7.5.2014

Službeni list Europske unije

L 134/3

SPORAZUM

između Europske unije i Republike Turske o ponovnom prihvatu osoba koje neovlašteno borave

VISOKE UGOVORNE STRANKE,

EUROPSKA UNIJA, dalje u tekstu „Unija”,

REPUBLIKA TURSKA, dalje u tekstu „Turska”,

ODLUČNE ojačati međusobnu suradnju kako bi se učinkovitije borile protiv nezakonitog useljavanja,

ŽELEĆI ovim Sporazumom, a na temelju reciprociteta, uvesti učinkovite i brze postupke za identifikaciju te za siguran i zakonit povratak osoba koje ne ispunjavaju, ili više ne ispunjavaju, uvjete za ulazak, prisutnost ili boravište na državnim područjima Turske ili neke od država članica Unije te želeći olakšati tranzit takvih osoba u duhu suradnje,

NAGLAŠAVAJUĆI da ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje prava, obveze i dužnosti Unije, njezinih država članica i Turske, koje proizlaze iz međunarodnog prava te posebno iz Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950. te iz Konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951.,

NAGLAŠAVAJUĆI da ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje prava i postupovna jamstva za osobe koje podliježu postupcima povratka ili su zatražile azil u državi članici kako je utvrđeno u odgovarajućem pravnom instrumentu Unije,

NAGLAŠAVAJUĆI da ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje odredbu Sporazuma od 12. rujna 1963. o pridruživanju između Europske ekonomske zajednice i Turske, njegovih dodatnih protokola, relevantnih odluka Vijeća koje se odnose na pridruživanje kao i relevantne sudske prakse Suda Europske unije,

NAGLAŠAVAJUĆI da osobe s dugotrajnom boravišnom dozvolom koja im je odobrena na temelju Direktive Vijeća 2003/109/EZ o statusu državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem uživaju pojačanu zaštitu od protjerivanja prema članku 12. te Direktive,

NAGLAŠAVAJUĆI da se ovaj Sporazum temelji na načelima zajedničke odgovornosti, solidarnosti i jednakog partnerstva kako bi se upravljalo migracijskim tokovima između Turske i Unije te da je u tom kontekstu Unija spremna na raspolaganje staviti financijska sredstva kako bi se pružila podrška Turskoj u njegovoj provedbi,

UZIMAJUĆI U OBZIR da se odredbe ovog Sporazuma, koje su obuhvaćene područjem primjene dijela trećeg glave V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ne primjenjuju na Ujedinjenu Kraljevinu Dansku i Irsku osim ako odluče sudjelovati u skladu s Protokolom o stajalištu Ujedinjene Kraljevine i Irske s obzirom na područje slobode, sigurnosti i pravde, priloženim Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije,

UZIMAJUĆI U OBZIR da se odredbe ovog Sporazuma, koje su obuhvaćene područjem primjene dijela trećeg glave V. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, ne primjenjuju na Kraljevinu Dansku, u skladu s Protokolom br. 22. o stajalištu Kraljevine Danske, priloženim Ugovoru o Europskoj uniji i Ugovoru o funkcioniranju Europske unije,

SPORAZUMJELE SU SE KAKO SLIJEDI:

Članak 1.

Definicije

Za potrebe ovog Sporazuma:

(a)	„ugovorne stranke” znači Turska i Unija;

(b)	„državljanin Turske” znači svaka osoba koja ima državljanstvo Turske u skladu s njezinim zakonodavstvom;

(c)	„državljanin države članice” znači svaka osoba koja ima državljanstvo neke države članice Unije;

(d)	„država članica” je svaka država članica Unije, osim Kraljevine Danske;

(e)	„državljanin treće zemlje” znači svaka osoba koja ima državljanstvo koje nije tursko ili neke od država članica;

(f)	„osoba bez državljanstva” znači svaka osoba koja nema državljanstvo nijedne države;

(g)

„boravišna dozvola” znači dozvola bilo koje vrste koju izdaje Turska ili jedna od država članica, a kojom se osobi daje pravo boravišta na državnom području te države. To ne uključuje privremene dozvole na temelju kojih osoba može ostati na državnom području te države, a koje se izdaju u svrhu obrade zahtjeva za azil ili zahtjeva za boravišnu dozvolu;

(h)	„viza” znači odobrenje ili odluka koju donosi Turska ili jedna od država članica, a koja je potrebna za ulazak ili tranzit državnim područjem dotične države. To ne uključuje zrakoplovno-tranzitnu vizu;

(i)	„država koja podnosi zahtjev” znači država (Turska ili jedna od država članica) koja podnosi zahtjev za ponovni prihvat sukladno članku 8. ili zahtjev za tranzit sukladno članku 15. ovog Sporazuma;

(j)	„država kojoj je podnesen zahtjev” znači država (Turska ili jedna od država članica) kojoj je upućen zahtjev za ponovni prihvat sukladno članku 8. ili zahtjev za tranzit sukladno članku 15. ovog Sporazuma;

(k)	„nadležno tijelo” znači svako nacionalno tijelo Turske ili jedne od država članica koje je zaduženo za provedbu ovog Sporazuma kako je utvrđeno u provedbenom protokolu sukladno njegovom članku 20. stavku 1. točki (a);

(l)	„osoba koja neovlašteno boravi” znači svaka osoba koja, u skladu s relevantnim postupcima utvrđenima u nacionalnom zakonodavstvu, ne ispunjava ili više ne ispunjava uvjete koji su na snazi za ulazak, prisutnost ili boravište na državnom području Turske ili neke od država članica;

(m)	„tranzit” znači prolaz državljanina treće zemlje ili osobe bez državljanstva kroz državno područje države kojoj je podnesen zahtjev tijekom njezinog putovanja između države koja podnosi zahtjev i zemlje odredišta;

(n)

„ponovni prihvat” znači premještaj od strane države koja podnosi zahtjev i prihvat od strane države kojoj je podnesen zahtjev osoba (koji su državljani države kojoj je podnesen zahtjev, državljani trećih zemalja ili osobe bez državljanstva) za koje je utvrđeno da nezakonito ulaze, nalaze se ili borave u državi koja podnosi zahtjev, u skladu s odredbama ovog Sporazuma;

(o)	„granični prijelaz” znači svako mjesto koje je utvrđeno od strane država članica ili Turske za potrebe prelaženja njihovih granica;

(p)

„pogranično područje” države koja podnosi zahtjev znači područje unutar njezinog državnog područja koje se prostire do 20 kilometara u unutrašnjost od vanjske granice države koja podnosi zahtjev, bez obzira na to radi li se ili ne o zajedničkoj granici između države koja podnosi zahtjev i države kojoj je podnesen zahtjev, kao i morske luke uključujući i carinske zone te međunarodne zračne luke države koja podnosi zahtjev.

Članak 2.

Područje primjene

1. Odredbe ovog Sporazuma primjenjuju se na osobe koje ne ispunjavaju ili više ne ispunjavaju uvjete za ulazak, prisutnost ili boravište na državnim područjima Turske ili neke od država članica Unije.

2. Primjena ovog Sporazuma, uključujući stavak 1. ovog članka, ne dovodi u pitanje instrumente nabrojane u članku 18.

3. Ovaj Sporazum ne primjenjuje se na državljane trećih zemalja ili osobe bez državljanstva kako je navedeno u člancima 4. i 6. koje su napustile državno područje države kojoj je podnesen zahtjev prije više od pet godina prije nego što su nadležna tijela države koja podnosi zahtjev saznala o takvim osobama osim ako se putem dokumenata nabrojanih u Prilogu 3. mogu uspostaviti uvjeti potrebni za njihov ponovni prihvat u državu kojoj je podnesen zahtjev kako je propisano člancima 4. i 6.

ODJELJAK I.

OBVEZE TURSKE U VEZI S PONOVNIM PRIHVATOM

Članak 3.

Ponovni prihvat vlastitih državljana

1. Na zahtjev države članice te bez dodatnih formalnosti koje ta država članica treba poduzeti osim onih propisanih ovim Sporazumom, Turska ponovno prihvaća sve osobe koje ne ispunjavaju, ili više ne ispunjavaju uvjete koji su na snazi prema pravu te države članice ili prema pravu Unije za ulazak, prisutnost ili boravište na državnom području države koja podnosi zahtjev, pod uvjetom da se u skladu s člankom 9. utvrdi da se radi o državljanima Turske.

2. Turska također ponovno prihvaća:

—

maloljetnu neoženjenu odnosno neudanu djecu osoba iz stavka 1. ovog članka, neovisno o njihovu mjestu rođenja ili njihovu državljanstvu, osim ako ona imaju neovisno pravo na boravište u državi članici koja podnosi zahtjev ili ako spomenuto neovisno pravo na boravište ima drugi roditelj koji ima skrbništvo nad dotičnom djecom;

—

bračne drugove, koji imaju drugo državljanstvo, osoba spomenutih u stavku 1. ovog članka, pod uvjetom da imaju pravo na ulazak i boravište ili da dobiju pravo na ulazak i boravište na državnom području Turske, osim ako imaju neovisno pravo na boravište u državi članici koja podnosi zahtjev ili osim ako je Turska dokazala da, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, dotičan brak nije pravno priznat.

3. Turska također ponovno prihvaća osobe kojima je, u skladu s turskim zakonodavstvom, po ulasku na državno područje neke države članice oduzeto državljanstvo Turske, ili koje su ga se odrekle, osim u slučajevima kad je takvim osobama barem obećano stjecanje državljanstva te države članice.

4. Nakon što Turska pozitivno odgovori na zahtjev za ponovni prihvat, ili prema potrebi, nakon isteka vremenskih rokova utvrđenih u članku 11. stavku 2., nadležno konzularno predstavništvo Turske, neovisno o volji osobe kojoj bi se trebao odobriti ponovni prihvat, najkasnije u roku od tri radna dana, izdaje putnu ispravu potrebnu za povratak osobe kojoj bi se trebao odobriti ponovni prihvat s razdobljem važenja od tri mjeseca. U slučaju da ne postoji konzularno predstavništvo Turske u državi članici ili ako Turska nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, odgovor na zahtjev za ponovni prihvat smatra se kao potrebna putna isprava za ponovni prihvat dotične osobe.

5. Ako zbog pravnih ili činjeničnih razloga dotična osoba ne može biti premještena unutar razdoblja važenja putne isprave koja joj je bila prvotno izdana, nadležno konzularno predstavništvo Tursku roku od tri radna dana izdaje novu putnu ispravu s jednakim razdobljem važenja. U slučaju da ne postoji konzularno predstavništvo Turske u državi članici ili ako Turska nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, odgovor na zahtjev za ponovni prihvat smatra se kao potrebna putna isprava za ponovni prihvat dotične osobe.

Članak 4.

Ponovni prihvat državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva

1. Na zahtjev države članice te bez dodatnih formalnosti koje ta država članica treba poduzeti osim onih propisanih ovim Sporazumom, Turska ponovno prihvaća sve državljane trećih zemalja ili osobe bez državljanstva koji ne ispunjavaju, ili više ne ispunjavaju, uvjete koji su na snazi za ulazak, prisutnost, ili boravište na državnom području države članice koja podnosi zahtjev, pod uvjetom da se utvrdi, u skladu s člankom 10., da takve osobe:

(a)	u trenutku predavanja zahtjeva za ponovni prihvat imaju valjanu vizu koju je izdala Turska prilikom ulaska na državno područje države članice direktno s državnog područja Turske; ili

(b)	imaju boravišnu dozvolu koju je izdala Turska; ili

(c)	su nezakonito i izravno ušle na državno područje država članica nakon što su boravile ili prolazile državnim područjem Turske.

2. Obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se ako:

(a)	državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva su se nalazili samo u zračnom tranzitu u međunarodnoj zračnoj luci Turske; ili

(b)

država članica koja podnosi zahtjev je izdala državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva vizu koju je koristila ta osoba za ulazak na državno područje države članice koja podnosi zahtjev ili boravišnu dozvolu prije ili nakon ulaska na njezino državno područje osim ako ta osoba ima vizu ili boravišnu dozvolu koju je izdala Turska, a koja ima dulje razdoblje važenja; ili

(c)	državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva uživa pravo pristupa državnom području države članice koja podnosi zahtjev bez vize.

3. Nakon što Turska pozitivno odgovori na zahtjev za ponovni prihvat, ili prema potrebi, nakon isteka vremenskih rokova utvrđenih u članku 11. stavku 2., turske vlasti, ako je potrebno, u roku od tri radna dana izdaju osobi čiji je zahtjev za ponovni prihvat prihvaćen „hitnu putnu ispravu za strance” potrebnu za njegov ili njezin povratak s razdobljem važenja od najmanje tri mjeseca. U slučaju da ne postoji konzularno predstavništvo Turske u državi članici ili ako Turska nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, smatra se da je prihvatila upotrebu standardne putne isprave EU-a u svrhu protjerivanja (1).

4. Ako zbog pravnih ili faktičkih razloga dotična osoba ne može biti premještena unutar razdoblja važenja „hitne putne isprave za strance” koja joj je bila prvotno izdana, turske vlasti u roku od tri radna dana produljuju rok važenja „hitne putne isprave za strance” ili, kada je to potrebno, izdaju novu „hitnu putnu ispravu za strance” s istim razdobljem važenja. U slučaju da ne postoji konzularno predstavništvo Turske u državi članici ili ako Turska nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, smatra se da je prihvatila upotrebu standardne putne isprave EU-a u svrhu protjerivanja (2).

ODJELJAK II.

OBVEZE PONOVNOG PRIHVATA OD STRANE UNIJE

Članak 5.

Ponovni prihvat vlastitih državljana

1. Na zahtjev Turske te bez dodatnih formalnosti koje treba poduzeti Turska, osim onih propisanih ovim Sporazumom, država članica ponovno prihvaća sve osobe koje ne ispunjavaju, ili više ne ispunjavaju uvjete koji su na snazi za ulazak, prisutnost ili boravište na državnom području Turske, pod uvjetom da se, u skladu s člankom 9., utvrdi da se radi o državljanima te države članice.

2. Država članica također ponovno prihvaća:

—	maloljetnu neoženjenu odnosno neudanu djecu osoba iz stavka 1. ovog članka, neovisno o njihovu mjestu rođenja ili njihovu državljanstvu, osim ako ona imaju neovisno pravo na boravište u Turskoj ili ako spomenuto neovisno pravo na boravište ima drugi roditelj koji ima skrbništvo nad dotičnom djecom;

—

bračne drugove, koji imaju drugo državljanstvo, osoba spomenutih u stavku 1. ovog članka, pod uvjetom da imaju pravo na ulazak i boravište ili da dobiju pravo na ulazak i boravište na državnom području države članice kojoj je podnesen zahtjev, osim ako imaju neovisno pravo na boravište u Turskoj ili osim ako je država članica kojoj je podnesen zahtjev dokazala da, u skladu sa svojim nacionalnim zakonodavstvom, dotičan brak nije pravno priznat.

3. Država članica također ponovno prihvaća osobe kojima je, u skladu s nacionalnim zakonodavstvom, po ulasku na državno područje Turske oduzeto državljanstvo neke države članice, ili koje su ga se odrekle, osim u slučajevima kad je takvim osobama barem obećano stjecanje državljanstva Turske.

4. Nakon što država članica kojoj je podnesen zahtjev pozitivno odgovori na zahtjev za ponovni prihvat, ili prema potrebi, nakon isteka vremenskih rokova utvrđenih člankom 11. stavkom 2., nadležna diplomatska misija ili konzularni ured te države članice, neovisno o volji osobe kojoj bi se trebao odobriti ponovni prihvat, najkasnije u roku od tri radna dana, izdaje putnu ispravu potrebnu za povratak osobe kojoj bi se trebao odobriti ponovni prihvat s razdobljem važenja od tri mjeseca. U slučaju da ne postoji diplomatska misija ili konzularno predstavništvo države članice u Turskoj ili ako država članica kojoj se podnosi zahtjev nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, odgovor na zahtjev za ponovni prihvat smatra se kao nužna putna isprava za ponovni prihvat dotične osobe.

5. Ako, zbog pravnih ili činjeničnih razloga, osoba o kojoj se radi ne može biti premještena unutar roka važenja putne isprave koja joj je bila prvotno izdana, nadležna diplomatska misija ili konzularni ured te države članice, u roku od tri radna dana, izdaje novu putnu ispravu s jednakim razdobljem važenja. U slučaju da ne postoji diplomatska misija ili konzularno predstavništvo države članice u Turskoj ili ako država članica kojoj se podnosi zahtjev nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, odgovor na zahtjev za ponovni prihvat smatra se kao nužna putna isprava za ponovni prihvat dotične osobe.

Članak 6.

Ponovni prihvat državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva

1. Na zahtjev Turske te bez dodatnih formalnosti koje treba poduzeti Turska, osim onih propisanih ovim Sporazumom, država članica ponovno prihvaća sve državljane trećih zemalja ili osobe bez državljanstva koje ne ispunjavaju, ili više ne ispunjavaju uvjete koji su na snazi za ulazak, prisutnost ili boravište na državnom području Turske, pod uvjetom da se, u skladu s člankom 10., utvrdi da takve osobe:

(a)	u trenutku predavanja zahtjeva za ponovni prihvat imaju valjanu vizu koju je izdala država članica kojoj se podnosi zahtjev prilikom ulaska na državno područje Turske izravno s državnog područja države članice kojoj je podnesen zahtjev; ili

(b)	imaju boravišnu dozvolu koju je izdala država članica kojoj je podnesen zahtjev; ili

(c)	su nezakonito i izravno ušle na državno područje Turske nakon što su boravile ili prolazile državnim područjem države članice kojoj je podnesen zahtjev.

2. Obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. ovog članka ne primjenjuje se ako:

(a)	državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva su se nalazili samo u zračnom tranzitu u međunarodnoj zračnoj luci u države članice kojoj je podnesen zahtjev;

(b)

Turska je izdala državljaninu treće zemlje ili osobi bez državljanstva vizu koju je koristila ta osoba za ulazak na državno područje Turske ili boravišnu dozvolu prije ili nakon ulaska na njezino državno područje osim ako ta osoba ima vizu ili boravišnu dozvolu koju je izdala država članica kojoj je podnesen zahtjev, a koja ima dulje razdoblje važenja; ili

(c)	državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva uživa pravo pristupa državnom području Turske bez vize.

3. Obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. ovog članka odnosi se na državu članicu koja je izdala vizu ili boravišnu dozvolu. Ako su vizu ili boravišnu dozvolu izdale dvije ili više država članica, obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. odnosi se na državu članicu koja je izdala ispravu s duljim rokom važenja ili, ako je jednoj ili više isprava već istekao rok važenja, onda se obveza odnosi na državu članicu čija je isprava još uvijek važeća. Ako je svim ispravama već istekao rok važenja, tada se obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. odnosi na državu članicu koja je izdala dokument s najkasnijim rokom isteka važenja. Ako se ne može dati na uvid niti jedna od navedenih isprava, tada se obveza ponovnog prihvata iz stavka 1. odnosi na državu članicu posljednjeg izlaska.

4. Nakon što država članica pozitivno odgovori na zahtjev za ponovni prihvat, ili prema potrebi, nakon isteka vremenskih rokova utvrđenih u članku 11. stavku 2., vlasti države članice, ako je potrebno, u roku od tri radna dana izdaju osobi čiji je zahtjev za ponovni prihvat prihvaćen putnu ispravu potrebnu za njegov ili njezin povratak s razdobljem važenja od najmanje tri mjeseca. U slučaju da ne postoji diplomatska misija ili konzularno predstavništvo države članice u Turskoj ili ako država članica nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, smatra se da je prihvatila upotrebu standardne putne isprave EU-a u svrhu protjerivanja (3).

5. Ako zbog pravnih ili faktičkih razloga dotična osoba ne može biti premještena unutar roka važenja putne isprave koja joj je bila prvotno izdana, vlasti države članice, u roku od tri radna dana, produljuju rok važenja putne isprave ili, kad je to potrebno, izdaju novu putnu ispravu s istim rokom važenja. U slučaju da ne postoji diplomatska misija ili konzularno predstavništvo države članice u Turskoj ili ako država članica nije u roku od tri radna dana izdala putnu ispravu, smatra se da je prihvatila upotrebu standardne putne isprave EU-a u svrhu protjerivanja (4).

ODJELJAK III.

POSTUPAK PONOVNOG PRIHVATA

Članak 7.

Načela

1. Države članice i Turska ulažu sve napore da se osoba iz članaka 4. i 6. vrati izravno u zemlju porijekla. Za te potrebe, načini primjene ovog stavka utvrđuju se u skladu s člankom 19. stavkom 1. točkom (b). Odredbe ovog stavka ne primjenjuju se na slučajeve u kojima se primjenjuje ubrzani postupak u skladu sa stavkom 4. ovog članka.

2. Podložno stavku 3. ovog članka, za svaki se premještaj osobe koja treba biti ponovno prihvaćena na temelju neke od obveza iz članaka 3. do 6. podnosi zahtjev za ponovni prihvat nadležnom tijelu države kojoj je podnesen zahtjev.

3. Ako osoba koju treba ponovo prihvatiti ima važeću putnu ispravu ili osobnu iskaznicu i, u slučaju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva, važeću vizu koju koristi ta osoba za potrebe ulaska na državno područje države kojoj je podnesen zahtjev ili boravišnu dozvolu države kojoj je podnesen zahtjev, premještaj takve osobe izvršava se bez da država koja podnosi zahtjev podnese zahtjev za ponovni prihvat ili pisanu obavijest iz članka 12. stavka 1. nadležnom tijelu države kojoj je podnesen zahtjev.

Prethodni podstavak ne dovodi u pitanje pravo relevantnih tijela da na granici provjere identitet osoba kojima je odobren ponovni prihvat.

4. Ne dovodeći u pitanje stavak 3. ovog članka, ako je osobu uhitila država koja podnosi zahtjev u pograničnom području nakon nezakonitog prelaska granice dolazeći izravno s državnog područja države kojoj je podnesen zahtjev, država koja podnosi zahtjev može podnijeti zahtjev za ponovni prihvat u roku od tri radna dana od uhićenja te osobe (ubrzani postupak).

Članak 8.

Sadržaj zahtjeva o ponovnom prihvatu

1. U mjeri u kojoj je to moguće, zahtjev za ponovni prihvat treba sadržavati sljedeće podatke:

(a)	osobne podatke osobe koja treba biti ponovno prihvaćena (npr. imena, prezimena, datum rođenja i – kad je to moguće – mjesto rođenja i posljednje mjesto boravišta) te, prema potrebi, osobne podatke maloljetne neoženjene odnosno neudane djece i/ili bračnih drugova;

(b)	u slučaju vlastitih državljana, navođenje načina dokazivanja ili dokaza prima facie o državljanstvu biti će osigurano kako je propisano u prilozima 1. i 2.;

(c)	kada se radi o državljanima treće zemlje i osobama bez državljanstva, navod o sredstvima kojima će se osigurati dokaz ili dokaz prima facie o uvjetima za ponovni prihvat državljana treće zemlje i osoba bez državljanstva kako je predviđeno u Prilogu 3. i Prilogu 4.;

(d)	fotografiju osobe koju treba ponovno prihvatiti.

2. U mjeri u kojoj je to moguće, zahtjev za ponovni prihvat također sadržava sljedeće podatke:

(a)	izjavu u kojoj je navedeno da osoba koja treba biti premještena može zatrebati pomoć ili skrb, uz uvjet da je osoba o kojoj se radi izričito suglasna s tom izjavom;

(b)	svaku drugu zaštitu, sigurnosnu mjeru ili podatak u vezi sa zdravstvenim stanjem osobe koji bi mogli biti potrebni u pojedinačnim slučajevima premještaja.

3. Ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 3., svaki zahtjev o ponovnom prihvatu mora biti u pisanom obliku i na zajedničkom obrascu priloženom kao Prilog 5. ovom Sporazumu.

4. Zahtjev za ponovni prihvat može se podnositi bilo kojim komunikacijskim sredstvom, uključujući elektroničke, kao što su faks, e-pošta itd.

5. Ne dovodeći u pitanje članak 11. stavak 2., odgovor na zahtjev za ponovni prihvat daje se u pisanom obliku.

Članak 9.

Dokazi koji se odnose na državljanstvo

1. Dokaz o državljanstvu na temelju članka 3. stavka 1. i članka 5. stavka 1. može se osobito predočiti dokumentima navedenim u Prilogu 1. ovom Sporazumu. Ako su takvi dokumenti podneseni, države članice ili Turska, slijedom navođenja, za potrebe ovog Sporazuma priznaju državljanstvo. Dokaz o državljanstvu ne može biti predočen putem lažnih isprava.

2. Dokaz prima facie o državljanstvu prema članku 3. stavku 1. i članku 5. stavku 1. osobito se predočuje na temelju isprava navedenih u Prilogu 2. ovom Sporazumu, čak i ako je njihov rok važenja istekao. Ako su takve isprave predočene, države članice i Turska za potrebe ovog Sporazuma smatraju da je državljanstvo utvrđeno, osim ako država kojoj je podnesen zahtjev ne dokaže drukčije istragom i u okviru rokova utvrđenima u članku 11. Dokaz prima facie o državljanstvu ne može biti predočen na temelju lažnih isprava.

3. Ako se ne može predočiti nijedna isprava iz Priloga 1. ili Priloga 2., nadležna diplomatska i konzularna predstavništva dotične države kojoj je podnesen zahtjev, na zahtjev uključen u zahtjev za ponovnim prihvatom od strane države koja podnosi zahtjev, dogovaraju informativni razgovor s osobom koja treba biti ponovno prihvaćena bez nepotrebnog odgađanja, najkasnije u roku od sedam radnih dana od datuma zahtjeva, kako bi se utvrdilo njezino državljanstvo. U slučaju da nema diplomatskog ili konzularnog predstavništva države kojoj je podnesen zahtjev u državi koja podnosi zahtjev, država kojoj je podnesen zahtjev izvršava potrebne radnje kako bi obavila informativni razgovor s osobom koja treba biti ponovno prihvaćena bez nepotrebnog odgađanja, u roku od najviše sedam radnih dana od dana kada je podnesen zahtjev. Postupak za takve informativne razgovore može se utvrditi provedbenim protokolima predviđenima u članku 20. ovog Sporazuma.

Članak 10.

Dokazi u vezi s državljanima trećih zemalja i osobama bez državljanstva

1. Dokaz o uvjetima za prihvat državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva propisan u članku 4. stavku 1. i članku 6. stavku 1. osobito se predočuje na temelju bilo kojeg dokaznog sredstva navedenog u Prilogu 3. ovom Sporazumu. Dokaz o uvjetima o ponovnom prihvatu ne mogu se predočiti na temelju lažnih dokumenata.

2. Dokaz prima facie o uvjetima za ponovni prihvat državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva propisan u članku 4. stavku 1. i članku 6. stavku 1. posebno se predočuje na temelju dokaznog sredstva navedenog u Prilogu 4. ovom Sporazumu; on se ne može predočiti na temelju lažnih isprava. Ako je takav dokaz prima facie predočen, države članice i Turska smatraju da su uvjeti utvrđeni, osim ako država kojoj je podnesen zahtjev ne dokaže drugačije na temelju istrage i u okviru rokova utvrđenih u članku 11.

3. Nezakonitost ulaska, prisutnosti ili boravišta utvrđuje se na temelju putnih isprava dotične osobe u kojima nema potrebne vize ili neke druge boravišne dozvole za državno područje države koja podnosi zahtjev. Pisana izjava od strane države koja podnosi zahtjev o tome da je utvrđeno kako dotična osoba nema potrebne putne isprave, vizu ili boravišnu dozvolu ujedno služi kao dokaz prima facie o nezakonitom ulasku, prisutnosti ili boravištu.

Članak 11.

Rokovi

1. Zahtjev za ponovni prihvat mora se podnijeti nadležnom tijelu države kojoj se podnosi zahtjev u roku od najviše šest mjeseci nakon što je nadležno tijelo države koja podnosi zahtjev došlo do saznanja da neki državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ne ispunjava, ili više ne ispunjava uvjete koji su na snazi za ulazak, prisutnost ili boravište.

Ako su državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva ušli na državno područje države koja podnosi zahtjev prije datuma kada članci 4. i 6. postaju primjenjivi na temelju članka 24. stavka 3., rok spomenut u prethodnoj rečenici počinje teći na datum kada članci 4. i 6. postaju primjenjivi.

Ako postoje pravne ili činjenične prepreke da zahtjev bude podnesen u roku, rok se, na zahtjev države koja podnosi zahtjev, produljuje isključivo do prestanka postojanja tih prepreka.

2. Na zahtjev za ponovni prihvat mora se odgovoriti u pisanom obliku:

—	u roku od pet radnih dana ako je zahtjev za ponovni prihvat podnesen u ubrzanom postupku (članak 7. stavak 4.);

—

bez nepotrebnog odgađanja i u bilo kojem slučaju u okviru najviše 25 kalendarskih dana u svim ostalim slučajevima, osim u slučajevima u kojima je početno razdoblje pritvora kraće prema nacionalnom zakonodavstvu države koja podnosi zahtjev te se u tom slučaju primjenjuje ovo kraće razdoblje. Ako postoje pravne ili činjenične prepreke da se na zahtjev odgovori u roku, rok se, na zahtjev i prema iznesenim razlozima, produljuje isključivo do 60 kalendarskih dana, osim ako je najdulje razdoblje pritvora prema nacionalnom zakonodavstvu države koja podnosi zahtjev manje od 60 dana ili iznosi točno 60 dana.

Ovaj rok počinje teći od dana primitka zahtjeva za ponovni prihvat. Ako odgovor ne stigne unutar ovog roka, smatra se da je premještaj osobe dogovoren.

Odgovor na zahtjev za ponovni prihvat može se dostaviti bilo kojim komunikacijskim sredstvom, uključujući elektroničkim, kao što su faks, e-pošta itd.

3. Nakon što je dana suglasnost, ili kada je to potrebno, po isteku rokova utvrđenih u stavku 2. ovog članka, dotična osoba premješta se u roku od tri mjeseca. Na zahtjev države koja podnosi zahtjev, taj rok može biti produljen za vrijeme koje je potrebno za uklanjanje pravnih ili praktičnih prepreka.

4. U slučaju da zahtjev za ponovni prihvat bude odbijen, razlozi za to navode se u pisanom obliku.

Članak 12.

Načini premještaja i oblici prijevoza

1. Ne dovodeći u pitanje članak 7. stavak 3., prije vraćanja osobe nadležna tijela države koja podnosi zahtjev obavješćuju pisanim putem, najmanje 48 sati unaprijed nadležna tijela države kojoj je podnesen zahtjev o datumu premještaja, mjestu ulaska, mogućoj pratnji te ostalim podacima u vezi s premještajem.

2. Prijevoz se može izvršiti zračnim, kopnenim ili morskim putem. Vraćanje zračnim prijevozom nije ograničeno na korištenje nacionalnih prijevoznika Turske ili država članica te se može obavljati redovnim ili čarter letovima. Kad se radi o vraćanju uz pratnju, takva pratnja nije ograničena na ovlaštene osobe države koja podnosi zahtjev, uz uvjet da se radi o ovlaštenim osobama iz Turske ili bilo koje države članice.

Članak 13.

Ponovni prihvat izvršen pogreškom

Država koja podnosi zahtjev ponovo prima svaku osobu koja je bila ponovno prihvaćena od strane države kojoj je podnesen zahtjev ako se, u roku od tri mjeseca od premještaja dotične osobe, utvrdi da nisu bili zadovoljeni uvjeti propisani člancima od 3. do 6. ovog Sporazuma.

U takvim slučajevima te uz iznimku svih prijevoznih troškova dotične osobe koje će pokriti država koja podnosi zahtjev kako je navedeno u prethodnom stavku, postupovne odredbe ovog Sporazuma primjenjuju se mutatis mutandis te se osiguravaju sve dostupne informacije koje se odnose na stvarni identitet i državljanstvo osobe koju treba vratiti.

ODJELJAK IV.

PROVOĐENJE TRANZITA

Članak 14.

Načela tranzita

1. Države članice i Turska trebale bi ograničiti tranzit državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva na slučajeve kad takve osobe ne mogu biti vraćene izravno u državu odredišta.

2. Turska odobrava tranzit državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva ako neka država članica to zatraži, a država članica odobrava tranzit državljanima trećih zemalja ili osobama bez državljanstva ako to zatraži Turska, ako je osigurano daljnje putovanje u moguće druge države tranzita te ponovni prihvat od strane države odredišta.

3. Turska ili država članica mogu odbiti tranzit:

(a)

ako postoji stvarni rizik za državljanina treće zemlje ili za osobu bez državljanstva da će biti izloženi mučenju, neljudskom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju, ili smrtnoj kazni, ili progonu zbog njihove rase, religije, državljanstva, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili zbog političkih uvjerenja u državi odredišta ili nekoj drugoj državi tranzita; ili

(b)	ako će državljanin treće zemlje ili osoba bez državljanstva biti podvrgnuti kaznenim sankcijama u državi kojoj je podnesen zahtjev ili u nekoj drugoj državi tranzita; ili

(c)	na temelju javnog zdravlja, nacionalne sigurnosti, javnog poretka ili zbog nekog drugog nacionalnog interesa države kojoj je zahtjev podnesen.

4. Turska ili bilo koja država članica mogu opozvati bilo koje odobrenje koje je bilo izdano u slučaju da se naknadno pojave ili otkriju okolnosti iz stavka 3. ovog članka, a koje onemogućuju provođenje tranzita, ili ako se više ne može osigurati daljnje putovanje kroz moguće države tranzita ili ponovni prihvat od strane države odredišta. U tom slučaju država koja podnosi zahtjev ponovno prima državljanina treće zemlje ili osobu bez državljanstva, prema potrebi i bez odgađanja.

Članak 15.

Tranzitni postupak

1. Zahtjev za provođenje tranzita mora se podnijeti u pisanom obliku nadležnom tijelu države kojoj je zahtjev podnesen i mora sadržavati sljedeće podatke:

(a)	vrstu tranzita (zrakom, morem ili kopnom), moguće druge države tranzita i predviđeno krajnje odredište;

(b)	osobne podatke osobe o kojoj se radi (npr. ime, prezime, djevojačko prezime, druga imena kojima se koristi ili pod kojima je poznata ili pseudonimi, datum rođenja, spol i – ako je to moguće – mjesto rođenja, državljanstvo, jezik, vrstu i broj putne isprave);

(c)	predviđeno mjesto ulaska, vrijeme premještaja i korištenje pratnje;

(d)	izjavu u kojoj stoji da su, po mišljenju države koja podnosi zahtjev, ispunjeni uvjeti iz članka 14. stavka 2. te da nisu poznati nikakvi razlozi za odbijanje prema članku 14. stavku 3.

Tipski obrazac koji treba upotrebljavati za zahtjeve za tranzit priložen je kao Prilog 6. ovom Sporazumu.

Zahtjev za tranzit može se podnositi bilo kojim komunikacijskim sredstvom, uključujući elektroničke, kao što su faks, e-pošta itd.

2. Država kojoj je podnesen zahtjev, u roku od pet radnih dana nakon zaprimanja zahtjeva i u pisanom obliku, obavješćuje o prihvatu državu koja podnosi zahtjev te potvrđuje mjesto ulaska i predviđeno vrijeme prihvata, ili izvješćuje o odbijanju prihvata i o razlozima takvog odbijanja. Ako odgovor ne stigne u roku od pet radnih dana, smatra se da je tranzit odobren.

Odgovor na zahtjev za tranzit može se dostaviti bilo kojim komunikacijskim sredstvom, uključujući elektroničkim, kao što su faks, e-pošta itd.

3. Ako se tranzit provodi zračnim putem, osoba koja treba biti ponovno prihvaćena i moguća pratnja izuzimaju se od obveze pribavljanja aerodromske tranzitne vize.

4. Nadležna tijela države kojoj je podnesen zahtjev, podložno međusobnom savjetovanju, pomažu u provođenju tranzita, a posebno nadziranjem osoba o kojima se radi i osiguravanjem odgovarajuće opreme u tu svrhu.

ODJELJAK V.

TROŠKOVI

Članak 16.

Troškovi prijevoza i tranzita

Ne dovodeći u pitanje članak 23. i ne dovodeći u pitanje pravo nadležnih tijela da naplate troškove povezane s ponovnim prihvatom od osobe koja se treba ponovo prihvatiti uključujući osobe iz članka 3. stavka 2. i članka 5. stavka 2 ili od trećih strana, sve troškove prijevoza nastale u vezi s postupcima ponovnog prihvata i tranzita u skladu s ovim Sporazumom do graničnog prijelaza države kojoj je podnesen zahtjev za zahtjeve na temelju odjeljaka I. i II. ovog Sporazuma; ili do granice države krajnjeg odredišta za zahtjeve na temelju odjeljka IV. ovog Sporazuma snosi država koja podnosi zahtjev.

ODJELJAK VI.

ZAŠTITA PODATAKA I KLAUZULA O NEUTJECANJU

Članak 17.

Zaštita podataka

Priopćavanje osobnih podataka moguće je samo u slučajevima kad je ono potrebno za provedbu ovog Sporazuma od strane nadležnih tijela Turske ili države članice, ovisno o slučaju. Obrada osobnih podataka i postupanje s njima u vezi s nekim određenim slučajem podliježe domaćim zakonima Turske i, kada je nadzornik nadležno tijelo neke države članice, odredbama Direktive 95/46/EZ te nacionalnog zakonodavstva te države članice koje je doneseno sukladno ovoj Direktivi. Pored toga, primjenjuju se sljedeća načela:

(a)	osobni podaci moraju se obrađivati pravično i zakonito;

(b)	osobni podaci moraju se prikupljati za određene, izričite i zakonite svrhe provedbe ovog Sporazuma, a ne smije ih dalje obrađivati tijelo koje ih je priopćilo, niti ono koje ih je primilo, na način koji nije sukladan toj svrsi;

(c)

osobni podaci moraju biti primjereni, relevantni i ne preopsežni u odnosu na svrhu njihova prikupljanja i/ili daljnje obrade; posebno, priopćeni osobni podaci smiju se odnositi samo na sljedeće:

—	osobne podatke osobe koja treba biti premještena (npr. imena, prezimena, sva prijašnja imena, druga imena kojima se osoba koristi ili pod kojima je poznata ili pseudonimi, spol, bračno stanje, datum i mjesto rođenja, sadašnje te svako ranije državljanstvo),

—	putovnicu, osobnu iskaznicu ili vozačku dozvolu (broj, rok važenja, datum izdavanja, tijelo koje ju je izdalo, mjesto izdavanja),

—	usputna zadržavanja i itinerar,

—	ostale podatke potrebne za identifikaciju osobe koja treba biti premještena ili za ispitivanje zahtjeva za ponovni prihvat sukladno ovom Sporazumu;

(d)	osobni podaci moraju biti točni i, prema potrebi, ažurirani;

(e)	osobni podaci moraju se voditi tako da se identifikacija osoba čiji se podaci obrađuju na koje se ti podaci odnose omogući tijekom razdoblja koje nije dulje nego što je potrebno u svrhu u koju su podaci bili prikupljeni, ili u svrhu u koju se dalje obrađuju;

(f)

tijelo koje podatke priopćuje i tijelo koje ih prima poduzimaju sve potrebne mjere da osiguraju odgovarajuće ispravljanje, brisanje ili blokiranje osobnih podataka u slučaju kad obrada podataka nije u skladu s odredbama ovog članka, a posebno kad ti podaci nisu primjereni, relevantni, točni ili kad su preopsežni u odnosu na svrhu obrade. To uključuje i obvezu obavješćivanja druge stranke o svakom ispravljanju, brisanju ili blokiranju;

(g)	tijelo koje prima podatke, na zahtjev, obavješćuje tijelo koje priopćava podatke o načinu korištenja priopćenih podataka i o tako dobivenim rezultatima;

(h)	osobni podaci smiju se priopćavati isključivo nadležnim tijelima. Za daljnje priopćavanje drugim tijelima potrebna je prethodna suglasnost tijela koje je podatke priopćilo;

(i)	tijela koja priopćuju i tijela koja primaju podatke imaju obvezu vođenja pisane evidencije o davanju i primanju osobnih podataka.

Članak 18.

Klauzula o neutjecanju

1. Ovaj Sporazum ne dovodi u pitanje prava, obveze i dužnosti Unije, njezinih država članica i Turske koje proizlaze iz međunarodnog prava, uključujući one koje proizlaze iz međunarodnih konvencija čije su one stranke, a osobito:

—	Konvencije o statusu izbjeglica od 28. srpnja 1951. kako je izmijenjena Protokolom o statusu izbjeglica od 31. siječnja 1967.;

—	Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda od 4. studenoga 1950.,

—	međunarodnih konvencija o utvrđivanju države odgovorne za ispitivanje podnesenih zahtjeva za azil,

—	Konvencije protiv mučenja i drugih oblika okrutnog, nečovječnog ili ponižavajućeg postupanja ili kažnjavanja od 10. prosinca 1984.,

—	prema potrebi, Europske konvencije o poslovnom nastanu od 13. prosinca 1955.

—	međunarodnih konvencija o izručenju i tranzitu,

—	multilateralnih međunarodnih konvencija i sporazuma o ponovnom prihvatu stranih državljana.

2. Ovim se Sporazumom u potpunosti poštuju prava i obaveze, uključujući prava i obaveze osoba koje zakonito borave i rade ili su zakonito boravile i radile na državnom području jedne od stranaka, koje su predviđene odredbama Sporazuma o pridruživanju Europske ekonomske zajednice i Turske od 12. rujna 1963., njegovim dodatnim protokolima, relevantnim odlukama Vijeća za pridruživanje kao i relevantnom sudskom praksom Suda Europske unije.

3. Primjena ovog Sporazuma ne dovodi u pitanje prava i postupovna jamstva osoba koje su predmet postupaka vraćanja kako je predviđeno Direktivom 2008/115/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 2008. o zajedničkim standardima i postupcima država članica za vraćanje državljana trećih zemalja s nezakonitim boravkom (5) posebno u odnosu na njihov pristup pravnim savjetima, privremenu suspenziju provođenja odluka o vraćanju i pristup pravnim sredstvima.

4. Primjena ovog Sporazuma ne dovodi u pitanje prava i postupovna jamstva osoba koje traže azil kako je predviđeno Direktivom Vijeća 2003/9/EZ o uvođenju minimalnih standarda za prihvat podnositelja zahtjeva za azil (6) i Direktivom Vijeća 2005/85/EZ o minimalnim normama koje se odnose na postupke priznavanja i ukidanja statusa izbjeglica u državama članicama (7) posebno u pogledu prava ostanka u državi članici dok se ne ispita zahtjev.

5. Primjena sadašnjeg sporazuma ne dovodi u pitanje prava i postupovna jamstva za osobe s dugoročnom boravišnom dozvolom koja im je odobrena na temelju Direktive Vijeća 2003/109/EZ o statusu državljana trećih zemalja koji su osobe s dugotrajnim boravištem.

6. Primjena sadašnjeg sporazuma ne dovodi u pitanje prava i postupovna jamstva za osobe kojima je odobren boravište na temelju Direktive Vijeća 2003/86/EZ o pravu na spajanje obitelji.

7. Ništa u ovom Sporazumu ne sprečava povratak osobe prema nekom drugom formalnom ili neformalnom dogovoru.

ODJELJAK VII.

PROVEDBA I PRIMJENA

Članak 19.

Zajednički odbor za ponovni prihvat

1. Ugovorne stranke jedna drugoj pružaju pomoć u primjeni i tumačenju ovog Sporazuma. U tu svrhu osnivaju zajednički odbor za ponovni prihvat (dalje u tekstu „odbor”) čiji će zadatak biti, posebno:

(a)	praćenje primjene ovog Sporazuma;

(b)	odlučivanje o načinima provedbe potrebnima za jedinstvenu primjenu ovog Sporazuma;

(c)	provođenje redovite razmjene podataka o provedbenim protokolima koje sastavljaju pojedinačne države članice i Turska prema članku 20.;

(d)	preporučivanje izmjena ovog Sporazuma i njegovih priloga.

2. Odluke odbora obvezujuće su za ugovorne stranke nakon eventualnih nužnih unutarnjih postupaka koji se zahtijevaju u pravu ugovornih stranaka.

3. Odbor se sastoji od predstavnika Turske i Unije; Uniju predstavlja Komisija uz podršku stručnjaka iz država članica.

4. Odbor se sastaje u mjestu gdje se ukaže potreba, a na zahtjev jedne od ugovornih stranaka.

5. Odbor utvrđuje svoj poslovnik.

Članak 20.

Provedbeni protokoli

1. Na zahtjev neke države članice ili Turske, Turska i dotična država članica sastavljaju provedbeni protokol koji, među ostalim, obuhvaća pravila o:

(a)	određivanju nadležnih tijela, graničnih prijelaza i razmjene osoba za kontakt;

(b)	uvjetima povratka uz pratnju, uključujući i tranzit državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva uz pratnju;

(c)	sredstvima i ispravama koje nisu navedene u prilozima od 1. do 4. ovom Sporazumu;

(d)	aranžmanima za ponovni prihvat po ubrzanom postupku;

(e)	postupku informativnih razgovora.

2. Provedbeni protokoli iz stavka 1. ovog članka stupaju na snagu tek nakon što je o njima obaviješten odbor iz članka 19.

3. Turska je suglasna primijeniti svaku odredbu provedbenog protokola sastavljenog s jednom državom članicom također i u svojim odnosima s bilo kojom drugom državom članicom na zahtjev te druge države članice i podložno praktičnoj izvedivosti njegove primjene na Tursku.

Države članice suglasne su primijeniti bilo koju odredbu provedbenog protokola sklopljenog između Turske i bilo koje druge države članice također i u odnosima s Turskom na zahtjev potonje, podložno praktičnoj izvedivosti primjene na te države članice.

Članak 21.

Odnos prema bilateralnim sporazumima ili dogovorima država članica o ponovnom prihvatu

Ne dovodeći u pitanje članak 24. stavak 3., odredbe ovog Sporazuma imaju prednost pred odredbama bilo kojih pravno obvezujućih instrumenata o ponovnom prihvatu osoba koje neovlašteno borave, koji su sklopljeni ili se na temelju članka 20. mogu sklopiti između pojedinih država članica i Turske, u mjeri u kojoj su odredbe potonjeg neusklađene s odredbama ovog Sporazuma.

ODJELJAK VIII.

ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 22.

Teritorijalna primjena

1. Podložno stavku 2. ovog članka ovaj se Sporazum primjenjuje na području na kojem se primjenjuje Ugovor o Europskoj uniji, kako je predviđeno člankom 52. tog Ugovora i člankom 355. Ugovora o funkcioniranju Europske unije te na državnom području Republike Turske.

2. Ovaj se Sporazum ne primjenjuje na državnom području Kraljevine Danske.

Članak 23.

Tehnička pomoć

Obje strane suglasne su provesti Sporazum na temelju načela zajedničke odgovornosti, solidarnosti i jednakog partnerstva radi upravljanja migracijskim tokovima između Turske i Unije.

U ovom kontekstu Unija se obvezuje osigurati financijska sredstva radi potpore Turskoj u provedbi ovog Sporazuma u skladu s priloženom zajedničkom izjavom o tehničkoj pomoći. Na taj će se način posebna pozornost posvetiti izgradnji institucija i kapaciteta. Takva se potpora treba pružati u kontekstu postojećih i budućih prioriteta koji su zajednički dogovoreni između Unije i Turske.

Članak 24.

Stupanje na snagu, trajanje i prestanak

1. Ugovorne stranke ratificiraju ili odobravaju ovaj Sporazum u skladu sa svojim postupcima.

2. Podložno stavku 3. ovog članka, ovaj Sporazum stupa na snagu prvog dana drugog mjeseca od dana međusobnog obavješćivanja ugovornih stranaka o dovršenju postupaka iz prvog stavka ovog članka.

3. Obveze iz članaka 4. i 6. ovog Sporazuma postaju primjenjive tek tri godine nakon datuma navedenog u stavku 2. ovog članka. Tijekom tog razdoblja od tri godine primjenjuju se samo na osobe bez državljanstva i državljane trećih zemalja s kojima je Turska sklopila bilateralne ugovore ili sporazume o ponovnom prihvatu. Tijekom tog razdoblja od tri godine postojeći bilateralni sporazumi o ponovnom prihvatu između pojedinih država članica i Turske nastavljaju se primjenjivati u njihovim relevantnim dijelovima.

4. Ovaj Sporazum sklapa se na neodređeno vrijeme.

5. Svaka ugovorna stranka može otkazati ovaj Sporazum službenom obaviješću drugoj ugovornoj stranci. Ovaj Sporazum prestaje se primjenjivati šest mjeseci nakon datuma takve obavijesti.

Članak 25.

Prilozi

Prilozi od 1. do 6. čine sastavni dio ovog Sporazuma.

Sastavljeno u Ankari šesnaestoga dana prosinca dvije tisuće dvanaeste godine u po dva primjerka na bugarskom, češkom, danskom, engleskom, estonskom, finskom, francuskom, grčkom, latvijskom, litavskom, mađarskom, malteškom, nizozemskom, njemačkom, poljskom, portugalskom, rumunjskom, slovačkom, slovenskom, španjolskom, švedskom, talijanskom i turskom jeziku, pri čemu je svaki tekst jednako vjerodostojan.

За Европейския съюз

Рог la Unión Europea

Za Evropskou unii

For Den Europæiske Union

Für die Europäische Union

Euroopa Liidu nimel

Για την Ευρωπαϊκή Ένωση

For the European Union

Pour l'Union européenne

Per l'Unione europea

Eiropas Savienības vārdā –

Europos Sąjungos vardu

Az Európai Unió részéről

Għall-Unjoni Ewropea

Voor de Europese Unie

W imieniu Unii Europejskiej

Pela União Europeia

Pentru Uniunea Europeană

Za Európsku úniu

Za Evropsko unijo

Euroopan unionin puolesta

För Europeiska unionen

Avrupa Birliği Adına

За Република Турция

Por la República de Turquía

Za Tureckou republiku

For Republikken Tyrkiet

Für die Republik Türkei

Türgi Vabariigi nimel

Για τη Δημοκρατία της Τουρκίας

For the Republic of Turkey

Pour la république de Turquie

Per la Repubblica di Turchia

Turcijas Republikas vārdā –

Turkijos Respublikos vardu

A Török Köztársaság részeről

Għat-Turkija

Voor de Republiek Turkije

W imieniu Republiki Turcji

Pela República da Turquia

Pentru Republica Turcia

Za Tureckú republiku

Za Republiko Turčijo

Turkin tasavallan puolesta

För Republiken Turkiet

Türkiye Cumhuriyeti Adına

(1) U skladu s obrascem utvrđenim u Preporuci Vijeća EU-a od 30. studenoga 1994.

(2) Ibid.

(3) Ibid.

(4) Ibid.

(5) SL EU L 348, 24.12.2008., str. 98.

(6) SL EU L 31, 6.2.2003., str. 18.

(7) SL EU L 326, 13.12.2005., str. 13.

PRILOG 1.

Zajednički popis isprava kojima se dokazuje državljanstvo

(članak 3. stavak 1., članak 5. stavak 1. i članak 9. stavak 1.)

Kada je članica kojoj je podnesen zahtjev ili jedna od država članica ili Turska:

—	putovnice svih vrsta,

—	propusnice (laissez-passer) koje izdaje država kojoj je podnesen zahtjev,

—	osobne iskaznice svih vrsta (uključujući privremene i zamjenske osobne iskaznice),

—	vojne knjižice i vojne osobne iskaznice,

—	pomorske knjižice i kapetanske službene iskaznice,

—	uvjerenja o državljanstvu i druge službene isprave u kojima se spominje državljanstvo ili jasno navodi državljanstvo.

Ako je država kojoj je podnesen zahtjev Turska:

—	potvrda o identitetu kao rezultat pretrage u viznom informacijskom sustavu (1),

—	kada se radi o državama članicama koje ne upotrebljavaju vizni informacijski sustav, pozitivna identifikacija na temelju evidencije o zahtjevima za vizu tih država članica.

(1) Uredba (EZ) br. 767/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. srpnja 2008. o viznom informacijskom sustavu (VIS) i razmjeni podataka među državama članicama o vizama za kratkotrajni boravak (Uredba o VIS-u) (SL EU L 218, 13.8.2008., str. 60.).

PRILOG 2.

Zajednički popis isprava koje se smatraju dokazom državljanstva prima facie

(članak 3. stavak 1., članak 5. stavak 1. i članak 9. stavak 2.)

—	preslike svih isprava navedenih u Prilogu 1. ovom Sporazumu,

—	vozačke dozvole ili njihove preslike,

—	rodni listovi ili njihove preslike,

—	identifikacijske iskaznice poduzeća ili njihove preslike,

—	pisane izjave svjedoka

—	pisane izjave osobe o kojoj se radi i jezik kojim ta osoba govori, uključujući i rezultate službenog testa,

—	bilo koja druga isprava koja može pomoći u utvrđivanju državljanstva osobe o kojoj se radi, uključujući isprave sa slikama izdane od strane nadležnih tijela kao zamjena za putovnicu

—	isprave navedene u Prilogu 1. čiji je rok važenja istekao,

—	točni podaci koje pružaju nadležna tijela, a potvrđuje druga stranka.

PRILOG 3.

Zajednički popis dokumenata koji se smatraju dokazom uvjeta za ponovni prihvat državljana treće zemlje ili osoba bez državljanstva

(članak 4. stavak 1., članak 6. stavak 1. i članak 10. stavak 1.)

—	viza i/ili boravišna dozvola koju je izdala država kojoj je podnesen zahtjev,

—	ulazni/izlazni pečat ili neka slična ovjera u putnoj ispravi, uključujući i u krivotvorenoj putnoj ispravi, osobe o kojoj se radi ili neki drugi dokaz o ulasku/izlasku (npr. fotografski),

—

isprave, potvrde i računi svake vrste (npr. hotelski računi, predbilježbe za zdravstvenu ili stomatološku obradu, ulaznice za javne/privatne institucije, ugovori o najmu automobila, potvrde kreditnih kartica itd.) koji jasno upućuju na to da je osoba o kojoj se radi boravila na državnom području države kojoj je podnesen zahtjev,

—	karte i/ili popisi putnika na ime u zračnom, željezničkom, autobusnom ili brodskom prijevozu koji ukazuju na prisutnost i itinerer osobe o kojoj se radi na državnom području države kojoj je podnesen zahtjev,

—	podaci koji pokazuju da se osoba o kojoj se radi koristila uslugama kurira ili putničke agencije,

—	službene pisane izjave, a posebno one koje daje službenik granične službe i drugi svjedoci koji mogu posvjedočiti da je osoba o kojoj se radi prešla granicu,

—	službena pisana izjava osobe o kojoj se radi u sudskom ili upravnom postupku.

PRILOG 4.

Zajednički popis dokumenata koji se smatraju dokazom prima facie o uvjetima ponovnog prihvata državljana trećih zemalja i osoba bez državljanstva

(članak 4. stavak 1., članak 4. stavak 1. i članak 10. stavak 2.)

—	opis mjesta i okolnosti, od strane nadležnih tijela države koja podnosi zahtjev, pod kojima je osobi o kojoj se radi bio zapriječen put nakon ulaska na državno područje te države,

—	podaci u vezi s identitetom i/ili boravkom osobe koje je pribavila neka međunarodna organizacija (npr. UNHCR),

—	izvješća/potvrde o podacima dobiveni od strane članova obitelji, suputnika itd.;

—	pisana izjava osobe o kojoj se radi.

PRILOG 5.

Tekst slike

Tekst slike

Tekst slike

PRILOG 6.

Tekst slike

Tekst slike

Tekst slike

Zajednička izjava o suradnji u području vizne politike

Ugovorne stranke jačaju suradnju u području vizne politike i povezanim područjima s ciljem dodatnog poticanja kontakata među ljudima, počevši s osiguranjem učinkovite primjene presude Suda Europske unije od 19. veljače 2009. u predmetu C-228/06 Mehmet Soysal, Ibrahim Savatli protiv Njemačke i ostalih relevantnih presuda u pogledu prava turskih pružatelja usluga na temelju Dodatnog protokola od 23. studenoga 1970. koji je priložen Sporazumu o pridruživanju Europske ekonomske zajednice i Turske.

Zajednička izjava o članku 7. stavku 1.

Stranke su suglasne da kako bi pokazale „sve napore da se osoba iz članaka 4. i 6. vrati izravno u zemlju porijekla”, država koja podnosi zahtjev, uz podnošenje zahtjeva za ponovni prihvat državi kojoj je podnesen zahtjev, istovremeno bi trebala predati zahtjev za ponovni prihvat i državi porijekla. Država kojoj je podnesen zahtjev dužna je odgovoriti u roku koji je spomenut u članku 11. stavku 2. Ako je u međuvremenu primljen pozitivan odgovor na zahtjev za ponovni prihvat od države porijekla, država koja podnosi zahtjev dužna je o tome obavijestiti državu kojoj je podnesen zahtjev. U slučaju kada nije bilo moguće odrediti državu porijekla osobe u pitanju te stoga nije bilo moguće uputiti zahtjev za ponovni prihvat državi porijekla, razloge takve situacije trebalo bi navesti u zahtjevu za ponovni prihvat koji će se podnijeti državi kojoj se podnosi zahtjev.

Zajednička izjava o tehničkoj pomoći

Turska i Unija suglasne su da će jačati suradnju u rješavanju zajedničkog izazova upravljanja migracijskim tokovima te posebno rješavanju nezakonitog useljavanja. Na taj će način Turska i Unija istaknuti svoju posvećenost međunarodnoj podjeli tereta, solidarnosti, zajedničkoj odgovornosti i međusobnom razumijevanju.

Ova će suradnja uzeti u obzir zemljopisne zadanosti i nadovezat će se na napore Turske kao zemlje kandidatkinje. Također će uzeti u obzir Odluku Vijeća 2008/157/EZ od 18. veljače 2008. o načelima, prioritetima i uvjetima Pristupnog partnerstva s Republikom Turskom i Nacionalnim programom Turske iz 2008. za usvajanje pravne stečevine EU-a kojom Turska prihvaća i spremna je provesti cijelu stečevinu EU-a u ovom području nakon pridruživanja Uniji.

U ovom kontekstu, Unija se obvezuje osigurati ojačanu financijsku pomoć kako bi podržala Tursku u provedbi ovog Sporazuma.

Na taj će se način pružiti pozornost posebice izgradnji institucija i kapaciteta kako bi se poboljšali kapaciteti Turske da spriječi nezakonite migrante od ulaska na njezino državno područje, boravka na njemu i odlaska s njega, kao i njezini prihvatni kapaciteti za zadržane nezakonite migrante. To bi se moglo ostvariti putem, između ostaloga, kupnje opreme za nadzor granica, uspostavom prihvatnih centara i struktura granične policije te potporom aktivnostima osposobljavanja, uz puno poštivanje trenutnih pravila koja uređuju vanjsku pomoć EU-a.

Radi potpore nastavku potpune i učinkovite provedbe ovog Sporazuma, financijska pomoć EU-a, uključujući program sektorske potpore u području integriranog upravljanja granicama i migracije, razvit će se u skladu s načinima koji će se definirati zajedno s turskim vlastima, a nakon 2013. u okviru i u skladu s narednim financijskim perspektivama EU-a.

Zajednička izjava o Danskoj

Ugovorne stranke primaju na znanje da se ovaj Sporazum ne primjenjuje na državnom području Kraljevine Danske, kao ni na državljane Kraljevine Danske. U takvim okolnostima primjereno je da Turska i Danska sklope sporazum o ponovnom prihvatu pod istim uvjetima kao u ovom Sporazumu.

Zajednička izjava o Islandu i Norveškoj

Ugovorne stranke primaju na znanje bliske odnose između Unije i Islanda i Norveške, posebno na temelju Sporazuma od 18. svibnja 1999. o pridruživanju tih zemalja provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine. U takvim okolnostima primjereno je da Turska sklopi sporazum o ponovnom prihvatu s Islandom i Norveškom pod istim uvjetima kao i u ovom Sporazumu.

Zajednička izjava o Švicarskoj

Ugovorne stranke primaju na znanje bliski odnos između Unije i Švicarske, posebno na temelju Sporazuma o pridruživanju Švicarske provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koji je stupio na snagu 1. ožujka 2008. U takvim okolnostima primjereno je da Turska sklopi sporazum o ponovnom prihvatu sa Švicarskom pod istim uvjetima kao i u ovom Sporazumu.

Zajednička izjava o Kneževini Lihtenštajnu

Ugovorne stranke primaju na znanje bliski odnos između Unije i Kneževine Lihtenštajna, posebno na temelju Sporazuma o pridruživanju Kneževine Lihtenštajna provedbi, primjeni i razvoju schengenske pravne stečevine, koji je stupio na snagu 19. prosinca 2011. U takvim okolnostima primjereno je da Turska sklopi sporazum o ponovnom prihvatu s Kneževinom Lihtenštajn pod istim uvjetima kao i u ovom Sporazumu.

7.5.2014

Službeni list Europske unije

L 134/32

PROVEDBENA UREDBA KOMISIJE (EU) br. 463/2014

оd 5. svibnja 2014.

o utvrđivanju uvjeta koji se primjenjuju na sustav elektroničke razmjene podataka između država članica i Komisije u skladu s Uredbom (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o Fondu europske pomoći za najpotrebitije

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o Fondu europske pomoći za najpotrebitije (1), a posebno njezin članak 30. stavak 4.,

budući da:

(1)	U skladu s člankom 30. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 223/2014 sve službene razmjene informacija između država članica i Komisije odvijaju se putem elektroničkog sustava za razmjenu podataka. Stoga je nužno uspostaviti uvjete s kojima mora biti usklađen taj elektronički sustav za razmjenu podataka.

(2)	U cilju jamčenja pojačane kvalitete informacija o provedbi operativnih programa, bolje učinkovitosti sustava i pojednostavnjenja, nužno je navesti osnovne zahtjeve u vezi s oblikom i opsegom podataka koji će se razmjenjivati.

(3)	Nužno je navesti načela i primjenjiva pravila za rad sustava u vezi s utvrđivanjem stranke odgovorne za učitavanje dokumenata i njihovo ažuriranje.

(4)	Kako bi se smanjilo administrativno opterećenje država članica i Komisije uz istodobno osiguranje učinkovite i djelotvorne elektroničke razmjene podataka, nužno je utvrditi tehničke značajke sustava.

(5)

Države članice i Komisija trebale bi imati mogućnost i kodirati i prenositi podatke na dva različita načina, koja će biti navedena. Osim toga nužno je predvidjeti pravila u slučaju više sile koja onemogućuje uporabu elektroničkog sustava za razmjenu podataka kako bi se osiguralo da države članice i Komisija mogu nastaviti razmjenjivati podatke alternativnim sredstvima.

(6)	Države članice i Komisija trebale bi osigurati da se razmjena podataka putem elektroničkog sustava razmjene podataka obavlja na siguran način koji omogućuje dostupnost, integritet, autentičnost, povjerljivost i neosporivost informacija. Prema tome, potrebno je uspostaviti pravila o sigurnosti.

(7)

Ovom se Uredbom trebaju poštovati temeljna prava i priznavati načela priznata u Povelji o temeljnim pravima Europske unije, u prvom redu pravo na zaštitu osobnih podataka. Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati u skladu s tim pravima i načelima. Na osobne podatke koje obrađuju države članice primjenjuje se Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2). Na obradu osobnih podataka u institucijama i tijelima Unije i na slobodno kretanje takvih podataka primjenjuje se Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(8)	Kako bi se omogućila brza primjena mjera predviđenih u ovoj Uredbi, ova bi Uredba trebala stupiti na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

(9)	Mjere predviđene u ovoj Uredbi u skladu su s mišljenjem Koordinacijskog odbora za Fond europske pomoći za najpotrebitije,

DONIJELA JE OVU UREDBU:

POGLAVLJE I.

ODREDBE ZA PROVEDBU UREDBE (EU) br. 223/2014 U VEZI S FONDOM EUROPSKE POMOĆI ZA NAJPOTREBITIJE (FEAD)

ELEKTRONIČKI SUSTAV ZA RAZMJENU PODATAKA

(Ovlasti u skladu s člankom 30. stavkom 4. Uredbe (EU) br. 223/2014)

Članak 1.

Uspostava elektroničkog sustava za razmjenu podataka

Komisija uspostavlja elektronički sustav razmjene podataka za sve službene razmjene podataka između države članice i Komisije.

Članak 2.

Sadržaj elektroničkog sustava za razmjenu podataka

Elektronički sustav za razmjenu podataka (dalje u tekstu „SFC2014”) sadrži barem podatke navedene u modelima, formatima i predlošcima utvrđenim u skladu s Uredbom (EU) br. 223/2014. Podaci navedeni u elektroničkim obrascima ugrađenim u SFC2014 (dalje u tekstu „strukturirani podaci”) ne smiju se zamjenjivati nestrukturiranim podacima, uključujući uporabu hiperveza ili drugih vrsta nestrukturiranih podataka, kao što su prilozi s dokumentima ili slikama. Ako država članica prenosi iste podatke kao strukturirane i nestrukturirane podatke, u slučaju nedosljednosti koriste se strukturirani podaci.

Članak 3.

Rad SFC2014

1. Komisija, nadležna tijela koje su države članice imenovale u skladu s člankom 59. stavkom 3. Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i člankom 31. Uredbe (EU) br. 223/2014 te tijela na koja su prenesene ovlasti tih nadležnih tijela unose u SFC2014 podatke za čiji su prijenos i ažuriranje odgovorni.

2. Svaki prijenos podataka Komisiji provjerava i podnosi osoba koja nije osoba koja je unijela podatke za taj prijenos. Ovo razdvajanje zadaća podržavaju SFC2014 i informacijski sustavi upravljanja i kontrole države članice koji su automatski povezani sa SFC2014.

3. Države članice imenuju, na nacionalnoj razini, osobu ili osobe koje su odgovorne za upravljanje pravima pristupa SFC2014 i koje će obavljati sljedeće zadaće:

(a)	identifikacija korisnika koji traže pristup pazeći pritom da su oni zaposlenici organizacije;

(b)	informiranje korisnika o obvezi očuvanja sigurnosti sustava;

(c)	provjera ovlaštenja korisnika za određenu razinu na temelju zadaća i položaja u hijerarhiji;

(d)	traženje prekida prava pristupa kada prava pristupa više nisu potrebna ili nisu opravdana;

(e)	hitno prijavljivanje sumnjivih događaja koji bi mogli dovesti u pitanje sigurnost sustava;

(f)	osiguravanje stalne točnosti podataka za identifikaciju korisnika prijavljivanjem promjena;

(g)	poduzimanje potrebnih koraka za zaštitu podataka i povjerljivosti u skladu s pravilima Unije i nacionalnim pravilima;

(h)	obavještavanje Komisije o pravilima koja utječu na sposobnost nadležnih tijela države članice ili korisnika SFC2014 da izvršavaju zadaće iz stavka 1. ili na njihovu osobnu sposobnost izvršavanja zadaća iz točaka (a)–(g).

4. Razmjene informacija potpisuju se obveznim elektroničkim potpisom u skladu s Direktivom 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Države članice i Komisija priznaju pravnu snagu i dopuštenost elektroničkog potpisa koji se koristi u SFC2014 kao dokaz u sudskom postupku.

Podaci koji se obrađuju putem sustava SFC2014 poštuju zaštitu privatnosti i osobnih podataka pojedinaca i povjerljivosti pravnih osoba u skladu s Direktivom 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6), Direktivom 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (7), Direktivom 1995/46/EZ i Uredbom (EZ) br. 45/2001.

Članak 4.

Značajke SFC2014

U cilju osiguranja učinkovite i djelotvorne razmjene podataka, SFC2014 ima sljedeće značajke:

(a)	interaktivne obrasce ili obrasce koje sustav unaprijed popunjava na temelju podataka koji su prethodno uneseni u sustav;

(b)	automatske izračune, ako se njima umanjuju napori unosa za korisnike;

(c)	automatske ugrađene kontrole za provjeru unutarnje dosljednosti prenesenih podataka i dosljednosti tih podataka s primjenjivim pravilima;

(d)	upozorenja koja generira sustav kojima se korisnici SFC2014 upozoravaju da se određene radnje mogu ili ne mogu izvršiti;

(e)	praćenje na internetu statusa obrade podataka unesenih u sustav;

(f)	dostupnost povijesnih podataka u vezi sa svim podacima unesenim za operativni program.

Članak 5.

Prijenos podataka putem SFC2014

1. SFC2014 je dostupan državama članicama i Komisiji izravno putem interaktivnog sučelja za korisnike (internetske aplikacije) ili putem tehničkog sučelja primjenom unaprijed definiranih protokola (internetske usluge) koje omogućuje automatsku sinkronizaciju i prijenos podataka između informacijskih sustava država članica i SFC2014.

2. Datum elektroničkog prijenosa podataka iz države članice prema Komisiji i obrnuto smatra se datumom podnošenja predmetnog dokumenta.

3. U slučaju više sile, kvara SFC2014 ili nepovezanosti sa SFC2014 koja traje više od jednog radnog dana u posljednjem tjednu prije propisanog roka za podnošenje podataka ili u razdoblju između 23. i 31. prosinca, ili pet radnih dana u drugim razdobljima, razmjena podataka između države članice i Komisije može se odvijati u papirnatom obliku pomoću modela, formata, obrazaca iz članka 2. stavka 1. ove Uredbe.

Kada kvar elektroničkog sustava za razmjenu podataka bude popravljen ili je ponovno uspostavljena veza s tim sustavom ili je prestao postojati uzrok više sile, predmetna stranka bez odlaganja unosi u SFC2014 podatke koje je već poslala papirnatim putem.

4. U slučajevima iz stavka 3. datum poštanskog žiga smatra se datumom podnošenja predmetnog dokumenta.

Članak 6.

Sigurnost podataka prenesenih putem SFC2014

1. Komisija uspostavlja sigurnosnu politiku za informacijsku tehnologiju (dalje u tekstu „sigurnosna politika za SFC IT”) za SFC2014, koja se primjenjuje na osoblje koje koristi SFC2014 u skladu s mjerodavnim pravilima Unije, a posebno Odlukom Komisije C(2006) 3602 (8) i njezinim provedbenim pravilima. Komisija imenuje osobu ili osobe nadležne za definiranje, održavanje i osiguravanje ispravne primjene sigurnosne politike na SFC2014.

2. Države članice i europske institucije, osim Komisije, koje su dobile pravo pristupa SFC2014, moraju se uskladiti s mjerama sigurnosnih uvjeta, objavljenih na portalu SFC2014 za IT, koje Komisija provodi u okviru SFC2014 radi sigurnog prijenosa podataka, posebno u vezi s uporabom tehničkog sučelja iz članka 5. stavka 1. ove Uredbe.

3. Države članice i Komisija provode i osiguravaju učinkovitost sigurnosnih mjera koje su donesene u cilju zaštite podataka koje su pohranile u i prenijele putem SFC2014.

4. Države članice donose nacionalne, regionalne ili lokalne politike informacijske sigurnosti koje obuhvaćaju pristup SFC2014 i automatski unos podataka u taj sustav, osiguravajući najmanji skup sigurnosnih zahtjeva. Te nacionalne, regionalne ili lokalne sigurnosne politike za IT mogu upućivati na druge sigurnosne dokumente. Svaka država članica osigurava da se te sigurnosne politike za IT primjenjuju na sva nadležna tijela koja koriste SFC2014.

5. Te nacionalne, regionalne ili lokalne sigurnosne politike za IT uključuju:

(a)	aspekte informacijske sigurnosti posla koji obavlja osoba ili osobe nadležne za upravljanje pravima pristupa iz članka 3. stavka 3. ove Uredbe u slučaju primjene izravne uporabe;

(b)	u slučaju nacionalnih, regionalnih ili lokalnih računalnih sustava povezanih s SFC2014, putem tehničkog sučelja iz članka 5. stavka 1. ove Uredbe, sigurnosne mjere za te sustave koje omogućuju usklađivanje sa sigurnosnim zahtjevima SFC2014.

Za potrebe točke (b) prvog podstavka obuhvaćeni su sljedeći aspekti, prema potrebi:

(a)	fizička sigurnost;

(b)	podatkovni mediji i kontrola pristupa;

(c)	kontrola pohrane;

(d)	kontrola pristupa i lozinke;

(e)

praćenje;

(f)	međupovezivanje sa SFC2014;

(g)	komunikacijska infrastruktura;

(h)	upravljanje ljudskim potencijalima prije zapošljavanja, za vrijeme zapošljavanja i nakon zapošljavanja;

(i)	upravljanje incidentima.

6. Te nacionalne, regionalne ili lokalne sigurnosne politike za IT temelje se na procjeni rizika i mjere opisane u njima moraju biti razmjerne utvrđenim rizicima.

7. Dokumenti s opisom nacionalnih, regionalnih ili lokalnih sigurnosnih politika za IT dostavljaju se Komisiji na zahtjev.

8. Države članice imenuju, na nacionalnoj razini, osobu ili osobe odgovorne za održavanje i osiguravanje primjene nacionalnih, regionalnih ili lokalnih sigurnosnih politika za IT. Ta osoba ili osobe kontaktna su točka za stupanje u kontakt s osobom ili osobama koje imenuje Komisija i na koje se upućuje u članku 6. stavku 1. ove Uredbe.

9. Sigurnosna politika SFC-a te odgovarajuće nacionalne, regionalne i lokalne sigurnosne politike za IT ažuriraju se u slučaju tehnoloških izmjena, detekcije novih prijetnji ili drugih važnih razvoja. U svakom slučaju politike se godišnje ažuriraju kako bi se osiguralo da i dalje omogućuju odgovarajuću reakciju.

POGLAVLJE II.

ZAVRŠNA ODREDBA

Članak 7.

Ova Uredba stupa na snagu dan nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Bruxellesu 5. svibnja 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) Uredba (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. ožujka 2014. o Fondu europske pomoći za najpotrebitije (SL L 72, 12.3.2014., str. 1.).

(2) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).

(3) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti osoba u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).

(4) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).

(5) Direktiva 1999/93/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 1999. o okviru Zajednice za elektroničke potpise (SL L 13, 19.1.2000., str. 12.).

(6) Direktiva 2002/58/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 12. srpnja 2002. o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u području elektroničkih komunikacija (Direktiva o privatnosti i elektroničkim komunikacijama) (SL L 201, 31.7.2002., str. 37.).

(7) Direktiva 2009/136/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 25. studenoga 2009. o izmjeni Direktive 2002/22/EZ o univerzalnim uslugama i pravima korisnika s obzirom na elektroničke komunikacijske mreže i usluge, Direktive 2002/58/EZ o obradi osobnih podataka i zaštiti privatnosti u sektoru elektroničkih podataka i Uredbe (EZ) br. 2006/2004 o suradnji između nacionalnih tijela odgovornih za provedbu zakona o zaštiti potrošača (SL L 337, 18.12.2009., str. 11.).

(8) Odluka Komisije C(2006) 3602 od 16. kolovoza 2006. o sigurnosti informacijskih sustava koje koristi Europska komisija.

7.5.2014

Službeni list Europske unije

L 134/46

PROVEDBENA ODLUKA KOMISIJE

оd 29. travnja 2014.

o donošenju programa rada za Carinski zakonik Unije

(2014/255/EU)

EUROPSKA KOMISIJA,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije,

uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 952/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 9. listopada 2013. o Carinskom zakoniku Unije (1), a posebno njezin članak 281.,

budući da:

(1)

Člankom 280. Uredbe (EU) br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije (dalje u tekstu „Zakonik”) predviđa se da Komisija mora izraditi program rada povezan s razvojem i uvođenjem elektroničkih sustava. Program rada osobito je važan za donošenje prijelaznih mjera povezanih s elektroničkim sustavima i rokovima u slučajevima kada se sustavi još nisu počeli primjenjivati do 1. svibnja 2016. kada Zakonik stupa na snagu.

(2)

Zakonikom je predviđeno da se sva razmjena informacija među carinskim tijelima i između gospodarskih subjekata i carinskih tijela kao i pohrana tih informacija obavlja tehnikama elektroničke obrade podataka te da informacijski i komunikacijski sustavi u svim državama članicama trebaju nuditi jednake mogućnosti svim gospodarskim subjektima. Stoga bi se programom rada trebao utvrditi opsežan plan za primjenu elektroničkih sustava kako bi se osigurala ispravna primjena Zakonika.

(3)

U skladu s time program rada trebao bi sadržavati popis elektroničkih sustava koje bi blisko surađujući trebale razviti države članice i Komisija kako bi se Zakonik mogao primjenjivati u praksi. Taj se popis temelji na postojećem dokumentu o planiranju koji je povezan sa svim projektima povezanima s informacijskim tehnologijama u području carine i poznat pod nazivom višegodišnji strateški plan, a sastavljen je u skladu s Odlukom br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (2), a posebice s njezinim člankom 4. i člankom 8. stavkom 2. Za elektroničke sustave iz programa rada trebao bi vrijediti isti pristup upravljanja projektima i trebali bi biti osmišljeni i razvijeni kako je određeno višegodišnjim strateškim planom.

(4)

Programom rada trebalo bi definirati i opisati elektroničke sustave i povezane pravne osnove, ključne točke i predviđene datume za početak primjene. Ti bi se datumi trebali navoditi kao „predviđeni datumi uvođenja”. Datum uvođenja elektroničkih sustava trebao bi biti predviđeni datum završetka prijelaznog razdoblja.

(5)

Elektronički sustavi iz programa rada trebali bi biti odabrani u svjetlu njihova očekivanog učinka u smislu prioriteta utvrđenih u Zakoniku. Jedan je od glavnih prioriteta u tom pogledu ponuditi gospodarskim subjektima širok spektar elektroničkih carinskih usluga na cijelom carinskom području Unije. Nadalje, elektroničkim bi se sustavima trebalo pridonijeti učinkovitosti, djelotvornosti i usklađenosti carinskih postupaka širom Unije. Redoslijed i raspored uvođenja sustava uključenih u program rada trebali bi se temeljiti na praktičnim pitanjima i pitanjima povezanima s upravljanjem projektima kao što su raspoređivanje napora i resursa, međusobna povezanost projekata, posebni preduvjeti za svaki sustav i zrelost projekta. Cilj je programa rada planirati razvoj elektroničkih sustava i upravljati njima na pravilan i postupan način.

(6)

Budući da države članice u suradnji s Komisijom razvijaju, uvode i održavaju elektroničke sustave iz članka 16. stavka 1. Zakonika, Komisija i države članice trebale bi zajednički osigurati da se priprema i primjena elektroničkih sustava provode u skladu s programom rada te da se donesu odgovarajuće mjere za usklađeno i pravovremeno planiranje, dizajn, razvoj i uvođenje sustava.

(7)	Kako bi se osigurala vremenska usklađenost programa rada i višegodišnjeg strateškog plana, trebalo bi ih ažurirati istodobno.

(8)	Mjere predviđene u ovoj Odluci u skladu su s mišljenjem Odbora za Carinski zakonik,

DONIJELA JE OVU ODLUKU:

Članak 1.

Predmet

Ovom se Odlukom donosi plan rada iz članka 280. stavka 1. Uredbe (EU) br. 952/2013 o Carinskom zakoniku Unije („Zakonik”).

Program rada priložen je ovoj Odluci.

Članak 2.

Provedba

1. Komisija i države članice donose mjere potrebne za suradnju i provedbu programa rada.

2. Projekti utvrđeni programom rada te priprema i primjena odgovarajućih elektroničkih sustava usklađeni su s programom rada.

3. Komisija se obvezuje da će postići dogovor s državama članicama u pogledu područja primjene projekta, dizajna, zahtjeva i arhitekture elektroničkih sustava kako bi se započelo s projektima iz programa rada. Komisija se prema potrebi savjetuje i s gospodarskim subjektima i uzima u obzir njihovo mišljenje.

Članak 3.

Ažuriranje

1. Program rada se redovito ažurira kako bi se osigurala usklađenost s posljednjim razvojima u provedbi Zakonika i prilagodba njima te kako bi se u obzir uzeo stvarni napredak u području pripreme i razvoja elektroničkih sustava, a osobito u pogledu raspoloživosti zajednički dogovorenih specifikacija i početka primjene elektroničkih sustava.

2. Kako bi se osigurala vremenska usklađenost između programa rada i višegodišnjeg strateškog plana, program rada ažurira se barem jednom godišnje.

Ova Odluka stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Sastavljeno u Bruxellesu 29. travnja 2014.

Za Komisiju

Predsjednik

José Manuel BARROSO

(1) SL L 269, 10.10.2013., str. 1.

(2) Odluka br. 70/2008/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2008. o okruženju bez papira za carinu i trgovinu (SL L 23, 26.1.2008., str. 21.).

PRILOG

PROGRAM RADA ZA CARINSKI ZAKONIK UNIJE

I. Uvod u program rada

Svrha je programa rada osigurati instrument za potporu primjeni Zakonika u pogledu razvoja i uvođenja elektroničkih sustava.

Programom rada pruža se potpora razvoju elektroničkih sustava iz članka 6. stavka 1. i uređuje određivanje prijelaznih razdoblja iz članka 278. Zakonika. Program rada odnosi se na potrebnu suradnju između Komisije i država članica u području razvoja i uvođenja elektroničkih sustava kako je predviđeno člankom 16. stavkom 1. Zakonika.

U okviru programa rada podrazumijeva se sljedeće:

1.	program se odnosi na razvoj i uvođenje elektroničkih sustava iz članka 16. stavka 1. Zakonika;

2.	njime se u obzir uzimaju prioriteti određeni u članku 280. stavku 2. Zakonika;

3.	sadržava popis elektroničkih sustava iz članka 16. stavka 1. potrebnih za primjenu odredaba Zakonika za koje je potrebno predvidjeti prijelazno razdoblje od datuma primjene Zakonika i najkasnije do 31. prosinca 2020.;

programom se za svaki projekt utvrđuje:

(a)	detaljan opis projekta i povezanog elektroničkog sustava;

(b)	pravna osnova za elektronički sustav (povezane pravne odredbe Zakonika);

(c)	ključna točka u smislu predviđenog datuma za tehničke specifikacije, odnosno datuma dovršenja nepromjenjivih tehničkih specifikacija, koje će biti ažurirane i stavljene na raspolaganje državama članicama nakon preispitivanja;

(d)	predviđeni datum početka primjene elektroničkog sustava, naveden kao predviđeni datum uvođenja elektroničkog sustava, koji odgovara datumu završetka prijelaznog razdoblja.

Opis elektroničkih sustava u programu rada temelji se na preduvjetima za te sustave koji se mogu izvesti iz opisa u Kodeksu u trenutku izrade programa rada.

Kako bi se proveo program rada, Komisija će u bliskoj suradnji s državama članicama započeti posebne projekte povezane s elektroničkim sustavima i provesti aktivnosti poslovne analize. U cilju daljnje razrade tehničkog dijela projekata povezanog s informacijskim tehnologijama Komisija će u bliskoj suradnji s državama članicama utvrditi zajedničke specifikacije za predviđene elektroničke sustave. Države članice i Komisija osigurat će razvoj i uvođenje sustava, uključujući testiranje i migraciju aktivnosti, u skladu s utvrđenom arhitekturom i specifikacijama sustava. Komisija i države članice također će surađivati s drugim zainteresiranim stranama poput gospodarskih subjekata.

Projekti će se razvijati u različitim fazama (razvoj, izrada, testiranje, migracija i na kraju početak primjene). Uloga Komisije i država članica u tim će različitim fazama ovisiti o prirodi i arhitekturi sustava i njegovih sastavnih dijelova ili usluga kao što je opisano u detaljnim sažecima projekata u okviru višegodišnjeg strateškog plana. Komisija prema potrebi utvrđuje zajedničke tehničke specifikacije u bliskoj suradnji s državama članicama koje prethodno provode njihovo preispitivanje, a kako bi ih se stavilo na raspolaganje 24 mjeseca prije predviđenog datuma uvođenja elektroničkog sustava.

Države članice i Komisija sudjelovat će u razvoju i uvođenju sustava, uključujući aktivnosti potpore pri provedbi, kao što su osposobljavanje i komunikacijske aktivnosti. Te će se aktivnosti provoditi u vezi s ključnim točkama i datumima navedenim u programu rada. Gospodarski subjekti poduzet će potrebne korake kako bi mogli upotrebljavati sustave nakon njihova uvođenja.

II. Program rada (za Carinski zakonik Unije)

Projekti u okviru Carinskog zakonika Unije i povezani elektronički sustavi

Popis projekata povezanih s razvojem i uvođenjem elektroničkih sustava potrebnih za primjenu Zakonika

Pravna osnova

Ključna točka

Predviđeni datum uvođenja elektroničkih sustava (1)

Sustav registriranih izvoznika

Cilj je projekt staviti na raspolaganje ažurirane informacije o registriranim izvoznicima s poslovnim nastanom u zemljama korisnicama općeg sustava povlastica koji izvoze robu u EU. Sustav će uključivati i podatke o gospodarskim subjektima u EU-u kako bi se pružila potpora izvozu u zemlje korisnice općeg sustava povlastica.

članak 6. stavak 1. i članci 16. i 64. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q1 2015

1.1.2017.

Obvezujuće tarifne informacije (OTI) i Surveillance 2 + u okviru

Carinskog zakonika Unije

—	Cilj je projekta modernizacija sustava OTI i Surveillance 2 kako bi se osiguralo sljedeće:

—	usklađivanje europskog sustava obveznih tarifnih informacija (EBTI-3) sa zahtjevima Carinskog zakonika Unije,

—	proširenje podataka iz sustava Surveillance,

—	praćenje obvezne upotrebe OTI-ja, praćenje proširene upotrebe OTI-ja i upravljanje njome.

Projekt će se provoditi u dvije faze. Prva faza obuhvaćat će osnovne elemente potrebne za ispunjenje obveze kontrole upotrebe OTI-ja s pomoću ograničenog skupa podataka i usklađenja s postupkom za carinske odluke.

U drugoj će se fazi primijeniti sve mogućnosti praćenja s pomoću cjelovitog skupa podataka i staviti na raspolaganje gospodarskim subjektima sučelje za gospodarske subjekte usklađeno na razini EU-a kojim će im se omogućiti da elektroničkim putem dostave zahtjev za OTI i prime odluku o OTI-ju.

članak 6. stavak 1. i članci 16., 22., 23., 26., 27., 28., 33. i 34. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q2 2015

(faza 1)

= Q3 2016

(faza 2)

1.3.2017.

(faza 1)

1.10.2018.

(faza 2)

Carinske odluke u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je projekta uskladiti postupke povezane sa zahtjevom za carinsku odluku, donošenjem odluke i upravljanjem odlukama normizacijom i elektroničkim upravljanjem podacima o zahtjevima i odlukama/odobrenjima širom Europske unije. Sustavom će se olakšati savjetovanja tijekom razdoblja donošenja odluke i upravljanje postupkom odobrenja.

članak 6. stavak 1. i članci 16., 22., 23., 26., 27. i 28. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q3 2015

2.10.2017.

Izravan pristup europskim informacijskim sustavima za gospodarske subjekte (jedinstveno upravljanje korisnicima i digitalni potpis)

Cilj je ovog projekta osigurati praktična rješenja kojima bi se gospodarskim subjektima omogućio izravan pristup usklađen na razini EU-a u obliku usluge koju treba uključiti u elektroničke carinske sustave definirane u konkretnim projektima u okviru Carinskog zakonika Unije, kao što su Obvezujuće tarifne informacije (OTI) i Surveillance 2 + u okviru Carinskog zakonika Unije i Carinske odluke u okviru Carinskog zakonika Unije. To uključuje potporu u pogledu identiteta, pristupa i upravljanja korisnicima u skladu s potrebnim sigurnosnim politikama, što može biti dopunjeno potporom u pogledu digitalnih potpisa.

članak 6. stavak 1. i članak 16. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q4 2015

2.10.2017.

Dokaz o statusu iz Unije u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je projekta stvaranje novog informacijskog sustava na europskoj razini za pohranu i pronalaženje dokaza o statusu iz Unije te upravljanje njima. Projektom je predviđena zamjena obrasca T2L u papirnatom obliku njegovom elektroničkom inačicom.

članak 6. stavak 1. i članci 16. i 153. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q3 2015

2.10.2017.

Ažuriranje ovlaštenih gospodarskih subjekata (AEO) u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je projekta poboljšati poslovne procese povezane sa zahtjevima i odobrenjima u pogledu ovlaštenih gospodarskih subjekata uzimajući u obzir promjene zakonskih odredaba Carinskog zakonika Unije i usklađivanje postupka donošenja carinskih odluka.

članak 6. stavak 1. i članci 16., 22., 23., 26., 27., 28., 38. i 39. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q1 2016

1.3.2018.

Surveillance 3 u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je ovog projekta modernizacija sustava Surveillance 2+ kako bi se osigurala njegova usklađenost sa zahtjevima Carinskog zakonika Unije, kao što je standardna razmjena informacija tehnikama elektroničke obrade podataka i utvrđivanje odgovarajućih funkcija potrebnih za preradu i analizu skupa podataka o nadzoru dobivenih od država članica.

Stoga će uključivati daljnje kapacitete za izdvajanje podataka i funkcije izvještavanja koji će se staviti na raspolaganje Komisiji i državama članicama.

članak 6. stavak 1. i članak 56. stavak 5. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q3 2016

1.10.2018.

Ažuriranje novog kompjuteriziranog provoznog sustava (NCTS) u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je ovog projekta uskladiti postojeći kompjuterizirani provozni sustav s novim zahtjevima Carinskog zakonika Unije kao što su usklađivanje razmjene informacija sa zahtjevima Carinskog zakonika Unije u pogledu podataka te ažuriranje i razvoj sučelja s drugim sustavima.

članak 6. stavak 1. i članci 226. do 236. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q3 2016

1.10.2018.

Automatizirani sustav izvoza u okviru Carinskog zakonika Unije (AES)

Cilj je projekta daljnji razvoj postojećih sustava kontrole izvoza u cilju primjene potpuno automatiziranog sustava izvoza koji bi odgovarao na zahtjeve poduzeća u pogledu postupaka i podataka uvedenih Carinskim zakonikom Unije, među ostalim opseg primjene pojednostavnjenih postupaka, razdvojene izlazne pošiljke i centralizirano carinjenje za izvoz. Predviđeno je i pokrivanje razvoja sučelja usklađenih sa sustavom kontrole kretanja trošarinskih proizvoda (EMCS) i NCTS-om. AES će omogućiti potpunu automatizaciju izvoznih postupaka i izlaznih formalnosti.

članak 6. stavak 1. i članci 16., 179. i 263. do 276. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q3 2016

1.3.2019.

10.

Informativni obrasci (INF) za posebne postupke u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je ovog projekta razvoj novog centraliziranog sustava za potporu postupcima upravljanja podacima iz informativnih obrazaca i njihovo pojednostavnjenje te elektroničku obradu podataka iz informativnih obrazaca u području posebnih postupaka.

članak 6. stavak 1. i članci 16., 215., 237. do 242. i 250. do 262. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q3 2017

1.10.2019.

11.

Posebni postupci u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je ovog projekta ubrzati, olakšati i uskladiti posebne postupke u cijeloj Uniji osiguravajući zajedničke modele poslovnih procesa. Tim će se projektom nastojati provesti sve promjene uvedene Carinskim zakonikom Unije koje je potrebno provesti u vezi s carinskim skladištenjem, krajnjom upotrebom, privremenim uvozom, unutarnjom i vanjskom proizvodnjom. Elektronička rješenja za rukovanje podacima o posebnim postupcima uglavnom će se utvrđivati na nacionalnoj razini.

članak 6. stavak 1. i članci 16., 215., 237. do 242. i 250. do 262. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q1 2017

1.10.2019.

12.

Obavijest o dolasku, obavijest o podnošenju carini i privremeni smještaj u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je ovog projekta utvrditi postupke za obavijest o dolasku prijevoznih sredstava, obavijest o podnošenju carini, privremeni smještaj i deklaraciju o privremenom smještaju te pružiti potporu usklađivanju među državama članicama u pogledu razmjene informacija između trgovaca i carine te, kada je to potrebno, među carinskim upravama. Kada postupci ne uključuju više od jedne države članice, postupak provedbe isključivo je nacionalno pitanje.

članak 6. stavak 1. i članci 16. i 133. do 152. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q3 2017

2.3.2020.

13.

Centralizirano carinjenje za uvoz u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je ovog projekta omogućiti stavljanje robe u carinski postupak uporabom centraliziranog carinjenja, čime se gospodarskim subjektima omogućuje centraliziranje poslovanja s carinskog stajališta. Obrada carinske deklaracije i puštanje robe trebali bi biti usklađeni među povezanim carinarnicama.

članak 6. stavak 1. i članci 16. i 179. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q1 2017

1.10.2020.

14.

Upravljanje osiguranjima u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je ovog projekta osigurati učinkovito i djelotvorno upravljanje zajedničkim osiguranjima koja se mogu upotrebljavati u više od jedne države članice i praćenje referentnog iznosa za svaku carinsku deklaraciju, dopunsku deklaraciju ili odgovarajuće informacije o detaljima potrebnim za knjiženje postojećih carinskih dugova za sve carinske postupke, kako je predviđeno Carinskim zakonikom Unije, osim za provoz kojim se upravlja u okviru projekta NCTS.

članak 6. stavak 1. i članci 16. i 89. do 100. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

predviđeni datum za tehničke specifikacije

= Q1 2018

2.3.2020.

15.

Sigurnosti i zaštita te upravljanje rizikom u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je ovog projekta ojačati sigurnost i zaštitu opskrbnog lanca u utvrđenim područjima i svim načinima prijevoza, a posebno u zračnom prijevozu, poboljšanjem kvalitete, arhiviranja, dostupnosti i razmjene podataka. Poboljšat će i cjelokupni okvir za analizu rizika optimizacijom podataka o teretu koji su na raspolaganju carinskim tijelima i razmjenom informacija o riziku. To će dovesti do promjene sustava kao što su sustav kontrole uvoza i sustav za upravljanje rizikom uz moguće proširenje na nove module.

članak 6. stavak 1., članci 16., 46. i 127. do 132. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

treba odrediti u sljedećoj inačici programa rada

treba odrediti u sljedećoj inačici programa rada koja se temelji na planu (2)

16.

Razvrstavanje u okviru Carinskog zakonika Unije

Cilj je projekta razviti informacijski sustav o razvrstavanju u carinsku tarifu s modulom za savjetovanje čime bi se dobila jedinstvena platforma s pomoću koje su sve informacije o razvrstavanju (bez obzira na prirodu) na raspolaganju i lako dostupne. To će omogućiti gospodarskim subjektima, posebno malim i srednjim poduzećima, i carinskim tijelima država članica lakše pronalaženje odgovarajućih informacija o razvrstavanju.

članak 6. stavak 1., članak 16. stavak 1. i članak 57. Uredbe (EU) br. 952/2013 o utvrđivanju Carinskog zakonika Unije

treba odrediti u sljedećoj inačici programa rada

Slika:

grafički pregled

Projekti povezani s elektronič kim sustavima u okviru Carinskog zakonika Unije

Predviđeni datum

S1 2017.

S2 2017.

S1 2018.

S2 2018.

S1 2019.

S2 2019.

S1 2020.

S2 2020.

1. Sustav registriranih izvoznika

1.1.2017

2. Ažuriranje sustava obvezujućih tarifnih informacija (OTI) u okviru Carinskog zakonika Unije faza 1

1.3.2017

faza 2

1.10.2018

3. Carinske odluke u okviru Carinskog zakonika Unije

2.10.2017

4. Izravan pristup europskim informacijskim sustavima za gospodarske subjekte (jedinstveno administriranje korisnika i digitalni potpis)

2.10.2017

5. Dokaz o statusu iz Unije

2.10.2017

6. Ažuriranje ovlaštenih gospodarskih subjekata (AEO) u okviru Carinskog zakonika Unije

1.3.2018

8. Surveillance 3 u okviru Carinskog zakonika Unije

2.10.2018

7. Ažuriranje novog kompjuteriziranog provoznog sustav (NCTS) u okviru Carinskog zakonika Unije

1.10.2018

9. Automatizirani sustav izvoza (AES) u okviru Carinskog zakonika Unije

1.3.2019

10. Informativni obrasci (INF) za posebne postupke u okviru Carinskog zakonika Unije

1.10.2019

11. Posebni postupci u okviru Carinskog zakonika Unije

1.10.2019

12. Obavijest o dolasku, obavijest o podnošenju carini i privremeni smještaj u okviru Carinskog zakonika Unije

2.3.2020

13. Centralizirano carinjenje za uvoz u okviru Carinskog zakonika Unije

2.10.2020

14. Upravljanje osiguranjima u okviru Carinskog zakonika Unije

2.10.2020

15. Sigurnosti i zaštita te upravljanje rizikom u okviru Carinskog zakonika Unije

potrebno utvrditi

16. Razvrstavanje u okviru Carinskog zakonika Unije

potrebno utvrditi

(1) Taj predviđeni datum uvođenja elektroničkih sustava odgovara datumu završetka prijelaznog razdoblja.

(2) Vremenski raspored za projekte povezane s kretanjima u području upravljanja rizikom treba uzeti u obzir pri ažuriranju programa rada u skladu s Komisijinim trenutačnim radom na strategiji i akcijskom planu koji se temelje na zaključcima Vijeća o jačanju sigurnost opskrbnoga lanca i upravljanju rizicima u carinskim pitanjima (8761/3/13, rev. 3, 18. lipnja 2013.).

		ISSN 1977-0847
Službeni list Europske unije		L 134

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Godište 57. 7. svibnja 2014.

Sadržaj		II. Nezakonodavni akti	Stranica
		MEĐUNARODNI SPORAZUMI
		2014/252/EU
	*	Odluka Vijeća od 14. travnja 2014. o sklapanju Sporazuma između Europske unije i Republike Turske o ponovnom prihvatu osoba koje neovlašteno borave	1
		Sporazum između Europske unije i Republike Turske o ponovnom prihvatu osoba koje neovlašteno borave	3
		UREDBE
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) br. 462/2014 оd 5. svibnja 2014. o odobravanju osnovne tvari Equisetum arvense L. u skladu s Uredbom (EZ) br. 1107/2009 Europskog parlamenta i Vijeća o stavljanju na tržište sredstava za zaštitu bilja i o izmjeni Priloga Provedbenoj uredbi (EU) br. 540/2011 ( 1 )	28
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) br. 463/2014 оd 5. svibnja 2014. o utvrđivanju uvjeta koji se primjenjuju na sustav elektroničke razmjene podataka između država članica i Komisije u skladu s Uredbom (EU) br. 223/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o Fondu europske pomoći za najpotrebitije	32
	*	Provedbena uredba Komisije (EU) br. 464/2014 оd 6. svibnja 2004. o odstupanju od Uredbe Vijeća (EZ) br. 1967/2006 u pogledu minimalne udaljenosti od obale i minimalne dubine za potegače otvorenog mora koje love hujice (Gymnammodytes cicerelus i G. semisquamatus) i glavoče (Aphia minuta i Crystalogobius linearis) u određenim teritorijalnim vodama Španjolske (Katalonija)	37
		Provedbena uredba Komisije (EU) br. 465/2014 оd 6. svibnja 2014. o utvrđivanju paušalnih uvoznih vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća	40
		ODLUKE
		2014/253/EU
	*	Odluka Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbe globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/004 ES/Grupo Santana iz Španjolske)	42
		2014/254/EU
	*	Odluka Europskog parlamenta i Vijeća od 16. travnja 2014. o mobilizaciji Europskog fonda za prilagodbu globalizaciji u skladu s točkom 13. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (zahtjev EGF/2012/007 IT/VDC Technologies iz Italije)	44
		2014/255/EU
	*	Provedbena odluka Komisije оd 29. travnja 2014. o donošenju programa rada za Carinski zakonik Unije	46

(EUR/100 kg)
Oznaka KN	Oznaka treće zemlje (1)	Standardna uvozna vrijednost
0702 00 00	MA	37,5
	MK	101,4
	TN	109,1
	TR	97,3
	ZZ	86,3
0707 00 05	MA	35,6
	MK	51,1
	TR	125,0
	ZZ	70,6
0709 93 10	MA	70,8
	TR	113,5
	ZA	31,4
	ZZ	71,9
0805 10 20	EG	47,3
	IL	73,9
	MA	45,0
	TN	68,6
	TR	63,3
	ZZ	59,6
0805 50 10	MA	35,6
	TR	96,3
	ZZ	66,0
0808 10 80	AR	109,1
	BR	87,6
	CL	115,7
	CN	98,6
	MK	30,8
	NZ	135,5
	US	158,7
	ZA	111,3
	ZZ	105,9


	(1) Tekst značajan za EGP