iznosa.

2.   Nadležno tijelo može odustati od aktiviranja iznosa manjeg od 100 EUR, uz uvjet da su zakonom i drugim propisima utvrđene slične nacionalne odredbe za usporedive slučajeve.

ODJELJAK 4.

Jamstva u pogledu predujmova

Članak 26.

Područje primjene

Odredbe ovog odjeljka primjenjuju se u svim slučajevima u kojima posebni propisi Unije predviđaju da se određeni iznosi mogu platiti unaprijed, prije ispunjenja obveze utvrđene za dobivanje potpore ili pogodnosti.

Članak 27.

Oslobađanje jamstava

1.   Jamstvo se oslobađa:

(a)

ako je utvrđeno konačno pravo na iznos plaćen kao predujam;

(b)

ili ako je isplaćen odobreni iznos plus svi dodatci predviđeni u posebnim propisima Unije.

2.   Ako prođe rok za dokazivanje konačnog prava na dodijeljeni iznos, a da nisu predočeni dokazi za to pravo, nadležno tijelo odmah započinje postupak aktiviranja jamstva.

Međutim, kad je tako određeno posebnim propisima Unije, dokaz se može predočiti i nakon što istekne rok u okviru djelomičnog oslobađanja jamstva.

POGLAVLJE V.

UPOTREBA EURA

Članak 28.

Izvozne subvencije i trgovina s trećim zemljama

1.   Za iznose koji se odnose na uvoz i za izvozne poreze utvrđene u eurima pravom Unije koje se odnosi na zajedničku poljoprivrednu politiku i koji za države članice vrijede u nacionalnoj valuti, stopa konverzije izričito je jednaka stopi koja se primjenjuje u skladu s člankom 18. stavkom 1. Uredbe (EEZ) br. 2913/92.

2.   Za izvozne subvencije utvrđene u eurima i za cijene i iznose izražene u eurima u poljoprivrednom zakonodavstvu Unije u pogledu trgovine s trećim zemljama, operativni je događaj za devizni tečaj prihvaćanje carinske deklaracije.

3.   Za izračunavanje standardne uvozne cijene voća i povrća iz članka 136. stavka 1. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 543/2011 (20), u cilju određivanja ulazne cijene iz članka 137. stavka 1. te Uredbe, operativni događaj za devizni tečaj za reprezentativne cijene upotrijebljene za izračunavanje navedene standardne cijene i iznosa sniženja iz članka 134. stavka 3. te Uredbe dan je na koji se odnose reprezentativne cijene.

Članak 29.

Proizvodne subvencije i posebne vrste potpora

1.   Za proizvodne subvencije koje zakonodavstvo Unije utvrđuje u eurima, operativni je događaj za devizni tečaj datum izjave da su proizvodi stigli na traženo odredište ako tako zahtijeva navedeno zakonodavstvo. U slučajevima kada se takvo odredište ne zahtijeva, operativni je događaj datum na koji agencija za plaćanja prihvati zahtjev za plaćanje subvencije.

2.   Za potporu dodijeljenu u odnosu na količinu proizvoda stavljenu na tržište ili u odnosu na proizvod koji se upotrebljava na poseban način, ne dovodeći u pitanje članke od 30. do 33., operativni događaj za devizni tečaj prva je aktivnost kojom se jamči odgovarajuća uporaba predmetnih proizvoda nakon što ih preuzme dotični subjekt i na temelju koje se dodjeljuje potpora.

3.   Za potporu za privatno skladištenje, operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan razdoblja na koje se odnosi potpora u okviru istog ugovora.

4.   Za ostale potpore osim onih iz stavaka 2. i 3. ovog članka te članaka 30. i 31., operativni događaj za devizni tečaj krajnji je rok za podnošenje zahtjeva.

Članak 30.

Sektor vina

1.   Operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan vinske godine u kojoj je potpora dodijeljena za sljedeće:

(a)

restrukturiranje i konverziju vinograda iz članka 46. Uredbe (EU) br. 1308/2013;

(b)

osnivanje uzajamnih fondova iz članka 48. Uredbe (EU) br. 1308/2013;

(c)

osiguravanje berbe iz članka 49. Uredbe (EU) br. 1308/2013.

2.   Za potpore isplaćene za dobrovoljnu ili obveznu destilaciju nusproizvoda proizvodnje vina, iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan vinske godine u kojoj je nusproizvod isporučen.

3.   Za ulaganja iz članka 50. Uredbe (EU) br. 1308/2013 i inovacije u sektoru vina iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj je 1. siječnja godine u kojoj je donesena odluka o dodjeli potpore.

4.   Za zelenu berbu iz članka 47. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj dan je na koji se odvija zelena berba.

Članak 31.

Iznosi i plaćanja u sektoru mlijeka i mliječnih proizvoda

1.   Za potporu odobrenu za opskrbu učenika određenim mliječnim proizvodima iz članka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 657/2008 (21), operativni događaj za devizni tečaj prvi je dan razdoblja na koje se odnosi zahtjev za plaćanje iz članka 11. navedene Uredbe.

2.   Za plaćanje pristojbe iz članka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 595/2004 (22), za određeno dvanaestomjesečno razdoblje u smislu dijela II. glave I. poglavlja III. Uredbe Vijeća (EU) br. 1234/2007 (23), operativni događaj za devizni tečaj je 1. travnja nakon predmetnog razdoblja.

3.   Za troškove prijevoza iz članka 30. stavka 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 1272/2009 (24), operativni događaj za devizni tečaj dan je na koji nadležno tijelo primi valjanu ponudu.

Članak 32.

Iznosi i plaćanja potpore povezani s provedbom programa distribucije voća u školama

Za potporu dodijeljenu za dostavu voća i povrća, prerađevina voća i povrća te proizvoda od banana za djecu iz članka 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 288/2009 (25), operativni događaj za devizni tečaj je 1. siječnja koji prethodi razdoblju iz članka 4. stavka 1. te Uredbe.

Članak 33.

Najniža cijena za šećernu repu, pristojba za prekoračenu količinu i pristojba za proizvodnju u sektoru šećera

Za pristojbu za proizvodnju za šećer, za najnižu cijenu šećerne repe i za pristojbu za prekoračenu količinu iz članaka 128., 135. i 142. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj je 1. listopada tržišne godine s obzirom na koju se primjenjuju ili plaćaju cijene i naknade.

Članak 34.

Iznosi strukturne ili okolišne naravi i opći troškovi operativnih programa

1.   Za iznose iz Priloga II. Uredbi (EU) br. 1305/2013 te iznose koji se odnose na mjere odobrene u skladu s Uredbom (EZ) br. 1698/2005, za koje se plaćanja korisnicima osiguravaju na temelju programa ruralnog razvoja odobrenih u skladu s Uredbom (EU) br. 1305/2013, operativni događaj za devizni tečaj je 1. siječnja godine u kojoj je donesena odluka o dodjeli potpore.

Međutim, kada se u skladu s pravilima Unije plaćanja iznosa iz prvog podstavka rasporede na nekoliko godina, operativni događaj za devizni tečaj za svaku godišnju ratu je 1. siječnja godine za koju se plaća predmetna rata.

2.   Za iznose iz točke 2. podtočke (a) Priloga IX. Provedbenoj uredbi (EU) br. 543/2011 namijenjene pokrivanju općih troškova izričito povezanih s operativnim fondovima ili programima iz članaka 32. i 33. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj za devizni tečaj je 1. siječnja godine na koju se odnose ti opći troškovi.

Članak 35.

Iznosi povezani s odobrenjem dodjele nacionalne financijske pomoći proizvođačkim organizacijama u sektoru voća i povrća te djelomični povrat troškova te nacionalne financijske pomoći

1.   Za zahtjev za odobrenje dodjele nacionalne financijske pomoći iz članka 35. Uredbe (EU) br. 1308/2013, operativni događaj krajnji je rok za podnošenje zahtjeva Komisiji kako je utvrđeno člankom 92. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011.

2.   Za povrat troškova nacionalne financijske pomoći koje vrši Unija u skladu s člankom 95. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, operativni događaj za devizni tečaj krajnji je rok za podnošenje zahtjeva za dodjelu potpore od proizvođačkih organizacija nadležnim tijelima država članica u skladu s člankom 69. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011.

Članak 36.

Drugi iznosi i cijene

Za cijene ili iznose osim onih iz članaka 28. do 35., ili iznose povezane s tim cijenama, koji su u zakonodavstvu Unije ili u natječajnom postupku iskazani u eurima, operativni događaj za devizni tečaj dan je na koji nastupi jedna od sljedećih pravnih radnji:

(a)

za kupnju, kad je zaprimljena valjana ponuda;

(b)

za prodaju, kad je zaprimljena valjana ponuda;

(c)

za povlačenje proizvoda u sektoru voća i povrća, dan kad se dogodi povlačenje;

(d)

za aktivnosti povezane s neubiranjem i zelenom berbom u sektoru voća i povrća, dan kada se odvijaju aktivnosti povezane s neubiranjem i zelenom berbom;

(e)

za troškove prijevoza, prerade ili javnog skladištenja te za iznose dodijeljene za studije u sklopu natječajnog postupka, zadnji dan za dostavljanje ponuda;

(f)

za evidentiranje cijena, iznosa ili ponuda na tržištu, dan na koji se evidentira cijena, iznos ili ponuda;

(g)

za kazne zbog nepridržavanja poljoprivrednog zakonodavstva, datum akta nadležnog tijela kojim se utvrđuju činjenice;

(h)

za promet ili iznose koji se odnose na opsege proizvodnje, početak referentnog razdoblja utvrđenog poljoprivrednim zakonodavstvom.

Članak 37.

Plaćanje predujmova

Za predujmove, operativni događaj za devizni tečaj je operativni događaj koji se primjenjuje na cijenu ili iznos na koji se predujam odnosi, ako se taj događaj dogodi do trenutka plaćanja predujma, ili u drugim slučajevima, datum utvrđivanja predujma u eurima ili, ako se to ne dogodi, datum plaćanja predujma. Operativni događaj za devizni tečaj primjenjuje se na predujmove ne dovodeći u pitanje primjenu tog operativnog događaja za tu cijenu ili iznos na cjelokupnu cijenu ili iznos.

Članak 38.

Jamstva

Kad je riječ o jamstvima, operativni događaj za devizni tečaj datum je polaganja jamstva.

Međutim, primjenjuju se sljedeće iznimke:

(a)

za jamstva koja se odnose na predujmove, operativni događaj za devizni tečaj je operativni događaj kako je definiran za iznos predujma ako se taj događaj dogodi do trenutka plaćanja jamstva;

(b)

za jamstva koja se odnose na podnošenje ponuda, operativni događaj za devizni tečaj dan je podnošenja ponude;

(c)

za jamstva koja se odnose na provedbu natječaja, operativni događaj za devizni tečaj posljednji je dan poziva na sudjelovanje u natječaju.

Članak 39.

Kontrola transakcija

Iznosi u eurima navedeni u glavi V. poglavlju III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 pretvaraju se, ako je potrebno, u nacionalne valute po deviznom tečaju koji vrijedi na prvi radni dan godine u kojoj počinje razdoblje kontrole i objavljen je u seriji C Službenog lista Europske unije.

Članak 40.

Određivanje deviznog tečaja

Kad je operativni događaj utvrđen u skladu sa zakonodavstvom Unije, devizni tečaj koji se primjenjuje zadnji je tečaj koji je Europska središnja banka (ESB) odredila prije prvog dana mjeseca u kojem se dogodi operativni događaj.

Međutim, u sljedećim slučajevima, devizni tečaj koji se primjenjuje je:

(a)

za slučajeve iz članka 28. stavka 2. ove Uredbe kojima je operativni događaj za devizni tečaj prihvaćanje carinske deklaracije, tečaj iz članka 18. stavka 1. Uredbe (EEZ) br. 2913/92;

(b)

za interventne izdatke nastale u okviru postupaka javnog skladištenja, tečaj koji proizlazi iz primjene članka 3. stavka 2. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 906/2014 (26);

(c)

za najnižu cijenu šećerne repe iz članka 33. ove Uredbe, prosječni tečaj koji je odredila Europska središnja banka (ESB) za mjesec prije operativnog događaja.

POGLAVLJE VI.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 41.

Prijelazne odredbe

1.   Kad agencija za plaćanja koja je akreditirana u skladu s Uredbom (EU) br. 1290/2005 preuzme odgovornost za izdatke za koje nije bila ranije odgovorna, ona se akreditira za nove odgovornosti do 1. siječnja 2015.

2.   Mjere navedene u Prilogu Uredbi (EZ) br. 1106/2010 ne podliježu sustavu kontrola utvrđenom glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 za potrebe kontrola u vezi s izdatcima prije financijske godine 2014.

3.   Ako se u specifičnom zakonodavstvu upućuje na osnovne, sekundarne ili sporedne obveze kako je navedeno u Provedbenoj uredbi (EU) br. 282/2012, primjenjuje se članak 23. stavci 2., 3. i 4. ove Uredbe.

4.   Za programe ruralnog razvoja iz članka 15. Uredbe (EZ) br. 1698/2005:

(a)

odredbe članka 38. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 primjenjuju se za proračunska izdvajanja neiskorištena do 31. prosinca druge godine nakon godine proračunskog izdvajanja. Upućivanje na godinu N + 3 u članku 38. te Uredbe smatra se upućivanjem na godinu N + 2;

(b)

privremena plaćanja koja izvršava Komisija podliježu, kako je navedeno u članku 36. stavku 3. točki (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013, neprekoračenju ukupnog doprinosa EPFRR-a za svaku mjeru tijekom cjelokupnog razdoblja obuhvaćenog predmetnim programom;

(c)

za potrebu primjene članaka 37. i 38. Uredbe (EU) br. 1306/2013, konačni datum za prihvatljivost rashoda je datum utvrđen u članku 71. stavku 1. Uredbe (EZ) br. 1698/2005.

5.   Za potrebe primjene članka 54. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013, za slučajeve koji su prijavljeni ili se trebaju prijaviti Komisiji u pogledu financijskih godina 2013. i 2014., kako je navedeno u članku 6. točki (h) Uredbe (EZ) br. 885/2006, i dalje se uzima u obzir financijska godina prvog nalaza nepravilnosti u smislu članka 35. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005. Kod slučajeva za koje nije utvrđen prvi upravni ili sudski nalaz nepravilnosti prije 16. listopada 2014., primjenjuju se odredbe članka 54. stavaka 1. i 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

U pogledu EPFRR-a, za potrebe poravnanja računa u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013, odredbe članka 54. stavka 2. te Uredbe primjenjuju se s početkom poravnanja računa za financijsku godinu 2014.

Članak 42.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 376/2008

Brišu se stavci 6. i 7. članka 34. Uredbe (EZ) br. 376/2008.

Međutim, te se odredbe i dalje primjenjuju na jamstva koja su valjano položena u skladu s tom Uredbom prije stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 43.

Izmjena Uredbe (EZ) br. 612/2009

Briše se članak 47. stavak 3. Uredbe Komisije (EZ) br. 612/2009.

Međutim, te se odredbe i dalje primjenjuju na jamstva koja su valjano položena u skladu s tom Uredbom prije stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 44.

Stavljanje izvan snage

Uredbe (EZ) br. 883/2006, (EZ) br. 884/2006, (EZ) br. 885/2006, (EZ) br. 1913/2006, (EU) br. 1106/2010 i Provedbena uredba (EU) br. 282/2012 stavljaju se izvan snage.

Međutim, primjenjuje se sljedeće:

(a)

Provedbena uredba (EU) br. 282/2012 i dalje se primjenjuje na jamstva koja su valjano položena u skladu s tom Uredbom prije stupanja na snagu ove Uredbe;

(b)

članak 4. Uredbe (EZ) br. 883/2006 i dalje se primjenjuje na izdatke ostvarene do 15. listopada 2014.;

(c)

članak 11. i poglavlje III. Uredbe (EZ) br. 885/2006 i dalje se primjenjuju do 31. prosinca 2014.

Članak 45.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Članak 41. stavak 4. primjenjuje se od 1. siječnja 2014.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 11. ožujka 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 549.

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 883/2006 od 21. lipnja 2006. o određivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u vezi s vođenjem računa od strane agencija za plaćanja, izjavama o izdatcima i prihodima te uvjetima za nadoknadu izdataka u okviru EFJP-i EPFRR (SL L 171, 23.6.2006., str. 1.).

(3)  Uredba Komisije (EZ) br. 884/2006 od 21. lipnja 2006. o određivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u vezi s financiranjem interventnih mjera u obliku javnog skladištenja koje vrši Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) te vođenjem računovodstva za mjere javnog skladištenja koje vrše agencije za plaćanje država članica (SL L 171, 23.6.2006., str. 35.).

(4)  Uredba Komisije (EZ) br. 885/2006 od 21. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u pogledu akreditacije agencija za plaćanja i drugih tijela te poravnanja računa EFJP-a i EPFRR-a (SL L 171, 23.6.2006., str. 90.).

(5)  Uredba Komisije (EZ) br. 1913/2006 od 20. prosinca 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu agromonetarnog sustava za euro u poljoprivredi i o izmjenama određenih uredbi (SL L 365, 21.12.2006., str. 52.).

(6)  Uredba Komisije (EU) br. 1106/2010 od 30. studenoga 2010. o popisu mjera koje se izuzimaju iz primjene Uredbe Vijeća (EZ) br. 485/2008 o kontroli transakcija koju provode države članice, a koje su dio sustava financiranja Europskoga fonda za jamstva u poljoprivredi (SL L 315, 1.12.2010., str. 16.).

(7)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 282/2012 od 28. ožujka 2012. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila sustava jamstava za poljoprivredne proizvode (SL L 92, 30.3.2012., str. 4.).

(8)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(9)  Uredba Komisije (EZ) br. 376/2008 od 23. travnja 2008. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava uvoznih i izvoznih dozvola i potvrda o utvrđivanju unaprijed za poljoprivredne proizvode (SL L 114, 26.4.2008., str. 3.).

(10)  Uredba Komisije (EZ) br. 612/2009 od 7. srpnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode (SL L 186, 17.7.2009., str. 1.).

(11)  Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL L 347, 20.12.2013., str. 487.).

(12)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1698/2005 od 20. rujna 2005. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 277, 21.10.2005., str. 1.).

(13)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1290/2005 od 21. lipnja 2005. o financiranju zajedničke poljoprivredne politike (SL L 209, 11.8.2005., str. 1.).

(14)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

(15)  Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EZ) br. 637/2008 i (EZ) br. 73/2009 (SL L 347, 20.12.2013., str. 608.).

(16)  Uredba (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 247/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 23.).

(17)  Uredba (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u korist manjih egejskih otoka i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1405/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 41.).

(18)  Uredba Vijeća (EZ) br. 3/2008 od 17. prosinca 2007. o informiranju i promotivnim mjerama za poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama (SL L 3, 5.1.2008., str. 1.).

(19)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1.).

(20)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 543/2011 od 7. lipnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća (SL L 157, 15.6.2011., str. 1.).

(21)  Uredba Komisije (EZ) br. 657/2008 od 10. srpnja 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu potpore Zajednice za opskrbu učenika u obrazovnim ustanovama mlijekom i određenim mliječnim proizvodima (SL L 183, 11.7.2008., str. 17.).

(22)  Uredba Komisije (EZ) br. 595/2004 od 30. ožujka 2004. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1788/2003 o uvođenju pristojbi u sektor mlijeka i mliječnih proizvoda (SL L 94, 31.3.2004., str. 22.).

(23)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL L 299, 16.11.2007., str. 1.).

(24)  Uredba Komisije (EU) br. 1272/2009 od 11. prosinca 2009. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda u okviru javne intervencije (SL L 349, 29.12.2009., str. 1.).

(25)  Uredba Komisije (EZ) br. 288/2009 od 7. travnja 2009. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu potpore Zajednice za dostavu voća i povrća, prerađevina voća i povrća i proizvoda od banana za djecu u obrazovnim ustanovama u okviru Programa distribucije voća u školama (SL L 94, 8.4.2009., str. 38.).

(26)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 906/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu rashoda javnih intervencija (vidjeti stranicu 1 ovog SL).

PRILOG I.

AKREDITACIJSKI KRITERIJI

(Članak 1.)

1.   UNUTARNJE OKRUŽENJE

(A)   Organizacijska struktura

Organizacijska struktura agencije za plaćanja omogućuje joj obavljanje sljedećih glavnih funkcija u pogledu izdataka EFJP-a i EPFRR-a:

i.

odobravanje i kontrola plaćanja kako bi se utvrdilo je li iznos koji treba isplatiti korisniku u skladu s pravilima Unije, što posebno uključuje administrativnu kontrolu i kontrolu na terenu;

ii.

isplata odobrenih iznosa korisnicima (ili njihovim opunomoćenicima) ili, u slučaju ruralnog razvoja, dijela sufinanciranja Unije;

iii.

računovodstvo kako bi se vodila evidencija o svim isplatama za izdatke EFJP-a i EPFRR-a u odvojenim obračunima agencije za plaćanja, u obliku informacijskog sustava i priprema periodičnih prikaza sažetaka izdataka, uključujući mjesečne (za EFJP), tromjesečne (za EPFRR) i godišnje izjave Komisiji. U financijskim izvještajima agencije za plaćanja navode se i sredstva koja se financiraju iz fondova, posebno u pogledu interventnih zaliha, neobračunanih predujmova, jamstava i dužnika.

Organizacijskom strukturom agencije za plaćanja omogućena je jasna raspodjela ovlasti i odgovornosti na svim operativnim razinama te odvajanje triju funkcija koje su navedene u prvom stavku, za koje se odgovornosti definiraju organizacijskom shemom. Organizacijska struktura uključuje tehničke službe i službu unutarnje revizije iz točke 4.

(B)   Standardi u pogledu ljudskih potencijala

Agencija osigurava sljedeće:

i.

dodjela odgovarajućih ljudskih potencijala za obavljanje dužnosti te postojanje odgovarajućih tehničkih vještina potrebnih na različitim razinama rada;

ii.

raspodjela dužnosti je takva da ni jedan djelatnik nije odgovoran za više od jedne od odgovornosti za odobravanje, plaćanje ili računovodstveno praćenje iznosa obračunatih na teret EFJP-a ili EPFRR-a, te da svaki djelatnik obavlja sve navedene zadatke uz nadzor drugog djelatnika;

iii.

odgovornosti svakog djelatnika definiraju se opisom posla u pisanom obliku, uključujući i određivanje financijskih ograničenja njegovih ovlasti;

iv.

izobrazba osoblja primjerena je na svim razinama rada, uključujući svijest o prijevarama, i postoji politika izmjene osoblja na osjetljivim položajima ili, kao drugo rješenje, pojačanog nadzora;

v.

poduzimaju se odgovarajuće mjere radi izbjegavanja sukoba interesa ako osoba koja je na odgovornom ili osjetljivom položaju u pogledu provjeravanja, odobravanja, izvršenja plaćanja i računovodstvenog praćenja zahtjeva ili zahtjeva za plaćanje istodobno obavlja druge funkcije izvan agencije za plaćanja.

(C)   Delegiranje

(C.1.)

Ako se bilo koja od zadaća agencije delegira drugom tijelu na temelju članka 7. Uredbe (EU) br. 1306/2013, moraju se ispuniti sljedeći uvjeti:

i.

između agencije za plaćanja i navedenog tijela mora se zaključiti pisani sporazum u kojem se, osim delegiranih zadataka, točno navodi priroda informacija i popratna dokumentacija koja se mora dostaviti agenciji za plaćanja te rok u kojem se moraju dostaviti. Sporazumom se agenciji za plaćanja mora omogućiti ispunjivanje akreditacijskih kriterija;

ii.

agencija za plaćanja u svakom slučaju ostaje odgovorna za učinkovito upravljanje predmetnim fondovima. Ona je i dalje u potpunosti odgovorna za zakonitost i pravilnost osnovnih transakcija, uključujući zaštitu financijskih interesa Unije, kao i za prijavu odgovarajućih izdataka Komisiji te za pripremu financijskih izvještaja u skladu s tim;

iii.

odgovornosti i obveze drugog tijela, posebno u pogledu kontrole i provjere sukladnosti s pravilima Unije, jasno su utvrđene;

iv.

agencija za plaćanja osigurava da drugo tijelo ima učinkovite sustave za osiguranje zadovoljavajućeg ispunjivanja zadataka;

v.

drugo tijelo izrijekom potvrđuje agenciji za plaćanja da uistinu ispunjuje svoje odgovornosti i opisuje korištena sredstva;

vi.

agencija za plaćanja redovito kontrolira delegirane zadatke kako bi potvrdila da je obavljeni posao zadovoljavajućeg standarda te da je u skladu s pravilima Unije.

(C.2.)

Uvjeti utvrđeni u gornjim točkama (C.1.) i., ii., iii. i v. primjenjuju se mutatis mutandis u slučajevima kad zadaće agencije za plaćanje obavlja drugo tijelo kao dio svojih redovnih zadataka na temelju nacionalnog zakonodavstva.

2.   KONTROLNE AKTIVNOSTI

(A)   Postupci odobravanja zahtjeva

Agencija za plaćanja donosi sljedeće postupke:

i.

agencija za plaćanja utvrđuje detaljne postupke za zaprimanje, evidentiranje i obradu zahtjeva, uključujući opis svih dokumenata koji se trebaju koristiti;

ii.

svaki djelatnik koji je odgovoran za odobravanje mora imati na raspolaganju detaljnu kontrolnu listu za provjere koje mora napraviti, a u popratnoj dokumentaciji zahtjeva potvrđuje da su kontrole obavljene. Ta se potvrda može obaviti elektroničkim sredstvima. Postoji dokaz da viši član osoblja provodi sistematičnu provjeru rada koja se temelji na uzorku, sustavu ili planu;

iii.

zahtjev se odobrava za plaćanje tek nakon što se učini dovoljno provjera kako bi se potvrdila sukladnost s pravilima Unije.

Te provjere uključuju i one provjere koje se zahtijevaju odgovarajućom Uredbom kojom se uređuju mjere u okviru kojih se zahtjeva potpora, i provjere koje se zahtijevaju u skladu s člankom 58. Uredbe (EU) br. 1306/2013 radi sprečavanja i otkrivanja prijevara i nepravilnosti, osobito u pogledu nastalih rizika. Za EPFRR utvrđuju se dodatni postupci za potvrdu poštovanja uvjeta za dodjelu potpore, uključujući ugovaranje, te ispunjivanja svih primjenjivih pravila Unije i nacionalnih pravila, uključujući pravila utvrđena programom ruralnog razvoja;

iv.

upravu agencije za plaćanja na odgovarajućoj se razini redovito i pravovremeno obavješćuje o rezultatima administrativnih provjera i kontrola na terenu kako bi se dostatnost tih kontrola uvijek mogla uzeti u obzir prije obračuna zahtjeva;

v.

obavljeni posao detaljno se opisuje u izvješću koje prati svaki zahtjev, seriju zahtjeva, ili, prema potrebi, u izvješću koje obuhvaća jednu tržišnu godinu. Izvješće sadržava i potvrdu prihvatljivosti odobrenih zahtjeva te prirodu, opseg i ograničenja obavljenog posla. Nadalje, za EPFRR izdaje se potvrda da su poštovani kriteriji za dodjelu potpore, uključujući ugovaranje, te da su ispunjena sva primjenjiva pravila Unije i nacionalna pravila, uključujući pravila utvrđena programom ruralnog razvoja. Ako fizičke ili administrativne kontrole nisu bile iscrpne već su izvršene na uzorku zahtjeva, utvrđuju se odabrani zahtjevi, opisuje se metoda uzimanja uzoraka te se izvješćuje o rezultatima svih provjera i poduzetim mjerama u pogledu odstupanja i nepravilnosti. Popratna dokumentacija dostatna je za osiguranje jamstva da su obavljene sve tražene provjere prihvatljivosti odobrenih zahtjeva;

vi.

kad dokumente (u papirnatom ili elektroničkom obliku) o odobrenim zahtjevima i provedenim kontrolama zadržavaju druga tijela, navedena tijela i agencija za plaćanja utvrđuju postupke kojima se osigurava bilježenje lokacije svih dokumenata koji se odnose na određena plaćanja.

(B)   Postupci za plaćanja

Agencija za plaćanja donosi potrebne postupke kojima se osigurava obavljanje plaćanja samo na bankovne račune korisnika ili njihovih opunomoćenika. Plaćanje izvršava banka agencije za plaćanja ili, prema potrebi, vladin ured za plaćanja, u roku od pet radnih dana od datuma terećenja EFJP-a ili EPFRR-a. Donose se postupci kojima se osigurava da se sva plaćanja za koja nisu izvršeni transferi ne prijavljuju fondovima za nadoknadu. Ako su takva plaćanja već prijavljena fondovima, ona bi se trebala njima ponovno pripisati putem sljedećih mjesečnih/tromjesečnih izjava ili najkasnije u godišnjim izvještajima. Plaćanja se ne izvršavaju u gotovini. Odobrenje koje izdaje ovlašteni djelatnik i/ili njegov nadređeni može se dati i u elektroničkom obliku, uz uvjet da je osigurana primjerena razina sigurnosti i da je identitet potpisnika unesen u elektroničku evidenciju.

(C)   Postupci za računovodstvo

Agencija za plaćanja donosi sljedeće postupke:

i.

računovodstvenim se postupcima osigurava da su mjesečne (za EFJP), tromjesečne (za EPFRR) i godišnje izjave potpune, točne i pravovremene te da su sve pogreške ili propusti otkriveni i ispravljeni, osobito provjerama i usklađivanjima koji se obavljaju u redovnim vremenskim razmacima;

ii.

računovodstvom za interventne zalihe osigurava se da se količine i s njima povezani troškovi pravilno i što prije obrade te evidentiraju po prepoznatim serijama i na pravilan račun u svakoj fazi, od prihvaćanja ponude do fizičkog raspolaganja proizvodima, u skladu s primjenjivim propisima te se osigurava da se u svakom trenutku može odrediti količina i priroda zaliha na svakoj lokaciji.

(D)   Postupci za predujmove i jamstva

Donose se postupci kojima se osigurava sljedeće:

i.

plaćanja predujmova identificiraju se odvojeno u računovodstvenim ili pomoćnim evidencijama;

ii.

jamstva se pribavljaju samo od financijskih institucija koje ispunjuju uvjete poglavlja IV. ove Uredbe i koje su odobrila nadležna tijela te ostaju važeća sve dok se ne obračunaju ili zatraže jednostavno na zahtjev agencije za plaćanja;

iii.

predujam se obračunava u propisanom roku, a predujmovi koji kasne identificiraju se što prije i aktiviraju se jamstva.

(E)   Postupci za dugovanja

Svi kriteriji iz točaka (A) do (D) primjenjuju se mutatis mutandis na pristojbe, aktivirana jamstva, plaćanje nadoknada, namjenske prihode itd. koje agencija za plaćanja treba naplatiti u ime EFJP-a i EPFRR-a.

Agencija za plaćanja uspostavlja sustav za priznavanje svih iznosa dugovanja i za evidentiranje svih dugovanja u jedinstvenoj knjizi dužnika prije njihova primitka. Knjiga dužnika redovno se pregledava i poduzimaju se mjere za naplatu dospjelih dugovanja.

(F)   Revizijski trag

Informacije o dokumentiranim dokazima o odobrenjima, knjiženju i plaćanju zahtjeva te postupanju s predujmovima, jamstvima i dugovanjima na raspolaganju su u agenciji za plaćanja kako bi se u svakom trenutku osigurao dovoljno detaljan revizijski trag.

3.   INFORMACIJE I KOMUNIKACIJA

(A)   Komunikacija

Agencija za plaćanja donosi potrebne postupke kako bi osigurala da se svaka promjena propisa Unije, a osobito o iznosima potpora koji se primjenjuju, zabilježi te da se upute, baze podataka i kontrolne liste pravovremeno ažuriraju.

(B)   Sigurnost informacijskih sustava

i.

Ne dovodeći u pitanje točku ii. u nastavku, sigurnost informacijskih sustava temelji se na kriterijima jedne od sljedećih međunarodno priznatih normi, utvrđenih u verziji koja se primjenjuje u predmetnoj financijskoj godini:

—

International Standards Organisation 27002: Code of practice for Information Security controls (ISO),

—

Bundesamt für Sicherheit in der Informationstechnik: IT-Grundschutzhandbuch/IT Baseline Protection Manual (BSI),

—

Information Systems Audit and Control Association: Control objectives for Information and related Technology (COBIT);

ii.

počevši od 16. listopada 2016. sigurnost informacijskih sustava certificira se u skladu s normom International Standards Organisation 27001: Information Security management systems – Requirements (ISO).

Komisija može ovlastiti države članice za certificiranje sigurnosti njihovih informacijskih sustava u skladu s ostalim prihvaćenim normama ako se njima jamči razina sigurnosti koja je najmanje jednakovrijedna razini sigurnosti predviđenoj normom ISO 27001.

Kod agencija za plaćanje koje su odgovorne za upravljanje i kontrolu godišnjih izdataka od najviše 400 milijuna EUR država članica može odlučiti da se odredbe iz prvog podstavka ne primjenjuju. Te države članice i dalje primjenjuju odredbe iz točke i. One obavješćuju Komisiju o svojoj odluci.

4.   PRAĆENJE

(A)   Tekuće praćenje putem aktivnosti unutarnje kontrole

Unutarnja kontrola obuhvaća najmanje sljedeća područja:

i.

praćenje tehničkih službi i delegiranih tijela koja su odgovorna za provođenje kontrola i drugih funkcija kojima se osigurava pravilna provedba propisa, smjernica i postupaka;

ii.

iniciranje izmjena sustava kako bi se poboljšao sustav kontrole općenito;

iii.

kontrolu zahtjeva i molbi koji su dostavljeni agenciji za plaćanja, kao i ostalih informacija koje upućuju na nepravilnosti;

iv.

postupke praćenja radi sprečavanja i otkrivanja prijevare i nepravilnosti, osobito u pogledu onih područja izdataka ZPP-a u nadležnosti agencije za plaćanja koja su izložena znatnom riziku prijevare ili ostalih ozbiljnih nepravilnosti.

Tekuće praćenje sastavni je dio uobičajenog tekućeg poslovanja agencije za plaćanja. Svakodnevni postupci i aktivnosti kontrole agencije kontinuirano se nadziru na svim razinama kako bi se osigurao dovoljno detaljan revizijski trag.

(B)   Posebne procjene putem službe za unutarnju reviziju

Agencija za plaćanja u tom smislu donosi sljedeće postupke:

i.

služba unutarnje revizije neovisna je o ostalim odjelima agencije za plaćanja i podnosi izvješća izravno ravnatelju agencije za plaćanja;

ii.

služba unutarnje revizije provjerava jesu li postupci koje je donijela agencija primjereni kako bi se osigurala provjera sukladnosti s pravilima Unije te jesu li financijski izvještaji točni, potpuni i pravovremeni. Provjere se mogu ograničiti na odabrane mjere i uzorke transakcija uz uvjet da se planom revizije osigurava da su u razdoblju od najdulje pet godina obuhvaćena sva značajna područja, uključujući i odjele odgovorne za odobrenja;

iii.

rad službe za unutarnju reviziju obavlja se u skladu s međunarodno prihvaćenim standardima i evidentira se u poslovnim dokumentima, a rezultat rada su izvješća i preporuke upućene najvišem vodstvu agencije.

PRILOG II.

OBVEZE AGENCIJA ZA PLAĆANJE I POSTUPCI FIZIČKE PROVJERE

Članak 3.

A.   OBVEZE AGENCIJA ZA PLAĆANJA

I.   Kontrole

1.   Učestalost i reprezentativnost

Svako se mjesto skladištenja treba provjeriti najmanje jednom svake godine u skladu s pravilima iz točke B, posebno radi utvrđivanja:

—

postupka za prikupljanje informacija o javnom skladištenju,

—

usklađenosti knjigovodstvenih podataka koje na mjestu događaja posjeduje skladištar i informacija poslanih agenciji za plaćanja,

—

fizičke prisutnosti količina navedenih u knjigovodstvenim evidencijama skladištara koji su poslužili kao temelj posljednjeg mjesečnog izvješća koje je napravio skladištar, procijenjeno vizualno ili u slučaju sumnje ili nesuglasica vaganjem ili mjerenjem,

—

pouzdane i primjerene tržišne kvalitete uskladištenih proizvoda.

Fizička prisutnost utvrđuje se dovoljno reprezentativnim fizičkim ispitivanjem, obuhvaćajući u najmanju ruku postotke iz točke B i omogućavajući zaključak da su ukupne količine navedene u evidencijama zaliha stvarno prisutne.

Provjere kvalitete sastoje se od vizualne, mirisne i/ili organoleptičke provjere i detaljne analize ako postoje sumnje.

2.   Dodatne kontrole

Ako su tijekom fizičke provjere ustanovljene nepravilnosti, provjerava se daljnji postotak količina u interventnim zalihama koristeći jednake metode. Ako je potrebno, provjera se može proširiti na vaganje svih proizvoda partije ili u skladištu koje se provjerava.

II.   Izvješća o provjeri

1.

Interno tijelo za kontrole agencije za plaćanja ili tijelo koje agencija ovlasti sastavlja izvješće o svakoj provedenoj kontroli ili fizičkoj provjeri.

2.

Izvješće sadržava barem sljedeće podatke:

(a)

ime skladištara, adresu posjećenog skladišta i opis provjerenih partija;

(b)

datum i vrijeme početka i kraja provjere;

(c)

mjesto gdje je provedena provjera i opis uvjeta skladištenja, pakiranja i pristupa;

(d)

potpuni identitet osoba koje provode provjeru, njihov status i uvjete njihovih ovlasti;

(e)

poduzete inspekcijske mjere i postupke korištene za određivanje volumena, kao što su mjerne metode, izračuni, međurezultati i konačni rezultati te izvedeni zaključci;

(f)

za svaku skladištenu partiju ili kvalitetu, količinu u knjigama agencije za plaćanja, količinu u knjigama skladišta i sva odstupanja između tih dviju skupina knjiga;

(g)

za svaku fizički provjerenu partiju ili kvalitetu, informacije navedene u točki (f) i količinu potvrđenu na mjestu događaja i sva odstupanja, broj partije ili kvalitete, palete, kutije, silosa, bačvi ili ostalih uključenih spremnika i težinu (ako je prikladno i neto i bruto) ili volumen;

(h)

izjave skladištara ako postoje odstupanja ili razlike;

(i)

mjesto, datum i potpis osobe koja sastavlja zapisnik te skladištara ili njegova predstavnika;

(j)

u slučaju nepravilnosti, sve provedene proširene provjere, navodeći postotak skladištenih količina koje su obuhvaćene proširenim provjerama, utvrđena odstupanja i dana objašnjenja.

3.

Izvješća se odmah šalju voditelju odjela odgovornom za računovodstvo agencije za plaćanja.

Računi agencije za plaćanja se odmah po primitku izvješća ispravljaju uzevši u obzir utvrđena odstupanja i razlike.

4.

Izvješća se čuvaju u glavnom uredu agencije za plaćanja i dostupna su osoblju Komisije i osobama koje je Komisija ovlastila.

5.

Agencija za plaćanja sastavlja sažetak izvješća navodeći:

—

izvršene provjere, jasno navodeći koje su to fizičke provjere (inventure),

—

provjerene količine,

—

utvrđene nepravilnosti u odnosu na mjesečna i godišnja izvješća te razloge za te nepravilnosti.

Provjerene količine i utvrđene nepravilnosti navode se za svaki predmetni proizvod u smislu težine ili volumena te kao postotak ukupnih pohranjenih količina.

U ovom se sažetku odvojeno navode provjere radi potvrde kvalitete skladištenih proizvoda. Šalje se Komisiji istodobno s godišnjim računovodstvenim izvješćima iz članka 7. stavka 3. točke (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013.

B.   POSTUPCI FIZIČKE PROVJERE PO SEKTORU ZAJEDNIČKE POLJOPRIVREDNE POLITIKE ZA KONTROLE PREDVIĐENE TOČKOM A

I.   Maslac

1.

Uzorak partija koje treba provjeriti mora činiti najmanje 5 % ukupne količine u javnom skladištenju. Partije koje treba provjeriti potrebno je izabrati prije obilaska mjesta skladištenja na temelju knjigovodstvenih podataka agencije za plaćanja, ali skladištar se ne obavješćuje.

2.

Postojanje izabranih partija i njihov sastav provjeravaju se na mjestu događaja s pomoću:

—

identifikacije kontrolnih brojeva partija i kutija na temelju evidencije o otkupu ili ulazu u skladište,

—

vaganjem palete (jedna od 10) i kutija (jedna po paleti),

—

vizualnom provjerom sadržaja kutije (jedna od pet paleta),

—

provjerom stanja pakiranja.

3.

Opis fizički provjerenih partija i svih primijećenih manjkova uvrštava se u izvješće o provjeri.

II.   Obrano mlijeko u prahu

1.

Uzorak partija koje treba provjeriti mora činiti najmanje 5 % ukupne količine u javnom skladištenju. Partije koje treba provjeriti potrebno je izabrati prije obilaska mjesta skladištenja na temelju knjigovodstvenih podataka agencije za plaćanja, ali skladištar se ne obavješćuje.

2.

Postojanje izabranih partija i njihov sastav provjeravaju se na mjestu događaja s pomoću:

—

identifikacije kontrolnih brojeva partija i kutija na temelju evidencije o otkupu ili ulazu u skladište,

—

vaganjem paleta (jedna od 10) i vreća (jedna od 10),

—

vizualnom provjerom sadržaja vreće (jedna od pet paleta),

—

provjerom stanja pakiranja.

3.

Opis fizički provjerenih partija i svih primijećenih manjkova uvrštava se u izvješće o provjeri.

III.   Žitarice i riža

1.   Postupak fizičke provjere

(a)

Izbor spremnika ili skladišnog prostora za provjeru koji čine najmanje 5 % ukupne količine žitarica ili riže u javnom skladištenju.

Izbor se temelji na evidencijama zaliha agencije za plaćanja, ali skladištar se ne obavješćuje.

(b)

Fizička provjera:

—

potvrda postojanja žitarica ili riže u izabranim spremnicima ili skladišnom prostoru,

—

identifikacija žitarica ili riže,

—

provjera uvjeta skladištenja i provjera kvalitete pohranjenih proizvoda u danim uvjetima koja je predviđena Uredbom (EU) br. 1272/2009 (1),

—

usporedba mjesta skladištenja i istovjetnost vrsta žitarica ili riže s evidencijom zaliha skladišta,

—

procjena skladištenih količina metodom koju je prethodno odobrila agencija za plaćanja, čiji se opis nalazi u glavnom uredu agencije.

(c)

Plan skladišta te zapremnina svakog silosa ili skladišnog prostora dostupni su na svakom mjestu skladištenja.

Žitarice ili riža skladište se tako da im je moguće provjeriti volumen.

2.   Postupak u slučaju utvrđenih odstupanja

Pri provjeri volumena dopušteno je određeno odstupanje.

U slučaju skladištenja u silosima ili podnim skladištima, pravila utvrđena u točki II. Prilogu III. primjenjuju se kada se težina skladištenih proizvoda zabilježena tijekom fizičke provjere razlikuje od knjigovodstvene vrijednosti za 5 % ili više za žitarice i rižu.

Kada su žitarice ili riža pohranjene u skladištu, mogu se evidentirati količine izvagane pri ulazu umjesto onih koje su rezultat procjene volumena ako potonje ne daju dovoljan stupanj točnosti i ako razlika između tih dviju vrijednosti nije prevelika.

Agencija za plaćanja koristi se ovim izborom na vlastitu odgovornost kada to okolnosti, ovisno o slučaju, opravdavaju. Dužna je to navesti u izvješću o provjeri prema sljedećem modelu:

(Indikativni model)

ŽITARICE – PROVJERA ZALIHA

Proizvod:

Skladištar: Skladište, silos:

Broj ćelije:

Datum:

Partija

Količina navedena u evidenciji zaliha


A.   Zalihe u silosu

Broj komore

Volumen naveden u specifikacijama m3 (A)

Zabilježen slobodan volumen m3 (B)

Volumen skladištenih žitarica m3 (A-B)

Zabilježena specifična težina kg/hl = 100

Težina žitarica ili riže

 

 

 

 

 

 

Ukupno (A): …

B.   Zalihe u podnom skladištu

 

Skladišni prostor br.

Skladišni prostor br.

Skladišni prostor br.

Pokrivena površina …

Visina …

… m2

…

…

… m

…

… m3

…

… m2

…

…

… m

…

… m3

…

… m2

…

…

… m

…

… m3

…

Ispravci …

… m3

… m3

… m3

Volumen …

… m3

… m3

… m3

Specifična težina …

… kg/hl

… kg/hl

… kg/hl

Ukupna težina

… tona

… tona

… tona

Ukupno (B): …

Ukupna težina u skladištu: …

Razlika u odnosu na knjigovodstvenu vrijednost: …

U %: …

…, [datum]

… (Žig i potpis)

Inspektor agencije za plaćanja:

IV.   Govedina i teletina

1.

Uzorak partija koje treba provjeriti mora činiti najmanje 5 % ukupne količine u javnom skladištenju. Partije koje treba provjeriti potrebno je izabrati prije obilaska mjesta skladištenja na temelju knjigovodstvenih podataka agencije za plaćanja, ali skladištar se ne obavješćuje.

2.

U slučaju mesa s kostima, postojanje odabranih paketa i njihov sadržaj provjeravaju se na mjestu događaja s pomoću:

—

identifikacije partija i paleta te provjerom broja kutija,

—

provjere težine 10 % paleta ili posuda,

—

provjere težine 10 % kutija iz svake izvagane palete,

—

vizualne provjere sadržaja kutija te stanja pakiranja u svakoj kutiji.

Palete se biraju u odnosu na različite rasjeke mesa na skladištenju.

3.

Opis fizički provjerenih partija i svih primijećenih manjkova uvrštava se u izvješće o provjeri.

(1)  Uredba Komisije (EU) br. 1272/2009 od 11. prosinca 2009. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda u okviru javne intervencije (SL L 349, 29.12.2009., str. 1.).

PRILOG III.

OBVEZE I OPĆA NAČELA POVEZANI S ODGOVORNOŠĆU SKLADIŠTARA KOJE TREBA UKLJUČITI U UGOVORE O SKLADIŠTENJU SKLOPLJENE IZMEĐU AGENCIJA ZA PLAĆANJE I SKLADIŠTARA

(Članak 3.)

Skladištari su odgovorni za osiguravanje ispravnog pohranjivanja proizvoda koji su obuhvaćeni interventnim mjerama Unije. Snose financijske posljedice ako u tome ne uspiju.

I.   KVALITETA PROIZVODÂ

Ako dođe do snižavanja kvalitete interventnih proizvoda u skladištu kao posljedice loših ili neprikladnih uvjeta skladištenja, gubitke snosi skladištar i oni se u obračunima javnog skladištenja knjiže kao gubitci koji su posljedica gubitka kvalitete proizvoda zbog uvjeta skladištenja.

II.   MANJKOVI

1.

Skladištar je odgovoran za sva odstupanja između količina u skladištu i podataka u izjavama o skladištenju koje šalje agenciji za plaćanja.

2.

Ako manjkovi prelaze količine koje su dopuštene po odgovarajućim granicama odstupanja, u skladu s člankom 4. točkom B.III (2) Priloga II. i Prilogom IV. ili prema sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu, ukupni se iznos naplaćuje skladištaru kao neidentificirani gubitak. Skladištari koji osporavaju manjkove mogu zahtijevati da se proizvod izvaže ili izmjeri te u tom slučaju trošak povezan s time snose oni, osim ako se ne utvrdi da su prijavljene količine stvarno prisutne ili da razlika ne prelazi odgovarajuće granice dopuštenog odstupanja. U tom se slučaju trošak vaganja ili mjerenja naplaćuje agenciji za plaćanja.

Ne dovodeći u pitanje ostala odstupanja iz prvog podstavka, primjenjuju se granice dopuštenog odstupanja predviđene točkom B.III. (2) Priloga II.

III.   POPRATNA DOKUMENTACIJA TE MJESEČNE I GODIŠNJE IZJAVE

1.   Popratna dokumentacija i mjesečne izjave

(a)

Dokumenti koji se odnose na ulaz, skladištenje i izlaz proizvoda korišteni za sastavljanje godišnjih obračuna moraju se nalaziti u posjedu skladištara i sadržavati barem sljedeće podatke:

—

mjesto skladištenja (uz identifikaciju spremnika ili bačve gdje je to bitno),

—

količinu prenesenu iz prethodnog mjeseca,

—

ulaze i izlaze po partiji,

—

zalihe na kraju razdoblja.

Ovi dokumenti omogućuju u svakom trenutku preciznu identifikaciju količina u skladištu i uzimaju u obzir dogovorene otkupe i prodaje, ali za koje se odgovarajući ulazi ili izlazi zaliha još nisu dogodili.

(b)

Dokumente koji se odnose na ulaz, skladištenje i izlaz proizvoda skladištar šalje agenciji za plaćanja barem jednom mjesečno zajedno sa sažetkom mjesečne izjave o zalihama. Moraju se nalaziti u posjedu agencije za plaćanja prije desetog dana u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca na koji se odnosi izjava o zalihama.

(c)

Obrazac sažetka mjesečne izjave o zalihama (indikativni model) nalazi se u nastavku. Agencije za plaćanja osiguravaju ga skladištarima u elektronskom obliku.

Mjesečna izjava o zalihama

Proizvodi:

Skladištar:

Skladište: Br.:

Adresa:

Mjesec:

Partija

Opis

Količina (kg, tona, hl, kutija, predmeta itd.)

Datum

Napomene

Ulaz

Izlaz

 

Prenesena količina

 

 

 

 

 

Količina za prijenos

 

 

 

(Žig i potpis)

Mjesto i datum:

Ime:

2.   Godišnja izjava

(a)

Skladištar priprema godišnju izjavu o zalihama na temelju mjesečnih izjava opisanih u točki 1. Šalje ih agenciji za plaćanja najkasnije do 15. listopada nakon zaključivanja obračunske godine.

(b)

U godišnjoj izjavi o zalihama navodi se sažetak količina u zalihama, raščlanjeno po proizvodima i mjestima skladištenja te se za svaki proizvod navode skladištene količine, brojevi partija (osim u slučaju žitarica), godina ulaza u skladište te objašnjenje utvrđenih nepravilnosti.

(c)

Obrazac sažetka godišnje izjave o zalihama (indikativni model) nalazi se u nastavku.

Agencije za plaćanja osiguravaju ga skladištarima u elektronskom obliku.

Godišnja izjava o zalihama

Proizvodi:

Skladištar:

Skladište: Br.:

Adresa:

Godina:

Partija

Opis

Knjižena količina i/ili težina

Napomene

 

 

 

 

(Žig i potpis)

Mjesto i datum:

Ime:

IV.   RAČUNALNA EVIDENCIJA ZALIHA I DOSTUPNOST PODATAKA

Ugovori o javnom skladištenju sklopljeni između agencije za plaćanja i skladištara sadržavaju odredbe koje jamče usklađenost sa zakonodavstvom Unije.

Oni obuhvaćaju sljedeće:

—

vođenje računalnih evidencija o interventnim zalihama,

—

izravna, trenutna dostupnost trajnog popisa inventara,

—

stalna dostupnost svih dokumenata koji se odnose na ulaz, skladištenje i izlaz zaliha te knjigovodstvenih dokumenata i zapisa koji su sastavljeni na temelju ove Uredbe i koje se nalaze u posjedu skladištara,

—

trajni pristup tim dokumentima osoblju agencije za plaćanja i Komisije, te osobama koje su oni ovlastili.

V.   OBLIK I SADRŽAJ DOKUMENATA KOJI SE ŠALJU AGENCIJI ZA PLAĆANJA

Oblik i sadržaj dokumenata iz stavka III. točke 1. i 2. određuju se u skladu s člankom 104. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

VI.   POHRANJIVANJE DOKUMENATA

Ne dovodeći u pitanje odgovarajuće nacionalne odredbe, skladištar je dužan pohraniti popratne dokumente koji se odnose na sve mjere javnog skladištenja tijekom cijelog razdoblja predviđenog propisima donesenima na temelju članka 104. Uredbe (EU) br. 1306/2013 za postupke poravnanja računa.

PRILOG IV.

GRANICE DOPUŠTENOG ODSTUPANJA

(Članak 4.)

1.

Ovime se određuju granice dopuštenog odstupanja za količinski gubitak uslijed uobičajenih mjera skladištenja izvršenih u skladu s pravilima, i to za svaki poljoprivredni proizvod koji je predmet mjere javnog skladištenja, kako slijedi:

—

žitarice 0,2 %

—

neoljuštena riža, kukuruz 0,4 %

—

obrano mlijeko u prahu 0,0 %

—

maslac 0,0 %

—

govedina i teletina 0,6 %

2.

Postotak dozvoljenih gubitaka tijekom otkoštavanja govedine iznosi 32. Taj se postotak primjenjuje na sve količine otkoštene tijekom obračunske godine.

3.

Granice dopuštenog odstupanja iz stavka 1. određene su kao postotak stvarne težine (bez ambalaže) količina uskladištenih i preuzetih na skladištenje tijekom predmetne obračunske godine, uvećane za količine skladištene u početku predmetne godine.

Ta dopuštena odstupanja primjenjuju se tijekom fizičke provjere zaliha. Računaju se za svaki proizvod na temelju svih količina koje skladišti agencija za plaćanja.

Stvarna težina pri ulazu i izlazu zabilježena je težina umanjena za standardnu težinu ambalaže, kako je utvrđeno u uvjetima ulaza, ili gdje takvi uvjeti nisu utvrđeni, umanjena za prosječnu težinu ambalaže koju koristi agencija.

4.

Dopuštena odstupanja ne obuhvaćaju gubitke u smislu broja pakiranja ili broja registriranih komada.

5.

Gubici uslijed krađe ili zbog ostalih razloga koji se mogu utvrditi ne uključuju se u izračun granica dopuštenog odstupanja iz stavaka 1. i 2.

PRILOG V.

Mjere iz članka 10.

1.

Programi navedeni u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 73/2009 i od 2016. programi navedeni u Prilogu I. Uredbi (EU) br. 1307/2013;

2.

Mjere ruralnog razvoja iz dijela II. glava I. i II. Uredbe Komisije (EU) br. 65/2011 (1) i mjere ruralnog razvoja iz glave III. poglavlja 1. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

(1)  Uredba Komisije (EU) br. 65/2011 od 27. siječnja 2011. o utvrđivanju detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 vezano uz primjenu postupaka kontrole, kao i uvjeta višestruke sukladnosti u vezi s mjerama ruralnog razvoja (SL L 25, 28.1.2011., str. 8.).

PRILOG VI.

Mjere iz članka 14.

1.

Restrukturiranje i konverzija vinograda u skladu s člankom 46. Uredbe (EU) br. 1308/2013;

2.

Zelena berba u skladu s člankom 47. Uredbe (EU) br. 1308/2013.

28.8.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 255/59

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 908/2014

оd 6. kolovoza 2014.

o utvrđivanju pravila za primjenu Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanje i drugih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, pravila o kontroli, jamstava i transparentnosti

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage uredaba Vijeća (EEZ) br. 352/78, (EZ) br. 165/94, (EZ) br. 2799/98, (EZ) br. 814/2000, (EZ) br. 1290/2005 i (EZ) br. 485/2008 (1), a posebno njezin članak 8. stavak 2., članak 9. stavak 2., članak 23., članak 36. stavak 6., članak 46. stavke 5. i 6., članak 50. stavak 2., članak 53. stavak 1., članak 57. stavak 2., članak 62. stavak 2., članak 66. stavak 4., članke 88., 104. i 114.,

budući da:

(1)

Uredbom (EU) br. 1306/2013 utvrđuju se osnovna pravila o financiranju, upravljanju i nadzoru zajedničke poljoprivredne politike, uključujući i ona o akreditiranju agencija za plaćanja i koordinacijskih tijela, financijskom upravljanju i postupcima poravnanja računa, sustavima kontrole i kaznama uključujući kontrolu transakcija, jamstva i transparentnost. Kako bi se osigurali neometano funkcioniranje i ujednačena primjena novog pravnog okvira uspostavljenog tom Uredbom, Komisija je ovlaštena donijeti određena pravila u tim područjima. Nova bi pravila trebala zamijeniti odgovarajuće odredbe uredaba Komisije (EZ) br. 601/94 (2), (EZ) br. 4/2004 (3), (EZ) br. 883/2006 (4), (EZ) br. 884/2006 (5), (EZ) br. 885/2006 (6), (EZ) br. 259/2008 (7) i Provedbene uredbe (EU) br. 282/2012 (8). Uredbe (EZ) br. 883/2006, (EZ) br. 884/2006, (EZ) br. 885/2006 i Provedbena uredba (EU) br. 282/2012 stavljene su izvan snage Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 907/2014 (9). Radi jasnoće i pravne sigurnosti uredbe (EZ) br. 601/94, (EZ) br. 4/2004 i (EZ) br. 259/2008 potrebno je staviti izvan snage ovom Uredbom.

(2)

Države članice trebale bi akreditirati agencije za plaćanja samo ako one udovoljavaju određenim minimalnim kriterijima koji su uspostavljeni na razini Unije, kako je navedeno u članku 1. stavku 2. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014. Ti su akreditacijski kriteriji navedeni u Prilogu I. Delegiranoj uredbi (EU) br. 907/2014. Potrebno je utvrditi pravila o izdavanju, preispitivanju i povlačenju akreditacije agencija za plaćanja i koordinacijskih tijela.

(3)

Države članice trebale bi držati svoje agencije za plaćanja pod stalnim nadzorom. Trebale bi uspostaviti sustav razmjene informacija radi izvješćivanja i obavješćivanja nadležnih tijela o slučajevima sumnje na nepoštovanje akreditacijskih kriterija. Potrebno je uvesti postupak kojim će države članice rješavati takve slučajeve i on bi trebao uključivati obvezu sastavljanja plana za uklanjanje utvrđenih nedostataka u utvrđenom roku. U pogledu rashoda koje su ostvarile agencije za plaćanja čije je akreditacije njihova država članica zadržala unatoč tome što nisu uspjele provesti takav plan u utvrđenom roku, Komisija bi trebala imati mogućnost odlučiti rješavati nedostatke u okviru postupka potvrde o sukladnosti iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

(4)

U skladu s člankom 7. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013 odgovorne osobe akreditiranih agencija za plaćanja obvezne su sastaviti izjavu o upravljanju što se tiče cjelovitosti, točnosti i istinitosti financijskih izvješća i pravilnog funkcioniranja sustava unutarnje kontrole te o zakonitosti i pravilnosti predmetnih transakcija. Potrebno je utvrditi pravila o sadržaju i obliku tih izjava o upravljanju.

(5)

Potrebno je utvrditi pravila o funkcioniranju koordinacijskih tijela iz članka 7. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te zadaće tijela za ovjeravanje iz članka 9. te Uredbe. Osim toga, kako bi se osiguralo da su potvrde i izvješća koja sastavljaju tijela za ovjeravanje od pomoći Komisiji u postupku poravnanja računa, potrebno je detaljno odrediti njihov sadržaj.

(6)

Kako bi se osiguralo pravilno upravljanje odobrenim sredstvima u proračunu Unije za Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) („fondovi”), agencije za plaćanja trebale bi voditi odvojene račune koji se odnose isključivo na plaćanja i namjenske prihode na teret i u korist svakog od tih fondova. U tu bi svrhu u knjigama agencija za plaćanja trebalo za svaki od fondova biti jasno prikazani ostvareni rashodi i namjenski prihodi u skladu s člankom 4. stavkom 1., člankom 5. i člankom 43. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te bi trebalo omogućiti da takvi rashodi i prihodi budu povezani sa sredstvima koja su im stavljena na raspolaganje iz proračuna Unije.

(7)

Zajednička poljoprivredna politika financira se u eurima, ali se državama članicama koje nisu prihvatile euro dopušta da izvršavaju plaćanja korisnicima u svojoj nacionalnoj valuti. Kako bi se omogućilo da svi rashodi i prihodi budu konsolidirani, nužno je odrediti da predmetne agencije za plaćanja moraju biti u mogućnosti pružiti podatke koji se odnose na rashode i prihode i u eurima i u valuti u kojoj je rashod nastao, a prihod bio primljen.

(8)

Rashodi sufinancirani iz proračuna Unije i nacionalnih proračuna kao potpora ruralnom razvoju u okviru EPFRR-a temelje se na programima raščlanjenima po mjerama, posebnim stopama doprinosa i područjima od značaja. U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja te je rashode potrebno nadzirati i knjižiti na toj osnovi tako da se sve operacije mogu identificirati prema programu, mjeri, posebnoj stopi doprinosa i području od značaja. Time će se osigurati mogućnost provjere podudarnosti između ostvarenog rashoda i osiguranih financijskih sredstava. U tom bi kontekstu trebalo pobliže odrediti elemente koje agencije za plaćanja trebaju uzimati u obzir. Agencije za plaćanja posebno bi trebale jasno prikazati podrijetlo javnih sredstava i sredstava Unije u računima u odnosu na ostvareno financiranje. Osim toga, iznose koje korisnici moraju vratiti i iznose koji su vraćeni potrebno je identificirati i prikazati u odnosu na izvorne operacije.

(9)

Države članice mobiliziraju sredstva potrebna za financiranje rashoda EFJP-a iz članka 4. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 prije nego što Komisija financira te rashode u obliku mjesečnih nadoknada ostvarenih rashoda. Alternativno, države članice primaju predujam za rashode EPFRR-a koji se kasnije poravnava u okviru godišnjeg financijskog poravnanja računa u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Kako bi se osiguralo dobro upravljanje financijskim kretanjima, države članice trebale bi, za te mjesečne nadoknade, prikupljati informacije potrebne za dokazivanje cjelovitosti, točnosti i istinitosti ostvarenih rashoda te ih Komisiji staviti na raspolaganje čim se ostvare rashod i prihod ili ih slati Komisiji u redovitim razmacima. Države članice dostavljaju Komisiji informacije u razmacima prilagođenima metodi upravljanja pojedinog fonda. Dostavljanje informacija u takvim razmacima ne smije utjecati na obvezu država članica da sve informacije prikupljene u svrhu pravilnog nadzora rashoda daju na raspolaganje Komisiji radi provjere.

(10)

Općim obvezama agencija za plaćanja koje se odnose na vođenje računa obuhvaćeni su podaci potrebni za upravljanje i kontrolu sredstava Unije. Međutim, tim obvezama nisu obuhvaćeni zahtjevi u pogledu nadoknade rashoda i detalji koji moraju biti dostavljeni Komisiji kako bi se dobila takva nadoknada. Stoga bi bilo potrebno specificirati informacije i pojedinosti koje se odnose na rashode koje trebaju financirati fondovi, a koji se Komisiji trebaju slati u redovitim razmacima. Obavijesti o informacijama koje države članice šalju Komisiji moraju joj omogućiti da se poslanim informacijama koristi izravno i što je moguće učinkovitije za upravljanje računima fondova te odgovarajućim plaćanjima. Kako bi se postigao taj cilj, sve informacije koje se trebaju staviti na raspolaganje ili dostaviti između država članica i Komisije trebale bi biti poslane elektronički.

(11)

Prema članku 102. stavku 1. prvom podstavku točki (c) Uredbe (EU) br. 1306/2013, za mjere u vezi s operacijama koje financiraju fondovi, izjave o rashodima, koje su ujedno i zahtjevi za plaćanje, isto se tako moraju slati Komisiji uz priložene potrebne informacije. Kako bi se državama članicama i agencijama za plaćanja omogućilo da sastave te izjave o rashodima prema usklađenim pravilima te kako bi se Komisiji omogućilo da razmotri zahtjeve za plaćanje, potrebno je utvrditi uvjete pod kojima se taj rashod može uzeti u obzir u okviru proračuna EFJP-a odnosno EPFRR-a. Tim bi se uvjetima trebala utvrditi pravila koja se primjenjuju na knjiženje rashoda i prihoda, osobito na namjenski prihod i bilo kakve ispravke koji se trebaju učiniti, i na njihovu stvarnu prijavu.

(12)

Ako na temelju izjava o rashodima zaprimljenih od država članica u okviru EFJP-a ukupni iznos unaprijed preuzetih obveza koji se može odobriti na temelju članka 170. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (10) premašuje 75 % odobrenih sredstava za tekuću financijsku godinu, Komisija mora smanjiti te iznose. U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, to se smanjenje mora proporcionalno raspodijeliti na sve države članice, na temelju izjava o rashodima zaprimljenih od njih. Kako bi se među državama članicama pravedno rasporedila raspoloživa odobrena sredstva, potrebno je predvidjeti da se mjesečna plaćanja iz EFJP-a smanje za postotak izjava o rashodima koje podnosi svaka država članica, utvrđenima za svako poglavlje te da Komisija odlukama preraspodijeli iznos koji nije iskorišten u određenom mjesecu na sljedeća mjesečna plaćanja.

(13)

Nakon odobrenja mjesečnih plaćanja Komisija bi trebala staviti na raspolaganje državama članicama sredstva potrebna za pokriće rashoda koje trebaju financirati fondovi, u skladu s praktičnim rješenjima i uvjetima utvrđenima na temelju informacija koje su države članice dostavile Komisiji i računalnim sustavima koje je uspostavila Komisija.

(14)

Da bi se agencijama za plaćanja nadoknadili rashodi javnih intervencija, uvjet je da u svoje izjave o rashodima uključe vrijednosti i iznose uknjižene u mjesecu koji slijedi nakon mjeseca na koji se odnose operacije javnog skladištenja. Kako bi se osiguralo neometano odvijanje postupka nadoknade, potrebno je odrediti način na koji će se takve informacije, koje su potrebne za izračun troškova i rashoda, dostavljati Komisiji.

(15)

U skladu s člankom 3. stavkom 3. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 računovodstvom javnih interventnih zaliha mora se omogućiti utvrđivanje isplaćenog iznosa financiranja Unije i stanja interventnih zaliha. U tom cilju agencije za plaćanja trebale bi voditi odvojene evidencije zaliha i financijskih računa, koje sadržavaju elemente potrebne za praćenje zaliha i osiguranje financijskog upravljanja rashodima i prihodima nastalima mjerama za javnu intervenciju.

(16)

U pogledu mjera javnog interventnog skladištenja agencije za plaćanja trebaju knjižiti elemente koji se odnose na količine, vrijednosti i određene prosjeke. Međutim, postoje određene okolnosti u kojima određene operacije i rashode nije potrebno knjižiti ili ih je potrebno knjižiti u skladu s posebnim pravilima. Kako bi se osiguralo jednako postupanje i zaštitili financijski interesi Unije, trebalo bi pobliže odrediti takve okolnosti, uključujući, gdje je primjenjivo, način knjiženja operacija i rashoda.

(17)

Datum kada se različiti elementi rashoda i prihoda nastalih javnim interventnim mjerama skladištenja knjiže ovisi o vrsti mjere na koju se odnose i može se odrediti primjenjujući sektorsko poljoprivredno zakonodavstvo. U tom je kontekstu potrebno donijeti opće pravilo koje određuje različite elemente koji se knjiže na dan kada je fizička operacija izvršena kao rezultat interventne mjere, i koje određuje posebne slučajeve koje je potrebno uzeti u obzir.

(18)

U interesu dobrog financijskog upravljanja države članice trebale bi Komisiji dostaviti predviđanja iznosa koje EPFRR još treba financirati za poljoprivrednu financijsku godinu i procjene zahtjeva za financiranje za sljedeću financijsku godinu. Te je informacije potrebno poslati Komisiji na vrijeme kako bi joj se omogućilo da ispuni svoje obveze, a u svakom slučaju dva puta godišnje, najkasnije 31. siječnja i 31. kolovoza svake godine.

(19)

U skladu s člankom 36. stavkom 6. Uredbe (EU) br. 1306/2013 moraju se utvrditi rokovi za sastavljanje izjava o rashodima za operacije u okviru EPFRR-a. S obzirom na specifična obilježja računovodstvenih pravila koja vrijede za EPFRR, upotreba pretfinanciranja i financiranja mjera po kalendarskim godinama, potrebno je osigurati da ovaj rashod bude prijavljen u vremenskim razmacima prilagođenima tim specifičnim uvjetima.

(20)

Razmjena informacija i dokumentacije između država članica i Komisije te pružanje i dostavljanje Komisiji informacija iz država članica općenito se obavljaju elektronički. Kako bi se poboljšao način na koji se postupa s takvim razmjenama informacija u okviru fondova te proširila njihova upotreba, uspostavljeni su informacijski sustavi u skladu s Uredbom (EZ) br. 883/2006. Te je sustave potrebno i dalje primjenjivati te nastaviti provoditi nakon obavješćivanja država članica preko Odbora za poljoprivredne fondove.

(21)

Uvjete pod kojima ti informacijski sustavi obrađuju informacije te oblik i sadržaj dokumenata koji moraju biti dostavljeni prema Uredbi (EU) br. 1306/2013 treba često prilagođavati u skladu s promjenama važećih pravila ili zahtjeva u pogledu upravljanja. Potrebno je utvrditi i jedinstvena pravila o prikazu odgovarajućih dokumenata koje trebaju dostavljati države članice. Kako bi se postigli ti ciljevi i pojednostavnili postupci te osiguralo da predmetni informacijski sustavi budu brzo operativni, oblik i sadržaj dokumenata trebao bi biti određen na temelju standardiziranih predložaka i protokola koje bi Komisija trebala prilagoditi i ažurirati nakon obavješćivanja Odbora za poljoprivredne fondove.

(22)

U skladu s člankom 58. Uredbe (EU) br. 1306/2013 države članice odgovorne su, preko svojih agencija za plaćanja, za upravljanje rashodima u okviru fondova i za njihovu kontrolu. Podaci o financijskim poslovima stoga bi se trebali dostaviti ili unijeti u informacijske sustave te ažurirati pod odgovornošću agencija za plaćanja od strane samih agencija za plaćanja ili od strane tijela kojem je ta funkcija povjerena, a prema potrebi putem ovlaštenog koordinacijskog tijela.

(23)

Određeni dokumenti ili izjave predviđeni člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1306/2013 ili akti Komisije doneseni u svrhe tog članka zahtijevaju potpis ovlaštene osobe ili odobrenje osobe u jednoj ili više faza predmetnog postupka. U takvim slučajevima informacijski sustavi uspostavljeni za dostavu tih dokumenata trebali bi omogućavati nedvojbenu identifikaciju svake osobe i pružiti razumno jamstvo da se sadržaj dokumenata, uključujući različite faze postupka, ne može izmijeniti. To osobito mora vrijediti u pogledu izjava o rashodima i izjave o upravljanju priložene uz godišnje financijske izvještaje navedene u članku 102. stavku 1. prvom podstavku točki (c) podtočki iii. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te dokumenata koji se u okviru tih postupaka dostavljaju elektronički.

(24)

U skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (e) Uredbe (EU) br. 1306/2013 države članice odgovorne su, preko svojih agencija za plaćanja, za osiguravanje povrata neopravdanih plaćanja plus kamata. Kako bi se osigurala učinkovita i pravilna primjena tih odredaba, primjereno je utvrditi usklađena pravila u pogledu kamata koje se primjenjuju na osiguravanje povrata neopravdanih plaćanja. Ne dovodeći u pitanje članak 54. stavak 3. prvi podstavak točke (a) i (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013, obveza država članica da osiguraju povrat neopravdano isplaćenih iznosa može se izvršiti na različite načine. Ne dovodeći u pitanje sve ostale mjere izvršavanja predviđene nacionalnim zakonodavstvom, učinkovit i troškovno primjeren način za povrat duga jest oduzimanje svih nepodmirenih iznosa od budućih plaćanja u korist dužnika, u trenutku kada je dug utvrđen u skladu s nacionalnim zakonodavstvom. Države članice trebale bi stoga biti obvezne primjenjivati tu metodu osiguranja povrata duga te je potrebno utvrditi zajedničke uvjete za njezinu primjenu.

(25)

Potrebno je utvrditi detaljne odredbe za postupak poravnanja računa iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i postupak potvrde o sukladnosti iz članka 52. navedene Uredbe, uključujući i mehanizam kojim se nastali iznosi oduzimaju od jednog od sljedećih plaćanja koja Komisija izvršava prema državama članicama ili, ovisno o slučaju, dodaju tim plaćanjima.

(26)

U pogledu postupka poravnanja računa predviđenog člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013 potrebno je detaljno odrediti sadržaj godišnjeg financijskog izvještaja agencija za plaćanja te utvrditi datum dostavljanja navedenih izvještaja i ostalih odgovarajućih dokumenata Komisiji. Također je potrebno jasno odrediti razdoblje tijekom kojeg agencije za plaćanja moraju čuvati popratnu dokumentaciju o svim rashodima i namjenskim prihodima na raspolaganju Komisiji. Nadalje, potrebno je navesti da Komisija utvrđuje oblik i sadržaj računovodstvenih podataka koje joj agencije za plaćanja moraju proslijediti.

(27)

Kako bi se osiguralo da u uobičajenim slučajevima postupak potvrde o sukladnosti bude okončan u razumnom roku, primjereno je utvrditi konkretne rokove za različite faze postupka, koje trebaju poštovati Komisija i države članice. Međutim, Komisija bi ipak trebala moći produljiti te rokove ako je takvo produljenje potrebno zbog složenosti slučaja koji se istražuje. Postupak potvrde o sukladnosti trebao bi državama članicama davati pravo na kontradiktorni postupak i pravilno procijeniti informacije potrebne za ocjenu rizika na fondove.

(28)

U skladu s člankom 59. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013 države članice moraju osigurati najmanju razinu provjera na licu mjesta za učinkovito upravljanje rizikom. Međutim, državama članicama dopušteno je da u okviru nadležnosti smanje najmanju razinu tih provjera na licu mjesta ako se utvrdi da sustavi upravljanja i kontrole funkcioniraju pravilno, a stope pogrešaka ostanu na prihvatljivoj razini. Iako potrebne najmanje razine provjera na licu mjesta trebaju biti propisane sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom, potrebno je utvrditi horizontalna pravila o mogućem smanjenju najmanje razine provjera na licu mjesta koja će se primjenjivati na sve mjere financirane sredstvima fondova te primjenjive uvjete. Osim tih horizontalnih pravila, sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom mogu se predvidjeti i dodatna pravila.

(29)

Isto tako, primjerno je utvrditi pravila o kontroli transakcija iz članka 80. Uredbe (EU) br. 1306/2013 koju provode države članice, posebno u pogledu odabira poduzeća, omjera i kalendara kontrole.

(30)

U skladu s glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013, koje se odnosi na kontrolu transakcija, države članice moraju slati Komisiji niz komunikacija. Budući da se standardizacijom oblika i sadržaja tih komunikacija olakšava njihova uporaba i osigurava ujednačen pristup, primjereno je donijeti detaljna pravila o njihovu obliku i sadržaju. Nadalje, potrebno je utvrditi pravila o čuvanju trgovinskih dokumenata, o zajedničkim djelovanjima koja uključuju uzajamnu pomoć iz članka 83. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te o posebnim odjelima iz članka 85. te Uredbe.

(31)

Delegiranom uredbom (EU) br. 907/2014 utvrđuju se pravila kojima se dopunjuje pravni okvir o sredstvima osiguranja, posebno u pogledu obveznog polaganja sredstava osiguranja, uvjeta koji se primjenjuju na sredstva osiguranja te pravila o polaganju, vraćanju i zapljeni sredstava osiguranja. Kako bi se osigurala usklađena primjena tih pravila, potrebno je utvrditi odredbe o obliku i postupcima za polaganje i vraćanje sredstava osiguranja te o razmjeni informacija i komunikacija koje se moraju slati u tu svrhu.

(32)

U skladu s glavom VII. poglavljem IV. Uredbe (EU) br. 1306/2013, koje se odnosi na transparentnost, od država članica zahtijeva se godišnja objava korisnika fondova te, među ostalim, iznosa koje je pojedini korisnik primio iz svakog od tih fondova. U tu svrhu i u skladu s člankom 111. Uredbe (EU) br. 1306/2013 potrebno je utvrditi oblik te objave. Ta objava ne smije prelaziti ono što je potrebno za postizanje postavljenih ciljeva transparentnosti.

(33)

Objava bi trebala biti u skladu s podacima iz poslovnih knjiga i evidencija agencija za plaćanja i trebala bi se odnositi na plaćanja primljena prethodne financijske godine. Te je podatke potrebno predstaviti javnosti do 31. svibnja, i to na jasan, usklađen i pregledan način.

(34)

U skladu s člankom 111. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) Uredbe (EU) br. 1306/2013 potrebno je objaviti iznose plaćanja koji odgovaraju svakoj mjeri koju financiraju fondovi, koje je primio korisnik. Međutim, kako bi se osiguralo poštovanje obveze utvrđene u članku 112. te Uredbe, potrebno je utvrditi i pragove ispod kojih se neće objavljivati ime korisnika.

(35)

U skladu s člankom 111. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013 u objavi korisnika fondova potrebno je navesti općinu u kojoj korisnik ima boravište ili u kojoj je registriran. Taj bi podatak trebao biti dostupan i kad je riječ o korisnicima koji su fizičke osobe, a čija se imena ne smiju objaviti u skladu s člankom 112. te Uredbe. Međutim, ako bi zbog ograničenog broja korisnika koji imaju boravište ili su registrirani u određenoj općini objavljivanje općine omogućilo prepoznavanje identiteta korisnika koji je fizička osoba, potrebno je utvrditi odredbe kojima će se izbjeći nerazmjerno i nepotrebno narušavanje privatnosti.

(36)

Objava podataka trebala bi se provoditi internetom u obliku tražilice kojom se osigurava da šira javnost dobije uvid u podatke. Tražilicom bi se trebalo omogućiti traženje podataka na temelju određenih kriterija, a rezultati pretrage trebali bi se prikazivati u lako dostupnom obliku.

(37)

Kako bi se postupilo sukladno zahtjevima zaštite podataka, korisnike fondova potrebno je obavijestiti o objavi njihovih podataka prije objave. Korisnike je o tome potrebno obavijestiti na obrascima zahtjeva za potporu ili u trenutku prikupljanja podataka. U odnosu na rashode nastale u financijskim godinama 2014. i 2015., ako korisnike nije moguće obavijestiti u trenutku prikupljanja osobnih podataka, ipak ih je potrebno obavijestiti u razumnom roku prije stvarne objave.

(38)

Kako bi se javnosti olakšao pristup objavljenim podacima, države članice trebale bi uspostaviti internetske stranice na kojima se objavljuju podaci o korisnicima fondova i pragovi iz članka 112. Uredbe (EU) br. 1306/2013. S obzirom na različite organizacijske strukture u državama članicama, one bi same trebale odrediti koje je tijelo nadležno za uspostavljanje i održavanje jedinstvene internetske stranice te za objavu podataka. Komisija bi trebala uspostaviti internetsku stranicu koja sadržava poveznice na internetske stranice država članica.

(39)

Članak 10. ove Uredbe trebao bi se na nastale rashode i namjenske prihode koje su države članice primile primjenjivati od 16. listopada 2014. kako bi se osigurao kontinuitet izvješćivanja u istoj financijskoj godini.

(40)

Kako bi se osiguralo dosljedno postupanje u pogledu postupaka potvrde o sukladnosti koji su u tijeku, rokovi, kako su utvrđeni člankom 34. stavcima 3. i 4. ove Uredbe, ne bi se trebali primjenjivati na one postupke za koje su podaci u skladu s člankom 11. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 885/2006 dostavljeni do 1. siječnja 2015.

(41)

Budući da se glava VII. poglavlje IV. Uredbe (EU) br. 1306/2013, koje se odnosi na transparentnost, primjenjuje na plaćanja izvršena od financijske godine 2014. nadalje, odgovarajuće odredbe ove Uredbe potrebno je primjenjivati na ta plaćanja.

(42)

Kako bi se državama članicama omogućilo dovoljno vremena za provedbu, podatke prenesene u skladu s Prilogom II. stupcima V1 i V2 trebalo bi dostaviti počevši od financijske godine 2016.

(43)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za poljoprivredne fondove,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

AGENCIJE ZA PLAĆANJA I DRUGA TIJELA

Članak 1.

Postupak za akreditaciju agencija za plaćanja

1.   Države članice imenuju tijelo na razini ministarstva nadležno za:

(a)

izdavanje, preispitivanje i oduzimanje akreditacije agencijama za plaćanja;

(b)

izvršavanje zadaća dodijeljenih nadležnom tijelu u skladu s ovim poglavljem.

2.   Na temelju provjere ispunjavanja akreditacijskih kriterija iz članka 1. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 („akreditacijski kriteriji”) nadležno tijelo formalnim aktom odlučuje o izdavanju ili, nakon preispitivanja, oduzimanju akreditacije agenciji za plaćanje. Nadležno tijelo bez odgađanja obavješćuje Komisiju o izdanim i oduzetim akreditacijama.

3.   Nadležno tijelo imenuje revizorsko tijelo koje provodi provjeru prije dodjele akreditacije (kontrolu prije akreditacije). Revizorsko tijelo jest revizorsko nadležno tijelo ili druga javna ili privatna organizacija ili organizacijska jedinica nadležnog tijela koja ima potrebnu stručnost, vještine i sposobnosti za provođenje revizija. Revizorsko tijelo neovisno je od agencije za plaćanja koja se akreditira.

Provjerom (kontrolom prije akreditacije) koju treba provesti revizorsko tijelo posebno se provjeravaju:

(a)

uspostavljeni postupci i sustavi za odobravanje i izvršavanje plaćanja;

(b)

raspodjela dužnosti i prikladnost unutarnje i vanjske kontrole u pogledu transakcija koje se financiraju iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR), dalje u tekstu „fondovi”;

(c)

u kojoj su mjeri uspostavljeni postupci i sustavi prikladni za očuvanje sigurnosti proračuna Unije, uključujući mjere za suzbijanje prijevara koje se temelje na analizi rizika;

(d)

sigurnost informacijskih sustava;

(e)

vođenje računovodstvenih knjiga.

Revizorsko tijelo sastavlja izvješće u kojemu detaljno opisuje obavljeni revizijski posao te navodi rezultate revizije i ocjenu o tome ispunjava li agencija za plaćanja akreditacijske kriterije. Izvješće se dostavlja nadležnom tijelu koje potom izdaje akt o akreditaciji ako se uvjeri da agencija za plaćanja ispunjava akreditacijske kriterije.

4.   Ako nadležno tijelo smatra da agencija za plaćanja ne ispunjava akreditacijske kriterije, obavješćuje agenciju za plaćanja o posebnim uvjetima koje mora ispuniti prije nego što joj se odobri akreditacija.

Dok se ne provedu potrebne promjene kako bi se ispunili ti posebni uvjeti, akreditacija se može odobriti privremeno za razdoblje koje se utvrđuje uzimajući u obzir ozbiljnost identificiranih problema i koje ne prelazi 12 mjeseci. U opravdanim slučajevima Komisija može na zahtjev predmetne države članice odobriti produljenje navedenog razdoblja.

5.   Podaci predviđeni člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 dostavljaju se odmah nakon što je agencija za plaćanja prvi put akreditirana, a u svakom slučaju prije nego što se rashodi koje je ona ostvarila terete na račun fondova. Zajedno s navedenim podacima dostavljaju se izjave i dokumenti o:

(a)

odgovornostima agencije za plaćanja;

(b)

raspodjeli odgovornosti među odjelima agencije za plaćanja;

(c)

odnosu agencije za plaćanja s ostalim javnim ili privatnim tijelima koja su odgovorna za provedbu mjera za koje agencija za plaćanja tereti rashode na račun fondova;

(d)

postupcima zaprimanja, provjere i potvrde valjanosti zahtjeva korisnika te postupcima odobravanja, plaćanja i pravdanja rashoda;

(e)

odredbama o sigurnosti informacijskih sustava;

(f)

izvješću o kontroli prije akreditacije koju je provelo revizorsko tijelo iz stavka 3.

6.   Komisija obavješćuje Odbor za poljoprivredne fondove o agencijama za plaćanja akreditiranima u svakoj državi članici.

Članak 2.

Kontrola akreditacije

1.   Nadležno tijelo drži agencije za plaćanja koje su u njegovoj nadležnosti pod stalnim nadzorom, ponajprije na temelju potvrda i izvješća koje sastavlja tijelo za ovjeravanje iz članka 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te prati sve utvrđene nedostatke.

Svake tri godine nadležno tijelo pisano izvješćuje Komisiju o nadzoru agencija za plaćanja i praćenju njihovih aktivnosti. U izvješću se navodi analiza ispunjavaju li agencije za plaćanja trajno akreditacijske kriterije te sažetak mjera poduzetih radi ispravljanja nedostataka. Nadležno tijelo potvrđuje ispunjava li agencija za plaćanja koja je u njegovoj nadležnosti i nadalje akreditacijske kriterije.

2.   Države članice uspostavljaju sustav koji osigurava da se svaka informacija koja ukazuje na činjenicu da neka agencija za plaćanja ne ispunjava akreditacijske kriterije bez odgode dostavlja nadležnom tijelu.

3.   Ako nadležno tijelo utvrdi da je akreditirana agencija za plaćanja prestala ispunjavati jedan ili više akreditacijskih kriterija tako da to može utjecati na njezinu sposobnost izvršavanja zadaća utvrđenih člankom 1. stavkom 1. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014, nadležno tijelo bez odgađanja određuje uvjetnu akreditaciju agencije za plaćanja. Sastavlja plan koji sadržava mjere i rokove za ispravljanje utvrđenih nedostataka u razdoblju koje se utvrđuje u skladu s ozbiljnošću problema, a koje nije dulje od 12 mjeseci od dana određivanja uvjetne akreditacije. U opravdanim slučajevima Komisija može na zahtjev predmetne države članice odobriti produljenje navedenog razdoblja.

4.   Nadležno tijelo obavješćuje Komisiju o svojoj odluci da agenciji za plaćanja odredi uvjetnu akreditaciju, o planu izrađenom u skladu sa stavkom 3. te potom o napretku u provedbi takvih planova.

5.   U slučaju oduzimanja akreditacije nadležno tijelo bez odgode akreditira drugu agenciju za plaćanja koja ispunjava uvjete utvrđene u članku 7. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 kako bi se osigurale nesmetane isplate korisnicima.

6.   Ako Komisija utvrdi da nadležno tijelo nije ispunilo obvezu izrade plana ispravljanja nedostataka u skladu sa stavkom 3. ili da je agencija za plaćanja i dalje akreditirana unatoč tome što nije u potpunosti provela takav plan u utvrđenom roku, zahtijevat će od nadležnog tijela da toj agenciji za plaćanja oduzme akreditaciju, osim ako se izvrše potrebne promjene u roku koji Komisija odredi ovisno o težini problema. U takvoj situaciji Komisija može odlučiti riješiti nedostatke uz okviru postupka potvrde o sukladnosti u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 3.

Izjava o upravljanju

1.   Izjava o upravljanju iz članka 7. stavka 3. prvog podstavka točke (b) Uredbe (EU) br. 1306/2013 sastavlja se pravovremeno kako bi tijelo za ovjeravanje moglo dati mišljenje iz članka 9. stavka 1. te Uredbe.

Izjava o upravljanju sastavlja se u obliku koji je naveden u Prilogu I. ovoj Uredbi i može sadržavati rezerve koje određuju opseg potencijalnog financijskog učinka. U slučaju da se izražavaju rezerve, izjava sadržava akcijski plan za otklanjanje nedostataka i točno određen vremenski okvir za njegovu provedbu.

2.   Izjava o upravljanju temelji se na učinkovitom nadzoru sustava upravljanja i kontrole tijekom cijele godine.

Članak 4.

Koordinacijsko tijelo

1.   Koordinacijsko tijelo iz članka 7. stavka 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013 jedini je sugovornik Komisije za predmetnu državu članicu za sva pitanja koja se odnose na fondove u pogledu:

(a)

širenja informacija i smjernica koje se odnose na zadaće i poslovanje agencija za plaćanja onim agencijama za plaćanja i tijelima koji su odgovorni za provedbu tih smjernica kao i promicanje njihove usklađene primjene;

(b)

dostavljanja Komisiji informacija iz članaka 7. i 102. Uredbe (EU) br. 1306/2013;

(c)

dostupnosti Komisiji cjelokupne evidencije svih računovodstvenih podataka potrebnih za potrebe statistike i kontrole.

2.   Agencija za plaćanja može imati ulogu koordinacijskog tijela pod uvjetom da su te dvije funkcije odvojene.

3.   U izvršavanju svojih zadaća koordinacijsko tijelo može, u skladu s nacionalnim postupcima, upućivati zahtjeve ostalim upravnim tijelima ili odjelima, osobito onima koji posjeduju stručno znanje i iskustvo na računovodstvenom i tehničkom području.

4.   Povjerljivost, cjelovitost i dostupnost svih elektroničkih podataka koje pohranjuje koordinacijsko tijelo osiguravaju se mjerama koje su prilagođene administrativnoj strukturi, kadrovskoj strukturi i tehnološkom okruženju svakog pojedinog koordinacijskog tijela. Financijska i tehnološka nastojanja moraju biti razmjerna stvarno nastalim rizicima.

5.   Podaci predviđeni člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (a) Uredbe (EU) br. 1306/2013 dostavljaju se odmah nakon što je koordinacijsko tijelo prvi put akreditirano, a u svakom slučaju prije nego što se rashodi za koje je ono odgovorno terete na račun fondova. Podaci se dostavljaju zajedno s dokumentom o akreditaciji tijela te s informacijama o administrativnim i računovodstvenim uvjetima te uvjetima unutarnje kontrole njegova poslovanja.

Članak 5.

Ovjeravanje

1.   Nadležno tijelo imenuje tijelo za ovjeravanje predviđeno člankom 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   Tijelo za ovjeravanje organizira svoj posao na djelotvoran i učinkovit način te provodi provjere unutar odgovarajućeg vremenskog okvira uzimajući u obzir vrstu i vrijeme transakcija za predmetnu financijsku godinu.

3.   Mišljenje koje treba dati tijelo za ovjeravanje u skladu s člankom 9. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 sastavlja se svake godine.

To se mišljenje temelji na reviziji koja treba biti provedena u skladu s člancima 6. i 7. ove Uredbe.

4.   Tijelo za ovjeravanje sastavlja izvješće o svojim nalazima. Izvješćem su obuhvaćene delegirane zadaće. U izvješću se navodi, za razdoblje koje je njime obuhvaćeno:

(a)

ispunjava li agencija za plaćanja akreditacijske kriterije;

(b)

daju li postupci agencije za plaćanja uvjerljiva jamstva da su rashodi kojima se terete fondovi provedeni u skladu s pravilima Unije, čime se osigurava da su glavne transakcije zakonite i pravile te da se postupilo u skladu s preporukama u vezi s poboljšanjem, ako ih je bilo;

(c)

je li godišnji financijski izvještaj iz članka 29. ove Uredbe u skladu s računovodstvenim knjigama i evidencijama agencije za plaćanja;

(d)

jesu li izjave o rashodima i interventnim postupcima pravilan, potpun i točan zapis transakcija koje se terete na račun fondova;

(e)

jesu li financijski interesi Unije pravilno zaštićeni u pogledu isplaćenih predujmova, primljenih jamstava, interventnih zaliha i naplate potraživanja.

Izvješće sadržava informacije o broju i kvalifikacijama osoblja koje provodi reviziju, o obavljenom poslu, broju provjerenih transakcija, razini stečene materijalnosti i povjerenja, uočenim slabostima i preporukama za poboljšanje te o djelovanju tijela za ovjeravanje i drugih unutarnjih i vanjskih tijela revizije agencije za plaćanja, koja daju cjelokupna ili djelomična jamstva tijelu za ovjeravanje o pitanjima o kojima izvješćuje.

Članak 6.

Revizijska načela

1.   Revizija za potrebe ovjeravanja provodi se u skladu s međunarodno prihvaćenim revizijskim standardima.

2.   Tijelo za ovjeravanje priprema strategiju revizije u kojoj se utvrđuju djelokrug, vremenski raspored i usmjerenost revizije za potrebe ovjeravanje, revizijske metode i metodologija uzorkovanja. Za svaku financijsku godinu za koju se provodi revizija izrađuje se plan revizije na temelju procijenjenog revizijskog rizika. Tijelo za ovjeravanje dostavlja Komisiji na zahtjev strategiju i plan revizije.

3.   Razumna razina revizijskog uvjerenja koje je potrebno steći revizijskim testiranjem stječe se ocjenjivanjem sustava kontrola, što uključuje testiranje sukladnosti i dokazno testiranje rashoda, koje se sastoji od testova detalja i analitičkih postupaka.

4.   Komisija sastavlja smjernice u kojima se posebno:

(a)

daju dodatna pojašnjenja i smjernice u pogledu revizije za ovjeravanje koju je potrebno provesti;

(b)

utvrđuje razumna razina revizijskog uvjerenja koje je potrebno steći revizijskim testiranjem.

Članak 7.

Revizijske metode

1.   Revizijske metode bitne za reviziju koja se provodi za potrebe ovjeravanja definiraju se u strategiji revizije predviđenoj u članku 6. stavku 2.

2.   Da bi se ostvarili ciljevi revizije i dalo mišljenje kako je navedeno u članku 9. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013, revizijski postupci moraju uključivati revizije sustava, dokazno testiranje i provjeru usklađenosti financijskih izjava i izjava o upravljanju.

3.   Dokaznim testiranjem rashoda obuhvaćena je provjera zakonitosti i pravilnosti predmetnih transakcija na razini krajnjih korisnika. U tu svrhu tijelo za ovjeravanje može pratiti agenciju za plaćanja pri provedbi provjera na licu mjesta na sekundarnoj razini. Tijelo za ovjeravanje ne smije pratiti agenciju za plaćanja pri provedbi početnih provjera na licu mjesta, osim u situacijama kad bi bilo fizički nemoguće ponovo provjeriti početnu kontrolu koju je provela agencija za plaćanja. U pogledu dokaznog testiranja tijela za ovjeravanje mogu primjenjivati integrirani pristup uzorkovanju.

4.   Smjernicama iz članka 6. stavka 4. Komisija daje dodatne uvjete i upute za osmišljavanje revizijskih postupaka, integriranje uzorkovanja te planiranje i provođenje provjera transakcija na licu mjesta.

POGLAVLJE II.

FINANCIJSKO UPRAVLJANJE FONDOVIMA

ODJELJAK 1.

Opće odredbe

Članak 8.

Računovodstvo agencija za plaćanja

1.   Svaka agencija za plaćanja vodi računovodstvo koje obuhvaća samo rashode i prihode navedene u članku 4. stavku 1., članku 5. i članku 43. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i korištenje sredstava koji su joj dani na raspolaganje radi pokrivanja odgovarajućih rashoda. To računovodstvo mora omogućiti razlikovanje i odvojeno pružanje financijskih podataka za EFJP i EPFRR.

2.   Agencije za plaćanja država članica koje ne čine dio europodručja vode računovodstvo koje obuhvaća iznose izražene u valuti u kojima je rashod nastao, a prihod bio primljen. Međutim, kako bi se omogućilo konsolidiranje svih njihovih rashoda i prihoda, one moraju biti u mogućnosti pružiti odgovarajuće podatke u nacionalnim valutama i u eurima.

3.   U pogledu EPFRR-a svaka agencija za plaćanja određena za program ruralnog razvoja vodi računovodstvo koje omogućuje identificiranje svih operacija za svaki program i svaku mjeru. Takvo računovodstvo osobito uključuje:

(a)

iznos javnog rashoda i iznos doprinosa Unije uplaćenog za svaku operaciju;

(b)

iznose koje korisnici moraju vratiti zbog otkrivene nepravilnosti ili nepažnje;

(c)

iznose koji su vraćeni, s naznakom izvorne operacije.

ODJELJAK 2.

Računovodstvo EFJP-a

Članak 9.

Pružanje informacija od strane država članica

Države članice prikupljaju i drže na raspolaganju za Komisiju informacije o ukupnom ostvarenom rashodu i namjenskom prihodu primljenom svaki tjedan kako slijedi:

(a)

najkasnije do trećeg radnog dana svakog tjedna, informacije o ukupno ostvarenom rashodu i namjenskom prihodu primljenom od početka mjeseca do kraja prethodnog tjedna;

(b)

najkasnije do trećeg radnog dana u mjesecu ako se jedan tjedan proteže kroz dva mjeseca, informacije o ukupnom ostvarenom rashodu i namjenskom prihodu primljenom tijekom prethodnog mjeseca.

Članak 10.

Dostavljanje informacija od strane država članica

1.   U skladu s člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkama i. i ii. Uredbe (EU) br. 1306/2013, države članice Komisiji elektronički šalju sljedeće informacije i dokumente, pod uvjetima utvrđenima u člancima 11. i 12. ove Uredbe:

(a)

najkasnije do trećeg radnog dana svakog mjeseca informacije o ukupno ostvarenom rashodu i namjenskom prihodu primljenom tijekom prethodnog mjeseca, na temelju predloška koji je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama preko informacijskih sustava, te bilo koje informacije koje pojašnjavaju svaku bitnu razliku između procjena sastavljenih u skladu sa stavkom 2. točkom (a) podtočkom iii. ovog članka i ostvarenih rashoda i primljenih namjenskih prihoda;

(b)

najkasnije do dvanaestog dana svakog mjeseca izjavu o rashodima iz članka 18. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Međutim, informacije o ostvarenom rashodu i namjenskom prihodu primljenom između 1. i 15. listopada šalju se do 27. listopada.

2.   Izjava o rashodima iz stavka 1. točke (b) sastoji se od:

(a)

izjave koju sastavlja svaka agencija za plaćanje na temelju predloška koji je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama preko informacijskih sustava, raščlanjene prema nomenklaturi proračuna Unije i prema vrsti rashoda i prihoda, na temelju detaljne nomenklature koja je na raspolaganju državama članicama, a koja obuhvaća:

i.

ostvareni rashod i namjenski prihod primljen tijekom prethodnog mjeseca;

ii.

ukupni ostvareni rashod i namjenski prihod primljen od početka financijske godine do kraja prethodnog mjeseca;

iii.

procjene rashoda i namjenskog prihoda koje obuhvaćaju, prema potrebi:

—

samo tekući mjesec i sljedeća dva mjeseca,

—

tekući mjesec, sljedeća dva mjeseca i do kraja financijske godine;

iv.

dodatne podatke, ako su potrebni;

(b)

sažetka, koji je sastavila predmetna država članica na temelju predloška koji je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama preko informacijskih sustava. o podacima navedenima u točki (a) za sve agencije za plaćanja te države članice;

(c)

računa koji pokazuju rashode i prihode koji se odnose na javnu intervenciju, kako je navedeno u članku 19. stavku 2.

3.   Svi financijski podaci koji se moraju dostaviti na temelju ovog članka iskazuju se u eurima.

Članak 11.

Opća pravila za izjave o rashodima i o namjenskim prihodima

1.   Ne dovodeći u pitanje posebne odredbe o izjavama o rashodima i prihodima koji se odnose na javno skladištenje iz članka 12., rashod i namjenski prihod prijavljen od strane agencija za plaćanje u vezi s danim mjesecom odgovara stvarno izvršenim plaćanjima i primicima tijekom toga mjeseca.

Taj rashod i prihod knjiže se u računima EFJP-a u pogledu financijske godine N.

Međutim:

(a)

rashod koji se može platiti prije provedbe odredbe kojom se dopušta da ga u cijelosti ili djelomično snosi EFJP, može se prijaviti samo:

—

u odnosu na mjesec tijekom kojeg je predmetna odredba bila provedena,

ili

—

u odnosu na mjesec koji slijedi nakon provedbe te odredbe,

(b)

namjenski prihod koji država članica duguje Komisiji prijavljuje se u vezi s mjesecom tijekom kojega ističe rok za plaćanje odgovarajućih iznosa određen zakonodavstvom Unije;

(c)

Komisija izravno oduzima od ili dodaje ispravke, o kojima je odlučila na temelju poravnanja računa i potvrde o sukladnosti, mjesečnim plaćanjima navedenim, kako je prikladno, u članku 33. stavku 2. ili članku 34. stavku 8.. Međutim, države članice uključuju iznose koji odgovaraju tim ispravcima u izjave sastavljene za mjesec za koji su ispravci izvršeni.

2.   Rashod i namjenski prihod uzimaju se u obzir na datum na koji je iznos bio plaćen s računa ili uplaćen na račun agencije za plaćanja. Međutim, za plaćanja, datum koji se uzima u obzir može biti datum na koji je predmetna agencija izdala nalog za plaćanje i poslala ga financijskoj ustanovi ili korisniku. Svaka agencija za plaćanje koristi istu metodu tijekom cijele financijske godine.

3.   Rashod i namjenski prihod prijavljen u skladu sa stavkom 1. može uključivati ispravke iznosa prijavljenih za prethodne mjesece u istoj financijskoj godini.

Ako ispravci namjenskog prihoda na razini agencija za plaćanje dovode do prijave negativnog namjenskog prihoda za proračunsku liniju, višak ispravaka prenosi se u sljedeći mjesec. Po potrebi, oni se namiruju prilikom poravnanja računa za predmetnu financijsku godinu.

4.   Nalozi za plaćanje koji nisu izvršeni i plaćanja, koja su teretila račun te zatim vraćena, u računima se prikazuju kao odbici od rashoda u vezi s mjesecom tijekom kojega je platnoj agenciji prijavljeno neizvršenje ili storniranje plaćanja.

5.   Ako su dospjela plaćanja iz EFJP-a opterećena potraživanjima, smatra se da su izvršena u cijelosti u svrhu primjene stavka 1.:

(a)

na dan isplate iznosa dugovanog korisniku, ako je potraživanje manje nego podmireni rashod;

(b)

na dan usklađivanja, ako je rashod manji ili jednak potraživanju.

6.   Kumulativni podaci koji se odnose na rashod i namjenski prihod koji se mogu knjižiti u određenoj financijskoj godini, a dostavljaju se Komisiji najkasnije do 27. listopada, mogu se ispraviti samo u godišnjim financijskim izvještajima koji se šalju Komisiji u skladu s člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom iii. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 12.

Posebna pravila za izjave o rashodima koji se odnose na javno skladištenje

1.   Operacije koje se uzimaju u obzir pri sastavljanju izjava o rashodima koji se odnose na javno skladištenje su one koje agencija za plaćanje uknjiži na kraju danog mjeseca, a koje su se dogodile od početka obračunske godine u smislu članka 3. stavka 3. prvog podstavka točke (a) Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 pa do kraja predmetnog mjeseca.

2.   Takve izjave o rashodima sadržavaju vrijednosti i iznose određene u skladu s člancima 17. i 18. ove Uredbe i člankom 4. Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 906/2014 (11) koje su agencije za plaćanja knjižile tijekom mjeseca koji slijedi nakon onog na koji se te operacije odnose.

Međutim:

(a)

u slučaju operacija izvršenih tijekom rujna, agencije za plaćanja knjiže vrijednosti i iznose najkasnije 15. listopada;

(b)

u slučaju ukupnih iznosa amortizacije navedenih u članku 3. stavku 1. točki (e) Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014, iznosi se knjiže na dan određen odlukom kojom su predviđeni.

Članak 13.

Odluka Komisije o plaćanju

1.   Na temelju podataka poslanih u skladu s člankom 10. stavkom 1. točkom (b) ove Uredbe, Komisija odlučuje izvršiti mjesečna plaćanja u skladu s člankom 18. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ne dovodeći u pitanje ispravke koji se mogu izvršiti naknadnim odlukama u skladu s člancima 51. i 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i uzimajući u obzir smanjenja i suspenzije o kojima je odlučeno u skladu s člankom 41. te Uredbe.

2.   Ako ukupni rashodi koje su države članice objavile za sljedeću financijsku godinu premašuju tri četvrtine ukupnih odobrenih sredstava za tekuću financijsku godinu, unaprijed preuzete obveze iz članka 170. stavka 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 te odgovarajuća mjesečna plaćanja odobravaju se razmjerno izjavama o rashodima, do maksimalnog iznosa od 75 % odobrenih sredstava za tekuću financijsku godinu. Komisija u odlukama o naknadnim nadoknadama uzima u obzir saldo iznosa koji nisu nadoknađeni državama članicama.

Članak 14.

Stavljanje sredstava na raspolaganje državama članicama

1.   Odlučujući izvršiti mjesečna plaćanja, Komisija unutar okvira proračunskih sredstava stavlja na raspolaganje državama članicama sredstva potrebna za pokriće rashoda koje financira EFJP, umanjeno za odgovarajući iznos namjenskog prihoda, na račun koji je otvorila svaka država članica.

Kada plaćanja koja izvršava Komisija, umanjena za namjenski prihod, dovedu do negativnog iznosa za državu članicu, višak odbitaka prenosi se u sljedeći mjesec.

2.   Svaka država članica Komisiji dostavlja naziv i broj računa iz stavka 1. prema formatu koji im Komisija stavlja na raspolaganje.

Članak 15.

Dostavljanje podataka u okviru javne intervencije

1.   Agencije za plaćanja dostavljaju Komisiji:

(a)

na zahtjev Komisije dokumente i podatke iz članka 3. stavka 7. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 te dodatne nacionalne administrativne odredbe donesene radi primjene i provođenja interventnih mjera;

(b)

do dana predviđenog člankom 10. stavkom 1. točkom (b) ove Uredbe, podatke o javnom skladištenju na temelju predloška koji je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama preko informacijskih sustava.

2.   Za obavješćivanje i razmjenu podataka te sastavljanje dokumenata koji se odnose na rashode za javne intervencije upotrebljavaju se odgovarajući informacijski sustavi iz članka 24.

Članak 16.

Sadržaj računa javnog skladištenja koje trebaju voditi agencije za plaćanja

1.   Evidencije zaliha predviđene člankom 3. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 moraju sadržavati sljedeće kategorije elemenata, odvojeno prikazane:

(a)

količine proizvoda zabilježene pri ulazu u i izlazu iz skladišta, sa ili bez fizičkog premještanja;

(b)

količine upotrijebljene za slobodnu distribuciju najugroženijim osobama u okviru Fonda europske pomoći za najpotrebitije te knjižene prema članku 4. stavku 3. Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014, razlikujući one koje su predmet prijenosa u drugu državu članicu;

(c)

količine koje su uzete kao uzorci, razlikujući uzorke koje su uzeli kupci;

(d)

količine koje se nakon vizualnog pregleda u okviru godišnje inventure ili tijekom inspekcije nakon preuzimanja na interventno skladištenje više ne mogu zapakirati i predmet su izravne prodaje;

(e)

manjke nastale iz poznatih ili nepoznatih razloga, uključujući one koji odgovaraju zakonskim granicama dopuštenog odstupanja;

(f)

količine čija se kvaliteta pogoršala;

(g)

viškove;

(h)

manjke, s tim da količine prelaze granice dopuštenog odstupanja;

(i)

količine koje su unesene na skladištenje, a za koje je utvrđeno da ne ispunjavaju uvjete zbog čega je odbijeno njihovo preuzimanje;

(j)

neto količine na skladištenju na kraju svakog mjeseca ili obračunske godine koje se prenose u sljedeći mjesec ili sljedeću obračunsku godinu.

2.   Financijski računi predviđeni člankom 3. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 sadržavaju:

(a)

vrijednost količina navedenih u stavku 1. točki (a) ovog članka, odvojeno prikazujući vrijednost otkupljenih i prodanih količina;

(b)

knjigovodstvenu vrijednost količina koje su korištene ili uzete u obzir prema sporazumima slobodne distribucije iz ovog članka stavka 1. točke (b);

(c)

troškove financiranja iz članka 3. stavka 1. točke (a) Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014;

(d)

rashode fizičkih mjera iz članka 3. stavka 1. točaka (b) i (c) Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014;

(e)

iznose koji su rezultat amortizacije iz članka 3. stavka 1. točke (e) Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014;

(f)

iznose koji su naplaćeni ili za koje je osiguran povrat od prodavača, kupaca i skladištara, osim onih iz članka 20. stavka 2. ove Uredbe;

(g)

iznose od izravne prodaje izvršene nakon godišnje inventure ili nakon provjera nakon što su proizvodi uzeti na interventno skladištenje;

(h)

gubitke i dobitke pri uklanjanju proizvoda, vodeći računa o amortizaciji kako je navedeno u točki (e) ovog stavka;

(i)

ostale rashode i prihode, posebno one koji odgovaraju količinama iz stavka 1. točaka (c) do (g) ovog članka;

(j)

prosječnu knjigovodstvenu vrijednost, izraženu u tonama ili hektolitrima, ovisno o slučaju.

Članak 17.

Računovodstvo koje se odnosi na javne intervencije

1.   Elementi iz članka 16. knjiže se za količine, vrijednosti, iznose i prosječne vrijednosti koje su stvarno utvrdile agencije za plaćanja ili za vrijednosti i iznose izračunate na temelju paušalnih iznosa koje određuje Komisija.

2.   Evidencije i izračuni iz stavka 1. podliježu primjeni sljedećih pravila:

(a)

troškovi izlaza koji se odnose na količine za koje su utvrđeni količinski gubici ili gubitak vrijednosti u skladu s pravilima iz Priloga VI. i VII. Delegiranoj uredbi (EU) br. 906/2014 knjiže se samo za količine koje su stvarno prodane ili izašle iz skladišta;

(b)

količine izgubljene u prijevozu između država članica neće se smatrati primljenim na skladištenje u odredišnoj državi članici i neće biti pokrivene paušalnim ulaznim troškovima;

(c)

paušalni ulazni i izlazni troškovi utvrđeni za prijevoz i prijenos knjiže se u računima ako se, prema pravilima Unije, ti troškovi ne smatraju integralnim dijelom troškova prijevoza;

(d)

osim ako određena pravila Unije ne predviđaju drugačije, iznosi koji dolaze od prodaje proizvoda koji su izgubili na kvaliteti i svi drugi iznosi primljeni u tom kontekstu se ne knjiže u računovodstvenim knjigama EFJP-a;

(e)

svi evidentirani viškovi se knjiže kao negativne količine u manjcima u evidencijama i premještanju zaliha. Te će količine biti obuhvaćene pri određivanju količina koje prelaze granice dopuštenog odstupanja;

(f)

uzorci osim onih koje su uzeli kupci knjiže se u skladu sa stavkom 2. točkom (a) Priloga VII. Delegiranoj uredbi (EU) br. 906/2014.

3.   Ispravke koje je izvršila Komisija u vezi elemenata iz članka 16. za tekuću obračunsku godinu, dostavljaju se Odboru za poljoprivredne fondove. Mogu se dostaviti državama članicama prilikom odluke o mjesečnim isplatama ili ako ne, u vrijeme podmirivanja računa. Agencije za plaćanja ih knjiže sukladno uvjetima te odluke.

Članak 18.

Datumi knjiženja rashoda i prihoda te kretanja proizvoda u računovodstvene evidencije javnih intervencija

1.   Razne stavke rashoda i prihoda knjiže se na datum kada je došlo do fizičke mjere na temelju interventnih mjera, uz primjenu tečaja kako je navedeno u članku 3. stavku 2. Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014.

Međutim, u dolje opisanim slučajevima primjenjuju se sljedeći datumi:

(a)

u slučaju primljenih iznosa ili iznosa za koje je osiguran povrat, datum primitka kako je navedeno u članku 16. stavku 2. točkama (f) i (g) ove Uredbe;

(b)

datum stvarnog plaćanja troškova koji se odnose na fizičke mjere, ako takvi troškovi nisu pokriveni paušalnim iznosima.

2.   Razni elementi koji se odnose na fizičko kretanje proizvoda i upravljanje zalihama knjiže se na datum kada se provodi fizička mjera na temelju interventne mjere.

Međutim, u dolje opisanim slučajevima primjenjuju se sljedeći datumi:

(a)

datum preuzimanja proizvoda od strane agencije za plaćanja u skladu s člankom 31. stavkom 2. i člankom 33. Uredbe Komisije (EU) br. 1272/2009 (12), za količine koje ulaze u javno skladište bez promjene mjesta skladištenja;

(b)

datum utvrđivanja činjenica u slučajevima manjkova ili proizvoda koji su izgubili na kvaliteti ili u slučaju viškova;

(c)

datum stvarnog izlaska iz skladišta, u slučaju izravne prodaje proizvoda preostalih na skladištu koji se više ne mogu zapakirati nakon vizualnog pregleda u okviru godišnje inventure ili tijekom inspekcije nakon primanja u interventno skladište.

(d)

zadnji dan obračunske godine za sve gubitke koji prelaze granicu dopuštenog odstupanja iz članka 4. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014.

Članak 19.

Iznosi koji se financiraju u okviru javne intervencije

1.   Iznosi koji se financiraju prema interventnim mjerama na koje se odnosi članak 2. Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014 određuju se na temelju računa koje sastavljaju i vode agencije za plaćanja u skladu s člankom 3. stavkom 3. prvim podstavkom točkom (a) Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014, i u kojima se upisuju i zadužuju razne stavke rashoda i prihoda iz članka 16. ove Uredbe vodeći po potrebi računa o iznosima rashoda određenih sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom.

2.   Agencije za plaćanja ili koordinacijska tijela će Komisiji elektroničkim putem svakog mjeseca i svake godine, na temelju predloška koji je Komisija stavila na raspolaganje državama članicama preko informacijskih sustava, dostaviti informacije potrebne za financiranje rashoda javnog skladištenja, kao i račune koji pokazuju rashode i prihode koji se odnose na javno skladištenje u obliku tablica (P-STO tablice), do datuma predviđenog člankom 10. stavkom 1. točkom (b) i do datuma predviđenog člankom 30. stavkom 2.

Članak 20.

Izjave o rashodima i prihodima koji proizlaze iz javnih intervencija

1.   Financiranje iz EFJP-a u okviru interventnih mjera iz članka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 906/2014 jednako je rashodima koji su izračunati na temelju informacija dobivenih od agencije za plaćanja, nakon oduzimanja svih prihoda proizašlih iz interventnih mjera, potvrđenih informatičkim sustavom koji je uspostavila Komisija i koje su agencije za plaćanja uključile u svoju izjavu o rashodima sastavljenu u skladu s člankom 12. ove Uredbe.

2.   Iznosi vraćeni u skladu s člankom 54. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i iznosi primljeni ili vraćeni od strane prodavatelja, kupaca i skladištara koji zadovoljavaju kriterije iz članka 43. navedene Uredbe, prijavljuju se u proračun EFJP-a prema uvjetima iz članka 10. stavka 2. točke (a) ove Uredbe.

ODJELJAK 3.

Računovodstvo EPFRR-a

Članak 21.

Predviđanje potrebe za sredstvima

Za svaki program ruralnog razvoja iz članka 6. Uredbe (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (13), a u skladu s člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom ii. Uredbe (EU) br. 1306/2013, države članice Komisiji dostavljaju dva puta godišnje, najkasnije do 31. siječnja i 31. kolovoza, svoja predviđanja iznosa koje EPFRR treba financirati u predmetnoj financijskoj godini. Osim toga, države članice šalju ažuriranu procjenu svojih zahtjeva za financiranje u sljedećoj financijskoj godini.

Ta se predviđanja i ažurirana procjena šalju u obliku strukturiranih podataka korištenjem informacijskog sustava SFC2014, predviđenog u poglavlju I. Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 184/2014 (14).

Članak 22.

Izjave o rashodima

1.   Agencije za plaćanja prijavljuju rashode za svaki program ruralnog razvoja iz članka 6. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

Za svaku mjeru ruralnog razvoja agencije za plaćanja navode u izjavi o rashodima:

(a)

iznos prihvatljivog javnog rashoda za koji je agencija za plaćanje stvarno platila odgovarajući doprinos EPFRR-a tijekom referentnog razdoblja navedenog u stavku 2. ovog članka;

(b)

dodatne informacije o financijskim instrumentima iz dijela drugog glave IV. Uredbe (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (15);

(c)

dodatne informacije o predujmovima koji su isplaćeni korisnicima kako je navedeno u članku 75. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013;

(d)

iznos čiji je povrat osiguran u tekućem razdoblju kako je naveden u stavku 2. ovog članka.

2.   Nakon što Komisija odobri program ruralnog razvoja, države članice Komisiji dostavljaju, u skladu s člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom i. Uredbe (EU) br. 1306/2013, svoje izjave o rashodima u sljedećim rokovima:

(a)

najkasnije do 30. travnja u slučaju rashoda u razdoblju od 1. siječnja do 31. ožujka;

(b)

najkasnije do 31. srpnja u slučaju rashoda u razdoblju od 1. travnja do 30. lipnja;

(c)

najkasnije do 10. studenoga u slučaju rashoda u razdoblju od 1. srpnja do 15. listopada;

(d)

najkasnije 31. siječnja u slučaju rashoda u razdoblju od 16. listopada do 31. prosinca.

Međutim, svi rashodi koje su agencije za plaćanja platile korisnicima u skladu s člankom 65. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1303/2013 prije odobrenja programa ruralnog razvoja iz članka 6. Uredbe (EU) br. 1305/2013 izvršeni su na odgovornost država članica i prijavljuju se Komisiji u prvoj izjavi o rashodima nakon donošenja programa. Isto se pravilo primjenjuje mutatis mutandis u slučaju izmjene programa ruralnog razvoja predviđene člankom 11. Uredbe (EU) br. 1305/2013.

3.   Agencije za plaćanja za programe ruralnog razvoja unose izjave o rashodima u obliku strukturiranih podataka u informacijski sustav SFC2014, predviđen u poglavlju I. Provedbene uredbe (EU) br. 184/2014.

4.   Ako Komisija zahtjeva daljnje provjere zbog dostavljenih nepotpunih ili nejasnih informacija ili zbog neslaganja, razlika u tumačenju ili bilo kojih drugih nedosljednosti u vezi s izjavom o rashodima koje su osobito posljedica nedostavljanja informacija zahtijevanih u skladu s Uredbom (EU) br. 1305/2013 i aktima Komisije donesenim na temelju te Uredbe ili ako postoje ozbiljni dokazi da na rashode koji su uključeni u izjavu o rashodima utječe nepravilnost ili da postoje manjkavosti u funkcioniranju sustava upravljanja i kontrole za ruralni razvoj, predmetna država članica dostavlja na zahtjev Komisije dodatne informacije u roku koji je u tom zahtjevu određen prema ozbiljnosti problema.

Rok za privremena plaćanja određen člankom 36. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013 može se prekinuti, za sav ili dio iznosa za koji se plaćanje traži, od datuma na koji je poslan zahtjev za informacijom do primitka tražene informacije, pri čemu to razdoblje ne smije biti dulje od najduljeg razdoblja utvrđenog člankom 83. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Ako predmetna država članica ne odgovori na zahtjev za dodatnim informacijama u roku koji je određen u tom zahtjevu ili ako se odgovor smatra nezadovoljavajućim ili ukazuje na nepoštovanje važećih pravila ili na nepravilno korištenje fondova Unije, Komisija može suspendirati ili umanjiti plaćanja u skladu s člankom 41. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

5.   Izjave o rashodima u vezi s razdobljem mogu sadržavati ispravke podataka prijavljenih u vezi s prethodnim razdobljima iste financijske godine.

Ispravak rashoda i namjenskog prihoda koje treba knjižiti u određenoj financijskoj godini i koji još nisu uključeni u izjave iz stavka 2. točaka (a), (b) i (c) može se ispraviti samo u godišnjim financijskim izvještajima koji se šalju Komisiji u skladu s člankom 102. stavkom 1. prvim podstavkom točkom (c) podtočkom iii. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 23.

Izračun iznosa za plaćanje

1.   Doprinos Unije koji se plaća u pogledu prihvatljivog javnog rashoda izračunava se za svaku mjeru i za svako referentno razdoblje na temelju plana financiranja iz članka 8. stavka 1. točke (h) Uredbe (EU) br. 1305/2013 koji je na snazi prvog dana tog razdoblja. U izračunu se uzimaju u obzir ispravci doprinosa Unije kako su prijavljeni u izjavi o rashodima za to razdoblje.

2.   Ne dovodeći u pitanje gornju granicu predviđenu člankom 34. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013, gdje kombinirani ukupni iznos doprinosa Unije koji je plaćen za program ruralnog razvoja premašuje ukupno programirani iznos za određenu mjeru ruralnog razvoja, iznos koji se plaća smanjuje se na iznos programiran za tu mjeru. Svaki doprinos Unije isključen kao posljedica toga može se platiti kasnije pod uvjetom da su države članice Komisiji dostavile prilagođeni plan financiranja i da ga je ona prihvatila.

3.   Doprinos Unije plaća Komisija, ovisno o raspoloživim sredstvima, na račun(e) koje je otvorila svaka država članica.

Svaka država članica Komisiji dostavlja naziv ili brojeve računa u skladu s formatom koji joj je Komisija stavila na raspolaganje.

ODJELJAK 4.

Zajedničke odredbe za EFJP i EPFRR

Članak 24.

Elektronička razmjena informacija i dokumenata

1.   Komisija utvrđuje informacijske sustave koji omogućavaju elektroničku razmjenu dokumenata i informacija između nje i država članica za slanje i pregledavanje informacija predviđenih člankom 102. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te rješenja za njihovu primjenu. Ona obavješćuje države članice putem Odbora za poljoprivredne fondove o općim uvjetima za provedbu tih sustava.

2.   Informacijski sustavi iz stavka 1. osobito su u mogućnosti obraditi:

(a)

podatke potrebne za financijske transakcije, osobito one koji se odnose na mjesečne i godišnje financijske izvještaje agencija za plaćanja, izjave o rashodima i prihodima i prijenos informacija i dokumenata navedenih u članku 3. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014 te člancima 10., 11., 14., 15., 19., 20., 23. i 29. ove Uredbe;

(b)

dokumente od zajedničkog interesa koji omogućuju praćenje mjesečnih i godišnjih financijskih izvještaja te informacije i dokumente koje agencije za plaćanja moraju staviti na raspolaganje Komisiji radi pregledavanja;

(c)

tekstove Unije i smjernice Komisije o financiranju zajedničke poljoprivredne politike od strane tijela ovlaštenih i određenih na temelju Uredbe (EU) br. 1306/2013 te smjernice o usklađenoj primjeni odgovarajućeg zakonodavstva.

3.   Oblik i sadržaj dokumenata iz članaka 10., 19., 20. i 23. te članka 30. stavka 1. točaka (a), (b) i (d) određuje Komisija na temelju predložaka koje stavlja na raspolaganje državama članicama preko informacijskih sustava.

Komisija ažurira i prilagođava te predloške nakon što je obavijestila Odbor za poljoprivredne fondove.

4.   Informacijski sustavi iz stavka 1. mogu sadržavati i alate potrebne za čuvanje podataka i vođenje računa fondova od strane Komisije, te one potrebne za izračun paušalnog rashoda ili rashoda koji zahtijeva uporabu jedinstvenih metoda, osobito što se tiče troškova financiranja i amortizacije.

5.   Sama agencija za plaćanja ili tijelo na koje je ta funkcija prenesena dostavlja, unosi i ažurira podatke o financijskim transakcijama u informacijskim sustavima iz stavka 1. koji su pod odgovornošću agencije za plaćanja, a prema potrebi, putem koordinacijskih tijela ovlaštenih u skladu s člankom 7. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

6.   Kada dokument ili postupak predviđen Uredbom (EU) br. 1306/2013 ili akti Komisije doneseni na temelju te Uredbe zahtijevaju potpis ovlaštene osobe ili odobrenje osobe u jednoj ili više faza tog postupka, informacijski sustavi uspostavljeni za dostavu tih dokumenata moraju omogućavati nedvojbenu identifikaciju svake osobe i pružati razumno jamstvo da sadržaj dokumenata, uključujući i u pogledu faza postupka, ne može biti izmijenjen, a u skladu sa zakonodavstvom Unije. Što se tiče izjava o rashodima i izjava o upravljanju priloženih godišnjim financijskim izvještajima iz članka 102. stavka 1. prvog podstavka točke (c) podtočaka i. i iii. Uredbe (EU) br. 1306/2013, agencije za plaćanja ili, po potrebi, koordinacijska tijela ovlaštena u skladu s člankom 7. stavcima 2. i 4. navedene Uredbe pohranjuju dokumente poslane elektronički u njihovom izvornom obliku.

7.   Elektronički i digitalizirani dokumenti pohranjuju se tijekom cjelokupnog razdoblja predviđenog člankom 32.

8.   Kada dođe do kvara informacijskog sustava ili ne postoje stabilne veze, država članica uz prethodnu suglasnost Komisije i pod uvjetima koje je ona utvrdila može poslati dokumente u drugom obliku.

Članak 25.

Suspenzija plaćanja u slučaju kasnog podnošenja zahtjeva

Provedbenim aktima kojima se određuju mjesečna plaćanja iz članka 18. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ili privremena plaćanja iz članka 36. te Uredbe uzima se u obzir suspenzija plaćanja o kojoj je odlučeno u skladu s člankom 42. navedene Uredbe.

Članak 26.

Nabava satelitskih snimaka

1.   Za potrebe članka 21. Uredbe (EU) br. 1306/2013, svaka država članica obavješćuje Komisiju najkasnije do 1. studenoga svake godine:

(a)

o tome želi li da joj Komisija nabavi satelitske snimke potrebne za njezin program provjera i/ili za njezinu procjenu kvalitete sustava za identifikaciju zemljišnih čestica;

(b)

o području koje treba provjeriti i broju planiranih kontrolnih zona.

2.   Države članice koje od Komisije zatraže da im nabavi satelitske snimke konačno utvrđuju, u suradnji s Komisijom i prije 15. siječnja nakon slanja informacija iz stavka 1., zone koje je potrebno obuhvatiti i vremenski raspored nabave tih snimaka.

3.   Komisija besplatno dostavlja ovlaštenim službenicima država članica satelitske snimke koje je nabavila. Ti službenici moraju poštovati odredbe o autorskim pravima koje su utvrđene ugovorima s dobavljačima te moraju vratiti snimke nakon obavljenog posla.

4.   Ako ukupni zahtjevi koje su primile države članice premašuju proračun koji je na raspolaganju za primjenu članka 21. Uredbe (EU) br. 1306/2013, Komisija odlučuje o ograničavanju satelitskih snimaka koje je potrebno nabaviti kako bi se raspoloživa sredstva najučinkovitije iskoristila.

POGLAVLJE III.

PORAVNANJE RAČUNA

ODJELJAK 1.

Povrat dugova

Članak 27.

Kamate koje se primjenjuju na povrat neopravdanih plaćanja

1.   Osim ako je drukčije predviđeno sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom, kamate na neopravdana plaćanja čiji povrat treba osigurati zbog nepravilnosti ili nemara obračunavaju se za razdoblje koje protekne između roka plaćanja koji je korisniku određen u nalogu za povrat i datuma otplate ili odbitka. Rok plaćanja ne smije biti utvrđen na više od 60 dana nakon naloga za povrat.

2.   Kamatna stopa koja se primjenjuje ni u kojem slučaju ne smije biti niža od kamatne stope koja je nacionalnim pravom predviđena za povrat usporedivih neopravdanih rashoda ili naplatu prispjelih potraživanja.

Članak 28.

Povrat prijebojem

Ne dovodeći u pitanje bilo koje druge mjere izvršavanja predviđene nacionalnim pravom, države članice izvršavaju prijeboj bilo kojeg još nepodmirenog duga korisnika koji je utvrđen u skladu s nacionalnim zakonodavstvom s bilo kojim budućim plaćanjem agencije za plaćanja odgovorne za osiguravanje povrata duga od istog korisnika.

ODJELJAK 2.

Poravnanje računa

Članak 29.

Sadržaj godišnjeg financijskog izvještaja

Godišnji financijski izvještaj iz članka 102. stavka 1. prvog podstavka točke (c) podtočke iii. Uredbe (EU) br. 1306/2013 sadržava:

(a)

namjenske prihode iz članka 43. te Uredbe;

(b)

rashode EFJP-a nakon odbitka svih neopravdanih plaćanja za koja nije osiguran povrat na kraju financijske godine, osim onih iz točke (f) ovog članka, uključujući sve kamate na te iznose, sažete po stavkama i podstavkama proračuna Unije;

(c)

rashode EPFRR-a, po programima, mjerama i posebnim stopama doprinosa. Godišnja izjava o rashodima uključuje i informacije o iznosima čiji je povrat osiguran. Po zaključenju programa, sva neopravdana plaćanja za koja nije osiguran povrat, osim onih iz točke (f) ovog članka, uključujući sve kamate na te iznose, odbijaju se od rashoda predmetne financijske godine;

(d)

tablicu razlika po stavkama i podstavkama ili, u slučaju EPFRR-a, po programima, mjerama, posebnim stopama doprinosa i područjima od značaja, između rashoda i namjenskih prihoda navedenih u godišnjem financijskom izvještaju i onih koji su navedeni za isto razdoblje u dokumentima iz članka 10. stavka 1. točke (b) ove Uredbe ako je riječ o EFJP-u i članka 22. stavka 2. ove Uredbe ako je riječ o EPFRR-a, uz objašnjenje svake razlike;

(e)

odvojeno, iznose koje treba snositi predmetna država članica, odnosno Unija, u skladu s člankom 54. stavkom 2. prvim podstavkom i člankom 54. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013;

(f)

tablicu neopravdanih plaćanja čiji se povrat treba osigurati na kraju financijske godine zbog nepravilnosti u smislu članka 1. stavka 2. Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (16), uključujući bilo koje sankcije predviđene mjerodavnim sektorskim pravilima Unije i kamate na te iznose u skladu s predloškom tablice iz Priloga II. ovoj Uredbi;

(g)

izvadak iz knjige dužnika o iznosima čiji se povrat treba osigurati i koji se trebaju knjižiti u korist EFJP-a ili EPFRR-a, osim iznosa iz točaka (b), (c) i (f) ovog članka, uključujući bilo koje sankcije i kamate na te iznose, u skladu s predloškom iz Priloga III. ovoj Uredbi;

(h)

sažetak interventnih transakcija i izjavu o količini i lokaciji zaliha na kraju financijske godine;

(i)

potvrdu da se rashodi, namjenski prihodi i detalji o svakom kretanju interventnih zaliha nalaze u dokumentaciji i računovodstvenoj evidenciji agencije za plaćanja;

(j)

zaključnu bilancu neiskorištenih/neporavnanih kumuliranih predujmova koje su države članice isplatile korisnicima, sa stanjem na kraju financijske godine, koja je za EFJP detaljno raščlanjena po mjerama, a za EPFRR po programima, uključujući za EPFRR i financijske instrumente. Kad je riječ o financijskim instrumentima, zaključna bilanca odnosi se na iznose koje je platila Komisija, a koje države članice nisu iskoristile za plaćanja krajnjim korisnicima niti su bili odobreni za ugovore o jamstvu u skladu s člankom 42. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1303/2013.

Članak 30.

Prijenos informacija

1.   Za potrebe poravnanja računa prema članku 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013, svaka država članica dostavlja Komisiji:

(a)

stavke uključene u godišnji financijski izvještaj prema članku 29. ove Uredbe;

(b)

mišljenje i izvješća koje izdaje tijelo ili tijela za ovjeravanje, kako je utvrđeno u članku 5. stavcima 3. i 4. ove Uredbe;

(c)

potpune evidencije svih računovodstvenih informacija koje su potrebne za potrebe statistike i kontrole;

(d)

izjavu o upravljanju iz članka 3. ove Uredbe.

2.   Dokumenti i računovodstvene informacije iz stavka 1. dostavljaju se Komisiji najkasnije do 15. veljače u godini koja slijedi nakon financijske godine na koju se odnose. Dokumenti navedeni u točkama (a), (b) i (d) navedenoga stavka dostavljaju se u jednom primjerku zajedno s elektroničkom kopijom u obliku i pod uvjetima koje utvrđuje Komisija prema članku 24.

3.   Na zahtjev Komisije ili na inicijativu države članice, daljnje informacije u vezi s poravnanjem računa mogu se dostaviti Komisiji u roku koji utvrdi Komisija uzimajući u obzir opseg posla potrebnog za pribavljanje navedenih informacija. U nedostatku takvih informacija, Komisija može poravnati račune na temelju informacija koje posjeduje.

4.   U opravdanim slučajevima Komisija može prihvatiti zahtjev za kasniju dostavu informacija ako joj se zahtjev dostavi prije isteka roka navedene dostave.

Članak 31.

Oblik i sadržaj računovodstvenih informacija

1.   Oblik i sadržaj računovodstvenih informacija iz članka 30. stavka 1. točke (c) te način na koji se dostavljaju Komisiji utvrđeni su Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 991/2013 (17)

2.   Komisija koristi računovodstvene informacije jedino za potrebe:

(a)

izvršavanja svoje dužnosti u smislu poravnanja računa u skladu s Uredbom (EU) br. 1306/2013;

(b)

praćenja razvoja i predviđanja u sektoru poljoprivrede.

Europski revizorski sud i Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) imaju pristup navedenim informacijama za obavljanje svojih zadaća.

3.   Svi osobni podaci koji su uključeni u prikupljene računovodstvene informacije koriste se samo za potrebe utvrđene u stavku 2. Posebice ako Komisija koristi računovodstvene informacije u smislu navedenom u stavku 2. prvom podstavku točki (b), Komisija ih drži anonimnima i obrađuje samo u sažetom obliku.

4.   Za sve upite u vezi s obradom njihovih osobnih podataka predmetne se osobe obraćaju Komisiji kako je određeno u Prilogu IV.

5.   Komisija osigurava povjerljivost i sigurnost računovodstvenih informacija.

Članak 32.

Pohranjivanje računovodstvenih informacija

1.   Popratna dokumentacija o financiranim rashodima i namjenskim prihodima koje naplaćuje EFJP na raspolaganju su Komisiji u razdoblju od najmanje tri godine od godine u kojoj Komisija poravna račune za predmetnu financijsku godinu u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   Popratna dokumentacija o financiranim rashodima i namjenskim prihodima koje naplaćuje EPFRR na raspolaganju su Komisiji u razdoblju od najmanje tri godine od godine u kojoj agencija za plaćanja izvrši konačnu isplatu.

3.   U slučaju nepravilnosti ili nepažnje, popratna dokumentacija iz stavaka 1. i 2. na raspolaganju je Komisiji u razdoblju od najmanje tri godine od godine u kojoj je u cijelosti osiguran povrat sredstava od korisnika te su uplaćena na račun fondova ili od godine u kojoj su utvrđene financijske posljedice neosiguravanja povrata sredstava u skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

4.   U slučaju postupka potvrde o sukladnosti iz članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013, popratna dokumentacija navedena u stavcima 1. i 2. ovog članka na raspolaganju je Komisiji u razdoblju od najmanje jedne godine od godine u kojoj je navedeni postupak završen ili, u slučaju da je odluka o sukladnosti predmet sudskog postupka pred Sudom Europske unije, najmanje godinu dana od godine u kojoj je postupak završen.

5.   Popratna dokumentacija iz stavaka 1. do 4. na raspolaganju je Komisiji u pisanom obliku, u elektroničkom obliku i/ili u oba oblika.

Dokumentacija se može čuvati isključivo u elektroničkom obliku samo ako nacionalno zakonodavstvo predmetne države članice dopušta uporabu elektroničkih dokumenata kao dokaza osnovnih transakcija u postupcima pred nacionalnim sudom.

Ako se dokumentacija čuva isključivo u elektroničkom obliku, sustav koji se primjenjuje u tu svrhu mora biti u skladu s odjeljkom 3. dijelom B Priloga I. Delegiranoj uredbi (EU) br. 907/2014.

Članak 33.

Financijska potvrda

1.   Odluka Komisije o poravnanju računa iz članka 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013 određuje iznose rashoda ostvarenih u svakoj državi članici tijekom predmetne financijske godine koji se priznaju i terete na račun fondova na temelju financijskih izvještaja iz članka 29. ove Uredbe te svih smanjenja i suspenzija iz članka 41. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Odluka određuje i iznose kojima se terete Unija i predmetna država članica u skladu s člankom 54. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Za EPFRR, iznos utvrđen odlukom o poravnanju računa uključuje i sredstva koja predmetna država članica može ponovno iskoristiti preraspodjelom u skladu s člankom 56. drugim stavkom Uredbe (EU) br. 1306/2013.

2.   U pogledu EFJP-a, iznos čiji povrat, kao rezultat odluke o poravnanju računa, treba osigurati od države članice ili koji treba platiti državi članici utvrđuje se oduzimanjem iznosa mjesečnih plaćanja za predmetnu financijsku godinu od rashoda priznatih za istu godinu u skladu sa stavkom 1. Komisija za navedeni iznos umanjuje ili uvećava mjesečno plaćanje koje se odnosi na ostvarene rashode za drugi mjesec od mjeseca donošenja odluke o poravnanju računa.

U pogledu EPFRR-a, iznos čiji povrat, kao rezultat odluke o poravnanju računa, treba osigurati od države članice ili koji treba platiti državi članici utvrđuje se oduzimanjem iznosa plaćanja tijekom provedbe za predmetnu financijsku godinu od rashoda priznatih za istu godinu u skladu sa stavkom 1.

Komisija za navedeni iznos umanjuje ili uvećava prvo plaćanje za koje je država članica podnijela izjavu o rashodima nakon što je donesena odluka u skladu s člankom 51. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

3.   Komisija dostavlja predmetnoj državi članici rezultate provjere dostavljenih informacija, zajedno s eventualnim izmjenama koje predlaže, najkasnije do 30. travnja nakon završetka financijske godine.

4.   Ako zbog razloga koje je moguće pripisati predmetnoj državi članici Komisija nije u mogućnosti poravnati račune države članice prije 31. svibnja sljedeće godine, Komisija obavješćuje državu članicu o dodatnim provjerama čije obavljanje predlaže u skladu s člankom 47. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

5.   Stavci od 1. do 4. primjenjuju se mutatis mutandis na namjenske prihode u smislu članka 43. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 34.

Potvrda o sukladnosti

1.   Kako bi odredila koje iznose treba isključiti iz financiranja Unije, ako se utvrdi da rashodi nisu nastali u skladu s pravilima Unije, Komisija koristi vlastite nalaze i uzima u obzir informacije koje je stavila na raspolaganje država članica, pod uvjetom da su te informacije dostavljene u rokovima koje je Komisija odredila u okviru postupka potvrde o sukladnosti provedenog u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i u skladu s ovim člankom.

2.   Ako Komisija nakon analize smatra da rashodi nisu ostvareni u skladu s pravilima Unije, dostavlja svoje nalaze predmetnoj državi članici i navodi korektivne mjere koje su potrebne kako bi se u budućnosti osiguralo poštovanje navedenih pravila te privremenu razinu financijskog ispravka za koji u toj fazi postupka smatra da odgovara njezinim nalazima. Pri dostavi podataka određuje se i održavanje bilateralnog sastanka u roku od četiri mjeseca od isteka roka za odgovor države članice. Pri dostavi podataka upućuje se na ovaj članak.

Država članica mora odgovoriti u roku od dva mjeseca od primitka podataka. U svom odgovoru država članica posebno ima priliku:

(a)

dokazati Komisiji da su stvarni razmjeri nesukladnosti ili rizik za fondove manji od onih koji je navela Komisija;

(b)

obavijestiti Komisiju o korektivnim mjerama koje je poduzela kako bi osigurala usklađenost s pravilima Unije i o datumu stupanja na snagu njihove provedbe.

U opravdanim slučajevima Komisija može na obrazložen zahtjev države članice odobriti produljenje dvomjesečnog razdoblja za najviše dva mjeseca. Zahtjev se upućuje Komisiji prije isteka navedenoga razdoblja.

Ako država članica smatra da nije potreban bilateralni sastanak, o tome obavješćuje Komisiji u odgovoru na prethodno navedenu dostavu podataka.

3.   Na bilateralnom sastanku obje strane nastoje postići dogovor o mjerama koje je potrebno poduzeti i o ocjeni ozbiljnosti povrede i financijske štete nanesene proračunu Unije.

U roku od 30 radnih dana od bilateralnog sastanka Komisija sastavlja zapisnik i šalje ga državi članici. Država članica može poslati Komisiji primjedbe u roku od 15 radnih dana od primitka zapisnika.

U roku od šest mjeseci od slanja zapisnika bilateralnog sastanka Komisija formalno dostavlja svoje zaključke državi članici na temelju podataka koje je primila u okviru postupka potvrde o sukladnosti. U dostavljenim zaključcima ocjenjuju se rashodi koje treba isključiti iz financiranja Unije na temelju članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i članka 12. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014. Pri dostavi zaključaka upućuje se na članak 40. stavak 1. ove Uredbe.

4.   Ako je država članica iskoristila postupak mirenja iz članka 40., Komisija dostavlja svoje zaključke državi članici najkasnije šest mjeseci nakon:

(a)

primitka izvješća tijela za mirenje; ili

(b)

primitka dodatnih informacija od države članice u roku iz članka 40. stavka 3. drugog podstavka, pod uvjetom da su ispunjeni uvjeti koji su utvrđeni u stavku 6. ovog članka.

5.   Kako bi mogla primijeniti stavke 3. i 4. u odgovarajućim rokovima, Komisija mora imati na raspolaganju sve informacije koje su bitne u toj konkretnoj fazi postupka. Ako Komisija smatra da joj nedostaju informacije, ona u svakom trenutku unutar rokova navedenih u stavcima 3. i 4. može:

(a)

zatražiti dodatne informacije od države članice, na što država članica odgovara u roku od dva mjeseca od primitka zahtjeva i/ili

(b)

obavijestiti državu članicu o svojoj namjeri obavljanja dodatne revizijske misije radi provođenja potrebnih provjera.

Rokovi iz stavaka 3. i 4. u tom slučaju započinju ili nakon što Komisija primi tražene dodatne informacije ili od zadnjeg dana dodatne revizijske misije.

6.   Pri ocjenjivanju rashoda koji se isključuju iz financiranja Unije, informacije koje je dostavila država članica nakon Komisijine formalne dostave zaključaka iz stavka 3. drugog podstavka mogu se uzeti u obzir samo:

(a)

ako je to potrebno da bi se izbjeglo veliko precjenjivanje financijske štete nanesene proračunu Unije; i

(b)

ako je kašnjenje dostave podataka valjano opravdano vanjskim faktorima i ne ugrožava pravovremeno donošenje Komisijine odluke u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

7.   Nakon što dostavi svoje zaključke državama članicama u skladu s člankom 34. stavkom 3. ili 4. ove Uredbe, Komisija prema potrebi donosi jednu ili više odluka na temelju članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 kako bi se rashodi ostvareni suprotno pravilima Unije isključili iz financiranja Unije. Komisija može provoditi uzastopne postupke potvrde o sukladnosti sve dok država članica stvarno ne provede korektivne mjere.

8.   U pogledu EFJP-a, odbitke od financiranja Unije Komisija zaračunava od mjesečnih plaćanja koja se odnose na rashode ostvarene u drugom mjesecu nakon donošenja odluke u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

U pogledu EPFRR-a, odbitke od financiranja Unije Komisija zaračunava od plaćanja za koje je država članica dostavila izjavu o rashodima nakon donošenja odluke u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Međutim, na zahtjev države članice i nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove, Komisija može donijeti odluku kojom određuje drugi datum za odbitke ili odobrava njihov povrat u ratama kada je to utemeljeno radi materijalnosti odbitaka uključenih u provedbeni akt donesen na temelju članka 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

9.   U opravdanim slučajevima, o kojima treba obavijestiti predmetnu državu članicu, Komisija može produljiti rokove navedene u stavcima 3. i 4.

10.   Stavci od 1. do 9. primjenjuju se mutatis mutandis na namjenske prihode u smislu članka 43. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 35.

Odluka o nepokretanju ili neprovođenju istrage u pogledu potvrde o sukladnosti

1.   Komisija može odlučiti ne pokrenuti ili ne provoditi istragu u pogledu potvrde o sukladnosti u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ako očekuje da mogući financijski ispravak zbog nesukladnosti utvrđene istragom iz članka 34. stavka 2. neće premašiti 50 000 EUR i 2 % odgovarajućih rashoda ili iznosa čiji povrat treba osigurati.

2.   Ako Komisija smanji mjesečna plaćanja u skladu s člankom 41. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013, može odlučiti ne pokrenuti ili ne provoditi istragu u pogledu potvrde o sukladnosti u skladu s člankom 52. te Uredbe, pod uvjetom da se predmetna država članica nije usprotivila primjeni ovog stavka u okviru postupka predviđenog člankom 41. stavkom 1. te Uredbe.

Članak 36.

Tijelo za mirenje

Za postupak potvrde o sukladnosti koji je predviđen u članku 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 osniva se tijelo za mirenje. Ono izvršava sljedeće zadaće:

(a)

ispituje svaki predmet koji mu uputi država članica koja je od Komisije primila formalne zaključke prema članku 34. stavku 3. drugom podstavku ove Uredbe, uključujući i ocjenu rashoda koje Komisija namjerava isključiti iz financiranja Unije;

(b)

pokušava pomiriti različita stajališta Komisije i predmetne države članice;

(c)

nakon ispitivanja sastavlja izviješće o učincima svojih nastojanja pomirbe stajališta, navodeći primjedbe koje smatra korisnima ako sve ili neke sporne točke ostanu neriješene.

Članak 37.

Sastav tijela za mirenje

1.   Tijelo za mirenje sastoji se od najmanje pet članova koji se biraju iz reda uglednih osoba koje u cijelosti jamče neovisnost i koje su visoko kvalificirane u pitanjima financiranja zajedničke poljoprivredne politike, uključujući ruralni razvoj, ili u praksi financijske revizije.

Članovi moraju biti državljani različitih država članica.

2.   Komisija imenuje predsjedavajućeg, članove i zamjenske članove na početni mandat od tri godine nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove.

Mandat se može odjednom produljiti samo za jednu godinu, nakon što se o tome obavijesti Odbor za poljoprivredne fondove. Međutim, kada se imenuje predsjedavajući koji je već član tijela za mirenje, njegov početni mandat predsjedavajućeg traje tri godine.

Imena predsjedavajućeg, članova i zamjenskih članova objavljuju se u seriji C Službenog lista Europske unije.

3.   Članovima tijela za mirenje isplaćuje se naknada uzimajući u obzir vrijeme koje je potrebno za obavljanje zadaće. Troškovi se nadoknađuju u skladu s pravilima na snazi za osoblje Komisije.

4.   Po isteku mandata predsjedavajući i članovi ostaju na dužnosti do zamjene ili produljenja mandata.

5.   Nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove, Komisija može prekinuti mandat članova koji prestanu ispunjavati uvjete koji se traže za ispunjavanje njihovih zadaća u tijelu za mirenje ili koji iz bilo kojeg razloga nisu na raspolaganju na neodređeno razdoblje.

U tom slučaju, tijekom preostaloga razdoblja za koje je bio imenovan, člana zamjenjuje zamjenski član, o čemu se obavješćuje Odbor za poljoprivredne fondove.

Ako se prekine mandat predsjedavajućega, Komisija nakon savjetovanja s Odborom za poljoprivredne fondove imenuje člana koji će obavljati dužnost predsjedavajućega u preostalom razdoblju trajanja mandata za koji je predsjedavajući bio imenovan.

Članak 38.

Neovisnost tijela za mirenje

1.   Članovi tijela za mirenje izvršavaju svoje dužnosti neovisno i pritom ne traže ni ne prihvaćaju upute Komisije, bilo koje vlade ili tijela.

Članovi koji su u prethodnom mandatu bili osobno uključeni u predmet o kojem se raspravlja ne sudjeluju u radu tijela za mirenje i ne potpisuju izvješće.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 287. Ugovora, članovi ne otkrivaju informacije do kojih su došli tijekom svog rada u tijelu za mirenje. Navedene su informacije povjerljive i za njih vrijedi obveza čuvanja profesionalne tajne.

Članak 39.

Pravila rada

1.   Tijelo za mirenje sastaje se u sjedištu Komisije. Predsjedavajući priprema i organizira rad. Najviše rangirani član preuzima mjesto predsjedavajućega u njegovom odsustvu, ne dovodeći u pitanje članak 37. stavak 5. prvi podstavak.

Tajništvo tijela za mirenje osigurava Komisija.

2.   Ne dovodeći u pitanje članak 38. stavak 1. drugi podstavak, izvješća se donose apsolutnom većinom prisutnih članova, pri čemu su za kvorum potrebna tri člana.

Izvješća potpisuju predsjedavajući i članovi koji su sudjelovali u vijećanju. Tajništvo ih supotpisuje.

Članak 40.

Postupak mirenja

1.   Država članica može uputiti predmet tijelu za mirenje u roku od 30 radnih dana od primitka formalnih zaključaka Komisije iz članka 34. stavka 3. drugog podstavka, tako da pošalje obrazložen zahtjev za mirenje tajništvu tijela za mirenje.

Postupak kojeg se treba pridržavati i adresa tajništva priopćavaju se državi članici putem Odbora za poljoprivredne fondove.

2.   Zahtjev za mirenje dopušten je samo ako predviđeni iznos koji se isključuje iz financiranja Unije prema komunikaciji Komisije ili:

(a)

prelazi iznos od 1 000 000 EUR;

ili

(b)

iznosi najmanje 25 % ukupnog iznosa godišnjih rashoda države članice u predmetnoj proračunskoj stavci.

Nadalje, ako je tijekom prethodnih rasprava država članica tvrdila i dokazala da se radi o načelu primjene pravila Unije, predsjedavajući tijela za mirenje može odlučiti da je zahtjev za mirenje dopušten. Međutim, takav zahtjev nije dopušten ako se odnosi samo na pitanje pravnog tumačenja.

3.   Tijelo za mirenje provodi istrage što je neformalnije i brže moguće, te se pritom oslanja isključivo na dokaze kojima je Komisija raspolagala u trenutku dostave formalnih zaključaka u skladu s člankom 34. stavkom 3. te Komisiji i predmetnim državnim tijelima omogućuje pošteno saslušanje.

Međutim, ako država članica smatra da u svom zahtjevu za mirenje treba iznijeti podatke koji još nisu dostavljeni Komisiji, tijelo za mirenje može pozvati Komisiju da procijeni te nove podatke samo ako su ispunjeni uvjeti iz članka 34. stavka 6. Ti se podaci dostavljaju Komisiji najkasnije dva mjeseca nakon slanja izvješća iz članka 36. točke (c).

4.   Kada tijelo za mirenje ne uspije pomiriti stajališta Komisije i države članice u roku četiri mjeseca od dana kada mu je dostavljen predmet, smatra se da postupak mirenja nije uspio.

U izvješću iz članka 36. točke (c) navode se razlozi zbog kojih se stajališta nisu mogla pomiriti. Navodi se je li postignut bilo kakav djelomičan sporazum tijekom postupka te poziva li tijelo za mirenje Komisiju da procijeni nove podatke u skladu sa stavkom 3. drugim podstavkom.

Izvješće se dostavlja:

(a)

predmetnoj državi članici;

(b)

Komisiji na provjeru prije priopćenja zaključaka državi članici;

(c)

ostalim državama članicama u okviru Odbora za poljoprivredne fondove.

POGLAVLJE IV.

PRAVILA O KONTROLAMA

ODJELJAK 1.

Opća pravila

Članak 41.

Smanjenje provjera na licu mjesta

1.   Države članice mogu odlučiti smanjiti najmanju razinu provjera na licu mjesta u skladu s člankom 59. stavkom 5. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ako su ispunjeni svi sljedeći uvjeti:

(a)

tijelo za ovjeravanje izdalo je mišljenje u skladu s člankom 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013 kojim potvrđuje da sustav unutarnje kontrole funkcionira pravilno i da je stopa pogreške za predmetnu populaciju bila niža od praga materijalnosti od 2,0 % u najmanje dvije uzastopne godine prije godine u kojoj se namjerava primijeniti smanjeni stupanj kontrole;

(b)

Komisija nije obavijestila predmetnu državu članicu da ne može prihvatiti mišljenje iz točke (a) ovog stavka koje je dostavilo tijelo za ovjeravanje u smislu članka 9. Uredbe (EU) br. 1306/2013; i

(c)

Komisija:

i.

nije obavijestila predmetnu državu članicu u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 o nedostacima sustava kontrole koji se primjenjuje za pojedini program ili mjeru potpore, ili

ii.

pri primjeni članka 34. ove Uredbe, zadovoljna je s korektivnim mjerama koje je poduzela predmetna država članica, ako je ta država članica bila obaviještena u skladu s člankom 52. Uredbe (EU) br. 1306/2013 o nedostacima sustava kontrole koji se primjenjuje za pojedini program ili mjeru potpore, te je o tome na odgovarajući način obavijestila državu članicu.

2.   Države članice mogu odlučiti smanjiti najmanju razinu provjera na licu mjesta u skladu s razinama i, prema potrebi, dodatnim uvjetima koji su utvrđeni zakonodavstvom specifičnim za sektor.

Države članice obavješćuju Komisiju o svojoj odluci da smanje najmanju razinu provjera na licu mjesta odmah nakon donošenja te odluke. U toj se obavijesti navodi:

(a)

predmetni program ili mjera potpore;

(b)

razdoblje u kojemu se primjenjuje smanjena najmanja razina provjera na licu mjesta;

(c)

smanjena najmanja razina provjera na licu mjesta koja će se primjenjivati.

3.   Ako se bilo koji od kumulativnih uvjeta utvrđenih u stavku 1. ili bilo koji dodatni uvjet predviđen zakonodavstvom specifičnim za sektor prestane ispunjavati, države članice odmah opozivaju svoju odluku o smanjenju najmanje razine provjera na licu mjesta te od sljedeće godine podnošenja zahtjeva primjenjuju najmanju razinu provjera na licu mjesta koja je utvrđena sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom.

ODJELJAK 2.

Kontrola transakcija

Članak 42.

Kontrola koju provode države članice

1.   Sustavna kontrola trgovinskih dokumenata poduzeća iz članka 80. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 primjenjuje se, za svako razdoblje kontrole iz stavka 4. ovog članka, na broj poduzeća koji ne smije biti manji od polovice poduzeća čiji primici ili plaćanja, ili zbroj istih, u okviru sustava financiranja iz EFJP-a iznosi više od 150 000 EUR za financijsku godinu EFJP-a prije početka razdoblja predmetne kontrole.

2.   Za svako razdoblje kontrole države članice, ne dovodeći u pitanje svoje obveze određene u članku 80. stavku 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013, odabiru poduzeća koja je potrebno kontrolirati na temelju analize rizika za sve mjere gdje je to izvedivo. Države članice Komisiji predaju svoje prijedloge za uporabu analize rizika najmanje šest mjeseci prije početka razdoblja kontrole. Prijedlozi uključuju sve važne podatke u vezi s pristupom koji se mora upotrebljavati, tehnikama i podacima korištenima za analizu te kriterijima i očekivanom metodom provedbe provjera koje treba izvršiti. Prijedlog se sastavlja u skladu s Prilogom V. ovoj Uredbi. Svaka država članica uzima u obzir komentare Komisije o prijedlogu analize rizika, koje je Komisija dužna dati u roku od osam tjedana od primitka.

3.   Za mjere za koje država članica smatra da uporaba analize rizika nije izvediva, obvezno je kontrolirati poduzeća čiji je zbroj primitaka ili plaćanja ili zbroj tih dvaju iznosa u sustavu financiranja iz EFJP-a bio veći od 350 000 EUR i koja nisu bila kontrolirana u skladu s ovom Uredbom i glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 tijekom bilo kojeg od dva prethodna razdoblja kontrole.

4.   Razdoblje kontrole traje od 1. srpnja do 30. lipnja sljedeće godine. Kontrola obuhvaća razdoblje od najmanje 12 mjeseci koje završava tijekom prethodnog razdoblja kontrole; može se produljiti na razdoblja koja određuje država članica, prije ili nakon 12-mjesečnoga razdoblja.

Članak 43.

Pristup trgovinskim dokumentima

Poduzeća čuvaju trgovinske dokumente u trajanju od najmanje tri godine, počevši od kraja godine u kojoj su sastavljeni. Države članice mogu propisati dulje razdoblje za zadržavanje navedenih dokumenata.

Članak 44.

Zajednička djelovanja

Komisija, na vlastitu inicijativu ili na temelju prijedloga države članice te u dogovoru s predmetnom državom članicom, može donijeti odluku o koordinaciji zajedničkih djelovanja koja uključuju uzajamnu pomoć između dvije ili više država članica, kako je predviđeno člankom 83. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

Članak 45.

Uzajamna pomoć

1.   Tijekom prva tri mjeseca nakon financijske godine EFJP-a u kojoj je obavljeno plaćanje, države članice šalju popis poduzeća iz članka 83. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 svakoj državi članici u kojoj takvo poduzeće ima poslovni nastan. Popis sadržava sve pojedinosti potrebne kako bi se državi članici odredišta omogućíla identifikacija poduzeća i poduzimanje svoje obveze kontrole. Država članica odredišta odgovorna je za kontrolu takvih poduzeća u skladu s člankom 80. Uredbe (EU) br. 1306/2013. Preslika svakog popisa šalje se Komisiji.

Država članica koja prima ili vrši plaćanja može zamoliti državu članicu u kojoj poduzeće ima poslovni nastan da kontrolira neka od poduzeća s navedenoga popisa u skladu s člankom 80. Uredbe (EU) br. 1306/2013, navodeći zašto je potrebno tako nešto zatražiti, a posebno s tim povezane rizike.

Država članica koja prima zahtjev vodi računa o rizicima povezanim s poduzećem o čemu je obavješćuje država članica koja podnosi zahtjev.

Država članica od koje se zahtijeva obavješćuje državu članicu koja podnosi zahtjev o daljnjim mjerama. Ako se vrši kontrola nekog poduzeća s popisa, država članica od koje se zahtijeva koja je izvršila kontrolu obavješćuje državu članicu koja podnosi zahtjev o rezultatima navedene kontrole najkasnije tri mjeseca od kraja razdoblja kontrole.

Komisiji se pregled tih posebnih zahtjeva šalje na tromjesečnoj osnovi u roku od mjesec dana nakon završetka svakog tromjesečja. Komisija može zahtijevati da joj se osigura kopija pojedinačnih zahtjeva.

Popis poduzeća iz prvog podstavka sastavlja se prema primjerku obrasca navedenom u Prilogu VI.

2.   Popis poduzeća iz članka 83. stavka 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013 sastavlja se prema obrascu navedenom u Prilogu VII. ovoj Uredbi.

3.   Zahtjev države članice za kontrolom poduzeća iz druge države članice, kako je propisano stavkom 1. drugim podstavkom i člankom 83. stavkom 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013, sastavlja se u skladu s primjerkom obrasca iz Priloga VIII. ovoj Uredbi.

4.   Podaci o rezultatima kontrola iz stavka 1. drugog podstavka i članka 83. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013 sastavljaju se u skladu s primjerkom obrasca iz Priloga IX. ovoj Uredbi.

5.   Pregledni prikaz zahtjeva iz stavka 1. petog podstavka i članka 83. stavka 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013, uključujući rezultate kontrola, sastavlja se u skladu s primjerkom obrasca iz Priloga X. ovoj Uredbi.

6.   Informacije koje treba pružiti na temelju stavka 1. šalju se u elektroničkom obliku i u formatu propisanom u odjeljku 2. Priloga II. Provedbenoj uredbi (EU) br. 991/2013.

Članak 46.

Godišnji programi i izvješća

1.   Godišnji program kontrola iz članka 84. Uredbe (EU) br. 1306/2013 sastavlja se u skladu s primjerkom obrasca iz Priloga XI. ovoj Uredbi.

2.   U godišnjem izvješću iz članka 86. stavka 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013 navode se sve poteškoće na koje se naišlo i mjere poduzete za njihovo rješavanje te se, prema potrebi, iznose prijedlozi za poboljšanje.

On sadržava detaljne informacije o svakom aspektu primjene glave V. poglavlja III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 navedenom u Prilogu XII. ovoj Uredbi, iznesene u jasno definiranim odjeljcima pod naslovima koji su navedeni u tom Prilogu.

3.   Podaci koji se trebaju dostaviti na temelju ovog članka i članka 45. mogu se poslati u tiskanom ili elektronskom obliku i u formatu koji dogovaraju pošiljatelj i primatelj.

4.   Komisija svake godine u svojem godišnjem financijskom izvješću o upravljanju fondovima iz članka 109. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ocjenjuje postignuti napredak.

Članak 47.

Posebni odjeli

1.   Posebni odjeli iz članka 85. Uredbe (EU) br. 1306/2013, osim što izvršavaju zadaće navedene u tom članku, odgovorni su i za:

(a)

osposobljavanje državnih službenika odgovornih za provođenje kontrole iz ovog odjeljka kako bi im se omogućilo da steknu dostatno znanje za obavljanje svojih dužnosti;

(b)

upravljanje izvješćima o kontroli i svim ostalim dokumentima u vezi s kontrolama koje su provedene i predviđene glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013;

(c)

pripremu i slanje programa iz članka 84. Uredbe (EU) br. 1306/2013 i izvješća iz članka 86. stavka 1. te Uredbe

2.   Posebnim odjelima država članica dodjeljuje sve ovlasti potrebne za obavljanje dužnosti iz stavka 1.

Sastavljeni su od dostatnog broja službenika koji su odgovarajuće osposobljeni za izvršavanje svojih zadaća.

3.   Države članice u kojoj je broj poduzeća koja treba kontrolirati manji od deset nisu obvezne uspostaviti poseban odjel.

POGLAVLJE V.

SREDSTVA OSIGURANJA

ODJELJAK 1.

Područje primjene, informacijska tehnologija, viša sila

Članak 48.

Područje primjene

Ovo se poglavlje primjenjuje u svim slučajevima u kojima je sektorskim poljoprivrednim zakonodavstvom predviđeno sredstvo osiguranja, bez obzira na to upotrebljava li se pojam „sredstvo osiguranja” ili ne.

Ovo se poglavlje ne primjenjuje na sredstva osiguranja koja se polažu radi osiguranja plaćanja uvoznih i izvoznih carina iz Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (18).

Članak 49.

E-uprava

Obavijesti, dokumenti i jamstva mogu se sastavljati, obrađivati i njima se može upravljati primjenom informacijske tehnologije (IT) pod uvjetom da se sustavima koji se primjenjuju upravlja prema službeno odobrenim protokolima kvalitete i sigurnosti koji su prikladni za te sustave.

Ako zbog razlika u sustavima IT-a nadležna tijela ne mogu pristupiti zahtijevanim dokumentima radi provjere, te dokumente treba ispisati te ih tijelo nadležno za upravljanje navedenim sustavima IT-a („izdavatelj”) ovjerava kao izvorne dokumente ili ih tijelo nadležno za ovjeravanje dokumenata ovjerava kao vjerne kopije.

Takvi se ispisi mogu zamijeniti elektroničkim porukama između izdavatelja i korisnika ili nadležnog tijela, pod uvjetom da izdavatelj osigura službeno odobreni protokol ovjeravanja koji osigurava autentičnost poruke.

Članak 50.

Rokovi u slučaju više sile

1.   Ovaj se članak primjenjuje ako određena uredba upućuje na njega.

2.   Zahtjev za priznavanjem slučaja više sile nije prihvatljiv ako ga nadležno tijelo primi više od 30 kalendarskih dana nakon:

(a)

datuma na koji je nadležno tijelo obavijestilo gospodarski subjekt o utvrđenom neispunjenju odgovarajuće obveze u smislu članka 23. stavka 2. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014, iskteka roka za ispunjenje odgovarajuće obveze iz članka 23. stavka 3. te Uredbe ili isteka roka za predočenje dokaza o ispunjenju odgovarajuće obveze iz članka 23. stavka 4. te Uredbe;

(b)

zaključnog datuma za podnošenje ponuda u trećoj zemlji ako je ponuda povezana s potvrdom o prethodnom utvrđivanju izvoznih subvencija.

3.   Gospodarski subjekti moraju nadležnom tijelu predočiti zadovoljavajući dokaz o okolnostima koje smatraju višom silom u roku od 181 kalendarskog dana od isteka razdoblja u kojemu je obveza morala biti u cijelosti izvršena. Ako ne mogu predočiti dokaz u navedenom roku unatoč tome što su postupili sa svom dužnom pažnjom da ga dobiju i proslijede, gospodarskim subjektima može se odobriti dodatno vrijeme.

4.   Države članice obavješćuju Komisiju o slučajevima više sile koje su priznale te dostavljaju odgovarajuće informacije o svakom slučaju.

ODJELJAK 2.

Oblik sredstava osiguranja

Članak 51.

Oblik

1.   Sredstvo osiguranja može se položiti:

(a)

uplatom novca, kako je navedeno u članku 19. stavcima 2. i 3. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014; i/ili

(b)

pribavljanjem jamca u skladu s člankom 21. Delegirane uredbe (EU) br. 907/2014.

2.   Prema slobodnoj odluci nadležnog tijela sredstvo osiguranja može se dati:

(a)

davanjem u zalog kod banke gotovinskog pologa;

(b)

davanjem u zalog priznatih potraživanja prema državnom tijelu ili državnih vrijednosnica, koje su dospjele i plative i nitko drugi nema prvenstvo polaganja prava na njih; i/ili

(c)

davanjem u zalog kolaterala prenosivog u predmetnoj državi članici, pod uvjetom da ga je izdala i da za njega jamči ta država članica.

3.   Nadležno tijelo može utvrditi dodatne uvjete za prihvaćanje sredstava osiguranja vrsta navedenih u stavku 2.

Članak 52.

Prenosivi kolateral

1.   U trenutku davanja sredstva osiguranja kolateral položen u skladu s člankom 51. stavkom 2. točkom (c) mora imati kapitalizirajuću vrijednost od najmanje 115 % vrijednosti traženog sredstva osiguranja.

2.   Nadležno tijelo može prihvatiti sredstvo osiguranja iz članka 51. stavka 2. točke (c) samo ako se strana koja ga nudi obaveže u pisanom obliku da će dati dodatno sredstvo osiguranja ili zamijeniti prvobitno sredstvo osiguranja ako kapitalizirajuća vrijednost predmetnog sredstva osiguranja u razdoblju od tri mjeseca bude niža od 105 % vrijednosti traženog sredstva osiguranja. Ta pisana obveza nije potrebna ako je to već određeno nacionalnim propisima. Nadležno tijelo dužno je redovito provjeravati vrijednost takvog sredstva osiguranja.

3.   Kapitalizirajuću vrijednost sredstva osiguranja, kako je navedeno u članku 51. stavku 2. točki (c), procjenjuje nadležno tijelo uzimajući u obzir troškove kapitaliziranja.

4.   Kapitalizirajuća vrijednost sredstva osiguranja procjenjuje se na temelju posljednjih dostupnih kotacija.

5.   Strana koja daje sredstvo osiguranja pruža na zahtjev nadležnog tijela dokaz o njegovoj kapitalizirajućoj vrijednosti.

Članak 53.

Zamjena i namjenjivanje

1.   Svaki se oblik sredstva osiguranja može zamijeniti drugim.

Međutim, o tome nadležno tijelo treba dati svoj pristanak u sljedećim slučajevima:

(a)

kad je prvobitno sredstvo osiguranja izgubljeno, ali još nije realizirano; ili

(b)

kad je zamjensko sredstvo osiguranja tipa navedenog u članku 51. stavku 2.

2.   Globalno sredstvo osiguranja može se zamijeniti drugim globalnim sredstvo osiguranja pod uvjetom da je novim globalnim sredstvom osiguranja obuhvaćen najmanje onaj dio prvobitnog globalnog sredstva osiguranja koji u trenutku zamjene služi za osiguranje ispunjenja jedne ili više još uvijek neispunjenih obveza.

3.   Čim je dio sredstva osiguranja određen za određenu obvezu, ostatak globalnog sredstva osiguranja ažurira se.

ODJELJAK 3.

Vraćanje i zapljena

Članak 54.

Djelomično vraćanje

Kad posebnim propisima Unije nije određena minimalna količina, nadležno tijelo može ograničiti broj djelomičnih vraćanja pojedinog sredstva osiguranja te može odrediti minimalni iznos za svako takvo vraćanje.

Prije nego se vrati cijelo sredstvo osiguranja ili njegov dio, nadležno tijelo može zahtijevati podnošenje pisanog zahtjeva za vraćanje.

U slučaju kad sredstva osiguranja pokrivaju više od 100 % iznosa za koji se traži osiguranje, dio sredstva osiguranja koji prelazi 100 % vraća se kad se ostatak osiguranog iznosa konačno vrati ili zaplijeni.

Članak 55.

Zapljena

1.   Kad nadležno tijelo sazna o okolnostima kojih je posljedica zapljena cijelog ili djelomičnog jamstva, ono će bez odlaganja zatražiti od strane koja je dužna ispuniti obvezu plaćanje izgubljenog iznosa, dajući joj rok 30 dana od dana primitka zahtjeva za plaćanje.

Ako plaćanje nije izvršeno do kraja tog roka, nadležno će tijelo:

(a)

odmah naplatiti sredstvo osiguranja tipa opisanog u članku 51. stavku 1. točki (a) na odgovarajući račun;

(b)

odmah zatražiti od jamca iz članka 51. stavka 1. točke (b) plaćanje, dajući mu 30 dana od dana primitka zahtjeva za plaćanje;

(c)

odmah poduzeti sljedeće korake:

i.

pretvoriti sredstva osiguranja opisana u članku 51. stavku 2. točkama (b) i (c) u novac dovoljan za naplatu dospjele svote;

ii.

prebaciti založene gotovinske depozite iz članka 51. stavka 2. točke (a) na svoj račun.

Nadležno tijelo može odmah naplatiti sredstva osiguranja bilo kojeg tipa, opisana u članku 51. stavku 1. točki (a), na odgovarajući račun, a da prije ne zatraži od predmetne strane izvršenje plaćanja.

2.   Ne dovodeći u pitanje stavak 1.,

(a)

kad je donesena odluka o zapljeni sredstva osiguranja, ali je na uloženu žalbu naknadno odgođena u skladu s nacionalnim propisima, predmetna strana plaća kamate na iznos koji je stvarno zaplijenjen tijekom razdoblja koje počinje 30 dana od dana primitka zahtjeva za plaćanje iz stavka 1. i završava s danom koji prethodi plaćanju stvarno zaplijenjenog iznosa;

(b)

ako je nakon okončanog žalbenog postupka predmetna strana dužna platiti zaplijenjeni iznos u roku od 30 dana, u svrhu izračuna kamata država članica može uzeti da je plaćanje izvršeno dvadesetog dana nakon dana kad je zatraženo;

(c)

kamatna stopa koja se primjenjuje izračunava se u skladu s nacionalnim pravom, ali ni u kojem slučaju ne smije biti niža od kamatne stope koja se primjenjuje za naplate nacionalnih iznosa;

(d)

agencije za plaćanja odbijaju plaćenu kamatu od rashoda EFJP-a ili EPFRR-a u skladu s Uredbom (EU) br. 1306/2013;

(e)

države članice mogu periodično zatražiti povećanje sredstva osiguranja u odnosu na odgovarajuće kamate.

3.   Kad je sredstvo osiguranja zaplijenjeno, a iznos je već odobren fondovima, a na temelju odluke u žalbenom postupku treba se vratiti izgubljeni iznos u cijelosti ili djelomično, uključujući kamatu po stopi u skladu s nacionalnim propisima, iznos koji je potrebno vratiti isplaćuju fondovi, osim ako se krivnja za povrat iznosa sredstva osiguranja pripisuje nemarnosti ili ozbiljnim greškama administrativnih ili drugih tijela države članice.

ODJELJAK 4.

Podaci

Članak 56.

Podaci o izgubljenim jamstvima, vrstama jamstava i jamcima

1.   Za svaku godinu države članice dostavljaju Komisiji na raspolaganje ukupan broj i iznos zaplijenjenih sredstava osiguranja, bez obzira na to u kojoj se fazi nalazi postupak utvrđen u članku 55., razlikujući po slučajevima između onih naplaćenih u nacionalne proračune i onih naplaćenih u proračun Unije. Ti se podaci vode u odnosu na sva zaplijenjena sredstva osiguranja za iznose iznad 1 000 EUR i po svakoj odredbi Unije kojom su predviđena ta sredstva osiguranja. Podaci obuhvaćaju iznose izravno plaćene od strane zainteresirane strane i iznose naplaćene oslobađanjem sredstva osiguranja.

2.   Države članice drže na raspolaganju Komisiji popis:

(a)

vrsta institucija ovlaštenih da djeluju kao jamci i za to utvrđenih uvjeta;

(b)

tipova sredstva osiguranja prihvaćenih prema članku 51. stavku 2. i za to utvrđenih uvjeta.

POGLAVLJE VI.

TRANSPARENTNOST

Članak 57.

Sadržaj objave

1.   Podaci iz članka 111. stavka 1. točaka (c) i (d) Uredbe (EU) 1306/2013 uključuju:

(a)

raščlambu iznosa plaćanja iz točke (c) tog članka za svaku pojedinu mjeru navedenu u Prilogu XIII. ovoj Uredbi te zbroj tih iznosa koje je svaki korisnik primio u predmetnoj financijskoj godini;

(b)

opis mjera koje financiraju fondovi iz točke (d) tog članka, navedene u Prilogu XIII. ovoj Uredbi, uključujući prirodu i cilj svake mjere.

2.   Iznosi iz stavka 1. izražavaju se u eurima u državama članicama koje su prihvatile euro te u nacionalnoj valuti u ostalim državama članicama.

3.   Države članice mogu objaviti detaljnije podatke nego što je predviđeno u stavcima 1. i 2., ne dovodeći u pitanje potrebnu zaštitu privatnosti.

Članak 58.

Objavljivanje općine

Ako bi zbog ograničenog broja korisnika koji imaju boravište ili su registrirani u određenoj općini podaci koje treba objaviti za potrebe članka 112. trećeg stavka Uredbe (EU) br. 1306/2013 omogućili prepoznavanje identiteta fizičke osobe kao korisnika, predmetna država članica objavljuje, kao podatak za potrebe članka 111. stavka 1. prvog podstavka točke (b) navedene Uredbe, sljedeću veću administrativnu jedinicu čiji je dio predmetna općina.

Članak 59.

Oblik i datum objave

1.   Podacima koji trebaju biti dostupni na jedinstvenoj internetskoj stranici iz članka 111. stavka 1. drugog podstavka Uredbe (EU) br. 1306/2013 pristupa se putem tražilice kojom se korisnicima omogućuje pretraga korisnika prema imenu, općini kako je navedeno u članku 58. ove Uredbe, primljenim iznosima ili mjeri ili prema kombinaciji tih kriterija te preuzimanje odgovarajućih podataka u jednom skupu podataka. Ti se podaci pružaju na službenom jeziku ili službenim jezicima države članice i/ili jednom od triju radnih jezika Komisije.

2.   Podaci iz stavka 1. objavljuju se do 31. svibnja svake godine za prethodnu financijsku godinu.

3.   U skladu s tim člankom, podaci su dostupni na internetskoj stranici dvije godine od datuma njihova početnog objavljivanja.

Članak 60.

Obavješćivanje korisnika

Obavješćivanje korisnika iz članka 113. Uredbe (EU) br. 1306/2013 provodi se uvrštavanjem odgovarajuće obavijesti u obrazac za podnošenje zahtjeva za primanje sredstava iz fondova ili na neki drugi način prilikom prikupljanja podataka.

Odstupajući od prvog podstavka, u odnosu na podatke o plaćanjima primljenima u financijskim godinama 2014. i 2015. obavijest korisnicima daje se najmanje dva mjeseca prije datuma njihove objave.

Članak 61.

Objava pragova koji se odnose na program za male poljoprivrednike

Iznosi o kojima države članice obavijeste u skladu s člankom 112. drugim podstavkom Uredbe (EU) br. 1306/2013 objavljuju se na internetskoj stranici Unije iz članka 62. stavka 1. ove Uredbe.

Članak 62.

Suradnja između Komisije i država članica

1.   Komisija uspostavlja i održava internetsku stranicu Unije u okviru svoje središnje internetske adrese, koje uključuje poveznice na internetske stranice država članica. Komisija ažurira internetske poveznice u skladu s podacima koje šalju države članice.

2.   Države članice šalju Komisiji internetsku adresu svoje internetske stranice čim je uspostavljena, kao i sve njezine naknadne promjene koje utječu na pristup njihovim internetskim stranicama s internetske stranice Unije.

3.   Države članice imenuju tijelo zaduženo za uspostavu i održavanje jedinstvene internetske stranice iz članka 59. stavka 1. One obavješćuju Komisiju o nazivu i pojedinostima adrese tog tijela.

POGLAVLJE VII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 63.

Stavljanje izvan snage

Uredbe (EZ) br. 601/94, (EZ) br. 4/2004 i (EZ) br. 259/2008 stavljaju se izvan snage.

Međutim, Uredba (EZ) br. 259/2008 ostaje na snazi za plaćanja izvršena za financijsku godinu 2013. Odstupajući od članka 3. stavka 3. te Uredbe, podaci navedeni u tom članku ostaju dostupni na internetskoj stranici godinu dana od datuma njihova početnog objavljivanja.

Članak 64.

Stupanje na snagu i primjena

Ova Uredba stupa na snagu sedmog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Međutim:

(a)

članak 10. se za nastale rashode i namjenske prihode koje su države članice primile primjenjuje od 16. listopada 2014.;

(b)

članci 34. do 40. primjenjuju se od 1. siječnja 2015. Međutim, rokovi predviđeni člankom 34. stavcima 3. i 4. ne primjenjuju se na istrage u pogledu potvrde o sukladnosti za koje su podaci iz članka 11. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 885/2006 dostavljeni do 1. siječnja 2015.;

(c)

poglavlje VI. primjenjuje se na plaćanja izvršena od financijske godine 2014. nadalje;

(d)

podaci koje su države članice prenijele u skladu s Prilogom II. stupcima V1 i V2 dostavljaju se počevši od financijske godine 2016.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 6. kolovoza 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1)  SL L 347, 20.12.2013., str. 549.

(2)  Uredba Komisije (EZ) br. 601/94 od 17. ožujka 1994. za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 165/94 u pogledu utvrđivanja detaljnih pravila za sufinanciranje pregleda poljoprivrednih površina daljinskim istraživanjem od strane Zajednice (SL L 76, 18.3.1994., str. 20.).

(3)  Uredba Komisije (EZ) br. 4/2004 od 23. prosinca 2003. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EEZ) br. 4045/89 o kontroli transakcija koju provode države članice, a koje su dio sustava financiranja putem Komponente za jamstva Europskog fonda za smjernice i jamstva u poljoprivredi (SL L 2, 6.1.2004., str. 3.).

(4)  Uredba Komisije (EZ) br. 883/2006 od 21. lipnja 2006. o određivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u vezi s vođenjem računa od strane agencija za plaćanja, izjavama o izdacima i prihodima te uvjetima za nadoknadu izdataka u okviru EFJP-a i EPFRR-a (SL L 171, 23.6.2006., str. 1.).

(5)  Uredba Komisije (EZ) br. 884/2006 od 21. lipnja 2006. o određivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u vezi s financiranjem interventnih mjera u obliku javnog skladištenja koje vrši Europski fond za jamstva u poljoprivredi (EFJP) te vođenjem računovodstva za mjere javnog skladištenja koje vrše agencije za plaćanje država članica (SL L 171, 23.6.2006., str. 35.).

(6)  Uredba Komisije (EZ) br. 885/2006 od 21. lipnja 2006. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u pogledu akreditacije agencija za plaćanja i drugih tijela te poravnanja računa EFJP-a i EPFRR-a (SL L 171, 23.6.2006., str. 90.).

(7)  Uredba Komisije (EZ) br. 259/2008 od 18. ožujka 2008. o utvrđivanju detaljnih pravila za primjenu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1290/2005 u pogledu objavljivanja informacija o korisnicima sredstava iz Europskog fonda za jamstva u poljoprivredi (EFJP) i Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 76, 19.3.2008.,. str. 28.).

(8)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 282/2012 od 28. ožujka 2012. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila sustava jamstava za poljoprivredne proizvode (SL L 92, 30.3.2012., str. 4.).

(9)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 907/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu agencija za plaćanja i ostalih tijela, financijskog upravljanja, poravnanja računa, jamstava i upotrebe eura (vidjeti str. 18. ovog Službenog lista).

(10)  Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(11)  Delegirana uredba Komisije (EU) br. 906/2014 od 11. ožujka 2014. o dopuni Uredbe (EU) br. 1306/2013 Europskog parlamenta i Vijeća u pogledu rashoda za javne intervencije (vidjeti str. 1. ovog Službenog lista).

(12)  Uredba Komisije (EU) br. 1272/2009 od 11. prosinca 2009. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za provedbu Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 u pogledu otkupa i prodaje poljoprivrednih proizvoda u okviru javne intervencije (SL L 349, 29.12.2009., str. 1.).

(13)  Uredba (EU) br. 1305/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o potpori ruralnom razvoju iz Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1698/2005 (SL L 347, 20.12.2013., str. 487.).

(14)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 184/2014 оd 25. veljače 2014. o utvrđivanju uvjeta koji se primjenjuju na sustav elektroničke razmjene podataka između država članica i Komisije u skladu s Uredbom (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o donošenju nazivlja kategorija intervencija za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj u okviru cilja „Europska teritorijalna suradnja” u skladu s Uredbom (EU) br. 1299/2013 Europskog parlamenta i Vijeća o posebnim odredbama za potporu iz Europskog fonda za regionalni razvoj cilju „Europska teritorijalna suradnja” (SL L 57. 27.2.2014., str. 7.).

(15)  Uredba (EU) br. 1303/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju zajedničkih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu, Europskom poljoprivrednom fondu za ruralni razvoj i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo i o utvrđivanju općih odredbi o Europskom fondu za regionalni razvoj, Europskom socijalnom fondu, Kohezijskom fondu i Europskom fondu za pomorstvo i ribarstvo te o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1083/2006 (SL L 347, 20.12.2013., str. 320.).

(16)  Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Europskih zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).

(17)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 991/2013 od 15. listopada 2013. o utvrđivanju oblika i sadržaja računovodstvenih podataka koji se dostavljaju Komisiji za poravnanje računa EFJP-a i EPFRR-a te za praćenje i predviđanja (SL L 275, 16.10.2013., str. 7.)

(18)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2913/92 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (SL L 302, 19.10.1992., str. 1.).

PRILOG I.

IZJAVA O UPRAVLJANJU

(članak 3.)

Ja, …, ravnatelj agencije za plaćanja …., predstavljam financijski izvještaj za ovu agenciju za plaćanja za financijsku godinu od 16/10/xx do 15/10/xx + 1.

Na temelju vlastite prosudbe i informacija koje su mi na raspolaganju, uključujući, među ostalim, rezultate rada službe unutarnje revizije, izjavljujem sljedeće:

—

predočeni financijski izvještaji, prema mojem najboljem saznanju, predstavljaju istinit, potpun i točan pregled rashoda i primitaka za prethodno navedenu financijsku godinu. Osobito, sva meni poznata dugovanja, predujmi, jamstva i zalihe evidentirani su u financijskom izvještaju te su svi primici prikupljeni u vezi s EFJP-om i EPFRR-om pravilno knjiženi u korist odgovarajućih fondova;

—

uspostavio sam sustav kojim se osiguravaju razumna jamstva zakonitosti i pravilnosti predmetnih transakcija te se prihvatljivost potraživanja i postupak dodjele potpore za ruralni razvoj vodi, kontrolira i dokumentira u skladu s pravilima Unije.

Rashodi navedeni u izvještaju iskorišteni su u svrhu u koju su bili namijenjeni, kako je utvrđeno u Uredbi (EU) br. 1306/2013.

Nadalje, potvrđujem da su uspostavljene djelotvorne i razmjerne mjere protiv prijevara na temelju članka 58. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te da uzimaju u obzir utvrđene rizike.

Ovo jamstvo, međutim, podliježe sljedećim rezervama:

Konačno, potvrđujem da nemam saznanja o bilo kakvim neotkrivenim podacima koji bi mogli naštetiti financijskom interesu Unije.

Potpis

PRILOG II.

PREDLOŽAK TABLICE IZ ČLANKA 29. TOČKE (f)

Podaci iz članka 29. točke (f) dostavljaju se za svaku agenciju za plaćanja korištenjem sljedeće tablice:

 

A

B

AA

V1 (4)

V2 (5)

C

D

E

F

G

H

I

W

J

X

K

L

L1

L2

Y1

Y2

M

N

O

O1

O2

P

Q

R

R1

R2

Z

S

S1

S2

T

T1

T2

BB

U

 

Agencija za plaćanja

Fond

Predmet (stari/novi)

Financijska godina izvornog rashoda

Proračunska oznaka izvornog rashoda

Financijska godina n

Valuta

Identifikacijski broj predmeta

Identifikacijska oznaka OLAF-a, ako je primjenjivo (1)

Predmet uključen u knjigu dužnika?

Identifikacija korisnika

Program zaključen? (samo za EPFRR)

Datum odobrenja izvještaja o kontroli ili sličnog dokumenta iz članka 54. stavka 1. Uredbe (EU) 1306/2013

Financijska godina prvog nalaza nepravilnosti

Datum zahtjeva za povrat

Predmet sudskog postupka?

Izvorni iznos za povrat

Izvorni iznos za povrat (glavnica)

Izvorni iznos za povrat (kamate)

Glavnica za koju je postupak povrata bio u tijeku na kraju financijske godine n-1

Kamate za koje je postupak povrata bio u tijeku na kraju financijske godine n-1

Ukupni ispravljeni iznos (cjelokupno razdoblje povrata)

Ukupni iznos čiji je povrat osiguran (cjelokupno razdoblje povrata)

Iznos čiji se povrat ne može osigurati

Iznos (glavnica) čiji se povrat ne može osigurati

Iznos (kamate) čiji se povrat ne može osigurati

Financijska godina utvrđivanja da se ne može osigurati povrat

Razlozi neosiguravanja povrata

Ispravljeni iznos (u financijskoj godini n)

Ispravljeni iznos (glavnica) (u financijskoj godini n)

Ispravljeni iznos (kamate) (u financijskoj godini n)

Kamate u financijskoj godini n)

Iznos čiji je povrat osiguran (u financijskoj godini n)

Iznos čiji je povrat osiguran (glavnica) (u financijskoj godini n)

Iznos čiji je povrat osiguran (kamate) (u financijskoj godini n)

Iznos čiji je povrat u tijeku

Iznos (glavnica) čiji je povrat u tijeku

Kamate čiji je povrat u tijeku

Iznos na koji se primjenjuje pravilo 50/50 %, kako je utvrđeno u članku 54. stavku 2. Uredbe (EU) 1306/2013 na kraju financijske godine n

Iznos koji treba knjižiti u korist proračuna EU-a

Stari predmeti (2)

x

x

O

 

 

x

x

x

x

x

x

x

 

x

 

x

x

 

 

 

 

x

x

x

 

 

x

x

x

 

 

 

x

 

 

x

(L+M+N+O)

 

 

 

x

Novi predmeti (3)

x

x

N

x

x

x

x

x

x

x.

x

 

x

 

x

x

 

x

x

x

x

 

 

 

x

x

x

x

 

x

x

x

 

x

x

x

(L1+L2+M+N+O1+O2)

x

x

x

x

(1)  Odnosi se na referentni broj ili brojeve OLAF-a (brojevi obavijesti IMS).

(2)  Odnosi se na predmete o kojima se izvješćuje prema predlošku iz ovog Priloga uključivo do financijske godine 2014.

(3)  Odnosi se na predmete o kojima se izvješćuje prema predlošku iz ovog Priloga počevši od financijske godine 2015.

(4)  Podaci koje je potrebno dostaviti počevši od financijske godine 2016.

(5)  Podaci koje je potrebno dostaviti počevši od financijske godine 2016.

PRILOG III.

PREDLOŽAK TABLICE IZ ČLANKA 29. TOČKE (g)

Podaci iz članka 29. točke (g) dostavljaju se za svaku agenciju za plaćanja korištenjem sljedeće tablice:

a

b

c

i

d

e

f

g

h

Agencija za plaćanja

Fond

Valuta

Kategorija nepodmirenog iznosa (sankcija zbog nepoštovanja obveza višestruke sukladnosti, višegodišnja sankcija ili drugo)

Saldo 15. listopada godine N-1.

Novi predmeti (godina N)

Ukupni iznosi čiji je povrat osiguran (godina N)

Ukupni ispravljeni iznosi uključujući iznose čiji se povrat ne može osigurati (godina N)

Iznosi čiji povrat treba osigurati 15. listopada godine N

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

PRILOG IV.

SLANJE UPITA IZ ČLANKA 31. STAVKA 4.

Upiti iz članka 31. stavka 4. dostavljaju se na sljedeću adresu:

—

European Commission, DG AGRI-J1, B-1049 Bruxelles,

ili

—

AGRI-J1@ec.europa.eu.

PRILOG V.

PODACI KOJE MORA SADRŽAVATI GODIŠNJA ANALIZA RIZIKA IZ ČLANKA 42. STAVKA 2.

1.   Ocjena analize rizika za prethodnu godinu

Dostavljaju se podaci o ocjeni učinkovitosti analize rizika za prethodnu godinu, uključujući ocjenu njezinih dobrih i loših točaka. Potrebno je jasno iznijeti sve mogućnosti za njezino poboljšanje i razmotriti mogu li se, i kako, te mogućnosti ostvariti.

2.   Popis izvora informacija

Dostavljaju se podaci o svim izvorima informacija koje su uzete u obzir pri pripremanju i provođenju analize rizika. Osobito se treba osvrnuti na Uredbu Komisije (EZ) br. 612/2009 (1).

3.   Postupak odabira

Dostavlja se opis postupka koji se primjenjuje pri odabiru poduzeća u kojima će se obaviti kontrola. Potrebno je jasno navesti broj/postotak poduzeća i sektora/mjera na koje se primjenjuje analiza rizika, slučajni, automatski i/ili ručni odabir. Treba jasno navesti sektore/mjere koji su isključeni te opisati razloge za njihovo isključenje.

4.   Čimbenici rizika i vrijednosti rizika koji se uzimaju u obzir

Ako se primjenjuje analiza rizika, dostavljaju se informacije o svim čimbenicima rizika koji se uzimaju u obzir te moguće vrijednosti koje se kasnije pripisuju tim čimbenicima rizika. Te se informacije dostavljaju u obliku tablice prema sljedećem obrascu.

Čimbenici rizika i vrijednosti rizika koji se primjenjuju na sve mjere za koje se provodi analiza rizika

Čimbenici rizika

Vrijednosti rizika

Opis

Vrijednosti

 

 

 

 

 

 

 

 

 


Posebni čimbenici rizika i vrijednosti rizika koji se primjenjuju na izvozne subvencije

Čimbenici rizika

Vrijednosti rizika

Opis

Vrijednosti

 

 

 

 

 

 


Posebni čimbenici rizika i vrijednosti rizika koji se primjenjuju na … (sektor/mjera)

Čimbenici rizika

Vrijednosti rizika

Opis

Vrijednosti

 

 

 

 

 

 

5.   Ponderiranje čimbenika rizika

Prema potrebi, dostavlja se opis postupka koji se primjenjuje za ponderiranje čimbenika rizika.

6.   Rezultati analize rizika

Dostavljaju se podaci o tome kako će se rezultati analize rizika i utvrđivanje „bodovne liste”, (za svaki pojedini sektor/mjeru, ovisno o slučaju), odražavati na izbor poduzeća koja će biti obuhvaćena konačnim programom kontrola.

Posebnu pozornost treba obratiti na mogućnost zajedničkog djelovanja predviđenog člankom 44.

7.   Poteškoće na koje se naišlo i prijedlozi za poboljšanje

Dostavljaju se podaci o svim poteškoćama na koje se naišlo te o poduzetim mjerama ili prijedlozima za njihovo uklanjanje. Prema potrebi, dostavljaju se prijedlozi za poboljšanje.

(1)  Uredba Komisije (EZ) br. 612/2009 od 7. srpnja 2009. o utvrđivanju zajedničkih detaljnih pravila za primjenu sustava izvoznih subvencija za poljoprivredne proizvode (SL L 186, 17.7.2009., str. 1.).

PRILOG VI.

POPIS PODUZEĆA S POSLOVNIM NASTANOM U DRŽAVI ČLANICI KOJA NIJE ONA U KOJOJ JE PLAĆANJE PREDMETNOG IZNOSA IZVRŠENO ILI PRIMLJENO ILI JE TREBALO BITI IZVRŠENO ILI PRIMLJENO

(članak 45. stavak 1.)

Država članica u kojoj je plaćanje izvršeno ili primljeno

…

Datum slanja popisa

 

Država članica u kojoj poduzeće ima poslovni nastan

…

 

 


(1)

Naziv i adresa

(2)

Vrsta rashoda (svako plaćanje prikazati odvojeno po proračunskoj liniji EFJP-a i vrsti plaćanja)

(3)

Iznos (u nacionalnoj valuti) po pojedinom plaćanju koji je tijekom financijske godine EFJP-a bio:

(4)

Navesti je li zatražena inspekcija u poduzeću u skladu s

člankom 45.

(vidjeti napomenu A)

i.

poduzeća u državi članici u kojoj ima poslovni nastan

ii.

kojemu je izvršeno plaćanje ili od kojeg je primljena uplata

i.

koji je plaćen poduzeću

ii.

koji je platilo poduzeće

 

 

 

 

 

 

Napomene:

A.

Ako je tako, treba poslati poseban zahtjev u skladu s primjerkom obrasca iz Priloga VIII. u kojemu se navode svi potrebni podaci kako bi primatelj mogao pravilno utvrditi identitet predmetnog poduzeća.

B.

Kopija popisa mora biti poslana Komisiji.

C.

Ako, što se tiče vaše države, nema poduzeća s poslovnim nastanom u drugim državama članicama, o tome se obvezno obavješćuju sve ostale države članice i Komisija.

D.

Ako se zahtjev za kontrolu u nekom poduzeću u skladu s člankom 45. dostavi nakon slanja ovog popisa, kopija zahtjeva, u skladu s Prilogom VIII., obvezno se šalje Komisiji.

PRILOG VII.

POPIS PODUZEĆA S POSLOVNIM NASTANOM U TREĆOJ ZEMLJI ZA KOJE JE PLAĆANJE PREDMETNOG IZNOSA IZVRŠENO ILI PRIMLJENO ILI JE TREBALO BITI IZVRŠENO ILI PRIMLJENO U DRŽAVI ČLANICI

(članak 45. stavak 2.)

Država članica u kojoj je plaćanje izvršeno ili primljeno

…

Datum slanja popisa

 

Treća zemlja u kojoj poduzeće ima poslovni nastan

…

 

 


(1)

Naziv i adresa

(2)

Vrsta rashoda (svako plaćanje prikazati odvojeno po proračunskoj liniji EFJP-a i vrsti plaćanja)

(3)

Iznos (u nacionalnoj valuti) po pojedinom plaćanju koji je tijekom financijske godine EFJP-a bio:

(4)

Dodatni komentari (npr. navesti sve poteškoće u kontroli, sumnju na nepravilnost, analizu rizika itd.)

i.

poduzeća u trećoj zemlji u kojoj ima poslovni nastan

ii.

kojemu je izvršeno plaćanje ili od kojeg je primljena uplata

i.

koji je plaćen poduzeću

ii.

koji je platilo poduzeće

 

 

 

 

 

 

Napomene:

Ako, što se tiče vaše države, nema poduzeća s poslovnim nastanom u trećim zemljama, kopija ovog Priloga obvezno se šalje Komisiji jasno navodeći tu činjenicu.

PRILOG VIII.

ZAHTJEV ZA PROVOĐENJE KONTROLE U SKLADU S ČLANKOM 45. STAVKOM 3.

Stavke označene zvjezdicom obvezno se popunjuju; ostale se stavke moraju popuniti prema potrebi

Ovaj se zahtjev temelji na:

članku 83. stavku 3. Uredbe (EU) br. 1306/2013

 


A

(*) 1.

Država članica koja je podnijela zahtjev

…

(*) 2.

Naziv posebnog odjela

…

(*) 3.

Adresa

…

(*) 4.

Broj telefona

…

5.

Broj telefaksa

…

6.

E-pošta

…

7.

Odgovorni službenik

…

8.

Naziv odgovornog kontrolnog tijela

…

9.

Adresa

…

10.

Broj telefona

…

11.

Broj telefaksa

…

12.

E-pošta

…

13.

Odgovorni službenik

…

B

(*) 1.

Zamoljena država članica

…

(*) 2.

Organizacija

…

C

(*) 1.

Datum zahtjeva

…

(*) 2.

Program kontrole

…

D

Podaci o korisniku

 

(*) 1.

Naziv

 

(a)

u državi članici koja je podnijela zahtjev

…

(b)

u zamoljenoj državi članici

…

(*) 2.

Referentni broj

…

(*) 3.

Adresa:

 

(a)

u državi članici koja je podnijela zahtjev

…

(b)

u zamoljenoj državi članici

…

E

Samo za zahtjeve na temelju članka 45. stavka 3.

 

Podaci o plaćanju

 

(*) 1.

Agencija za plaćanja

…

(*) 2.

Referentni broj plaćanja

…

(*) 3.

Vrsta plaćanja

…

(*) 4.

Iznos (navesti valutu)

…

(*) 5.

Datum obračuna

…

(*) 6.

Datum plaćanja

…

(*) 7.

Proračunska oznaka EFJP-a (poglavlje – članak – pozicija – linija)

…

(*) 8.

Tržišna godina ili razdoblje na koje se odnosi plaćanje

…

(*) 9.

Uredba koja služi kao pravna osnova za plaćanje

…

F

Podaci o transakciji

 

1.

Broj (izvozne) deklaracije ili zahtjeva

…

2.

Ugovor:

 

—

broj

…

—

datum

…

—

količina

…

—

vrijednost

…

3.

Račun:

 

—

broj

…

—

datum

…

—

količina

…

—

vrijednost

…

4.

Datum prihvaćanja deklaracije

…

5.

Ured za ovjeravanje

…

6.

Broj certifikata ili dozvole

…

7.

Datum certifikata ili dozvole

…

Za programe skladištenja

 

8.

Broj ponude

…

9.

Datum ponude

…

10.

Jedinična cijena

…

11.

Datum ulaza

…

12.

Datum izlaza

…

13.

Povećanje ili smanjenje kvalitete

…

Za izvozne subvencije

 

14.

Broj zahtjeva (ako se razlikuje od broja izvozne deklaracije)

…

15.

Carinarnica koja je izvršila carinski pregled

…

16.

Datum carinskog pregleda

…

17.

Pretfinanciranje (oznaka)

…

18.

Oznaka izvozne subvencije (11 znamenaka)

…

19.

Oznaka odredišta

…

20.

Prethodno utvrđena stopa

 

—

u EUR

…

—

u nacionalnoj valuti

…

21.

Datum prethodnog utvrđivanja

…

G

Analiza rizika

 

(*) 1.

Ocjena

 

—

visoka

…

—

srednja

…

—

niska

…

(*) 2.

Opisno objasniti ocjenu

…

 

…

(prema potrebi nastaviti na posebnom listu)

…

 

…

 

…

 

…

 

…

 

…

 

…

 

…

H

Opseg i cilj kontrole

 

1.

Predloženi opseg

…

2.

Ciljevi i tehničke pojedinosti povezane s njima

…

 

…

(prema potrebi nastaviti na posebnom listu)

…

 

…

I

(*)

Popis dostavljenih popratnih dokumenata

…

 

…

(prema potrebi nastaviti na posebnom listu)

…

 

…

 

…

PRILOG IX.

REZULTATI KONTROLE OBAVLJENE U SKLADU S ČLANKOM 45. STAVKOM 4.

Izvješće o kontroli obavljenoj na temelju zahtjeva za uzajamnu pomoć u skladu s glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013

NB.

Stavke ispisane masnim slovima jednake su onima iz Priloga VIII.

Identifikacija

B.1.   Zamoljena država članica

2.

 Organizacija

3.

Područni ured

4.

Ime kontrolora

A.1.   Država članica koja je podnijela zahtjev:

2.

 Naziv posebnog odjela:

8.

 Naziv odgovornog kontrolnog tijela:

14.

Broj pregleda/referentna oznaka izvješća:

C.1.   Datum zahtjeva i referentni broj:

2.

 Program kontrole:

3.

Datum odgovora i referentni broj:

D.   Podaci o korisniku

1.   Naziv

(a)

 u državi članici koja je podnijela zahtjev:

(b)

 u zamoljenoj državi članici:

2.   Referentni broj

(a)

 u državi članici koja je podnijela zahtjev:

(b)

 u zamoljenoj državi članici:

4.   Ostala poduzeća u kojima je provedena kontrola:

H.   Opseg i cilj kontrole:

I   Popis dostavljenih popratnih dokumenata:

J.   Rezultat:

Izvješće o kontroli

1.

Priprema/kontekst/opseg

2.

Opis poduzeća/sustava kontrole

3.

Obavljen posao/pregledani dokumenti/nalazi

4.

Zaključci

5.

Ostala opažanja/preporuke

PRILOG X.

PREGLED IZ ČLANKA 45. STAVKA 5.

Pregledni prikaz predviđen člankom 83. stavkom 3. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1306/2013 … (država članica) o zahtjevima za kontrolu i rezultatima kontrola za prvo [ ], drugo [ ], treće [ ], četvrto [ ] tromjesečje 20…

ZAHTJEVI poslani:

Državi članici

Ukupan broj po državi članici

ZAHTJEV

Datum slanja

Referentni broj

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UKUPNO

 

 

 

ODGOVORI poslani:

Državi članici

Ukupan broj po državi članici

ODGOVOR

Datum slanja

Referentni broj

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

UKUPNO

 

 

 

Napomene o rubrikama:

Svaki zahtjev/odgovor poslan tijekom tromjesečja mora se unijeti u tablicu.

Prema potrebi, u tablicu se dodaju dodatni redovi.

Referentni broj poslanog odgovora mora biti isti kao referentni broj odgovarajućeg zahtjeva za provođenje inspekcije.

PRILOG XI.

DOKUMENTI GODIŠNJEG PLANA (ČLANAK 46. STAVAK 1.)

LIST A

PREDLOŽENI PROGRAM KONTROLA ZA RAZDOBLJE …

(članak 84. Uredbe (EU) br. 1306/2013)

1.   Izračunavanje najmanjeg broja poduzeća

 

A(1)

Broj poduzeća čiji su primici ili isplate, ili njihov zbroj, iznosili više od 150 000 EUR za financijsku godinu EFJP-a …

 

A(2)

Najmanji broj

tj.

 

x 1/2 =

 


2.   Populacija iz koje se vršio odabir

Ukupan broj poduzeća koja su primila ili izvršila plaćanja koja podliježu kontroli u skladu s glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 u financijskoj godini … iznosio je:

A(3)

Ukupan broj

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupan broj poduzeća čiji su primici ili isplate, ili njihov zbroj, pripadali sljedećim kategorijama:

A(4)

Više od 350 000 EUR

 

A(5)

350 000 EUR ili manje, ali ne manje od 40 000 EUR

 

A(6)

Manje od 40 000 EUR

 

 

 

 

 

 

 


3.   Poduzeća u kojima se predlaže provođenje kontrole:

A(7)

Ukupan broj

 

A(8)

Ukupan broj na temelju analize rizika

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupan broj poduzeća čiji su primici ili isplate, ili njihov zbroj, pripadali sljedećim kategorijama:

A(9)

Više od 350 000 EUR

 

A(10)

350 000 EUR ili manje, ali ne manje od 40 000 EUR

 

A(11)

Manje od 40 000 EUR

 

 

 

 

 

 

 

Napomene o rubrikama:

A(4)

Kontrola se mora obvezno izvršiti u poduzećima iz ove kategorije u kojima kontrola nije bila izvršena u skladu s člankom 42. stavkom 3. tijekom dvaju kontrolnih razdoblja koja prethode tom kontrolnom razdoblju, osim ako su plaćanja koja su ona primila izvršena u okviru mjere ili mjera za koje se odabir vršio na temelju analize rizika.

A(9)

Poduzeća iz ove kategorije treba kontrolirati jedino zbog posebnih razloga koje treba navesti na listu D ovog Priloga.

LIST B

PREDLOŽENI PROGRAM KONTROLA ZA RAZDOBLJE …

(članak 84. Uredbe (EU) br. 1306/2013)

Plan kontrola po naslovima proračuna EFJP-a

Financijska godina EFJP-a …

B(1)

Broj članka ili stavke proračuna EFJP-a

B(2)

Ukupni rashodi po naslovima proračuna EFJP-a

(EUR)

 

B(3)

Ukupni rashodi po naslovima proračuna EFJP-a koji se odnose na poduzeća čiji su primici ili isplate, ili njihov zbroj, iznosili više od 40 000 EUR …

(EUR)

 

B(4)

Ukupni rashodi po naslovima proračuna EFJP-a koji se odnose na poduzeća obuhvaćena programom kontrola …

(EUR)

B(5)

Broj poduzeća po naslovima proračuna EFJP-a koja su obuhvaćena programom kontrola

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupno:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

LIST C

PREDLOŽENI PROGRAM KONTROLA ZA RAZDOBLJE

(članak 84. Uredbe (EU) br. 1306/2013)

Kriteriji za izradu programa u području izvoznih subvencija i drugih sektora u kojima se odabir vrši na temelju analize rizika, ako se oni razlikuju od kriterija koji su uključeni u prijedloge za analizu rizika koji su dostavljeni Komisiji u skladu s člankom 42. stavkom 2.

Sektor za koji se predlaže provođenje kontrole

(navesti naslov proračuna EFJP-a kako je naveden u stupcu B(1) na listu B ovog Priloga)

Napomene o korištenim kriterijima rizika i kriterijima odabira

(navesti osnovne podatke, npr. otkrivene nepravilnosti ili izuzetno povećanje rashoda)

 

 

LIST D

PREDLOŽENI PROGRAM KONTROLA ZA RAZDOBLJE

(članak 84. Uredbe (EU) br. 1306/2013)

Eventualne predložene kontrole poduzeća čiji su primici ili isplate, ili njihov zbroj, iznosili više od 40 000 EUR tijekom financijske godine EFJP-a …

Naslov proračuna EFJP-a

(kako je naveden u stupcu B (1) na listu B

Broj poduzeća za koja se predlaže kontrola

Poseban razlog za kontrolu

 

 

 

LIST E

PREDLOŽENI PROGRAM KONTROLA ZA RAZDOBLJE

(članak 84. Uredbe (EU) br. 1306/2013)

UKUPNO:

 

KONTROLNO TIJELO: …

E (1)

Ukupan broj poduzeća u kojima treba izvršiti kontrolu:

 

E (2)

Broj poduzeća u kojima treba izvršiti kontrolu:

 

 

 

KONTROLNO TIJELO: …

 

KONTROLNO TIJELO: …

E (3)

Broj poduzeća u kojima treba izvršiti kontrolu:

 

E (4)

Broj poduzeća u kojima treba izvršiti kontrolu:

 

 

 

KONTROLNO TIJELO: …

 

KONTROLNO TIJELO: …

E (5)

Broj poduzeća u kojima treba izvršiti kontrolu:

 

E (6)

Broj poduzeća u kojima treba izvršiti kontrolu:

 

 

 

Napomene o rubrikama:

Ako je potrebno, unose se dodatne rubrike, npr. E (7), E(8) itd.

PRILOG XII.

DOKUMENTI GODIŠNJEG IZVJEŠĆA (ČLANAK 46. STAVAK 2.)

DIO I.

Podaci koje mora sadržavati godišnje izvješće predviđeno člankom 86. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013

1.   Primjena glave V. poglavlja III. Uredbe (EU) br. 1306/2013

Dostavljaju se podaci o primjeni glave V. poglavlja III. Uredbe (EU) br. 1306/2013, uključujući promjene koje se odnose na organizacije zadužene za kontrole i na posebni odjel zadužen za praćenje primjene te Uredbe, kako je predviđeno njezinim člankom 85., te na nadležnosti tih organizacija.

2.   Zakonodavne promjene

Dostavljaju se podaci o svim promjenama nacionalnog zakonodavstva koje su bitne za primjenu glave V. poglavlja III. Uredbe (EU) br. 1306/2013, koje su uvedene nakon izrade prethodnog godišnjeg izvješća.

3.   Izmjene programa kontrole

Dostavlja se opis svih izmjena programa kontrola koji je dostavljen Komisiji u skladu s člankom 84. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 1306/2013, a koje su unesene nakon datuma dostavljanja tog programa.

4.   Primjena programa kontrole obuhvaćenog ovim izvješćem

Dostavljaju se podaci o primjeni programa kontrole za razdoblje koje završava 30. lipnja prije krajnjeg roka za predaju izvješća, kako je propisano člankom 86. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013, uključujući sljedeće elemente s ukupnim podacima i podacima koji su raščlanjeni po kontrolnim tijelima (ako više od jednog kontrolnog tijela obavlja kontrole na temelju ove Uredbe):

(a)

broj poduzeća u kojima je obavljena kontrola u kontrolnom razdoblju, u skladu s primjerkom obrasca koji je prikazan na listu A u dijelu II. ovog Priloga;

(b)

broj poduzeća u kojima je kontrola u tijeku, u skladu s uzorkom obrasca koji je prikazan na listu A u dijelu II. ovog Priloga;

(c)

broj poduzeća koji u predmetnom razdoblju nisu bili podvrgnuti kontroli zbog neobavljanja nekih kontrola, u skladu s primjerkom obrasca koji je prikazan na listu A u dijelu II. ovog Priloga;

(d)

razlozi zbog kojih nisu obavljene kontrole iz točke (c);

(e)

pregledni prikaz kontrola iz točaka (a), (b) i (c), raščlanjen prema primljenim ili plaćenim iznosima i prema mjerama, u skladu s primjerkom obrasca koji je prikazan na listu B u dijelu II. ovog Priloga;

(f)

rezultati kontrola iz točke (a), u skladu s uzorkom obrasca koji je prikazan na listu C u dijelu II. ovog Priloga, uključujući:

i.

broj kontrola tijekom kojih su ustanovljene nepravilnosti i broj obuhvaćenih poduzeća;

ii.

vrstu tih nepravilnosti;

iii.

mjeru u kojoj je otkrivena nepravilnost;

iv.

procijenjene financijske posljedice svake nepravilnosti;

(g)

prosječno trajanje kontrola iskazano kao osoba/dan, navodeći, ako je moguće, vrijeme utrošeno na planiranje, pripremu i obavljanje kontrola te izvješćivanje.

5.   Primjena programa kontrole koji prethode onom koji je obuhvaćen ovim programom

Izvješće mora sadržavati rezultate kontrola provedenih tijekom prethodnih kontrolnih razdoblja, za koja rezultati nisu bili dostupni u trenutku podnošenja izvješća za ta kontrolna razdoblja, uključujući za svako prethodno kontrolno razdoblje:

(a)

stanje kontrola koje su u skladu s točkom 4. podtočkama (b) i (c) bile uključene u prethodna izvješća o kontrolama, u skladu s primjerkom obrasca koji je prikazan na listu D u dijelu II. ovog Priloga;

(b)

broj kontrola pri kojima su otkrivene nepravilnosti te broj uključenih poduzeća, u skladu s primjerkom obrasca koji je prikazan na listu C u dijelu II. ovog Priloga;

(c)

vrstu tih nepravilnosti, u skladu s primjerkom obrasca koji je prikazan na listu C u dijelu II. ovog Priloga;

(d)

mjeru u kojoj je otkrivena nepravilnost, u skladu s primjerkom obrasca koji je prikazan na listu C u dijelu II. ovog Priloga;

(e)

procijenjene financijske posljedice svake nepravilnosti, u skladu s primjerkom obrasca koji je prikazan na listu C u dijelu II. ovog Priloga.

6.   Uzajamna pomoć

Sažetak zahtjeva za uzajamnom pomoći koji su bili podnesi i primljeni u skladu s glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013.

7.   Sredstva

Dostavljaju se detaljni podaci o sredstvima koja su na raspolaganju za obavljanje kontrola u skladu s glavom V. poglavljem III. Uredbe (EU) br. 1306/2013, uključujući:

(a)

broj osoblja dodijeljenog za obavljanje tih kontrola, iskazan kao osoba/godine i raščlanjen po kontrolnim tijelima, a prema potrebi i po regijama;

(b)

izobrazbu osoblja koje sudjeluje u obavljanju tih kontrola, navodeći udio osoblja iz točke (a) koje je steklo takvu izobrazbu te vrstu same izobrazbe i

(c)

računalnu opremu i alate koji su na raspolaganju osoblju koje sudjeluje u obavljanju tih kontrola.

8.   Poteškoće u primjeni glave V. poglavlja III. Uredbe (EU) br. 1306/2013

Dostavljaju se podaci o svim poteškoćama do kojih je došlo u primjeni glave V. poglavlja III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 te o poduzetim mjerama ili prijedlozima za njihovo uklanjanje.

9.   Prijedlozi za poboljšanje

Prema potrebi, dostavljaju se prijedlozi za poboljšanje primjene glave V. poglavlja III. Uredbe (EU) br. 1306/2013 ili za poboljšanje samog poglavlja.

DIO II.

LIST A

IZVJEŠĆE O KONTROLAMA ZA RAZDOBLJE …

(članak 86. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013)

UKUPNO:

 

KONTROLNO TIJELO: …

 

1 (A)

Ukupan broj poduzeća u kojima treba izvršiti kontrolu:

(B)

Broj poduzeća u kojima treba izvršiti kontrolu:

 

 

 

 

2. (A)

Ukupan broj poduzeća u kojima je izvršena kontrola:

(B)

Broj poduzeća u kojima je izvršena kontrola:

 

 

 

 

3. (A)

Ukupan broj poduzeća u kojima je kontrola u tijeku:

(B)

Broj poduzeća u kojima je kontrola u tijeku:

 

 

 

 

4. (A)

Ukupan broj poduzeća u kojima još nije izvršena kontrola:

(B)

Broj poduzeća u kojima još nije izvršena kontrola:

 

 

 

 


KONTROLNO TIJELO: …

 

KONTROLNO TIJELO: …

 

1. (C)

Broj poduzeća u kojima treba izvršiti kontrolu:

(D)

Broj poduzeća u kojima treba izvršiti kontrolu:

 

 

 

 

2. (C)

Broj poduzeća u kojima je izvršena kontrola:

(D)

Broj poduzeća u kojima je izvršena kontrola:

 

 

 

 

3. (C)

Broj poduzeća u kojima je kontrola u tijeku:

(C)

Broj poduzeća u kojima je kontrola u tijeku:

 

 

 

 

4. (C)

Broj poduzeća u kojima još nije izvršena kontrola:

(D)

Broj poduzeća u kojima još nije izvršena kontrola:

 

 

 

 

Napomene o rubrikama:

Ako je potrebno, unose se dodatne rubrike, npr. (E), (F) itd.

LIST B

IZVJEŠĆE O KONTROLAMA ZA RAZDOBLJE …

(članak 86. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013)

Izvješće o kontrolama po naslovima proračuna EFJP-a za financijsku godinu EFJP-a …

Program kontrole …

B(1)

Broj članka ili stavke proračuna EFJP-a

 

B(2)

Ukupna vrijednost rashoda koji se odnose na poduzeća odabrana za kontrolu …

(EUR)

B(3)

Poduzeća u kojima je izvršena kontrola

B(4)

Poduzeća u kojima je kontrola u tijeku

B(5)

Poduzeća u kojima nije izvršena kontrola

 

 

 

 

i.

rashodi koji su stvarno pregledani

(EUR)

 

ii.

ukupni rashodi koji se odnose na ta poduzeća

(EUR)

i.

ukupni rashodi koji se odnose na ta poduzeća

(EUR)

i.

ukupni rashodi koji se odnose na ta poduzeća

(EUR)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupno:

 

 

 

 

 

 

 

 

LIST C

IZVJEŠĆE O KONTROLAMA ZA RAZDOBLJE …

(članak 86. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013)

Moguće nepravilnosti otkrivene po naslovima proračuna EFJP-a za financijsku godinu EFJP-a …

Program kontrole …

C(1)

Broj članka ili stavke proračuna EFJP-a

C(2)

Broj otkrivenih mogućih nepravilnosti

C(3)

Broj plaćanja na koja se to odnosi

C(4)

Broj poduzeća na koja se to odnosi

C(5)

Procijenjena vrijednost mogućih nepravilnosti

C(6)

Opis i vrsta svake otkrivene moguće nepravilnosti, referentni broj(evi) predmetnih poduzeća i referentni broj(evi) OLAF-a (brojevi obavijesti IMS)

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Ukupno:

 

 

 

 

 

LIST D

IZVJEŠĆE O KONTROLAMA ZA RAZDOBLJE …

(članak 86. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013)

Provedba kontrola koje se odnose na prethodne programe kontrola; program kontrola …

D(1) Broj poduzeća za koja je u prethodnom izvješću navedeno da su kontrole u tijeku: [ molimo da odgovarajuće prilagodite terminologiju ]

 

D(2) Broj poduzeća iz D(1) u kojima su kontrole završene:

 

D(3) Broj poduzeća iz D(1) u kojima su kontrole još uvijek u tijeku

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

D(4) Vrijednost transakcija koje se odnose na poduzeća iz D(1):

 

D(5) Vrijednost transakcija koje se odnose na poduzeća iz D(2):

 

D(6) Vrijednost transakcija koje se odnose na poduzeća iz D(3):

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

D(7) Broj poduzeća za koja je u prethodnom izvješću navedeno da kontrole nisu započele:

 

D(8) Broj poduzeća iz D(7) u kojima su kontrole završene:

 

D(9) Broj poduzeća iz D(7) u kojima su kontrole još uvijek u tijeku:

 

D(10) Broj poduzeća iz D(7) u kojima kontrole još nisu započele:

 

 

 

 

 

 

 

 

 

D(11) Vrijednost transakcija koje se odnose na poduzeća iz D(7):

 

D(12) Vrijednost transakcija koje se odnose na poduzeća iz D(8):

 

D(13) Vrijednost transakcija koje se odnose na poduzeća iz D(9):

 

D(14) Vrijednost transakcija koje se odnose na poduzeća iz D(10):

 

PRILOG XIII.

MJERE IZ ČLANKA 57.

1.

Programi potpore navedeni u Prilogu I. Uredbi (EU) 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (1).

2.

Sljedeći programi i mjere navedeni u Uredbi (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

—

javna intervencija,

—

potpora za privatno skladištenje,

—

program voća i povrća u školama,

—

program mlijeka u školama,

—

potpore u sektoru voća i povrća,

—

mjere potpore u sektoru vina,

—

potpora u pčelarskom sektoru,

—

potpora u sektoru hmelja,

—

izvozne subvencije.

3.

Potpore u sektoru dudova svilca predviđene Uredbom Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (3).

4.

Mjere informiranja i promocije predviđene Uredbom Vijeća (EZ) br. 3/2008 (4).

5.

Mjere predviđene Uredbom (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (5), osim onih koje su obuhvaćene Prilogom I. Uredbi (EU) 1307/2013.

6.

Mjere predviđene Uredbom (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6), osim onih koje su obuhvaćene Prilogom I. Uredbi (EU) 1307/2013.

7.

Mjere koje su predviđene glavom III. poglavljem I. Uredbe (EU) br. 1305/2013 i uključene u predmetni program ruralnog razvoja.

8.

Mjere koje su predviđene glavom IV. poglavljem I. Uredbe (EZ) br. 1698/2005 (7) i uključene u predmetni program ruralnog razvoja.

(1)  Uredba (EU) br. 1307/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o utvrđivanju pravila za izravna plaćanja poljoprivrednicima u programima potpore u okviru zajedničke poljoprivredne politike i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 637/2008 i Uredbe Vijeća (EZ) br. 73/2009 (SL L 347, 20.12.2013., str. 608.).

(2)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).

(3)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL L 299, 16.11.2007., str. 1.).

(4)  Uredba Vijeća (EZ) br. 3/2008 od 17. prosinca 2007. o informiranju i promotivnim mjerama za poljoprivredne proizvode na unutarnjem tržištu i u trećim zemljama (SL L 3, 5.1.2008., str. 1.).

(5)  Uredba (EU) br. 228/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u najudaljenijim regijama Unije i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 247/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 23.).

(6)  Uredba (EU) br. 229/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 13. ožujka 2013. o utvrđivanju posebnih mjera za poljoprivredu u korist manjih egejskih otoka i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ) br. 1405/2006 (SL L 78, 20.3.2013., str. 41.).

(7)  Uredba Vijeća (EZ) br. 1698/2005 od 20. rujna 2005. o potporama ruralnom razvoju Europskog poljoprivrednog fonda za ruralni razvoj (EPFRR) (SL L 277, 21.10.2005., str. 1.)