16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/1

(1)

U skladu s Odlukom Vijeća 2013/40/EU (2), Okvirni sporazum između Europske zajednice i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Koreje, s druge strane („Sporazum”), potpisan je 10. svibnja 2010., podložno njegovu kasnijem sklapanju.

(2)

Određene se odredbe Sporazuma odnose na ponovni prihvat te stoga spadaju u područje primjene glave V. dijela trećeg Ugovora o funkcioniranju Europske Unije. Zasebna Odluka (3) o tim odredbama koje su sadržane u članku 33. stavku 2. Sporazuma, donijet će se paralelno s ovom Odlukom.

(3)

Sporazum bi trebalo odobriti u ime Unije,

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/3

(1)

U skladu s Odlukom Vijeća (2), Okvirni sporazum između Europske unije i njezinih država članica, s jedne strane, i Republike Koreje, s druge strane („Sporazum”), potpisan je 10. svibnja 2010., podložno njegovu kasnijem sklapanju.

(2)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 21. o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske u vezi s područjem slobode, sigurnosti i pravde koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, i ne dovodeći u pitanje članak 4. tog Protokola, te države članice ne sudjeluju u donošenju ove Odluke te ona za njih nije obvezujuća niti se na njih primjenjuje.

(3)

U skladu s člancima 1. i 2. Protokola br. 22. o stajalištu Danske koji je priložen Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije, Danska ne sudjeluje u donošenju ove Odluke te ona za nju nije obvezujuća niti se na nju primjenjuje.

(4)

Odredbe Sporazuma, osim članka 33. stavka 2. koji se odnosi na ponovni prihvat, bit će predmet zasebne Odluke (3) koja se donosi paralelno s ovom Odlukom.

(5)

Sporazum bi trebalo odobriti u ime Unije,

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/5

(1)

Provedbena uredba Komisije (EU) br. 543/2011 (3) donesena je na temelju Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (4), koja je stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) br. 1308/2013.

(2)

Uredba (EU) br. 1308/2013 sadržava neke nove odredbe za sektore voća i povrća te prerađevina voća i povrća. Te je odredbe potrebno dopuniti u pogledu financijskog doprinosa članova proizvođačke organizacije u sektoru voća i povrća (proizvođačka organizacija), stavljanja na tržište cjelokupne proizvodnje putem proizvođačke organizacije, povjeravanja aktivnosti vanjskim izvršiteljima, demokratske odgovornosti, utvrđivanja gornje granice za izdatke za sprečavanje krize i upravljanje krizom, uvjeta za ponovnu sadnju voćnjaka kao mjeru sprečavanja krize i upravljanja krizom, određenih elemenata postupka u slučaju nepoštovanja kriterija priznavanja te primjene sustava ulaznih cijena te uvjeta za polaganje jamstva.

(3)

Člankom 160. Uredbe (EU) br. 1308/2013 propisano je da se statutom proizvođačke organizacije mora zahtijevati od proizvođača koji su njezini članovi da čitavu svoju predmetnu proizvodnju stavljaju na tržište putem organizacije. Kako bi se omogućila fleksibilnost u sektoru voća i povrća, primjereno je dopustiti proizvođačima da uz određenim uvjete svoju proizvodnju stavljaju na tržište bez posredovanja proizvođačke organizacije.

(4)

U skladu s člankom 26. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, glavna djelatnost proizvođačke organizacije mora se odnositi na koncentraciju ponude i stavljanje na tržište onih proizvoda svojih članova za koje je priznata. Potrebno je pojasniti kako se ta djelatnost provodi, osobito u slučaju angažiranja vanjskih izvršitelja. Nadalje, kako bi se državama članicama omogućilo obavljanje potrebnih kontrola, proizvođačke organizacije trebale bi voditi evidenciju na temelju koje država članica može provjeravati ispunjuje li proizvođačka organizacija svoje zadaće.

(5)

Člankom 27. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 predviđa se da proizvođačke organizacije moraju ostati odgovorne za aktivnosti koje su povjerene vanjskim izvršiteljima. Primjereno je detaljnije odrediti načine na koje će se osigurati da aktivnosti koje su povjerene vanjskim izvršiteljima ostanu pod kontrolom proizvođačke organizacije koja je te aktivnosti povjerila vanjskim izvršiteljima.

(6)

Člankom 31. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 predviđa se da države članice moraju poduzimati sve mjere koje smatraju potrebnima kako bi se izbjegla svaku zloporaba moći ili utjecaja jednog ili više članova proizvođačke organizacije. Proizvođačke bi organizacije trebale državi članici pružiti dokaze o svojoj demokratskoj odgovornosti u pogledu svojih članova proizvođača. U tu svrhu treba ograničiti maksimalan postotak prava glasova i udjela koje pojedinci ili pravne osobe mogu imati u proizvođačkoj organizaciji.

(7)

Člankom 153. stavkom 2. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 propisano je da se statutom proizvođačke organizacije mora zahtijevati od članova plaćanje financijskog doprinosa nužnog za njezino financiranje. Kako bi se osiguralo da članovi proizvođačke organizacije plaćaju financijske doprinose potrebne za uspostavu i punjenje operativnog fonda predviđenog u članku 32. te Uredbe, potrebno je predvidjeti uključivanje te obveze u statut proizvođačke organizacije.

(8)

Kako bi se izbjegle situacije u kojima se mjerama sprečavanja krize i upravljanja krizom dovodi do neujednačenog financiranja unutar udruženja proizvođačkih organizacija, gornje granice za izdatke za sprečavanje krize i upravljanje krizom u okviru operativnih programa udruženja proizvođačkih organizacija treba odrediti na razini svake proizvođačke organizacije koja je članica udruženja. Osim toga, treba utvrditi i uvjete za ponovnu sadnju voćnjaka kao mjeru sprečavanja krize i upravljanja krizom. Kako bi se izbjeglo neujednačeno financiranje operativnih programa, treba utvrditi maksimalan postotak izdataka koji se može namijeniti za ponovnu sadnju voćnjaka.

(9)

Člankom 114. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011 utvrđuju se sankcije koje treba primijeniti u slučaju nepoštovanja kriterija priznavanja. U skladu s člankom 154. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 1308/2013, države članice moraju u redovitim vremenskim razmacima obavljati kontrole kako bi provjerile ispunjuju li proizvođačke organizacije kriterije priznavanja, izreći kazne tim organizacijama u slučaju neispunjivanja tih kriterija ili u slučaju nepravilnosti te, ako je potrebno, donijeti odluku o povlačenju priznanja. Sustav koji razlikuje bitne i manje propuste u ispunjivanju kriterija priznavanja bio bi učinkovitiji i njime bi se izbjegla različita tumačenja od država članica. Stoga je primjereno utvrditi pojednostavnjeni postupak i stupnjevano sankcioniranje, kako je predviđeno u članku 64. Uredbe (EU) br. 1306/2013, kako bi se spriječilo da proizvođačke organizacije koje više ne ispunjuju kriterije priznavanja neopravdano primaju potporu Unije.

(10)

Člankom 181. Uredbe (EU) br. 1308/2013 predviđa se primjena Carinskog zakonika za carinjenje robe koja podliježe sustavu ulaznih cijena. Budući da je predmetna roba lako kvarljiva i njezina vrijednost u trenutku carinjenja nije uvijek utvrđena, potrebno je omogućiti Komisiji donošenje pravila o provjeri vjerodostojnosti prijavljene ulazne cijene pošiljke korištenjem paušalne uvozne vrijednosti kako bi se ubrzali postupci carinjenja. Nadalje, iskustvo stečeno primjenom sustava ulaznih cijena pokazalo je da je primjereno zahtijevati polaganje jamstva ako carinska vrijednost utvrđena u skladu s transakcijskom vrijednošću iz članka 29. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/92 (5) premašuje za više od 8 % paušalnu uvoznu vrijednost koju je odredila Komisija.

(11)

Provedbenu uredbu (EU) br. 543/2011 treba, stoga, na odgovarajući način izmijeniti.

(12)

Kako bi se za operativne programe odobrene na temelju Uredbe (EZ) br. 1234/2007 osiguralo nesmetan prijelaz na nova pravila utvrđena Uredbom (EU) br. 1308/2013, treba predvidjeti prijelazne odredbe.

(13)

Odredbe o sprečavanju krize i upravljanju krizom treba primjenjivati od 1. siječnja 2014., tj. od datuma od kojeg se primjenjuju pripadajuće nove odredbe Uredbe (EU) br. 1308/2013. Kako bi se proizvođačkim organizacijama omogućila prilagodba novim pravilima koja se odnose na zahtjeve u pogledu povjeravanja aktivnosti vanjskim izvršiteljima i u pogledu demokratske odgovornosti, relevantne odredbe treba primjenjivati tek od 1. siječnja 2015. Članak 181. Uredbe (EU) br. 1308/2013 primjenjuje se od 1. listopada 2014. te,stoga, i odgovarajuće nove odredbe ove Uredbe koje se odnose na provjeru vjerodostojnosti prijavljene ulazne cijene pošiljke i uvjete za polaganje jamstva treba primjenjivati od tog istog datuma,

(1)

U članku 26. stavku 1. dodaju se sljedeći drugi i treći podstavak:

„Stavljanje na tržište provodi proizvođačka organizacija ili se ono provodi uz nadzor proizvođačke organizacije u slučaju angažiranja vanjskih izvršitelja kako je utvrđeno u članku 27. To uključuje donošenje odluke o proizvodu koji će se prodati, odabir distribucijskog kanala i, osim u slučaju prodaje putem dražbe, pregovaranje o njegovoj količini i cijeni.

Proizvođačke organizacije čuvaju evidenciju, uključujući računovodstvene dokumente, najmanje pet godina, kojima se dokazuje da je proizvođačka organizacija koncentrirala ponudu i stavila na tržište one proizvode svojih članova za koje je priznata.”

(2)

Umeće se sljedeći članak 26.a:

„Članak 26.a

Stavljanje na tržište proizvodnje bez posredovanja proizvođačke organizacije

Ako proizvođačka organizacija to odobri i ako je to u skladu s odredbama i uvjetima koje je utvrdila proizvođačka organizacija, članovi proizvođači mogu:

(3)

Članak 27. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 27.

Povjeravanje nekih aktivnosti vanjskim izvršiteljima

1.   Aktivnosti koje država članica može dopustiti da budu povjerene vanjskim izvršiteljima u skladu s člankom 155. Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (6) odnose se na ciljeve proizvođačkih organizacija kako su utvrđeni u članku 152. stavku 1. točki (c) te Uredbe i mogu uključivati, među ostalim, prikupljanje, skladištenje, pakiranje i stavljanje na tržište proizvoda članova proizvođačke organizacije.

2.   Proizvođačka organizacija koja neku aktivnost povjerava vanjskom izvršitelju sklapa poslovni dogovor u obliku pisanog ugovora s drugim subjektom uključujući s jednim ili više svojih članova ili s društvom kćeri za provedbu predmetne aktivnosti. Proizvođačka organizacija ostaje odgovorna za osiguranje provedbe aktivnosti koja je povjerena vanjskom izvršitelju te za opću kontrolu upravljanja i nadzor poslovnog dogovora za provedbu aktivnosti.

3.   Opća kontrola upravljanja i nadzor iz stavka 2. učinkoviti su i zahtijevaju da ugovor o povjeravanju aktivnosti vanjskom izvršitelju:

Ugovore o povjeravanju aktivnosti vanjskim izvršiteljima i izvješća iz točke (b) proizvođačka organizacija čuva najmanje pet godina radi ex-post provjera i oni su dostupni svim članovima na zahtjev.

(6)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. O uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007 (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).”"

(4)

Članak 31. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 31.

Demokratska odgovornost proizvođačkih organizacija

1.   Države članice utvrđuju maksimalan postotak prava glasa i udjela koje pojedinac ili pravna osoba može imati u proizvođačkoj organizaciji. Maksimalan postotak prava glasa i udjela mora biti manji od 50 % ukupnih prava glasa i manji od 50 % udjela. U opravdanim slučajevima države članice mogu utvrditi veći maksimalni postotak udjela koje pravna osoba može imati u proizvođačkoj organizaciji uz uvjet da je izbjegnuta svaka zloporaba moći te pravne osobe.

Odstupajući od prvog podstavka, u slučaju proizvođačkih organizacija koje na dan 17. svibnja 2014. provode operativni program, maksimalni postotak udjela koji je utvrdila država članica u primjeni prvog podstavka primjenjuje se tek nakon završetka operativnog programa.

2.   Nadležna tijela država članica obavljaju provjere prava glasa i udjela, uključujući provjere identiteta pojedinaca ili pravnih osoba koji imaju udjele članova proizvođačke organizacije koji su i sami pravne osobe.

3.   Ako je proizvođačka organizacija jasno definirani dio pravne osobe, države članice donose mjere kojima ograničuju ili zabranjuju ovlasti te pravne osobe da mijenja, odobrava ili odbija odluke proizvođačke organizacije.”

(5)

U članku 53. dodaje se sljedeći stavak 3.:

„3.   Statutom proizvođačke organizacije u sektoru voća i povrća zahtijeva se od proizvođača koji su članovi te organizacije da plaćaju financijske doprinose koji su statutom predviđeni za uspostavljanje i popunjivanje operativnog fonda predviđenog u članku 32. Uredbe (EU) br. 1308/2013.”

(6)

U članku 62. dodaje se sljedeći stavak 5.:

„5.   Gornje granice za izdatke za sprečavanje krize i upravljanje krizom, iz članka 33. stavka 3. četvrtog podstavka Uredbe (EU) br. 1308/2013, u okviru operativnih programa udruženja proizvođačkih organizacija određuju se na razini svake proizvođačke organizacije koja je članica udruženja.”

(7)

Umeće se sljedeći članak 89.a:

„Članak 89.a

Ponovna sadnja voćnjaka nakon obveznoga krčenja

Ako države članice u svojoj strategiji predvide ponovnu sadnju voćnjaka nakon obveznoga krčenja kao krizne mjere poduzete zbog zdravstvenih ili fitosanitarnih razloga, utvrđuju prihvatljive vrste i, prema potrebi, sorte te uvjete povezane s primjenom te mjere. U slučaju krčenja zbog fitosanitarnih razloga, mjere koje države članice poduzimaju u vezi s ponovnom sadnjom voćnjaka u skladu su s Direktivom Vijeća 2000/29/EC (7).

Ponovna sadnja voćnjaka ne obuhvaća više od 20 % ukupnih izdataka u okviru operativnih programa. Države članice mogu odlučiti da se utvrdi manji postotak.

(7)  Direktiva Vijeća 2000/29/EC od 8. svibnja 2000. o zaštitnim mjerama protiv unošenja u Zajednicu organizama štetnih za bilje ili biljne proizvode i protiv njihovog širenja unutar Zajednice (SL L 169, 10.7.2000., str. 1.).”"

(8)

Članak 114. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 114.

Nepoštovanje kriterija priznavanja

1.   Ako država članica utvrdi da proizvođačka organizacija ne poštuje jedan od kriterija priznavanja povezanih sa zahtjevima iz članka 21., članka 23., članka 26. stavaka 1. i 2. te članka 31., najkasnije dva mjeseca nakon utvrđivanja propusta šalje preporučenom poštom predmetnoj proizvođačkoj organizaciji pismo upozorenja u kojem navodi utvrđeni propust, korektivne mjere i rokove u kojima se te mjere poduzimaju, pri čemu ti rokovi nisu dulji od četiri mjeseca. Od trenutka utvrđivanja propusta države članice obustavljaju plaćanja potpore sve dok se ne poduzmu korektivne mjere na zadovoljavajući način.

2.   Neispunjivanje kriterija priznavanja iz stavka 1. u roku koji odredi država članica dovodi do suspenzije priznavanja proizvođačke organizacije. Država članica obavješćuje proizvođačku organizaciju o razdoblju suspenzije, koje nije dulje od 12 mjeseci od datuma na koji proizvođačka organizacija primi pismo upozorenja Time se ne dovodi u pitanje primjena horizontalnog nacionalnog zakonodavstva kojim može biti predviđena suspenzija tih mjera nakon početka povezanog pravnog postupka.

Tijekom suspenzije priznanja proizvođačka organizacija može nastaviti svoju djelatnost, ali obustavlja joj se isplata potpore sve dok se suspenzija priznanja ne ukine. Godišnji iznos potpore umanjuje se za 2 % za svaki započeti kalendarski mjesec u kojemu je priznanje suspendirano.

Suspenzija završava na dan kontrole koja pokazuje da su predmetni kriteriji ispunjeni.

3.   Ako se kriteriji ne ispune do kraja razdoblja suspenzije koje je utvrdilo nadležno tijelo države članice, država članica povlači priznanje s učinkom od datuma od kojeg uvjeti za priznavanje nisu ispunjeni ili, ako nije moguće utvrditi taj datum, od datuma utvrđivanja propusta. Time se ne dovodi u pitanje primjena horizontalnog nacionalnog zakonodavstva kojim može biti predviđeno obustavljanje tih mjera nakon početka povezanog pravnog postupka. Neplaćena potpora se ne isplaćuje, a neopravdano isplaćena potpora se vraća.

4.   Ako država članica utvrdi da proizvođačka organizacija ne poštuje bilo koji drugi kriterij priznavanja utvrđen u članku 154. Uredbe (EU) br. 1308/2013, osim onih spomenutih u stavku 1., najkasnije dva mjeseca nakon utvrđivanja propusta šalje preporučenom poštom predmetnoj proizvođačkoj organizaciji pismo upozorenja u kojemu navodi utvrđeni propust, korektivne mjere i rokove u kojima se te mjere moraju poduzeti, pri čemu ti rokovi nisu dulji od četiri mjeseca.

5.   Nepoduzimanje korektivnih mjera iz stavka 4. u roku koji je utvrdila, država članica dovodi do suspenzije plaćanja i smanjenja godišnjeg iznosa potpore za 1 % za svaki započeti kalendarski mjesec koji prekoračuje taj rok. Time se ne dovodi u pitanje primjena horizontalnog nacionalnog zakonodavstva kojim može biti predviđeno obustavljanje tih mjera nakon početka povezanog pravnog postupka.

6.   Međutim, ako proizvođačka organizacija dostavi državi članici dokaz da zbog prirodnih katastrofa, nepovoljnih klimatskih događaja, bolesti ili najezde štetočina, unatoč tome što je poduzela potrebne mjere za sprečavanje rizika, ne može ispuniti kriterije priznavanja utvrđene u članku 154. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 u pogledu minimalnog obujma ili vrijednosti utržive proizvodnje što ih je utvrdila država članica, država članica može za predmetnu godinu odstupiti od minimalnog obujma ili vrijednosti utržive proizvodnje u pogledu te proizvođačke organizacije.

7.   U slučajevima kad se primjenjuju stavci 1., 2., 4. i 5. države članice mogu izvršiti plaćanja nakon isteka roka utvrđenog u članku 70. ako je to potrebno radi primjene ovog članka. Međutim, ta se plaćanja ne mogu izvršiti nakon 15. listopada druge godine koja je nakon godine provedbe programa.”

(9)

Članak 137. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 137.

Osnova za ulaznu cijenu

1.   Članak 181. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1308/2013 primjenjuje se na proizvode navedene u Prilogu XVI.

2.   Ako je carinska vrijednost proizvoda navedenih u dijelu A Priloga XVI. utvrđena u skladu s transakcijskom vrijednošću iz članka 29. Uredbe (EEZ) br. 2913/92 i ako je ona za više od 8 % veća od paušalne vrijednosti koju je Komisija utvrdila kao paušalnu uvoznu vrijednost u trenutku izrade deklaracije o puštanju proizvoda u slobodan promet, uvoznik mora položiti jamstvo iz članka 248. stavka 1. Uredbe (EEZ) br. 2454/93. U tu svrhu, iznos uvozne carine koja bi se na kraju mogla naplatiti za proizvode navedene u dijelu A Priloga XVI. jest iznos carine koju bi trebalo platiti da je predmetni proizvod bio razvrstan na temelju predmetne paušalne uvozne vrijednosti.

Prvi podstavak ne primjenjuje se ako je paušalna uvozna vrijednost veća od ulaznih cijena navedenih u Prilogu 2. Odjeljka I. dijela III. Priloga I. Uredbe (EEZ) br. 2658/87 (8) te ako deklarant, umjesto polaganja jamstva, zatraži neposredan unos u račune iznosa carina kojima roba može na kraju podlijegati.

3.   Ako se carinska vrijednost proizvoda navedenih u dijelu A Priloga XVI izračunava u skladu s člankom 30. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EEZ) br. 2913/92 carina se oduzima u skladu s člankom 136. stavkom 1. ove Uredbe. U tom slučaju uvoznik polaže jamstvo iz članka 248. stavka 1. Uredbe (EEZ) br. 2454/93 u iznosu carine koju bi trebalo platiti da je predmetni proizvod bio razvrstan na temelju predmetne paušalne uvozne vrijednosti.

4.   Carinska vrijednost robe koja se uvozi kao konsignacijska roba izravno se utvrđuje u skladu s člankom 30. stavkom 2. točkom (c) Uredbe (EEZ) br. 2913/92 i u tu se svrhu primjenjuje paušalna uvozna vrijednost izračunana u skladu s člankom 136 u razdoblju u kojem je na snazi.

5.   Uvozniku se daje rok od mjesec dana od prodaje predmetnih proizvoda, uz ograničenje od četiri mjeseca od datuma prihvaćanja deklaracije o puštanju u slobodan promet, da dokaže da je predmetna serija prodana u skladu s uvjetima koji potvrđuju ispravnost cijena iz članka 29. Uredbe (EEZ) br. 2913/92, ili da utvrdi carinsku vrijednost iz članka 30. stavka 2. točke (c) te Uredbe. Nepoštovanje jednog od ovih rokova ima kao posljedicu gubitak položenog jamstva, ne dovodeći u pitanje primjenu stavka 6.

Položeno se jamstvo oslobađa ako se carinskim tijelima pruži zadovoljavajući dokaz uvjeta prodaje odnosno ustupanja proizvoda. U protivnom se sredstvo osiguranja zadržava za plaćanje uvozne carine.

Kako bi dokazao da je serija prodana odnosno ustupljena u skladu s uvjetima utvrđenima u prvom podstavku, uvoznik stavlja na raspolaganje, osim računa, i sve dokumente potrebne za obavljanje odgovarajućih carinskih provjera u vezi s prodajom i ustupanjem svakog proizvoda iz predmetne serije, uključuju i dokumente koji se odnose na prijevoz, osiguranje, rukovanje i skladištenje serije.

Ako tržišni standardi iz članka 3. zahtijevaju da se na pakiranju navede sorta ili komercijalni tip voća i povrća, tada su sorta ili komercijalni tip voća i povrća koji su dio serije navedeni na dokumentima koji se odnose na prijevoz, na računima i na nalogu za isporuku.

6.   Rok od četiri mjeseca iz stavka 5. prvog podstavka nadležna tijela države članice mogu produljiti za najviše tri mjeseca na propisno obrazložen zahtjev uvoznika.

Ako nadležna tijela država članica provjerom utvrde da nisu ispunjeni zahtjevi ovog članka, ona osiguravaju povrat dospjele carine u skladu s člankom 220. Uredbe (EEZ) br. 2913/92. Iznos carine čiji povrat treba osigurati ili preostali iznos carine čiji povrat treba osigurati uključuje kamate od datuma kada je roba puštena u slobodan promet do datuma osiguravanja povrata. Primjenjuje se kamatna stopa koja je na snazi za postupke povrata u okviru nacionalnog prava.

(8)  Uredba Vijeća (EEZ) br. 2658/87 od 23. srpnja 1987. o tarifnoj i statističkoj nomenklaturi i o Zajedničkoj carinskoj tarifi (SL L 256, 7.9.1987., str. 1.).”"

(a)

nastaviti provoditi do njegova završetka;

(b)

izmijeniti kako bi ispunjivao zahtjeve Uredbe (EU) br. 1308/2013 ili

(c)

zamijeniti novim operativnim programom odobrenim u skladu s Uredbom (EU) br. 1308/2013.

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/12

(1)

Uredba Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (2) stavlja se izvan snage i zamjenjuje Uredbom (EU) br. 1308/2013 od 1. siječnja 2014.

(2)

Člankom 23. stavkom 1. točkom (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 određeno je da potpora Unije u okviru Programa distribucije voća u školama može pokrivati i popratne mjere koje su potrebne kako bi program bio učinkovit. Zbog toga je potrebno definirati te mjere u pogledu ciljeva i troškova koji su povezani s njima te odrediti koji su od tih troškova prihvatljivi za potporu Unije.

(3)

Uredbom Komisije (EZ) br. 288/2009 (3) određena su pravila za primjenu Programa distribucije voća u školama, a posebno obveza država članica da u svojim strategijama opišu popratne mjere koje namjeravaju provesti kako bi osigurale učinkovitu provedbu programa. Njome su određena i pravila o troškovima koji su prihvatljivi za potporu Unije. Stoga je primjereno izmijeniti Uredbu (EZ) br. 288/2009 kako bi se uključila pravila koja se tiču popratnih mjera kako su navedene u članku 23. stavku 1. točki (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013.

(4)

Člankom 4. stavkom 1. Uredbe (EU) br. 288/2009 određeno je da države članice koje pokreću Program za distribuciju voća u školama mogu podnijeti zahtjev za potporu Unije za jedno ili više razdoblja koja traju od 1. kolovoza do 31. srpnja. Kako bi se u obzir uzela periodičnost školske godine, nova pravila koja se tiču popratnih mjera trebala bi se početi primjenjivati od 1. kolovoza 2014.,

1.

U članku 3. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4.   Države članice u svojim strategijama navode popratne mjere iz članka 23. stavka 1. točke (b) Uredbe (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (4). Popratnim se mjerama podupire distribucija voća i povrća i izravno su povezane s ciljevima Programa distribucije voća u školama da se kratkoročno i dugoročno poveća konzumacija voća i povrća i potaknu zdrave prehrambene navike. Tim mjerama mogu biti obuhvaćeni i roditelji i nastavnici.

(4)  Uredba (EU) br. 1308/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o uspostavljanju zajedničke organizacije tržišta poljoprivrednih proizvoda i stavljanju izvan snage uredbi Vijeća (EEZ) br. 922/72, (EEZ) br. 234/79, (EZ) br. 1037/2001 i (EZ) br. 1234/2007. (SL L 347, 20.12.2013., str. 671.).”"

2.

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/14

(1)

Uredbom Komisije (EZ) br. 826/2008 (2) utvrđuju se zajednička pravila za dodjelu potpore za privatno skladištenje određenih poljoprivrednih proizvoda. Proizvodi prihvatljivi za potporu za privatno skladištenje navedeni su u člancima 28. i 31. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (3).

(2)

Uredbom (EU) br. 1308/2013 stavljena je izvan snage i zamijenjena Uredba (EZ) br. 1234/2007 od 1. siječnja 2014. Dio II. glava I. poglavlje I. odjeljak 3. Uredbe (EU) br. 1308/2013 sadržava odredbe o potpori za privatno skladištenje.

(3)

U članku 17. Uredbe (EU) br. 1308/2013 naveden je popis proizvoda prihvatljivih za potporu za privatno skladištenje. U usporedbi s proizvodima navedenima u člancima 28. i 31. Uredbe (EZ) br. 1234/2007, članak 17. Uredbe (EU) br. 1308/2013 uključuje tri dodatna proizvoda, i to lanena vlakna, sir sa zaštićenom oznakom izvornosti (ZOI) ili zaštićenom oznakom zemljopisnog podrijetla (ZOZP) te obrano mlijeko u prahu dobiveno od kravljeg mlijeka.

(4)

U skladu s člankom 17. Uredbe (EU) br. 1308/2013, potpora za privatno skladištenje može se dodijeliti ako predmetni proizvodi ispunjavaju uvjete utvrđene u dijelu II. glavi I. poglavlju I. odjeljku 3. te Uredbe i dodatne zahtjeve u pogledu kvalitete i svojstava proizvoda koje će donijeti Komisija.

(5)

Uvjeti prihvatljivosti za maslac utvrđeni u članku 17. točki (e) Uredbe (EU) br. 1308/2013 promijenjeni su u usporedbi s onima iz Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

(6)

Odredbe o kvaliteti i svojstvima proizvoda te o kriterijima prihvatljivosti već postoje u Uredbi (EZ) br. 826/2008 za proizvode koji su prihvatljivi za potporu za privatno skladištenje na temelju članaka 28. i 31. Uredbe (EZ) br. 1234/2007.

(7)

Primjereno je utvrditi zahtjeve u pogledu kvalitete te kriterije prihvatljivosti u pogledu količina za lanena vlakna, obrano mlijeko u prahu i sir s oznakom ZOI ili ZOZP, utvrditi zahtjeve za maslac te ih uključiti u Uredbu (EZ) br. 826/2008.

(8)

U članku 18. Uredbe (EU) br. 1308/2013 navedeni su kriteriji koje Komisija treba uzeti u obzir pri odlučivanju o dodjeli potpore za privatno skladištenje. Ti kriteriji uključuju prosječne zabilježene tržišne cijene u Uniji i referentne pragove, troškove proizvodnje za predmetne proizvode te potrebu za pravovremenim reagiranjem na osobito teško stanje na tržištu ili gospodarska kretanja koja imaju značajan negativan učinak na marže u tom sektoru.

(9)

Člancima 3. i 5. Uredbe (EZ) br. 826/2008 predviđa se da se odluka o dodjeli potpore za privatno skladištenje bijelog šećera odnosno govedine može donijeti na temelju prosječnih zabilježenih cijena u Uniji. Ti se članci temelje na Uredbi (EZ) br. 1234/2007 koja je stavljena izvan snage i zamijenjena Uredbom (EU) br. 1308/2013. Primjereno je stoga brisati članke 3. i 5. Uredbe (EZ) br. 826/2008.

(10)

Količina uskladištena tijekom ugovorenog razdoblja skladištenja trebala bi biti jednaka ugovorenoj količini. Međutim, za potrebe članaka 15., 18. i 34. Uredbe (EZ) br. 826/2008, za određene proizvode koji su prihvatljivi za potporu za privatno skladištenje dopušteno je odstupanje u pogledu uskladištene količine. S obzirom na svojstva proizvoda, takvo odstupanje treba utvrditi i za obrano mlijeko u prahu u velikim vrećama i za duga lanena vlakna.

(11)

Što se tiče značajki kvalitete koje treba utvrditi za lanena vlakna, duga se lanena vlakna smatraju visokokvalitetnim proizvodima koji trebaju biti prihvatljivi za potporu za privatno skladištenje.

(12)

Budući da se više ne zahtijeva da se proizvodnja maslaca mora odvijati u odobrenom objektu, nisu više primjenjive odredbe o potvrđivanju sukladnosti s posebnim zahtjevima u pogledu podrijetla, koji su utvrđeni u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 826/2008, u slučaju skladištenja u državi članici koja nije država članica u kojoj je maslac proizveden. Treba utvrditi nova pojednostavnjena pravila u pogledu dokaza da uskladišten maslac ispunjava zahtjeve članka 9. i članka 17. točke (e) Uredbe (EU) br. 1308/2013. Ista bi se pravila trebala primjenjivati i na obrano mlijeko u prahu.

(13)

Uredbu (EZ) br. 826/2008 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti,

1.

U članku 2. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2.   Maslac i obrano mlijeko u prahu moraju ispunjavati dodatne zahtjeve utvrđene u Prilogu II. ovoj Uredbi.”

2.

Članci 3. i 5. brišu se.

3.

U članku 7. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3.   Ponude ili zahtjevi za potporu za privatno skladištenje maslaca, obranog mlijeka u prahu i sireva odnose se na proizvode koji su u cijelosti uskladišteni, osim ako je drukčije određeno uredbom kojom se pokreće natječajni postupak ili uredbom kojom se unaprijed utvrđuje iznos potpore.”

4.

U članku 15. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećom:

5.

U članku 18. stavku 1. točka (b) zamjenjuje se sljedećom:

6.

U članku 34. stavku 1. dodaju se sljedeći podstavci:

„Za obrano mlijeko u prahu u velikim vrećama potpora se isplaćuje za stvarno uskladištenu količinu ako ona iznosi najmanje 97 % ugovorene količine.

Za duga lanena vlakna potpora se isplaćuje za stvarno uskladištenu količinu ako ona iznosi najmanje 97 % ugovorene količine.”

7.

Prilog I. mijenja se u skladu s Prilogom I. ovoj Uredbi.

8.

Prilog II. zamjenjuje se tekstom iz Priloga II. ovoj Uredbi.

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/20

(1)

Člankom 40. stavkom 3. Uredbe (EZ) br. 73/2009, kako je izmijenjen točkom 2. članka 6. Uredbe (EU) br. 1310/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (3), predviđeno je linearno smanjenje izravnih plaćanja za 2014. Člankom 8. Uredbe (EU) br. 1307/2013 predviđena je prilagodba izravnih plaćanja zbog financijske discipline. Potrebno je osigurati optimalnu primjenu tih smanjenja u 2014.

(2)

Radi transparentnosti i predvidljivosti primjereno je da način izračunavanja obaju smanjenja u postupku izračunavanja iznosa plaćanja poljoprivrednicima za 2014. odgovara načinu izračunavanja linearnog smanjenja izravnih plaćanja zbog primjene članka 8. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 73/2009 i smanjenja zbog financijske discipline u skladu s člankom 11. te Uredbe, kako je predviđeno člankom 79. stavkom 1. Uredbe Komisije (EZ) br. 1122/2009 (4) i u skladu s Delegiranom uredbom Komisije (EU) br. 635/2013 (5).

(3)

Člankom 29. stavkom 5. Uredbe (EZ) br. 73/2009, kako je izmijenjen točkom 1. članka 6. Uredbe (EU) br. 1310/2013, predviđeno je da države članice mogu od 16. listopada 2014. poljoprivrednicima isplaćivati predujmove za zahtjeve podnesene u 2014. Kako bi se osigurala usklađenost s pravilima koja su se primjenjivala u 2013. u skladu s Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 946/2013 (6) kojom je predviđena mogućnost isplaćivanja predujmova ne uzimajući u obzir prilagodbu zbog financijske discipline iz članka 11. Uredbe (EZ) br. 73/2009, primjereno je predvidjeti da se i u 2014. predujmovi mogu isplaćivati ne uzimajući u obzir smanjenja zbog financijske discipline predviđena člankom 26. Uredbe (EU) br. 1306/2013 (7) i člankom 8. Uredbe (EU) br. 1307/2013. U preostalom iznosu plaćanja od 1. prosinca 2014. trebala bi se uzeti u obzir stopa prilagodbe financijske discipline koja se primjenjivala u tom trenutku.

(4)

Budući da se primjenjuje na zahtjeve za potporu za 2014., ova Uredba treba stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave,

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/22

(1)

U skladu s člankom 53. stavkom 1. prvim podstavkom Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je ispitala zahtjev Francuske za odobrenje izmjene specifikacije za zaštićenu oznaku izvornosti „Muscat du Ventoux”, registriranu u skladu s Uredbom Komisije (EZ) br. 378/1999 (2).

(2)

Zahtjev se podnosi radi izmjene specifikacije kako bi sadržavala podrobnije informacije u odnosu na opis proizvoda, zemljopisno područje, dokaz o podrijetlu, način proizvodnje, označivanje, nacionalne zahtjeve, upućivanja na nadzorna tijela i skupinu koja podnosi zahtjev te na ukidanje obveze pakiranja na zemljopisnom području.

(3)

Komisija je ispitala tu izmjenu i utvrdila da je opravdana. Budući da je izmjena manja u smislu članka 53. stavka 2. trećeg podstavka Uredbe (EU) br. 1151/2012, Komisija je može odobriti bez primjene postupka utvrđenog u člancima 50. do 52. te Uredbe,

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/28

(1)

Aktivna tvar biljna ulja/ulje citronele uvrštena je Direktivom Komisije 2008/127/EZ (2) u Prilog I. Direktivi Vijeća 91/414/EEZ (3) u skladu s postupkom predviđenim člankom 24.b Uredbe Komisije (EZ) br. 2229/2004 (4). Od zamjene Direktive 91/414/EEZ Uredbom (EZ) br. 1107/2009 smatra se da je ta tvar odobrena u skladu s navedenom Uredbom te je uvrštena u dio A Priloga Provedbenoj uredbi Komisije (EU) br. 540/2011 (5).

(2)

U skladu s člankom 25.a Uredbe (EZ) br. 2229/2004 Europska agencija za sigurnost hrane (dalje u tekstu „Agencija”) dostavila je Komisiji 16. prosinca 2011. svoje stajalište o nacrtu izvješća o pregledu za biljna ulja/ulje citronele (6). Agencija je svoje stajalište o biljnim uljima/ulju citronele dostavila podnositelju prijave. Komisija je podnositelja prijave pozvala da dostavi primjedbe na nacrt izvješća o pregledu za biljna ulja/ulje citronele. Nacrt izvješća o pregledu i stajalište Agencije pregledale su države članice i Komisija u okviru Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja te su ga finalizirale 3. listopada 2013. u obliku izvješća Komisije o pregledu za tvar biljna ulja/ulje citronele.

(3)

Potvrđuje se da se aktivna tvar biljna ulja/ulje citronele smatra odobrenom u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009.

(4)

U skladu s člankom 13. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1107/2009 u vezi s njezinim člankom 6. te s obzirom na postojeća znanstvena i tehnička saznanja, potrebno je izmijeniti uvjete za odobrenje. Posebno je primjereno zatražiti dodatne potvrdne informacije.

(5)

Prilog Provedbenoj uredbi (EU) br. 540/2011 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(6)

Državama članicama treba osigurati dovoljno vremena da izmijene ili oduzmu odobrenja za sredstva za zaštitu bilja koja sadržavaju biljna ulja/ulje citronele.

(7)

U slučaju sredstava za zaštitu bilja koja sadržavaju biljna ulja/ulje citronele, ako države članice odobre razdoblje odgode u skladu s člankom 46. Uredbe (EZ) br. 1107/2009, to bi razdoblje moralo isteći najkasnije osamnaest mjeseci nakon datuma stupanja na snagu Uredbe.

(8)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/32

(1)

U Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 utvrđen je popis prehrambenih aditiva Unije odobrenih za uporabu u hrani te uvjeti njihove uporabe.

(2)

Taj se popis na inicijativu Komisije ili na temelju zahtjeva može izmijeniti u skladu sa zajedničkim postupkom iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1331/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (2).

(3)

Karamelne boje prehrambena su bojila trenutačno odobrena za uporabu i navedena u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008. Tim odobrenjem uzimaju se u obzir prihvatljivi dnevni unosi (PDU) koje je Znanstveni odbor za hranu utvrdio u 1987., 1990. i 1996. godini.

(4)

Europska agencija za sigurnost hrane („Agencija”) izdala je 3. veljače 2011. mišljenje o ponovnoj ocjeni sigurnosti karamelnih boja kao prehrambenih aditiva (3). U tom je mišljenju Agencija utvrdila skupinu prihvatljivih dnevnih unosa od 300 mg/kg tjelesne težine/dan. Unutar te skupine prihvatljivih dnevnih unosa utvrđen je poseban prihvatljivi dnevni unos za E 150c amonijev karamel od 100 mg/kg tjelesne težine/dan. Agencija je zaključila da predviđena prehrambena izloženost djece i odraslog stanovništva može prekoračiti prihvatljive dnevne unose utvrđene za obični karamel (E 150a), amonijev karamel (E 150c) i sulfitno-amonijev karamel (E 150d).

(5)

Agencija je 3. prosinca 2012. izdala izvješće koje je sadržavalo temeljitu ocjenu izloženosti karamelnim bojama E 150a, E 150c i E 150d i zaključila da je predviđena prehrambena izloženost bila znatno niža nego što je to bilo procijenjeno u prethodnom mišljenju. (4) Međutim, Agencija je zaključila da mala djeca i odrasli i dalje mogu prekoračivati prihvatljive dnevne unose za amonijev karamel (E 150c). Dok je kod male djece prihvatljivi dnevni unos na visokim razinama tek neznatno prekoračen u jednoj državi članici (6 %), kod odraslih je prihvatljivi dnevni unos prekoračen za 5 % – 51 % u pet država članica. Nakon razmatranja podrobnijih nacionalnih informacija o stvarnim uporabama amonijevog karamela (E 150c), dotične države članice dokazale su da je stvarni unos bio znatno niži. Međutim, uzimajući u obzir da pivo najviše pridonosi izloženosti odraslih osoba, primjereno je izmijeniti uvjete uporabe i utvrditi maksimalne razine uporabe za amonijev karamel (E 150c) u potkategoriji hrane 14.2.1 „Pivo i pića od slada” kako bi se zajamčila visoka razina zaštite zdravlja ljudi.

(6)

U skladu s člankom 11. stavkom 4. Uredbe (EZ) br. 1333/2008, najviše dopuštene razine za boje vrijede za količine bojila sadržanog u pripravku bojila, osim ako nije drukčije naznačeno. Međutim, složenost kemijskog sastava i ograničeno poznavanje karamelnih boja otežava njihovu identifikaciju u prehrambenim proizvodima. Stoga bi pri provedbi službenog nadzora nadležna tijela mogla provjeriti i razinu 2-acetil-4-tetrahidroksi-butilimidazola, tj. nečistoće koja se može utvrditi analitički i koja je uzeta u obzir pri utvrđivanju posebnog prihvatljivog dnevnog unosa za amonijev karamel (E 150c).

(7)

Zahtjev za odobrenje uporabe karamelnih boja (E 150a-d) u pićima od slada podnesen je 4. lipnja 2013. i stavljen je na raspolaganje državama članicama u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1331/2008.

(8)

Pivo nije utvrđeno u zakonodavstvu Unije, a nacionalne definicije razlikuju se među državama članicama. Stoga bi se određeni proizvod koji se klasificira kao pivo u jednoj državi članici mogao klasificirati kao piće od slada u drugoj državi članici. Budući da postoji tehnološka potreba za karamelnim bojama (E 150a-d) u pićima od slada, a uporaba karamelnih boja odobrena je samo u pivu, trenutačna situacija negativno utječe na unutarnje tržište i ometa slobodno kretanje tih proizvoda. Stoga je primjereno ispraviti takvu situaciju.

(9)

Zajedničko obilježje pića od slada je nedostatak slada kao takvog u gotovom proizvodu te sličnost s pivom s obzirom na tehnologiju i potrebu za prehrambenim aditivima. Karamelne boje potrebne su radi vraćanja jedinstvene boje koja se promijenila tijekom proizvodnih postupaka i/ili radi toga da se pića od slada proizvedena od blijedog slada učine vizualno privlačnijima. Prženi slad ne može se upotrebljavati za postizanje tamne boje jer daje jaku aromu koja nije prikladna za te proizvode.

(10)

Pića od slada specijalizirani su proizvodi koji su alternativni proizvodima za koje je uporaba karamelnih boja trenutačno odobrena (npr. aromatizirana pića i piva). Stoga se ne očekuje da bi odobrenje uporabe karamelnih boja u pićima od slada znatno utjecalo na ukupnu izloženost karamelnim bojama.

(11)

U skladu s člankom 3. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1331/2008 Komisija je dužna zatražiti mišljenje Agencije kako bi ažurirala popis prehrambenih aditiva Unije iz Priloga II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 ako postoji mogućnost da se takvim ažuriranjem utječe na zdravlje ljudi. Budući da se proširenje uporabe karamelnih boja (E 150a-d) na pića od slada smatra ažuriranjem tog popisa koje neće imati utjecaj na zdravlje ljudi, Komisija ne mora tražiti mišljenje Agencije.

(12)

Prilog II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 stoga treba na odgovarajući način izmijeniti.

(13)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/35

(1)

U Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008 utvrđen je popis prehrambenih aditiva Unije odobrenih za uporabu u hrani te uvjeti njihove uporabe.

(2)

Uredbom Komisije (EU) br. 231/2012 (3) utvrđuju se specifikacije prehrambenih aditiva navedenih u Prilozima II. i III. Uredbi (EZ) br. 1333/2008.

(3)

Popis Unije i specifikacije mogu se ažurirati u skladu sa zajedničkim postupkom iz članka 3. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1331/2008 na inicijativu Komisije ili na temelju zahtjeva.

(4)

Dana 5. svibnja 2006. podnesen je zahtjev za odobrenje uporabe etil lauroil arginata kao konzervansa u nekoliko kategorija hrane. Zahtjev je stavljen na raspolaganje državama članicama u skladu s člankom 4. Uredbe (EZ) br. 1331/2008.

(5)

Zatim je u travnju 2007. Europska agencija za sigurnost hrane ocijenila sigurnost uporabe etil lauroil arginata kao prehrambenog konzervansa i odredila prihvatljiv dnevni unos (ADI) od 0,5 mg/kg tjelesne težine (4). Oprezne procjene izloženosti odraslih i djece toj tvari ukazale su da za nekoliko kategorija hrane pri najvišim predloženim razinama uporabe postoji vjerojatnost prelaženja ADI-ja.

(6)

U skladu s tim zaključcima podnositelj zahtjeva revidirao je uporabe te tvari i njezine razine uporabe te zatražio odobrenje za uporabu u toplinski obrađenim mesnim proizvodima. Agencija je u srpnju 2013. objavila izjavu o procjeni rafinirane izloženosti etil lauroil arginatu na temelju njegovih revidiranih uporaba kao prehrambenog aditiva (5) i zaključila da je izloženost svih skupina stanovništva ispod prihvatljivog dnevnog unosa (ADI) od 0,5 mg/kg tjelesne težine/dan.

(7)

Postoji tehnološka potreba da se etil lauroil arginat koristi kao konzervans u toplinski obrađenim mesnim proizvodima za poboljšanje mikrobiološke kvalitete tih prehrambenih proizvoda, uključujući sprečavanje rasta štetnih mikroorganizama, poput bakterije Listeria monocytogenes. Budući da će uporaba etil lauroil arginata u toplinski obrađenim mesnim proizvodima pomoći u održavanju njihove kvalitete i sigurnosti, prikladno je odobriti njegovu uporabu u toplinski obrađenim mesnim proizvodima i dodijeliti broj E 243 tom prehrambenom aditivu.

(8)

Specifikacije za etil lauroil arginat (E 243) potrebno je uvrstiti u Uredbu (EU) br. 231/2012 kada se ta tvar prvi put uvrsti na popis prehrambenih aditiva Unije u Prilogu II. Uredbi (EZ) br. 1333/2008.

(9)

Stoga Uredbe (EZ) br. 1333/2008 i (EU) br. 231/2012 treba na odgovarajući način izmijeniti.

(10)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/38

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/40

(1)

Cilj djelovanja Europske unije u području pomorskog prometa treba biti poboljšanje pomorske sigurnosti. Glavni referentni okvir za sigurnosne standarde trebala bi biti Međunarodna konvencija o zaštiti ljudskih života na moru iz 1974. (konvencija SOLAS iz 1974.), kako je izmijenjena, koja obuhvaća međunarodno dogovorene standarde za putničke brodove i brza putnička plovila u međunarodnoj plovidbi.

(2)

Odbor za pomorsku sigurnost (MSC) IMO-a na svojem 92. zasjedanju prihvatio je, među ostalima, izmjene pravila II.-1./29., II.-2./3., 2./9.7., 2./13.4., 2./18., III./20. konvencije SOLAS, Kodeksa o sredstvima za spašavanje i Kodeksa o poboljšanom programu nadzora iz 2011. Očekuje se da će te izmjene biti donesene na 93. zasjedanju MSC-a, koje će se održati u svibnju 2014.

(3)

Izmjenama pravila II.-2./3. i II.-2./9.7. konvencije SOLAS o vatrootpornosti ventilacijskih kanala za nove brodove uvest će se novi zahtjevi za ventilacijske sustave na brodovima, uključujući i putničke brodove koji prevoze više od 36 putnika. Ta su pitanja obuhvaćena odredbama pravila 12. dijela A te pravila 9. dijela B poglavlja II.-2. Priloga 1. Direktivi 2009/45/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (1) o prolazima ventilacijskih kanala i ventilacijskim sustavima za brodove koji prevoze više od 36 putnika, koje su izvedene iz odredbi konvencije SOLAS čija se izmjena sada očekuje.

(4)

Izmjenama pravila II.-2./13.4. konvencije SOLAS uvest će se dodatna sredstva za napuštanje strojarnica za nove putničke i teretne brodove. Ta pitanja obuhvaćena su odredbama pravila 6. dijela B poglavlja II.-2. Priloga 1. Direktive 2009/45/EZ (Sredstva za napuštanje prostorija), koje su izvedene iz odredbi konvencije SOLAS čija se izmjena sada očekuje.

(5)

Izmjene pravila II.-2./18. konvencije SOLAS o površinama za slijetanje helikoptera na ro-ro putničkim brodovima za nove brodove uključivat će zahtjev da uređaji za gašenje požara pjenom budu u skladu s okružnicom IMO-a MSC.1/Circ.1431. od 31. svibnja 2012. o smjernicama za odobrenje uređaja za gašenje požara pjenom na helikopterskoj palubi. Pravilom 18. dijela B poglavlja II.-2. Priloga 1. Direktive 2009/45/EZ predviđeno je da brodovi opremljeni helidromima moraju ispunjavati zahtjeve konvencije SOLAS kako je izmijenjena 1. siječnja 2003., čija se izmjena sada očekuje.

(6)

Cilj je izmjena pravila 20. poglavlja III. konvencije SOLAS i povezanih zahtjeva za povremeno servisiranje i održavanje brodica za spašavanje i brodica za prikupljanje za sve brodove učiniti te detaljne zahtjeve obveznima. U poglavlju III. Priloga 1. Direktive 2009/45/EZ predviđeno je da se održavanje i pregledi sredstava za spašavanje obavljaju u skladu sa zahtjevima pravila III./20. konvencije SOLAS, čija se izmjena sada očekuje.

(7)

Izmjenama Kodeksa o sredstvima za spašavanje (LSA) u vezi s referentnim ispitnim pomagalima za prsluke za spašavanje uvest će se novi zahtjevi za referentna ispitna pomagala. U pravilu 2.2. poglavlja III. Direktive 2009/45/EZ navedeno je da sva osobna sredstva za spašavanje moraju biti u skladu s Kodeksom o sredstvima za spašavanje. Osim toga, u članku 5. stavku 1. Direktive Vijeća 96/98/EZ (2) navedeno je da oprema navedena u Prilogu A.1. kojom se oprema brod Zajednice mora ispunjavati primjenjive zahtjeve međunarodnih instrumenata navedenih u tom Prilogu. U točki A.1.1.4. u tablici iz Priloga A.1. primjenjiva norma za prsluke za spašavanje je Rezolucija IMO-a MSC 48(66) (Kodeks o sredstvima za spašavanje), čija se izmjena sada očekuje.

(8)

Izmjenama pravila II.-1./29. konvencije SOLAS o zahtjevima za ispitivanja kormilarskog uređaja uvest će se dodatni zahtjevi za dokazivanje sukladnosti tijekom ispitivanja na moru. Pravila 6. i 7. dijela C poglavlja II.-1. Priloga 1. Direktive 2009/45/EZ proizlaze iz i preslikavaju odredbe pravila 29. dijela C poglavlja II.-1. konvencije SOLAS o zahtjevima za glavne i pomoćne kormilarske uređaje, čija se izmjena sada očekuje.

(9)

Gore navedene izmjene pravila II.-1./29., II.-2./3., 2./9.7., 2./13.4., 2./18., III./20. konvencije SOLAS i Kodeksa o sredstvima za spašavanje u skladu s člancima 1. i 3. Direktive 2009/45/EZ primjenjivat će se na putničke brodove i brza putnička plovila u domaćoj plovidbi. Stoga su ove izmjene, u onoj mjeri u kojoj se odnose na putničke brodove i brza putničke plovila u domaćoj plovidbi, u isključivoj nadležnosti Unije.

(10)

Kodeks o poboljšanom programu nadzora (ESP) iz 2011. izmjenama je usklađen s praksom klasifikacijskih društava. Člancima 5. i 6. Uredbe (EU) br. 530/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (3) propisana je obvezna primjena IMO-ovog sustava Programa procjene stanja (CAS) na tankere za naftu s jednostrukom oplatom starije od 15 godina. Poboljšanim programom inspekcije tijekom pregleda brodova za rasuti teret i tankera za prijevoz nafte (odnosno poboljšani program nadzora (ESP)) utvrđeno je kako se provodi taj pojačani nadzor. Budući da se CAS koristi ESP-om za ostvarenje svojeg cilja, sve izmjene inspekcija ESP-a bit će automatski primjenjive Uredbom (EU) br. 530/2012.

(11)

Unija nije članica IMO-a ni ugovorna stranka dotičnih konvencija i kodeksa. Stoga je potrebno da Vijeće ovlasti države članice da izraze stajalište Unije i svoje prihvaćanje obveza u skladu s tim izmjenama, u onoj mjeri u kojoj su one u isključivoj nadležnosti Unije,

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/43

(1)

U skladu s člankom 3. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 391/2009 države članice koje žele dodijeliti ovlaštenje organizaciji koja još nije priznata moraju podnijeti zahtjev za priznanje Komisiji.

(2)

Republika Hrvatska podnijela je 23. srpnja 2010. informacije i dokaze o tome da HRB udovoljava zahtjevima Uredbe (EZ) br. 391/2009. Imajući u vidu da postupak priznavanja može trajati duže razdoblje nakon podnošenja zahtjeva i da od pristupanja do završetka postupka Vlada Republike Hrvatske neće HRB-u moći dodjeljivati zakonom propisane zadaće, Komisija je pokrenula pripremne faze ocjenjivanja HRB-a prije nego što je Hrvatska postala država članica Unije.

(3)

Hrvatska je 25. veljače 2014. Komisiji ponovno poslala svoj zahtjev da HRB-u dodijeli EU-ovo priznanje nakon pristupanja Hrvatske Uniji.

(4)

Komisija je, uz pomoć Europske agencije za pomorsku sigurnost, provjerila da HRB udovoljava svim minimalnim mjerilima navedenima u Prilogu I. Uredbi (EZ) br. 391/2009.

(5)

Ocjena se temeljila na proučavanju dokumentacije koju su podnijele hrvatske vlasti, kao i na ishodima dviju inspekcija HRB-ovih ureda koje su proveli stručnjaci iz Europske agencije za pomorsku sigurnost u listopadu 2011. i jedne inspekcije provedene u listopadu 2013. kako bi se provjerilo provođenje korektivnih mjera koje je HRB poduzeo za rješavanje nedostataka koje je Komisija ustanovila prilikom ocjene.

(6)

U svim slučajevima u kojima je utvrđen nedostatak HRB je proveo odgovarajuće i dovoljne korektivne mjere. HRB je za vrijeme postupka ocjene učinkovito surađivao i pokazao svoju sposobnost za poboljšavanje vlastite organizacije i postupaka na proaktivan način.

(7)

Provedba određenog broja korektivnih mjera još uvijek traje te će se i dalje pratiti, a posebno otvaranje područnog ureda u Šangaju u Kini. Međutim, to ne dovodi u pitanje cjelokupnu kvalitetu organizacijskih sustava i kontrolnih mehanizama.

(8)

Komisija je također utvrdila da se HRB obvezao ispuniti odredbe članka 8. stavka 4. i članaka 9., 10. i 11. Uredbe (EZ) br. 391/2009.

(9)

HRB-ova učinkovitost u području sigurnosti i sprečavanju onečišćavanja zadovoljava, iako je malo ispod prosječne učinkovitosti ostalih organizacija s priznanjem EU-a. Konkretno, ta učinkovitost pokazuje pozitivan trend prema Pariškom memorandumu o suglasnosti o nadzoru države luke uz prosječnu stopu zadržavanja od 0,51 % za razdoblje od 2010. do 2012., u usporedbi s 0,89 % za razdoblje od 2009. do 2011. i 1,44 % za razdoblje od 2008. do 2010. HRB također nije zabilježio nijedno zadržavanje „povezano s priznatom organizacijom” u 2010., 2011. i 2012. prema režimu nadzora države luke Obalne straže Sjedinjenih Američkih Država.

(10)

Kako bi se zajamčilo da organizacija stalno održava svoju sposobnost za djelovanje u skladu sa zahtjevima Uredbe (EZ) br. 391/2009 i s obzirom na relativno malu veličinu flote koju HRB u ovom trenutku certificira, Komisija smatra da bi bilo kakav znatan rast aktivnosti organizacije trebao biti praćen odgovarajućim povećanjem njezinih tehničkih i upravljačkih sposobnosti, uključujući, po potrebi, širenje mreže ureda.

(11)

Pravna osoba HRB-a osnovana je u Splitu u Hrvatskoj kao javna ustanova u skladu sa Zakonom o Hrvatskom registru brodova od 20. rujna 1996. (Narodne novine, br. 81/96) i Statutom Hrvatskog registra brodova od 1. lipnja 1997. Njezino je ime „Hrvatski registar brodova”.

(12)

Mjere predviđene ovom odlukom u skladu su s mišljenjem Odbora za sigurnost na moru i sprečavanje onečišćenja s brodova osnovanog Uredbom (EZ) br. 2099/2002 Europskog parlamenta i Vijeća (2),

16.5.2014   

HR

Službeni list Europske unije

L 145/45

(1)

Provedbenom odlukom Komisije 2012/44/EU (3) propisuju se pravila za veterinarske preglede živih životinja i proizvoda životinjskog podrijetla koji iz trećih zemalja ulaze u određene francuske prekomorske departmane, uključujući popis odobrenih ulaznih točaka („popis odobrenih ulaznih točaka”).

(2)

Francuska je Komisiji podnijela plan za odobrenu ulaznu točku u francuskom prekomorskom departmanu Mayotte. U planu su navedeni objekti, neophodna oprema i obučeno osoblje koje će provoditi veterinarske preglede kako bi se provjerilo jesu li ispunjeni zahtjevi Unije koji se odnose na proizvode životinjskog podrijetla, a tiču se javnog zdravlja i zdravlja životinja.

(3)

Osim toga, planom se pokazuje da će sve pošiljke proizvoda životinjskog podrijetla biti potrebno za uvoz pokazati na odobrenoj ulaznoj točki i da će njihovo otpremanje u druge dijelove Unije biti učinkovito spriječeno. Njime se isto tako pokazuje da su ispunjeni posebni zahtjevi iz članaka 3., 4. i 5. Provedbene odluke 2012/44/EU.

(4)

Ulaznu točku francuskog prekomorskog departmana Mayotte potrebno je stoga dodati na popis odobrenih ulaznih točaka za određene proizvode životinjskog podrijetla.

(5)

Članak 1. i Prilog Provedbenoj odluci 2012/44/EU potrebno je stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(6)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za prehrambeni lanac i zdravlje životinja,

(1)

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Za potrebe članka 13. Direktive 91/496/EEZ i članka 18. Direktive 97/78/EZ, odobrene ulazne točke u francuskim prekomorskim departmanima Guadeloupe, Martinique, Francuska Gvajana i Mayotte navedene su u popisu koji se nalazi u Prilogu ovoj Odluci.”

(2)

U prilogu se iza unosa za Francusku Gvajanu – St Georges de l'Oyapock na popis odobrenih ulaznih točaka dodaje sljedeći unos za Mayotte: