31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/1

31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/1

31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/1

31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/2

31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/3

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 974/98 (1) predviđa se zamjena eurom valuta država članica koje su ispunile uvjete potrebne za usvajanje eura u trenutku kada je Zajednica ušla u treću fazu ekonomske i monetarne unije.

(2)

U skladu s člankom 4. Akta o pristupanju iz 2003. Litva je država članica s odstupanjem kako je utvrđeno u članku 139. stavku 1. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („Ugovor”).

(3)

Na temelju Odluke Vijeća 2014/509/EU od 23. srpnja 2014. o usvajanju eura u Litvi 1. siječnja 2015. (2), Litva ispunjava uvjete potrebne za usvajanje eura te odstupanje u korist Litve prestaje s učinkom od 1. siječnja 2015.

(4)

Uvođenje eura u Litvi zahtijeva proširenje postojećih odredaba o uvođenju eura, utvrđenih u Uredbi (EZ) br. 974/98, na Litvu.

(5)

Nacionalnim planom Litve za prelazak na euro određuje se da novčanice i kovanice eura trebaju postati zakonsko sredstvo plaćanja u Litvi na dan uvođenja eura kao njezine valute. Stoga bi datum usvajanja eura i datum prelaska na gotovinu u eurima trebao biti 1. siječnja 2015. Ne treba primjenjivati razdoblje „postupnog ukidanja”.

(6)

Uredbu (EZ) br. 974/98 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti,

31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/5

(1)

Osobe oboljele od celijakije boluju od trajne intolerancije na gluten. Pšenica (tj. sve vrste Triticum, poput durum (tvrde) pšenice, pira i pšenice khorasan), raž i ječam vrste su žitarica koje prema znanstvenim spoznajama sadržavaju gluten. Gluten prisutan u tim žitaricama može kod osoba intolerantnih na gluten prouzročiti razna štetna djelovanja na zdravlje. Stoga te osobe trebaju izbjegavati konzumaciju glutena.

(2)

Informacije o odsutnosti ili smanjenoj prisutnosti glutena u hrani trebale bi osobama intolerantnim na gluten pomoći da prepoznaju i odaberu raznovrsnu prehranu kada se hrane unutar ili izvan kuće.

(3)

Uredbom Komisije (EZ) br. 41/2009 (2) utvrđuju se usklađena pravila o informiranju potrošača u pogledu odsutnosti („bez glutena”) ili smanjene prisutnosti glutena („vrlo mali sadržaj glutena”) u hrani. Znanstveni podaci temelj su za pravila te Uredbe i njima se jamči da se potrošači neće dovesti u zabludu ili zbunjivati informacijama u pogledu odsutnosti ili smanjene prisutnosti glutena u hrani koje se pružaju na različitim osnovama.

(4)

U kontekstu revizije zakonodavstva o hrani namijenjenoj za posebne prehrambene potrebe Uredbom (EU) br. 609/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3) stavlja se izvan snage Uredba (EZ) br. 41/2009 od 20. srpnja 2016. Trebalo bi osigurati da se u skladu sa zahtjevima utvrđenima u članku 36. stavku 2. Uredbe (EU) br. 1169/2011 informacije o odsutnosti ili smanjenoj prisutnosti glutena u hrani nakon tog datuma i dalje pružaju na temelju odgovarajućih znanstvenih podataka te da se ne pružaju na različitim osnovama, čime bi se potrošače moglo dovesti u zabludu ili ih zbuniti. Stoga je u Uniji potrebno zadržati jednake uvjete za primjenu tih zahtjeva za informacije o hrani koje pružaju gospodarski subjekti u poslovanju s hranom u pogledu odsutnosti ili smanjene prisutnosti glutena u hrani, a ti se uvjeti trebaju temeljiti na Uredbi (EZ) br. 41/2009.

(5)

Određena hrana posebno se proizvodi, priređuje i/ili prerađuje s ciljem smanjenja sadržaja glutena jednog ili više sastojaka koji sadržavaju gluten ili radi zamjene sastojaka koji sadržavaju gluten drugim sastojcima koji su prirodno bez glutena. Ostala se hrana proizvodi isključivo od sastojaka koji su prirodno bez glutena.

(6)

Odstranjivanje glutena iz žitarica koje sadržavaju gluten povezano je sa znatnim tehničkim teškoćama i ekonomskim troškovima te je pri uporabi takvih žitarica vrlo teško proizvesti hranu koja je u potpunosti bez glutena. Stoga mnogo hrane koja se nalazi na tržištu i koja je posebno prerađena s ciljem smanjenja sadržaja glutena jednog ili više sastojaka koji sadržavaju gluten može sadržavati manje količine rezidua glutena.

(7)

Većina osoba intolerantnih na gluten može u svoju prehranu uključiti zob bez ikakvih štetnih posljedica po svoje zdravlje. To je predmet stalnih studija i ispitivanja koja provode znanstvene zajednice. Međutim, veći je problem kontaminacija zobi pšenicom, raži ili ječmom do koje može doći za vrijeme žetve, prijevoza, skladištenja i prerade. Stoga je potrebno voditi računa o opasnosti od kontaminacije glutenom proizvoda koji sadržavaju zob kada je riječ o odgovarajućim informacijama o tim prehrambenim proizvodima koje pružaju gospodarski subjekti u poslovanju s hranom.

(8)

Neke osobe intolerantne na gluten mogu ga do određene granice podnositi u promjenjivim malim količinama. Kako bi se pojedinim osobama omogućilo da na tržištu nađu različite vrste hrane koja odgovara njihovim potrebama i njihovim granicama osjetljivosti, treba biti moguć izbor proizvoda s različitim niskim količinama glutena u takvim utvrđenim granicama. Važno je, međutim, da su različiti proizvodi odgovarajuće označeni kako bi se osiguralo da ih osobe intolerantne na gluten pravilno upotrebljavaju, a s tim u vezi i potaknula kampanja informiranja u državama članicama.

(9)

Potrebno je omogućiti da se hrana, koja se posebno proizvodi, priređuje i/ili prerađuje s ciljem smanjenja sadržaja glutena jednog ili više sastojaka koji sadržavaju gluten ili radi zamjene sastojaka koji sadržavaju gluten drugim sastojcima koji su prirodno bez glutena, označuje navodom koji upućuje na odsutnost glutena („bez glutena”) ili na smanjenu prisutnost glutena („vrlo mali sadržaj glutena”) u skladu s odredbama utvrđenima ovom Uredbom. Također je potrebno omogućiti da se toj hrani priloži izjava kojom se potrošači obavješćuju o tome da je posebno formulirana za osobe intolerantne na gluten.

(10)

Također je potrebno omogućiti da se hrana koja sadržava sastojke koji su prirodno bez glutena označuje navodom koji upućuje na odsutnost glutena u skladu s odredbama utvrđenima ovom Uredbom i to pod uvjetom da se poštuju opći uvjeti o praksama poštenog informiranja utvrđeni Uredbom (EU) br. 1169/2011. Posebno, informacije o hrani ne smiju biti obmanjujuće upućivanjem na posebne karakteristike hrane kada u stvarnosti sva slična hrana posjeduje te karakteristike.

(11)

Direktivom Komisije 2006/141/EZ (4) zabranjuje se uporaba sastojaka koji sadržavaju gluten u proizvodnji početne i prijelazne hrane za dojenčad. Stoga je uporabu izjava „vrlo mali sadržaj glutena” ili „bez glutena” za davanje informacija o takvim proizvodima potrebno zabraniti, s obzirom na to da se u skladu s ovom Uredbom te izjave upotrebljavaju za navod sadržaja glutena koji ne prelazi 100 mg/kg odnosno 20 mg/kg.

(12)

U smislu ove Uredbe potrebno je primjereno uzeti u obzir Codexov standard za hranu za posebne prehrambene potrebe za osobe intolerantne na gluten (5).

(13)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

(a)

„gluten” znači proteinska frakcija pšenice, raži, ječma, zobi ili njihovih hibridnih vrsta i derivata na koju su neke osobe intolerantne, a koji su netopljivi u vodi i u 0,5 M otopini natrijeva klorida;

(b)

„pšenica” znači sve vrste Triticum.

(a)

smanjenja sadržaja glutena jednog ili više sastojaka koji sadržavaju gluten ili;

(b)

zamjene sastojaka koji sadržavaju gluten drugim sastojcima koji su prirodno bez glutena.

31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/9

(1)

U Prilogu III. Uredbi Komisije (EZ) br. 1235/2008 (2) utvrđen je popis trećih zemalja čiji su sustavi proizvodnje i mjere kontrole za ekološku proizvodnju poljoprivrednih proizvoda priznati kao ekvivalentni onima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 834/2007.

(2)

Priznavanje Švicarske u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 834/2007 trenutačno se odnosi na prerađene poljoprivredne proizvode koji se koriste kao hrana, osim kvasca. Švicarska je Komisiji podnijela i zahtjev za priznavanje ekvivalentnosti za ekološki kvasac. Provjera informacija navedenih u tom zahtjevu i naknadna objašnjenja Švicarske dovela su do zaključka da su pravila kojima se u toj zemlji uređuje proizvodnja i kontrola ekološkog kvasca ekvivalentna onima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 834/2007 i u Uredbi Komisije (EZ) br. 889/2008 (3). U skladu s time priznavanje ekvivalentnosti švicarskih sustava proizvodnje i mjera kontrole za prerađene poljoprivredne proizvode koji se koriste kao hrana, potrebno je primjenjivati i na ekološki kvasac.

(3)

Priznavanje Novog Zelanda u skladu s člankom 33. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 834/2007 trenutačno se odnosi na prerađene poljoprivredne proizvode koji se koriste kao hrana, osim vina i kvasca. Nadležna tijela Novog Zelanda podnijela su Komisiji i zahtjev za priznavanje ekvivalentnosti za ekološko vino. Provjera informacija navedenih u tom zahtjevu i naknadna objašnjenja Novog Zelanda dovela su do zaključka da su pravila kojima se u toj zemlji uređuje proizvodnja i kontrola ekološkog vina ekvivalentna onima utvrđenima u Uredbi (EZ) br. 834/2007 i Uredbi (EZ) br. 889/2008. U skladu s tim, priznavanje ekvivalentnosti novozelandskih sustava proizvodnje i mjera kontrole za prerađene poljoprivredne proizvode koji se koriste kao hrana, potrebno je primjenjivati i na ekološko vino.

(4)

Prema informacijama koje je dostavio Novi Zeland, promijenili su se nadležno tijelo, jedno od kontrolnih tijela, i tijelo za izdavanje certifikata. Tu je promjenu potrebno navesti u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 1235/2008.

(5)

U Prilogu IV. Uredbi Komisije (EZ) br. 1235/2008 utvrđen je popis kontrolnih ustanova i kontrolnih tijela nadležnih za provođenje kontrola i izdavanje certifikata u trećim zemljama u svrhu ekvivalentnosti.

(6)

Komisija je provjerila zahtjeve za uključenje na popis utvrđen u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 koji su zaprimljeni do 31. listopada 2013. Nakon provjere svih zaprimljenih informacija utvrđeno je da bi kontrolne ustanove i kontrolna tijela koja ispunjavaju relevantne uvjete trebalo uključiti na taj popis.

(7)

„LibanCert” je naveden u Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008. Međutim, „LibanCert” nije obavijestio Komisiju o relevantnim informacijama o akreditacijskom tijelu iz članka 33. stavka 3. trećeg i četvrtog podstavka Uredbe (EZ) br. 834/2007 niti o bilo kakvim promjenama tehničkog dosjea u skladu s člankom 12. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EZ) br. 1235/2008. Osim toga, u godišnjem izvješću koje je „LibanCert” poslao 2013. navodi se da ne odgovara specifikacijama utvrđenima Prilogu IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008. Komisija je pozvala „LibanCert” da razjasni ta pitanja, ali nije primila odgovor u navedenom roku. Prema informacijama koje su Komisiji dostupne „LibanCert” je obustavio svoje aktivnosti. Stoga je potrebno izbrisati „LibanCert” s popisa u Prilogu IV.

(8)

Prilog IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 kako je izmijenjen Provedbenom uredbom (EU) br. 355/2014 (4) sadržava pogrešku u kodnom broju treće zemlje za kontrolno tijelo „Abcert AG” i pogrešno se odnosi na „IMO Swiss AG” umjesto na „IMOswiss AG”.

(9)

Priloge III. i IV. Uredbi (EZ) br. 1235/2008 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti i ispraviti.

(10)

Radi pravne sigurnosti ispravljene odredbe koje se odnose na Abcert AG i IMOswiss AG trebale bi se primjenjivati od datuma stupanja na snagu Provedbene uredbe (EU) br. 355/2014.

(11)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem regulatornog Odbora za ekološku proizvodnju,

31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/16

(1)

Uredbom Vijeća (EZ) br. 1890/2005 (2) („Izvorna uredba”) Vijeće je uvelo konačnu antidampinšku pristojbu („izvorne mjere”) na uvoz određenih pričvršćivača od nehrđajućega čelika i njihovih dijelova („PNČ”) podrijetlom iz Narodne Republike Kine, Indonezije, s Tajvana, iz Tajlanda i Vijetnama.

(2)

Nakon revizije zbog predstojećeg isteka mjera („revizija zbog predstojećeg isteka mjera”) prema članku 11. stavku 2. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 („Osnovna uredba”), koja je bila ograničena na mjere uvedene na uvoz podrijetlom iz Narodne Republike Kine i s Tajvana, izvorne mjere u rasponu od 11,4 % do 27,4 % za Narodnu Republiku Kinu te od 8,8 % do 23,6 % za Tajvan proširene su Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 2/2012 (3) („Uredba o reviziji zbog predstojećeg isteka mjera”).

(3)

Nakon istražnog postupka protiv izbjegavanja mjera na temelju članka 13. stavka 3. Osnovne uredbe („istražni postupak protiv izbjegavanja mjera”) konačna antidampinška pristojba primjenjiva na „sva druga društva” iz Narodne Republike Kine proširena je na uvoz PNČ-a podrijetlom iz Filipina, bez obzira na to imaju li podrijetlo deklarirano iz Filipina ili ne, Provedbenom uredbom Vijeća (EU) br. 205/2013 (4).

(4)

Tajvanski proizvođač izvoznik, Sheh Kai Precision Co., Ltd, („podnositelj zahtjeva”), podnio je zahtjev za pokretanje revizije tijekom važenja mjere u skladu s člankom 11. stavkom 3. Osnovne uredbe. Podnositelj zahtjeva tražio je isključivanje određenih vrsta pričvršćivača, to jest bimetalnih pričvršćivača („BMP”), iz područja primjene mjera na snazi zbog njihovih navodno drugačijih fizičkih, kemijskih i tehničkih značajki.

(5)

Nakon što je utvrdila da postoji dovoljno dokaza za pokretanje parcijalne revizije tijekom važenja mjere te nakon savjetovanja sa Savjetodavnim odborom, 6. lipnja 2013. Europska komisija („Komisija”) je obaviješću („Obavijest o pokretanju postupka”) koja je bila objavljena u Službenom listu Europske unije  (5) najavila pokretanje parcijalne revizije tijekom važenja antidampinških mjera primjenjivih na uvoz određenih vrsta pričvršćivača od nehrđajućega čelika i njihovih dijelova podrijetlom iz Narodne Republike Kine i s Tajvana (6).

(6)

Trenutačna revizija ograničena je na ispitivanje definicije proizvoda kako bi se pojasnilo jesu li određene vrste vijaka od nehrđajućega čelika, posebno bimetalni pričvršćivači (BMP), obuhvaćene područjem primjene izvornih mjera, kako su proširene.

(7)

Komisija je o pokretanju revizije obavijestila proizvođače Unije koji su joj poznati i njihova udruženja, uvoznike i korisnike, predstavnike država izvoznica kao i sve proizvođače u Narodnoj Republici Kini i Tajvanu koji su joj poznati.

(8)

Komisija je tražila informacije od svih prethodno spomenutih strana i od ostalih strana koje su se javile unutar roka određenog u Obavijesti o pokretanju postupka. Komisija je zainteresiranim stranama dala i mogućnost da pisanim putem iznesu svoje stavove te zatraže saslušanje.

(9)

Trinaest tajvanskih proizvođača izvoznika, jedan kineski proizvođač izvoznik, jedan proizvođač Unije, sedam uvoznika i jedan korisnik dostavili su odgovore na upitnik.

(10)

Uz to, udruženje koje predstavlja proizvođače Unije – podnositelje pritužbe u izvornoj istrazi i reviziji zbog predstojećeg isteka mjera – potvrdilo je da ni jedno od tih poduzeća iz Unije ne proizvodi BMP-e, stoga nemaju mišljenje o njihovim značajkama.

(11)

Ni jedno od tih dodatnih šest europskih udruženja proizvođača poznatih iz izvornog istražnog postupka nije iznijelo nikakve informacije.

(12)

Nisu zatražena saslušanja tijekom istražnog postupka.

(13)

Komisija je prikupila i provjerila sve informacije koje je smatrala potrebnima. Posjeti radi provjere obavljeni su u poslovnim prostorijama sljedećih poduzeća:

proizvođač iz Unije

uvoznik iz Unije

proizvođači izvoznici iz Tajvana:

(14)

Predmetni proizvod, kako je definirano člankom 1. stavkom 1. Uredbe o reviziji zbog predstojećeg isteka mjera, određeni su pričvršćivači od nehrđajućega čelika i njihovi dijelovi trenutačno obuhvaćeni oznakama KN 7318 12 10, 7318 14 10, 7318 15 30, 7318 15 51, 7318 15 61 i 7318 15 70 podrijetlom iz Narodne Republike Kine i s Tajvana.

(15)

U zahtjevu za reviziju podnositelj zahtjeva tražio je isključivanje određenih vrsta pričvršćivača od nehrđajućega čelika (PNČ) iz područja primjene antidampinške mjere na snazi. Proizvod koji treba isključiti podnositelj zahtjeva definirao je u zahtjevu za reviziju kao „bimetalne samourezne i samobušeće vijke koji imaju vratove i glave od nehrđajućega čelika te vrh od ugljičnog čelika koji omogućuje vijku da sam izbuši rupu vodilju i ureže navoj u tvrdom čeliku, a koji je trenutačno obuhvaćen oznakom ex KN 7318 14 10”.

(16)

Jedan od uvoznika koji surađuju tvrdio je da Komisija nije trebala napraviti razliku između BMP-a i PNČ-a, već između samobušećih i samoureznih pričvršćivača s ciljem isključivanja samobušećih pričvršćivača iz definicije proizvoda koji podliježe antidampinškim mjerama, bez obzira na to je li riječ o BMP-ima ili PNČ-ima.

(17)

Svrha ove revizije, kako je navedeno u zahtjevu koji je podnio podnositelj zahtjeva te kako je posebno navedeno u prvom stavku točke 4. Obavijesti o pokretanju postupka, jest ispitati trebaju li bimentalni samourezni i samobušeći vijci biti isključeni iz definicije proizvoda koji trenutačno podliježu antidampinškim mjerama. Ta je tvrdnja stoga morala biti odbačena.

(18)

Istodobno, Komisija je uzela u obzir razlike između samobušećih i samoureznih pričvršćivača. To se odražava na izmjenu definicije podnositelja zahtjeva, kako je navedeno u uvodnoj izjavi 15. i spomenuto u uvodnoj izjavi 19.

(19)

U svrhu ove revizije BMP-i trebaju biti definirani kao: bimetalni samobušeći vijci koji imaju vratove i glave od nehrđajućeg čelika te vrh i vodeće navoje od ugljičnog čelika, koji su međusobno zavareni i tako omogućuju vijku da sam izbuši rupu vodilju i ureže navoj u tvrdom čeliku; i bimetalni samourezni vijci koji imaju vratove i glave od nehrđajućeg čelika te vodeće navoje od ugljičnog čelika, koji su međusobno zavareni i tako omogućuju vijku da sam ureže navoj u tvrdom čeliku; oba su trenutačno obuhvaćena oznakom KN ex 7318 14 10.

(20)

BMP-i su relativno novi proizvodi na tržištu koji su razvijeni kako bi se u jedan pričvršćivač uklopile najvažnije značajke ugljena i pričvršćivača od nehrđajućeg čelika, tj. tvrdoća ugljičnog čelika i otpornost na koroziju nehrđajućega čelika. BMP-i se proizvode zavarivanjem dijela od ugljičnog čelika s dijelom od nehrđajućega čelika, a zatim se dobije samobušeći i/ili samourezni pričvršćivač koji ima vrh i vodeće navoje (u slučaju samoureznih pričvršćivača samo vodeće navoje jer ne postoji vrh) napravljene od ugljičnog čelika, dok su vrat s više navoja i glava sastavljeni od nehrđajućega čelika.

(21)

Takvi BMP-i mogu prodrijeti u metalne ploče debljine čak 25 mm, a da nije potrebno prethodno bušenje, dok normalni PNČ-i mogu prodrijeti u metalne ploče maksimalne debljine 3 mm. Istodobno, BMP-i zadržavaju svoju otpornost na koroziju i stoga su pogodni za vanjsku primjenu, poput prozora i krovova te u kemijski agresivnoj okolini, poput bazena i određenih tvornica.

(22)

I tijekom izvornog istražnog postupka i tijekom revizije zbog predstojećeg isteka mjera nije se radila razlika između BMP-a i PNČ-a. Drugim riječima, prikupljane su jedino informacije o različitim vrstama nehrđajućega čelika korištenim kao sirovinama za pričvršćivače, ali ne i o pričvršćivačima koji sadrže i nehrđajući i ugljični čelik kao sirovinu.

(23)

Nakon konačne objave u reviziji zbog predstojećeg isteka mjera jedna zainteresirana strana tvrdila je da bimetalni pričvršćivači ne bi trebali biti uključeni u definiciju proizvoda zbog znatnih razlika u odnosu na pričvršćivače od nehrđajućega čelika koje se tiču jedinične prodajne cijene, troškova proizvodnje, osnovnih fizičkih i tehničkih značajki (njihove sirovine) kao i primjene (7). Ipak, kako je objašnjeno u uvodnoj izjavi 21. Uredbe o reviziji zbog predstojećeg isteka mjera, definicija proizvoda ne može se mijenjati u kontekstu revizije zbog predstojećeg isteka mjera.

(24)

Za ocjenu obuhvaćaju li izvorne mjere i BMP-e ispitivalo se imaju li BMP-i i PNČ-i iste osnovne fizičke, kemijske i tehničke značajke i krajnje primjene. U tom je smislu ocjenjivana i zamjenjivost te tržišno natjecanje između ove dvije vrste pričvršćivača.

(25)

Glavna fizička razlika između BMP-a i PNČ-a je činjenica da su BMP-i napravljeni od dvije različite vrste čelika zavarene zajedno, dok su standardni PNČ-i izrezani i oblikovani iz jedne žice od nehrđajućega čelika. U slučaju BMP-a, tri do četiri vodeća navoja i vrh za bušenje sastavljeni su od ugljičnog čelika, dok su glava i vrat napravljeni od nehrđajućega čelika.

(26)

Osim ako se primijeni posebni premaz, dio od nehrđajućega čelika i dio od ugljičnog čelika BMP-a mogu se vizualno razlikovati. Treba napomenuti da u većini slučajeva pričvršćivači moraju proći postupak premazivanja radi očuvanja otpornosti na koroziju i stoga se PNČ-i i BMP-i ne mogu razlikovati golim okom.

(27)

Ipak, BMP-i imaju magnetska svojstva u svojem dijelu od ugljičnog čelika, koji je važna značajka za razlikovanje BMP-a od PNČ-a.

(28)

BMP-i imaju mogućnost bušenja i urezivanja u tvrdu i debelu metalnu ploču zbog svoje sastavnice od ugljičnog čelika. PNČ-i nemaju tu mogućnost zbog značajki nehrđajućega čelika.

(29)

Zbog udjela ugljičnog čelika, sastav kemijskog elementa BMP-a drugačiji je u odnosu na PNČ-e koji se sastoje od čistog nehrđajućega čelika.

(30)

Na temelju prethodno spomenutog zaključuje se da, iako BMP-i fizički sliče PNČ-ima (kada se premažu), imaju različite osnovne fizičke, tehničke i kemijske značajke od značajki PNČ-a.

(31)

Komisija je ocijenila odražavaju li se uočene razlike u fizičkim, kemijskim i tehničkim značajkama na drugačiju krajnju upotrebu i tržišno poimanje BMP-a i PNČ-a.

(32)

Utvrđeno je da su BMP-i primarno korišteni za vanjsko metalno krovište, metalne obloge, površinske obloge nosive konstrukcije prozora te unutarnja pričvršćivanja u kemijski agresivnom okruženju poput bazena i određenih tvornica. Sve ove primjene obično zahtijevaju metalne ploče različitih debljina koje treba pričvrstiti međusobno ili s drugim materijalima poput izolacijskih slojeva različitih sastava. Kod svih ovih primjena korištenje pričvršćivača otpornih na koroziju vrlo je važno iz viđenja klijenta, a u nekim slučajevima/državama čak je i pravno obvezno.

(33)

BMP-i su razvijeni isključivo da bi zadovoljili potrebe takvih primjena time što mogu bušiti kroz sve vrste površina uključujući i debelu metalnu ploču (poput pričvršćivača od ugljičnog čelika), a istodobno su otporni na koroziju (poput pričvršćivača od nehrđajućega čelika).

(34)

Samo je jedan proizvođač iz Unije koji surađuje tvrdio da se isti rezultat, tj. međusobno pričvršćivanje različitih površina, može postići i BMP-ima i PNČ-ima. Prema tom društvu jedina je razlika u načinu na koji je vijak umetnut, tj. prethodi li mu bušenje ili ne. Prethodno bušenje znači da se kao početni korak rupe moraju izbušiti pomoću različitih bušilica ovisno o materijalu. Vijci se zatim umeću kao zaseban korak. Prethodno je bušenje potrebno kada se primjenjuju PNČ-i, a uključene su i metalne ploče. To društvo stoga smatra da je izbor između PNČ-a i BMP-a samo gospodarski odabir između prihvaćanja većih troškova rada ili većih troškova materijala.

(35)

Ipak, istražni je postupak otkrio da se u praksi metodom prethodnog bušenja ne troši samo vrijeme i rad, već kod određenih primjena (posebno kod površinskih obloga nosive konstrukcije prozora) ona nije čak ni izvediva. Razlog je taj što bi ta metoda zahtijevala tri različite površine ili više njih koje bi prethodno trebalo izbušiti, svaku s drugom vrstom bušilice, a zatim ih savršeno međusobno poravnati kako bi se PNČ-i mogli umetnuti. Kao posljedica toga, u takvim se slučajevima umjesto PNČ-a koriste pričvršćivači od čistog ugljičnog čelika kao alternativa BMP-ima. Rješenje koje obuhvaća samo PNČ-e ne zadovoljava potrebu za otpornošću na koroziju.

(36)

Nadalje, ako se prethodno buši, u slučaju površina debljeg metala, umetnuti PNČ-i neće moći oblikovati svoje vlastite unutarnje navoje, a kao posljedica toga, potezna snaga bit će niža nego u slučaju BMP-a (ili pričvršćivača od ugljičnog čelika).

(37)

Na temelju gore navedenoga tvrdnja iz uvodne izjave 34. treba biti odbačena.

(38)

Zaključeno je da utvrđene razlike u fizičkim, tehničkim i kemijskim značajkama imaju učinak na krajnju upotrebu BMP-a. Za razliku od PNČ-a, BMP-i zadovoljavaju više specifične funkcije, a njihovo je korištenje ograničeno na dobro definirane tržišne segmente poput vanjskih metalnih konstrukcija, površinskih obloga nosive konstrukcije prozora i određenih vrsta unutarnjih pričvršćivanja u kemijski agresivnim okruženjima.

(39)

Istražni je postupak pokazao da se postupak proizvodnje BMP-a znatno razlikuje od proizvodnje PNČ-a i to korištenjem nekoliko dodatnih koraka u proizvodnji, drugačijih strojeva i znanja. Posebno se zavarivanje i indukcijsko grijanje mogu smatrati skupim, jedinstvenim i tehnološki osjetljivim koracima u proizvodnji koji su važni samo za BMP-e.

(40)

Potvrđeno je i da te razlike u postupcima proizvodnje rezultiraju znatno višim troškovima proizvodnje i cijenama BMP-a. Razlika u troškovima proizvodnje za sličnu vrstu BMP-a i PNČ-a može se kretati između 40 % i 150 % ovisno o proizvodnoj metodi i vrsti/dužini pričvršćivača, dok razlike u cijeni mogu premašivati i 400 %.

(41)

Znatne razlike u cijenama (i troškovima) između BMP-a i PNČ-a pokazuju da se BMP-i neće koristiti tamo gdje se mogu koristiti PNČ-i uz isti rezultat, tj. kod površina za pričvršćivanje koje su drugačije od onih napravljenih od debelog metala. To podupire zaključak uvodne izjave 38. da su potrošači svjesni razlika između te dvije vrste pričvršćivača i smatraju ih drugačijim proizvodima.

(42)

Prethodno spomenuti rezultati pokazuju da BMP-i imaju različite fizičke, kemijske i tehničke značajke od PNČ-a te da su te razlike važne za krajnju upotrebu i tržišno poimanje BMP-a.

(43)

Zamjenjivost BMP-a i PNČ-a ograničena je jer se u većini slučajeva PNČ-i ne mogu koristiti uz isti rezultat kao i BMP-i. U nedostatku BMP-a korisnici bi radije pribjegli pričvršćivačima od ugljičnog čelika. Uz to, zamjenjivost PNČ-a i BMP-a onemogućena je zbog značajne razlike u cijeni ovih dvaju proizvoda.

(44)

Na temelju prethodno spomenutih razlika, zaključeno je da BMP-i nisu obuhvaćeni definicijom proizvoda iz izvornog istražnog postupka te da se mjere uvedene izvornim istražnim postupkom ne bi smjele primjenjivati na uvoz BMP-a. Kao posljedica toga područje primjene mjera trebalo bi retroaktivno razjasniti izmjenama Uredbe (EZ) br. 1890/2005, Provedbene uredbe (EU) br. 2/2012 i Provedbene uredbe (EU) br. 205/2013.

(45)

U skladu s člankom 11. stavkom 4. Osnovne uredbe treba unijeti odredbu u Uredbu o reviziji zbog predstojećeg isteka mjera kako bi se ispunili zahtjevi za reviziju o novom društvu.

(46)

Budući da je ovaj istražni postupak revizije bio ograničen na pojašnjavanje definicije proizvoda te BMP-i nisu trebali biti obuhvaćeni izvornim mjerama, kako bi se spriječilo bilo kakvo daljnje nanošenje štete uvoznicima proizvoda, smatra se prikladnim da se nalaz primijeni retroaktivno od datuma stupanja na snagu Izvorne uredbe, uključujući sav uvoz koji podliježe privremenim pristojbama između 22. svibnja 2005. i 19. studenoga 2005.

(47)

U Obavijesti o pokretanju postupka zainteresirane su strane izričito pozvane dati svoje mišljenje o tome kakve bi retroaktivne učinke mogli imati zaključci. Dva su uvoznika poduprla retroaktivnu primjenu, a nitko od zainteresiranih strana nije izrazio protivljenje retroaktivnoj primjeni rezultata revizije.

(48)

Kao posljedica toga, konačno prikupljene privremene pristojbe te konačne antidampinške pristojbe plaćene na uvoz BMP-a u Uniju u skladu s Uredbom (EZ) br. 1890/2005, kao i konačne antidampinške pristojbe plaćene na uvoz BMP-a u Uniju u skladu s Provedbenom uredbom (EU) br. 2/2012 kako je Provedbenom uredbom (EU) br. 205/2013 proširena na uvoz određenih pričvršćivača od nehrđajućega čelika podrijetlom iz Filipina, bez obzira na to imaju li podrijetlo deklarirano iz Filipina ili ne, moraju biti vraćene ili otpisane. Povrat ili otpis treba zatražiti od nacionalnih carinskih tijela u skladu s primjenjivim carinskim propisima.

(49)

Revizija ne utječe na datum isteka Uredbe (EU) br. 2/2012 u skladu s člankom 11. stavkom 2. Osnovne uredbe.

(50)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora uspostavljenog člankom 15. stavkom 1. Osnovne uredbe.

(51)

Sve zainteresirane strane obaviještene su o bitnim činjenicama i razmatranjima koji su doveli do prethodno navedenih zaključaka i pozvane su da dostave svoje primjedbe. Nakon objave im je dano i razdoblje za davanje primjedbi. Nisu dostavljene nikakve primjedbe,

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1.   Ovime se uvodi konačna antidampinška pristojba na uvoz određenih pričvršćivača od nehrđajućega čelika i njihovih dijelova, trenutačno obuhvaćenih oznakama KN 7318 12 10, ex 7318 14 10 (oznakama TARIC-a od dana nakon dana objave Provedbene uredbe Komisije (EU) br. 830/2014 (8): 7318141051, 7318141059, 7318141081 i 7318141089), 7318 15 30, 7318 15 51, 7318 15 61 i 7318 15 70 te podrijetlom iz Narodne Republike Kine i s Tajvana.

Bimetalni pričvršćivači, definirani kao: bimetalni samobušeći vijci koji imaju vratove i glave od nehrđajućega čelika te vrh i vodeće navoje od ugljičnog čelika, koji su međusobno zavareni i tako omogućuju vijku da sam izbuši rupu vodilju i sam ureže navoj u tvrdom čeliku; i bimetalni samourezni vijci koji imaju vratove i glave od nehrđajućega čelika te vodeće navoje od ugljičnog čelika, koji su međusobno zavareni i tako omogućuju vijku da sam ureže navoj u tvrdom čeliku; oba su trenutačno obuhvaćena oznakom KN ex 7318 14 10, neće biti obuhvaćeni konačnom antidampinškom pristojbom.

(8)  Provedbena uredba Komisije (EU) br. 830/2014 od 30. srpnja 2014. o izmjeni Uredbe Vijeća (EZ) br. 1890/2005, Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 2/2012 i Provedbene uredbe Vijeća (EU) br. 205/2013 o definiciji proizvoda koji podliježe antidampinškim mjerama na snazi primjenjivima na pričvršćivače od nehrđajućega čelika i njihove dijelove i o zahtjevima za reviziju o novom društvu te osiguravanju mogućnosti povrata ili otpisa pristojbi u određenim slučajevima (SL L 226, 31.7.2014., str. 16).”;"

(b)

dodaje se sljedeći stavak 4.:

„4.   Kada bilo koji tajvanski proizvođač izvoznik Komisiji dostavi dovoljno dokaza da:

Prilog se može izmijeniti dodavanjem novog proizvođača izvoznika trgovačkim društvima koja surađuju, a koja nisu uključena u uzorak te time podliježu ponderiranoj prosječnoj stopi pristojbe od 15,8 %.”

31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/24

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/27

(1)

Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 416/2014 (2) otvorene su carinske kvote za uvoz određenih žitarica podrijetlom iz Ukrajine.

(2)

Iz obavijesti dostavljenih u skladu s člankom 4. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 416/2014 proizlazi da se zahtjevi za uvozne dozvole podneseni nadležnim tijelima od 13 sati 18. srpnja 2014. do 13 sati 25. srpnja 2014. prema briselskom vremenu, u skladu s člankom 2. stavkom 1. drugim podstavkom te Uredbe za kvotu s rednim brojem 09.4308 odnose na količine veće od dostupnih. Stoga je potrebno odrediti u kojoj se mjeri uvozne dozvole mogu izdavati tako da se odredi koeficijent dodjele koji će se primjenjivati na količine zatražene za predmetnu kvotu.

(3)

Potrebno je obustaviti izdavanje uvoznih dozvola za carinsku kvotu s rednim brojem 09.4308.

(4)

Kako bi se osiguralo učinkovito upravljanje postupkom izdavanja uvoznih dozvola, ova Uredba mora stupiti na snagu odmah nakon objave,

31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/29

(1)

Treća faza ekonomske i monetarne unije („EMU”) započela je 1. siječnja 1999. Vijeće je, u sastavu šefova država i vlada na sastanku u Bruxellesu 3. svibnja 1998., odlučilo da su Belgija, Njemačka, Španjolska, Francuska, Irska, Italija, Luksemburg, Nizozemska, Austrija, Portugal i Finska ispunili uvjete potrebne za usvajanje eura 1. siječnja 1999. (1).

(2)

Odlukom 2000/427/EZ (2) Vijeće je odlučilo da je Grčka ispunila uvjete potrebne za usvajanje eura 1. siječnja 2001. Odlukom 2006/495/EZ (3) Vijeće je odlučilo da je Slovenija ispunila uvjete potrebne za usvajanje eura 1. siječnja 2007. Odlukama 2007/503/EZ (4) i 2007/504/EZ (5) Vijeće je odlučilo da su Cipar i Malta ispunili uvjete potrebne za usvajanje eura 1. siječnja 2008. Odlukom 2008/608/EZ (6) Vijeće je odlučilo da je Slovačka ispunila uvjete potrebne za usvajanje eura. Odlukom 2010/416/EU (7) Vijeće je odlučilo da je Estonija ispunila uvjete potrebne za usvajanje eura. Odlukom 2013/387/EU (8) Vijeće je odlučilo da je Latvija ispunila uvjete potrebne za usvajanje eura.

(3)

U skladu sa stavkom 1. Protokola o određenim odredbama koje se odnose na Ujedinjenu Kraljevinu Velike Britanije i Sjeverne Irske priloženog Ugovoru o osnivanju Europske zajednice („Ugovor o EZ-u”), Ujedinjena Kraljevina obavijestila je Vijeće da ne namjerava prijeći u treću fazu EMU-a 1. siječnja 1999. Ta obavijest nije mijenjana. U skladu sa stavkom 1. Protokola o određenim odredbama koje se odnose na Dansku priloženog Ugovoru o EZ-u i odlukom koju su šefovi država ili vlada donijeli u Edinburghu u prosincu 1992. Danska je obavijestila Vijeće da neće sudjelovati u trećoj fazi EMU-a. Danska nije zatražila pokretanje postupka iz članka 140. stavka 2. Ugovora o funkcioniranju Europske unije („UFEU”).

(4)

Na temelju Odluke 98/317/EZ, za Švedsku vrijedi odstupanje kako je utvrđeno u članku 139. stavku 1. UFEU-a. U skladu s člankom 4. Akta o pristupanju iz 2003. (9) za Češku, Litvu, Mađarsku i Poljsku vrijede odstupanja kako je utvrđeno u članku 139. stavku 1. UFEU-a. U skladu s člankom 5. Akta o pristupanju iz 2005. (10) za Bugarsku i Rumunjsku vrijede odstupanja kako je utvrđeno u članku 139. stavku 1. UFEU-a. U skladu s člankom 5. Akta o pristupanju iz 2012. (11), za Hrvatsku vrijedi odstupanje kako je utvrđeno u članku 139. stavku 1. UFEU-a.

(5)

Europska središnja banka („ESB”) osnovana je 1. srpnja 1998. Europski monetarni sustav zamijenjen je tečajnim mehanizmom čija je uspostava usuglašena rezolucijom Europskog vijeća o uspostavi tečajnog mehanizma u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije od 16. lipnja 1997. (12). Postupci predviđeni za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (ERM II) utvrđeni su u Sporazumu od 16. ožujka 2006. između Europske središnje banke i nacionalnih središnjih banaka država članica izvan europodručja kojim se utvrđuju operativni postupci za tečajni mehanizam u trećoj fazi ekonomske i monetarne unije (13).

(6)

Člankom 140. stavkom 2. UFEU-a utvrđuju se postupci za prestanak odstupanja za dotične države članice. Komisija i ESB najmanje jednom svake dvije godine ili na zahtjev države članice s odstupanjem izvješćuju Vijeće u skladu s postupkom utvrđenim u članku 140. stavku 1. UFEU-a.

(7)

Nacionalno zakonodavstvo država članica, uključujući statute nacionalnih središnjih banaka, prema potrebi treba prilagoditi kako bi se osigurala usklađenost s člancima 130. i 131. UFEU-a te Statutom Europskog sustava središnjih banaka i Europske središnje banke („Statut ESSB-a i ESB-a”). Izvješća Komisije i ESB-a osiguravaju detaljnu ocjenu usklađenosti zakonodavstva Litve s člancima 130. i 131. UFEU-a te Statutom ESSB-a i ESB-a.

(8)

U skladu s člankom 1. Protokola br. 13 o konvergencijskim kriterijima iz članka 140. UFEU-a, kriterij stabilnosti cijena iz članka 140. stavka 1. prve alineje UFEU-a znači da država članica, promatrano tijekom razdoblja od jedne godine prije provjere, ima razinu cijena koja je održiva te prosječnu stopu inflacije, koja ne prelazi za više od jedan i pol postotnih poena stopu inflacije u najviše trima državama članicama koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena. Za potrebe kriterija stabilnosti cijena, inflacija se mjeri harmoniziranim indeksima potrošačkih cijena (HICP) određenima u Uredbi Vijeća (EZ) br. 2494/95 (14). Kako bi se ocijenio kriterij stabilnosti cijena, inflacija države članice mjeri se postotnom promjenom aritmetičke sredine 12 mjesečnih indeksa u odnosu na aritmetičku sredinu 12 mjesečnih indeksa prethodnog razdoblja. Komisija i ESB u svojim su izvješćima uzeli u obzir referentnu vrijednost izračunanu kao jednostavnu aritmetičku sredinu stopa inflacije triju država članica koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena uvećanu za 1,5 postotnih poena. Tijekom jednogodišnjeg razdoblja koje završava u travnju 2014. izračunana referentna vrijednost inflacije bila je 1,7 %, pri čemu su Latvija, Portugal i Irska bile tri države članice koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena, uz stope inflacije od 0,1 %, 0,3 % odnosno 0,3 %. Iz država članica s najboljim rezultatima opravdano je isključiti one čije se stope inflacije ne mogu smatrati smislenim vrijednostima za druge države članice. Takva su odstupanja ranije utvrđena u izvješćima o konvergenciji iz 2004., 2010. i 2013. U sadašnjem je trenutku opravdano izuzeti Grčku, Bugarsku i Cipar iz zemalja s najboljim rezultatima (15). Njih zamjenjuju Latvija, Portugal i Irska, države članice sa sljedećom najnižom prosječnom stopom inflacije, za potrebe izračuna referentne vrijednosti.

(9)

U skladu s člankom 2. Protokola br. 13, kriterij stanja proračuna države iz članka 140. stavka 1. druge alineje UFEU-a zahtijeva da država članica u trenutku provjere ne bude predmetom Odluke Vijeća prema članku 126. stavku 6. UFEU-a o tome da postoji prekomjerni deficit.

(10)

U skladu s člankom 3. Protokola br. 13, kriterij sudjelovanja u tečajnom mehanizmu Europskog monetarnog sustava iz članka 140. stavka 1. treće alineje UFEU-a zahtijeva da je država članica poštovala normalan raspon fluktuacija predviđenih tečajnim mehanizmom (ERM) Europskog monetarnog sustava bez ozbiljnih napetosti tijekom barem posljednjih dviju godina prije provjere. Osobito, država članica nije samoinicijativno devalvirala bilateralnu središnju stopu svoje valute u odnosu na euro tijekom tog razdoblja. Od 1. siječnja 1999. ERM II osigurava okvir za ocjenjivanje ispunjavanja tečajnog kriterija. Pri ocjenjivanju ispunjavanja tog kriterija, Komisija i ESB su u svojim izvješćima provjerili dvogodišnje razdoblje koje završava 15. svibnja 2014.

(11)

U skladu s člankom 4. Protokola br. 13, kriterij konvergencije kamatnih stopa iz članka 140. stavka 1. četvrte alineje UFEU-a zahtijeva da je država članica, promatrano tijekom razdoblja od jedne godine prije provjere, imala prosječnu nominalnu dugoročnu kamatnu stopu koja ne prelazi za više od dva postotna poena kamatnu stopu u najviše trima državama članicama koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena. Za potrebe kriterija konvergencije kamatnih stopa korištene su usporedive kamatne stope desetogodišnjih referentnih vrijednosti državnih obveznica. Kako bi se ocijenilo ispunjavanje kriterija kamatne stope, Komisija i ESB u svojim su izvješćima uzeli u obzir referentnu vrijednost izračunanu kao jednostavnu aritmetičku sredinu nominalnih dugoročnih kamatnih stopa triju država članica koje su ostvarile najbolje rezultate s obzirom na stabilnost cijena uvećanu za dva postotna poena. Referentna vrijednost temelji se na dugoročnim kamatnim stopama u Latviji (3,3 %), Irskoj (3,5 %) i Portugalu (5,9 %) te je u jednogodišnjem razdoblju koje završava u travnju 2014. iznosila 6,2 %.

(12)

U skladu s člankom 5. Protokola br. 13, podatke koji se koriste pri ocjeni ispunjavanja konvergencijskih kriterija treba osigurati Komisija. Komisija je osigurala navedene podatke. Komisija je osigurala proračunske podatke nakon izvješća koja su države članice dostavile do 1. travnja 2014. u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 479/2009 (16).

(13)

Na temelju izvješća koje su predstavile Komisija i ESB o napretku Litve u ispunjavanju njezinih obveza u pogledu ostvarivanja ekonomske i monetarne unije, zaključeno je sljedeće:

31.7.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 228/33

(1)

Provedbena odluka Komisije 2014/88/EU (2) donesena je kao posljedica velikog broja prijava upućenih Sustavu brzog uzbunjivanja za hranu i hranu za životinje (RASFF) zbog prisutnosti širokog raspona sojeva salmonele, uključujući soj salmonella typhimurium koji je pronađen u prehrambenim proizvodima. Taj je soj drugi najčešći serotip koji se pojavljuje kod ljudi, a njegova visoka prevalencija otkrivena je u prehrambenim proizvodima koji sadržavaju listove betela (Piper betle, poznat i kao Paan leaf ili Betel quid) iz Bangladeša. Od 2011. Ujedinjena Kraljevina prijavila je više slučajeva trovanja uzrokovanog salmonelom u listovima betela. Nadalje, broj slučajeva u Uniji vjerojatno je veći od prijavljenog.

(2)

Stoga se Provedbenom odlukom 2014/88/EU zabranjuje uvoz u Uniju prehrambenih proizvoda iz Bangladeša koji sadržavaju listove betela ili se od njih sastoje do 31. srpnja 2014.

(3)

Bangladeš je u veljači 2014. podnio novo izvješće u pogledu provedbe svojeg akcijskog plana za rješavanje nedostataka utvrđenih tijekom revizije koju je 2013. proveo Ured za hranu i veterinarstvo Europske komisije. U njemu se navodi da je provedba i dalje u tijeku odnosno da još nije dovršena.

(4)

Dakle, preostao je još niz pitanja koje je potrebno riješiti. To se posebice odnosi na program izvoza koji su za izvoz listova betela predložili proizvođači, a još nije proveden. Samonametnuta zabrana izvoza listova betela koju je uveo Bangladeš u svibnju 2013. još je na snazi. Međutim, ta se zabrana nije pokazala potpuno učinkovitom i od njezina je donošenja RASFF-u prijavljeno devet pokušaja uvoza listova betela u Uniju. Stoga se ne može zaključiti da su jamstva koje je dao Bangladeš dovoljna za uklanjanje ozbiljnih rizika za ljudsko zdravlje. Zbog toga bi hitne mjere utvrđene Provedbenom odlukom 2014/88/EU trebale ostati na snazi.

(5)

Razdoblje primjene Provedbene odluke 2014/88/EU stoga treba produžiti do 30. lipnja 2015.

(6)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za bilje, životinje, hranu i hranu za životinje,