(1)

Člankom 13. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1967/2006 zabranjuje se upotreba povlačnih ribolovnih alata unutar 3 nautičke milje od obale ili unutar izobate od 50 m ako se ta dubina dosegne na kraćoj udaljenosti od obale.

(2)

Na zahtjev države članice, Komisija može dopustiti izuzeće od članka 13. stavka 1. Uredbe (EZ) br. 1967/2006 uz uvjet da su ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 13. stavcima 5. i 9.

(3)

Komisija je 8. veljače 2013. od Slovenije zaprimila zahtjev za izuzeće od članka 13. stavka 1. prvog podstavka te Uredbe za korištenje povlačnih mreža vrste „volantina” u teritorijalnim vodama Slovenije na dubini manjoj od 50 metara, a u području udaljenom od 1,5 do 3 nautičke milje od obale.

(4)

Zahtjev obuhvaća plovila koja sudjeluju u predmetnom ribolovu više od pet godina, a love prema planu upravljanja koji je Slovenija donijela dana 13. veljače 2014. (2) u skladu s člankom 19. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1967/2006. Ta su plovila navedena na popisu dostavljenom Komisiji u skladu sa zahtjevima iz članka 13. stavka 9. Uredbe (EZ) br. 1967/2006.

(5)

Planom upravljanja jamči se da se ribolovni napor u budućnosti neće povećati jer će se odobrenja za ribolov izdati samo za navedenih 12 plovila s ukupnim ribolovnim naporom od 178 BT kojima je Slovenija već odobrila ribolov.

(6)

Slovenija je dostavila ažurirana znanstvena i tehnička obrazloženja za takvo odstupanje.

(7)

Znanstveni, tehnički i gospodarski odbor za ribarstvo (STECF) ocijenio je izuzeće koje je zatražila Slovenija zajedno s pripadajućim nacrtom plana upravljanja na svojoj plenarnoj sjednici koja se održala od 8. do 12. travnja 2013.

(8)

Izuzeće koje je zatražila Slovenija ispunjava uvjete utvrđene u članku 13. stavcima 5. i 9. Uredbe (EZ) br. 1967/2006.

(9)

Osobito je to odstupanje opravdano zemljopisnim ograničenjima jer teritorijalne vode Slovenije ni u jednoj točki nisu dublje od 50 metara. Stoga se pridnenim povlačnim mrežama, uključujući povlačne mreže vrste „volantina”, sada lovi isključivo na udaljenosti većoj od 3 nautičke milje, gdje su ribolovna područja znatno ograničena područjima namijenjenima komercijalnim pomorskim rutama.

(10)

Ribarenje povlačnim mrežama koćama vrste „volantina” nije moguće drugim ribolovnim alatima, nema velik utjecaj na morski okoliš, uključujući zaštićena staništa i ne remeti aktivnost plovila koja koriste alate koji nisu koće, potegače ili slične povlačne mreže.

(11)

Izuzeće koje je zatražila Slovenija odnosi se samo na ograničen broj od 12 plovila. Registarski brojevi tih plovila navedeni su u planu upravljanja.

(12)

Dotične ribolovne aktivnosti ispunjavaju zahtjeve iz članka 4., članka 8. stavka 1. točke (h) i članka 9. stavka 3. Uredbe (EZ) br. 1967/2006. Ribarenje povlačnim mrežama koćama vrste „volantina” uređeno je slovenskim planom upravljanja kako bi se osigurao minimalan ulov vrsta navedenih u Prilogu III. Uredbi (EZ) br. 1967/2006.

(13)

Povlačne mreže vrste „volantina” nisu namijenjene izlovu glavonožaca.

(14)

Slovenski plan upravljanja uključuje mjere za praćenje ribolovnih aktivnosti kako je predviđeno člankom 13. stavkom 9. trećim podstavkom Uredbe (EZ) br. 1967/2006 i člancima 14. i 15. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1224/2009. (3).

(15)

Stoga zatraženo izuzeće treba odobriti.

(16)

Slovenija mora pravovremeno izvještavati Komisiju u skladu s planom praćenja koji je predviđen u slovenskom planu upravljanja.

(17)

Potrebno je utvrditi ograničenje trajanja izuzeća kako bi se osigurale pravodobne korektivne mjere upravljanja u slučaju ako izvješće dostavljeno Komisiji pokaže loše stanje očuvanja iskorištavanog stoka, a istodobno otvara mogućnost djelovanja za unapređenje znanstvene podloge za poboljšani plan upravljanja.

(18)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za ribarstvo i akvakulturu,

(a)

koja nose registarske brojeve navedene u Slovenskom planu upravljanja;

(b)

koja se bave ribolovnom djelatnošću dulje od pet godina i ne dovode do budućeg povećanja ribolovnog napora; i

(c)

koja imaju odobrenje za ribolov i love ribu prema planu upravljanja koji je Slovenija donijela u skladu s člankom 19. stavkom 2. Uredbe (EZ) br. 1967/2006.

(1)

Iskustvo s provedbom Uredbe Komisije (EU) br. 185/2010 (2) ukazalo je na potrebu za revizijom načina provedbe zajedničkih osnovnih standarda upotrebe tehnika otkrivanja tragova eksploziva (ETD).

(2)

Trebalo bi pojasniti, uskladiti ili pojednostavniti određene mjere zaštite za upotrebu ETD-a kako bi se poboljšala pravna jasnoća, standardiziralo zajedničko tumačenje zakonodavstva i osigurao nastavak najbolje provedbe zajedničkih osnovnih standarda u području zaštite zračnog prometa.

(3)

Izmjene se odnose na mjere kojima se opisuju dopuštena upotreba ETD-a u pogledu zaštitnog pregleda putnika, osoba koje nisu putnici, ručne prtljage, predane prtljage, tereta, pošte, zaliha za opskrbu tijelom leta i zaliha za opskrbu zračnih luka te tehnički zahtjevi za zaštitnu opremu za ETD.

(4)

Uredbu (EU) br. 185/2010 treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Mjere predviđene ovom Uredbom u skladu su s mišljenjem Odbora za zaštitu civilnog zračnog prometa,

(1)

Provedbenom uredbom (EU) br. 543/2011, prema ishodu Urugvajske runde multilateralnih pregovora o trgovini, utvrđuju se kriteriji kojima Komisija određuje paušalne vrijednosti za uvoz iz trećih zemalja, za proizvode i razdoblja određena u njezinu Prilogu XVI. dijelu A.

(2)

Paušalna uvozna vrijednost izračunava se za svaki radni dan, u skladu s člankom 136. stavkom 1. Provedbene uredbe (EU) br. 543/2011, uzimajući u obzir promjenjive dnevne podatke. Stoga ova Uredba treba stupiti na snagu na dan objave u Službenom listu Europske unije,

(1)

Uredbom (EZ) br. 533/2007 otvorene su carinske kvote za uvoz proizvoda od mesa peradi.

(2)

Zahtjevi za uvozne dozvole podneseni tijekom prvih sedam dana ožujka 2014. za podrazdoblje od 1. travnja do 30. lipnja 2014. odnose se, za neke kvote, na količine veće od raspoloživih. Stoga je potrebno odrediti u kojoj se mjeri uvozne dozvole mogu izdavati tako da se odredi koeficijent dodjele koji će se primjenjivati na zatražene količine,

(1)

Direktivom 2000/25/EZ propisuju se granične vrijednosti emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari koje će se primjenjivati u više faza te postupak ispitivanja motora s unutarnjim izgaranjem namijenjenih za pogon traktora za poljoprivredu i šumarstvo s obzirom na odredbe Direktive 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1997. o usklađivanju zakonodavstava država članica koja se odnose na mjere protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s unutarnjim sagorijevanjem namijenjenih ugradnji u necestovne pokretne strojeve (2).

(2)

Zbog tehničkog napretka potrebna je brza prilagodba tehničkih zahtjeva navedenih u prilozima Direktivi 97/68/EZ te je stoga ta Direktiva izmijenjena nekoliko puta. Zbog toga je neophodno uskladiti Direktivu 2000/25/EZ s odredbama Direktive 97/68/EZ kako je izmijenjena.

(3)

Prilog XII. Direktivi 97/68/EZ izmijenjen je Direktivom Komisije 2012/46/EU (3) radi uvođenja alternativnih homologacija tipa ovisno o napretku na razini UNECE-a i radi međunarodne usklađenosti s obzirom na postupke homologacije tipa. Te je alternativne odredbe o homologaciji tipa potrebno unijeti u Direktivu 2000/25/EZ. Nadalje, neophodno je ažurirati upućivanja na Uredbe br. 49. i br. 96. Gospodarske komisije Ujedinjenih naroda za Europu (UNECE) kako bi se uskladilo s izmjenama Direktive 97/68/EZ s obzirom na priznavanje alternativnih homologacija tipa za motore namijenjene pogonu traktora za poljoprivredu i šumarstvo.

(4)

Priloge I., II. i III. Direktivi 2000/25/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti i dopuniti.

(5)

Mjere predviđene u ovoj Direktivi u skladu su s mišljenjem Odbora utemeljenog člankom 20. Direktive 2003/37/EZ,

(1)

Direktivom 2003/37/EZ propisuje se sustav homologacije tipa traktora za poljoprivredu i šumarstvo te ga se usklađuje s pravilima o homologaciji tipa motornih vozila.

(2)

Direktiva 2000/25/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2000. o mjerama koje treba poduzeti protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora namijenjenih za pogon traktora za poljoprivredu i šumarstvo i o izmjeni Direktive Vijeća 74/150/EEZ (2) jedna je od zasebnih direktiva u okviru sustava homologacije tipa utvrđenog Direktivom 2003/37/EZ. Direktiva 2000/25/EZ izmijenjena je kako bi se unijelo nekoliko izmjena iz Direktive 97/68/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 16. prosinca 1997. o usklađivanju zakonodavstava država članica u odnosu na mjere protiv emisije plinovitih i krutih onečišćujućih tvari iz motora s unutarnjim izgaranjem koji se ugrađuju u izvancestovne pokretne strojeve (3) s obzirom na prilagodbu tehničkom napretku, uvođenje novih faza emisije, uvođenje alternativnih postupaka homologacije tipa te primjenu fleksibilnih shema.

(3)

Radi poštovanja tih izmjena Direktive 2000/25/EZ, potrebno je ažurirati odgovarajuće administrativne odredbe Direktive 2003/37/EZ.

(4)

Priloge I., II. i III. Direktivi 2003/37/EZ treba stoga na odgovarajući način izmijeniti.

(5)

Mjere predviđene ovom Direktivom u skladu su s mišljenjem Odbora osnovanog člankom 20. stavkom 1. Direktive 2003/37/EZ,

(1)

Vijeće je 5. listopada 2006. donijelo Uredbu (EZ) br. 1472/2006 (2) („sporna uredba”) koja je uvela konačne antidampinške pristojbe i konačnu naplatu privremene pristojbe uvedene na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine i Vijetnama. Nakon revizije nakon isteka mjera, mjere su proširene Provedbenom odlukom Vijeća (EU) br. 1294/2009. (3). Te mjere prestale su važiti 31. ožujka 2011.

(2)

Neki proizvođači izvoznici podnijeli su tužbe Općem sudu za poništenje sporne uredbe. Opći sud odbacio je te tužbe (4). Međutim, u žalbenom postupku Sud je, svojim presudama od 2. veljače 2012. u predmetu C-249/10 P (Brosmann i dr. protiv Vijeća) i od 15. studenoga 2012. u predmetu C-247/10 P (Zhejiang Aokang Shoes protiv Vijeća) („presude”), ukinuo presude Općeg suda i poništio Uredbu (EZ) br. 1472/2006 u mjeri u kojoj se odnosila na žalitelje. Posebice, Sud je utvrdio da je Komisija trebala ispitati zahtjeve koje su joj dostavili žalitelji za potrebe zahtijevanja primjene tretmana tržišnog gospodarstva („MET”) na temelju članka 2. stavka 7. točaka (b) i (c) Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i da se ne može isključiti mogućnost da bi posljedica takvog ispitivanja bilo uvođenje niže konačne antidampinške pristojbe za žalitelje.

(3)

Obaviješću objavljenom u Službenom listu Europske unije (5), Komisija je obavijestila proizvođače izvoznike na koje se presude odnose o svojoj namjeri da nastavi postupak zamjene poništenih dijelova sporne uredbe i ispita jesu li za te proizvođače u relevantnom razdoblju prevladavali uvjeti tržišnog gospodarstva.

(4)

Komisija je 19. veljače 2014. usvojila prijedlog Provedbene uredbe Vijeća o ponovnom uvođenju konačne antidampinške pristojbe i konačnoj naplati privremene pristojbe na uvoz određene obuće s gornjištima od kože podrijetlom iz Narodne Republike Kine te koju su proizveli Brosmann Footwear (HK) Ltd, Seasonable Footwear (Zhongshan) Ltd, Lung Pao Footwear (Guangzhou) Ltd, Risen Footwear (HK) Co Ltd i Zhejiang Aokang Shoes Co. Ltd („prijedlog”). U prijedlogu se navodi da je ispitivanje zahtjeva za MET pokazalo da za proizvođače izvoznike na koje se presude odnose u relevantnom razdoblju nisu prevladavali uvjeti tržišnog gospodarstva, da se stoga MET mora odbiti tim proizvođačima izvoznicima i da antidampinšku pristojbu koja je prvotno uvedena spornom uredbom slijedom toga treba ponovno uvesti. U tom smislu, prijedlogom bi se uvela konačna antidampinška pristojba za proizvođače izvoznike na koje se presude odnose za razdoblje primjene sporne uredbe.

(5)

Članak 1. stavak 4. prijedloga glasi kako slijedi: „Primjenjuju se odredbe koje su na snazi u vezi s carinskim pristojbama, uz iznimku članka 221. Uredbe Vijeća (EEZ) br. 2913/1992 od 12. listopada 1992. o Carinskom zakoniku Zajednice (6). Obavještavanje dužnika o iznosu pristojbe može se izvršiti više od tri godine nakon nastanka carinskog duga, ali ne kasnije od dvije godine nakon stupanja na snagu ove Uredbe.”

Prema članku 221. stavku 3. Uredbe (EEZ) br. 2913/1992 („Carinski zakonik”) obavještavanje dužnika o ponovnom uvođenju antidampinške pristojbe ne provodi se za uvoze koji su se dogodili prije više od tri godine, pod uvjetom da taj rok nije suspendiran do okončanja žalbenog postupka prema članku 243. Carinskog zakonika. Članak 1. stavak 4. sporne uredbe sadržavao je odredbu prema kojoj su se primjenjivale, ako nije navedeno drugačije, odredbe na snazi koje se odnose na carinske pristojbe i nije sadržavao nikakvo odstupanje od članka 221. stavka 3. Carinskog zakonika. U mjeri u kojoj je izvorna obavijest dužniku o dugu povučena nakon presuda, operatori bi mogli legitimno očekivati da je, nakon što istekne trogodišnje razdoblje propisano člankom 221. stavkom 3. Carinskog zakonika, svako ponovno uvođenje duga bilo vremenski ograničeno i stoga je dug bio „ugašen”  (7). Nakon što je dug ugašen na temelju članka 221. stavka 3., njegovo retroaktivno ponovno uvođenje stoga bi kršilo legitimna očekivanja dotičnih operatora.

Zaključno, ocjena je Vijeća da retroaktivna primjena odstupanja od članka 221. stavka 3. Carinskog zakonika u ovom slučaju nije moguća, budući da bi kršila legitimna očekivanja dotičnih operatora.

(6)

Bez retroaktivnog odstupanja od članka 221. stavka 3. ponovno uvođenje pristojbi imalo bi vrlo ograničen financijski učinak u praksi budući da su izvorne mjere istekle 31. ožujka 2011.

(7)

Nadalje, žalitelji nisu dostavili elemente koji pokazuju da bi donošenje predložene mjere imalo učinak na njih.

(8)

Sud je poništio spornu uredbu u cijelosti u mjeri u kojoj se odnosi na žalitelje. Kao posljedica toga učinak presuda s obzirom na poništenu mjeru ne ovisi o nekom dodatnom aktu koji institucije trebaju donijeti. Stoga Vijeće zaključuje da članak 266. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ne obvezuje institucije da u ovom slučaju ponovno uvedu pristojbe,

(1)

Direktivom 66/402/EEZ utvrđuju se posebni zahtjevi za proizvodnju i stavljanje na tržište sjemena žitarica. Tim odredbama sprječava se stavljanje na tržište sjemena koje ne pripada nekoj sorti.

(2)

Međutim, novim istraživanjem u Uniji biljnog reproduktivnog materijala koji ne zadovoljava definiciju sorte u pogledu ujednačenosti utvrđeno je da bi moglo biti koristi od upotrebe tih različitih materijala, posebno u pogledu ekološke proizvodnje ili poljoprivrede s niskim ulaganjima, na primjer radi smanjenja širenja bolesti.

(3)

Kako bi se omogućilo stavljanje na tržište sjemena iz tih populacija, bilo bi potrebno izmijeniti članak 2. stavak 1. točke E, F i G Direktive 66/402/EEZ dodavanjem mogućnosti stavljanja na tržište sjemena koje ne ispunjuje zahtjeve u pogledu sortnih aspekata. Kako bi se moglo donijeti odluku o takvoj izmjeni Direktive 66/402/EEZ, potrebno je prikupiti informacije o stavljanju na tržište sjemena iz populacija. Posebno treba provjeriti može li se osigurati identifikaciju populacija određene vrste, uz jamstva slična onima koja proizlaze iz zahtjeva u pogledu sortnih aspekata, na temelju informacija o metodama njihova uzgoja i proizvodnje. Osim toga, u okviru ovog pokusa treba procijeniti može li se osigurati identitet sjemena koje se stavlja na tržište prema kojemu ono pripada tim populacijama te informacije za korisnike, uz jamstva slična onima koja proizlaze iz članka 3. stavka 1. i članka 10., na temelju zahtjeva sljedivosti i identifikacije mjesta proizvodnje.

(4)

S obzirom na značajke populacija, certificiranje sjemena iz populacija moglo bi podrazumijevati neproporcionalno opterećenje nadležnih tijela i subjekata. Stoga je primjereno prikupiti informacije o mogućnosti predviđanja sustava kontrola proizvodnje i stavljanja na tržište sjemena populacija za koje nije potrebna certifikacija.

(5)

S obzirom na njihovu važnost za tržišni sektor žitarica i dostupne rezultate istraživanja, vrste podložne ovom pokusu trebale bi biti pšenica, ječam, zob i kukuruz.

(6)

Kako bi se pojasnilo prirodu populacija u usporedbi sa sortama, potrebno je utvrditi zahtjev u pogledu broja sorti koje se upotrebljava u križanjima radi uzgoja populacije.

(7)

Odgovorna službena tijela trebala bi nadzirati ovaj pokus službenim kontrolama proizvodnje i stavljanja na tržište sjemena iz populacija i njihovih količina, osoba koje održavaju te populacije i produktivnost tih populacija u određenim područjima.

(8)

Trebalo bi uspostaviti uvjete za podnošenje zahtjeva i odobrenje populacije u skladu s ovom Odlukom, dostavljanje referentnog uzorka, oznaku populacije te registraciju osoba koje proizvode i stavljaju na tržište te populacije. Važno je procijeniti te uvjete radi osiguranja identiteta i sljedivosti tijekom proizvodnje i stavljanja na tržište te populacije, učinkovitih kontrola odgovornih službenih tijela te izbjegavanja stvaranja tržišta paralelnog onome koje je uspostavljeno u skladu s Direktivom 66/402/EEZ.

(9)

Nadalje, primjereno je predvidjeti posebne zahtjeve za proizvodnju i stavljanje na tržište kako bi se osiguralo da sjeme iz tih populacija ispunjuje iste zahtjeve u svim državama članicama sudionicama. Ti bi se zahtjevi trebali temeljiti na uvjetima utvrđenima u ovoj Odluci. Kako bi se osiguralo zdravlje i kvaliteta sjemena, ti bi zahtjevi trebali biti slični onima utvrđenima za certificirano sjeme u Direktivi 66/402/EEZ radi osiguranja usporedive razine kvalitete.

(10)

S obzirom na pokusnu prirodu mjere predviđene ovom Odlukom, trebalo bi odrediti najveću količinu za stavljanje populacija na tržište, uzimajući u obzir potrebu testiranja različitih vrsta populacija u postojećim objektima. Ta bi količina trebala biti takva da omogućuje dobivanje pouzdanih i reprezentativnih rezultata pokusa. Međutim, ne bi trebala prelaziti određenu granicu kako bi se spriječio razvoj tržišta sjemena paralelnog onome koje je uspostavljeno u skladu s Direktivom 66/402/EEZ.

(11)

Kako bi se osiguralo transparentnost i informirane odluke korisnika tih populacija te kako bi se spriječilo prijevare, tijekom tog pokusa trebalo bi donijeti posebne uvjete označivanja za stavljanje na tržište sjemena iz tih populacija. Zbog posebne prirode populacija, tim bi se uvjetima trebalo odstupiti od odredaba Priloga V. Direktivi 66/402/EEZ. Trebalo bi ispitati mogu li se korisniku materijala osigurati dovoljne i primjerene informacije zahtjevima da u oznakama populacija jasno bude navedeno da se radi o populacijama i da regija proizvodnje bude navedena na etiketi.

(12)

Kako bi se odredilo gospodarsku, agronomsku i ekološku vrijednost poboljšanih alternativa prethodno navedenim odredbama Direktive 66/402/EEZ, važno je osigurati opsežnu procjenu nekoliko elemenata i rezultata tog pokusa. U tu bi svrhu države članice trebale voditi evidenciju o odgovarajućim informacijama, odnosno o vrstama i oznakama koje se upotrebljava za populacije uključene u pokus, vrstama populacija, načinima i troškovima odobrenja populacija, rezultatima testiranja, rezultatima u pogledu produktivnosti, veličini uključenih subjekata, vrstama korisnika i njihovu iskustvu.

(13)

Kako bi države članice mogle provjeriti da nije prijeđena najveća količina sjemena iz populacija, subjekti koji namjeravaju proizvoditi takve populacije trebali bi predmetnim državama članicama priopćiti koje količine namjeravaju proizvesti.

(14)

Kako bi se subjektima omogućilo da proizvode i stavljaju na tržište dovoljnu količinu sjemena te kako bi se nadležnim tijelima omogućio nadzor tog materijala i prikupljanje dovoljnog broja usporedivih informacija koje bi se upotrebljavalo za pripremu izvješća, pokus bi se trebao odvijati u razdoblju od najmanje tri prodajne sezone.

(15)

Mjere predviđene ovom Odlukom u skladu su s mišljenjem Stalnog odbora za sjeme i reprodukcijski materijal u poljoprivredi, hortikulturi i šumarstvu,

(a)

proizlaze iz određene kombinacije genotipova;

(b)

smatra ih se jedinicama u odnosu na njihovu prikladnost za reprodukciju nakon koje ostaju neizmijenjene kad ih se uspostavi u određenoj regiji s posebnim agroklimatskim uvjetima;

(c)

dobivene su jednom od sljedećih tehnika:

(a)

sorti upotrijebljenih u križanju radi stvaranja populacije;

(b)

programa uzgoja određenih odgovarajućim protokolima;

(c)

regije proizvodnje;

(d)

stupnja heterogenosti, posebno u samooplodnih sorti; i

(e)

njihovih značajki, kako je navedeno u članku 7. stavku 2. točki (f).

(a)

sjeme pripada odobrenoj populaciji;

(b)

sjeme je u skladu s člankom 9.;

(c)

oznaka populacije u skladu je s člankom 8.;

(d)

populaciju su uzgojile, a sjeme proizvele osobe registrirane u skladu s člankom 10.

(a)

pregled na terenu, uzorkovanje i provjere populacija, kako je utvrđeno u točki 1. Priloga II.;

(b)

nadzor organizacije usporednih pokusa na terenu u tu svrhu, kako je utvrđeno u točki 2. Priloga II.;

(c)

proizvedene količine i količine stavljene na tržište;

(d)

usklađenost proizvođača i svih osoba koje sjeme stavljaju na tržište u skladu s ovom Odlukom.