ISSN 1977-0847 |
||
Službeni list Europske unije |
L 122 |
|
Hrvatsko izdanje |
Zakonodavstvo |
Svezak 57. |
|
|
|
(1) Tekst značajan za EGP |
HR |
Akti čiji su naslovi tiskani običnim slovima su oni koji se odnose na svakodnevno upravljanje poljoprivrednim pitanjima, a općenito vrijede ograničeno razdoblje. Naslovi svih drugih akata tiskani su masnim slovima, a prethodi im zvjezdica. |
I. Zakonodavni akti
UREDBE
24.4.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 122/1 |
UREDBA (EU) br. 375/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 3. travnja 2014.
o osnivanju Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć (inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 214. stavak 5.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),
budući da:
(1) |
Solidarnost je temeljna vrijednost Unije te postoji potencijal za daljnji razvoj načina izražavanja solidarnosti građana Unije s ljudima iz trećih zemalja koji su izloženi ili pogođeni nesrećama prouzročenim ljudskim djelovanjem ili prirodnim katastrofama. Osim toga, Unija kao cjelina najveći je svjetski donator humanitarne pomoći, osiguravajući gotovo 50 % svjetske humanitarne pomoći. |
(2) |
Volontiranje je konkretan i vidljiv izraz solidarnosti kojim pojedinci stavljaju svoje znanje, vještine i vrijeme na raspolaganje drugim ljudima bez financijske motivacije. |
(3) |
Postoji potreba za daljnjim razvojem solidarnosti sa žrtvama kriza i katastrofa u trećim zemljama kao i podizanja razine svijesti o humanitarnoj pomoći i volontiranju općenito te njihove vidljivosti među građanima Unije. |
(4) |
Vizija Unije za humanitarni rad, uključujući zajednički cilj, načela i dobre prakse te zajednički okvir za dostavu humanitarne pomoći Unije, nalazi se u Zajedničkoj izjavi Vijeća i sastanka predstavnika vlada država članica s Vijećem, Europskim parlamentom i Europskom komisijom naslovljenoj „Europski konsenzus o humanitarnoj pomoći” (2). U Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći naglašava se čvrsta obveza Unije prema pristupu utemeljenom na potrebama kao i prema potvrđivanju i promicanju temeljnih humanitarnih načela humanosti, neutralnosti, nepristranosti i neovisnosti. Djelovanja Europskog volonterskog tijela za humanitarnu pomoć („inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a”) trebala bi biti vođena Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći. |
(5) |
Humanitarna pomoć Unije isporučuje se u situacijama kada mogu djelovati i drugi instrumenti povezani s razvojnom suradnjom, upravljanjem krizom i civilnom zaštitom. Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi djelovati na dosljedan i komplementaran način i izbjegavati preklapanja s odgovarajućim politikama i instrumentima Unije, posebno s politikom humanitarne pomoći Unije, politikom razvojne suradnje i Mehanizmom Europske unije za civilnu zaštitu uspostavljenim odlukom br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća (3), Koordinacijskim centrom za hitne odgovore, osnovanim tom Odlukom i s Europskom službom za vanjsko djelovanje (ESVD) i delegacijama EU-a, radi koordinacije Unijinog odgovora na humanitarne krize u trećim zemljama. |
(6) |
Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi doprinijeti naporima u jačanju kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći utemeljene na potrebama i jačanju kapaciteta i otpornosti zajednica u trećim zemljama koje su izložene ili pogođene katastrofama. Osim toga važno je poticati suradnju s odgovarajućim međunarodnim organizacijama i ostalim humanitarnim partnerima te lokalnim i regionalnim akterima. Ta bi se suradnja trebala odvijati u skladu s djelovanjima koje poduzimaju Ujedinjeni narodi kako bi se dala podrška središnjoj i općoj koordinacijskoj ulozi Ureda Ujedinjenih naroda za koordinaciju humanitarnih poslova (UN-OCHA). |
(7) |
Broj, opseg i složenost humanitarnih kriza u svijetu, kako prirodnih katastrofa tako i nesreća prouzrokovanih ljudskim djelovanjem, značajno su porasli tijekom godina, a taj će se trend vjerojatno nastaviti, što je dovelo do toga da se od sudionika u humanitarnim akcijama zahtijeva da odmah odgovore na djelotvoran, učinkovit i dosljedan način te da podupru lokalne zajednice u trećim zemljama kako bi one postale manje izložene i ojačale svoju otpornost na katastrofe. |
(8) |
Volonteri mogu doprinijeti jačanju kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći koja se temelji na potrebama i načelima i doprinijeti jačanju djelotvornosti humanitarnog sektora ako su prikladno odabrani, obučeni i pripremljeni za upućivanje tako da posjeduju potrebne vještine i da su kompetentni za najučinkovitije pružanje pomoći ljudima u nevolji, pod uvjetom da mogu računati s dostatnom potporom ili nadzorom na licu mjesta. |
(9) |
U Europi i svijetu postoje sustavi volontiranja usmjereni na upućivanje u treće zemlje. Često se radi o nacionalnim sustavima koji se uglavnom ili isključivo usmjeravaju na razvojne projekte. Stoga bi inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala stvarati dodanu vrijednost tako što će omogućavati prilike za volontere da zajedno doprinose akcijama pružanja humanitarne pomoći, jačajući na taj način aktivno europsko građanstvo. Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a također može dati dodanu vrijednost poticanjem transnacionalne suradnje organizacija koje sudjeluju u provedbi djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, čime se poboljšavaju međunarodni odnosi, odražava pozitivna slika Unije u svijetu i jača interes za paneuropske humanitarne projekte. |
(10) |
Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi biti isplativa, dopunjavati postojeće nacionalne i međunarodne volonterske sustave bez preklapanja, te biti usmjerena na rješavanje konkretnih potreba i nedostataka na humanitarnom planu. |
(11) |
Kako je naglašeno u Komunikaciji Komisije od 23. studenoga 2010. naslovljenoj „Kako izraziti solidarnost građana EU-a putem volontiranja: prva razmišljanja o Europskom volonterskom tijelu za humanitarnu pomoć”, na sadašnjoj sceni humanitarnog volontiranja postoje praznine koje inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a može popuniti volonterima odgovarajućeg profila, koji će se upućivati na pravo mjesto u pravo vrijeme. To se prvenstveno može postići primjenom europskih standarda i postupaka za identifikaciju i odabir humanitarnih volontera, zajednički dogovorenih standarda za obuku i pripremu humanitarnih volontera za upućivanje na teren, bazom potencijalnih volontera koji se odabiru prema potrebama na terenu te prilikama za volontere da doprinesu humanitarnim operacijama ne samo upućivanjem na teren, nego i radom u uredu i volonterskim aktivnostima putem interneta. |
(12) |
Odgovarajuća obuka te sigurnost i zaštita volontera trebali bi i dalje biti od najveće važnosti i podlijegati redovitim razmjenama informacija, uključujući s državama članicama. Volontere za humanitarnu pomoć EU-a ne bi se trebalo upućivati u operacije koje se provode u okolnostima međunarodnih i unutarnjih oružanih sukoba. |
(13) |
Unija vrši svoje operacije pružanja humanitarne pomoći na temelju potreba i u partnerstvu s provedbenim organizacijama. Te bi organizacije trebale imati važnu ulogu u provedbi inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a da bi se osiguralo vlasništvo sudionika na terenu i povećalo preuzimanje akcija iz te inicijative. Unija bi takvim organizacijama prije svega trebala povjeriti utvrđivanje, odabir, pripremu i upućivanje volontera za humanitarnu pomoć EU-a te njihovo praćenje tijekom i poslije misija, u skladu sa standardima i postupcima koje uspostavlja Komisija. Komisija bi trebala po potrebi biti u stanju odabrati uspješno obučene i pripremljene volontere za upućivanje po svojim uredima na terenu za poslove podrške. |
(14) |
Komunikacija Komisije od 25. listopada 2011. pod nazivom „Obnovljena strategija EU-a za društvenu odgovornost poduzeća za razdoblje 2011.–2014.” navodi kako privatna poduzeća mogu imati važnu ulogu i doprinijeti humanitarnim operacijama Unije, prije svega volontiranjem zaposlenika. |
(15) |
Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi pomoći Europljanima svih uzrasta da pokažu aktivnost europskog građanstva. Inicijativa bi stoga trebala doprinijeti promicanju volontiranja širom Unije i osobnom razvoju i međukulturnoj svijesti sudjelujućih volontera, čime se poboljšavaju njihove kompetencije i mogućnosti zapošljavanja u svjetskom gospodarstvu. |
(16) |
Unijina načela jednakih mogućnosti i zabrana diskriminacije ukazuju na to da bi građani Unije i oni s dugotrajnim boravištem u Uniji, bez obzira na svoju struku i dob, trebali moći sudjelovati u aktivnom građanstvu. Uzimajući u obzir posebne izazove u humanitarnom kontekstu, sudionici inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebali bi biti minimalne starosti 18 godina i mogli predstavljati širok raspon profila i generacija, uključujući stručnjake i umirovljene stručnjake. |
(17) |
Jasan pravni status ključan je preduvjet koji moraju ispunjavati volonteri za sudjelovanje u zemljama izvan Unije. Uvjete upućivanja volontera trebalo bi definirati ugovorima, uključujući standarde za zaštitu i sigurnost volontera, odgovornosti organizacija pošiljateljica i primateljica, pokrivanje osiguranja, dnevnica, smještaja i drugih odgovarajućih troškova. Upućivanje volontera u treće zemlje trebalo bi podlijegati sigurnosnim i zaštitnim mjerama. |
(18) |
Preporuke iz Plana politike volontiranja u Europi i rad europskih i međunarodnih volonterskih organizacija te volonterski program Ujedinjenih naroda trebali bi se po potrebi uzimati u obzir u djelovanjima u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. |
(19) |
Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi podupirati djelovanja utemeljena na potrebama usmjerena jačanju kapaciteta organizacija primateljica za humanitarnu pomoć u trećim zemljama kako bi se ojačala lokalna pripravnost i odgovor na humanitarne krize te kako bi se osigurao učinkovit i održiv učinak rada koji obavljaju volonteri za humanitarnu pomoć EU-a na terenu upravljanjem rizicima od katastrofa, pripravnošću i odgovorom, podučavanjem, obukom za upravljanje volonterima i ostalim važnim područjima. |
(20) |
Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a trebala bi po potrebi imati cilj jačanja rodne perspektive u politici humanitarne pomoći Unije, promicanju odgovarajućih humanitarnih odgovora na posebne potrebe žena i muškaraca svih dobi. Posebna bi se pozornost trebala posvetiti suradnji sa ženskim grupama i mrežama kako bi se promicalo sudjelovanje i vodstvo žena u humanitarnoj pomoći te iskoristile njihove sposobnosti i stručnost za doprinos obnovi, izgradnji mira, smanjenju rizika od katastrofa te izgradnji otpornosti pogođenih zajednica. |
(21) |
Ova Uredba utvrđuje financijsku omotnicu za cijelo trajanje financijskog razdoblja, koja za Europski parlament i Vijeće tijekom godišnjeg proračunskog postupka predstavlja glavni referentni iznos u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, suradnji u proračunskim pitanjima i dobrom financijskom upravljanju (4). |
(22) |
Dodjela financijske pomoći trebala bi se provoditi u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (5). Zbog posebne prirode akcija iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, prikladno je da se financijska sredstva mogu dodjeljivati fizičkim i pravnim osobama javnog ili privatnog prava. Važno je osigurati poštovanje propisa iz te Uredbe, osobito u pogledu njezinih načela ekonomičnosti, djelotvornosti i učinkovitosti. |
(23) |
Poboljšanje provedbe i kvalitete potrošnje trebalo bi biti vodeće načelo za ostvarenje ciljeva inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a te istodobno osiguravati optimalno korištenje financijskih sredstava. |
(24) |
Financijski interesi Unije trebali bi se štititi proporcionalnim mjerama tijekom cjelokupnog ciklusa rashoda, uključujući sprečavanjem, otkrivanjem i ispitivanjem nepravilnosti, povratom izgubljenih sredstava, pogrešno isplaćenih ili nepravilno iskorištenih sredstava te, prema potrebi, novčanim kaznama. Trebalo bi poduzeti odgovarajuće mjere za sprečavanje nepravilnosti i prijevara te poduzeti potrebne korake za povrat izgubljenih, krivo uplaćenih ili nepravilno utrošenih sredstava u skladu s Uredbom Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 (6), Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (7) i Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (8). |
(25) |
Trećim zemljama, osobito zemljama pristupnicama ili zemljama kandidatkinjama, potencijalnim kandidatima, partnerskim zemljama iz Europskog politike susjedstva i članicama Europske udruge slobodne trgovine (EFTA) trebalo bi omogućiti sudjelovanje na osnovi sporazuma o suradnji. |
(26) |
Volonteri sudionici i organizacije koje provode djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a iz zemalja suradnica također bi se trebali pridržavati načela iz Europskog konsenzusa o humanitarnoj pomoći te se zalagati za poštovanje istih, s naglaskom na zaštitu „humanitarnog prostora”. |
(27) |
Kako bi se omogućilo stalno povratno informiranje i poboljšanje te kako bi njihovo donošenje postalo fleksibilnije i učinkovitije, ovlasti za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora trebale bi se delegirati Komisiji u skladu s odredbama koje se odnose na standarde za odabir, upravljanje i upućivanje volontera za humanitarnu pomoć EU-a, izmjenu pokazatelja postignuća i tematskih prioriteta te prilagodbu postotaka za dodjelu financijske omotnice za provedbu ove Uredbe. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Tijekom pripreme i sastavljanja delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati istodobno, pravovremeno i odgovarajuće prosljeđivanje relevantnih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. |
(28) |
Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (9). Postupak pregleda trebalo bi koristiti za usvajanje postupaka odabira, upravljanja i upućivanja volontera za humanitarnu pomoć EU-a, mehanizma ovjere, programa obuke i godišnjeg programa rada inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. |
(29) |
Ovom se Uredbom poštuju temeljna prava i postupa se u skladu s načelima koja su priznata Poveljom o temeljnim ljudskim pravima Europske unije. |
(30) |
Obrada osobnih podataka u okviru ove Uredbe ne prelazi ono što je neophodno i razmjerno za potrebe osiguravanja neometanog rada inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. Sva obrada osobnih podataka uređena je Uredbom (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (10). Svaka obrada osobnih podataka koju izvršavaju organizacije koje provode inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, a koje su zakonski osnovane u Uniji, podliježe Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (11). |
(31) |
Provedeno je savjetovanje s europskim nadzornikom za zaštitu podataka u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 koji je dostavio mišljenje 23. studenoga 2012. (12). |
(32) |
Primjereno je uskladiti razdoblje primjene ove Uredbe s Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (13). Stoga bi se ova Uredba trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014., |
DONIJELI SU OVU UREDBU:
POGLAVLJE I.
UVODNE ODREDBE
Članak 1.
Predmet
Ovom se Uredbom osniva Europsko volontersko tijelo za humanitarnu pomoć (u daljnjem tekstu „inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a”) kao okvir za zajedničke doprinose europskih volontera potpori i nadopunjavanju humanitarne pomoći u trećim zemljama.
Ovom se Uredbom određuju pravila i postupci za upravljanje inicijativom Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a te pravila za osiguranje financijske pomoći.
Članak 2.
Područje primjene
Ova se Uredba primjenjuje na:
1. |
odabir, obuku i upućivanje Volontera za humanitarnu pomoć EU-a radi potpore i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama; |
2. |
djelovanja kojima se podupire, promiče i priprema upućivanje Volontera za humanitarnu pomoć EU-a radi potpore i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama; |
3. |
djelovanja unutar i izvan Unije usmjerena na izgradnju kapaciteta za humanitarnu pomoć organizacija primateljica u trećim zemljama. |
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
(a) |
„volonter” znači osoba koja slobodnom voljom i bez financijske motivacije odluči sudjelovati u aktivnostima koje koriste zajednici i društvu općenito; |
(b) |
„kandidat za volontera” znači osoba koja zadovoljava uvjete u skladu s člankom 11. stavkom 3. za prijavu za sudjelovanje u djelovanjima u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a; |
(c) |
„volonter za humanitarnu pomoć EU-a” znači kandidat za volontera koji je odabran, obučen u skladu s posebnim standardima, postupcima i referentnim kriterijima, za kojega je ocijenjeno da zadovoljava uvjete te koji je evidentiran da je na raspolaganju za upućivanje radi potpore i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama; |
(d) |
„humanitarna pomoć” znači aktivnosti i operacije u trećim zemljama namijenjene dostavljanju hitne pomoći na osnovi potreba, usmjerene na očuvanje života, sprečavanje ili olakšavanje ljudske patnje i očuvanje ljudskog dostojanstva u katastrofama prouzrokovanim ljudskim djelovanjem ili prirodnim katastrofama. Ona obuhvaća operacije potpore, humanitarne pomoći i zaštite tijekom humanitarnih kriza ili neposredno poslije njih, mjere potpore kako bi se osigurao pristup ljudima kojima je potrebna pomoć i omogućio slobodan protok pomoći, kao i djelovanja s ciljem jačanja pripravnosti na katastrofe i smanjenja rizika od katastrofa i davanja doprinosa jačanju otpornosti i kapaciteta za rješavanje kriza i oporavak od njih; |
(e) |
„treća zemlja” znači zemlja izvan Unije u kojoj se provode aktivnosti i operacije humanitarne pomoći kako je navedeno u točki (d). |
Članak 4.
Cilj
Cilj inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a doprinijeti je jačanju kapaciteta Unije u pružanju humanitarne pomoći utemeljene na potrebama i usmjerene na očuvanje života, sprečavanje ili olakšavanje ljudske patnje i očuvanje ljudskog dostojanstva te na jačanje kapaciteta i otpornosti izloženih zajednica u trećim zemljama ili onih koje su pogođene katastrofama, osobito pripravnošću na katastrofe, smanjenjem rizika od katastrofa i jačanjem veza između pomoći, obnove i razvoja. Taj se cilj postiže dodanom vrijednošću zajedničkih doprinosa volontera za humanitarnu pomoć EU-a, kojima se izražavaju vrijednosti Unije i solidarnost s ljudima kojima je potrebna pomoć te na vidljiv način promiče osjećaj europskog građanstva.
Članak 5.
Opća načela
1. Djelovanja u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a vrše se u skladu s načelima humanitarne pomoći, što uključuje humanost, neutralnost, nepristranost i neovisnost, te s Europskim konsenzusom o humanitarnoj pomoći.
2. Djelovanja u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a odgovaraju na humanitarne potrebe lokalnih zajednica i zahtjeve organizacija primateljica i imaju cilj doprinijeti jačanju djelotvornosti humanitarnog sektora.
3. Sigurnost i zaštita kandidata za volontere i volontera za humanitarnu pomoć EU-a predstavljaju prioritet.
4. Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a promiče zajedničke projekte utemeljene na potrebama i transnacionalna partnerstva između volontera sudionika iz različitih zemalja te organizacija koje provode djelovanja iz te inicijative kako je navedeno u članku 10.
Članak 6.
Usklađenost i komplementarnost djelovanja Unije
1. U provedbi Uredbe osigurava se usklađenost i komplementarnost s ostalim instrumentima i područjima vanjskog djelovanja Unije i drugih odgovarajućih politika Unije, posebno s politikom humanitarne pomoći, politikom razvojne suradnje te Mehanizmom Europske unije za civilnu zaštitu, istodobno izbjegavajući dupliciranje i preklapanje te prepoznavajući da je humanitarna pomoć uređena načelima humanitarne pomoći iz članka 5. stavka 1. ove Uredbe. Posebno se posvećuje pažnje tome da se osigura nesmetani prijelaz između pomoći, obnove i razvoja.
2. Komisija i države članice surađuju kako bi postigle učinkovitost i djelotvornost osiguravajući dosljednost i povezanost između odgovarajućih nacionalnih volonterskih sustava i djelovanja u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. Ova se djelovanja nadograđuju na odgovarajuće dobre prakse i postojeće programe te po potrebi iskorištavaju uspostavljene europske mreže.
3. Unija potiče suradnju s odgovarajućim međunarodnim organizacijama, drugim humanitarnim partnerima te lokalnim i regionalnim akterima u provedbi djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.
Kako bi se promicao dosljedan međunarodni odgovor na humanitarne krize, djelovanja u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u skladu su s djelovanjima koja poduzimaju Ujedinjeni narodi, u cilju podupiranja i središnje i opće koordinacijske uloge UN-OCHA-e.
Članak 7.
Operativni ciljevi
1. Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a ima sljedeće operativne ciljeve:
(a) |
doprinos povećanju i poboljšanju sljedećih kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći. Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su:
|
(b) |
unapređivanje vještina, znanja i kompetencija volontera na području humanitarne pomoći i uvjeti njihova sudjelovanja. Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su:
|
(c) |
stvaranje kapaciteta organizacija primateljica i jačanje volonterstva u trećim zemljama. Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su:
|
(d) |
priopćavanje načela Unije za humanitarnu pomoć dogovorenih u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći. Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su:
|
(e) |
jačanje usklađenosti i dosljednosti volontiranja u državama članicama kako bi se poboljšale prilike građana Unije za sudjelovanje u aktivnostima i operacijama humanitarne pomoći. Napredak prema postizanju ovog operativnog cilja procjenjuje se na temelju pokazatelja kao što su:
|
2. Pokazatelji iz stavka 1. točaka od (a) do (e) koriste se po potrebi za nadzor, ocjenu i pregled rada. Oni su indikativni i mogu se mijenjati putem delegiranih akata u skladu s člankom 24. kako bi se u obzir uzelo iskustvo stečeno mjerenjem postignuća.
POGLAVLJE II.
DJELOVANJA U SKLOPU INICIJATIVE VOLONTERI ZA HUMANITARNU POMOĆ EU-A
Članak 8.
Djelovanja u sklopu inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a
Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a slijedi ciljeve iz članaka 4. i 7. provedbom sljedećih djelovanja:
— |
razvoj i održavanje standarda i postupaka u pogledu kandidata i volontera za humanitarnu pomoć EU-a, |
— |
razvoj i održavanje mehanizma ovjeravanja organizacija pošiljateljica i primateljica, |
— |
utvrđivanje i odabir kandidata za volontere, |
— |
uspostava programa obuke i podrška obuci i stažiranju, |
— |
uspostava, održavanje i ažuriranje baze podataka volontera za humanitarnu pomoć EU-a, |
— |
upućivanje volontera za humanitarnu pomoć EU-a radi podupiranja i nadopunjavanja humanitarne pomoći u trećim zemljama, |
— |
izgradnja kapaciteta organizacija primateljica, |
— |
uspostava i upravljanje mrežom za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, |
— |
komunikacija i podizanje svijesti, |
— |
dodatne aktivnosti koje jačaju odgovornost, transparentnost i učinkovitost inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. |
Članak 9.
Standardi i postupci u pogledu kandidata za volontere i Volontera za humanitarnu pomoć EU-a
1. Nadograđujući se na odgovarajuće prakse, Komisija uspostavlja standarde i postupke kojima obuhvaća neophodne uvjete, načine postupanja i zahtjeve koje trebaju primjenjivati organizacije primateljice i pošiljateljice kad utvrđuju, odabiru, pripremaju, upravljaju i upućuju kandidate za volontere i volontere za humanitarnu pomoć EU-a radi podrške operacijama humanitarne pomoći u trećim zemljama.
2. Komisija ima ovlast donositi delegirane akte u skladu s člankom 24., kojim utvrđuje standarde za:
— |
okvir kompetencija koji se koristi za utvrđivanje, odabir i pripremu volontera kao stručnjaka na višoj ili nižoj razini, |
— |
odredbe za osiguravanje jednakih mogućnosti i nediskriminacije u postupku utvrđivanja i odabira, |
— |
odredbe o osiguravanju usklađivanja organizacija pošiljateljica i primateljica s odgovarajućim zakonodavstvom Unije i zakonodavstvom države primateljice, |
— |
standarde kojima se uređuju partnerstva između organizacija pošiljateljica i primateljica, |
— |
odredbe o priznavanju vještina i kompetencija koje su stekli volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u skladu s postojećim odgovarajućim inicijativama Unije. |
3. Komisija ima ovlast donositi provedbene akte kojima utvrđuje sljedeće:
— |
postupke koje treba pratiti pri utvrđivanju, odabiru i neophodnoj pripremi prije upućivanja kandidata za volontere, uključujući po potrebi stažiranja, |
— |
odredbe o upućivanju volontera i upravljanju volonterima za humanitarnu pomoć EU-a u trećim zemljama, uključujući između ostalog nadzor na terenu, kontinuiranu potporu putem podučavanja, mentorstva, dodatne obuke, neophodnih radnih uvjeta i potpore nakon upućivanja, |
— |
odredbu o pokrivanju osiguranja i životnim uvjetima volontera, uključujući pokrivanje dnevnica, smještaja, putovanja i ostalih odgovarajućih troškova, |
— |
postupke koje treba pratiti prije, tijekom i nakon upućivanja kako bi se osigurali obveza pažnje i odgovarajuće sigurnosne i zaštitne mjere, uključujući protokole evakuacije zbog zdravstvenih razloga i sigurnosne planove koji obuhvaćaju hitnu evakuaciju iz trećih zemalja, uključujući neophodne postupke za vezu s nacionalnim tijelima, |
— |
postupke nadziranja i ocjenjivanja pojedinačnog rada volontera za humanitarnu pomoć EU-a. |
Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.
Članak 10.
Mehanizam ovjere za organizacije primateljice i pošiljateljice
1. Komisija razvija mehanizam ovjere provedbenim aktima, uz, prema potrebi, uključivanje humanitarnih partnera, pri čemu se osigurava da su organizacije pošiljateljice u skladu sa standardima i postupcima iz članka 9. i različit mehanizam ovjere za organizacije primateljice.
Komisija utvrđuje postupak u vezi s funkcioniranjem mehanizama ovjere, nadograđujući se na postojeće relevantne mehanizme i postupke ovjere putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.
2. Komisija prilikom izrade mehanizma ovjere nastoji uskladiti taj sustav sa svojim instrumentima partnerstva na humanitarnom području i s postojećim humanitarnim standardima u cilju pojednostavljenja administracije. Mehanizam ovjere uključiv je i ne isključuje nijednu vrstu organizacija koje ispunjavaju uvjete.
3. Organizacije pošiljateljice ispunjavaju uvjete za ovjeru ako:
(a) |
pridržavaju se standarda i postupaka iz članka 9.; |
(b) |
aktivne su na području humanitarne pomoći definirane člankom 3. točkom (d); i |
(c) |
pripadaju bilo kojoj od sljedećih kategorija:
|
4. Organizacije u trećim zemljama prihvatljive su kao organizacije primateljice ako:
(a) |
ispunjavaju standarde i postupke iz članka 9.; |
(b) |
aktivne su na području humanitarne pomoći kako je definirana člankom 3. točkom (d); i |
(c) |
pripadaju bilo kojoj od sljedećih kategorija:
|
5. Ne dovodeći u pitanje zahtjeve iz stavaka 3. i 4., organizacije pošiljateljice i primateljice mogu provoditi akcije iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u suradnji s profitnim, privatnim organizacijama.
6. Na temelju prethodne ocjene potreba organizacije pošiljateljice koje treba ovjeriti mogu upotrebljavati tehničku pomoć usmjerenu prema jačanju njihovog kapaciteta za sudjelovanje u inicijativi Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a i jamčenju usklađenosti sa standardima i postupcima iz članka 9.
Organizacije primateljice koje treba ovjeriti mogu također pogodovati od pomoći iz prvog podstavka u kontekstu akcija iz članka 15.
7. Komisija objavljuje popis ovjerenih organizacija pošiljateljica i primateljica u propisnom vremenu nakon ovjere.
Članak 11.
Identifikacija i odabir kandidata za volontere
1. Na temelju prethodne ocjene potreba u trećim zemljama koju provode organizacije pošiljateljice ili primateljice ili drugi relevantni akteri, ovjerene organizacije pošiljateljice utvrđuju i odabiru kandidate za volontere za obuku.
2. Utvrđivanje i odabir kandidata za volontere u skladu je sa standardima i postupcima iz članka 9. i njima se poštuju načela nediskriminacije i jednakih mogućnosti.
3. Sljedeće osobe, ako su stare najmanje 18 godina, mogu se prijaviti kao kandidati za volontere:
(a) |
građani Unije; |
(b) |
državljani trećih zemalja koji imaju dugotrajno boravište u državi članici Unije; i |
(c) |
građani zemalja iz članka 23. stavka 1. u skladu s uvjetima navedenima u tom članku. |
Članak 12.
Program obuke i pomoć u obuci i stažiranje
1. Nadograđujući se na postojeće programe i postupke te uz prema potrebi uključivanje specijaliziranih institucija, Komisija uspostavlja program obuke kako bi se pripremilo kandidate za volontere za upućivanje na teren u okviru podupiranja i dopunjavanja operacija pružanja humanitarne pomoći.
2. Kandidati za volontere, identificirani i odabrani u skladu s člankom 11. imaju pravo sudjelovati u programu obuke koji provode stručne organizacije. Pojedinačno područje primjene i sadržaj obuke koju svaki kandidat za volontera treba završiti uspostavlja ovjerena organizacija pošiljateljica o kojoj je riječ, u savjetovanju s ovjerenom organizacijom primateljicom na temelju potreba, uzimajući u obzir prethodno iskustvo kandidata za volontera i predviđeno djelovanje.
3. Kao dio njihove obuke i posebno njihove pripreme za rad kandidate za volontere može se tražiti da prihvate stažiranje u ovjerenim organizacijama pošiljateljicama, po potrebi u zemlji koja nije zemlja njihova podrijetla.
4. Ne dovodeći u pitanje stavak 3., kandidati za volontere koji nisu obavili stažiranje mogu po potrebi primiti dodatne pripreme prije odlaska na teren posebno skrojene prema potrebama i posebnim okolnostima rada na terenu. Ta priprema i obuka u skladu su sa standardima i postupcima za pripremu iz članka 9.
5. Program obuke uključuje ocjenu spremnosti kandidata za volontera za upućivanje na teren u sklopu podupiranja i dopunjavanja operacija pružanja humanitarne pomoći u trećim zemljama i za ispunjavanje potreba na terenu. Postupak ocjene provodi se u suradnji s organizacijama pošiljateljicama.
6. Komisija provedbenim aktima usvaja načine postupanja za program obuke i postupak za ocjenu spremnosti kandidata za volontere za rad na terenu. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 26. stavka 2.
Članak 13.
Baza podataka volontera za humanitarnu pomoć EU-a
1. Kandidati za volontere koji uspješno prođu postupak ocjenjivanja iz članka 12. stavka 5. smatraju se volonterima za humanitarnu pomoć EU-a i ispunjavaju kriterije za rad na terenu. Kao takve uključuje ih se u bazu podataka volontera za humanitarnu pomoć EU-a.
2. Komisija utvrđuje, održava i ažurira bazu podataka volontera za humanitarnu pomoć EU-a, uključujući u pogledu dostupnosti i prihvatljivosti volontera za humanitarnu pomoć EU-a za rad na terenu, te uređuju pristup bazi i korištenje njome. Obrada osobnih podataka prikupljenih u ovoj bazi podataka ili za nju provodi se, kada je to potrebno, u skladu s Direktivom 95/46/EZ i Uredbom (EZ) br. 45/2001.
Članak 14.
Upućivanje na teren u treće zemlje volontera za humanitarnu pomoć EU-a
1. Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a uvršteni u bazu podataka mogu biti upućeni na teren u sklopu podupiranja i dopunjavanja aktivnosti pružanja humanitarne pomoći kako je određeno člankom 3. točkom (d):
(a) |
slanjem od strane ovjerenih organizacija pošiljateljica organizacijama primateljicama u trećim zemljama; ili |
(b) |
prema potrebi, od strane Komisije njezinim uredima za humanitarnu pomoć na terenu za poslove podrške. |
2. Upućivanje na teren u skladu je sa stvarnim potrebama koje izražavaju organizacije primateljice na lokalnoj razini.
3. Kad je riječ o upućivanju na teren iz stavka 1. točke (a), ovjerene organizacije pošiljateljice osiguravaju usklađenost sa standardima i postupcima iz članka 9. Volontere za humanitarnu pomoć EU-a ne upućuje se u operacije koje se provode u okolnostima međunarodnih i unutarnjih oružanih sukoba.
4. Ovjerene organizacije pošiljateljice obavješćuju relevantna nacionalna tijela država članica EU-a i ostale zemlje sudionice u skladu s člankom 23., prije nego što se jednog od njihovih građana uputi kao volontera za humanitarnu pomoć EU-a na teren u skladu sa standardima i postupcima iz članka 9.
5. Posebni uvjeti upućivanja na teren i uloga volontera za humanitarnu pomoć EU-a utvrđuje se, u bliskom savjetovanju s organizacijama primateljicama, ugovorom između organizacija pošiljateljica i Volontera za humanitarnu pomoć EU-a, uključujući prava i obveze, trajanje i lokaciju njihovog upućivanja na teren te zadatke koje obavljaju volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.
6. Za rad na terenu iz stavka 1. točke (b) Komisija potpisuje ugovor o upućivanju s volonterima za humanitarnu pomoć EU-a, kojim utvrđuje posebne uvjete rada na terenu. Ugovorom o upućivanju ne dodjeljuju se volonteru prava i obveze koji proizlaze iz Pravilnika o osoblju za dužnosnike Europskih zajednica i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europske unije, utvrđenih u Uredbi Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 (14).
7. Svaki volonter za humanitarnu pomoć EU-a u organizaciji primateljici ima svoga postavljenog mentora koji nadzire i podržava volontera tijekom rada na terenu.
Članak 15.
Izgradnja kapaciteta za humanitarnu pomoć organizacija primateljica
Na temelju prethodne ocjene potreba u trećim zemljama od strane organizacija pošiljateljica i primateljica ili drugih relevantnih sudionika, Komisija podupire mjere za jačanje kapaciteta organizacija primateljica za humanitarnu pomoć kako bi poboljšala lokalnu pripravnost i odgovor na humanitarne krize te kako bi osigurala učinkovit i održiv učinak rada koji obavljaju volonteri za humanitarnu pomoć EU-a na terenu, uključujući:
(a) |
upravljanje rizicima od katastrofa, pripravnost i odgovor, podučavanje, obuku za upravljanje volonterima i ostala važna područja za zaposlenike i volontere iz organizacija primateljica; |
(b) |
razmjenu najboljih praksi, tehničku pomoć, twinning programe i razmjene zaposlenika i volontera, stvaranje mreža i druge relevantne radnje. |
Članak 16.
Mreža za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a
1. Komisija uspostavlja mrežu za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a koja se sastoji od:
(a) |
kandidata za volontere i volontera za humanitarnu pomoć EU-a koji sudjeluju ili su sudjelovali u inicijativi; |
(b) |
organizacija pošiljateljica i primateljica; |
(c) |
predstavnika država članica i Europskog parlamenta, te upravlja njome. |
2. Mreža za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, posebno:
(a) |
olakšava interakciju i služi kao platforma za razmjenu znanja, savjetovanje i širenje informacija, za razmjenu dobrih praksi te u svrhe ocjene potreba iz članka 21. stavka 3.; |
(b) |
olakšava izgradnju partnerstva i razvoj zajedničkih projekata za rad na terenu te aktivnosti izgradnje kapaciteta koje uključuju organizacije pošiljateljice diljem Unije te organizacije primateljice u trećim zemljama; |
(c) |
pruža temelje za djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u cilju osiguravanja trajnog poboljšavanja i učinkovitog praćenja i ocjenjivanja; |
(d) |
pruža mogućnosti volontiranja putem interneta u projektima vezanima za inicijativu Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. |
Članak 17.
Komunikacija i podizanje svijesti
1. Komisija podržava akcije javnog informiranja, komunikacije i podizanja svijesti radi promicanja vidljive inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a i poticanja volontiranja u pružanju humanitarne pomoći u Uniji i njezinim državama članicama kao i u trećim zemljama koje se koriste akcijama iz te inicijative.
2. Komisija razvija komunikacijski plan o ciljevima, akcijama i vidljivim rezultatima inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, kojim se definiraju komunikacijske aktivnosti i širenja informacija u javnosti, osobito za potencijalne buduće kandidate za volontere i korisnike djelovanja iz te inicijative. Taj plan komunikacije provode Komisija i korisnici, posebice organizacije pošiljateljice i primateljice kao i Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.
POGLAVLJE III.
PROGRAMIRANJE I DODJELA SREDSTAVA
Članak 18.
Prihvatljive akcije
1. Akcije iz članka 8. zadovoljavaju uvjete za dodjelu financijske potpore, uključujući mjere potrebne za njihovu provedbu kao i potrebne mjere namijenjene jačanju koordinacije između inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a i drugih relevantnih sustava na nacionalnoj i međunarodnoj razini na temelju postojećih dobrih praksi.
2. Financijska potpora iz stavka 1. također može obuhvaćati troškove koji se odnose na aktivnosti pripreme, praćenja, nadzora, revizije i evaluacije, potrebne za upravljanje inicijativom Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a i ostvarivanje njezinih ciljeva.
3. Troškovi iz stavka 2. mogu konkretno obuhvaćati studije, sastanke stručnjaka, informacijske i komunikacijske aktivnosti iz članka 17., uključujući korporativno izvješćivanje o političkim prioritetima Europske unije ako su vezani uz opće ciljeve ove Uredbe, troškove vezane uz informacijske mreže usmjerene na obradu i razmjenu informacija (uključujući njihovo međusobno povezivanje s postojećim ili budućim sustavima izrađenima za promicanje međusektorske razmjene podataka i povezanu opremu), zajedno sa svim drugim tehničkim i administrativnim troškovima Komisije za upravljanje programom.
Članak 19.
Financijski korisnici
Financijska potpora iz ove Uredbe može se dodijeliti fizičkim i pravnim osobama, bilo da potpadaju pod privatno ili javno pravo, koje se tada smatraju financijskim korisnicima u smislu Uredbe (EU, Euratom) br. 966/2012.
Članak 20.
Financijska omotnica
1. Iznos financijske omotnice za provedbu ove Uredbe za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020. iznosi 147 936 000 EUR po tekućim cijenama. Godišnje iznose odobravaju Europski parlament i Vijeće u okviru višegodišnjeg financijskog okvira. Po potrebi se odobrena sredstva mogu unijeti u proračun nakon 2020. za pokrivanje sličnih izdataka kako bi se omogućilo upravljanje aktivnostima plaćanja koje još nisu dovršene do 31. prosinca 2020.
2. Financijska omotnica iz stavka 1. dodjeljuje se, tijekom razdoblja 2014.–2020., u skladu s operativnim ciljevima, tematskim prioritetima i postotcima utvrđenima u Prilogu.
3. Komisija je u skladu s člankom 24. ovlaštena donositi delegirane akte za izmjenu prioriteta i prilagodbu iznosa u Prilogu za više od 10 i do 20 postotnih bodova. Ta prilagodba provodi se samo na temelju rezultata Komisijine revizije tematskih prioriteta i postotaka iz Priloga u svjetlu ishoda privremenog izvještaja iz članka 27. stavka 4. točke (b), u slučaju čega se donose delegirani akti do 30. lipnja 2018.
4. U slučaju neophodne revizije proračunskih sredstava koja su na raspolaganju za aktivnosti odgovora u hitnim situacijama, Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte za reviziju svakog od iznosa u Prilogu za više od 10 i do 20 postotnih bodova, unutar raspoloživih proračunskih dodjela i u skladu s postupkom predviđenim člankom 25.
Članak 21.
Vrste financijskih intervencija i provedbeni postupci
1. Komisija provodi financijsku potporu Unije u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.
2. Financijska potpora u skladu s ovom Uredbom može poprimiti sve oblike predviđene Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012.
3. Komisija za provedbu ove Uredbe provedbenim aktima donosi godišnji program rada inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. Ti se provedbeni akti donose u skladu s ispitnim postupkom iz članka 26. stavka 2. Godišnjim programom rada određuju se ciljevi koji se žele postići, očekivani rezultati, način provedbe te ukupan iznos ukupnih povezanih rashoda. Godišnji program rada također sadrži opis aktivnosti koje treba financirati, indikativne iznose dodijeljene za svaku aktivnost, pri čemu se prema potrebi uzimaju u obzir procijenjene potrebe, i indikativne rokove provedbe. Za bespovratna sredstva, godišnjim programom rada navode se prioriteti, temeljni evaluacijski kriteriji i maksimalna stopa sufinanciranja. Godišnjim programom rada također se utvrđuje sudjelovanje trećih zemalja u skladu s uvjetima iz članka 23.
Članak 22.
Zaštita financijskih interesa Unije
1. Komisija poduzima odgovarajuće mjere kojima jamči da su, dok se provode aktivnosti koje se financiraju u okviru inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a, financijski interesi Unije zaštićeni uz primjenu preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo koje druge protuzakonite radnje, uz učinkovite provjere i, ako se uoče nepravilnosti, povratom nepravilno plaćenih iznosa te, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim i odvraćajućim kaznama.
2. Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud imaju ovlasti provoditi reviziju, na temelju dokumenata i na licu mjesta, svih korisnika bespovratnih sredstava, ugovaratelja i podugovaratelja koji su primili sredstva Unije u okviru inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.
3. Europskom uredu za borbu protiv prijevara (OLAF) odobreno je obavljati provjere na licu mjesta i inspekcije gospodarskih subjekata koji su posredno ili neposredno uključeni u takvo financiranje, u skladu s postupcima utvrđenim Uredbom (Euratom, EZ) br. 2185/96 i Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013, kako bi se ustanovilo je li se dogodila prijevara, korupcija ili druga nezakonita aktivnost koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom financiranima u okviru inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a.
4. Ne dovodeći u pitanje stavke 1. i 2., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumi o potpori, odluke o potpori te ugovori proizašli iz provedbe ove Uredbe izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF za provedbu navedenih revizija, provjera na licu mjesta i inspekcija uz dužno poštovanje svih relevantnih postupovnih jamstava.
POGLAVLJE IV.
SURADNJA S DRUGIM ZEMLJAMA
Članak 23.
Suradnja s drugim zemljama
1. Inicijativa Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a otvorena je za sudjelovanje:
(a) |
građana i organizacija pošiljateljica iz zemalja pristupnica, zemalja kandidatkinja, potencijalnih kandidata i zemalja partnera Europske politike susjedstva u skladu s općim načelima i uvjetima za sudjelovanje tih država u programima Unije utvrđenih odgovarajućim okvirnim sporazumima, odlukama Vijeća o pridruživanju ili sličnim sporazumima; |
(b) |
građana i organizacija pošiljateljica iz zemalja članica Europskog udruženja slobodne trgovine koje su članice Europskog gospodarskog prostora (EGP) u skladu s uvjetima utvrđenima u Sporazumu o Europskom gospodarskom prostoru (SEGP); |
(c) |
građana i organizacija pošiljateljica iz drugih europskih zemalja pod uvjetom sklapanja bilateralnih sporazuma s tim zemljama. |
2. Volonteri sudionici i organizacije koje provode djelovanja iz inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a iz zemalja suradnica također se pridržavaju općih načela opisanih u članku 4.
3. Suradnja sa zemljama sudionicama iz stavka 1.po potrebi se temelji na odobrenju dodatnih sredstava iz zemalja sudionica u skladu s postupcima koji trebaju biti dogovoreni s tim zemljama.
POGLAVLJE V.
IZVRŠAVANJE OVLASTI DELEGACIJE I PROVEDBENE ODREDBE
Članak 24.
Provedba delegiranja
1. Ovlast donošenja delegiranih akata dodijeljena Komisiji podliježe uvjetima utvrđenima ovim člankom.
2. Ovlast donošenja delegiranih akata iz članka 7. stavka 2. i članka 9. stavka 2. te članka 20. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od sedam godina od 25. travnja 2014.
3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 2. i članka 9. stavka 2. te članka 20. stavka 3. Odlukom o opozivu prestaje vrijediti delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Poništenje proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji datum naveden u spomenutoj odluci. Ono ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćava Europskom parlamentu i Vijeću.
5. Delegirani akt donesen na temelju članka 7. stavka 2. i članka 9. stavka 2. te članka 20. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne ulože nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od obavješćivanja Europskog parlamenta i Vijeća o tom aktu ili ako prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijeste Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 25.
Hitni postupak
1. U iznimnim i propisno opravdanim okolnostima delegirani akti doneseni na temelju ovog članka odmah stupaju na snagu i primjenjuju se ako nije uložen nikakav prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi korištenja hitnog postupka.
2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na neki delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 24. stavka 5. U takvom slučaju Komisija dotični akt poništava odmah nakon što je Europski parlament ili Vijeće obavijeste da su odlučili iznijeti prigovore.
Članak 26.
Odborski postupak
1. Komisiji u pogledu humanitarne pomoći pomaže odbor osnovan u skladu s člankom 17. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1257/96 (15). Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
2. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
POGLAVLJE VI.
PRAĆENJE I OCJENJIVANJE
Članak 27.
Praćenje i ocjenjivanje
1. Djelovanja koja u okviru inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a primaju financijsku potporu redovito se prate kako bi se nadzirala njihova provedba te se redovito ocjenjuju neovisnim vanjskim ocjenjivanjem kako bi se procijenilo učinkovitost, djelotvornost i njihov učinak u odnosu na ciljeve inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a. Praćenje i ocjenjivanje uključuju izvješća iz stavka 4. te druge aktivnosti vezane uz posebne aspekte ove Uredbe koje se mogu pokrenuti u svakom trenutku tijekom njezine provedbe.
2. Organizacije pošiljateljice koje upućuju volontere za humanitarnu pomoć EU-a na operacije izvan Unije, odgovorne su za praćenje njihovih aktivnosti i redovito Komisiji podnose izvješća o praćenju poštujući sva prava pojedinačnih volontera u pogledu zaštite osobnih podataka.
3. U ocjenama se primjenjuju postojeći standardi ocjenjivanja, uključujući one koje je razvio Odbor za razvojnu pomoć Organizacije za ekonomsku suradnju i razvoj s ciljem mjerenja dugoročnog učinka inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a na humanitarnu pomoć. U fazi ocjenjivanja Komisija osigurava redovito savjetovanje sa svim relevantnim dionicima, uključujući volontere, organizacije pošiljateljice i primateljice, lokalnim stanovništvom koje prima pomoć, zajednicama, humanitarnim organizacijama i radnicima na terenu. Rezultati ocjenjivanja upotrebljavaju se u osmišljavanju programa i dodjeli sredstava.
4. Komisija Europskom parlamentu i Vijeću podnosi:
(a) |
godišnja izvješća u kojima se ispituje napredak ostvaren u provedbi ove Uredbe, uključujući rezultate i koliko je to moguće glavne ishode; |
(b) |
privremeni izvještaj kojim se ocjenjuju ostvareni rezultati te kvalitativni i kvantitativni aspekti provedbe ove Uredbe, uključujući učinak inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u humanitarnom sektoru i isplativost programa tijekom prve tri godine provedbe najkasnije do 31. prosinca 2017.; |
(c) |
komunikaciju o nastavku provedbe ove Uredbe na temelju privremenog izvještaja o ocjeni iz točke (b) ovog stavka najkasnije do 31. prosinca 2018.; |
(d) |
izvješće o ex post ocjeni za sedmogodišnje financijsko razdoblje provedbe najkasnije do 31. prosinca 2021. |
5. Komisija revidira mjere utvrđene u ovoj Uredbi do 1. rujna 2019. te prema potrebi na temelju zaključka privremenog izvješća o ocjeni iz stavka 4. točke (b) ovog članka ovom izvješću prilaže zakonodavni prijedlog izmjene ove Uredbe.
6. Komisija također redovito obavješćuje Europsku službu za vanjsko djelovanje (EEAS) o aktivnostima inicijative Volonteri za humanitarnu pomoć EU-a u skladu s mjerodavnim važećim načinima postupanja.
POGLAVLJE VII.
ZAVRŠNE ODREDBE
Članak 28.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu dan nakon dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od 1. siječnja 2014.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 3. travnja 2014.
Za Europski parlament
Predsjednik
M. SCHULZ
Za Vijeće
Predsjednik
D. KOURKOULAS
(1) Stajalište Europskog parlamenta od 25. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 18. ožujka 2014.
(2) SL C 25, 30.1.2008., str. 1.
(3) Odluka br. 1313/2013/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 17. prosinca 2013. o Mehanizmu Unije za civilnu zaštitu (SL L 347, 20.12.2013., str. 924.).
(4) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(5) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).
(6) Uredba Vijeća (EZ, Euratom) br. 2988/95 od 18. prosinca 1995. o zaštiti financijskih interesa Zajednica (SL L 312, 23.12.1995., str. 1.).
(7) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).
(8) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje provodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća te Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).
(9) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(10) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(11) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).
(12) SL C 100, 6.4.2013., str. 14.
(13) Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014.–2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).
(14) Uredba Vijeća (EEZ, Euratom, EZUČ) br. 259/68 od 29. veljače 1968. o utvrđivanju Pravilnika o osoblju za dužnosnike i Uvjeta zaposlenja ostalih službenika Europskih zajednica i uvođenju posebnih mjera koje se privremeno primjenjuju na dužnosnike Komisije (SL L 56, 4.3.1968., str. 1.).
(15) Uredba Vijeća (EZ) br. 1257/96 od 20. lipnja 1996. o humanitarnoj pomoći (SL L 163, 2.7.1996., str. 1.).
PRILOG
OPERATIVNI CILJEVI, TEMATSKI PRIORITETI I POSTOTCI ZA DODJELU FINANCIJSKE OMOTNICE ZA PROVEDBU OVE UREDBE
Tematski prioritet 1.
Upućivanje volontera za humanitarnu pomoć EU-a na teren radi podupiranja i dopunjavanja humanitarne pomoći
Ovaj tematski prioritet tiče se operativnog cilja iz članka 7. stavka 1. točke (a) (doprinos povećanju i poboljšanju sljedećih kapaciteta Unije za pružanje humanitarne pomoći):
— |
izgradnja otpornosti i upravljanje rizicima od katastrofa u ranjivim, osjetljivim zemljama ili zemljama pogođenima katastrofom te u zaboravljenim krizama, uključujući izgradnju kapaciteta od strane volontera za humanitarnu pomoć EU-a te akcije u sljedećim fazama ciklusa upravljanja katastrofama: sprečavanje katastrofe, pripravnost, smanjenje rizika od katastrofe i oporavak od prirodnih katastrofa i katastrofa prouzrokovanih ljudskim djelovanjem: 31 % +/- 10 postotnih bodova, |
— |
potpora aktivnostima odgovora u hitnim slučajevima, uključujući izgradnju kapaciteta od strane volontera za humanitarnu pomoć EU-a i aktivnosti na području logistike i prijevoza, koordinacije, upravljanja projektima, financija i uprave, komunikacije i zagovaranja: 10 % +/- 8 postotnih bodova. |
Tematski prioritet 2.
Izgradnja kapaciteta volontera za humanitarnu pomoć EU-a i provedbenih organizacija: 55 % +/- 10 postotnih bodova
Ovaj tematski prioritet tiče se operativnog cilja iz članka 7. stavka 1. točke (b) (unapređivanje vještina, znanja i kompetencija volontera na području humanitarne pomoći i uvjeti njihova sudjelovanja); članka 7. stavka 1. točke (c) (stvaranje kapaciteta organizacija primateljica i jačanje volonterstva u trećim zemljama); i članka 7. stavka 1. točke (e) (jačanje usklađenosti i dosljednosti volontiranja u državama članicama kako bi se poboljšale prilike građana Unije za sudjelovanje u aktivnostima i operacijama humanitarne pomoći):
— |
obuka i stažiranje za kandidate za volontere, |
— |
izgradnja kapaciteta organizacija primateljica za humanitarnu pomoć, uključujući potporu podlijeganju ovjeri, |
— |
ovjera/tehnička pomoć organizacijama pošiljateljicama. |
Tematski prioritet 3.
Mjere potpore: 4 % +/- 2 postotna boda
Ovaj tematski prioritet tiče se operativnog cilja iz članka 7. stavka 1. točke (d) (priopćavanje načela Unije za humanitarnu pomoć dogovorenih u Europskom konsenzusu o humanitarnoj pomoći).
24.4.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 122/18 |
UREDBA (EU) br. 376/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 3. travnja 2014.
o izvješćivanju, analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima u civilnom zrakoplovstvu, o izmjeni Uredbe (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća i stavljaju izvan snage Direktive 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća i uredbi Komisije (EZ) br. 1321/2007 i (EZ) br. 1330/2007
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 100. stavak 2.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora (1),
nakon savjetovanja s Odborom regija,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),
budući da:
(1) |
U civilnom zrakoplovstvu u Uniji mora se osigurati visoka opća razina sigurnosti te učiniti sve kako bi se smanjio broj nesreća i nezgoda i tako ojačalo povjerenje javnosti u zračni promet. |
(2) |
Tijekom prošlog desetljeća učestalost teških nesreća u civilnom zrakoplovstvu ostala je uglavnom konstantna. Unatoč tomu, broj nesreća mogao bi se povećati u narednim desetljećima zbog predviđenog porasta zračnog prometa i povećanja tehničke složenosti zrakoplova. |
(3) |
Uredba (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) ima za cilj sprečavanje nesreća olakšavanjem brzog provođenja učinkovitih i visokokvalitetnih istraga koje se odnose na sigurnost. Ova Uredba ne bi trebala ometati postupke istrage nesreća i nezgoda koje vode nacionalna tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost definirana Uredbom (EU) br. 996/2010. Obavješćivanje u slučaju nesreće ili nezgode isto podliježe Uredbi (EU) br. 996/2010. |
(4) |
Postojeći zakonodavni akti Unije, a posebno Uredba (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (4) i njezine provedbene uredbe nameću obveze određenim organizacijama da uspostave u kontekstu sustavâ upravljanja sigurnošću. Usklađenost s Uredbom (EZ) br. 216/2008 i njezinim provedbenim uredbama ne bi trebala izuzeti organizacije od usklađenosti s ovom Uredbom. Isto tako, usklađenost s ovom Uredbom ne bi trebala izuzeti organizacije od usklađenosti s Uredbom (EZ) br. 216/2008 i njezinim provedbenim uredbama. Međutim, to ne bi trebalo dovesti do stvaranja dvaju paralelnih sustava izvješćivanja te bi Uredbu (EZ) br. 216/2008, njezine provedbene uredbe i ovu Uredbu trebalo smatrati komplementarnima. |
(5) |
Iskustvo je pokazalo da nesrećama često prethode nezgode povezane sa sigurnošću i nedostaci koji otkrivaju postojanje opasnosti za sigurnost. Informacije povezane sa sigurnošću stoga su važno sredstvo za otkrivanje postojećih ili potencijalnih opasnosti za sigurnost. Osim toga, iako je sposobnost učenja iz nesreće presudna, isključivo reaktivni sustavi pokazali su se ograničenima u kontinuiranom ostvarenju poboljšanja. Reaktivne sustave trebalo bi stoga upotpuniti proaktivnim sustavima koji koriste druge vrste informacija povezanih sa sigurnošću radi ostvarenja učinkovitih poboljšanja u sigurnosti zračnog prometa. Unija, njezine države članice, Europska agencija za sigurnost zračnog prometa („Agencija”) i organizacije trebale bi doprinijeti sigurnosti zračnog prometa putem uspostave proaktivnijih sigurnosnih procedura utemeljenih na dokazima koje su usredotočene na sprečavanje nesreća na temelju analiziranja svih relevantnih informacija povezanih sa sigurnošću, što obuhvaća i informacije o događajima u civilnom zrakoplovstvu. |
(6) |
Radi poboljšanja sigurnosti zrakoplovstva trebalo bi izvješćivati, prikupljati, pohranjivati, čuvati, razmjenjivati, širiti i analizirati informacije povezane sa sigurnošću o civilnom zrakoplovstvu i poduzimati odgovarajuće sigurnosne mjere na temelju prikupljenih informacija. Takav pristup koji je proaktivan i utemeljen na dokazima trebala bi provoditi odgovarajuća tijela odgovorna za zrakoplovnu sigurnost država članica, organizacije u okviru svojih sustava upravljanja sigurnošću i Agencija. |
(7) |
Nametanje organizacijama obveze izvješćivanja o događajima trebalo bi biti razmjerno veličini dotične organizacije i njezinu području djelatnosti. Stoga bi trebalo biti moguće, posebice u manjim organizacijama, odlučiti združiti ili spojiti funkcije povezane s postupanjem s događajima u okviru organizacije, radi dijeljenja zadataka izvješćivanja o događajima s drugim organizacijama iste prirode ili eksternalizacije prikupljanja, procjene, obrade, analize i pohrane detalja o događajima specijaliziranim subjektima odobrenima od strane nadležnog tijela države članice. Takvi subjekti trebali bi poštovati načela o zaštiti i povjerljivosti utvrđena ovom Uredbom. Organizacija koja eksternalizira trebala bi zadržati odgovarajuću kontrolu nad eksternaliziranim zadaćama i trebala bi snositi konačnu odgovornost za primjenu zahtjeva propisanih ovom Uredbom. |
(8) |
Potrebno je osigurati da se samo po sebi razumije da prve linije zaposlenika u zrakoplovstvu izvješćuju o događajima koji predstavljaju značajan rizik za sigurnost zrakoplovstva. Sustavi dobrovoljnog izvješćivanja trebali bi nadopunjavati sustave obveznog izvješćivanja, te bi oboji pojedincima trebali omogućavati dostavljanje podataka o događajima u zrakoplovstvu. Sustave obveznog i dobrovoljnog izvješćivanja trebalo bi uspostaviti u sklopu organizacija, Agencije i nadležnih tijela država članica. Prikupljene informacije trebale bi se prosljeđivati tijelu nadležnom za odgovarajuće praćenje radi jačanja sigurnosti zrakoplovstva. Organizacije bi trebale analizirati te događaje koji bi mogli imati učinak na sigurnost kako bi utvrdile s njima povezane opasnosti za sigurnost te prema potrebi poduzele odgovarajuće korektivne mjere. Organizacije bi trebale poslati prve rezultate svojih analiza nadležnom tijelu države članice ili Agenciji te bi im također trebale poslati i završne rezultate ako ti rezultati otkrivaju Nadležna tijela država članica i Agencija trebali bi uspostaviti sličan postupak za one događaje koji su im izravno priopćeni i trebali bi isto tako nadzirati procjenu i sve poduzete korektivne ili preventivne mjere organizacije. |
(9) |
Različite kategorije osoblja koje rade ili na drugi način sudjeluju u civilnom zrakoplovstvu svjedoče događajima koji su od značaja za sprečavanje nesreća. Stoga bi trebale imati pristup sredstvima za izvješćivanje o takvim događajima, te bi njihova zaštita trebala biti zajamčena. Radi poticanja osoblja na izvješćivanje o događajima i kako bi mu se omogućilo bolje shvaćanje pozitivnog učinka koji izvješćivanje o događajima ima na zračni promet, trebalo bi ga se redovito obavještavati o mjerama koje su poduzete u okviru sustava izvješćivanja o događajima. |
(10) |
Opasnosti i rizik povezani s kompleksnim zrakoplovima na motorni pogon vrlo su različiti od onih povezanih s drugim vrstama zrakoplova. Stoga, dok bi ukupni zrakoplovni sektor trebao biti obuhvaćen ovom Uredbom, obveze koje se njome nameću trebale biti razmjerne području djelovanja i kompleksnosti različitih tipova zrakoplova. Jednako tako, podaci prikupljeni o događajima koji osim kompleksnih zrakoplova na motorni pogon uključuju i druge zrakoplove trebali bi podlijegati pojednostavljenim obvezama izvješćivanja koje bolje odgovaraju toj grani zrakoplovstva. |
(11) |
Trebalo bi poticati razvoj drugih načina prikupljanja informacija povezanih sa sigurnošću osim sustava predviđenih ovom Uredbom radi prikupljanja dodatnih informacija koje bi mogle doprinijeti poboljšanju zrakoplovne sigurnosti. Ako organizacije imaju već postojeće sustave za prikupljanje informacija koji dobro funkcioniraju trebalo bi im dopustiti da nastave koristiti te sustave usporedno sa sustavima koje treba uspostaviti za svrhe ove Uredbe. |
(12) |
Tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost i svaki subjekt zadužen za regulaciju sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Uniji trebali bi imati puni pristup prikupljenim podacima o događajima i izvješćima o događajima koje pohranjuju njihove države članice kako bi mogli odlučiti koje nezgode zahtijevaju istragu koja se odnosi na sigurnost, kao i prepoznati gdje se može doći do sigurnosnih spoznaja u interesu sigurnosti zračnog prometa te ispuniti svoje obveze u vezi s nadzorom. |
(13) |
Ključno je imati visokokvalitetne i potpune podatke budući da analiza i trendovi koji proizlaze iz nepreciznih podataka mogu dati rezultate koji dovode u zabludu i mogu dovesti do usmjeravanja napora na neprimjereno djelovanje. Osim toga, takvi neprecizni podaci mogu dovesti do gubitka povjerenja u podatke dobivene iz sustavâ izvješćivanja o događajima. Da bi se osigurala kvaliteta izvješća o događajima i olakšala njihova potpunost, oni bi trebali sadržavati određenu minimalnu količinu informacija koja se može razlikovati ovisno o kategoriji događaja. Osim toga, trebalo bi provesti postupke provjere kvalitete informacija i izbjegavanja nedosljednosti između izvješća o događaju i prvotno prikupljenih podataka o događaju. Osim toga, uz potporu Komisije trebalo bi u prvom redu izraditi odgovarajući materijal sa smjernicama, osobito radi osiguravanja kvalitete i olakšavanja potpunosti podataka te usklađenog i ujednačenog unošenja podataka u baze podataka. Kako bi se pružila nužna potpora, trebalo bi organizirati radionice, osobito od strane Komisije. |
(14) |
Komisija bi trebala razviti zajednički europski sustav klasifikacije rizika da bi se osigurala potpora identifikaciji potrebnih brzih djelovanja kada se razmatraju pojedinačni visokorizični događaji. Taj bi sustav također trebalo omogućiti utvrđivanje ključnih područja rizika prilikom razmatranja skupnih informacija. Takav bi sustav trebao pomoći relevantnim subjektima u njihovoj procjeni događaja i pri utvrđivanju kamo je najbolje da usmjere svoje napore. Zajednički europski sustav klasifikacije rizika trebao bi olakšati integrirani i usklađeni pristup upravljanju rizicima u europskom sustavu zrakoplovstva te na taj način omogućiti organizacijama, državama članicama, Komisiji i Agenciji da se usklađeno usmjere na napore u smjeru poboljšanja sigurnosti. |
(15) |
Zajednički europski sustav klasifikacije rizika trebao bi također i omogućiti utvrđivanje ključnih područja rizika unutar Unije na temelju skupnih informacija s europskog stanovišta te poduprijeti rad učinjen u području Europskog programa za sigurnost zračnog prometa i Europskog plana za sigurnost zračnog prometa. Komisija bi trebala pružiti odgovarajuću potporu osiguravanju dosljedne i ujednačene klasifikacije rizika u državama članicama. |
(16) |
Radi olakšavanja razmjena informacija, izvješća o događajima trebalo bi pohranjivati u bazama podataka koje bi trebale biti uređene u obliku sustava kompatibilnog s Europskim centrom za koordinaciju sustava za izvješćivanje o zrakoplovnim nezgodama (Eccairs) (softverom koji koriste države članice i Europska središnja baza podataka za pohranu izvješća o događajima) i klasifikacijom ADREP-a (klasifikacijom Međunarodne organizacije civilnog zrakoplovstva (ICAO), koja se također koristi za softver Eccairs) kako bi se. Agencija i Komisija trebale bi pružiti tehničku potporu interoperabilnosti sustava. |
(17) |
Organizacije bi u jednu ili više baza podataka trebale pohranjivati izvješća o događajima proizašla iz podataka o događajima prikupljenih u sklopu sustava obveznog i, ako je primjenjivo, dobrovoljnog izvješćivanja. Trebalo bi omogućiti da složenost baze podataka bude proporcionalna veličini dotične organizacije i/ili njezinom značaju u pogledu ciljeva ove Uredbe i trebala bi se sastojati barem od datoteke podataka koja sadrži zajednička obvezna podatkovna polja i, ako je primjenjivo, specifična obvezna podatkovna polja. |
(18) |
O događaju koji uključuje zrakoplov registriran u državi članici ili zrakoplovom kojim upravlja poduzeće s poslovnim nastanom u državi članici trebalo bi izvijestiti čak i ako su se dogodili izvan državnog područja te države članice. |
(19) |
Informacije o događajima trebale bi se razmjenjivati unutar Unije kako bi se poboljšalo otkrivanje stvarnih ili potencijalnih opasnosti. Ta bi razmjena informacija trebala također omogućiti državama članicama da imaju pristup svim informacijama o događajima koji se događaju na njihovu državnom području ili u njihovu zračnom prostoru, ali o kojima je izvještena druga država članica. To bi također trebalo omogućiti Agenciji da pribavi precizne informacije o događajima i da ima pristup svim izvješćima o događajima koji su prikupljeni u Uniji kako bi, prema potrebi, poduzela korektivne mjere za neutralizaciju utvrđenog rizika u Uniji. Ta bi razmjena informacija trebala omogućiti nadležnim tijelima država članica da pribave precizne informacije o događajima u svojem zračnom prostoru te, prema potrebi, da poduzmu korektivne mjere za neutralizaciju rizika utvrđenog na njihovu državnom području. |
(20) |
Cilj razmjene informacija o događajima trebalo bi biti sprečavanje zrakoplovnih nesreća i nezgoda. Ne bi je se trebalo koristiti za pripisivanje krivnje ni odgovornosti niti za uspostavljanje mjerila za sigurnosnu izvedbu. |
(21) |
Najučinkovitiji način za osiguravanje razmjene velikih količina informacija između svih država članica, Komisije i Agencije jest putem Europske središnje baze podataka pod uvjetom da države članice, Komisija i Agencija imaju puni pristup njoj. |
(22) |
Sve informacije povezane sa sigurnošću koje proizlaze iz izvješća o događajima prikupljenima u Uniji trebale bi se pravodobno prenijeti u Europsku središnju bazu podataka. To bi trebalo obuhvaćati prikupljanje informacija o nezgodama, ali i informacija o nesrećama i ozbiljnim nezgodama koje su istražene na temelju Uredbom (EU) br. 996/2010. |
(23) |
Ova Uredba trebala bi se primjenjivati na informacije o događajima koje su pohranjene u bazama podataka koje pripadaju organizacijama, državama članicama ili Agenciji. |
(24) |
Sve informacije povezane sa sigurnošću sadržane u Europskoj središnjoj bazi podataka trebale bi biti dostupne subjektima kojima je povjerena zadaća reguliranja sigurnosti civilnog zrakoplovstva u Uniji, uključujući Agenciju, i tijelima zaduženima za istragu nesreća i nezgoda unutar Unije. |
(25) |
Trebalo bi omogućiti zainteresiranim strankama da zahtijevaju pristup određenim informacijama sadržanima u Europskoj središnjoj bazi podataka, podložno pravilima koja se tiču povjerljivosti takvih informacija i anonimnosti uključenih osoba. |
(26) |
Budući da nacionalne kontaktne točke najbolje poznaju zainteresirane stranke s poslovnim nastanom u određenoj državi članici, svaka nacionalna kontaktna točka trebala bi se baviti zahtjevima zainteresiranih stranaka s poslovnim nastanom na državnom području svoje države članice. Zahtjevima, pak, zainteresiranih strana iz trećih zemalja ili međunarodnih organizacija trebala bi se baviti Komisija. |
(27) |
Trebalo bi analizirati informacije sadržane u izvješćima o događajima i utvrditi rizike za sigurnost. Trebalo bi utvrditi sve odgovarajuće mjere za poboljšanje zrakoplovne sigurnosti koje iz toga proizađu i pravodobno ih provesti. Informacije o analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima trebalo bi širiti u okviru organizacija, nadležnih tijela država članica i Agencije, budući da je davanje povratne informacije o prijavljenim događajima potiče pojedince da dojavljuju o događajima. Ako je to primjenjivo i moguće, informacije o analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima trebalo bi također pružiti pojedincima koji su izravno prijavili događaj nadležnim tijelima države članice ili Agenciji. Takve povratne informacije trebale bi na temelju ove Uredbe poštovati pravila o povjerljivosti i zaštiti izvjestitelja i osoba koje su spomenute u izvješću. |
(28) |
Ova bi Uredba trebala pomoći državama članicama, Agenciji i organizacijama u upravljanju rizicima za sigurnost u zrakoplovstvu. Sustave upravljanja sigurnošću u organizacijama dopunjavaju sustavi upravljanja sigurnošću u državama članicama i Agenciji. Dok organizacije upravljaju rizicima za sigurnost povezanima s njihovim specifičnim djelatnostima, nadležna tijela država članica i Agencija upravljaju rizicima za sigurnost zrakoplovnih sustava čitavih država članica, odnosno Unije kao cjeline, baveći se zajedničkim rizicima za sigurnost u zrakoplovstvu u dotičnoj državi članici ili na razini Unije. Odgovornosti Agencije i nadležnih tijela država članica ne bi trebale osloboditi organizacije od njihovih izravnih odgovornosti u upravljanju sigurnošću koje su svojstvene proizvodima i uslugama koje pružaju. U tu svrhu organizacije bi trebale prikupljati i analizirati informacije o događajima kako bi utvrdile i smanjile opasnosti povezane sa svojom djelatnošću. One bi također trebale procjenjivati povezane sigurnosne rizike i osiguravati sredstva radi poduzimanja brzih i odgovarajućih mjera za ublažavanje rizika za sigurnost. Sveukupni proces trebalo bi pratiti relevantno nadležno tijelo koje bi, prema potrebi, trebalo zahtijevati poduzimanje dodatnih mjera kako bi se osiguralo da se nedostaci u pogledu sigurnosti otklanjaju na ispravan način. S druge strane, nadležna tijela država članica i Agencija trebali bi nadopunjavati sustave upravljanja sigurnošću u organizacijama na razini država članica odnosno europskoj razini. |
(29) |
Prilikom utvrđivanja mjera koje trebaju uključiti u svoj državni program sigurnosti i državni plan sigurnosti i kako bi se osiguralo da je djelovanje utemeljeno na dokazima, države članice trebale bi koristiti informacije koje proizlaze iz prikupljenih izvješća o događajima i iz njihove analize. Državni programi za sigurnost i državni planovi za sigurnost nadopunjuju se na Europskoj razini Europskim programom za sigurnost zračnog prometa i Europskim planom za sigurnost zračnog prometa. |
(30) |
S obzirom na to da cilj poboljšanja zračne sigurnosti ne mogu dostatno ostvariti države članice jer su sustavi izvješćivanja kojima upravljaju odvojene države članice manje učinkoviti od koordinirane mreže s razmjenom informacija koja omogućuje utvrđivanje mogućih problema u vezi sa sigurnošću i ključnih područja rizika na razini Unije, analizu na nacionalnoj razini trebalo bi nadopuniti analizom i naknadnim postupanjem na razini Unije kako bi se osiguralo bolje sprečavanje zrakoplovnih nesreća i nezgoda. Tu zadaću na razini Unije trebala bi provoditi mreža analitičara zrakoplovne sigurnosti u koordinaciji s Agencijom i Komisijom. Trebalo bi toj mreži omogućiti da konsenzusom odluči pozvati promatrače na svoje sastanke, uključujući zaposlenike u industriji ili predstavnike. |
(31) |
Europski program zrakoplovne sigurnosti i Europski plan zrakoplovne sigurnosti poglavito bi trebali imati koristi od rada mreže analitičara zrakoplovne sigurnosti kako bi, oslanjajući se na dokaze, utvrdili koje mjere treba provesti na razini Unije. |
(32) |
Javnosti bi trebale biti dostupne opće skupne informacije o razini zrakoplovne sigurnosti u državama članicama i Uniji. Te informacije trebale bi posebice obuhvaćati trendove i analize koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe od strane država članica kao i informacije, u skupnom obliku, o sadržaju Europske središnje baze podataka te se mogu pružiti objavljivanjem pokazatelja uspješnosti u području sigurnosti (SPI). |
(33) |
Sigurnosni sustav civilnog zrakoplovstva uspostavljen je na temelju povratnih informacija i pouka iz nesreća i nezgoda. Izvješćivanje o događajima i korištenje informacija o događajima za poboljšanje sigurnosti temelji se na odnosu povjerenja između izvjestitelja i subjekta zaduženog za prikupljanje i procjenu informacije. To zahtijeva strogu primjenu pravila o povjerljivosti. Svrha zaštite informacija o sigurnosti od neprikladnog korištenja i ograničavanja pristupa Europskoj središnjoj bazi podataka isključivo na zainteresirane strane koje sudjeluju u poboljšanju sigurnosti civilnog zrakoplovstva treba osigurati kontinuiranu dostupnost informacija povezanih sa sigurnošću tako da se mogu poduzeti odgovarajuće i pravodobno preventivno djelovanje i poboljšati sigurnost zrakoplovstva. U tom kontekstu, trebalo bi na odgovarajući način štititi osjetljive informacije povezane sa sigurnošću i trebalo bi osigurati njihovo prikupljanje tako da se jamči njihova povjerljivost, zaštita njihova izvora i osigura povjerenje osoblja zaposlenog u civilnom zrakoplovstvu u sustavima izvješćivanja o događajima. Trebalo bi uspostaviti odgovarajuće mjere da bi se osiguralo da informacije prikupljene putem mehanizama izvješćivanja o događajima budu držane povjerljivima i da pristup Europskoj središnjoj bazi podataka bude ograničen. Nacionalna pravila o slobodi informiranja trebali bi uzeti u obzir nužnu povjerljivost takvih informacija. Prikupljene informacije trebalo bi na odgovarajući način zaštititi od neovlaštene uporabe ili otkrivanja. Trebalo bi ih također koristiti strogo za potrebu održavanja ili poboljšavanja sigurnosti zrakoplovstva, a ne za pripisivanje krivnje ili odgovornosti. |
(34) |
Kako bi se osiguralo povjerenje zaposlenika ili ugovornog osoblja u sustav izvješćivanja o događajima, trebalo bi na odgovarajući način zaštiti informacije sadržane u izvješćima o događajima i ne bi ih se trebalo koristiti u druge svrhe osim za zadržavanje ili poboljšavanje zrakoplovne sigurnosti. Interna načela „kulture pravičnosti” koja organizacije donesu na temelju ove Uredbe trebala bi posebno doprinijeti postizanju tog cilja. Dodatno, ograničavanje prenošenja osobnih detalja ili informacija koje omogućuju prepoznavanje izvjestitelja ili drugih osoba spomenutih u izvješćima o događajima jasnim razdvajanjem između odjela koji obrađuju izvješća o događajima i ostatka organizacije može biti učinkovit način za postizanje ovog cilja. |
(35) |
Trebalo bi na odgovarajući način zaštititi izvjestitelja ili osobu koja je spomenuta u izvješćima o događajima. U tom smislu, izvješćivanje o događajima treba biti anonimizirano, a detalji povezani s identitetom izvjestitelja i osoba koje se spominju u izvješćima o događajima ne bi se trebali unositi u baze podataka. |
(36) |
Osim toga, sustav civilnog zrakoplovstva trebao bi promicati „kulturu sigurnosti” što bi olakšalo spontano izvješćivanje o događajima i na taj način doprinijelo načelu „kulture pravičnosti”. „Kultura pravičnosti” ključan je element šire „kulture sigurnosti” koja predstavlja temelj čvrstog sustava upravljanja sigurnošću. Okruženje koje prihvaća načela „kulturu sigurnosti” ne bi trebalo sprečavati poduzimanje djelovanja koje je potrebno za održavanje ili unaprjeđenje razine zrakoplovne sigurnosti. |
(37) |
„Kultura pravičnosti” trebala bi ohrabrivati pojedince da priopćuju informacije povezane sa sigurnošću. To ipak ne bi trebalo osloboditi pojedince od njihovih uobičajenih odgovornosti. U ovom kontekstu zaposlenici i ugovorno osoblje ne bi smjeli trpjeti nikakvu ugrozu na temelju informacija pruženih na temelju ove Uredbe, osim u slučajevima zlonamjernog ponašanja ili ako je došlo do namjernog, teškog i ozbiljnog zanemarivanja u pogledu očitog rizika i krajnjeg nedostatka profesionalne odgovornosti da se postupi na način koji je očito potreban u danim okolnostima, koji uzrokuje predvidljivu štetu osobi ili imovini ili značajno ugrožava razinu zrakoplovne sigurnosti. |
(38) |
Kako bi se ohrabrilo izvješćivanje o događajima, bilo bi potrebno zaštititi izvjestitelje kao i osobe spomenute u dotičnim izvješćima o događajima. Međutim, takva zaštita ne bi trebala osloboditi te osobe od obveza izvješćivanja iz ove Uredbe. Osobito, u situaciji kada osoba spomenuta u izvješću o događaju i sama ima obvezu izvješćivanja o istom događaju, a o njemu namjerno ne izvijesti, tada bi ta osoba trebala izgubiti svoju zaštitu i suočiti se sa sankcijama na temelju ove Uredbe. |
(39) |
Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo i njegovu provedbu, važno je jasno odrediti mjeru zaštite izvjestitelja i drugih osoba spomenutih u izvješćima o događajima od ugrožavanja ili pokretanja kaznenog postupka. |
(40) |
Kako bi osnažili povjerenje pojedinaca u sustav, postupanje s izvješćima o događajima trebalo bi organizirati tako da se na prikladan način štiti povjerljivost identiteta izvjestitelja i ostalih osoba spomenutih u izvješćima o događajima u cilju njegovanja „kulture pravičnosti”. Cilj bi toga, gdje god je to moguće, trebao biti omogućavanje uspostave neovisnog sustava za postupanje s događajima. |
(41) |
Osoblje organizacija, nadležnih tijela države članice i Agencije uključeno u procjenu, obradu ili analizu događaja ima značajnu ulogu u utvrđivanju opasnosti i nedostataka povezanih sa sigurnošću. Iskustvo pokazuje da kad se događaji analiziraju s vremenskim odmakom nakon nesreće, analizom se utvrde rizici i nedostaci koji se možda inače ne bi utvrdili. Moguće je stoga da se osobe uključene u procjenu, obradu ili analizu događaja mogu bojati potencijalnih posljedica u smislu pokretanja postupaka pred sudskim tijelima. Ne dovodeći u pitanje nacionalno kazneno pravo i njegovu pravilnu provedbu, države članice ne bi trebale pokretati postupke protiv osoba koje su u nadležnim tijelima država članica uključene u procjenu, obradu ili analizu događaja, u vezi s odlukama koje donesu kao dio svojih dužnosti, a za koje se naknadno uvidi da su bile pogrešne ili neučinkovite, ali su u vrijeme donošenja i na temelju informacija koje su tada bile raspoložive, bile razmjerne i primjerene. |
(42) |
Zaposlenici i ugovorno osoblje trebali bi imati priliku prijaviti kršenja načela koja im pružaju okvir za zaštitu i koja su uspostavljena ovom Uredbom i ne bi smjeli biti kažnjavani zbog toga. Države članice trebale bi odrediti posljedice za one oni koji prekrše načela zaštite izvjestitelja i drugih osoba koje su spomenute u izvješćima o događajima i trebale bi donijeti primjerena pravna sredstva ili nametnuti sankcije. |
(43) |
Strah od samooptuživanja i potencijalnih posljedica u smislu pokretanja postupaka pred sudskim tijelima mogu odvratiti pojedince od izvješćivanja o događajima. Ciljevi ove Uredbe mogu se postići bez neopravdanog utjecanja na pravosudne sustave država članica. Stoga je primjereno osigurati da povrede pravnih propisa bez predumišljaja ili namjere, o kojima su nadležna tijela država članica stekla saznanja isključivo putem izvješćivanja u skladu s ovom Uredbom, ne bi trebala biti predmet disciplinskih, administrativnih ni pravnih postupaka, osim ako je drugačije propisano primjenjivim nacionalnim kaznenim pravom. Međutim, prava trećih strana na pokretanje civilnih postupaka ne bi trebalo biti obuhvaćeno ovom zabranom i trebalo bi isključivo biti podložno nacionalnom pravu. |
(44) |
Međutim, u kontekstu razvijanja okruženja „kulture pravičnosti” države članice trebale bi zadržati mogućnost proširenja zabrane korištenja izvješća o događajima kao dokaza protiv izvjestitelja u administrativnim i disciplinskim postupcima na civilne postupke. |
(45) |
Osim toga, trebalo bi poboljšati i formalizirati suradnju između sigurnosnih tijela i sudskih tijela putem prethodnih dogovora među njima koji bi trebali poštovati ravnotežu između različitih javnih interesa u pitanju i koji bi osobito trebali obuhvatiti, na primjer, pristup izvješćima o događajima koja se nalaze u nacionalnim bazama podataka i njihovo korištenje. |
(46) |
S ciljem podupiranja povećanih odgovornosti Agencije prema ovoj Uredbi, trebalo bi joj omogućiti dostatne resurse za izvršavanje povjerenih joj dodatnih zadaća. |
(47) |
Kako bi se dopunila ili izmijenila ova Uredba, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način. |
(48) |
U primjeni ove Uredbe Komisija bi se trebala savjetovati s Agencijom i mrežom analitičara zrakoplovne sigurnosti iz ove Uredbe. |
(49) |
Radi osiguranja jedinstvenih uvjeta za provedbu ove Uredbe, provedbene ovlasti trebalo bi dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (5). |
(50) |
U primjeni ove Uredbe trebala bi se u potpunosti poštovati pravila o obradi podataka i zaštiti pojedinaca utvrđena u Direktivi 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) i Uredbi (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (7). U primjeni ove Uredbe trebala bi se u potpunosti poštovati pravila o pristupu podacima kako je utvrđeno u Uredbi (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća (8) osim u pogledu širenja podataka i informacija sadržanih u Europskoj središnjoj bazi podataka, koji su zaštićeni strožim pravilima pristupa koja propisuje ova Uredba. |
(51) |
Sankcije bi posebice trebale biti primjenjive protiv svake osobe ili subjekta koji u suprotnosti s ovom Uredbom zloupotrijebi informacije zaštićene ovom Uredbom; djeluje tako da ugrožava izvjestitelja ili druge osobe spomenute u izvješćima o događajima, osim u slučajevima kada se primjenjuju izuzeća utvrđena u ovoj Uredbi, ne uspostavi odgovarajuće okruženje za prikupljanje podataka o događajima; ne analizira prikupljene informacije ili ne poduzme radnje kako bi otklonio bilo kakve uočene stvarne ili potencijalne nedostatke u sigurnosti ili ne dijeli informacije prikupljene primjenom ove Uredbe. |
(52) |
Budući da cilj ove Uredbe, a to je uspostava zajedničkih pravila u području izvješćivanja o događajima u civilnom zrakoplovstvu, ne mogu dostatno ostvariti države članice nego ga se, zbog njezine važnosti i učinaka diljem Unije, može na bolji način ostvariti na razini Unije, Unija može poduzeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti iz članka 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti iz navedenoga članka, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. |
(53) |
Uredbu (EU) br. 996/2010 trebalo bi u skladu s tim izmijeniti. |
(54) |
Stoga bi trebalo staviti izvan snage Direktivu 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (9), Uredbu Komisije (EZ) br. 1321/2007 (10) i Uredbu Komisije (EZ) br. 1330/2007 (11). |
(55) |
Savjetovanje s Europskim nadzornikom za zaštitu podataka učinjeno je u skladu s člankom 28. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 45/2001 10. travnja 2013. (12), |
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Ciljevi
1. Cilj je ove Uredbe poboljšati sigurnost civilnog zrakoplovstva u Uniji na način da se osigura izvješćivanje, prikupljanje, pohrana, čuvanje, razmjenjivanje, širenje i analiziranje relevantnih informacija povezanih sa sigurnošću o civilnom zrakoplovstvu.
Ovom se Uredbom osigurava:
(a) |
pravodobno poduzimanje, prema potrebi, sigurnosnih mjera na temelju analize prikupljenih informacija; |
(b) |
stalna dostupnost informacija povezanih sa sigurnošću uvođenjem pravila o povjerljivosti i o pravilnoj uporabi informacija putem usklađene i poboljšane zaštite izvjestitelja i osoba spomenutih u izvješćima o događajima; i |
(c) |
da se rizici za sigurnost u zrakoplovstvu razmatraju i rješavaju i na razini Unije i na nacionalnoj razini. |
2. Jedini je cilj izvješćivanja o događajima spriječiti nesreće i nezgode, a ne pripisati krivnju ili odgovornost.
Članak 2.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe primjenjuju se sljedeće definicije:
1. |
„izvjestitelj” znači fizička osoba koja prijavi događaj ili druge informacije povezane sa sigurnošću na temelju ove Uredbe; |
2. |
„zrakoplov” znači svaka naprava koja se održava u atmosferi zbog reakcije zraka koja nije reakcija zraka u odnosu na zemljinu površinu; |
3. |
„nezgoda” znači nezgoda u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010; |
4. |
„ozbiljna nezgoda” znači ozbiljna nezgoda u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010; |
5. |
„nesreća” znači nesreća u smislu Uredbe (EU) br. 996/2010; |
6. |
„anonimizirane informacije” znači informacije koje proizlaze iz izvješća o događajima iz kojih su uklonjeni svi osobni podaci kao što su imena ili adrese fizičkih osoba; |
7. |
„događaj” znači bilo koji događaj povezan sa sigurnošću koji ugrožava, ili koji bi, ako se ne ispravi ili riješi, mogao ugroziti zrakoplov, osobe u njemu ili bilo koju drugu osobu te posebice uključuje nesreću i ozbiljnu nezgodu; |
8. |
„organizacija” znači bilo koja organizacija koja pruža zrakoplovne proizvode i/ili koja zapošljava, ugovara ili koristi usluge osoba koje su obvezne izvijestiti o događajima u skladu s člankom 4. stavkom 6.; |
9. |
„anonimizacija” znači uklanjanje iz izvješća o događajima svih osobnih podataka koji se odnose na izvjestitelja i na osobe spomenute u izvješćima o događajima te svih pojedinosti, uključujući nazive jedne ili više organizacija uključenih u događaj, koje bi mogle otkriti identitet izvjestitelja ili treće strane ili na temelju kojih je moguće utvrditi te podatke iz izvješća o događaju; |
10. |
„opasnost” znači situacija ili predmet koji bi mogli uzrokovati smrt ili povredu osobe, oštećenje opreme ili strukture, gubitak materijala ili smanjenje sposobnosti za obavljanje propisane funkcije; |
11. |
„tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost” znači stalno nacionalno tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost u civilnom zrakoplovstvu koje provodi ili nadzire istrage koje se odnose na sigurnost kako je navedeno u članku 4. Uredbe (EU) br. 996/2010; |
12. |
„kultura pravičnosti” znači kultura u kojoj se ne kažnjava djelatnike na terenu ili druge osobe za njihove postupke, propuste ili odluke koji su u skladu s njihovim iskustvom i izobrazbom, ali u kojoj se ne toleriraju krajnja nepažnja, voljne povrede i destruktivni postupci; |
13. |
„kontaktna točka” znači:
|
14. |
„zainteresirana stranka” znači bilo koja fizička ili pravna osoba ili bilo koje službeno tijelo, bez obzira ima li status pravne osobe ili ne, koje može sudjelovati u poboljšanju sigurnosti zrakoplovstva imajući pristup informacijama o događajima razmijenjenima između država članica i koja pripada u jednu od kategorija zainteresiranih stranaka iz Priloga II.; |
15. |
„državni program sigurnosti” znači integrirani skup pravnih akata i aktivnosti kojima je cilj upravljanje sigurnošću civilnog zrakoplovstva u državi članici; |
16. |
„Europski plan zrakoplovne sigurnosti” znači procjena sigurnosnih pitanja i povezani akcijski plan na europskoj razini; |
17. |
„Europski program zrakoplovne sigurnosti” znači integrirani skup pravila na razini Unije, zajedno s aktivnostima i postupcima koji se koriste za zajedničko upravljanje sigurnošću civilnog zrakoplovstva na europskoj razini; |
18. |
„sustav upravljanja sigurnošću” znači sustavni pristup upravljanju zrakoplovnom sigurnošću koji obuhvaća nužne organizacijske strukture, odgovornosti, politike i postupke i uključuje bilo koji sustav upravljanja koji, neovisno ili zajedno s drugim sustavima upravljanja organizacije, upravlja sigurnošću. |
Članak 3.
Predmet i područje primjene
1. Ovom Uredbom utvrđuju se pravila o:
(a) |
izvješćivanju o događajima koji ugrožavaju ili koji bi, ako se ne isprave ili ne riješe, mogli ugroziti zrakoplov, osobe u njemu ili bilo koju drugu osobu, opremu ili uređaj koji utječu na rad zrakoplova; te izvješćivanje o drugim relevantnim informacijama povezanima sa sigurnošću u tom kontekstu; |
(b) |
analizi i naknadnom postupanju s obzirom na događaje o kojima se izvještava i o drugim informacijama povezanima sa sigurnošću; |
(c) |
zaštiti zaposlenika u zrakoplovstvu; |
(d) |
odgovarajućem korištenju prikupljenih informacija povezanih sa sigurnošću; |
(e) |
unošenju prikupljenih informacija u Europsku središnju bazu podataka; i |
(f) |
širenju anonimiziranih informacija zainteresiranim strankama s ciljem pružanja tim strankama informacija koje su im potrebne radi poboljšanja sigurnosti zrakoplovstva. |
2. Ova se Uredba primjenjuje na događaje i druge informacije povezane sa sigurnošću koji uključuju civilne zrakoplove, osim zrakoplova iz Priloga II. Uredbi (EZ) br. 216/2008. Države članice mogu odlučiti primijeniti ovu Uredbu i na događaje i druge informacije povezane sa sigurnošću koji uključuju zrakoplove iz Priloga II. toj Uredbi.
Članak 4.
Obvezno izvješćivanje
1. O događajima koji mogu predstavljati značajan rizik za sigurnost zrakoplovstva i koji pripadaju sljedećim kategorijama izvješćuju osobe navedene u stavku 6. putem sustavâ obveznog izvješćivanja o događajima na temelju ovog članka:
(a) |
događaji u vezi s radom zrakoplova, kao što su:
|
(b) |
događaji u vezi s tehničkim uvjetima, održavanjem i popravkom zrakoplova, kao što su:
|
(c) |
događaji u vezi s uslugama i objektima u zračnoj plovidbi, kao što su:
|
(d) |
događaji u vezi s aerodromima i zemaljskim uslugama, kao što su:
|
2. Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici uspostavlja sustav obveznog izvješćivanja za lakše prikupljanje podataka o događajima iz stavka 1.
3. Svaka država članica uspostavlja sustav obveznog izvješćivanja za lakše prikupljanje podataka o događajima, uključujući prikupljanje podataka o događajima koje su prikupile organizacije primjenom stavka 2.
4. Europska agencija za sigurnost zračnog prometa („Agencija”) uspostavlja sustav obveznog izvješćivanja za lakše prikupljanje podataka o događajima, uključujući prikupljanje podataka o događajima koje su na temelju stavka 2. prikupile organizacije koje su ovlaštene ili odobrene od strane Agencije.
5. Komisija putem provedbenih akata donosi popis u kojem se klasificiraju događaji kojim se treba služiti prilikom izvješćivanja o događajima na temelju stavka 1. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 2.
U te provedbene akte Komisija uključuje zaseban popis u kojem se klasificiraju događaji primjenjivi na zrakoplove osim kompleksnih zrakoplova na motorni pogon. Taj je popis pojednostavljena verzije popisa iz prvog podstavka te je, prema potrebi, prilagođen posebnostima te grane zrakoplovstva.
6. Sljedeće fizičke osobe izvješćuju o događajima iz stavka 1. putem sustava koji je u skladu sa stavkom 2. uspostavila organizacija koja zapošljava tog izvjestitelja, s njim je u ugovornom odnosu ili koristi njegove usluge, ili, umjesto toga, putem sustava koji je u skladu sa stavkom 3. uspostavila država članica u kojoj njihova organizacija ima poslovni nastan ili država koja je izdala, potvrdila ili preoblikovala licenciju pilota ili putem sustava koji je u skladu sa stavkom 4. uspostavila Agencija:
(a) |
kapetan zrakoplova, ili, u slučajevima kada kapetan zrakoplova ne može izvijestiti o događaju, bilo koji drugi član posade koji je sljedeći u zapovjednom lancu zrakoplova registriranog u Uniji ili zrakoplova registriranog izvan Unije, ali koji koristi operator za koji država članica osigurava nadzor operacija ili operator koji ima poslovni nastan u Uniji; |
(b) |
osoba koja se pod nadzorom države članice ili Agencije bavi projektiranjem, proizvodnjom, praćenjem kontinuirane plovidbenosti, održavanjem ili modificiranjem zrakoplova ili bilo koje opreme ili dijela takvog zrakoplova; |
(c) |
osoba koja pod nadzorom države članice ili Agencije potpisuje potvrdu o pregledu plovidbenosti ili potvrdu o puštanju u rad zrakoplova ili bilo koje opreme ili dijela tog zrakoplova; |
(d) |
osoba koja obavlja dužnost za koju mora dobiti ovlaštenje države članice kao član osoblja pružatelja usluga u zračnom prometu kojemu su povjerene odgovornosti povezane s uslugama u zračnoj plovidbi ili kao službenik za pružanje usluga letnih informacija; |
(e) |
osoba koja obavlja dužnost u vezi s upravljanjem sigurnošću zračne luke na koju se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (13); |
(f) |
osoba koja obavlja dužnost u vezi s ugradnjom, izmjenama, održavanjem, popravcima, obnovom, provjerom u letu ili inspekcijom opreme za zračnu plovidbu čiji nadzor osigurava država članica; |
(g) |
osoba koja obavlja dužnost u vezi sa zemaljskim opsluživanjem zrakoplova, uključujući opskrbu gorivom, pripremu dokumentacije o teretu, ukrcaj, odmrzavanje i tegljenje na zračnoj luci na koju se primjenjuje Uredba (EZ) br. 1008/2008. |
7. Osobe iz stavka 6. izvješćuju o događajima u roku od 72 sata otkad su postale svjesne događaja, osim ako to spriječe iznimne okolnosti.
8. Nakon obavijesti o događaju, svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koja nije obuhvaćena stavkom 9. dostavlja nadležnom tijelu te države članice iz članka 6. stavka 3. podatke o događajima prikupljenima u skladu sa stavkom 2. ovog članka u najkraćem mogućem roku, a u svakom slučaju najkasnije 72 sata nakon što je postala svjesna tog događaja.
9. Nakon obavijesti o događaju, svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koju je ovlastila ili odobrila Agencija dostavlja Agenciji podatke o događajima prikupljenima u skladu sa stavkom 2. u najkraćem mogućem roku, a u svakom slučaju najkasnije 72 sata nakon što je postala svjesna tog događaja.
Članak 5.
Dobrovoljno izvješćivanje
1. Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici uspostavlja sustav dobrovoljnog izvješćivanja da bi olakšala prikupljanje:
(a) |
podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja; |
(b) |
drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva. |
2. Svaka država članica uspostavlja sustav dobrovoljnog izvješćivanja da bi olakšala prikupljanje:
(a) |
podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja; |
(b) |
drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva. |
Taj sustav također uključuje, ali se ne ograničava na, prikupljanje podataka koje prenose organizacije na temelju stavka 6..
3. Agencija uspostavlja sustav dobrovoljnog izvješćivanja da bi se olakšala prikupljanje:
(a) |
podataka o događajima koje možda nije registrirao sustav obveznog izvješćivanja; |
(b) |
drugih informacija povezanih sa sigurnošću koje izvjestitelj smatra stvarnom ili potencijalnom opasnošću za sigurnost zrakoplovstva. |
Taj sustav uključuje, ali se ne ograničava na, prikupljanje informacija koje su na temelju stavka 5. prikupile organizacije ovlaštene ili odobrene od strane Agencije.
4. Sustavi dobrovoljnog izvješćivanja koriste se radi olakšavanja prikupljanja pojedinosti o događajima i drugih informacija povezanih sa sigurnošću:
(a) |
koje ne podliježu obveznom izvješćivanju na temelju članka 4. stavka 1.; |
(b) |
o kojima su izvijestile osobe koje nisu navedene u članku 4. stavku 6. |
5. Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koju je ovlastila ili odobrila Agencija pravovremeno dostavlja Agenciji pojedinosti o događajima i druge informacije povezane sa sigurnošću koje su prikupljene na temelju stavka 1. i koje mogu uključivati stvarni ili potencijalni rizik za sigurnost zrakoplovstva.
6. Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koju nije ovlastila ili odobrila Agencija pravovremeno dostavlja nadležnom tijelu te države članice, imenovanom na temelju članka 6. stavka 3., podatke o događajima i druge informacije povezane sa sigurnošću koji su prikupljeni na temelju stavka 1. ovog članka i koji mogu uključivati stvarni ili potencijalni rizik za sigurnost zrakoplovstva. Države članice mogu zahtijevati od svake organizacije s poslovnim nastanom na njihovu državnom području da dostavlja podatke o svim događajima prikupljenima na temelju stavka 1. ovog članka.
7. Države članice, Agencija i organizacije mogu uspostaviti druge sustave prikupljanja i obrade informacija povezanih sa sigurnošću u svrhu prikupljanja podataka o događajima koje možda nisu registrirali sustavi izvješćivanja iz članka 4. i stavaka 1., 2. i 3. ovog članka. Ti sustavi mogu obuhvaćati izvješćivanje tijela različitih od onih određenih u članku 6. stavku 3. i mogu uključivati aktivno sudjelovanje:
(a) |
zrakoplovne industrije; |
(b) |
profesionalnih organizacija zrakoplovnog osoblja. |
8. Informacije dobivene na temelju dobrovoljnog i obveznog izvješćivanja mogu se uključiti u jedinstveni sustav.
Članak 6.
Prikupljanje i pohrana informacija
1. Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici imenuje jednu ili više osoba za neovisno prikupljanje, procjenu, obradu, analizu i pohranu podataka o događajima o kojima je izviješteno na temelju članaka 4. i 5.
Postupanje s tim izvješćima obavlja se tako da se spriječi korištenje informacijama za druge svrhe osim u svrhu sigurnosti i da se na odgovarajući način zaštiti povjerljivost identiteta izvjestitelja i osoba spomenutih u izvješćima o događajima s ciljem promicanja „kulture pravičnosti”.
2. U dogovoru s nadležnim tijelom, male organizacije mogu uspostaviti pojednostavljeni mehanizam za prikupljanje, procjenu, obradu, analizu i pohranu pojedinosti o događajima. One mogu dijeliti te zadaće s organizacijama iste vrste, istovremeno poštujući pravila o povjerljivosti i zašiti na temelju ove Uredbe.
3. Svaka država članica imenuje jedno ili više nadležnih tijela koja uspostavljaju mehanizam za neovisno prikupljanje, procjenu, obradu, analizu i pohranu podataka o događajima o kojima je izviješteno na temelju članaka 4. i 5.
Postupanje s tim izvješćima obavlja se tako da se spriječi korištenje informacijama za druge svrhe osim u svrhu sigurnosti i da se odgovarajuće zaštiti povjerljivost identiteta izvjestitelja i osobe spomenute u izvješću o događaju s ciljem promicanja „kulture pravičnosti”.
Sljedeća tijela mogu se imenovati na temelju prvog podstavka, zajednički ili odvojeno:
(a) |
nacionalno tijelo za civilno zrakoplovstvo; i/ili |
(b) |
tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost; i/ili |
(c) |
bilo koje drugo neovisno tijelo ili subjekt iz Unije kojem je ta dužnost povjerena. |
Ako država članica imenuje više od jednog tijela ili subjekta, jednog od njih imenuje kontaktnom točkom za prijenos informacija iz članka 8. stavka 2.
4. Agencija imenuje jednu ili više osoba koje uspostavljaju mehanizam za neovisno prikupljanje, procjenu, obradu, analizu i pohranu podataka o događajima o kojima je izviješteno na temelju članaka 4. i 5.
Postupanje s tim izvješćima obavlja se tako da se spriječi korištenje informacijama za druge svrhe osim u svrhu sigurnosti i da se odgovarajuće zaštiti povjerljivost identiteta izvjestitelja i osoba spomenutih u izvješću o događaju, s ciljem promicanja „kulture pravičnosti”.
5. Organizacije pohranjuju u jednu ili više baza podataka izvješća sastavljena na temelju podataka o događajima prikupljenima u skladu s člancima 4. i 5.
6. Nadležna tijela iz stavka 3. pohranjuju u nacionalnu bazu podataka izvješća o događajima sastavljena na temelju podataka o događajima prikupljenima u skladu s člancima 4. i 5.
7. Relevantne informacije o nesrećama i ozbiljnim nezgodama koje su prikupila ili izdala tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost također se pohranjuju u toj nacionalnoj bazi podataka.
8. Agencija u bazu podataka pohranjuje izvješća o događajima sastavljena na temelju podataka o događajima prikupljenima u skladu s člancima 4. i 5.
9. Tijela odgovorna za istrage koje se odnose na sigurnost imaju puni pristup svojim nacionalnim bazama podataka iz stavka 6. radi izvršavanja odgovornosti na temelju članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 996/2010.
10. Tijela za civilno zrakoplovstvo država članica imaju puni pristup svojim nacionalnim bazama iz stavka 6. radi izvršavanja svoje odgovornosti u vezi sa sigurnosti.
Članak 7.
Kvaliteta i sadržaj izvješća o događajima
1. Izvješća o događajima iz članka 6. sadrže barem informacije navedene u Prilogu I.
2. Izvješća o događajima iz članka 6. stavaka 5. 6. i 8. uključuju klasifikaciju rizika za sigurnost za dotični događaj. Tu klasifikaciju preispituje te po potrebi izmjenjuje i ovjerava nadležno tijelo države članice ili Agencije, u skladu sa zajedničkim europskim sustavom klasifikacije rizika iz stavka 5. ovog članka.
3. Organizacije, države članice i Agencija uspostavljaju postupke kontrole kvalitete podataka kako bi poboljšale dosljednost podataka, osobito između prvotno prikupljenih informacija i izvješća pohranjenog u bazi podataka.
4. Baze podataka iz članka 6. stavaka 5., 6. i 8. koriste formate koji su:
(a) |
standardizirani radi olakšavanja razmjene informacija; i |
(b) |
kompatibilni s softverom Eccairsa i klasifikacijom ADREP-a. |
5. Komisija u bliskoj suradnji s državama članicama i Agencijom te putem mreže analitičara zrakoplovne sigurnosti iz članka 14. stavka 2. razvija zajednički europski sustav klasifikacije rizika kako bi se organizacijama, državama članicama i Agenciji omogućila klasifikacija događaja u pogledu rizika za sigurnost. Pritom uzima u obzir potrebu za sukladnošću s postojećim sustavima klasifikacije rizika.
Komisija je dužna razviti taj sustav do 15. svibnja 2017.
6. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 18. kako bi definirala zajednički europski sustav klasifikacije rizika.
7. Komisija putem provedbenih akata usvaja mjere za provedbu zajedničkog europskog sustava klasifikacije rizika. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 2.
8. Komisija i Agencija daju potporu nadležnim tijelima država članica u njihovoj zadaći integriranja podataka, uključujući na primjer za:
(a) |
integraciju minimalnih informacija iz stavka 1.; |
(b) |
klasifikaciju rizika događaja iz stavka 2.; i |
(c) |
uspostavu postupaka kontrole kvalitete podataka iz stavka 3. |
Komisija i Agencija pružaju tu potporu na način koji doprinosi harmonizaciji postupaka zaprimanja podataka u državama članicama, a poglavito pružajući osoblju koje radi u tijelima ili subjektima iz članka 6. stavaka 1., 3. i 4.:
(a) |
smjernica; |
(b) |
radionica; i |
(c) |
adekvatnog osposobljavanja. |
Članak 8.
Europska središnja baza podataka
1. Komisija upravlja Europskom središnjom bazom podataka u kojoj pohranjuje sva izvješća o događajima prikupljena u Uniji.
2. Sve države članice u dogovoru s Komisijom ažuriraju Europsku središnju bazu podataka prenoseći u nju sve informacije povezane sa sigurnošću pohranjene u nacionalnim bazama podataka iz članka 6. stavka 6.
3. Agencija dogovara s Komisijom tehničke protokole za prijenos u Europsku središnju bazu podataka svih izvješća o događajima koje je prikupila Agencija na temelju Uredbe (EZ) br. 216/2008 i njezinih provedbenih pravila, osobito za događaje pohranjene u unutarnjem sustavu za izvješćivanje o događajima (IORS), kao i informacija prikupljenih na temelju članka 4. stavka 9. i članka 5. stavka 5.
4. Komisija putem provedbenih akata usvaja mjere za upravljanje Europskom središnjom bazom podataka iz stavaka 1. i 2. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 19. stavka 2.
Članak 9.
Razmjena informacija
1. Države članice i Agencija sudjeluju u razmjeni informacija omogućujući nadležnim tijelima drugih država članica, Agenciji i Komisiji da putem Europske središnje baze podataka pristupe svim informacijama povezanima sa sigurnošću koje su pohranjene u njihovim bazama podataka s izvješćima.
Izvješća o događajima prenose se u Europsku središnju bazu podataka najkasnije 30 dana nakon što su unesena u nacionalnu bazu podataka.
Izvješća o događajima ažuriraju se dodatnim informacijama povezanima sa sigurnošću kad god je to potrebno.
2. Države članice također prenose informacije povezane s nesrećama i ozbiljnim nezgodama u Europsku središnju bazu podataka kako slijedi:
(a) |
tijekom trajanja istrage, preliminarne činjenične informacije o nesrećama i ozbiljnim nezgodama; |
(b) |
nakon završetka istrage:
|
3. Država članica ili Agencija prosljeđuju sve bitne informacije povezane sa sigurnošću odgovarajućim tijelima država članica ili Agenciji što je prije moguće ako tijekom prikupljanja podataka o događajima ili prilikom pohrane izvješća o događajima ili provođenja analize u skladu s člankom 13. stavkom 6. utvrdi sigurnosna pitanja za koja smatra:
(a) |
da su od interesa za druge države članice ili Agenciju; ili |
(b) |
da možda zahtijevaju poduzimanje sigurnosnih mjera druge države članice ili Agencije. |
Članak 10.
Distribucija informacija pohranjenih u Europskoj središnjoj bazi podataka
1. Svaki subjekt zadužen za uređivanje sigurnosti civilnog zrakoplovstva ili bilo koje tijelo odgovorno za istrage koje se odnose na sigurnost u Uniji ima siguran puni mrežni pristup informacijama o događajima sadržanima u Europskoj središnjoj bazi podataka.
Informacije se koriste u skladu s člancima 15. i 16.
2. Zainteresirane stranke navedene u Prilogu II. mogu zahtijevati pristup određenim informacijama sadržanima u Europskoj središnjoj bazi podataka.
Zainteresirane stranke koje imaju poslovni nastan unutar Unije upućuju zahtjeve za informacijama kontaktnoj točki države članice u kojoj imaju poslovni nastan.
Zainteresirane stranke koje imaju poslovni nastan izvan Unije upućuju svoj zahtjev Komisiji.
Komisija obavještava nadležno tijelo dotične države članice kada se podnese zahtjev na temelju ovog stavka.
3. Podložno članku 15. stavku 2. Uredbe (EU) br. 996/2010, informacije iz Europske središnje baze podataka koje se odnose na istrage povezane sa sigurnošću koje su u tijeku, a koje se provode se u skladu s tom Uredbom, na temelju ovog članka ne otkrivaju se zainteresiranim strankama.
4. Iz sigurnosnih razloga, zainteresiranim strankama ne odobrava se izravan pristup Europskoj središnjoj bazi podataka.
Članak 11.
Obrada zahtjeva i odluke
1. Zahtjevi za informacijama koje se nalaze u Europskoj središnjoj bazi podataka podnose se na obrascima koje je odobrila kontaktna točka. Ti obrasci obavezno sadrže elemente iz Priloga III.
2. Kontaktna točka koja zaprimi zahtjev provjerava da je:
(a) |
zahtjev podnijela zainteresirana stranka; |
(b) |
nadležna za obradu tog zahtjeva. |
Ako kontaktna točka utvrdi da su druga država članica ili Komisija nadležne za rješavanje određenog zahtjeva, prenosi ga toj državi članici ili Komisiji, prema potrebi.
3. Kontaktna točka koja zaprimi zahtjev ocjenjuje za svaki pojedini slučaj je li zahtjev opravdan i ostvariv.
Kontaktna točka može zainteresiranim strankama prosljeđivati informacije u papirnatom obliku ili upotrebom sigurnih elektroničkih načina komunikacije.
4. Ako se zahtjev prihvati, kontaktna točka određuje količinu i razinu informacija koje prosljeđuje. Ne dovodeći u pitanje članke 15. i 16., informacije se ograničavaju na ono što je izričito zatraženo u zahtjevu.
Informacije koje nisu povezane s vlastitom opremom, operacijama ili područjem djelatnosti zainteresirane stranke, prosljeđuju se samo u skupnom ili anonimiziranom obliku. Informacije koje nisu u skupnom obliku mogu se proslijediti zainteresiranoj stranki ako ona ponese detaljno pismeno obrazloženje. Te informacije koriste se u skladu s člancima 15. i 16.
5. Kontaktna točka zainteresiranim strankama navedenima u Prilogu II. točki (b) može proslijediti samo informacije koje se odnose na njihovu vlastitu opremu, operacije ili područje djelatnosti.
6. Kontaktna točka koja dobije zahtjev od zainteresirane stranke s popisa u Prilogu II. točki (a) može donijeti opću odluku da informacije redovito prosljeđuje zainteresiranoj stranki, pod uvjetom da:
(a) |
tražene informacije povezane su s vlastitom opremom, operacijama ili područjem djelatnosti zainteresirane stranke; |
(b) |
opća odluka ne odobrava pristup cijelom sadržaju baze podataka; |
(c) |
opća odluka odnosi se samo na pristup anonimiziranim informacijama. |
7. Zainteresirana stranka koristi se informacijama dobivenima na temelju ovog članka samo pod sljedećim uvjetima:
(a) |
zainteresirana stranka koristi informacije samo u svrhu navedenu u obrascu za podnošenje zahtjeva, koja bi trebala biti u skladu s ciljem ove Uredbe iz članka 1.; i |
(b) |
zainteresirana stranka ne smije otkriti dobivene informacije bez pismenog odobrenja pružatelja informacije i poduzima nužne mjere da osigura odgovarajuću povjerljivost dobivenih informacija. |
8. Odluka o distribuciji informacija na temelju ovog članka ograničena je na ono što je nužno potrebno za svrhe njihova korisnika.
Članak 12.
Evidencija zahtjeva i razmjena informacija
1. Kontaktna točka vodi evidenciju o svakom primljenom zahtjevu i o poduzetim mjerama na temelju tog zahtjeva.
Navedene se informacije pravovremeno šalju Komisiji kadgod se primi zahtjev i/ili poduzme mjera.
2. Komisija svim kontaktnim točkama stavlja na raspolaganje ažurirani popis zahtjeva i mjera koje su primile i poduzele razne kontaktne točke, kao i sama Komisija.
Članak 13.
Analiza događaja i naknadno postupanje na nacionalnoj razini
1. Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici razvija postupak analize događaja, prikupljenih u skladu s člankom 4. stavkom 2. i člankom 5. stavkom 1., kako bi se utvrdile opasnosti za sigurnost povezane s utvrđenim događajima ili sa skupinama događaja.
Na temelju te analize, svaka organizacija utvrđuje odgovarajuće korektivne ili preventivne mjere koje su potrebne, ako postoje, za poboljšanje zrakoplovne sigurnosti.
2. Kada, nakon analize iz stavka 1., organizacija s poslovnim nastanom u državi članici utvrdi bilo kakvu primjerenu korektivnu ili preventivnu mjeru koja je potrebne radi rješavanja stvarnih ili potencijalnih nedostataka u pogledu zrakoplovne sigurnosti, ona:
(a) |
pravodobno provodi tu mjeru; i |
(b) |
uspostavlja postupak praćenja provedbe i djelotvornosti mjere. |
3. Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici svojim zaposlenicima i ugovornom osoblju redovito prosljeđuje informacije o analizi i naknadnim postupanjem u vezi s događajima koji su bili predmetom preventivne ili korektivne mjere.
4. Kada organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koja nije obuhvaćena stavkom 5. utvrdi stvarni ili potencijalni rizik za sigurnost civilnog zrakoplovstva u rezultatima svoje analize događaja ili skupine događaja o kojima je izvješteno na temelju članka 4. stavka 8. i članka 5. stavka 6., ona nadležnom tijelu te države članice, u roku od 30 dana od dana podnošenja obavijesti o događaju od strane izvjestitelja, šalje:
(a) |
preliminarne rezultate analize provedene na temelju stavka 1., ako postoje; te |
(b) |
o svim mjerama koje treba poduzeti na temelju stavka 2. |
Organizacija izvještava p konačnim rezultatima provedene analize dostavljaju se, prema potrebi, čim postanu dostupni i, u načelu, najkasnije tri mjeseca od dana podnošenja obavijesti o događaju.
Nadležno tijelo države članice može zatražiti od organizacije da mu dostavi preliminarne ili konačne rezultate analize nekog događaja o kojem je obaviješteno, ali u odnosu na koji nije primilo naknadno postupanje, ili samo preliminarne rezultate.
5. Kada organizacija s poslovnim nastanom u državi članici koju je ovlastila ili odobrila Agencija utvrdi stvarni ili potencijalni rizik za sigurnost civilnog zrakoplovstva u rezultatima svoje analize događaja ili skupine događaja o kojima je izvješteno na temelju članka 4. stavka 9. i članka 5. stavka 5., ona Agenciji, u roku od 30 dana od dana podnošenja obavijesti o događaju od strane izvjestitelja, šalje:
(a) |
preliminarne rezultate analize provedene na temelju stavka 1., ako postoje; i |
(b) |
svim mjerama koje treba poduzeti na temelju stavka 2.. |
Organizacija koju je ovlastila ili odobrila Agencija šalje Agenciji konačne rezultate provedene analize, prema potrebi, čim postanu dostupni i, u načelu, najkasnije tri mjeseca od dana podnošenja obavijesti o događaju.
Agencija može zatražiti od organizacija da joj dostave preliminarne ili konačne rezultate analize nekog događaja o kojem je obaviještena, ali u odnosu na koji nije primila naknadno postupanje, ili samo prve rezultate.
6. Svaka država članica i Agencija razvijaju postupak analize informacija o događajima o kojima su one izravno izviještene u skladu s člankom 4. stavkom 6. i člankom 5. stavcima 2. i 3. u svrhu utvrđivanja opasnosti za sigurnost u vezi s tim događajima. Na temelju te analize one određuju sve odgovarajuće korektivne ili preventivne mjere potrebne za poboljšanje sigurnosti zrakoplovstva.
7. Kada, nakon analize iz stavka 6., država članica ili Agencija utvrdi bilo kakvu primjerenu korektivnu ili preventivnu mjeru koja je potrebne radi rješavanja stvarnih ili potencijalnih nedostataka u pogledu zrakoplovne sigurnosti, ona:
(a) |
pravodobno provodi te mjere; i |
(b) |
uspostavlja postupak praćenja provedbe i djelotvornosti mjera. |
8. Za svaki događaj ili skupinu takvih događaja koji se nadziru u skladu sa stavcima 4. ili 5. svaka država članica i Agencija imaju pristup obavljenoj analizi i odgovarajuće nadziru mjere koje su poduzele organizacije za koje su svaka ponaosob odgovorne.
Ako država članica ili Agencija zaključe da provedba i učinkovitost reakcija o kojima su izviještene nisu prikladne za rješavanje stvarnih ili potencijalnih sigurnosnih nedostataka, one osiguravaju da odgovarajuća organizacija poduzme i provede odgovarajuće dodatne mjere.
9. Ako je moguće, informacije koje se odnose na analizu i naknadno postupanje u vezi s pojedinim događajima ili skupinama događaja dobivenih na temelju ovog članka pohranjuje se u Europskoj središnjoj bazi podataka u skladu s člankom 8. stavcima 2. i 3. pravovremeno, a najkasnije dva mjeseca od njihove pohrane u nacionalnu bazu podataka.
10. Države članice koriste informacije dobivene analizom izvješća o događajima da bi utvrdile mjere ispravljanja koje, ako postoje, treba poduzeti u sklopu Državnog programa sigurnosti.
11. U svrhu informiranja javnosti o razini sigurnosti u civilnom zrakoplovstvu, države članice objavljuju, najmanje jednom godišnje, analizu sigurnosti. Analiza sigurnosti:
(a) |
sadrži skupne i anonimizirane informacije o vrsti događaja i druge informacije povezane sa sigurnošću o kojima je izviješteno putem njihovih nacionalnih sustava obveznog i dobrovoljnog izvješćivanja; |
(b) |
utvrđuje trendove; |
(c) |
utvrđuje poduzete mjere. |
12. Države članice također mogu objaviti anonimizirano izvješće o događajima i ishode analize rizika.
Članak 14.
Analiza događaja i naknadno postupanje na razini Unije
1. Komisija, Agencija i nadležna tijela država članica redovito sudjeluju u razmjeni i analizi informacija koje su sadržane u Europskoj središnjoj bazi podataka.
Ne dovodeći u pitanje zahtjeve utvrđene u ovoj Uredbi koji se odnose na povjerljivost, ovisno o slučaju, prema potrebi se mogu pozvati promatrači.
2. Komisija, Agencija i nadležna tijela država članica surađuju putem mreže analitičara zrakoplovne sigurnosti.
Mreža analitičara zrakoplovne sigurnosti osobito pridonosi poboljšanju zrakoplovne sigurnosti u Uniji, posebice izvršavajući sigurnosne analize kao potporu Programu europske zrakoplovne sigurnosti i Europskom planu zrakoplovne sigurnosti.
3. Agencija podržava aktivnosti mreže analitičara zrakoplovne sigurnosti, na primjer, pružajući pomoć u pripremi i organizaciji sastanaka mreže.
4. Agencija uključuje informacije o rezultatima analize informacija iz stavka 1. u godišnju analizu sigurnosti iz članka 15. stavka 4. Uredbe (EZ) br. 216/2008.
Članak 15.
Povjerljivost i prikladna uporaba informacija
1. Države članice i organizacije, u skladu sa svojim nacionalnom pravom, te Agencija, poduzimaju potrebne mjere za osiguravanje primjerene povjerljivosti podataka o događajima koje su zaprimile na temelju članaka 4., 5. i 10.
Svaka država članica, svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici ili Agencija, obrađuju osobne podatke samo u onoj mjeri u kojoj je to nužno za potrebe ove Uredbe i ne dovodeći u pitanje odredbe nacionalnog zakonodavstva kojima se provodi Direktiva 95/46/EZ.
2. Ne dovodeći u pitanje odredbe koje se odnose na zaštitu informacija iz članaka 12., 14. i 15. Uredbe (EU) br. 996/2010, informacije o događajima koriste se samo u namjenu za koju su bile prikupljene.
Države članice, Agencija i organizacije ne omogućuju niti ne koriste informacije o događajima:
(a) |
radi pripisivanja krivnje ili odgovornosti ni |
(b) |
za bilo koju drugu svrhu osim održavanja ili poboljšavanja zrakoplovne sigurnosti. |
3. Komisija, Agencija i nadležna tijela država članica pri ispunjavanju svojih obveza iz članka 14. u vezi s informacijama sadržanima u Europskoj središnjoj bazi podataka, dužni su:
(a) |
osigurati povjerljivost takvih informacija; i |
(b) |
ograničiti njihovu uporabu na ono što je nužno potrebno za ispunjavanje svojih obveza povezanih sa sigurnošću bez pripisivanja krivnje ili odgovornosti; u tom pogledu, informacije se koriste osobito za upravljanje rizicima i za analizu sigurnosnih trendova koji mogu voditi do sigurnosnih preporuka ili mjera, rješavajući stvarne ili potencijalne sigurnosne nedostatke. |
4. Države članice osiguravaju da njihova nadležna tijela iz članka 6. stavka 3. i njihova nadležna pravosudna tijela surađuju međusobno putem prethodnih administrativnih dogovora. Ti prethodni administrativni dogovori nastoje s jedne strane osigurati ispravnu ravnotežu između potrebe za ispravnim provođenjem prava, a s druge strane nužnu kontinuiranu dostupnost informacija povezanih sa sigurnošću.
Članak 16.
Zaštita izvora informacija
1. Za potrebe ovog članka, „osobni podaci” uključuje posebice imena i adrese fizičkih osoba.
2. Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici osigurava da svi osobni podaci budu dostupni osoblju te organizacije osim osobama navedenima u članku 6. stavku 1. samo kada je to apsolutno nužno za istragu događaja radi unaprjeđenja razine zrakoplovne sigurnosti.
Anonimizirane informacije šire se prema potrebi unutar organizacije.
3. Svaka država članica osigurava da nijedan osobni podatak nikada ne bude zabilježen u nacionalnoj bazi podataka iz članka 6. stavka 6. Takve anonimizirane informacije trebaju biti dostupne svim relevantnim strankama na primjer da bi im omogućile ispunjenje njihovih dužnosti u vezi s poboljšanjem zrakoplovne sigurnosti.
4. Agencija osigurava da nijedan osobni podatak nikada ne bude zabilježen u bazi podataka Agencije iz članka iz članka 6. stavka 8.. Takve anonimizirane informacije trebaju biti dostupne svim relevantnim strankama, na primjer da bi im omogućile ispunjenje njihovih dužnosti u vezi s poboljšanjem zrakoplovne sigurnosti.
5. Države članice i Agenciju ne sprečava se u poduzimanju svih mjera koje su potrebne za zadržavanje ili poboljšavanje zrakoplovne sigurnosti.
6. Ne dovodeći u pitanje primjenjivo nacionalno kazneno pravo, države članice suzdržat će se od pokretanja postupka za povrede pravnih propisa bez predumišljaja ili namjere, za koje su doznale samo zato što su im bile prijavljene na temelju članaka 4. i 5.
Prvi podstavak ne primjenjuje se u slučajevima iz stavka 10. Države članice mogu zadržati ili donijeti mjere za jačanje zaštite osoba koje izvijeste o događaju ili osoba koje se spominju u izvješću o događaju; države članice posebice mogu to pravilo primijeniti bez izuzeća iz stavka 10..
7. Ako se u okviru nacionalnog prava pokrene disciplinski ili administrativni postupak, informacije iz izvješća o događajima ne koriste se protiv:
(a) |
izvjestitelja; ili |
(b) |
osoba koje se spominju u izvješćima o događajima. |
Prvi podstavak ne primjenjuje se u slučajevima iz stavka 10..
Države članice mogu zadržati ili donijeti mjere za jačanje zaštite izvjestitelja ili osoba koje se spominju u izvješćima o događajima. Države članice mogu posebice tu zaštitu proširiti i na civilne ili kaznene postupke.
8. Države članice mogu donijeti ili zadržati na snazi zakonodavne odredbe kojima se jamči veća razina zaštite izvjestitelja ili osoba koje se spominju u izvješćima o događajima od onih određenih ovom Uredbom.
9. Osim u slučajevima iz stavka 10., zaposlenici i ugovorno osoblje koji izvijeste o događaju ili se spominju u izvješćima o događajima prikupljenima u skladu s člancima 4. i 5. ne podliježu nikakvom ugrožavanju od strane poslodavca, ili organizacije za koju se te usluge pružaju, na temelju informacija koje dostavi osoba koja izvijesti o događaju.
10. Zaštita iz stavaka 6., 7. i 9. ovog članka ne primjenjuje se u sljedećim situacijama:
(a) |
u slučaju zlonamjernog ponašanja; |
(b) |
ako je došlo do namjernog, teškog i ozbiljnog zanemarivanja očitog rizika i krajnjeg nedostatka profesionalne odgovornosti za primjenu brige koja je očito potrebna u danim okolnostima, koji uzrokuje predvidljivu štetu osobi ili imovini, ili koji značajno ugrožava razinu zrakoplovne sigurnosti. |
11. Svaka organizacija s poslovnim nastanom u državi članici, nakon savjetovanja s predstavnicima zaposlenika, donosi interna pravila koja opisuju kako se jamče i provode načela „kulture pravičnosti” u njihovoj organizaciji, a osobito načelo iz stavka 9.
Tijelo određeno na temelju stavka 12. ovog članka može zatražiti preispitivanje internih pravila organizacija s poslovnim nastanom u njegovoj državi članici prije njihova provođenja tih internih pravila.
12. Svaka država članica određuje tijelo odgovorno za provedbu stavaka 6. 9. i 11.
Zaposlenici ili ugovorno osoblje ovom tijelu mogu prijaviti navodne povrede pravila utvrđenih ovim člankom. Zaposlenici i ugovorno osoblje zbog prijava tih navodnih povreda neće biti kažnjeni. Zaposlenici ili ugovorno osoblje o tim navodnim povredama mogu izvijestiti Komisiju.
Prema potrebi, određeno tijelo savjetuje relevantna tijela u svojoj državi članici o pravnim lijekovima ili sankcijama u vezi s primjenom članka 21.
13. Dana 15. svibnja 2019. te svakih pet godina nakon toga, svaka država članica Komisiji šalje izvješće o primjeni ovog članka, a posebice o aktivnostima tijela određenog na temelju stavka 12. Izvješće ne sadrži osobne podatke.
Članak 17.
Ažuriranje Priloga
U skladu s člankom 18., Komisija je ovlaštena donositi delegirane akte s ciljem:
(a) |
ažuriranja popisa obaveznih polja u izvješćima o događajima iz Priloga I. gdje se, s obzirom na iskustvo dobiveno provođenjem ove Uredbe, pokaže da je potrebno učiniti promjene kako bi se povećala sigurnost civilnog zrakoplovstva; |
(b) |
ažuriranja obrasca za podnošenje zahtjeva za informacijama od Europske središnje baze podataka iz Priloga III. kako bi se uzeli u obzir nova iskustva i kretanja; |
(c) |
usklađivanja bilo kojeg Priloga s međunarodno priznatom klasifikacijom ADREP-a i sa softverom Eccairsa kao i s pravnim aktima koje donosi Unija i s međunarodnim sporazumima. |
Agencija i mreža analitičara zrakoplovne sigurnosti iz članka 14. stavka 2. Komisiji daju odgovarajuće mišljenje ili mišljenja s ciljem ažuriranja popisa obveznih polja.
Članak 18.
Izvršavanje delegiranja
1. Ovlasti za donošenje delegiranih akata dodjeljuju se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenim u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 7. stavka 6. i članka 17. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od datuma stupanja na snagu ove Uredbe. Komisija priprema izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije isteka petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti prešutno se produljuje na razdoblje jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće usprotive takvom produljenju najkasnije tri mjeseca prije isteka svakog razdoblja.
3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. stavka 6. i članka 17. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5. Delegirani akt donesen na temelju članka 7. stavka 6. i članka 17. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 19.
Postupak odbora
1. Komisiji pomaže Odbor ustanovljen člankom 65. Uredbe (EZ) br. 216/2008. Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.
2. Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011. Ako odbor ne dostavi mišljenje, Komisija ne donosi nacrt provedbenog akta i primjenjuje se treći podstavak članka 5. stavka 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
Članak 20.
Pristup dokumentima i zaštita osobnih podataka
1. Uz iznimku članaka 10. i 11. koji uspostavljaju stroža pravila pristupa podacima i informacijama iz Europske središnje baze podataka, ova Uredba primjenjuje se ne dovodeći u pitanje Uredbu (EZ) br. 1049/2001.
2. Ova Uredba primjenjuje se ne dovodeći u pitanje nacionalne pravne propise kojima se provodi Direktiva 95/46/EZ i u skladu s Uredbom (EZ) br. 45/2001.
Članak 21.
Sankcije
Države članice propisuju pravila o sankcijama koje se primjenjuju na povrede ove Uredbe. Predviđene sankcije moraju biti učinkovite, razmjerne i odvraćajuće. Države članice izvješćuju Komisiju o tim odredbama i svim naknadnim izmjenama koje se na njih odnose.
Članak 22.
Izmjena Uredbe (EU) br. 996/2010
Članak 19. Uredbe (EU) br. 996/2010 briše se.
Međutim, taj se članak primjenjuje do dana primjene ove Uredbe i skladu s člankom 24. stavkom 3.
Članak 23.
Stavljanje izvan snage
Stavljaju se izvan snage Direktiva 2003/42/EZ, Uredba (EZ) br. 1321/2007 i Uredba (EZ) br. 1330/2007. One se primjenjuju do dana primjene ove Uredbe i skladu s člankom 24. stavkom 3.
Članak 24.
Stupanje na snagu i primjena
1. Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
2. Do 16. studenoga 2020. Komisija objavljuje i šalje Europskom parlamentu i Vijeću izvješće o ocjeni provedbe ove Uredbe. To izvješće poglavito obuhvaća doprinos ove Uredbe smanjenju broja zrakoplovnih nesreća i povezanih žrtava. Ako je to primjereno te na temelju tog izvješća, Komisija izrađuje prijedloge za izmjenu ove Uredbe.
3. Ova se Uredba primjenjuje od 15. studenoga 2015. i ne prije stupanja na snagu provedbenih mjera iz članka 4. stavka 5. Članak 7. stavak 2. primjenjuje se kada stupe na snagu delegirani i provedbeni akti u kojima se određuje i razvija zajednički europski mehanizam klasifikacije rizika iz članka 7. stavaka 6. i 7.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 3. travnja 2014.
Za Europski parlament
Predsjednik
M. SCHULZ
Za Vijeće
Predsjednik
D. KOURKOULAS
(1) SL C 198, 10.7.2013, str. 73.
(2) Stajalište Europskog parlamenta od 26. veljače 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 14. ožujka 2014.
(3) Uredba (EU) br. 996/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. listopada 2010. o istragama i sprečavanju nesreća i nezgoda u civilnom zrakoplovstvu i stavljanju izvan snage Direktive 94/56/EZ (SL L 295, 12.11.2010., str. 35.).
(4) Uredba (EZ) br. 216/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. veljače 2008. o zajedničkim pravilima u području civilnog zrakoplovstva i osnivanju Europske agencije za sigurnost zračnog prometa i stavljanju izvan snage Direktive Vijeća 91/670/EEZ, Uredbe (EZ) br. 1592/2002 i Direktive 2004/36/EZ (SL L 79, 19.3.2008, str.1.)
(5) Uredba (EZ) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011, str. 13.).
(6) Direktiva 95/46/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 24. listopada 1995. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom protoku takvih podataka (SL L 281, 23.11.1995., str. 31.).
(7) Uredba (EZ) br. 45/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 18. prosinca 2000. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka u institucijama i tijelima Zajednice i o slobodnom kretanju takvih podataka (SL L 8, 12.1.2001., str. 1.).
(8) Uredba (EZ) br. 1049/2001 Europskog parlamenta i Vijeća od 30. svibnja 2001. o javnom pristupu dokumentima Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije (SL L 145, 31.5.2001., str. 43.).
(9) Direktiva 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 13. lipnja 2003. o izvješćivanju o događajima povezanima sa sigurnošću u civilnom zrakoplovstvu (SL L 167, 4.7.2003., str. 23.).
(10) Uredba Komisije (EZ) br. 1321/2007 od 12. studenoga 2007. o utvrđivanju provedbenih pravila za upisivanje u središnju bazu podataka informacija o događajima u civilnom zrakoplovstvu, razmijenjenih u skladu s Direktivom 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 294 od 13.11.2007., str. 3.).
(11) Uredba Komisije (EZ) br. 1330/2007 od 24. rujna 2007. o utvrđivanju provedbenih pravila za širenje informacija zainteresiranim strankama o događajima koji ugrožavaju sigurnost u civilnom zrakoplovstvu iz članka 7. stavka 2. Direktive 2003/42/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (SL L 295 od 14.11.2007., str. 7.).
(12) SL C 358, 7.12.2013, str. 19.
(13) Uredba (EZ) br. 1008/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 24. rujna 2008. o zajedničkim pravilima za obavljanje zračnog prijevoza u Zajednici (SL L 293, 31.10.2008., str. 3.).
PRILOG I.
POPIS ZAHTJEVA KOJI SE PRIMJENJUJU NA SUSTAVE OBVEZNOG I DOBROVOLJNOG IZVJEŠĆIVANJA O DOGAĐAJIMA
Napomena: |
Podatkovna polja moraju se ispuniti traženim informacijama. Ako nadležnim tijelima država članica ili Agenciji nije moguće unijeti te informacije jer ih nisu zaprimile od organizacije ili izvjestitelja u podatkovna polja može se unijeti vrijednost „nepoznato”. Međutim, s ciljem na osiguravanja prijenosa odgovarajućih informacija, upotrebu te vrijednosti „nepoznato” trebalo bi do najveće moguće mjere izbjegavati, a izvješće bi, gdje je to moguće, kasnije trebalo dopuniti informacijama. |
1. ZAJEDNIČKA OBVEZNA PODATKOVNA POLJA
Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obavezno prijavljuje i, do najveće moguće mjere, svakog događaja koji se dobrovoljno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije:
1. |
naslov:
|
2. |
informacija koju treba klasificirati:
|
3. |
kada:
|
4. |
gdje:
|
5. |
klasifikacija:
|
6. |
opis događaja:
|
7. |
događaji:
|
8. |
klasifikacija rizika. |
2. POSEBNA OBVEZNA PODATKOVNA POLJA
2.1. Podatkovna polja koja se odnose na zrakoplov
Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obavezno prijavljuje i, do najveće moguće mjere, svakog događaja koji se dobrovoljno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije u slučaju u kojem događaj uključuje zrakoplov:
1. |
identifikacija zrakoplova:
|
2. |
operacije zrakoplova:
|
3. |
opis zrakoplova:
|
4. |
povijest leta:
|
5. |
vremenski uvjeti:
|
2.2. Podatkovna polja koja se odnose na usluge u zračnoj plovidbi
Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obavezno prijavljuje i, do najveće moguće mjere, svakog događaja koji se dobrovoljno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije u slučaju u kojem događaj uključuje uslugu u zračnoj plovidbi ili operativno okruženje:
1. |
povezanost s ATM-om:
|
2. |
naziv ATS jedinice. |
2.2.1. Odvajanje s minimalnim prekršajem/gubitak odvajanja i podatkovna polja koja se odnose na prekršaj u zračnom prostoru
Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obavezno prijavljuje i, do najveće moguće mjere, svakog događaja koji se dobrovoljno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije u slučaju u kojem je događaj povezan s odvajanjem s minimalnim prekršajem/gubitkom odvajanja ili prekršajem u zračnom prostoru:
1. |
Zračni prostor:
|
2.3. Podatkovna polja koja se odnose na aerodrom
Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obavezno prijavljuje i, do najveće moguće mjere, svakog događaja koji se dobrovoljno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije u slučaju u kojem događaj uključuje uslugu u zračnoj luci ili operativno okruženje:
1. |
indikator lokacije (indikator zrakoplova ICAO-a); |
2. |
lokacija na aerodromu. |
2.4. Podatkovna polja koja se odnose na oštećenje zrakoplova ili ozljedu osobe
Prilikom evidentiranja svakog događaja koji se obvezno prijavljuje u odgovarajućim bazama podataka, organizacije, države članice i Agencija osiguravaju da evidentirana izvješća o događajima sadrže barem sljedeće informacije u slučaju u kojem je došlo do oštećenja zrakoplova ili ozljede osobe:
1. |
ozbiljnost događaja:
|
2. |
ozljede osoba:
|
PRILOG II.
ZAINTERESIRANE STRANKE
(a) |
Popis zainteresiranih stranaka kojima se informacije mogu davati na temelju odlučivanja za svaki slučaj zasebno prema članku 11. stavku 4. ili na temelju općenite odluke prema članku 11. stavku 6.
|
(b) |
Popis zainteresiranih stranaka kojima se informacije mogu davati na temelju odlučivanja za svaki slučaj zasebno prema članku 11. stavcima 4. i 5.
|
PRILOG III.
ZAHTJEV ZA INFORMACIJAMA OD EUROPSKE SREDIŠNJE BAZE PODATAKA
1. |
Ime: Funkcija/radno mjesto Trgovačko društvo: Adresa: Telefon: E-pošta: Datum: Vrsta posla: Kategorija podnositelja zahtjeva (vidjeti Prilog II. Uredbi (EU) br. 376/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 3. travnja 2014. o izvješćivanju, analizi i naknadnom postupanju u vezi s događajima u civilnom zrakoplovstvu (1)): |
2. |
Tražene informacije (molimo, budite što precizniji; navedite relevantni datum/razdoblje za koje ste zainteresirani):
|
3. |
Razlog zahtjeva:
|
4. |
Objasnite svrhu za koju će se informacije koristiti:
|
5. |
Datum do kojeg se traži informacija: |
6. |
Ispunjeni obrazac treba poslati elektronskom poštom na adresu: (kontaktna točka) |
7. |
Pristup informacijama Kontaktna točka nema obvezu proslijediti traženu informaciju. Ona to može učiniti samo ako je sigurna da je zahtjev sukladan s Uredbom (EU) br. 376/2014 Europskog parlamenta i Vijeća o izvješćivanju o događajima u civilnom zrakoplovstvu. Zainteresirana stranka obavezuje sebe i svoju organizaciju na ograničavanje korištenja informacija na svrhu koju je opisao u točki 4. Također treba ponoviti da su informacije pružene na temelju ovog zahtjeva dostupne samo u svrhe sigurnosti letenja iz Uredbe (EU) br. 376/2014, a ne u druge svrhe poput, posebno, pripisivanja krivnje ili odgovornosti ili u komercijalne svrhe. Podnositelj zahtjeva nema dopuštenje otkriti pružene informacije bilo kome bez pismene suglasnosti kontaktne točke. Neispunjavanje ovih uvjeta može dovesti do odbijanja pristupa daljnjim informacijama iz Europske središnje baze podataka, a prema potrebi i drugih sankcija. |
8. |
Datum, mjesto i potpis: |
24.4.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 122/44 |
UREDBA (EU) br. 377/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 3. travnja 2014.
o uspostavi programa Copernicus i o stavljanju izvan snage Uredbe (EU) br. 911/2010
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 189. stavak 2.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
uzimajući u obzir mišljenje Europskoga gospodarskog i socijalnog odbora (1),
nakon savjetovanja s Odborom regija,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (2),
budući da:
(1) |
Globalno praćenje okoliša i sigurnosti (GMES) bila je inicijativa za praćenje Zemlje koju je Unija vodila i provodila u partnerstvu s državama članicama i Europskom svemirskom agencijom (ESA). Porijeklo GMES-a datira iz svibnja 1998., kada su institucije uključene u razvoj svemirskih aktivnosti u Europi donijele zajedničku izjavu poznatu pod nazivom „Baveno Manifesto”. Manifest je pozivao na dugoročnu predanost razvoju službi za praćenje stanja okoliša iz svemira, služeći se u svrhu daljnjeg unapređenja, europskim vještinama i tehnologijama. Unija je 2005. donijela stratešku odluku o razvoju zajedno s ESA-om neovisnog europskog kapaciteta za promatranje Zemlje za pružanje usluga u području zaštite okoliša i sigurnosti. |
(2) |
Nadovezujući se na tu inicijativu, Uredbom (EU) br. 911/2010 Europskog parlamenta i Vijeća (3) utvrđen je Europski program za praćenje Zemlje (GMES) i pravila za provedbu njegovih početnih aktivnosti. |
(3) |
Program osnovan prema Uredbi (EU) br. 911/2010 trebao bi se nastaviti unutar novog višegodišnjeg financijskog okvira za razdoblje 2014. - 2020., uspostavljenog Uredbom Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 (4) a kraticu „GMES” trebalo bi zamijeniti nazivom „Copernicus” kako bi se olakšala komunikacija sa širom javnosti. Komisija je registrirala zaštitni znak kako bi ga mogle koristiti institucije Unije i licencirala ga je za ostale zainteresirane korisnike, posebice pružatelje osnovnih usluga. |
(4) |
Program Copernicus temelji se na partnerstvu između Unije, ESA-e i država članica. Stoga bi se trebao nadovezati na postojeće europske i nacionalne kapacitete i trebao bi ih dopuniti novom, zajednički razvijenom imovinom. Kako bi se proveo ovaj dijalog Komisija bi trebala nastojati održavati dijalog s ESA-om i državama članicama koje posjeduju relevantnu svemirsku i in situ imovinu. |
(5) |
U svrhu ostvarenja svojih ciljeva, program Copernicus bi trebao osigurati autonomne kapacitete Unije za promatranje iz svemira i pružiti operativne usluge u području okoliša, civilne zaštite i civilne sigurnosti, uz potpuno poštovanje nacionalnih ovlasti za službena upozorenja. Isto tako, trebalo bi iskoristiti sve dostupne podatke dodatnih misija i in situ podatke koje uglavnom pružaju države članice. Programom Copernicus trebali bi se u najvećoj mogućoj mjeri iskoristiti kapaciteti za promatranje iz svemira i usluge država članica. Programom Copernicus također bi se trebali iskoristiti kapaciteti komercijalnih inicijativa u Europi i na taj način bi se trebalo doprinijeti razvoju održivog komercijalnog svemirskog sektora u Europi. Pored toga, potrebno je poticati sustave za optimiziranje prijenosa podataka kako bi se dodatno unaprijedili potrebni kapaciteti kao odgovor na rastuću potražnju korisnika za podacima u gotovo stvarnom vremenu. |
(6) |
U svrhu poticanja i olakšavanja tehnologija za promatranje Zemlje, od strane kako lokalnih vlasti tako i malih i srednjih poduzeća (MSP), trebalo bi poticati namjenske mreže za distribuciju podataka programa Copernicus uključujući nacionalna i regionalna tijela. |
(7) |
Cilj programa Copernicus trebao bi biti pružanje točnih i pouzdanih informacija u području zaštite okoliša i sigurnosti, koje su prilagođene potrebama korisnika i podupiru druge politike Unije, posebice one koje se odnose na unutarnje tržište, promet, okoliš, energiju, civilnu zaštitu i civilnu sigurnost, suradnju s trećim zemljama i humanitarnu pomoć. |
(8) |
Copernicus bi se trebao smatrati europskim doprinosom izgradnji Globalnog sustava svih sustava promatranja (GEOSS) koji je razvijen u okviru Skupine za promatranje Zemlje (GEO). |
(9) |
Copernicus bi trebalo provesti dosljedno s ostalim relevantnim instrumentima i aktivnostima Unije, posebice aktivnostima vezanima uz okoliš i klimatske promjene, te instrumentima u području sigurnosti, zaštite osobnih podataka, konkurentnosti i inovacija, kohezije, istraživanja, transporta, natjecanja i međunarodne suradnje, te s europskim satelitskim navigacijskim sustavima (Galileo i EGNOS). Podaci programa Copernicus trebali bi biti u skladu s referentnim prostornim informacijama država članica kao i s provedbenim pravilima i tehničkim smjernicama infrastrukture za prostorne informacije u Uniji utvrđene Direktivom 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (5). Copernicus bi isto tako trebao nadopuniti Europski sustav razmjene informacija o okolišu (SEIS), kako je naveden u Komunikaciji Komisije od 1. veljače 2008. naslovljenoj: Ususret Europskom sustavu razmjene informacija o okolišu (SEIS), i aktivnosti Unije u području odaziva u kriznim situacijama. Program Copernicus trebalo bi provesti u skladu s ciljevima Direktive 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća (6) o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora, posebno transparentnošću, stvaranjem uvjeta koji vode razvoju usluga te doprinosu gospodarskom razvoju i otvaranju radnih mjesta. Podaci i informacije programa Copernicus trebali bi biti slobodno i besplatno raspoloživi kao potpora Digitalnoj agendi za Europu, kako je navedena u Komunikaciji Komisije od 26. kolovoza 2010. naslovljenoj: Digitalna agenda za Europu. |
(10) |
Copernicus je program koji će biti proveden u sklopu strategije Europa 2020. - Strategija za pametan, održiv i uključiv razvoj (strategija „Europa 2020.”). On bi trebao koristiti širokom rasponu politika Unije i doprinijeti postizanju ciljeva strategije Europa 2020., posebice razvijajući učinkovitu svemirsku politiku kako bi se osigurali alati za rješavanje nekih od ključnih globalnih izazova te postizanje ciljeva o klimatskim promjenama i održivosti energije. Copernicus bi također trebao podržavati provedbu europske svemirske politike te podupirati rast europskih tržišta svemirskih podataka i usluga. |
(11) |
Program Copernicus također bi trebao iskoristiti rezultate koje pruža Obzor 2020. uspostavljen Uredbom (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (7), posebice kroz njegove aktivnosti istraživanja i inovacija budućih tehnologija i aplikacija praćenja Zemlje korištenjem tehnologija otkrivanja na daljinu, zračnih i in situ tehnologija te podataka koji odgovaraju velikim društvenim izazovima. Komisija bi stoga trebala osigurati odgovarajuću sinergiju, transparentnost i jasnoću u vezi s različitim aspektima programa Copernicus. |
(12) |
Razvoj svemirske komponente programa Copernicus trebao bi se temeljiti na analizi mogućnosti za udovoljavanjem sve većim potrebama korisnika, uključujući nabavu iz nacionalnih/javnih misija i komercijalnih dobavljača u Europi, specifikacije novih namjenskih misija, međunarodne sporazume kojima se osigurava pristup ne-europskim misijama i europsko tržište promatranja Zemlje. |
(13) |
U svrhu jasnoće i olakšavanja kontrole troškova, maksimalni iznos dodijeljen od strane Unije za provedbu aktivnosti iz programa Copernicus trebalo bi raščlaniti na različite kategorije. Međutim, radi fleksibilnosti te kako bi se osiguralo neometano odvijanje programa Copernicus, Komisija bi trebala biti u mogućnosti preraspodijeliti sredstva iz jedne kategorije u drugu. |
(14) |
Pružanje operativnih usluga ovisi o dobrom funkcioniranju, stalnoj dostupnosti i sigurnosti svemirske komponente programa Copernicus. Rastuća opasnost od sudara s ostalim satelitima i svemirskim otpadom predstavlja ozbiljnu prijetnju svemirskoj komponenti programa Copernicus. Stoga bi aktivnosti u okviru programa Copernicus također trebale uključivati zaštitu svemirske komponente programa Copernicus i njezina funkcioniranja, uključujući i za vrijeme lansiranja satelita. U tom smislu, proporcionalni doprinos troškovima usluga koje mogu pružiti takvu zaštitu mogao bi se financirati iz proračunskih sredstava dodijeljenih programu Copernicus koliko je to moguće u skladu sa strogim upravljanjem troškovima i u potpunosti poštujući najviši iznos od 26,5 milijuna EUR po tekućim cijenama utvrđen u Uredbi Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013. Takav doprinos trebao bi se koristiti samo za pružanje podataka i usluga, a ne za kupnju infrastrukture. |
(15) |
Kako bi se poboljšala provedba programa Copernicus i njegovo dugoročno planiranje, Komisija bi trebala donijeti godišnji program rada, uključujući plan provedbe aktivnosti potrebnih za ostvarenje ciljeva programa Copernicus. Taj plan provedbe trebao bi biti dalekovidan i opisati aktivnosti koje su potrebne za provedbu programa Copernicus, uzimajući u obzir sve veće potrebe korisnika i tehnološki razvoj. |
(16) |
Provedba uslužne komponente programa Copernicus trebala bi se temeljiti na tehničkim specifikacijama s obzirom na složenost i resurse dodijeljene programu Copernicus. To bi olakšalo javno korištenje usluga budući da bi korisnici mogli očekivati dostupnost i razvoj usluga kao i suradnju s državama članicama i drugim stranama. Stoga bi Komisija trebala prema potrebi donijeti i ažurirati tehničke specifikacije za sve usluge programa Copernicus usmjerene na aspekte kao što su područje primjene, arhitektura, portfelji tehničkih usluga, indikativna analiza i planiranje troškova, razine učinkovitosti, potrebe pristupa svemirskim i in situ podacima, razvoj, standarde, arhiviranje i širenje podataka. |
(17) |
Provedba svemirske komponente programa Copernicus trebala bi se temeljiti na tehničkim specifikacijama s obzirom na složenost i resurse dodijeljene programu Copernicus. Stoga bi Komisija trebala donijeti i ažurirati, prema potrebi, tehničke specifikacije koje podrobno opisuju aktivnosti koje će se podržati u okviru svemirske komponente programa Copernicus kao i indikativnu analizu i planiranje troškova. Budući da bi Copernicus trebao nadograditi ulaganja Unije, ESA-e i država članica u kontekstu Globalnog praćenja okoliša i sigurnosti, aktivnosti u okviru svemirske komponente programa Copernicus trebale bi uzeti u obzir, prema potrebi, elemente dugoročnog scenarija (LTS) ESA-e što je dokument koji priprema i ažurira ESA, a njime se uspostavlja ukupni okvir za svemirsku komponentu programa Copernicus. |
(18) |
Program Copernicus trebao bi biti usmjeren prema korisniku, stoga zahtijeva neprekidnu, učinkovitu uključenost korisnika, osobito u vezi definiranja i provjere zahtjeva usluge. |
(19) |
Međunarodna dimenzija programa Copernicus od osobite je važnosti u razmjeni podataka i informacija, kao i u pristupu infrastrukturi za promatranje. Takav sustav razmjene isplativiji je od prikupljanja novih podataka te jača globalnu dimenziju programa Copernicus. |
(20) |
Sporazum o Europskom gospodarskom prostoru (EGP) i okvirni sporazumi sa zemljama kandidatkinjama i potencijalnim kandidatima omogućuju sudjelovanje tih država u programima Unije. Sudjelovanje ostalih trećih zemalja i međunarodnih organizacija trebalo bi se omogućiti zaključivanjem međunarodnih sporazuma u tu svrhu. |
(21) |
Države članice, treće zemlje i međunarodne organizacije trebale bi na temelju odgovarajućih sporazuma slobodno doprinositi programima. |
(22) |
Komisija bi trebala preuzeti sveukupnu odgovornost za Copernicus. Trebala bi definirati njegove prioritete te osigurati sveukupnu koordinaciju i nadziranje programa Copernicus. To bi također trebalo uključiti posebne napore koji dovode do podizanja javne svijesti o važnosti svemirskih programa za europske građane. Trebala bi pravovremeno dostavljati Europskom parlamentu i Vijeću sve relevantne informacije povezane s programom Copernicus. |
(23) |
U provedbi programa Copernicus Komisija bi se trebala osloniti, prema potrebi, na europske međuvladine organizacije s kojima je već uspostavila partnerstva, posebice na ESA-u u pogledu tehničke koordinacije svemirske komponente programa Copernicus, definicije njegove arhitekture, razvoja i nabave svemirske imovine, pristupa podacima i upravljanja namjenskim misijama. Pored toga, Komisija bi se također trebala osloniti na Europsku organizaciju za iskorištavanje meteoroloških satelita (EUMETSAT) u pogledu upravljanja namjenskim misijama, u skladu s njenim stručnim znanjem i mandatom. |
(24) |
Uzimajući u obzir partnersku dimenziju programa Copernicus i u svrhu izbjegavanja dupliciranja tehničke stručnosti, provedba programa Copernicus trebala bi se delegirati tijelima s odgovarajućim tehničkim i profesionalnim mogućnostima. Te bi subjekte trebalo potaknuti da otvore izvršavanje tih zadataka, u skladu s Uredbom (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća (8) (Financijska uredba), do određene razine za tržišno natjecanje. |
(25) |
Program Copernicus trebao bi uključivati uslužnu komponentu koja osigurava dostavu informacija u područjima praćenja atmosfere, praćenja morskog okoliša, praćenja kopna, klimatskih promjena, upravljanja u kriznim situacijama i sigurnosti. Copernicus bi posebice trebao dostavljati informacije o stanju atmosfere uključujući na lokalnoj, nacionalnoj, europskoj i globalnoj razini; informacije o stanju oceana, uključujući osnivanje namjenske europske grupacije za praćenje stanja mora; informacije u svrhu potpore praćenja kopna koje podržavaju provedbu lokalnih, nacionalnih i europskih politika; informacije u svrhu potpore prilagodbi klimatskim promjenama i njihovom ublažavanju; geoprostorne informacije u svrhu potpore upravljanju u kriznim situacijama, uključujući preventivne aktivnosti, i civilnoj sigurnosti uključujući podršku za vanjsko djelovanje Unije. Komisija bi trebala odrediti odgovarajuće ugovorne aranžmane koji potiču održivost pružanja usluge. |
(26) |
Ako to dostatno opravdava posebnost mjera i posebno stručno znanje, Komisija se pri provedbi uslužne komponente programa Copernicus može osloniti na nadležna tijela, kao što su Europska agencija za okoliš, Europska agencija za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (FRONTEX), Europska agencija za pomorsku sigurnost (EMSA) i Satelitski centar Europske unije (SATCEN), Europski centar za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF), ostale relevantne europske agencije, grupacije ili konzorcije nacionalnih tijela ili bilo koje drugo relevantno tijelo koje bi moglo doći u obzir za prijenos ovlasti u skladu s. Financijskom uredbom. Izbor subjekta trebao bi uzeti u obzir isplativost povjeravanja takvih zadaća i utjecaj na strukturu uprave subjekta te na njegove financijske i ljudske resurse. |
(27) |
Zajednički istraživački centar (ZIC) Komisije aktivno je uključen u inicijativu GMES i u provedbu početnih operacija GMES-a utvrđenih Uredbom (EU) br. 911/2010. Komisija bi se trebala i dalje oslanjati na znanstvenu i tehničku potporu ZIC-a u provedbi programa Copernicus. |
(28) |
Javna nabava tijela kojima je povjerena provedba programa Copernicus trebala bi biti usklađena s pravilima Unije ili jednakovrijednim međunarodnim standardima, u mjeri u kojoj je to dopušteno odredbama o ugovorima o javnoj nabavi u Financijskoj uredbi. Potrebna posebna usklađenja s ovim pravilima, kao i aranžmane za produljenje postojećih ugovora, trebalo bi definirati u odgovarajućim sporazumima o delegiranju. Cilj bi prije svega trebao biti dobivanje najbolje vrijednosti za novac, kontrola troškova, ublažavanje rizika, poboljšanje učinkovitosti i manje oslanjanje na jednog dobavljača. Potrebno je osigurati otvoreni pristup i pošteno tržišno natjecanje u cijelom dobavljačkom lancu te uravnoteženu ponudu mogućnosti sudjelovanja industrije na svim razinama, uključujući posebno nove sudionike te MSP-e. Potrebno je izbjeći moguću zlouporabu vladajućeg položaja i dugoročno oslanjanje na jednog dobavljača. Za ublažavanje rizika, izbjegavanje oslanjanja na jedan izvor opskrbe i općenito bolju kontrolu programa Copernicus i njegovih troškova i rasporeda potrebno je, gdje god je to moguće, osigurati nabavu iz više izvora. Povrh toga, potrebno je očuvati razvoj Europske industrije i promicati ga u svim područjima koja se odnose na promatranje Zemlje, u skladu s međunarodnim sporazumima kojih je Unija stranka. |
(29) |
Rizik od lošeg izvršenja ugovora ili od neizvršenja trebalo bi ublažiti koliko god je to moguće. U tu svrhu izvoditelji bi trebali dokazati održivost u svojem izvršavanju ugovora u odnosu na preuzete obveze i trajanje ugovora. Stoga bi javni naručitelji prema potrebi trebali precizirati zahtjeve koji se odnose na pouzdanost isporuka robe i pružanje usluga. Uz to, u slučaju kupnje robe i usluga osjetljive prirode, javni naručitelji mogu tu kupnju podvrgnuti posebnim uvjetima, posebno kako bi se osigurala sigurnost podataka. Industrijama Unije treba dopustiti korištenje izvora koji ne pripadaju Uniji za određene komponente i usluge ako se dokažu značajne prednosti u pogledu odnosa kvalitete i troškova, uzimajući u obzir, međutim, stratešku prirodu programa Copernicus i zahtjeve Unije u području sigurnosti i kontrole izvoza. Potrebno je iskoristiti prednosti ulaganja u javni sektor te iskustvo i sposobnosti industrije, ali i osigurati da se ne krše pravila o konkurentnim natječajima. |
(30) |
Kako bi se bolje ocijenio ukupni trošak proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda, uključujući njihov dugoročni operativni trošak, u obzir bi se trebao uzeti, gdje je to moguće za vrijeme postupka javne nabave, ukupni trošak tijekom korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda, koristeći pristup koji se temelji na isplativosti, poput izračuna troška životnog ciklusa kod postupka javne nabave koji se temelji na kriteriju ekonomski najpovoljnije ponude. U tu bi svrhu javni naručitelj trebao osigurati da se metodologija za izračun troškova korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova izričito navede u ugovornoj dokumentaciji ili pozivu za nadmetanje te da ona omogućava provjeru točnosti informacija koje dostave ponuditelji. |
(31) |
Javni naručitelj bi trebao biti u mogućnosti ponovno uspostaviti jednake uvjete za sve u slučaju da jedan ili više poduzetnika prije poziva za podnošenje ponuda imaju povlaštene podatke o aktivnostima povezanima s tim pozivom za podnošenje ponuda. Trebalo bi biti moguće ugovor dodijeliti u obliku ugovora s uvjetnim dijelovima, unijeti izmjenu pod određenim uvjetima u okviru njegova izvršavanja ili čak nametnuti najnižu razinu podugovaranja. Naposljetku, zbog tehničkih nesigurnosti koje su značajka programa Copernicus, ugovorne cijene ne mogu se uvijek točno predvidjeti i stoga je poželjno ugovore sklopiti u posebnom obliku u kojemu se ne navodi stroga fiksna cijena i koji uključuje klauzule za zaštitu financijskih interesa Unije. |
(32) |
Kako bi se program Copernicus zadržao u okviru svog maksimalnog iznosa smanjivanjem tehničkih rizika i rizika rasporeda kao i njihovih povezanih troškova u najvećoj mogućoj mjeri te osiguranjem održive pouzdanosti isporuke, Copernicus bi trebao maksimalno iskoristiti prethodna financijska i infrastrukturna ulaganja u javni sektor kao i industrijsko iskustvo i sposobnost stečene tijekom takvih ulaganja u GMES. To bi posebno trebalo vrijediti kad je riječ o periodičnim svemirskim i zemaljskim komponentama koje razvija ESA i države koje u tome sudjeluju u kontekstu izbornog programa svemirske komponente GMES-a uz financijsko sudjelovanje Unije. U potonjem slučaju naručitelji bi trebali propisno razmotriti uporabu pregovaračkog postupka bez prethodne objave poziva na nadmetanje ili istovjetnog poziva. |
(33) |
U svrhu postizanja ciljeva programa Copernicus na održivoj osnovi, potrebno je koordinirati aktivnosti različitih partnera uključenih u program te razvijati, utvrditi i upravljati kapacitetom za usluge i promatranje ispunjavajući zahtjeve korisnika. U tom kontekstu odbor (Odbor za program Copernicus) bi trebao pomagati Komisiji u osiguranju koordinacije doprinosa Unije, država članica i međuvladinih organizacija, uključujući i koordinaciju s privatnim sektorom, programu Copernicus, koristeći na najbolji mogući način postojeće kapacitete i identificirajući manjkavosti koje treba riješiti na razini Unije. Isto bi tako trebao pomoći Komisiji u nadziranju usklađene provedbe programa Copernicus. Kako dobro javno upravljanje zahtijeva jednoliko upravljanje programom Copernicus, brže donošenje odluka i ravnopravan pristup informacijama, predstavnici tijela kojima su povjerene zadaće provedbe proračuna trebali bi moći kao promatrači sudjelovati u radu Odbora za program Copernicus. Iz istih razloga predstavnici trećih zemalja i međunarodnih organizacija koji su sklopili međunarodni sporazum s Unijom mogu sudjelovati u radu Odbora za program Copernicus ovisno o sigurnosnim ograničenjima i u skladu s uvjetima tog sporazuma. Ti predstavnici ne bi trebali imati pravo sudjelovanja u postupcima glasovanja u Odboru za program Copernicus. |
(34) |
Rad subjekata kojima je Komisija dodijelila provedbene zadaće također bi trebao biti određen u usporedbi s pokazateljima uspješnosti. To će Europskom parlamentu i Vijeću biti pokazatelj napretka aktivnosti programa Copernicus i provedbe programa Copernicus. |
(35) |
Delegiranom Uredbom Komisije (EU) br. 1159/2013 (9) utvrđeni su uvjeti za registraciju i izdavanje dozvola za korisnike GMES-a i određeni su kriteriji za ograničavanje pristupa podacima namijenjenima GMES-u i informacijama usluga GMES-a. |
(36) |
Pristup korisnika podacima i informacijama proizvedenima u okviru programa Copernicus trebao bi biti dostupan na potpunoj, otvorenoj i besplatnoj osnovi podložno odgovarajućim uvjetima i ograničenjima kako bi se promoviralo njegovo korištenje i dijeljenje te kako bi se ojačala europska tržišta za praćenje Zemlje, posebno u nizvodnom (downstream) sektoru, s ciljem omogućavanja rasta i stvaranja radnih mjesta. |
(37) |
Komisija bi trebala surađivati s pružateljima podataka kako bi dogovorila uvjete licenciranja za podatke trećih strana u svrhu olakšavanja njihovog korištenja unutar programa Copernicus, u skladu s ovom Uredbom i primjenjivim pravima trećih strana. |
(38) |
U obzir bi trebalo uzeti prava pristupa podacima Sentinela programa Copernicus odobrena u okviru programa za svemirsku komponentu GMES-a kako ih je odobrio programski odbor ESA-e za promatranje Zemlje 24. rujna 2013. |
(39) |
Budući da je Copernicus civilni program pod civilnim nadzorom, prioritet bi trebalo biti prikupljanje podataka i proizvodnja informacija, uključujući slike visoke razlučivosti, koje ne predstavljaju rizik ili prijetnju sigurnosti Unije ili njezinih država članica. Međutim, kako za neke podatke i informacije programa Copernicus može biti potrebna zaštita, kako bi se osigurao siguran protok takvih informacija, u okviru područja primjene ove Uredbe, svi sudionici u programu Copernicus trebali bi osigurati naveden stupanj zaštite klasificiranih podataka EU-a jednakovrijedan onome iz sigurnosnih propisa određenih u Prilogu Odluci Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom (10) i iz sigurnosnih pravila Vijeća određenih u Prilozima Odluci Vijeća 2013/488/EU (11). |
(40) |
Budući da neki podaci i informacije programa Copernicus, uključujući slike visoke razlučivosti, mogu imati učinak na sigurnost Unije ili njezinih država članica, u valjano utemeljenim slučajevima, Vijeće bi trebalo ovlastiti za donošenje mjera za rješavanje rizika i prijetnji sigurnosti Unije ili njezinih država članica. |
(41) |
Unija bi trebala biti vlasnik sve materijalne i nematerijalne imovine stvorene ili razvijene u okviru programa Copernicus. Kako bi se u potpunosti poštovala sva temeljna prava povezana s vlasništvom, trebalo bi postići potrebne dogovore s postojećim vlasnicima. Podrazumijeva se da odredbe o vlasništvu nad materijalnom imovinom utvrđene u ovoj Uredbi ne obuhvaćaju nematerijalna prava koja nisu prenosiva prema relevantnim nacionalnim zakonima. Takvo vlasništvo Unije ne bi smjelo dovoditi u pitanje mogućnost Unije da, u skladu s ovom Uredbom i kada to ocijeni prikladnim na temelju ocjene za svaki slučaj posebno, tu imovinu učini dostupnom trećim stranama ili da njome raspolaže. Posebice, Unija bi trebala moći prenijeti vlasništvo ili odobriti prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz rada u okviru programa Copernicus u interesu većeg korištenja usluga programa Copernicus od strane daljnjih korisnika. |
(42) |
Financijski interes Unije trebao bi biti zaštićen prikladnim mjerama kroz ciklus izdataka, uključujući sprečavanje, prepoznavanje i istraživanje nepravilnosti, povrat sredstava koja su izgubljena, pogrešno uplaćena ili nepravilno iskorištena te, gdje je primjenjivo, administrativnim i financijskim kaznama u skladu s Financijskom uredbom. |
(43) |
S obzirom na to da je program Copernicus složen program, Komisiji bi trebali pomagati nezavisni stručnjaci koji predstavljaju širok spektar dionika, posebno uključujući stručnjake na području sigurnosnih pitanja koje predlažu države članice, predstavnike relevantnih nacionalnih tijela nadležnih za svemir i korisnike programa Copernicus, koji bi joj omogućili potrebna tehnička i znanstvena stručna znanja, kao i interdisciplinarne i međusektorske perspektive, uzimajući u obzir relevantne postojeće inicijative na razini Unije te na nacionalnoj i regionalnoj razini. |
(44) |
Provedbene ovlasti treba dodijeliti Komisiji kako bi se osigurali ujednačeni uvjeti za provedbu ove Uredbe o usvajanju godišnjeg radnog programa, tehničkih specifikacija za uslužne i svemirske komponente, sigurnosnih aspekata i mjera za promicanje konvergencije država članica u korištenju podataka i informacija programa Copernicus i njegovog pristupa tehnologiji i razvoju u promatranju Zemlje. Ove ovlasti trebale bi se izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (12). |
(45) |
S obzirom da je usmjeren prema korisniku, program Copernicus zahtijeva neprekidnu, učinkovitu uključenost korisnika, osobito u vezi definiranja i provjere zahtjeva usluge. Kako bi se ojačala uloga korisnika, njihovo bi sudjelovanje trebalo aktivno podupirati pomoću redovnih savjetovanja s krajnjim korisnicima iz javnog i privatnog sektora. U tu svrhu trebalo bi uspostaviti radnu skupinu („Korisnički forum”) radi pomaganja Odboru za program Copernicus pri utvrđivanju zahtjeva korisnika, verifikaciji sukladnosti usluga i koordinaciji korisnika iz javnog sektora. |
(46) |
Ovlast za usvajanje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU) treba se dodijeliti Komisiji vezano za zahtjeve za podacima koji su potrebni za razvoj operativnih usluga, za uvjete i postupke koji se odnose na pristup podacima i informacijama, registraciju i korištenje podataka i informacija programa Copernicus, posebne tehničke kriterije potrebne za sprečavanje ometanja podataka i informacija programa Copernicus i kriterije za ograničavanje prikupljanja ili širenja podataka i informacija programa Copernicus zbog suprotstavljenih prava. Osobito je važno da Komisija provede prikladna savjetovanja tijekom pripremnih radnji, uključujući i ona na stručnoj razini. Kada Komisija priprema i sastavlja delegirane akte treba osigurati istodoban, pravodoban i prikladan prijenos odgovarajućih dokumenata Europskom parlamentu i Vijeću. |
(47) |
Trebalo bi nadzirati i ocjenjivati aktivnosti financirane na temelju ove Uredbe kako bi se omogućile prilagodbe i daljnji razvoj. Ocjena bi trebala posebno procjenjivati učinke politike podataka i informacija programa Copernicus na dionike, daljnje korisnike, utjecaj na poduzeća, kao i na nacionalna i privatna ulaganja u infrastrukturu za promatranje Zemlje. Ocjena također obuhvaća moguću buduću uključenost relevantnih europskih agencija, kao što je Agencija za europski GNSS (GSA). Kako bi se poboljšali rezultati i kapitalizirala iskustva i vještine stečene kroz provedbene faze programa Copernicus prilikom budućeg planiranja potrebno je primijeniti nove organizacijske modele osiguravajući dugoročne ekonomske obveze. |
(48) |
S obzirom na to da cilj ove Uredbe, odnosno uspostavu programa Copernicus, ne mogu dostatno ostvariti države članice,, jer se njime obuhvaćaju i paneuropske mogućnosti, a ovise i o koordiniranom pružanju usluga u svim državama članicama koje bi trebalo koordinirati na razini Unije, nego se zbog svog opsega i učinka djelovanja on na bolji način može ostvariti na razini Unije, Unija može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti utvrđenim u članku 5. Ugovora o Europskoj uniji. U skladu s načelom proporcionalnosti utvrđenim u tom članku, ova Uredba ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tog cilja. |
(49) |
Ovom se Uredbom utvrđuje financijska omotnica koja za Europski parlament i Vijeće u okviru godišnjeg proračunskog postupka treba činiti glavni referentni iznos, u smislu točke 17. Međuinstitucionalnog sporazuma od 2. prosinca 2013. između Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o proračunskoj disciplini, o suradnji u vezi s proračunskim pitanjima i o dobrom financijskom upravljanju (13). |
(50) |
Primjereno je uskladiti razdoblje financiranja ove Uredbe s onim određenim u Uredbi (EU, Euratom) br. 1311/2013. Ova bi se Uredba stoga trebala primjenjivati od 1. siječnja 2014. |
(51) |
Potrebno je također staviti izvan snage Uredbu (EU) br. 911/2010 kako bi se utvrdio odgovarajući okvir za upravljanje i financijsku potporu te kako bi se osigurao potpuno operativan program Copernicus. Sve mjere donesene na osnovi Uredbe (EU) br. 911/2010 trebale bi ostati važeće da bi se osigurao njezin kontinuitet, |
DONIJELI SU OVU UREDBU:
POGLAVLJE I.
OPĆE I FINANCIJSKE ODREDBE
Članak 1.
Predmet
Ovom se Uredbom uspostavlja program Copernicus, Unijin program za promatranje i praćenje Zemlje (program Copernicus) i određuju se pravila njegove provedbe.
Članak 2.
Područje primjene
1. Program Copernicus je civilni program usmjeren prema korisnicima i pod civilnim nadzorom, koji nadograđuje postojeće nacionalne i europske kapacitete te osigurava nastavak aktivnosti koje su postignute u sklopu Globalnog praćenja okoliša i sigurnosti.
2. Program Copernicus sastoji se od sljedećih komponenti:
(a) |
uslužne komponente koja osigurava dostavu informacija u sljedećim područjima: praćenje atmosfere, praćenje morskog okoliša, praćenje kopna, klimatskih promjena, upravljanje u kriznim situacijama, i sigurnost; |
(b) |
svemirske komponente koja osigurava održivo promatranje iz zraka za područja usluga iz točke (a); |
(c) |
in situ komponente koja osigurava koordinirani pristup promatranju pomoću opreme u zraku, na moru i na kopnu, za područja usluga iz točke (a). |
3. Uspostavljaju se odgovarajuće poveznice i sučelja između komponenti iz stavka 2.
Članak 3.
Definicije
Za potrebe ove Uredbe, primjenjuju se sljedeće definicije:
1. |
„namjenske misije” znači svemirske misije za promatranje Zemlje koje se koriste u programu Copernicus te se njima upravlja u okviru programa Copernicus, osobito misije Sentinel; |
2. |
„dodatne misije” znači svemirske misije za promatranje Zemlje koje pružaju podatke programu Copernicus i nadopunjuju podatke iz namjenskih misija; |
3. |
„podaci namjenskih misija” znači svemirski podaci o promatranju Zemlje iz namjenskih misija koji se koriste u programu Copernicus; |
4. |
„podaci dodatnih misija” znači svemirski podaci o promatranju Zemlje iz dodatnih misija koji su licencirani ili dani na korištenje programu Copernicus; |
5. |
„in situ podaci” znači podaci promatranja iz kopnenih, morskih ili zračnih senzora kao i referentni i popratni podaci koji su licencirani ili dani na korištenje programu Copernicus; |
6. |
„podaci i informacije trećih strana” znači podaci i informacije koji su kreirani izvan područja primjene programa Copernicus te su potrebni za provedbu njegovih ciljeva; |
7. |
„podaci programa Copernicus” znači podaci namjenskih misija, podaci dodatnih misija i in situ podaci; |
8. |
„informacije programa Copernicus” znači informacije usluga programa Copernicus iz članka 5. stavka 1. nakon obrade ili modeliranja podataka programa Copernicus; |
9. |
„Korisnici programa Copernicus” znači:
|
Članak 4.
Ciljevi
1. Program Copernicus doprinosi sljedećim općim ciljevima:
(a) |
praćenju Zemlje kako bi podupro zaštitu okoliša i napore za civilnu zaštitu i civilnu sigurnost; |
(b) |
maksimiziranju društveno-gospodarske koristi, čime se podupire strategija Europa 2020. i njezini ciljevi za pametan, održiv i uključiv rast promicanjem korištenja promatranja Zemlje u aplikacijama i uslugama; |
(c) |
poticanju razvoja konkurentne europske svemirske i uslužne industrije te maksimiziranju prilika za europska poduzeća u razvoju i pružanju inovativnih sustava i usluga za promatranje Zemlje; |
(d) |
osiguravanju autonomnog pristupa znanju o okolišu i ključnim tehnologijama za usluge promatranja Zemlje i usluge geografskih informacija, čime se Europi omogućuje postizanje neovisnog donošenja odluka i djelovanja; |
(e) |
potpori i doprinosu europskim politikama te poticanju globalnih inicijativa kao što je GEOSS. |
2. Kako bi se postigli opći ciljevi određeni u stavku 1., program Copernicus ima sljedeće određene ciljeve:
(a) |
dugoročno i održivo pružanje točnih i pouzdanih podataka i informacija korisnicima programa Copernicus kako bi se omogućile usluge iz članka 5. stavka 1. i odgovorilo na zahtjeve temeljnih korisnika programa Copernicus; |
(b) |
pružanje održivog i pouzdanog pristupa podacima dobivenim u postupku promatranja iz zraka te informacijama s točnim tehničkim podacima koje su prikupile neovisne europske stanice za promatranje Zemlje i daljnji razvitak utemeljen na postojećim europskim i nacionalnim sredstvima i kapacitetima, nadopunjujući ih kad god je to potrebno; |
(c) |
pružanje održivog i pouzdanog pristupa in situ podacima uz osobito oslanjanje na postojeće kapacitete kojima se upravlja na europskoj i nacionalnim razinama te svjetskim sustavima i mrežama za promatranje. |
3. Postizanje ciljeva određenih u stavcima 1. i 2. mjeri se sljedećim pokazateljima rezultata:
(a) |
podacima i informacijama programa Copernicus omogućenima u skladu s odgovarajućim zahtjevima službi za okoliš, civilnu zaštitu i civilnu sigurnost; |
(b) |
povećana potražnja za podacima i informacijama programa Copernicus koja se mjeri napretkom u broju korisnika, opsegom pristupa podacima i informacijama s dodanom vrijednosti, kroz povećani broj nizvodnih (downstream) usluga i širenjem distribucije diljem država članica i Unije; |
(c) |
korištenje podataka i informacija programa Copernicus od strane institucija i tijela Unije, međunarodnih organizacija te europskih, nacionalnih, regionalnih ili lokalnih tijela, uključujući razinu razumijevanja korisnika i njihovo zadovoljstvo, te prednosti koje se pružaju europskim društvima; |
(d) |
prodor na tržište, uključujući širenje postojećih tržišta i stvaranje novih tržišta i konkurentnosti europskih nizvodnih (downstream) operatera; |
(e) |
trajna dostupnost podataka programa Copernicus koji podupiru usluge programa Copernicus. |
Članak 5.
Uslužna komponenta programa Copernicus
1. Uslužna komponenta programa Copernicus sastoji se od sljedećih usluga:
(a) |
usluge praćenja stanja atmosfere koja treba pružiti informacije o kvaliteti zraka na europskoj razini i o kemijskom sastavu atmosfere na globalnoj razini. Ona osobito pruža informacije o kvaliteti zraka prateći sustave na lokalnoj i nacionalnoj razini te bi trebala doprinijeti praćenju klimatskih varijabli o sastavu atmosfere, uključujući, ako je izvedivo, međudjelovanje sa šumskim krošnjama; |
(b) |
usluge praćenja morskog okoliša koja treba pružiti informacije o stanju i dinamici fizičkih oceanskih i morskih ekosustava za globalna oceanska i europska regionalna morska područja za potporu morske sigurnosti, doprinos praćenju otpadnih voda, morskih okolišnih, obalnih i polarnih regija te morskih resursa kao i meteorološko prognoziranje i praćenje klime; |
(c) |
usluge praćenja stanja kopna koja treba pružiti informacije o korištenju tla i prekrivenosti tla, kriosferi, klimatskim promjenama i biogeofizičkim varijablama, uključujući njihovu dinamiku, za potporu praćenju stanja od globalnog do lokalnog okoliša glede bioraznolikosti, tla, kopnenih i obalnih voda, šuma i vegetacije te prirodnih resursa, kao i općenitoj provedbi politika okoliša, poljoprivrede, razvoja, energetike, urbanističkog planiranja, infrastrukture i prometa; |
(d) |
usluge klimatskih promjena koja treba pružiti informacije kako bi se povećalo znanje u svrhu potpore politikama prilagođavanja klimatskim promjenama i ublažavanja njihovih posljedica. Ona osobito doprinosi utvrđivanju ključnih klimatskih varijabli, izradi klimatskih analiza, projekcija i pokazatelja na vremenskim i prostornim razinama relevantnim za strategije prilagođavanja klimatskim promjenama i ublažavanja njihovih posljedica za različita sektorska i društvena područja Unije; |
(e) |
usluge upravljanja kriznim situacijama koja treba pružiti informacije o odzivu u kriznim situacijama u vezi s različitim vrstama nepogoda uključujući meteorološke nepogode, geofizičke nepogode, nesreće koje namjerno ili nenamjerno izazove čovjek i ostale humanitarne katastrofe, kao i preventivne mjere, mjere pripravnosti, odziv i uspostava normalnog stanja; |
(f) |
sigurnosne usluge koja treba pružiti informacije za potporu izazovima civilne sigurnosti Europe vezanima za bolje sprečavanja kriza, za spremnost i kapacitete reagiranja, posebice za kontrolu granica i mora, ali isto tako i za potporu vanjskim aktivnostima Unije ne dovodeći u pitanje sporazume o suradnji koji bi mogli biti sklopljeni između Komisije i različitih tijela zajedničke vanjske i sigurnosne politike, posebno Satelitskog centra Europske unije. |
2. Pružanje usluga iz stavka 1. uzima u obzir načela supsidijarnosti i proporcionalnosti, isplativo je i prema potrebi decentralizirano kako bi se integrirali postojeći svemirski, in situ i referentni podaci i kapaciteti u državama članicama, izbjegavajući time dupliciranje. Izbjegava se prikupljanje novih podataka koji dupliciraju postojeće izvore, osim ako korištenje postojećih ili obnovljivih setova podataka nije tehnički izvedivo, isplativo ili nije moguće u zadanom roku.
Usluge uključuju stroge sustave kontrole kvalitete te pružaju informacije o razinama usluga, uključujući dostupnost, pouzdanost, kvalitetu i pravovremenost.
3. Kako bi se osigurao razvoj usluga iz stavka 1. i njihovo korištenje u javnom sektoru, također se poduzimaju sljedeće aktivnosti:
(a) |
aktivnosti razvoja usmjerene na poboljšanje kvalitete i uspješnosti usluga, uključujući njihov razvoj i prilagodbu, izbjegavanje ili ublažavanje operativnih rizika te iskorištavanje sinergija s povezanim aktivnostima, kao što su one u okviru programa Obzor 2020.; |
(b) |
aktivnosti potpore koje se sastoje od mjera za promicanje korištenja podataka i informacija iz programa Copernicus:
|
Članak 6.
Svemirska komponenta programa Copernicus
1. Svemirska komponenta programa Copernicus pruža usluge praćenja iz svemira, a u prvom redu usluge iz članka 5. stavka 1.
2. Svemirska komponenta programa Copernicus sastoji se od namjenskih misija i podataka iz dodatnih misija te obuhvaća sljedeće aktivnosti:
(a) |
omogućavanje promatranja iz svemira, što uključuje:
|
(b) |
aktivnosti kao odgovor na sve veće potrebe korisnika, što uključuje:
|
(c) |
zaštita satelita od opasnosti od sudara uzimajući u obzir program potpore za nadzor i praćenje u svemiru; |
(d) |
sigurna dekomisija satelita nakon isteka njihova trajanja |
Članak 7.
In situ komponenta programa Copernicus
1. In situ komponenta programa Copernicus pruža pristup in situ podacima, a u prvom redu pruža usluge programa Copernicus iz članka 5. stavka 1.
Ona uključuje sljedeće aktivnosti:
(a) |
pružanje in situ podataka za operativne usluge, uključujući in situ podatke trećih strana na međunarodnoj razini, na temelju postojećih mogućnosti; |
(b) |
koordinaciju i usklađivanje prikupljanja i pružanja in situ podataka; |
(c) |
tehničku pomoć Komisiji za uslužne zahtjeve za in situ podatke promatranja; |
(d) |
suradnju s in situ operaterima kako bi se promicala usklađenost razvojnih aktivnosti u vezi s infrastrukturom i mrežama in situ promatranja; |
(e) |
prepoznavanje manjkavosti in situ promatranja koje se ne mogu nadomjestiti postojećom infrastrukturom i mrežama, uključujući na globalnoj razini, te rješavanje tih manjkavosti uz poštovanje načela supsidijarnosti. |
2. In situ podaci koriste se u programu Copernicus u skladu s primjenjivim pravima trećih strana, uključujući prava država članica, te primjenjivim ograničenjima korištenja ili redistribucije.
3. U skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) Financijske uredbe, Komisija može djelomično ili u cijelosti povjeriti aktivnosti u okviru in situ komponente operaterima usluga iz članka 11. stavka 1. ove Uredbe ili, ako je potrebna sveobuhvatna koordinacija, Europskoj agenciji za okoliš.
Članak 8.
Financijska omotnica
1. Financijska omotnica za provedbu aktivnosti iz članaka 5., 6. i 7. određena je na 4 291,48 milijuna EUR po tekućim cijenama za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2020.
2. Iznos iz stavka 1. raspodjeljuje se u sljedeće kategorije rashoda po tekućim cijenama:
(a) |
897,415 milijuna EUR za aktivnosti iz članaka 5. i 7.; |
(b) |
3 394,065 milijuna EUR za aktivnosti iz članka 6., uključujući najviši iznos od 26,5 milijuna EUR za aktivnosti iz članka 6. stavka 2. točke (c). |
3. Komisija može preraspodijeliti sredstva iz jedne kategorije rashoda, kako je utvrđeno u stavku 2. točkama (a) i (b), u drugu kategoriju, do gornje granice od 10 % iznosa iz stavka 1. Ako preraspodjela dosegne ukupni iznos koji je veći od 10 % iznosa iz stavka 1., Komisija se savjetuje s Odborom za program Copernicus, u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 30. stavka 3.
4. Kamate ostvarene plaćanjem pretfinanciranja subjektima odgovornim za neizravnu provedbu proračuna dodjeljuju se aktivnostima podložnim sporazumu o delegiranju ili ugovoru sklopljenom između Komisije i dotičnog subjekta. U skladu s načelom dobrog financijskog upravljanja, subjekti nadležni za neizravnu provedbu proračuna otvaraju račune kako bi se financijska sredstva i odgovarajuće kamate mogle raspoznati.
5. Europski parlament i Vijeće odobravaju godišnja odobrena sredstva u granicama višegodišnjeg financijskog okvira. Za aktivnosti čije je vremensko trajanje duže od jedne financijske godine proračunske obveze mogu biti podijeljene na nekoliko godina kroz godišnje obročne uplate.
6. Financijska dodjela za Copernicus također može pokrivati troškove u vezi s aktivnostima pripreme, praćenja, kontrole, revizije i ocjene koje su izravno potrebne za upravljanje programom Copernicus i postizanje njegovih ciljeva, uključujući studije, sastanke, informativne i komunikacijske aktivnosti, kao i troškove u vezi s IT mrežama koje se usredotočuju na obradu informacija i razmjenu podataka.
7. Komisija može povjeriti provedbu programa Copernicus subjektima iz članka 58. stavka 1. točke (c) Financijske uredbe. Ako se proračun programa Copernicus provodi neizravnim upravljanjem na temelju članka 10. stavka 3. ili članka 11. stavka 1., pravila o nabavi tijela kojima su povjerene zadaće provedbe proračuna primjenjuju se u mjeri u kojoj je to dopušteno u skladu s člankom 60. Financijske uredbe. Potrebna posebna usklađenja s ovim pravilima, kao i aranžmani za produljenje postojećih ugovora, definiraju se u odgovarajućim sporazumima o delegiranju.
POGLAVLJE II.
UPRAVLJANJE PROGRAMOM COPERNICUS
Članak 9.
Uloga Komisije
1. Komisija preuzima cjelokupnu odgovornost za program Copernicus i za koordinaciju njegovih različitih komponenti. Komisija upravlja financijskim sredstvima dodijeljenim na temelju ove Uredbe te nadgleda provedbu programa Copernicus, uključujući određivanje prioriteta, sudjelovanje korisnika, troškove, rokove, uspješnost i nabavu.
2. Komisija u ime Unije i u području svoje nadležnosti upravlja odnosima s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, osiguravajući koordinaciju programa Copernicus s aktivnostima na nacionalnoj i međunarodnoj razini te na razini Unije.
3. Komisija omogućuje koordinirane doprinose država članica usmjerene na operativne isporuke usluga i dugoročnu dostupnost potrebnih podataka praćenja.
4. Komisija podržava odgovarajući razvoj usluga programa Copernicus te osigurava komplementarnost, usklađenost i povezanost programa Copernicus i drugih relevantnih politika, instrumenata, programa i djelovanja Unije kako bi se osiguralo da te politike, instrumenti, programi i djelovanja ostvaruju korist od usluga programa Copernicus.
5. Komisija potiče dugoročno, stabilno ulagačko okruženje i konzultira se s dionicima prilikom donošenja odluka o mijenjanju proizvoda usluga podataka i informacija programa Copernicus obuhvaćenih ovom Uredbom.
6. Komisija je dužna osigurati da svi subjekti kojima su povjerene zadaće provedbe pružaju njihove usluge svim državama članicama.
7. Komisija donosi delegirane akte u skladu s člankom 31. o uspostavi zahtjeva za podatke za razvoj uslužne komponente programa Copernicus iz članka 5. stavka 1.
8. Komisija donosi provedbene akte, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 4., u vezi s:
(a) |
tehničkim specifikacijama za uslužnu komponentu programa Copernicus iz članka 5. stavka 1. u vezi s njezinom provedbom; |
(b) |
tehničkim specifikacijama svemirske komponente programa Copernicus iz članka 6. u vezi s njezinom provedbom i razvojem na temelju zahtjeva korisnika. |
9. Komisija državama članicama i Europskom parlamentu pravovremeno pruža sve relevantne informacije u vezi s programom Copernicus, osobito u pogledu upravljanja rizikom, ukupnog troška, godišnjih operativnih troškova svakog značajnog elementa infrastrukture programa Copernicus, rokova, uspješnosti, nabave i procjene upravljanja pravima intelektualnog vlasništva.
Članak 10.
Uloga Europske svemirske agencije
1. Komisija sklapa sporazum o delegiranju s ESA-om te joj povjerava sljedeće zadaće:
(a) |
osiguravanje tehničke koordinacije svemirske komponente programa Copernicus; |
(b) |
definiranje cjelokupne sistemske arhitekture za svemirsku komponentu programa Copernicus i njezin razvoj na temelju zahtjeva korisnika koje koordinira Komisija; |
(c) |
upravljanje dodijeljenim sredstvima; |
(d) |
osiguravanje postupaka nadzora i kontrole. |
(e) |
razvoj novih namjenskih misija; |
(f) |
osiguravanje namjenskih misija koje se ponavljaju; |
(g) |
upravljanje namjenskim misijama, osim onih kojima upravlja EUMETSAT u skladu sa stavkom 2. ovog članka; |
(h) |
koordiniranje shemom za pristup podacima dodatnih misija za potrebe usluga programa Copernicus; |
(i) |
pribavljanje prava pristupa i vođenje pregovora o uvjetima korištenja komercijalnih satelitskih podataka za potrebe usluga programa Copernicus iz članka 5. stavka 1. |
2. Komisija sklapa sporazum o delegiranju s EUMETSAT-om te mu povjerava odgovornost za upravljanje namjenskim misijama i pružanje pristupa podacima dodatnih misija, na temelju njegova mandata i stručnosti.
3. Sporazumi o delegiranju s ESA-om i EUMETSAT-om sklapaju se na temelju odluke o delegiranju koju donosi Komisija u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) Financijske uredbe.
4. U skladu s člankom 60. Financijske uredbe, ESA i EUMETSAT postupaju, kada je primjereno, u svojstvu javnih naručitelja i imaju ovlast za donošenje odluka o provedbi i koordinaciji zadaća u vezi s nabavom koje su im delegirane.
5. U sporazumima o delegiranju utvrđuju se, ako je to potrebno za delegirane zadaće i provedbu proračuna, opći uvjeti za upravljanje financijskim sredstvima povjerenima ESA-i i EUMETSAT-u te se u njima prema potrebi uzima u obzir ESA-in dugoročni scenarij (LTS). Posebice se u tim sporazumima utvrđuju aktivnosti koje je potrebno provesti s obzirom na razvoj, nabavu i funkcioniranje svemirske komponente programa Copernicus, relevantno financiranje, postupke upravljanja te mjere praćenja i kontrole, mjere primjenjive u slučaju nepravilne provedbe ugovora u pogledu troškova, rokova, uspješnosti i nabave, kao i pravila u vezi s vlasništvom sve materijalne i nematerijalne imovine.
6. Mjerama praćenja i kontrole osobito je predviđen sustav privremenog predviđanja troškova u svrhu pružanja sustavnih informacija Komisiji o troškovima i rokovima te, u slučaju razlike između planiranih proračuna, uspješnosti i rokova, u svrhu poduzimanja korektivnih mjera kako bi se osigurala provedba aktivnosti u okviru dodijeljenih proračuna.
7. O odluci o delegiranju iz ovog članka stavka 3. obvezno je savjetovati se s Odborom za program Copernicus, u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 30. stavka 3. Odbor za program Copernicus mora biti obaviješten unaprijed o sporazumima o delegiranju koje Unija, koju predstavlja Komisija, treba sklopiti s ESA-om i EUMETSAT-om.
8. Komisija obavješćuje Odbor za program Copernicus o rezultatima ocjene javnih natječaja i ugovora koje ESA i EUMETSAT trebaju sklopiti sa subjektima iz privatnog sektora, uključujući o informacijama u vezi s podugovaranjem.
Članak 11.
Operateri usluga
1. Komisija može povjeriti zadaće provedbe uslužne komponente, putem sporazuma o delegiranju ili ugovornih aranžmana, ako je to propisno opravdano zbog posebne prirode djelovanja i postojećeg posebnog stručnog znanja, mandata, funkcioniranja i kapaciteta upravljanja, između ostalog sljedećim subjektima:
(a) |
Europskoj agenciji za okoliš (EEA); |
(b) |
Europskoj agenciji za upravljanje operativnom suradnjom na vanjskim granicama država članica Europske unije (FRONTEX); |
(c) |
Europskoj agenciji za pomorsku sigurnost (EMSA); |
(d) |
Satelitskom centru Europske unije (SATCEN); |
(e) |
Europskom centru za srednjoročne vremenske prognoze (ECMWF); |
(f) |
drugim relevantnim europskim agencijama, grupacijama ili konzorcijima nacionalnih tijela. |
Sporazumi o delegiranju s operaterima usluga sklapaju se na temelju odluke o delegiranju koju donosi Komisija u skladu s člankom 58. stavkom 1. točkom (c) Financijske uredbe.
2. Izborom subjekata iz stavka 1. uzima se u obzir isplativost delegiranja tih zadaća i učinak na strukturu uprave tih subjekata i na njihove financijske i ljudske resurse.
3. O odluci o delegiranju iz ovog članka stavka 1. obvezno je savjetovati se s Odborom za program Copernicus u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 30. stavka 3. Odbor za program Copernicus mora biti obaviješten unaprijed o sporazumima o delegiranju koje Unija, koju predstavlja Komisija, treba sklopiti s operaterima usluga.
Članak 12.
Program rada Komisije
1. Komisija provedbenim aktom donosi godišnji program rada za program Copernicus u skladu s člankom 84. Financijske uredbe.
2. Godišnji program rada uključuje plan provedbe koji podrobno navodi aktivnosti koje se odnose na komponente programa Copernicus iz članaka 5., 6. i 7. te mora biti dalekovidan i uzimati u obzir sve veće potrebe korisnika i tehnološki razvoj.
3. Taj se provedbeni akt donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 4. ove Uredbe.
Članak 13.
Suradnja s državama članicama
1. Komisija surađuje s državama članicama kako bi poboljšala razmjenu podataka i informacija između njih te potaknula razvoj distribucije podataka na regionalnoj i lokalnoj razini. Cilj je Komisije osigurati da su potrebni podaci i informacije dostupne programu Copernicus. Dodatne misije, usluge i in situ infrastrukture država članica smatraju se ključnim doprinosima programu Copernicus.
2. Komisija putem provedbenih akata može donijeti mjere za promicanje korištenja podataka i informacija iz programa Copernicus od strane država članica te za potporu njihovom pristupu tehnologiji i razvoju u promatranju Zemlje. Takve mjere ne narušavaju slobodno tržišno natjecanje. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 4.
POGLAVLJE III.
JAVNA NABAVA
ODJELJAK I.
Opće odredbe koje se primjenjuju na javnu nabavu
Članak 14.
Opća načela
Ne dovodeći u pitanje članak 8. stavak 7. i mjere potrebne kako bi se zaštitili ključni interesi sigurnosti Unije ili javna sigurnost ili kako bi se postigla usklađenost sa zahtjevima Unije u pogledu kontrole izvoza, na program Copernicus se primjenjuju Financijska uredba te osobito načela otvorenog pristupa i poštenog tržišnog natjecanja diljem industrijskog dobavljačkog lanca, natječaji na temelju transparentnih i pravovremenih informacija, jasno priopćavanje primjenjivih pravila nabave, kriterija odabira i dodjele te drugih relevantnih informacija omogućujući svim potencijalnim ponuđačima jednaka pravila igre.
Članak 15.
Posebni ciljevi
Tijekom postupka nabave javni naručitelji u svojim pozivima za podnošenje ponuda moraju biti usmjereni na postizanje sljedećih ciljeva:
(a) |
promicanje što šireg i otvorenijeg sudjelovanja svih gospodarskih subjekata diljem Unije, posebno novih sudionika i MSP-ova, uključujući poticanje ponuditelja na podugovaranje; |
(b) |
izbjegavanje moguće zlouporabe vladajućeg položaja i oslanjanja na jednog dobavljača; |
(c) |
iskorištavanje prednosti prethodnih ulaganja u javni sektor te uzimanje u obzir iskustava te industrijskog znanja i vještina, osiguravajući pritom sukladnost s pravilima konkurentnog natjecanja; |
(d) |
osiguravanje nabave iz više izvora kad god je to moguće kako bi se zajamčila bolja sveobuhvatna kontrola programa Copernicus, njegovih troškova i rokova; |
(e) |
uzimanje u obzir, kad god je to moguće, ukupnog troška tijekom korisnog životnog ciklusa proizvoda, usluge ili radova za koje je raspisan poziv za podnošenje ponuda. |
ODJELJAK II.
Posebne odredbe koje se primjenjuju na javnu nabavu
Članak 16.
Uspostava uvjeta za pravedno tržišno natjecanje
Javni naručitelj poduzima prikladne mjere kako bi osigurao uvjete za pravedno tržišno natjecanje ako prethodni angažman gospodarskog subjekta u aktivnostima povezanim s predmetom poziva za podnošenje ponuda:
(a) |
tom gospodarskom subjektu može osigurati značajne prednosti u pogledu privilegiranih informacija te stoga dovesti u pitanje poštovanje pravila o jednakom postupanju; ili |
(b) |
može utjecati na normalne uvjete tržišnog natjecanja ili nepristranost i objektivnost dodjele ili izvršavanja ugovora. |
Te mjere ne smiju narušiti tržišno natjecanje, ili ugroziti jednako postupanje ili povjerljivost prikupljenih podataka o poduzećima, njihovim poslovnim odnosima i strukturi troškova. U tom kontekstu tim mjerama uzima se u obzir priroda i pojedinosti dotičnog ugovora.
Članak 17.
Sigurnost informacija
Ako ugovori obuhvaćaju, sadrže ili ako se njima zahtijevaju klasificirane informacije, javni naručitelj dužan je u natječajnoj dokumentaciji odrediti mjere i zahtjeve potrebne kako bi se zajamčila sigurnost takvih informacija na odgovarajućoj razini.
Članak 18.
Pouzdanost dobave
Javni naručitelj određuje u natječajnoj dokumentaciji svoje zahtjeve u vezi s pouzdanošću dobave i pružanjem usluga u okviru izvršavanja ugovora.
Članak 19.
Ugovor s uvjetnim dijelovima
1. Javni naručitelj može dodijeliti ugovor u obliku ugovora s uvjetnim dijelovima.
2. Ugovor s uvjetnim dijelovima uključuje fiksni dio popraćen proračunskim obvezama, što rezultira čvrstom obvezom pružanja radova, robe ili usluga ugovorenih za taj dio te jedan ili više dijelova koji su uvjetovani proračunom i izvršavanjem. Dokumentacija ponude odnosi se na posebne značajke ugovora s uvjetnim dijelovima. Ta se obilježja posebice odnose na predmet ugovora, cijenu ili dogovore o utvrđivanju cijene i dogovore u vezi s isporukom radova, robe i pružanjem usluga u svakom dijelu.
3. Obveze iz fiksnog dijela dio su jedinstvene cjeline; isto vrijedi za obveze iz svakog uvjetnog dijela, uzimajući u obzir obveze u okviru prethodnih dijelova.
4. Izvršavanje svakog uvjetnog dijela podložno je odluci javnog naručitelja o kojoj je ugovaratelj obaviješten u skladu s ugovorom. Kada je uvjetni dio potvrđen uz zakašnjenje ili kada nije potvrđen, ugovaratelj može primiti naknadu za premještaj ili za neizvođenje ako je tako određeno u ugovoru i uvjetima ugovora.
5. Ako u vezi s određenim dijelom javni naručitelj smatra da radovi, roba ili usluge ugovoreni za taj dio nisu ispunjeni, on može zahtijevati odštetu i raskinuti ugovor ako je tako predviđeno u ugovoru i uvjetima ugovora.
Članak 20.
Ugovori s povratom troškova
1. Javni naručitelj može se odlučiti za ugovor s potpunim ili djelomičnim povratom troškova do određene najviše cijene, na temelju uvjeta utvrđenih u stavku 2.
Iznos koji se treba platiti za takve ugovore sastoji se od povrata svih izravnih troškova ugovaratelja prilikom izvršavanja ugovora, poput troškova radne snage, materijala, potrošne robe, i korištenja opreme i infrastruktura potrebnih za izvršavanje ugovora. Ti se troškovi uvećavaju za fiksni honorar koji pokriva neizravne troškove i dobit ili svotu koja pokriva neizravne troškove i poticajne naknade pod uvjetom ostvarivanja ciljeva u zadanom roku.
2. Javni naručitelj može se odlučiti za ugovor s potpunim ili djelomičnim povratom troškova ako je objektivno nemoguće odrediti točnu fiksnu cijenu te ako se može dokazati da bi takva fiksna cijena bila pretjerano visoka zbog nesigurnosti u vezi s izvršavanjem ugovora jer:
(a) |
se ugovor sastoji od vrlo složenih obilježja ili obilježja za koja je potrebno korištenje nove tehnologije te stoga uključuje znatan broj tehničkih rizika; ili |
(b) |
se s aktivnostima podložnim ugovoru mora iz operativnih razloga započeti odmah iako još nije moguće u potpunosti odrediti pouzdanu fiksnu cijenu zbog značajnih rizika ili zato što izvršavanje ugovora ovisi o izvršavanju drugih ugovora. |
3. Najviša cijena u slučaju ugovora s potpunim ili djelomičnim povratom troškova jest najviša cijena koja se može isplatiti. Ta cijena može se premašiti samo u opravdanim iznimnim okolnostima uz prethodno odobrenje javnog naručitelja.
4. Natječajna dokumentacija postupka nabave za ugovor s potpunim ili djelomičnim povratom troškova mora sadržavati:
(a) |
vrstu ugovora, odnosno podatke o tome radi li se o ugovoru s potpunim ili djelomičnim povratom troškova do određene najviše cijene; |
(b) |
u slučaju ugovora s djelomičnim povratom troškova, elemente ugovora koji su podložni povratu troškova; |
(c) |
ukupnu najvišu cijenu; |
(d) |
kriterije dodjele koji moraju omogućiti evaluaciju vjerodostojnosti procijenjenog ukupnog proračuna, mehanizama za utvrđivanje tih troškova i dobiti navedenih u ponudi koju treba procijeniti; |
(e) |
mehanizme uvećavanja iz stavka 1. koje treba primijeniti na izravne troškove; |
(f) |
pravila i postupke kojima se utvrđuje prihvatljivost troškova koje je ponuditelj predvidio za izvršavanje ugovora, u skladu s načelima određenim u stavku 5.; |
(g) |
računovodstvena pravila koja su obvezujuća za ponuditelje; |
(h) |
u slučaju ugovora s djelomičnim povratom troškova koji treba pretvoriti u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom, parametre takve pretvorbe. |
5. Troškovi koje je ugovaratelj prijavio tijekom izvršavanja ugovora s djelomičnim ili potpunim povratom troškova prihvatljivi su samo u sljedećim slučajevima:
(a) |
ako su zaista nastali tijekom trajanja ugovora, uz iznimku troškova za opremu, infrastrukture i nematerijalnu dugotrajnu imovinu potrebnih za izvršavanje ugovora za koje se može dobiti naknada za njihovu ukupnu kupovnu vrijednost; |
(b) |
ako su navedeni u procijenjenom ukupnom proračunu koji može biti revidiran izmjenom inicijalnog ugovora; |
(c) |
ako su nužni za izvršavanje ugovora; |
(d) |
ako proizlaze iz i pripisuju se izvršavanju ugovora; |
(e) |
ako ih se može raspoznati, provjeriti, ako su zabilježeni u računovodstvenoj dokumentaciji ugovaratelja i utvrđeni u skladu sa računovodstvenim normama navedenim u specifikacijama i u ugovoru; |
(f) |
ako su usklađeni sa zahtjevima mjerodavnog poreznog i socijalnog prava; |
(g) |
ako ne odstupaju od uvjeta ugovora; |
(h) |
ako su razumni, opravdani te usklađeni sa zahtjevima dobrog financijskog upravljanja, posebno s obzirom na ekonomičnost i učinkovitost. |
Ugovaratelj je odgovoran za vlastito troškovno računovodstvo i za dobro vođenje računovodstvenih evidencija ili bilo kojeg drugog dokumenta nužnog kako bi se dokazali nastali troškovi čiji se povrat traži i njihova usklađenost s načelima određenim u ovom članku. Troškovi koje ugovaratelj ne može dokazati smatraju se neprihvatljivima te se njihov povrat odbija.
6. Javni naručitelj odgovoran je za sljedeće zadaće u svrhu osiguravanja pravilnog izvršavanja ugovora s povratom troškova:
(a) |
određivanje najrealističnije moguće najviše cijene, uz istodobno osiguravanje potrebne fleksibilnosti kako bi se u obzir uzele tehničke poteškoće; |
(b) |
pretvaranje ugovora s djelomičnim povratom troškova u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom čim postane moguće utvrditi takvu fiksnu cijenu tijekom izvršavanja ugovora. Zbog toga on utvrđuje parametre pretvorbe kako bi ugovor koji je zaključen na temelju povrata troškova pretvorio u ugovor s fiksnom ugovorenom cijenom; |
(c) |
provođenje mjera praćenja i inspekcije koje osobito služe kao sustav predviđanja procijenjenih troškova; |
(d) |
određivanje prikladnih načela, alata i postupaka za provedbu ugovora, posebno za raspoznavanje i provjeru prihvatljivosti troškova koje su ugovaratelj ili njegovi podugovaratelji prijavili tijekom izvršavanja ugovora te za izmjene ugovora; |
(e) |
provjeravanje pridržavaju li se ugovaratelj i njegovi podugovaratelji računovodstvenih normi određenih u ugovoru te poštuju li obvezu predočavanja svoje računovodstvene dokumentacije koja bi trebala predstavljati stvaran i pravedan pregled računa; |
(f) |
prilikom izvršavanja ugovora neprestano osiguravanje učinkovitosti načela, alata i postupaka iz točke (d). |
Članak 21.
Izmjene
Javni naručitelj i izvođači radova mogu izmijeniti ugovor uvođenjem izmjena i dopuna uz ispunjenje svih sljedećih uvjeta:
(a) |
ako to ne mijenja predmet ugovora; |
(b) |
ako to ne utječe na ekonomsku ravnotežu ugovora; |
(c) |
ako time nisu uvedeni uvjeti koji bi, da su bili prvotno navedeni u ugovornoj dokumentaciji, omogućili prijavu drugim ponuditeljima, a ne onima izvorno prijavljenima, ili koji bi omogućili odabir druge ponude, a ne one izvorno odabrane. |
Članak 22.
Podugovaranje
1. Javni naručitelj od ponuditelja zahtijeva da dio ugovora ponudi podugovarateljima kroz konkurentno nadmetanje na primjerenim razinama podugovaranja s poduzećima koja nisu dio iste skupine u kojoj je ponuditelj, posebno novim sudionicima te malim i srednjim poduzećima.
2. Javni naručitelj nalaže da traženi udio ugovora bude ponuđen na podugovaranje u obliku raspona od najmanjeg do najvećeg postotka. Pri određivanju tih postotaka javni naručitelj vodi računa o tome da ti postoci budu razmjerni ciljevima i vrijednosti ugovora, uzimajući u obzir prirodu sektora dotične aktivnosti te posebno konkurentne uvjete i uočen industrijski potencijal.
3. Ako ponuditelj u svojoj ponudi naznači da ne namjerava niti jedan udio ugovora ponuditi podugovarateljima ili da namjerava ponuditi udio manji od minimuma raspona navedenog u stavku 2., tada to mora obrazložiti javnom naručitelju. Javni naručitelj te informacije dostavlja Komisiji.
4. Javni naručitelj može odbiti podugovaratelje koje je kandidat izabrao tijekom faze postupka dodjele glavnog ugovora ili koje je izabrao ponuditelj izabran za izvršavanje ugovora. Odluku o odbijanju, koja može biti utemeljena samo na kriterijima za odabir ponuditelja za glavni ugovor, obrazlaže pismeno.
POGLAVLJE IV.
POLITIKA PODATAKA I SIGURNOSNA POLITIKA
Članak 23.
Politika podataka i informacija programa Copernicus
1. Politika podataka i informacija programa Copernicus za aktivnosti financirane u okviru programa Copernicus podupire ciljeve iz članka 4. i ciljeve u nastavku:
(a) |
promicanje uporabe i razmjene informacija i podataka programa Copernicus; |
(b) |
jačanje europskih tržišta za promatranje Zemlje, posebno u nizvodnom (downstream) sektoru, s ciljem omogućavanja rasta i stvaranja radnih mjesta; |
(c) |
doprinos održivosti i kontinuitetu osiguravanja podataka i informacija programa Copernicus; |
(d) |
podrška europskim istraživačkim, tehnološkim i inovacijskim zajednicama. |
2. Pristup podacima iz namjenskih misija i informacijama prikupljenim u sklopu programa Copernicus bit će moguć pomoću platformi za širenje podataka programa Copernicus, u prethodno definiranim tehničkim uvjetima, te potpun, otvoren i besplatan, uz sljedeća ograničenja:
(a) |
uvjeti licenciranja za podatke i informacije trećih strana; |
(b) |
format, karakteristike i načini širenja; |
(c) |
sigurnosni interesi i vanjski odnosi Unije i njezinih država članica; |
(d) |
zbog sigurnosnih i tehničkih razloga, rizik od ometanja sustava koji proizvodi podatke i informacije programa Copernicus; |
(e) |
osiguravanje pouzdanog pristupa podacima i informacijama programa Copernicus za europske korisnike. |
Članak 24.
Uvjeti i ograničenja za pristup i uporabu podataka i informacija programa Copernicus
1. Komisija, uvažavajući politike podataka i informacija trećih strana i ne dovodeći u pitanje pravila i postupke primjenjive na svemirsku infrastrukturu i in situ infrastrukturu pod nacionalnom kontrolom ili pod kontrolom međunarodnih organizacija, može donijeti delegirane akte u skladu s člankom 31. s obzirom na:
(a) |
uvjete i postupke pristupa, registracije i korištenja podataka i informacija programa Copernicus, uključujući načine njihovog širenja; |
(b) |
specifične tehničke kriterije potrebne za sprečavanje ometanja podataka i informacija programa Copernicus, uključujući prioritet pristupa; |
(c) |
kriterije i postupke zabrane pribavljanja ili širenja podataka i informacija programa Copernicus zbog suprotstavljenih prava. |
2. Komisija, uvažavajući politike podataka i informacija trećih strana i ne dovodeći u pitanje pravila i postupke primjenjive na svemirsku infrastrukturu i in situ infrastrukturu pod nacionalnom kontrolom ili pod kontrolom međunarodnih organizacija, može donijeti mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 4. vezano uz:
(a) |
tehničke specifikacije za prijenos i korištenje podataka namjenskih misija prenesenih u prijemne postaje ili putem namjenskih širokopojasnih veza koje nisu dio programa Copernicus; |
(b) |
tehničke specifikacije za arhiviranje podataka i informacija programa Copernicus. |
3. Komisija utvrđuje relevantne uvjete i postupke licenciranja za podatke namjenskih misija i informacije programa Copernicus te prijenos satelitskih podataka u prijemne postaje ili putem namjenskih širokopojasnih veza postajama koje nisu dio programa Copernicus u skladu s ovom Uredbom i primjenjivim pravima treće strane.
Članak 25.
Zaštita sigurnosnih interesa
1. Komisija ocjenjuje okvir sigurnosti programa Copernicus uzimajući u obzir ciljeve iz članka 4. U tu svrhu Komisija procjenjuje potrebne sigurnosne mjere koje se osmišljavaju kako bi se izbjegle bilo kakve opasnosti ili prijetnje interesima ili sigurnosti Unije ili njezinih država članica, posebno kako bi se osigurala sukladnost s načelima određenim u Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i Odluci 2013/488/EU.
2. Komisija na temelju evaluacije iz stavka 1. putem provedbenih akata utvrđuje potrebne tehničke specifikacije u vezi sa sigurnosti programa Copernicus. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 30. stavka 4.
3. Kako bi odredila tehničke specifikacije o okviru sigurnosti iz stavka 2., Komisiji mogu pomoći neovisni stručnjaci iz zemalja članica.
4. Neovisno o stavku 2., Vijeće donosi mjere koje će se poduzeti u slučajevima kada bi podaci ili informacije iz programa Copernicus mogli utjecati na sigurnost Unije ili njezinih država članica.
5. Ako se unutar programa Copernicus generiraju klasificirani podaci EU-a ili se njima rukuje, svi sudionici dužni su osigurati razinu zaštite jednakovrijednu onoj iz propisa određenih u Prilogu Odluci 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom i u prilozima Odluci 2013/488/EU.
POGLAVLJE V.
RAZNO
Članak 26.
Međunarodna suradnja
1. U programu Copernicus mogu sudjelovati sljedeće zemlje ili međunarodne organizacije na temelju odgovarajućih sporazuma:
(a) |
zemlje Europskog udruženja za slobodnu trgovinu (EFTA) koje su ugovorne stranke Sporazuma o EGP-u u skladu s uvjetima određenima Sporazumom o EGP-u; |
(b) |
zemlje kandidatkinje, kao i potencijalni kandidati za koje se u skladu s pripadajućim okvirnim sporazumima ili protokolom sporazuma o pridruživanju utvrđuju opća načela i uvjeti za sudjelovanje takvih zemalja u programima Unije; |
(c) |
Švicarska Konfederacija, ostale treće zemlje koje nisu navedene u točkama (a) i (b) i međunarodne organizacije, u skladu sa sporazumima koje je zaključila Unija sa tim trećim zemljama i međunarodnim organizacijama u skladu s člankom 218. UFEU-a, u kojima se određuju uvjeti i detaljna pravila za njihovu uključenost. |
2. Zemlje ili međunarodne organizacije iz stavka 1. programu Copernicus mogu pružiti financijsku potporu ili doprinose u naravi. Ta financijska potpora i ti doprinosi vanjski su prihod dodijeljen u skladu s člankom 21. stavkom 2. Financijske uredbe i prihvatljivi su prema uvjetima i odredbama sporazuma koji je zaključen s odnosnom trećom zemljom ili međunarodnom organizacijom.
3. Program Copernicus može se baviti i međunarodnom koordinacijom sustava za promatranje i s time povezanom razmjenom podataka kako bi ojačao svoju globalnu dimenziju i komplementarnost uzimajući u obzir postojeće međunarodne sporazume i postupke koordinacije.
Članak 27.
Zaštita financijskih interesa Unije
1. Komisija poduzima prikladne mjere kako bi osigurala da se štite financijski interesi Unije, kada se provode radnje koje se financiraju u okviru programa Copernicus, primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i bilo koje druge nezakonite aktivnosti učinkovitim provjerama i, ako su otkrivene nepravilnosti, naplatom iznosa koji je pogrešno plaćen i, prema potrebi, učinkovitim, proporcionalnim, odvraćajućim i administrativnim financijskim kaznama.
2. Komisija ili njezini predstavnici te Revizorski sud imaju ovlasti za reviziju, na temelju dokumenata i na licu mjesta, svih korisnika bespovratnih sredstava, ugovaratelja i podugovaratelja koji su primili bespovratna sredstva Unije u okviru programa Copernicus.
3. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može provesti istrage, uključujući provjere na terenu i inspekcije, u skladu s odredbama i postupcima utvrđenima Uredbom (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća (14) te Uredbom Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (15) radi utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili bilo koje druge nezakonite aktivnosti koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom o dodjeli bespovratnih sredstava ili odlukom o dodjeli bespovratnih sredstava ili ugovorom koji se financira u okviru programa Copernicus.
4. Ne dovodeći u pitanje stavke 1., 2. i 3., sporazumi o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, ugovori, sporazumi o bespovratnim sredstvima te odluke o bespovratnim sredstvima koji proizlaze iz provedbe programa Copernicus sadrže odredbe koje izričito ovlašćuju Komisiju, Revizorski sud i OLAF za provedbu takvih revizija i istraga u skladu s odgovarajućim nadležnostima.
Članak 28.
Vlasništvo
1. Unija je vlasnik ukupne materijalne i nematerijalne imovine stvorene ili razvijene u sklopu programa Copernicus. U tu svrhu, sporazumi se zaključuju s trećim stranama, prema potrebi, s obzirom na postojeća vlasnička prava.
2. Odredbe i uvjeti vezani uz prijenos vlasništva Uniji određeni su sporazumima navedenima u stavku 1.
3. Komisija u odgovarajućem okviru osigurava optimalno korištenje imovine navedene u ovom članku; posebno što je djelotvornije moguće upravlja pravima intelektualnog vlasništva vezanim uz Copernicus, uzimajući u obzir potrebu zaštite i davanja vrijednosti pravima intelektualnog vlasništva Unije, interese svih dionika i potrebu skladnog razvoja tržišta i novih tehnologija te kontinuitet usluga. U tu svrhu osigurava da ugovori sklopljeni u okviru programa Copernicus uključuju mogućnost da se prava intelektualnog vlasništva koja proizlaze iz rada koji se obavlja u okviru programa Copernicus prenesu ili se za njih izdaje licenca.
Članak 29.
Pomoć Komisiji
Komisiji mogu pomagati nezavisni stručnjaci iz različitih područja koja su povezana s područjem primjene programa Copernicus, koji predstavljaju širok spektar dionika, uključujući predstavnike korisnika programa Copernicus i nacionalne svemirske agencije, kako bi se osigurala potrebna tehnička i znanstvena stručnost, kao i interdisciplinarne i međusektorske perspektive, uzimajući u obzir relevantne postojeće inicijative na razini Unije te na nacionalnoj i regionalnoj razini.
Članak 30.
Postupak odbora
1. Komisiji pomaže odbor (Odbor za program Copernicus). Taj odbor jest odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.
Odbor za program Copernicus sastaje se u posebnim konfiguracijama posebno s obzirom na sigurnosne aspekte („Sigurnosni odbor”).
2. Odbor za program Copernicus može uspostaviti „Forum korisnika” kao radnu skupinu koja bi savjetovala Odbor za program Copernicus o aspektima zahtjeva korisnika, u skladu s njegovim poslovnikom.
3. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
4. Kod upućivanja na ovaj stavak, primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.
5. Predstavnici tijela kojima su povjereni zadaci iz programa Copernicus bit će prema potrebi uključeni u rad Odbora za program Copernicus kao promatrači pod uvjetima koji su navedeni u njegovom poslovniku.
6. Sporazumima koje je Unija sklopila u skladu s člankom 26. predstavnicima trećih zemalja ili međunarodnim organizacijama može prema potrebi biti omogućeno sudjelovanje u radu Odbora za program Copernicus prema uvjetima utvrđenima u njegovom poslovniku.
7. Odbor za program Copernicus sastaje se redovito, po mogućnosti na tromjesečnoj osnovi. Komisija na svakom sastanku daje izvješće o napretku programa Copernicus. Ta izvješća daju opći pregled stanja i razvoja programa Copernicus, posebno u pogledu upravljanja rizikom, troškova, rasporeda, izvođenja, nabave i relevantnih savjeta koji su pruženi Komisiji.
Članak 31.
Postupak delegiranja
1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji u skladu s uvjetima utvrđenim u ovom članku.
2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 9. stavka 7. i članka 24. stavka 1. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje trajanja programa Copernicus.
3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 9. stavka 7. i članka 24. stavka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. On proizvodi učinke sljedećeg dana od dana objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.
4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.
5. Delegirani akt donesen u skladu s člankom 9. stavkom 7. i člankom 24. stavkom 1. stupaju na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.
Članak 32.
Ocjena
1. Do 31. prosinca 2017., nakon savjetovanja s relevantnim dionicima, Komisija utvrđuje izvješće o ocjeni ostvarenja ciljeva svih zadaća financiranih iz programa Copernicus na razini njihovih rezultata i učinaka, europske dodane vrijednosti i na temelju učinkovitosti korištenja resursa. Ocjena je usmjerena na kontinuiranu relevantnost svih ciljeva, kao i na doprinos mjera ciljevima opisanim u članku 4., uspješnost organizacijske strukture i opseg uvedenih usluga. Ocjena uključuje procjenu mogućeg sudjelovanja relevantnih europskih agencija (uključujući GSA) te je prema potrebi popraćena relevantnim zakonodavnim prijedlozima.
Njome se posebno procjenjuju učinci politike podataka i informacija programa Copernicus na dionike, daljnje korisnike, utjecaj na poduzeća kao i na nacionalna i privatna ulaganja u infrastrukturu za promatranje Zemlje.
2. Komisija provodi evaluaciju iz stavka 1., u bliskoj suradnji s operaterima i korisnicima programa Copernicus te ispituje učinkovitost i djelotvornost programa Copernicus, i njegov doprinos ciljevima iz članka 4. Komisija dostavlja rezultate ovih ocjena Europskom parlamentu, Vijeću, Europskom gospodarskom i socijalnom odboru te Odboru regija i, prema potrebi, predlaže primjerene mjere.
3. Komisiji po potrebi mogu pomoći nezavisni subjekti koji izvršavaju ocjenu metoda provedbe projekata, kao i utjecaj njihove provedbe, kako bi se procijenilo jesu li ciljevi ostvareni, uključujući i one u vezi sa zaštitom okoliša.
4. Komisija može zatražiti od države članice da dostavi posebnu ocjenu aktivnosti i povezanih projekata koji su financirani na temelju ove Uredbe ili joj, prema potrebi, može pružiti informacije i potrebnu pomoć za provedbu ocjene takvih projekata.
Članak 33.
Stavljanje izvan snage
1. Uredba (EU) br. 911/2010 stavlja se izvan snage.
2. Sve mjere donesene na temelju Uredbe (EU) br. 911/2010 ostaju na snazi.
3. Upućivanja na Uredbu (EU) br. 911/2010 stavljenu izvan snage smatraju se upućivanjima na ovu Uredbu i tumače se u skladu s korelacijskom tablicom u Prilogu.
Članak 34.
Stupanje na snagu
Ova Uredba stupa na snagu sljedećeg dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Primjenjuje se od : 1. siječnja 2014.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 3. travnja 2014.
Za Europski parlament
Predsjednik
M. SCHULZ
Za Vijeće
Predsjednik
D. KOURKOULAS
(1) Mišljenje od 16. listopada 2013.
(2) Stajalište Europskog parlamenta od 12. ožujka 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 24. ožujka 2014.
(3) Uredba (EU) br. 911/2010 Europskog parlamenta i Vijeća od 22. rujna 2010. o Europskom programu za praćenje Zemlje (GMES) i njegovim početnim operativnim aktivnostima (2011. do 2013.) (SL L 276, 20.10.2010., str. 1.).
(4) Uredba Vijeća (EU, Euratom) br. 1311/2013 od 2. prosinca 2013. kojom se uspostavlja višegodišnji financijski okvir za razdoblje 2014.-2020. (SL L 347, 20.12.2013., str. 884.).
(5) Direktiva 2007/2/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 14. ožujka 2007. o uspostavljanju infrastrukture za prostorne informacije u Europskoj zajednici (INSPIRE) (SL L 108, 25.4.2007., str. 1.).
(6) Direktiva 2003/98/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 17. studenoga 2003. o ponovnoj uporabi informacija javnog sektora (SL L 345, 31.12.2003., str. 90.).
(7) Uredba (EU) br. 1291/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. prosinca 2013. o osnivanju Okvirnog programa za istraživanja i inovacije Obzor 2020. (2014. – 2020.) i o stavljanju izvan snage Odluke br. 1982/2006/EZ (SL L 347, 20.12.2013., str. 104.).
(8) Uredba (EU, Euratom) br. 966/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 25. listopada 2012. o financijskim pravilima koja se primjenjuju na opći proračun Unije i o stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EZ, Euratom) br. 1605/2002 (SL L 298, 26.10.2012., str. 1.).
(9) Delegirana uredba Komisije (EU) br. 1159/2013 оd 12. srpnja 2013. o dopuni Uredbe (EU) br. 911/2010 Europskog parlamenta i Vijeća o Europskom programu za praćenje Zemlje (GMES) utvrđivanjem uvjeta za registraciju i izdavanje dozvola za korisnike GMES-a i određujući kriterije za ograničavanje pristupa podacima namijenjenima GMES-u i informacijama usluga GMES-a (SL L 309, 19.11.2013., str. 1.).
(10) Odluka Komisije 2001/844/EZ, EZUČ, Euratom od 29. studenoga 2001. o izmjeni njezina unutarnjeg Poslovnika (SL L 317, 3.12.2001., str. 1).
(11) Odluka Vijeća 2013/488/EU od 23. rujna 2013. o sigurnosnim propisima za zaštitu klasificiranih podataka EU-a (SL L 274, 15.10.2013., str. 1.).
(12) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).
(13) SL C 373, 20.12.2013., str. 1.
(14) Uredba (EU, Euratom) br. 883/2013 Europskog parlamenta i Vijeća od 11. rujna 2013. o istragama koje vodi Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) i stavljanju izvan snage Uredbe (EZ) br. 1073/1999 Europskog parlamenta i Vijeća i Uredbe Vijeća (Euratom) br. 1074/1999 (SL L 248, 18.9.2013., str. 1.).
(15) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenoga 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica od prijevara i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).
PRILOG
Korelacijska tablica iz članka 33.
Uredba (EU) br. 911/2010 |
Ova Uredba |
Članak 1. |
Članak 1. |
Članak 2. |
Članci 2., 5., 6. i 7. |
Članak 3. |
– |
Članak 4. |
Članci 4., 9., 10., 11., 13. i 26. |
Članak 5. |
Članci 5., 9., 11. i 13. |
Članak 6. |
Članci od 14. do 22. |
Članak 7. |
Članci 9. i 26. |
Članak 8. |
Članak 8. |
Članak 9. |
Članci 23., 24. i 25. |
Članak 10. |
Članci 24. i 31. |
Članak 11. |
Članak 31. |
Članak 12. |
Članak 31. |
Članak 13. |
Članci 23., 24., i 25. |
Članak 14. |
Članci 4. i 32. |
Članak 15. |
Članci 9. i 12. |
Članak 16. |
Članak 30. |
Članak 17. |
Članak 30. |
Članak 18. |
Članak 27. |
Članak 19. |
Članak 34. |
Prilog |
Članak 4. |
24.4.2014 |
HR |
Službeni list Europske unije |
L 122/67 |
UREDBA (EU) br. 378/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA
od 3. travnja 2014.
o izmjeni Uredbe (EZ) br. 1166/2008 u pogledu financijskog okvira za razdoblje od 2014. do 2018.
(Tekst značajan za EGP)
EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,
uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 338. stavak 1.,
uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,
nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,
u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),
budući da:
(1) |
Uredbom (EZ) br. 1166/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (2) predviđa se da države članice trebaju provesti istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava u 2010., 2013. i 2016. godini. Države članice od Unije trebaju primiti financijski doprinos u visini do najviše 75 % troška provedbe tih istraživanja, podložno utvrđenim maksimalnim iznosima. |
(2) |
Za provedbu istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava i udovoljavanje zahtjevima Unije za informacijama, potrebna su znatna financijska sredstva država članica i Unije. |
(3) |
Uredbom (EZ) br. 1166/2008 bio je utvrđen financijski okvir za provedbu programa istraživanja, uključujući za upravljanje, održavanje i razvoj sustava baza podataka koje se koriste u Komisiji za obradu podataka dobivenih od država članica te utvrđen iznos za razdoblje od 2008. do 2013. |
(4) |
U skladu s. Uredbom (EZ) br. 1166/2008, iznos za razdoblje od 2014. do 2018. godine na prijedlog Komisije trebali bi odrediti tijelo nadležno za proračun i zakonodavno tijelo na temelju novog financijskog okvira za razdoblje koje započinje u 2014. godini. |
(5) |
Predloženim financijskim okvirom trebalo bi financirati samo provedbu istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava u 2016. godini te s time povezanog upravljanja, održavanja i razvoja sustava baza podataka koje se koriste u Komisiji za obradu podataka dobivenih od država članica. |
(6) |
S obzirom na pristupanje Hrvatske i potrebu provedbe istraživanja o strukturi poljoprivrednih gospodarstava u toj državi članici u 2016. godini, trebalo bi utvrditi maksimalni doprinos Unije po pojedinom istraživanju za Hrvatsku, s obzirom na to da nije predviđen Aktom o pristupanju. |
(7) |
Provedeno je savjetovanje sa Stalnim odborom za poljoprivrednu statistiku. |
(8) |
Uredbu (EZ) br. 1166/2008 trebalo bi stoga na odgovarajući način izmijeniti, |
DONIJELI SU OVU UREDBU:
Članak 1.
Uredba (EZ) br. 1166/2008 mijenja se kako slijedi:
1. |
U članku 13. dodaje se sljedeći stavak: „4.a Za istraživanje o strukturi poljoprivrednih gospodarstava u 2016. godini maksimalni iznos za Hrvatsku iznosi 500 000 EUR.” |
2. |
Članak 14. mijenja se kako slijedi:
|
3. |
Umeće se sljedeći članak: „Članak 14.a Zaštita financijskih interesa Unije 1. Komisija poduzima odgovarajuće mjere kako bi se pri provedbi djelatnosti financiranih u skladu s ovom Uredbom zaštitili financijski interesi Unije primjenom preventivnih mjera protiv prijevare, korupcije i drugih nezakonitih djelatnosti, putem učinkovitih provjera i, u slučaju otkrića nepravilnosti, putem povrata pogrešno uplaćenih iznosa te, ako je potrebno, određivanjem učinkovitih, proporcionalnih i odvraćajućih sankcija. 2. Komisija ili njezini predstavnici i Revizorski sud ovlašteni su obavljati reviziju, na temelju dokumenata i na terenu, svih korisnika bespovratnih sredstava, izvođača i podizvođača koji su primili sredstva Unije u okviru programa. Europski ured za borbu protiv prijevara (OLAF) može obavljati provjere i inspekcije na terenu gospodarskih subjekata izravno ili neizravno povezanih s takvim financiranjem u skladu s postupcima utvrđenima u Uredbi Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 (4) s ciljem utvrđivanja je li došlo do prijevare, korupcije ili neka druge nezakonite djelatnosti koja utječe na financijske interese Unije u vezi sa sporazumom o bespovratnim sredstvima ili odlukom o bespovratnim sredstvima ili ugovorom o financijskim sredstvima Unije. Ne dovodeći u pitanje prvi i drugi podstavak, sporazumima o suradnji s trećim zemljama i međunarodnim organizacijama, sporazumima o bespovratnim sredstvima, odlukama o bespovratnim sredstvima te ugovorima koji proizlaze iz provedbe ove Uredbe izričito se ovlašćuje Komisiju, Revizorski sud i OLAF da provode takve revizije te provjere i inspekcije na terenu. (4) Uredba Vijeća (Euratom, EZ) br. 2185/96 od 11. studenog 1996. o provjerama i inspekcijama na terenu koje provodi Komisija s ciljem zaštite financijskih interesa Europskih zajednica i ostalih nepravilnosti (SL L 292, 15.11.1996., str. 2.).”" |
Članak 2.
Ova Uredba stupa na snagu dvadesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.
Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.
Sastavljeno u Bruxellesu 3. travnja 2014.
Za Europski parlament
Predsjednik
M. SCHULZ
Za Vijeće
Predsjednik
D. KOURKOULAS
(1) Stajalište Europskog parlamenta od 11. ožujka 2014. (još nije objavljeno u Službenom listu) i Odluka Vijeća od 24. ožujka 2014.
(2) Uredba (EZ) br. 1166/2008 Europskog parlamenta i Vijeća od 19. studenoga 2008. o istraživanjima o strukturi poljoprivrednih gospodarstava i o istraživanju o metodama poljoprivredne proizvodnje i stavljanju izvan snage Uredbe Vijeća (EEZ) br. 571/88 (SL L 321, 1.12.2008., str. 14.).