PRILOG 1.

SB JEDINICE ZA POLJOPRIVREDNE ILI ŠUMSKE TRAKTORE I OSTALA SPORA VOZILA

(1)  Ako projicirano područje reflektora nije kružno, promjer je takav da ima područje jednako projiciranom području korisne površine reflektora.

PRILOG 2.

IZJAVA

(Najveći format: A4 (210 × 297 mm))

PRILOG 3.

NAJMANJI ZAHTJEVI ZA POSTUPKE PROVJERE SUKLADNOSTI PROIZVODNJE

1.   OPĆENITO

1.1.   Zahtjevi sukladnosti smatraju se zadovoljenim s mehaničkoga i geometrijskoga stajališta ako razlike ne prelaze neizbježna proizvodna odstupanja unutar zahtjeva ovog Pravilnika.

1.2.   S obzirom na fotometrijske značajke, sukladnost serijski proizvedenih glavnih svjetala ne osporava se ako, prilikom ispitivanja fotometrijskih izvedbi nasumično odabranog glavnog svjetla:

1.3.   U odnosu na provjeru promjene okomitog položaja granice „svjetlo-tama” pod utjecajem topline primjenjuje se sljedeći postupak:

Jedno od glavnih svjetala određeno za uzorak treba ispitati u skladu s postupkom opisanim u stavku 2.1. Priloga 5. nakon što je tri puta uzastopno bilo izloženo ciklusu opisanom u stavku 2.2.2. Priloga 5.

Glavno svjetlo treba smatrati prihvatljivim ako Δr ne prekoračuje 1,5 mrad.

Ako je ova vrijednost veća od 1,5 mrad ali ne veća od 2,0 mrad, ispitivanju se podvrgava drugo glavno svjetlo, nakon čega srednja vrijednost apsolutnih vrijednosti utvrđenih na obama uzorcima ne smije prekoračiti 1,5 mrad.

1.4.   Potrebno je pridržavati se koordinata kromatičnosti.

2.   NAJMANJI ZAHTJEVI ZA POTVRDU SUKLADNOSTI OD STRANE PROIZVOĐAČA

Za svaki tip glavnog svjetla imatelj homologacijske oznake u primjerenim vremenskim razmacima obavlja najmanje sljedeća ispitivanja. Ispitivanja se provode sukladno odredbama ovog Pravilnika.

Ako bilo koje uzorkovanje pokaže nesukladnost s obzirom na tip ispitivanja, uzimaju se i ispituju dodatni uzorci. Proizvođač mora poduzeti mjere kako bi osigurao sukladnost proizvodnje.

2.1.   Priroda ispitivanja

Ispitivanja sukladnosti u ovom Pravilniku primjenjuju se na fotometrijske značajke i provjeru promjene okomitog položaja granice „svjetlo-tama” pod utjecajem topline.

2.2.   Metode koje se rabe u ispitivanjima

2.3.   Priroda uzorkovanja

Uzorci svjetala uzimaju se nasumično iz proizvodnje ujednačene partije. Jednaka serija znači skup glavnih svjetala istog tipa koji je definiran u skladu s proizvodnim metodama proizvođača.

Procjenom se općenito obuhvaća serijska proizvodnja iz pojedinačnih tvornica. Ipak, proizvođač može zajedno grupirati evidenciju vezanu uz isti tip iz nekoliko tvornica, pod uvjetom da one rade po istom sustavu kvalitete i upravljanju kvalitetom.

2.4.   Izmjerene i zabilježena fotometrijska obilježja

Odabrano glavno svjetlo treba podvrgnuti fotometrijskim mjerenjima u točkama predviđenim u ovom Pravilniku, pri čemu su očitavanja ograničena na točke Emax, HV (3), HL i HR (4) u slučaju dugog svjetla i na točke B 50 L (ili R), HV, 75 R (ili L) i 25 L 2 (ili R) u slučaju kratkog svjetla (vidjeti sliku u Prilogu 4.).

2.5.   Kriteriji koji određuju prihvatljivost

Proizvođač je odgovoran za provedbu statističke analize rezultata ispitivanja te za određivanje, u dogovoru s nadležnom ustanovom, kriterija koji određuju prihvatljivost njegovih proizvoda radi ispunjavanja zahtjeva utvrđenih za provjeru sukladnosti proizvodnje u stavku 12.1. ovog Pravilnika.

Kriteriji koji određuju prihvatljivost trebaju biti takvi da, s vjerojatnošću prihvaćanja od 95 %, najmanja vjerojatnost prolaza provjere uzorkovanjem u skladu s Prilogom 7. (prvo uzorkovanje) bude 0,95.

(1)  Slova u zagradama odnose se na glavna svjetla za promet lijevom stranom.

(2)  Jedinica koja emitira kratki svjetlosni snop može emitirati i dugi svjetlosni snop koji ne podliježe tom zahtjevu.

(3)  Kada je dugi svjetlosni snop uzajamno povezan s kratkim svjetlosnim snopom, mjerna točka HV za dugi svjetlosni snop ista je kao i za kratki svjetlosni snop.

(4)  HL i HR: točke na „hh” smještene 1,125 m nalijevo odnosno nadesno od točke HV.

PRILOG 4.

PRIMJERI RJEŠENJA HOMOLOGACIJSKIH OZNAKA

Slika 1.

Prethodno prikazano SB glavno svjetlo koje nosi homologacijsku oznaku je glavno svjetlo homologirano u Nizozemskoj (E4), koje ispunjava zahtjeve ovog Pravilnika kako je izmijenjen serijom izmjena 02, u odnosu na dugo i kratko svjetlo (SCR) te je namijenjeno samo vožnji desnom stranom.

Slika 3.b

SB glavno svjetlo koje nosi gore prikazanu homologacijsku oznaku je glavno svjetlo koje ispunjava uvjete iz ovog Pravilnika u odnosu na kratki ili dugi svjetlosni snop te je namijenjeno:

SB glavno svjetlo koje nosi gore prikazanu homologacijsku oznaku je glavno svjetlo koje ima ugrađenu leću od plastičnog materijala i ispunjava uvjete iz ovog Pravilnika samo u odnosu na kratki svjetlosni snop te je namijenjeno:

SB glavno svjetlo koje nosi gore prikazanu homologacijsku oznaku je glavno svjetlo koje ima ugrađenu leću od plastičnog materijala i ispunjava uvjete iz ovog Pravilnika:

Slika 10.

Primjeri pojednostavljenih označavanja za grupirana, kombinirana ili uzajamno povezana svjetla

(Okomitim i vodoravnim linijama shematski je prikazan oblik uređaja za svjetlosnu signalizaciju. One nisu dio homologacijske oznake.)

Predložak A

Predložak B

Predložak C

Predložak D

Slika 11.

Svjetlo uzajamno povezano s glavnim svjetlom

Primjer 1.

Prethodni primjer odgovara označivanju leće od plastičnog materijala koja je namijenjena uporabi pri različitim vrstama glavnih svjetala, osobito:

Kućište glavnog svjetla nosi jedini važeći homologacijski broj, na primjer:

Slika 11.

Primjer 2.

Navedeni primjer odgovara označivanju leće upotrijebljene u sklopu od dva glavna svjetla, homologiranim u Njemačkoj (E1), koji se sastoji od glavnog svjetla koje emitira kratki svjetlosni snop namijenjenog za oba prometna sustava i dugi svjetlosni snop koji ispunjava uvjete iz Pravilnika br. 1. te od glavnog svjetla koje emitira dugi svjetlosni snop koji ispunjava uvjete iz Pravilnika br. 5.

Ploča SB2 – SB jedinica glavnog svjetla, 180 mm (7 in) DIA, tip 2, dvostruki snop (kratki i dugi)

Ploča SB3 – SB jedinica glavnog svjetla, 180 mm (7 in) DIA, tip 2, jedan snop (samo dugi)

Sve su mjere izražene u milimetrima

Ploča SB4 – SB jedinica glavnog svjetla, 180 mm (7 in) DIA, tip 2, jedan snop (samo kratki)

Sve su mjere izražene u milimetrima

Ploča SB5 – SB jedinica glavnog svjetla, 145 mm (5,75 in) DIA, tip 1, jedan snop (samo dugi)

Sve su mjere izražene u milimetrima

Ploča SB6 – SB jedinica glavnog svjetla, 145 mm (5,75 in) DIA, tip 2, dvostruki snop (kratki i dugi)

Sve su mjere izražene u milimetrima

Ploča SB 7 – SB jedinica glavnog svjetla, 145 mm (5,75 in) DIA, tip 1, jedan snop (samo kratki)

Sve su mjere izražene u milimetrima

Ploče SB8a i SB8b – mjerni zasloni

A.   Glavno svjetlo za promet desnom stranom

(dimenzije u milimetrima)

B.   Glavno svjetlo za promet lijevom stranom

(dimenzije u milimetrima)

PRILOG 5.

ISPITIVANJA POSTOJANOSTI FOTOMETRIJSKIH ZNAČAJKI GLAVNIH SVJETALA U RADU

ISPITIVANJA POTPUNIH GLAVNIH SVJETALA

Nakon što se fotometrijske vrijednosti izmjere u skladu s propisima ovog Pravilnika, u točkama za Emax za dugo svjetlo i u točkama HV, 50 R i B 50 L za kratko svjetlo (ili HV, 50 L i B 50 R za glavna svjetla konstruirana za promet lijevom stranom), uzorak potpunog glavnog svjetla treba ispitati na postojanost fotometrijskih značajka u radu. „Cjelovito glavno svjetlo” podrazumijeva cijelo svjetlo uključujući okolne dijelove i svjetla koji bi mogli utjecati na njenu toplinsko rasipanje.

1.   ISPITIVANJE POSTOJANOSTI FOTOMETRIJSKIH ZNAČAJKI

Ispitivanja se provode u suhoj i mirnoj atmosferi pri okolnoj temperaturi od 23 °C ± 5 °C, pri čemu je potpuno glavno svjetlo ugrađeno na napravu koja odgovara ispravnoj ugradnji na vozilo.

1.1.   Čisto glavno svjetlo

Glavno svjetlo treba raditi 12 sati, kako je opisano u podstavku 1.1.1., a potom ga provjeriti kako je propisano u podstavku 1.1.2.

1.1.1.   Postupak testiranja

Glavno svjetlo uključeno je prema propisanom vremenu tako da je:

1.1.2.   Rezultati ispitivanja

1.1.2.1.   Vizualni pregled

Kada se glavno svjetlo stabilizira na temperaturi okoline, leću glavnog svjetla i vanjsku leću, ako postoji, očisti se čistom, vlažnom pamučnom tkaninom. Zatim se obavlja vizualni pregled pri kojem se ni na leći glavnog svjetla ni na vanjskoj leći, ako postoji, ne smiju uočiti nikakva izobličenja, iskrivljenja, pukotine ili promjene u boji.

1.1.2.2.   Fotometrijsko ispitivanje

Za ispunjavanje zahtjeva ovog Pravilnika sljedeće fotometrijske vrijednosti treba provjeriti u sljedećim točkama:

Može se obaviti novo namještanje da bi se uzela u obzir bilo koja deformacija nosača glavnog svjetla zbog topline (promjena položaja granice „svjetlo-tama” obuhvaćena je u stavku 2. ovog Priloga).

Dopušteno je odstupanje od 10 % između fotometrijskih značajki i vrijednosti izmjerenih prije ispitivanja uključujući dopuštena odstupanja fotometrijskog postupka.

1.2.   Prljavo glavno svjetlo

Nakon što je ispitano kako je određeno u stavku 1.1., glavno svjetlo, nakon što je pripremljeno kako je propisano u podstavku 1.1.1., treba raditi jedan sat kako je opisano u stavku 1.2.1. i potom ga provjeriti kako je propisano u podstavku 1.1.2.

1.2.1.   Priprema glavnog svjetla

1.2.1.1.   Ispitna mješavina

1.2.1.2.   Nanošenje ispitne mješavine na glavno svjetlo

Ispitnu se mješavinu ravnomjerno nanese na cijelu osvjetljavajuću površinu glavnog svjetla i zatim ostavi da se osuši. Ovaj se postupak ponavlja dok vrijednost osvjetljenja ne padne na 15 do 20 % vrijednosti izmjerenih za svaku sljedeću točku prema zahtjevima opisanim u stavku 1.:

1.2.1.3.   Mjerna oprema

Mjerna oprema mora biti istovrijedna onoj upotrijebljenoj tijekom homologacijskih ispitivanja glavnog svjetla.

2.   ISPITIVANJE PROMJENE OKOMITOG POLOŽAJA GRANICE „SVJETLO-TAMA” POD UTJECAJEM TOPLINE

To se ispitivanje sastoji od provjere da okomiti pomak granice „svjetlo-tama” pod utjecajem topline nije prekoračio određenu vrijednost za kratko svjetlo kad je uključen.

Glavno svjetlo ispitano u skladu sa stavkom 1.1. treba podvrgnuti ispitivanju opisanom u stavku 2.1., bez skidanja s ispitne naprave ili ponovnog namještanja u odnosu na nju.

2.1.   Ispitivanje

Ispitivanje se obavlja u suhoj i mirnoj atmosferi pri temperaturi okoline od 23 °C ± 5 °C.

Upotrebom serijski proizvedenog SB glavnog svjetla uključenog barem jedan sat, glavno se svjetlo stavlja u pogon s kratkim svjetlosnim snopom bez skidanja ili ponovnog podešavanja u odnosu na ispitnu napravu (Za potrebe tog ispitivanja napon se namjesti kako je određeno u stavku 1.1.1.2.). Položaj granice „svjetlo-tama” u njegovu vodoravnom dijelu (između crte vv i okomite crte koja prolazi kroz točku B50L za promet desnom stranom ili B50R za promet lijevom stranom) treba provjeriti redom 3 minute (r3) odnosno 60 minuta (r60) nakon uključivanja.

Mjerenje promjene položaja granice „svjetlo-tama”, kako je opisano, obavlja se bilo kojom metodom koja daje prihvatljivu točnost i ponovljive rezultate.

2.2.   Rezultati ispitivanja

(1)  Ako su ispitivana glavna svjetla udružena i/ili uzajamno povezana sa signalnim svjetlima, potonja moraju svijetliti tijekom cijelog trajanja ispitivanja. Kada se radi o svjetlu pokazivača smjera, ono će biti upaljeno u bljeskajućem načinu rada s omjerom upaljeno/ugašeno približno jedan naprema jedan.

(2)  Ako istodobno svijetle dvije žarne niti kad se glavno svjetlo koristi kao trepćuće svjetlo, to se ne smatra uobičajenom istodobnom upotrebom dvaju žarnih niti.

(3)  NaCMC znači natrijevu sol karboksimetilceluloze koja se obično navodi kao CMC. NaCMC korišten u prljavoj mješavini ima stupanj zamjene (DS) od 0,6 – 0,7 te viskoznost od 200 – 300 cP za otopinu od 2 % na 20 °C.

(4)  Toleriranje količine pripisuje se potrebi dobivanja prljavštine koja se pravilno rasprostire po cijeloj plastičnoj leći.

(5)  Točka 50 V leži 375 mm ispod HV na okomitoj crti v-v na zaslonu koji je udaljen 25 m.

PRILOG 6.

ZAHTJEVI ZA SVJETLA S LEĆAMA OD PLASTIČNOG MATERIJALA – ISPITIVANJE UZORAKA LEĆE ILI MATERIJALA I POTPUNIH SVJETALA

1.   OPĆI ZAHTJEVI

2.   ISPITIVANJA

2.1.   Otpornost na promjene temperature

2.1.1.   Ispitivanja

Tri nova uzorka (leće) trebaju se podvrgnuti petorim ciklusima promjene temperature i vlažnosti (RH = relativna vlažnost) u skladu sa sljedećim programom;

Prije tog ispitivanja uzorke treba najmanje četiri sata držati na temperaturi 23 °C ± 5 °C i 60 – 75 % RH.

2.1.2.   Fotometrijska mjerenja

2.1.2.1.   Metoda

Fotometrijska se mjerenja obavljaju na uzorcima prije i poslije ispitivanja.

Ta se mjerenja obavljaju uporabom standardne žarulje na sljedećim točkama:

2.1.2.2.   Rezultati

Razlike između fotometrijskih vrijednosti izmjerenih na svakom uzorku prije i poslije ispitivanja ne smiju prekoračiti 10 % uključujući dopuštena odstupanja fotometrijskog postupka.

2.2.   Otpornost na atmosferske utjecaje i kemijska sredstva

2.2.1.   Otpornost na atmosferske utjecaje

Tri nova uzorka (leća ili uzoraka materijala) treba izložiti zračenju iz izvora koji ima spektralnu raspodjelu energije sličnu onoj crnog tijela pri temperaturi između 5 500 K i 6 000 K. Odgovarajući filtri se postavljaju između izvora i uzoraka kako bi što više smanjili zračenje s valnim duljinama manjim od 295 nm i većim od 2 500 nm. Uzorci se izlažu energetskom osvjetljenju od 1 200 W/m2 ± 200 W/m2 u tolikom trajanju da je svjetlosna energija koju prime jednaka 4 500 MJ/m2 ± 200 MJ/m2. Temperatura izmjerena unutar naprave, na crnoj ploči postavljenoj na istoj razini s uzorcima, iznosi 50 °C ± 5 °C. Kako bi se osigurala ravnomjerna izloženost, uzorci se okreću oko izvora zračenja brzinom između 1 i 5 1/min.

Uzorke treba prskati destiliranom vodom koja ima vodljivost manju od 1 mS/m pri temperaturi od 23 °C ± 5 °C u skladu sa sljedećim ciklusom:

2.2.2.   Otpornost na kemijska sredstva

Nakon što je obavljeno ispitivanje opisano u stavku 2.2.1. i mjerenje opisano u stavku 2.2.3.1., vanjsku površinu navedena tri uzorka treba premazati kako je opisano u stavku 2.2.2.2. s mješavinom određenom u stavku 2.2.2.1.

2.2.2.1.   Ispitna mješavina

Ispitna se mješavina treba sastojati od 61,5 % n-heptana, 12,5 % toluena, 7,5 % etil-tetraklorida, 12,5 % trikloretilena i 6 % ksilena (obujamski postotak).

2.2.2.2.   Nanošenje ispitne mješavine

Komad pamučne tkanine (prema ISO 105) treba do zasićenja namočiti mješavinom određenom u stavku 2.2.2.1. i, u roku od 10 sekunda, staviti na vanjsku površinu uzorka i držati 10 minuta s pritiskom od 50 N/cm2 koji odgovara sili od 100 N primijenjenoj na ispitnu površinu veličine 14 × 14 mm.

Tijekom tih deset minuta, tkanina se ponovno namače mješavinom tako da je sastav nanesene tekućine stalno jednak sastavu propisane ispitne mješavine.

Tijekom nanošenja mješavine dopušteno je izjednačavati pritisak na uzorak radi sprječavanja stvaranja pukotina na njemu.

2.2.2.3.   Čišćenje

Nakon nanošenja ispitne mješavine uzorci se suše na zraku, a zatim peru otopinom iz stavka 2.3. (Otpornost na deterdžente) pri 23 °C ± 5 °C.

Nakon toga uzorke treba pažljivo isprati destiliranom vodom koja ne sadrži više od 0,2 % nečistoća pri 23 °C ± 5 °C, a zatim obrisati mekanom tkaninom.

2.2.3.   Rezultati

2.2.3.1.   Nakon ispitivanja otpornosti na atmosferske utjecaje vanjske površine uzoraka ne smiju imati pukotine, ogrebotine, krhotine i deformacije, a srednja vrijednost promjene propuštanja izmjerene na tri uzorka u skladu s postupkom iz Dodatka 2. ovom prilogu ne prelazi 0,020 (Δ tm ≤ 0,020).

2.2.3.2.   Nakon ispitivanja otpornosti na kemijska sredstva uzorci ne smiju imati nikakve tragove kemijskog obojenja koje bi moglo uzrokovati promjene raspršivanja svjetlosnog toka, čija srednja vrijednost promjene , izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u Dodatku 2. ovom Prilogu ne smije prekoračiti 0,020 (Δ dm ≤ 0,020).

2.3.   Otpornost na deterdžente i ugljikovodike

2.3.1.   Otpornost na deterdžente

Vanjske površine triju uzoraka (leća ili uzoraka materijala) treba zagrijati na 50 °C ± 5 °C i potom pet minuta uroniti u mješavinu čija se temperatura održava na 23 °C ± 5 °C, a koja se sastoji od 99 dijelova destilirane vode koja ne sadrži više od 0,02 % nečistoća, i jednoga dijela alkilaril sulfonata.

Na kraju ispitivanja uzorci se osuše pri 50 °C ± 5 °C. Površinu uzoraka očisti se vlažnom tkaninom.

2.3.2.   Otpornost na ugljikovodike

Vanjske površine ova tri uzorka treba potom jednu minutu lagano trljati pamučnom tkaninom namočenom u mješavinu sastavljenu od 70 % n-heptana i 30 % toluena (obujamski postotak) i nakon toga ih treba osušiti na otvorenom zraku.

2.3.3.   Rezultati

Nakon što su prethodna dva ispitivanja obavljena jedno za drugim, srednja vrijednost promjene propuštanja , izmjerena na tri uzorka u skladu s postupkom opisanim u Dodatku 2. ovom Prilogu, ne smije prekoračiti 0,010 (Δ tm ≤ 0,010).

2.4.   Otpornost na mehaničko oštećivanje

2.4.1.   Metoda mehaničkog oštećivanja

Vanjsku površinu triju novih uzoraka (leća) treba podvrgnuti ispitivanju jednolikog mehaničkog oštećivanja metodom opisanom u Dodatku 3. ovom Prilogu.

2.4.2.   Rezultati

Nakon tog ispitivanja promjene

trebaju se izmjeriti u skladu s postupkom opisanim u Dodatku 2. u području određenom u stavku 2.2.4.. Srednja vrijednost triju uzoraka takva je da vrijedi:

2.5.   Ispitivanje prianjanja prevlaka, ako postoje

2.5.1.   Priprema uzorka

Na površini od 20 mm × 20 mm na prevlaci leće nožićem za brijanje ili iglom načini se mreža od kvadrata veličine približno 2 mm × 2 mm. Pritisak oštrice ili igle dovoljan je da zareže barem prevlaku.

2.5.2.   Opis ispitivanja

Treba upotrijebiti ljepljivu vrpcu sa silom prianjanja od 2 N/(cm širine) ± 20 %, koja je izmjerena pod normiranim uvjetima određenim u Dodatku 4. ovom Prilogu. Tu ljepljivu vrpcu, koja treba biti široka najmanje 25 mm, treba najmanje 5 minuta držati pritisnutom na površinu pripremljenu kako je propisano u stavku 2.5.1.

Zatim se kraj ljepljive vrpce optereti tako da se silu prianjanja na tu površinu izjednači sa silom koja djeluje okomito na tu površinu. U toj fazi vrpcu treba strgnuti konstantnom brzinom od 1,5 m/s ± 0,2 m/s.

2.5.3.   Rezultati

Na području s mrežom nema znatnih oštećenja. Oštećenja na sjecištima između kvadrata ili na rubovima ogrebotina su dopuštena, pod uvjetom da oštećeno područje ne prekoračuje 15 % površine područja s mrežom.

2.6.   Ispitivanja potpunoga glavnog svjetla koje sadržava leću od plastičnog materijala

2.6.1.   Otpornost na mehaničko oštećivanje površine leće

2.6.1.1.   Ispitivanja

Leća svjetla uzorka br. 1. podvrgava se ispitivanju prethodno opisanom u stavku 2.4.1.

2.6.1.2.   Rezultati

Nakon ispitivanja rezultati fotometrijskih mjerenja obavljenih na svjetlu u skladu s ovim Pravilnikom ne smiju premašiti za više od 30 % najveće vrijednosti propisane za točke B 50 L i HV i ne smiju biti za više od 10 % manji od najmanjih vrijednosti propisanih za točku 75 R (u slučaju glavnih svjetala za promet po lijevoj strani, uzimaju se u obzir točke B 50 R, HV i 75 L).

2.6.2.   Ispitivanje prianjanja prevlaka, ako postoje

Leća uzorka svjetiljke br. 2. podvrgnuta je testu prethodno opisanom u stavku 2.5.

3.   PROVJERA USKLAĐENOSTI PROIZVODNJE

PRILOG 7.

NAJMANJI ZAHTJEVI ZA UZORKOVANJE OD STRANE INSPEKTORA

1.   OPĆENITO

2.   PRVO UZIMANJE UZORAKA

U prvom se uzorkovanju nasumično izaberu četiri glavna svjetla. Prvi uzorak označava se slovom A, a drugi uzorak od dva označava se slovom B.

2.1.   Sukladnost se ne osporava

2.2.   Sukladnost se osporava

2.3.   Homologacija se povlači

Sukladnost se osporava i primjenjuje stavak 10. ako nakon postupka uzorkovanja sa slike 1. u ovom Prilogu odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

3.   PONOVLJENO UZORKOVANJE

U slučajevima A3, B2 i B3 potrebno je ponovljeno uzorkovanje unutar razdoblja od dva mjeseca nakon obavijesti, pri čemu se treći uzorak C od dvaju glavnih svjetala i četvrti uzorak D od dvaju glavnih svjetala odabiru iz zalihe proizvedene nakon uspostave sukladnosti.

3.1.   Sukladnost se ne osporava

3.2.   Sukladnost se osporava

3.3.   Homologacija se povlači

Sukladnost se osporava i primjenjuje se stavak 13. ako, nakon postupka uzorkovanja sa slike 1. ovog Priloga, odstupanja izmjerenih vrijednosti za glavna svjetla iznose:

4.   PROMJENA OKOMITOG POLOŽAJA GRANICE „SVJETLO-TAMA”

U odnosu na provjeru promjene okomitog položaja granice „svjetlo-tama” pod utjecajem topline primjenjuje se sljedeći postupak:

Jedno od glavnih svjetala iz uzorka A, nakon postupka uzorkovanja prema slici 1. u ovom prilogu, treba se ispitati u skladu s postupkom opisanim u Prilogu 5., stavku 2.1. nakon što je tri puta uzastopno bilo izloženo ciklusu opisanom u Prilogu 5. stavku 2.2.2.

Glavno svjetlo treba smatrati prihvatljivim ako Δr ne prekoračuje 1,5 mrad.

Ako je ta vrijednost veća od 1,5 mrad, ali ne veća od 2,0 mrad, drugo glavno svjetlo iz uzorka A treba podvrgnuti ispitivanju, poslije kojega srednja vrijednost apsolutnih vrijednosti utvrđenih na oba uzorka ne smije prekoračiti 1,5 mrad.

Međutim, ako ta vrijednost od 1,5 mrad na uzorku A nije ispunjena, dva glavna svjetla iz uzorka B treba podvrgnuti istom postupku i vrijednost Δr ni za jednog od njih ne smije prekoračiti 1,5 mrad.

Slika 1.

(1)  Jedinica koja emitira kratki svjetlosni snop može emitirati i dugi svjetlosni snop koji ne podliježe tom zahtjevu.

PRILOG 1.

LISTOVI  (1) ZA LED IZVORE SVJETLOSTI

Popis kategorija LED izvora svjetlosti i njihovi brojevi listova:

Popis listova za LED izvore svjetlosti i njihov redoslijed u ovom prilogu:

Broj(evi) lista

LR1/1 do 5

LW2/1 do 5

Kategorija LR1 – List LR1/1

Crteži služe samo kao ilustracija bitnih dimenzija (u mm) LED izvora svjetlosti

Slika 1.

Glavni crtež

Slika 2.

Detalji o priključku

Kategorija LR1 – List LR1/2

Tablica 1.

Bitne električne i fotometrijske značajke

Ponašanje u stanju kvara

U slučaju kvara LED izvora svjetlosti (ne emitira svjetlost), maksimalna potrošnja struje, pri radu u načinu glavne funkcije unutar ulaznog raspona napona, manja je od 20 mA (stanje praznog hoda).

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Sljedeće ispitivanje služi za određivanje zahtjeva za prividno područje svjetlosnog emitiranja LED izvora svjetlosti te kako bi se utvrdilo je li područje emitiranja svjetlosti pravilno smješteno u odnosu na referentnu os i referentnu ravninu radi provjeravanja sukladnosti sa zahtjevima.

Položaj područja emitiranja svjetlosti provjerava se „sustavom predloška” određenim slikom 3., gdje su prikazane projekcije pri promatranju u smjeru γ=90° u ravninama C90 i C180 (C, γ kako je određen slikom 4.). Najmanje 95 % svjetlosnog toka koji se emitira u smjeru promatranja mora potjecati iz trapezoidnog područja određenog dimenzijama d1, d2 i c. Manje od 70 % svjetlosnog toka emitira se iz pravokutnog područja određenog dimenzijama d3 i c.

Kategorija LR1 – List LR1/3

Slika 3.

Definicija područja emitiranja svjetlosti prema predlošku

Tablica 2.

Dimenzije sustava predloška na slici 3.

Raspodjela normalizirane svjetlosne jakosti

Sljedeće ispitivanje služi za utvrđivanje raspodjele normalizirane svjetlosne jakosti izvora svjetlosti u proizvoljnoj ravnini koja sadržava referentnu os. Sjecište referentne osi i gornjeg ruba predloška služi kao ishodište koordinatnog sustava.

Izvor svjetlosti pričvršćuje se na ravnu ploču odgovarajućim stopicama za pričvršćivanje. Ta se ploča s pomoću nosača pričvršćuje na postolje goniometra tako da se referentna os izvora svjetlosti poklopi s jednom od rotirajućih osi goniometra. Odgovarajući parametri za mjerenje opisani su na slici 4.

Kategorija LR1 – List LR1/4

Crteži služe samo kao ilustracija bitnih parametara za mjerenje LED izvora svjetlosti.

Slika 4.

Parametri za mjerenje raspodjele svjetlosne jakosti

Podaci o svjetlosnoj jakosti za glavnu funkciju bilježe se standardnim fotogoniometrom. Udaljenost mjerenja treba izabrati prikladno, da se osigura da je detektor postavljen u daljinskom polju svjetlosne raspodjele.

Mjerenja se provode u trima C-ravninama u kojima se nalazi referentna os izvora svjetlosti. Te tri C-ravnine nalaze se između C30 i C330 kako bi se izbjegle sjene priključaka i moraju biti najmanje 30° udaljene jedna od druge. Ispitne točke za svaku ravninu za višestruke polarne kutove γ određene su u tablici 3.

Nakon mjerenja podaci se normaliziraju na 1 000 lm u skladu sa stavkom 3.1.11. s pomoću svjetlosnog toka ispitivanog pojedinačnog izvora svjetlosti. Podaci su u skladu s rasponom dopuštenog odstupanja kako je određeno u tablici 3.

C-ravnine: vidjeti Publikaciju CIE 70., 1987., „Mjerenje raspodjela apsolutnih jakosti”.

Kategorija LR1 – List LR1/5

Tablica 3.

Vrijednosti normalizirane jakosti u ispitnim točkama za glavnu funkciju iz serijske proizvodnje odnosno za standardne izvore svjetlosti.

Raspodjela svjetlosne jakosti kako je opisana u tablici 3. uglavnom je ravnomjerna, tj. potrebna relativna svjetlosna jakost između dviju susjednih točaka mreže izračunava se linearnom interpolacijom s pomoću tih dviju susjednih točka mreže.

Kategorija LW2 – List LW2/1

Crteži služe samo kao ilustracija bitnih dimenzija (u mm) LED izvora svjetlosti

Slika 1.

Glavni crtež – pogled sprijeda i sa strane

Slika 2.

Detalji priključka

Tablica 1.

Bitne električne i fotometrijske značajke

Kategorija LW2 – List LW2/2

Zahtjevi za projekciju na zaslonu

Ispitivanje služi za utvrđivanje je li područje emitiranja svjetlosti LED izvora svjetlosti u ispravnom položaju u odnosu na referentnu os i referentnu ravninu.

Sukladnost položaja i dimenzija kako su određene u tablici 2. provjerava se „sustavom predloška” prikazanim na slici 3. Na lijevom je crtežu prikazana projekcija pri promatranju uzduž referentne osi s ulaznim kutom otvora od ± 40° dok se desnim crtežom određuje položaj referentne ravnine i osi.

Određivanje veličine obavlja se prikladnim sredstvima.

Slika 3.

Definicija područja emitiranja svjetlosti prema predlošku

Tablica 2.

Dimenzije područja emitiranja svjetlosti na slici 3.

Kategorija LW2 – List LW2/3

Raspodjela kumulativnog svjetlosnog toka

Parametri mjerenja

Ispitivanje služi za utvrđivanje kumulativnog svjetlosnog toka unutar određenih prostornih kutova raspodjele svjetlosne jakosti.

Mogu se upotrijebiti fotogoniometri tipa I. ili II. u skladu s Publikacijom CIE br. 70., 1987., s mogućnošću okretanja izvora svjetlosti oko dviju osi okomitih na os emitiranja svjetlosti. Sjecište referentne osi i ravnine paralelne s referentnom ravninom na udaljenosti e rabi se kao ishodište koordinatnog sustava.

Slika 4.

Parametri za mjerenje raspodjele svjetlosne jakosti fotogoniometrom tipa I

Izvor svjetlosti pričvršćuje se na ravnu ploču s odgovarajućim stopicama za pričvršćivanje. Ta se ploča s pomoću nosača pričvršćuje na postolje goniometra tako da se referentna os izvora svjetlosti poklopi s mjernom osi goniometra. Odgovarajući parametri za mjerenje opisani su na slici 4.

Kategorija LW2 – List LW2/4

Raspodjela kumulativnog svjetlosnog toka

Postupak mjerenja i izračunavanja

Podaci se bilježe za određenu temperaturu baze Tb iz tablice 1. na mjestu prikazanom na slici 5.

Podaci o raspodjeli svjetlosne jakosti bilježe se unutar prostornog kuta od –40° < α < +40° i -40° < β < +40°. Udaljenost mjerenja mora se odabrati tako da se detektor nalazi u daljinskom polju raspodjele svjetlosti. Potrebna je kutna veličina koraka od 1° ili manje,

Nakon mjerenja raspodjela kumulativnog svjetlosnog toka računa se iz zabilježenih podataka za različite prostorne kutove kako je navedeno u tablici 3. u skladu s odjeljkom 4.3. publikacije CIE-a br. 84., 1989. Zatim se distribucija normalizira prema ukupnom svjetlosnom toku utvrđenom za –40° < α < +40° i –40° < β < +40. Podaci su u skladu s rasponom dopuštenog odstupanja iz tablice 3.

Kako bi se osigurala simetrična raspodjela unutar svakog prostornog kuta iz tablice 3., određivanje svjetlosnog toka provodi se neovisno za sva četiri kvadranta, a vrijednosti toka ne smiju se razlikovati za više od 15 %.

Tablica 3.

Vrijednosti normaliziranog kumulativnog svjetlosnog toka za standardne žarulje i žarulje iz serijske proizvodnje

Raspodjela kumulativnog svjetlosnog toka sporedne funkcije može se provjeriti mjerenjem omjera glavne i sporedne funkcije pod fiksnim kutom i množenjem tog faktora sa svjetlosnim tokom glavne funkcije.

Postoji li sumnja da se raspodjele kumulativnog svjetlosnog toka glavne i sporedne funkcije razlikuju, za sporednu se funkciju ponavlja postupak prethodno opisan za glavnu funkciju.

Geometrija toplinskog sučelja

Toplinsko sučelje LW2 smješteno je u referentnoj ravnini (osjenčano područje na slici 5.) i detaljno opisano u Publikaciji IEC 60061 kako je navedeno u tablici 1. na listu LW2/1. Pričvršćeno je na odgovarajući hladnjak ili sustav za upravljanje toplinom.

Svjetlosni tok iz tablice 1. postiže se kad se stabilizira temperatura baze Tb izmjerena na mjestu prikazanom na slici 5.

Kategorija LW2 – List LW2/5

Slika 5.

Pogled straga: područje toplinskog kontakta i položaj točke Tb na okomitoj osi simetrije, na udaljenosti f od središta

Ponašanje u stanju kvara

U slučaju kvara LED izvora svjetlosti (ne emitira svjetlost) maksimalna potrošnja struje, pri radu u načinu glavne funkcije unutar raspona ulaznog napona, manja je od 20 mA (stanje praznog hoda).

(1)  Tablice, električne i fotometrijske značajke:

(2)  Područje emitiranja svjetlosti: provjerava se „sustavom predloška” („box sustavom”) sa Slike 3.

(3)  Emitirano svjetlo mora biti crveno.

(4)  Neprekidan rad od 30 minuta pri 23 ± 2,5 °C.

(5)  Emitirana je svjetlost bijele boje.

(6)  Neprekidan rad od 30 minuta sa stabiliziranom temperaturom baze Tb kako je prethodno određeno.

(7)  Svjetlosni tok iz područja emitiranja svjetlosti određuje se unutar prostornog kuta od 40° < α < + 40° i 40° < β < +40° integralnim metodama ili postupkom opisanim na listovima LW2/3 i LW2/4.

PRILOG 2.

IZJAVA

(najveći format: A4 (210 × 297 mm))

PRILOG 3.

PRIMJER IZGLEDA HOMOLOGACIJSKE OZNAKE

(vidjeti stavak 2.4.4.)

Prikazana homologacijska oznaka na LED izvoru svjetlosti označuje da je taj izvor svjetlosti homologiran u Ujedinjenoj Kraljevini (E11) pod homologacijskim brojem 0A01. Prva znamenka homologacijske oznake pokazuje da je homologacija dodijeljena u skladu sa zahtjevima Pravilnika br. 128 (1) u njegovoj izvornoj verziji.

(1)  Ne zahtijeva promjenu homologacijske oznake.

PRILOG 4.

METODA MJERENJA ELEKTRIČNIH I FOTOMETRIJSKIH ZNAČAJKI

Izvori svjetlosti svih kategorija s ugrađenim hladnjakom mjere se pri okolnoj temperaturi od (23 ± 2) °C i bez strujanja zraka. Za ta se mjerenja održava najmanji slobodan prostor kako je određeno u tehničkim listovima.

Izvori svjetlosti svih kategorija s definicijom temperature Tb mjeri se stabiliziranjem točke Tb na određenoj temperaturi navedenoj na tehničkom listu dotične kategorije.

1.   Svjetlosni tok

2.   Normalizirana svjetlosna jakost/kumulativni svjetlosni tok

3.   Boja

Boja emitirane svjetlosti izmjerena u istim uvjetima kako je opisano u stavku 1.1. ovog Priloga mora biti unutar propisanih granica za boje.

4.   Potrošnja snage

(1)  Najveće odstupanje svjetlosnog toka na granicama dopuštenog odstupanja izračunava se uz upotrebu izmjerenog toka pri ispitnom naponu kao referentne vrijednosti. Između ispitnog napona i granica raspona napona ponašanje svjetlosnog toka mora uglavnom je ujednačeno.

PRILOG 5.

NAJMANJI ZAHTJEVI ZA POSTUPKE NADZORA KVALITETE KOJE PROVODI PROIZVOĐAČ

1.   Općenito

Zahtjevi za sukladnošću smatraju se ispunjenim u fotometrijskom, geometrijskom, vizualnom i električnom pogledu ako se poštuju dopuštena odstupanja u proizvodnji LED izvora svjetlosti navedena u odgovarajućem tehničkom listu iz Priloga 1 i odgovarajućem tehničkom listu za podnoške.

2.   Najmanji zahtjevi za provjeru sukladnosti koju provodi proizvođač

Za svaki tip LED izvora svjetlosti proizvođač ili nositelj homologacijske oznake provodi ispitivanja u prikladnim vremenskim razmacima u skladu s odredbama ovog Pravilnika.

2.1.   Priroda ispitivanja

Ispitivanjima sukladnosti tih specifikacija obuhvaćene su njihove fotometrijske, geometrijske i optičke značajke.

2.2.   Metode koje se upotrebljavaju u ispitivanjima

2.3.   Priroda uzorkovanja

Uzorci LED izvora svjetlosti moraju se odabrati nasumično iz proizvodnje istovrsne serije. Istovrsna serija znači skup LED izvora svjetlosti istog tipa, određenog prema proizvodnim metodama proizvođača.

2.4.   Pregledane i zabilježene značajke

LED izvori svjetlosti pregledavaju se, a ispitni rezultati bilježe prema skupinama značajki iz tablice 1. iz Priloga 6.

2.5.   Kriteriji kojima se uređuje prihvatljivost

Proizvođač ili nositelj homologacije odgovoran je za provedbu statističke raščlambe rezultata ispitivanja radi ispunjenja zahtjeva za provjeru sukladnosti proizvodnje iz stavka 4.1. ovog Pravilnika.

Sukladnost se jamči ako nije premašena razina prihvatljive nesukladnosti po skupini značajki u tablici 1. iz Priloga 6. To znači da broj LED izvora svjetlosti koji nisu u skladu sa zahtjevima za bilo koju skupinu značajki bilo kojeg tipa LED izvora svjetlosti ne prelazi granične vrijednosti iz odgovarajućih tablica 2., 3. ili 4. Priloga 6.

Napomena: Svaki se zahtjev za pojedini LED izvor svjetlosti smatra značajkom.

PRILOG 6.

UZORKOVANJE I RAZINE SUKLADNOSTI ZA PROIZVOĐAČEVE ZAPISNIKE O ISPITIVANJIMA

Tablica 1.

Značajke

Pragovi prihvaćanja, temeljeni na različitom broju rezultata ispitivanja za svaku skupinu značajki, navedeni su u tablici 2. kao najveći broj nesukladnosti. Temelje se na prihvatljivoj razini 1-postotne nesukladnosti, uz pretpostavljenu vjerojatnost prihvaćanja od najmanje 0,95.

Tablica 2.

Pragovi prihvaćanja, temeljeni na različitom broju rezultata ispitivanja za svaku skupinu značajki, navedeni su u tablici 3. kao najveći broj nesukladnosti. Temelje se na prihvatljivoj razini 6,5-postotne nesukladnosti, uz pretpostavljenu vjerojatnost prihvaćanja od najmanje 0,95.

Tablica 3.

Pragovi prihvaćanja, temeljeni na različitom broju rezultata ispitivanja za svaku skupinu značajki, navedeni su u tablici 4. kao postotak rezultata, uz pretpostavljenu vjerojatnost prihvaćanja od najmanje 0,95.

Tablica 4.

(1)  Procjenom su općenito obuhvaćeni serijski proizvedeni LED izvori svjetlosti iz pojedinačnih tvornica. Ipak, proizvođač smije ujediniti zapisnike o ispitivanju iz nekoliko tvornica koji se odnose na isti tip, pod uvjetom da se u njima primjenjuje isti sustav kvalitete i isto upravljanje kvalitetom.

(2)  U slučaju da LED izvor svjetlosti ima više od jedne funkcije svjetlosnog izlaza, grupiranje značajki (dimenzija, snage, boje i svjetlosnog toka) primjenjuje se zasebno za svaki element.

PRILOG 7.

NAJMANJI ZAHTJEVI ZA PROVJERE NASUMIČNIH UZORAKA KOJE OBAVLJA TIJELO NADLEŽNO ZA HOMOLOGACIJU

1.   Općenito

Zahtjevi za sukladnošću smatraju se ispunjenim u fotometrijskom, geometrijskom, vizualnom i električnom pogledu ako se poštuju dopuštena odstupanja u proizvodnji LED izvora svjetlosti navedena u odgovarajućem tehničkom listu iz Priloga 1 i odgovarajućem tehničkom listu za podnoške.

2.   Sukladnost serijski proizvedenih LED izvora svjetlosti ne osporava se ako su rezultati u skladu s Prilogom 8. ovom Pravilniku.

3.   Ako rezultati nisu u skladu s Prilogom 8. ovom Pravilniku, sukladnost se osporava, a od proizvođača traži da proizvodnju uskladi sa zahtjevima.

4.   Ako se primjenjuje stavak 3. ovog priloga, iz posljednje se proizvodne serije unutar dva mjeseca nasumično uzima dodatni uzorak od 250 LED izvora svjetlosti.

PRILOG 8.

SUKLADNOST POTVRĐENA NASUMIČNOM PROVJEROM

O potvrđivanju sukladnosti odlučuje se s obzirom na vrijednosti u tablici 1. Za svaku skupinu značajki LED izvori svjetlosti prihvaćaju se ili odbijaju u skladu s vrijednostima u tablici 1 (*).

Tablica 1.

(1)  LED izvori svjetlosti pregledavaju se, a ispitni rezultati bilježe prema skupinama značajki iz tablice 1. Priloga 6.