21.1.2014

Službeni list Europske unije

L 18/1

UREDBA (EU) br. 37/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. siječnja 2014.

o izmjeni određenih uredbi koje se odnose na zajedničku trgovinsku politiku s obzirom na postupke za donošenje određenih mjera

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)

Veći broj osnovnih uredbi koje se odnose na zajedničku trgovinsku politiku propisuje da akte koji provode zajedničku trgovinsku politiku donosi Vijeće u skladu s postupcima koji su određeni u raznim dotičnim instrumentima ili ih donosi Komisija podložno posebnim postupcima i nadzoru Vijeća. Takvi postupci nisu podložni Odluci Vijeća 1999/468/EZ (2).

(2)	Primjereno je izmijeniti te osnovne uredbe kako bi se osigurala dosljednost s odredbama koje su uvedene Lisabonskim ugovorom. To bi trebalo učiniti, po potrebi, dodjelom delegiranih ovlasti Komisiji i primjenom određenih postupaka iz Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(3)

Sljedeće uredbe bi stoga trebalo na odgovarajući način izmijeniti:

—	Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2841/72 (4),

—	Uredbu Vijeća (EEZ) br. 2843/72 (5),

—	Uredbu Vijeća (EEZ) br. 1692/73 (6),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 3286/94 (7),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 385/96 (8),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 2271/96 (9),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 1515/2001 (10),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 153/2002 (11),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 427/2003 (12),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 452/2003 (13),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 673/2005 (14),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 1236/2005 (15),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 1616/2006 (16),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 1528/2007 (17),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 140/2008 (18),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 55/2008 (19),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 594/2008 (20),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 597/2009 (21),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 260/2009 (22),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 625/2009 (23),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 1061/2009 (24),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (25).

(4)	Kako bi se osigurala pravna sigurnost, potrebno je da ova Uredba ne utječe na postupke za usvajanje mjera koji su započeti i nisu završeni prije nego što je ova Uredba stupila na snagu,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredbe navedene u Prilogu ovoj Uredbi prilagođene su, u skladu s Prilogom, članku 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije ili primjenjivim odredbama Uredbe (EU) br. 180/2011.

Članak 2.

Upućivanja na odredbe uredbi navedenih u Prilogu ovoj Uredbi smatraju se upućivanjima na te odredbe kako su izmijenjene ovom Uredbom.

Upućivanja na prijašnje nazive odborâ smatraju se upućivanjima na nove nazive kako je predviđeno ovom Uredbom.

U uredbama navedenim u Prilogu:

(a)	sva upućivanja na riječi „Europska zajednica”, „Zajednica”, „Europske zajednice” ili „Zajednice” smatraju se upućivanjem na „Europsku uniju” ili „Uniju”;

(b)	sva upućivanja na riječi „zajedničko tržište” smatraju se upućivanjem na „unutarnje tržište”;

(c)	sva upućivanja na riječi „odbor predviđen u članku 113.”, „odbor predviđen u članku 133.”, „odbor iz članka 113.” ili „odbor iz članka 133.” smatraju se upućivanjem na „odbor predviđen u članku 207.”;

(d)	sva upućivanja na riječi „članak 113. Ugovora” ili „članak 133. Ugovora” smatraju se upućivanjem na „članak 207. Ugovora”.

Članak 3.

Ova Uredba ne utječe na započete postupke za donošenje mjera iz uredbi navedenih u Prilogu kad god je, na dan ili prije dana stupanja na snagu ove Uredbe:

(a)	Komisija donijela akt; ili

(b)	potrebno savjetovanje prema jednoj od tih uredbi i takva savjetovanja su započeta; ili,

(c)	potreban prijedlog prema jednoj od tih uredbi, a Komisija je donijela takav prijedlog.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu tridesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 15. siječnja 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS

(1) Stajalište Europskog parlamenta od 14. ožujka 2012. (SL C 251E, 31.8.2013., str. 126.) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 15. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 12. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) Odluka Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (SL L 184, 17.7.1999., str. 23.).

(3) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).

(4) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2841/72 od 19. prosinca 1972. o zaštitnim mjerama predviđenim u Sporazumu između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije (SL L 300, 31.12.1972., str. 284.).

(5) Uredba Vijeća (EEZ) br. 2843/72 od 19. prosinca 1972. o zaštitnim mjerama predviđenim u Sporazumu između Europske ekonomske zajednice i Republike Islanda (SL L 301, 31.12.1972., str. 162.).

(6) Uredba Vijeća (EEZ) br. 1692/73 od 25. lipnja 1973. o zaštitnim mjerama predviđenim Sporazumom između Europske ekonomske zajednice i Kraljevine Norveške (SL L 171, 27.6.1973., str. 103.).

(7) Uredba Vijeća (EZ) br. 3286/94 od 22. prosinca 1994. o utvrđivanju postupaka Zajednice u području zajedničke trgovinske politike kako bi se osiguralo ostvarivanje prava Zajednice prema međunarodnim trgovinskim pravilima, posebno onima utvrđenima pod okriljem Svjetske trgovinske organizacije (SL L 349, 31.12.1994., str. 71.).

(8) Uredba Vijeća (EZ) br. 385/96 od 29. siječnja 1996. o zaštiti od štetnog oblikovanja cijena plovila (SL L 56, 6.3.1996., str. 21.).

(9) Uredba Vijeća (EZ) br. 2271/96 od 22. studenoga 1996. o zaštiti od učinaka izvanteritorijalne primjene zakonodavstva koje donese treća zemlja i djelovanja koja se temelje na tom zakonodavstvu ili iz njega proizlaze (SL L 309, 29.11.1996., str. 1.).

(10) Uredba Vijeća (EZ) br. 1515/2001 od 23. srpnja 2001. o mjerama koje Zajednica može poduzeti slijedom izvješća koje je donijelo Tijelo za rješavanje sporova WTO-a u pogledu antidampinških pitanja i pitanja o zaštiti od subvencioniranog uvoza (SL L 201, 26.7.2001., str. 10.).

(11) Uredba Vijeća (EZ) br. 153/2002 od 21. siječnja 2002. o određenim postupcima za primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i bivše jugoslavenske republike Makedonije, s druge strane, kao i za primjenu Privremenog sporazuma između Europske zajednice i bivše jugoslavenske republike Makedonije (SL L 25, 29.1.2002., str. 16.).

(12) Uredba Vijeća (EZ) br. 427/2003 od 3. ožujka 2003. o prijelaznim zaštitnim mehanizmima vezanih za određene proizvode za uvoz podrijetlom iz Narodne Republike Kine i o izmjeni Uredbe (EZ) br. 519/94 o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja (SL L 65, 8.3.2003., str. 1.).

(13) Uredba Vijeća (EZ) br. 452/2003 od 6. ožujka 2003. o mjerama koje Zajednica može poduzeti u vezi s kombiniranim učinkom antidampinških ili antisubvencijskih mjera sa sigurnosnim mjerama (SL L 69, 13.3.2003., str. 8.).

(14) Uredba Vijeća (EZ) br. 673/2005 od 25. travnja 2005. o uvođenju dodatnih carina na uvoze za određene proizvode podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država (SL L 110, 30.4.2005., str. 1.).

(15) Uredba Vijeća (EZ) br. 1236/2005 od 27. lipnja 2005. o trgovini određenom robom koja bi se mogla koristiti za izvršenje smrtne kazne, mučenje ili drugo okrutno, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje (SL L 200, 30.7.2005., str. 1.).

(16) Uredba Vijeća (EZ) br. 1616/2006 od 23. listopada 2006. o određenim postupcima za primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Albanije, s druge strane, te za primjenu Privremenog sporazuma između Europske zajednice i Republike Albanije (SL L 300, 31.10.2006., str. 1.).

(17) Uredba Vijeća (EZ) br. 1528/2007 od 20. prosinca 2007. o primjeni aranžmana za proizvode podrijetlom iz određenih država koje pripadaju Skupini afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) predviđenih u sporazumima o uspostavi ili koji vode uspostavi sporazumâ o gospodarskom partnerstvu (SL L 348, 31.12.2007., str. 1.).

(18) Uredba Vijeća (EZ) br. 140/2008 od 19. studenoga 2007. o određenim postupcima za primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Republike Crne Gore, s druge strane, i za primjenu Privremenog sporazuma između Europske zajednice, s jedne strane, i Republike Crne Gore, s druge strane (SL L 43, 19.2.2008., str. 1.).

(19) Uredba Vijeća (EZ) br. 55/2008 od 21. siječnja 2008. o uvođenju autonomnih trgovinskih povlastica za Republiku Moldovu te o izmjeni Uredbe (EZ) br. 980/2005 i Odluke Komisije 2005/924/EZ (SL L 20, 24.1.2008., str. 1.).

(20) Uredba Vijeća (EZ) br. 594/2008 od 16. lipnja 2008. o pojedinim postupcima za primjenu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju između Europskih zajednica i njihovih država članica, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine, s druge strane, i za primjenu Privremenog sporazuma o trgovini i trgovinskim pitanjima između Europske zajednice, s jedne strane, i Bosne i Hercegovine, s druge strane (SL L 169, 30.6.2008., str. 1.).

(21) Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 188, 18.7.2009., str. 93.).

(22) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).

(23) Uredba Vijeća (EZ) br. 625/2009 od 7. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja (SL L 185, 17.7.2009., str. 1.).

(24) Uredba Vijeća (EZ) br. 1061/2009 od 19. listopada 2009. o utvrđivanju zajedničkih pravila za izvoz (SL L 291, 7.11.2009., str. 1.).

(25) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).

PRILOG

POPIS UREDBI NA KOJE SE PRIMJENJUJE ZAJEDNIČKA TRGOVINSKA POLITIKA I KOJE SU PRILAGOĐENE ČLANKU 290. UGOVORA O FUNKCIONIRANJU EUROPSKE UNIJE ILI PRIMJENJIVIM ODREDBAMA UREDBE (EU) BR. 182/2011.

1. Uredba Vijeća (EEZ) br. 2841/72

U vezi s Uredbom (EEZ) br. 2841/72, za provedbu bilateralnih zaštitnih klauzula Sporazuma potrebni su jednaki uvjeti za donošenje zaštitnih mjera. Te bi mjere trebalo donijeti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Ako izvanredne okolnosti zahtijevaju hitno djelovanje, Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se mogu odmah primijeniti kada, u valjano utemeljenim slučajevima povezanim sa situacijama iz članaka 24., 24.a i 26. Sporazuma ili u slučaju izvoznih potpora koje imaju izravan i neposredan učinak na trgovinu, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

U skladu s tim, Uredba (EEZ) br. 2841/72 mijenja se kako slijedi:

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Komisija se može odlučiti na upućivanje Zajedničkom odboru koji je uspostavljen sporazumom između Europske ekonomske zajednice i Švicarske Konfederacije, u daljnjem tekstu „Sporazum”, radi poduzimanja mjera predviđenih člancima 22., 24., 24.a i 26. Sporazuma. Komisija te mjere po potrebi donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7. stavka 2. ove Uredbe.

Ako odluči uputiti neki predmet Zajedničkom odboru, Komisija o tome obavještava države članice.”.

2.	U članku 2. stavku 1. druga rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Komisija po potrebi donosi zaštitne mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7. stavka 2. ove Uredbe.”.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1. Ako izvanredne okolnosti zahtijevaju hitno djelovanje u situacijama iz članaka 24., 24.a i 26. Sporazuma ili u slučaju izvoznih potpora koje imaju izravan i neposredan učinak na trgovinu, Komisija može donijeti mjere predostrožnosti predviđene u članku 27. stavku 3. točki (e) Sporazuma u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7. stavka 2. ove Uredbe ili, u hitnim slučajevima, u skladu s člankom 7. stavkom 3.

2. Ako država članica zatraži od Komisije da poduzme mjere, Komisija će donijeti odluku u roku od najviše pet radnih dana od dana primitka zahtjeva.”.

4.	Članak 5. briše se.

Dodaju se sljedeći članci:

„Članak 7.

1. Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere koji je osnovan člankom 4. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 260/2009 (*1). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*2).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Članak 8.

U skladu s člankom 22.a Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*3) o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

(*1) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.)."

(*2) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)."

(*3) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).” "

2. Uredba Vijeća (EEZ) br. 2843/72

Vezano uz Uredbu (EEZ) br. 2843/72, za provedbu bilateralnih zaštitnih klauzula Sporazuma potrebni su jednaki uvjeti za donošenje zaštitnih mjera. Te bi mjere trebalo donijeti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

U skladu s tim, Uredba (EEZ) br. 2843/72 mijenja se kako slijedi:

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Komisija može odlučiti upućivanje Zajedničkom odboru koji je uspostavljen sporazumom između Europske ekonomske zajednice i Republike Islanda, u daljnjem tekstu „Sporazum”, radi poduzimanja mjera predviđenih člancima 23., 25., 25.a i 27. Sporazuma. Komisija te mjere po potrebi donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7. stavka 2. ove Uredbe.

Ako odluči uputiti neki predmet Zajedničkom odboru, Komisija o tome obavještava države članice.”

2.	U članku 2. stavku 1. druga rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Komisija po potrebi donosi zaštitne mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7. stavka 2. ove Uredbe.”.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1. Ako izvanredne okolnosti zahtijevaju hitno djelovanje u situacijama iz članaka 25., 25.a i 27. Sporazuma ili u slučaju izvoznih potpora koje imaju izravan i neposredan učinak na trgovinu, Komisija može donijeti mjere predviđene u članku 28. stavku 3. točki (e) Sporazuma u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7. stavka 2. ove Uredbe ili, u hitnim slučajevima, u skladu s člankom 7. stavkom 3.

2. Ako država članica zatraži od Komisije da poduzme mjere, Komisija će donijeti odluku u roku od najviše pet radnih dana od dana primitka zahtjeva.”.

4.	Članak 5. briše se.

Dodajue se sljedeći članci:

„Članak 7.

1. Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere koji je osnovan člankom 4. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 260/2009 (*4). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Europskog parlamenta i Vijeća (*5).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Članak 8.

U skladu s člankom 22.a Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*6) o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje dvogodišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

(*4) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.)."

(*5) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)."

(*6) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”."

3. Uredba Vijeća (EEZ) br. 1692/73

U vezi s Uredbom (EEZ) br. 1692/73, za provedbu bilateralnih zaštitnih klauzula Sporazuma potrebni su jednaki uvjeti za donošenje zaštitnih mjera. Te bi mjere trebalo donijeti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

U skladu s tim, Uredba (EEZ) br. 1692/73 mijenja se kako slijedi:

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

Komisija se može odlučiti na upućivanje Zajedničkom odboru koji je uspostavljen sporazumom između Europske ekonomske zajednice i Kraljevine Norveške, u daljnjem tekstu „Sporazum”, radi poduzimanja mjera predviđenih člancima 22., 24., 24.a i 26. Sporazuma. Komisija te mjere po potrebi donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7. stavka 2. ove Uredbe.

Ako odluči uputiti neki predmet Zajedničkom odboru, Komisija o tome obavještava države članice.”.

2.	U članku 2. stavku 1. druga rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Komisija po potrebi donosi zaštitne mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7. stavka 2. ove Uredbe.”.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

2. Ako država članica zatraži od Komisije da poduzme mjere, Komisija će donijeti odluku u roku od najviše pet radnih dana od dana primitka zahtjeva.”.

4.	Članak 5. briše se.

Dodaju se sljedeći članci:

„Članak 7.

1. Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere koji je osnovan člankom 4. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 260/2009 (*7). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*8).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

Članak 8.

U skladu s člankom 22.a Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*9) o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

(*7) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.)."

(*8) Uredba (EU) BR. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)."

(*9) Uredba Vijeća (EZ) BR. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”."

4. Uredba (EZ) br. 3286/94

U vezi s Uredbom (EZ) br. 3286/94, za provedbu postupaka ispitivanja predviđenih tom Uredbom potrebni su jedinstveni uvjeti za donošenje odluka o provođenju postupaka ispitivanja i mjera koje proizlaze iz tog postupka. Te bi mjere trebalo donijeti Uredbom (EU) br. 182/2011.

Savjetodavni postupak trebalo bi koristiti u svrhu suspenzije ispitivanja koja su u tijeku zbog učinka tih mjera i njihovog logičnog slijeda u odnosu na donošenje mjera.

O promjenama u okviru ove Uredbe potrebno je obavješćivati Europski parlament i Vijeće kako bi mogli razmatrati njihov širi politički utjecaj.

Nadalje, u mjeri u kojoj se sporazum s trećom zemljom čini najpogodnijim sredstvom za rješavanje spora koji je nastao zbog prepreka trgovini, pregovori u tom smislu trebali bi se provoditi u skladu s postupcima koji su uspostavljeni u članku 207. Ugovora.

U skladu s tim Uredba (EZ) br. 3286/94 mijenja se kako slijedi:

Članak 5. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Ako postane očito da pritužba ne pruža dostatne dokaze za opravdanje pokretanja ispitnog postupka, o tome se obavještava podnositelja pritužbe.

Ako odluči da pritužba ne pruža dostatne dokaze za opravdanje pokretanja ispitnog postupka, Komisija obavještava države članice.”.

Članak 6. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Ako postane očito da zahtjev ne pruža dostatne dokaze za opravdanje pokretanja ispitnog postupka, o tome se obavještava državu članicu.

Ako odluči da pritužba ne pruža dostatne dokaze za opravdanje pokretanja ispitnog postupka, Komisija obavještava države članice.”.

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

Odborski postupak

„1.

(a)	Komisiji pomaže Odbor za trgovinske prepreke, u daljnjem tekstu „Odbor“. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Europskog parlamenta i Vijeća (*10).
(b)	Kod upućivanja na ovu točku primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.
(c)	Kod upućivanja na ovu točku primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.”

„2. Komisija također upućuje informacije pružene u skladu s ovom Uredbom Europskom parlamentu i Vijeću tako da oni mogu razmotriti svaki širi utjecaj na zajedničku trgovinsku politiku.

(*10) Uredba (EU) BR. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

Članak 8. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako se Komisija uvjerila da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje postupka ispitivanja i da je on potreban u interesu Unije, Komisija:

(a)

objavljuje pokretanje postupka ispitivanja u Službenom listu Europske unije; ta objava navodi dotični proizvod ili uslugu i zemlje, daje sažetak primljenih informacija te navodi da sve odgovarajuće podatke treba priopćiti Komisiji; navodi rok u kojem zainteresirane stranke mogu zatražiti da ih Komisija usmeno sasluša sukladno stavku 5.;

(b)	službeno obavještava predstavnike zemlje ili zemalja u postupku s kime se mogu, prema potrebi, održati konzultacije;

(c)	provodi ispitivanje na razini Unije, djelujući u suradnji s državama članicama.

Ako odluči da pritužba pruža dostatne dokaze za opravdanje pokretanja ispitnog postupka, Komisija obavještava države članice.”.

U članku 9. stavku 2. točka (a) zamjenjuje se sljedećim:

„2.

(a)	Komisija, države članice ili službenici neke od njih ne smiju otkriti nikakve podatke povjerljive prirode koje prime temeljem ove Uredbe ili podatke koje je stranka u postupku ispitivanja dostavila na povjerljivoj osnovi bez posebnog odobrenja stranke koja je te podatke dostavila.”.

Članak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 11.

Obustava ili suspenzija postupka

1. Ako se kao rezultat postupka ispitivanja koji je proveden u skladu s člankom 8. utvrdi da nije potrebno poduzeti nikakve aktivnosti zbog interesa Unije, Komisija prekida postupak djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7. stavka 1. točke (c).

(a)	Ako, nakon postupka ispitivanja koji je proveden u skladu s člankom 8., dotična treća zemlja ili zemlje poduzme ili poduzmu mjere koje se smatraju zadovoljavajućim te stoga nije potrebna aktivnost Unije, Komisija može obustaviti postupak djelujući u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 7. stavka 1. točke (b).
(b)	Komisija nadzire primjenu tih mjera, prema potrebi na temelju podataka dostavljenih u vremenskim razmacima, koje može tražiti od dotičnih trećih stranaka te provjeravati ako je potrebno.
(c)	Kada treća zemlja ili zemlje poduzete mjere ukine, suspendira ili nepravilno primjeni ili kada Komisija ima razloga vjerovati da je to slučaj, ili kada Komisija ne dobije podatke koje traži sukladno točki (b), Komisija obavještava države članice, te ako je potrebno i opravdano rezultatima ispitivanja i novim raspoloživim činjenicama poduzima mjere sukladno članku 13. stavku 2.

3. Ako, bilo nakon postupka ispitivanja koji je proveden u skladu s člankom 8. ili bilo kada prije, tijekom ili poslije postupka rješavanja međunarodnih sporova, izgleda da je najpogodnije sredstvo za rješavanje spora koji je nastao zbog prepreka trgovini sklapanje sporazuma s dotičnom trećom zemljom ili zemljama, što može promijeniti materijalna prava Unije i dotične treće zemlje ili zemalja, Komisija obustavlja postupak djelujući u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 7. stavka 1. točke (b) ove Uredbe, te se pregovori provode u skladu s odredbama članka 207. Ugovora.”.

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

Postupci donošenja odluka

1. Ako Unija, kao rezultat pritužbe u skladu s člankom 3. ili člankom 4. ili prigovora u skladu s člankom 6. slijedi formalne međunarodne postupke savjetovanja ili rješavanja sporova, odluke o pokretanju, vođenju i završetku takvih postupaka donosi Komisija.

Komisija obavještava države članice ako odluči pokrenuti, voditi ili prekinuti formalni međunarodni postupak savjetovanja ili rješavanja sporova.

2. Ako Unija, nakon što je postupila u skladu s člankom 12. stavkom 2., mora odlučiti o mjerama trgovinske politike koje će se donijeti prema članku 11. stavku 2. točki (c) ili prema članku 12. ove Uredbe, ona neodložno djeluje u skladu s člankom 207. Ugovora i, po potrebi, drugim primjenjivim postupcima.”.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 13.a

Izvješće

U skladu s člankom 22.a Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*11) o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe*.

(*11) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.)”."

9.	Članak 14. briše se.

5. Uredba (EZ) br. 385/96

U vezi s Uredbom (EZ) br. 385/96., za provedbu postupaka predviđenih uredbom potrebni su jednaki uvjeti za donošenje mjera koje su potrebne za provedbu te Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 385/96 mijenja se kako slijedi:

Članak 5. stavak 11. zamjenjuje se sljedećim:

„11. Ne dovodeći u pitanje članak 15. stavak 2., ako je očito da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje postupka, Komisija započinje postupak u roku od 45 dana od podnošenja pritužbe ili, u slučaju pokretanja prema stavku 8., najkasnije šest mjeseci od vremena kada se saznalo ili trebalo znati za prodaju plovila, te objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Ako podneseni dokazi nisu dostatni, o tome se obavještava podnositelja pritužbe u roku od 45 dana od dana kada je Komisiji podnesena pritužba.

Nakon što je odlučila o potrebi za pokretanjem takvog postupka, Komisija pruža informacije državama članicama.”.

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Ako su mjere nepotrebne, ispitni postupak ili postupci se prekidaju. Komisija prekida ispitni postupak u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 10. stavka 2.”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Ako konačno utvrđene činjenice pokazuju da postoji štetno određivanje cijena i njime nanesena šteta, Komisija propisuje naknadu za štetno određivanje cijena brodograditelju u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 10. stavka 2. Iznos naknade za štetno određivanje cijena jednak je utvrđenoj marži štetnog određivanja cijena. Nakon što je obavijestila države članice, Komisija poduzima potrebne mjere za provedbu svoje odluke, posebno prikupljanje naknade za štetno određivanje cijena.”.

3.	U članku 8. prvi sestavak zamjenjuje sljedećim: „Ispitni postupak može se prekinuti bez nametanja naknade za štetno određivanje cijena ako brodograditelj konačno i bezuvjetno poništi prodaju plovila sa štetno određenom cijenom ili ispuni drugu jednakovrijednu mjeru koju prihvaća Komisija.”.

Članak 9. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako dotični brodograditelj ne plati naknadu zbog štetnog određivanja cijena koja mu je određena sukladno članku 7., Komisija određuje protumjere u obliku zabrane prava na ukrcaj i iskrcaj za plovila koja je sagradio dotični brodograditelj.

Kada dođe do razloga za protumjere iz prvog pododjeljka, Komisija pruža informacije državama članicama.”.

Članak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 10.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže Odbor uspostavljen Uredbom Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*12). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*13).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*12) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.)."

(*13) Uredba (EU) BR. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

Članak 13. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Komisija, države članice ili službenici neke od njih ne smiju otkriti nikakve podatke koje prime temeljem ove Uredbe za koje je pružatelj podataka zatražio povjerljivo postupanje, bez posebnog odobrenja pružatelja podatka. Razmjene podataka između Komisije i država članica ili interni dokumenti koje pripreme tijela Unije ili njenih država članica ne otkrivaju se osim kako je posebno predviđeno ovom Uredbom.”.

Članak 14. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Objava se provodi u pisanom obliku. Objava se provodi, uz dužan oprez zbog zaštite povjerljivih podataka, u najkraćem mogućem roku, a uobičajeno najmanje jedan mjesec prije konačne odluke. Ako Komisija ne može objaviti određene činjenice ili razmatranja u to vrijeme, objavljuje ih najranije moguće nakon tog roka. Objava ne isključuje niti jednu naknadnu odluku koju može donijeti Komisija, ali ako je odluka utemeljena na različitim činjenicama i razmatranjima, one se objavljuju u najkraćem mogućem roku.”.

8.	Umeće se sljedeći članak: „Članak 14.a Izvješće U skladu s člankom 22.a Uredbe (EZ) br. 1225/2009 o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.”.

6. Uredba (EZ) br. 2271/96

U vezi s Uredbom (EZ) br. 2271/96, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora u svrhu izmjena Priloga toj Uredbi.

Kako bi donijela potrebne odredbe za primjenu te Uredbe, Komisiji bi, u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije, trebalo delegirati ovlast za donošenje akata vezano uz dodavanje ili brisanje zakona iz Priloga toj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

Za provedbu ove Uredbe potrebni su jednaki uvjeti za uspostavljanje kriterija za odobrenje za rad osobama koji potpuno ili djelomično ispunjavaju, u mjeri u kojoj bi njihovo neispunjavanje ozbiljno naštetilo njihovim interesima ili interesima Unije, sve uvjete ili zabrane, uključujući zahtjeve stranih sudova. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 2271/96 mijenja se kako slijedi:

U članku 1. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija se ovlašćuje donositi delegirane akte u skladu s člankom 11.akako bi prilogu ove Uredbe dodala dodavanje zakona, propise ili druge zakonodavne instrumenate trećih zemalja koji imaju izvanteritorijalnu primjenu i imaju štetne učinke na interese Unije i interese fizičkih i pravnih osoba koje ostvaraju prava sukladno Ugovoru o funkcioniranju Europske unije u Prilogu ovoj Uredbi i za brisanje zakona, uredbi i drugih zakonodavnih instrumenata kada oni više nemaju takve učinke.”.

2.	U članku 7. točka (c) briše se.

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

1. Za potrebe provedbe članka 7. točke (b) Komisiji pomaže Odbor za zakonodavstvo izvan državnog teritorija. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz stavka 2. ovog članka. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*14).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*14) Uredba (EU) BR. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 11.a

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 1. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 20. veljače 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 1. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 1. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za četiri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

7. Uredba Vijeća (EZ) br. 1515/2001

U vezi s Uredbom (EZ) br. 1515/2001, za provedbu ove Uredbe potrebni su jednaki uvjeti za donošenje mjera nakon izvješća koje donese Tijelo za rješavanje sporova WTO-a u pogledu antidampinških pitanja i pitanja o zaštiti od subvencioniranog uvoza. Te bi mjere trebalo donijeti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Savjetodavni postupak bi se trebalo koristiti u svrhu suspenzije mjera na ograničeno razdoblje zbog učinka tih mjera.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 1515/2001 mijenja se kako slijedi:

Članak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 1.

1. Kada TRS donese Izvješće o mjeri Unije koja je poduzeta u skladu s Uredbom Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*15), Uredbom Vijeća (EZ) br. 597/2009 (*16) ili ovom Uredbom („osporena mjera”), Komisija može poduzeti jednu ili više od sljedećih mjera koje smatra primjerenim, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 3.a stavka 3.:

(a)	staviti izvan snage ili izmijeniti osporenu mjeru ili;

(b)	donijeti svaku drugu posebnu provedbenu mjeru koja se smatra primjerenom u tim okolnostima kako bi Unija bila u skladu s preporukama i odlukama koje se nalaze u izvješću.

2. Za potrebe poduzimanja mjera u skladu sa stavkom 1., Komisija može zatražiti da zainteresirane stranke dostave sve potrebne podatke kako bi dopunila informacije dobivene tijekom ispitnog postupka koje su dovele do donošenja osporene mjere.

3. Ako je primjereno provođenje pregleda prije ili u isto vrijeme kada se poduzimaju mjere iz stavka 1., taj pregled pokreće Komisija. Ako odluči pokrenuti pregled, Komisija pruža informacije državama članicama.

4. Ako je primjereno obustaviti osporenu ili izmijenjenu mjeru, takvu obustavu odobrava Komisija na ograničeno razdoblje djelujući u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 3.a stavka 2.

(*15) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.)."

(*16) Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 188, 18.7.2009., str. 93.).”."

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

1. Komisija također može poduzeti, ako to smatra primjerenim, svaku mjeru navedenu u članku 1. stavku 1. kako bi uzela u obzir pravna tumačenja iz izvješća koje je donio TRS vezano uz neosporene mjere.

3. Ako je primjereno provesti pregled prije ili u isto vrijeme kada se poduzimaju mjere iz stavka 1., taj pregled pokreće Komisija. Ako odluči pokrenuti pregled, Komisija pruža informacije državama članicama.

4. Ako je primjereno obustaviti neosporenu ili izmijenjenu mjeru, tu obustavu odobrava Komisija na ograničeno razdoblje djelujući u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 3.a stavka 2.”.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 3.a

1. Komisiji pomaže Odbor koji je osnovan člankom 15. stavkom 1. Uredbe (EZ) br. 1225/2009. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Europskog parlamenta i Vijeća (*17).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*17) Uredba (EU) BR. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

4.	Umeće se sljedeći članak: „Članak 3.b Izvješće U skladu s člankom 22.a Uredbe (EZ) br. 1225/2009 o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.”.

8. Uredba (EZ) br. 153/2002

U vezi s Uredbom (EZ) br. 153/2002, za provedbu bilateralnih zaštitnih klauzula Sporazuma potrebni su jednaki uvjeti za donošenje zaštitnih i drugih mjera. Te bi mjere trebalo donijeti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Komisija bi trebala donijeti provedbene akte koji se mogu odmah primijeniti kada, u valjano utemeljenim slučajevima povezanim s iznimnim i kritičnim okolnostima koje nastaju u smislu članka 24. stavka 4. točke (b) i članka 25. stavka 4. Privremenog sporazuma i zatim članka 37. stavka 4. točke (b) i članka 38. stavka 4. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

U skladu s tim Uredba (EZ) br. 153/2002 mijenja se kako slijedi:

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Ustupci za mladu junetinu (baby-beef)

Komisija donosi detaljna pravila za provedbu članka 14. stavka 2. Privremenog sporazuma i zatim članka 27. stavka 2. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju u vezi s carinskom kvotom za proizvode od mlade junetine (baby-beef) u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7.fa stavka 4. ove Uredbe.”

2.	Članak 3. briše se.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Dodatni ustupci

Ako se unutar carinskih kvota odobravaju dodatni ustupci za proizvode ribarstva u skladu s člankom 29. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i člankom 16. Privremenog sporazuma, Komisija, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7.fa stavka 4. ove Uredbe, donosi detaljna pravila za provedbu ovih carinskih kvota.”.

4.	Članak 5. briše se.

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

Tehničke prilagodbe

Izmjene i tehničke prilagodbe detaljnih pravila o provedbi koje su donesene u skladu s ovom Uredbom, a koje su potrebne nakon promjena oznaka kombinirane nomenklature i pododjeljaka Tarica ili zbog sklapanja novih sporazuma, protokola, razmjena pisama ili drugih akata između Unije i Bivše Jugoslavenske Republike Makedonije, donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7.fa stavka 4.”

Članak 7.a mijenja se kako slijedi:

(a)	stavci 2., 3. i 4. se brišu se;

(b)

u stavku 6. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„Nakon završetka savjetovanja, te ako nisu mogući drugi dogovori, Komisija može, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7.fa stavka 4. ove Uredbe, odlučiti da ne poduzima mjere ili da donese primjerene mjere iz članaka 25. i 26. Privremenog sporazuma i zatim članaka 37. i 38. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.”;

(c)	stavci 7., 8. i 9. brišu se;

(d)	stavak 10. zamjenjuje se sljedećim: „10. Savjetovanja unutar Odbora za suradnju i zatim Odbora za stabilizaciju i pridruživanje smatraju se dovršenim 30 dana nakon obavijesti iz stavka 5.”.

Članak 7.b zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.b

Iznimne i kritične okolnosti

Ako nastanu iznimne i specifične okolnosti u smislu članka 25. stavka 4. točke (b) i članka 26. stavka 4. Privremenog sporazuma i zatim članka 38. stavka 4. točke (b) i članka 39. stavka 4. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Komisija može poduzeti hitne mjere predviđene u člancima 25. i 26. Privremenog sporazuma i zatim članaka 38. i 39. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7.fa stavka 4. ove Uredbe ili, u hitnim slučajevima, u skladu s člankom 7.fa stavkom 5.

Ako Komisija primi zahtjev države članice, odluku o tomu donosi u roku od pet radnih dana od dana primitka zahtjeva.”.

U članku 7.e, stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. U slučaju prakse koja može opravdati primjenu od strane Unije mjera predviđenih člankom 33. Privremenog sporazuma i zatim članka 69. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, Komisija nakon ispitivanja slučaja, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice, odlučuje je li takve praksa u skladu sa Sporazumom. Ako je potrebno donosi zaštitne mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 7.fa stavka 4. osim u slučajevima potpora na koje se primjenjuje Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 (*18) gdje se mjere poduzimaju u skladu s postupcima utvrđenim tom Uredbom. Mjere se poduzimaju samo pod uvjetima određenim u članku 33. stavku 5. Privremenog sporazuma i zatim članka 69. stavka 5. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju.

(*18) Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 188, 18.7.2009., str. 93.)”."

Članak 7.f mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Dok se tijekom savjetovanja iz stavka 2. ovog članka ne nađe zadovoljavajuće rješenje za obje strane, Komisija može odlučiti o drugim mjerama koje smatra primjerenim u skladu s člankom 30. Privremenog sporazuma i zatim člankom 43. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju kao i postupku ispitivanja iz članka 7.fa stavka 4. ove Uredbe.”;

(b)	stavci 4., 5. i 6. brišu se.

10.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 7.fa

Odborski postupak

1. Za potrebe članka 2. Komisiji pomaže Odbor osnovan člankom 195. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (*19). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*20).

2. Za potrebe članka 4. Komisiji pomaže Odbor za Carinski zakonik osnovan člankom 184. Uredbe (EZ) br. 450/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (*21). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.

3. Za potrebe članaka 7.a, 7.b, 7.e i 7.f Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere koji je osnovan člankom 4. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 260/2009 (*22). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

5. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

(*19) Uredba Vijeća(EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL 299, 16.11.2007., str. 1.)."

(*20) Uredba (EU) BR. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)."

(*21) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.)."

(*22) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).”."

9. Uredba (EZ) br. 427/2003

U vezi s Uredbom (EZ) br. 427/2003, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranih akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske Unije (UFEU) u svrhu izmjena Priloga I. toj Uredbi.

Kako bi donijela potrebne odredbe za provedbu ove Uredbe, Komisiji bi, u skladu s člankom 290. UFEU-a, trebalo delegirati ovlast za izmjene Priloga I. Uredbi (EZ) br. 625/2009 kako bi s popisa trećih zemalja iz Priloga uklonila zemlje kada postanu članice WTO-a. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

Nadalje, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje mjera koje su potrebne za provedbu te Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Savjetodavni postupak bi se trebao koristiti za donošenje nadzornih i privremenih mjera zbog učinka tih mjera i njihovog logičnog slijeda u odnosu na donošenje konačnih zaštitnih mjera. Ako bi odgoda uvođenja mjera uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti, potrebno je dopustiti Komisiji donošenje privremenih mjera koje se mogu odmah primijeniti.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 427/2003 mijenja se kako slijedi:

Članak 5. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Ako je očito da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje postupka, a savjetovanja iz stavka 3. nisu dovela do zadovoljavajućeg rješenja za obje strane, Komisija objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Nakon što je odlučila o potrebi za pokretanjem takvog postupka, Komisija pruža informacije državama članicama.”

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Privremene zaštitne mjere primjenjuju se u kritičnim okolnostima kada bi odgoda uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti, nakon prethodnog utvrđenja da je uvoz uzrokovao ili prijeti poremećajem tržišta za industriju Unije i ako je potrebno djelovati kako bi se zaštitili interesi Unije. Komisija poduzima takve privremene mjere u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 15. stavka 2. U hitnim slučajevima primjenjuje se članak 15. stavak 4.”;

(b)	stavak 3. briše se.

3.	Članak 8. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 8. Prekid bez uvođenja mjera Ako se bilateralne zaštitne mjere smatraju nepotrebnim, ispitni postupak ili postupak se prekidaju u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3.”.

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Ako konačno utvrđene činjenice pokazuju da su zadovoljeni uvjeti iz članaka 1., 2. i 3., po potrebi, a potrebno je djelovati kako bi se zaštitili interesi Unije u skladu s člankom 19., Komisija traži savjetovanje s kineskom vladom kako bi se našlo zadovoljavajuće rješenje za obje strane.;

2. Ako savjetovanje iz stavka 1. ovog članka ne dovede do zadovoljavajućeg rješenja za obje strane u roku od 60 dana od primitka zahtjeva za savjetovanjem, uvodi se konačna zaštitna mjera ili mjera preusmjeravanja trgovine u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3. U hitnim slučajevima primjenjuje se članak 15. stavak 5.”;

(b)	stavci od 3. do 6. brišu se.

U članku 12., stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3. Dok je neka zaštitna mjera na snazi, Komisija može, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu, ispitati učinke te mjere i utvrditi je li njena provedba i dalje potrebna.

Ako Komisija smatra da je primjena neke mjere i dalje potrebna, o tome obavještava države članice.

4. Ako Komisija smatra da se neka zaštitna mjera treba opozvati ili izmijeniti, Komisija opoziva ili mijenja tu zaštitnu mjeru u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3.”.

Članak 14. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 14.a

Dodjela ovlasti

Komisija je, u skladu s člankom 14.b ove Uredbe o izmjenama Priloga I. Uredbi Vijeća (EZ) br. 625/2009 (*23), ovlaštena donijeti delegirane akte za uklanjanje zemalja s popisa trećih zemalja u tom Prilogu kada postanu članice WTO-a.

Članak 14.b

Izvršavanje ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 22. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina od 20. veljače 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 22. stavka 3. Odlukom o opozivu prestaje delegiranje ovlasti navedeno u toj odluci. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 22. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

(*23) Uredba Vijeća (EZ) br. 625/2009 od 7. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja (SL L 185, 17.7.2009., str. 1.).”."

Članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere koji je osnovan člankom 4. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 260/2009 (*24). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*25).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, vezano uz njezin članak 4.

5. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

(*24) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.)."

(*25) Uredba (EU) BR. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

Članak 17. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„5. Komisija i države članice, ili dužnosnici neke od njih, ne otkrivaju podatke koje prime prema ovoj Uredbi, a za koje je pružatelj podataka zatražio povjerljivo postupanje, bez posebnog odobrenja pružatelja podataka. Razmjene podataka između Komisije i država članica, svi podaci vezani za savjetovanje koje je provedeno u skladu s člankom 12. savjetovanja opisana u članku 5. stavku 3. i članku 9. stavku 1. i svi interni dokumenti koje pripremaju tijela Komisije ili njezine države članice, ne otkrivaju se osim kako je posebno predviđeno ovom Uredbom.”

10.	U članku 18. stavku 4. posljednja rečenica zamjenjuje se sljedećim: Objava ne isključuje niti jednu naknadnu odluku koju može donijeti Komisija, ali ako je odluka utemeljena na različitim činjenicama ili razmatranjima, one se objavljuju u najkraćem mogućem roku.

11.

U članku 19. stavci 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„5. Komisija ispituje propisno dostavljene informacije kao i mjeru u kojoj su oni reprezentativni, a rezultati ispitivanja, zajedno s mišljenjem o njima, dostavljaju se Odboru kao dio nacrta mjere podnesene u skladu s člankom 9 ove Uredbe. Mišljenja izražena u odboru Komisija bi trebala uzeti u obzir pod uvjetima predviđenim Uredbom (EU) br. 182/2011.

6. Stranke koje su postupile u skladu sa stavkom 2. mogu zatražiti da im se stave na raspolaganje činjenice i razmatranja na kojima će se vjerojatno temeljiti konačne odluke. Podaci se stavljaju na raspolaganje u mjeri u kojoj je to moguće i bez obzira na bilo koju kasniju odluku Komisije.”.

12.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 19.a

Izvješće

1. U skladu s člankom 22.a Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*26) o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.”

(*26) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.)”."

13.	U članku 22., stavak 3. briše se.

10. Uredba (EZ) br. 452/2003

U vezi s Uredbom (EZ) br. 452/2003, Komisiji bi trebalo dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 452/2003 mijenja se kako slijedi:

U članku 1. stavku 1. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako Komisija smatra da kombinacija antidampinških ili antisubvencijskih mjera sa zaštitnim mjerama na isti uvoz mogla dovesti do većeg učinka od onog koji je poželjan u smislu politike trgovinske zaštite Unije, Komisija može donijeti sljedeće mjere koje smatra primjerenim u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 2.a stavka 2.:”.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 2.a

1. Komisiji pomaže odbor osnovan člankom 15. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*27). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*28).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*27) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009, str. 51.)."

(*28) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

11. Uredba (EZ) br. 673/2005

U vezi s Uredbom (EZ) br. 673/2005, ovlast za stavljanje te Uredbe izvan snage dodijeljena je Vijeću. Trebalo ukloniti tu ovlast te bi se na stavljanje Uredbe (EZ) br. 673/2005 izvan snage trebao primjenjivati članak 207. Ugovora o funkcioniranju Europske unije.

U skladu s tim, članak 7. Uredbe (EZ) br. 673/2005 briše se.

12. Uredba (EZ) br. 1236/2005

U vezi s Uredbom (EZ) br. 1236/2005, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje delegiranihakata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije(UFEU) u svrhu izmjena PrilogÂ toj Uredbi.

Kako bi donijela potrebne odredbe za primjenu ove Uredbe, Komisiji bi, u skladu s člankom 290. UFEU-a, trebalo delegirati ovlast za donošenje akata vezano uz izmjene Priloga I., II., III., IV. i V. ovoj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 1236/2005 mijenja se kako slijedi:

Članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.

Komisija je, u skladu s člankom 15.a, ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 15.a za izmjenu Priloga I., II., III., IV. i V. Podaci u Prilogu I.o nadležnim tijelima država članica mijenjaju se na osnovi informacija koje dostavljaju države članice.”.

2.	Članak 15. briše se.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 15.a

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 12. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 20. veljače 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 12. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 12. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”

4.	Članak 16. briše se.

13. Uredba (EZ) br. 1616/2006

U vezi s Uredbom (EZ) br. 1616/2006, za provedbu bilateralnih zaštitnih klauzula Sporazuma potrebni su jednaki uvjeti za donošenje zaštitnih i drugih mjera. Te bi mjere trebalo donijeti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano utemeljenim slučajevima povezanim sa iznimnim i kritičnim okolnostima koje nastaju u smislu članka 26. stavka 4. Privremenog sporazuma i zatim članka 39. stavka 4. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 1616/2006 mijenja se kako slijedi:

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Ustupci za ribu i proizvode ribarstva

Komisija donosi detaljna pravila o provedbi članka 15. stavka 1. Privremenog sporazuma i zatim članka 28. stavka 1. SSP-a u vezi s carinskom kvotom za ribu i proizvode ribarstva u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe.”.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Tehničke prilagodbe

Izmjene i tehničke prilagodbe odredbi koje su donesene u skladu s ovom Uredbom, a koje su potrebne zbog promjena oznaka kombinirane nomenklature i pododjeljaka TARIC-a ili zbog sklapanja novih ili izmijenjenih sporazuma, protokola, razmjena pisama ili drugih akata između Unije i Republike Albanije, donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe.”.

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

Opća zaštitna klauzula

Ako Unija treba poduzeti mjeru kako je predviđeno u članku 25. Privremenog sporazuma i zatim članku 38. SPP-a, ona se donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe ako nije drukčije određeno u članku 25. Privremenog sporazuma i zatim članku 38. SSP-a.”.

4.	Članak 6. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 6. Klauzula o nestašici Ako Unija treba poduzeti mjeru kako je predviđeno u članku 26. Privremenog sporazuma i zatim članku 39. SSP-a, ona se donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe.”.

5.	U članku 7. treći, četvrti i peti stavci zamjenjuju se sljedećim: „Komisija poduzima takve mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ili, u hitnim slučajevima, članka 8.a stavka 4.”

6.	Članak 8. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Komisija poduzima takve mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ili, u hitnim slučajevima, u skladu s člankom 8.a stavkom 4.”

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 8.a

Odborski postupak

1. Za potrebe članaka 2., 4. i 11. Komisiji pomaže Odbor za Carinski zakonik koji je osnovan člankom 184. Uredbe (EEZ) br. 450/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (*29). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*30).

2. Za potrebe članaka 5., 6., 7. i 8. Komisiji pomaže Odbor osnovan Uredbom Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. (*31). Taj odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

(*29) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga Parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.)."

(*30) Uredba (EU) BR. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)."

(*31) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).” "

U članku 11. treći stavak zamjenjuje se sljedećim:

„U skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe, Komisija može odlučiti privremeno obustaviti odgovarajući povlašteni tretman proizvoda kako je predviđeno u članku 30. stavku 4. Privremenog sporazuma i zatim članku 43. stavku 4. SSP-a.”

9.	Članak 12. briše se.

14. Uredba (EZ) br. 1528/2007

U vezi s Uredbom (EZ) br. 1528/2207, Komisija bi trebala biti ovlaštena za donošenje mjera koje su potrebne za provedbu te Uredbe u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Savjetodavni postupak bi se trebao koristiti za suspenziju tretmana zbog prirode tih mjera. Također bi se trebao koristiti za donošenje mjera nadzora i privremenih zaštitnih mjera zbog učinka takvih mjera. Ako bi odgoda uvođenja mjera uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti, potrebno je dopustiti Komisiji donošenje odmah primjenjivih privremenih mjera.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 1528/2007 mijenja se kako slijedi:

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 3. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:

„3. Ako Komisija, na temelju podataka koje je dostavila neka država članica ili na vlastitu inicijativu, utvrdi da su ispunjeni uvjeti iz stavaka 1. i 2. ovog članka, odgovarajući tretman može se obustaviti u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 21. stavka 4. ako je Komisija prvo:”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Razdoblje obustave na temelju ovog članka ograničeno je na ono koje je potrebno za zaštitu financijskih interesa Unije. Ono ne premašuje razdoblje od šest mjeseci koje može biti produljeno. Na kraju tog razdoblja Komisija mora odlučiti o prekidu obustavu ili proširenju razdoblja obustave u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 21. stavka 4.”;

(c)	u stavku 6. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Odluka kojom se obustavlja odgovarajući tretman donosi se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 21. stavka 4.”.

2.	Članak 6. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Detaljna pravila o provedbi carinskih kvota iz stavka 2. ovog članka određuju se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 5.”.

3.	Članak 7. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4. Detaljna pravila o podjeli po regijama i provedbi carinskih kvota iz ovog članka donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 5.”.

4.	Članak 9. stavak 5. zamjenjuje se sljedećim: „5. Komisija donosi detaljna pravila o podskupinama količina iz stavka 1. i upravljanju sustavom iz stavaka 1., 3. i 4. ovog članka te odlukama o obustavi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 5.”.

5.	Članak 10. stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4. Komisija donosi detaljna pravila o upravljanju ovim sustavom i odlukama o obustavi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 5.”

U članku 14., stavci 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„3. Ako je očigledno da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje postupka, Komisija objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Postupak se pokreće u roku od mjesec dana od primitka informacije iz države članice.

Komisija državama članicama šalje informacije o svojoj analizi podataka i to obično u roku od 21 dan od dana kada su Komisiji podneseni podaci.

4. Ukoliko Komisija zauzme stav da postoje okolnosti iz članka 12., ona će odmah obavijestiti dotičnu regiju ili države navedene u Prilogu I. o svojoj namjeri da pokrene ispitni postupak. Obavijest može biti popraćena pozivom za savjetovanja s ciljem razjašnjenja stanja i postizanja uzajamno prihvatljivog rješenja.”.

Članak 16. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Privremene zaštitne mjere primjenjuju se u kritičnim okolnostima kada bi odgoda prouzročila štetu koju bi bilo teško popraviti, temeljem prethodnog utvrđenja da okolnosti, određene u članku 12. kao primjerene, postoje. Privremene zaštitne mjere donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 21. stavka 4. ili, u hitnim slučajevima, u skladu s člankom 21. stavkom 6.

2. S obzirom na posebnu situaciju s najudaljenijim regijama i njihovu osjetljivost na svaki nagli porast uvoza, u postupcima koji ih se tiču a gdje je prethodno utvrđeno da je uvoz narastao, primjenjuju se privremene zaštitne mjere. Privremene zaštitne mjere donose se u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 21. stavka 1.c ili, u hitnim slučajevima, u skladu s člankom 21. stavkom 6.”

(b)	stavak 4. briše se.

8.	Članak 17. zamjenjuje se sljedećim: „Članak 17. Prekid ispitnog postupka i postupak bez mjera Ako se bilateralne zaštitne mjere smatraju nepotrebnim, ispitni postupak i postupak se prekidaju u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 5.”.

Članak 18. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ako savjetovanja iz stavka 1. ovog članka ne dovedu do zadovoljavajućeg rješenja za obje strane u roku od 30 dana od upućivanja predmeta dotičnoj regiji ili državi, Komisija u roku od 20 radnih dana od kraja razdoblja savjetovanja, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 21. stavka 5., donosi odluku o uvođenju konačnih bilateralnih zaštitnih mjera.”.

(b)	stavci 3. i 4. brišu se.

10.	Članak 20. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Odluku o uvođenju nadzora donosi Komisija u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 21. stavka 4.”.

11.

Članak 21. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 21.

Odborski postupak

1. Za potrebe članaka 16., 17., 18. i 20. ove Uredbe, Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere koji je osnovan člankom 4. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 260/2009 (*32). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*33).

2. Za potrebe članaka 4.i 5. Komisiji pomaže Odbor za Carinski zakonik osnovan člankom 184. Uredbe (EZ) br. 450/2008. Europskog parlamenta i Vijeća (*34) Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.

3. Za potrebe članaka 6., 7. i 9. Komisiji pomaže Odbor koji je osnovan Uredbom Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (*35). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

5. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

6. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, u vezi s njezinim člankom 4.

(*32) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.)."

(*33) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)."

(*34) UREDBA (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.)."

(*35) Uredba Vijeća(EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL L 299, 16.11.2007., str. 1.).”."

12.	Članak 24. briše se.

13.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 24.b

Izvješće

U skladu s člankom 22.a Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (*36) o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

(*36) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”."

15. Uredba (EZ) br. 140/2008

U vezi s Uredbom (EZ) br. 140/2008, za provedbu bilateralnih zaštitnih klauzula Sporazuma potrebni su jednaki uvjeti za donošenje zaštitnih i drugih mjera. Te bi mjere trebalo donijeti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano utemeljenim slučajevima povezanim sa iznimnim i kritičnim okolnostima koje nastaju u smislu članka 26. stavka 5.b i članka 27. stavka 4. Privremenog sporazuma i zatim članka 41. stavka 5.b i članka 42. stavka 4. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 140/2008 mijenja se kako slijedi:

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Ustupci za ribu i proizvode ribarstva

Komisija donosi detaljna pravila o provedbi članka 14. Privremenog sporazuma i zatim članka 29. SSP-a u vezi s carinskom kvotom za ribu i proizvode ribarstva u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe.”

Članci 4., 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 4.

Tehničke prilagodbe

Izmjene i tehničke prilagodbe odredbi koje su donesene u skladu s ovom Uredbom, a koje su potrebne zbog promjena oznaka kombinirane nomenklature i pododjeljaka TARIC-a ili zbog sklapanja novih ili izmijenjenih sporazuma, protokola, razmjena pisama ili drugih akata između Unije i Republike Crne Gore donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe.

Članak 5.

Opća zaštitna klauzula

Ako Unija treba poduzeti mjeru kako je predviđeno u članku 26. Privremenog sporazuma i zatim članku 41. SSP-a, ona se donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe ako nije drukčije određeno u članku 26. Privremenog sporazuma i zatim članku 41. SSP-a.

Članak 6.

Klauzula o nestašici

Ako Unija treba poduzeti mjeru kako je predviđeno u članku 27. Privremenog sporazuma i zatim članku 42. SSP-a, ona se donosi u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe.”

3.	U članku 7. treći, četvrti i peti stavak zamjenjuju se sljedećim: „Komisija poduzima takve mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. U hitnim slučajevima primjenjuje se članak 8.a stavak 4.”

4.	Članak 8. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Komisija poduzima takve mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. U hitnim slučajevima primjenjuje se članak 8.a stavak 4.”

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 8.a

Odborski postupak

1. Za potrebe članka 4. ove Uredbe Komisiji pomaže Odbor za Carinski zakonik osnovan člankom 184. Uredbe (EZ) br. 450/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (*37). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*38).

2. Za potrebe članaka 5., 6., 7. i 8. ove Uredbe Komisiji pomaže Odbor osnovan Uredbom Vijeća (EZ) br. 260/2009 (*39). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

(*37) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.)."

(*38) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)."

(*39) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).” "

U članku 11., treći stavak zamjenjuje se sljedećim:

„U skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 2. ove Uredbe, Komisija može odlučiti privremeno obustaviti odgovarajući povlašteni tretman proizvoda kako je predviđeno u članku 31. stavku 4. Privremenog sporazuma i zatim članku 46. stavku 4. SSP-a.”.

7.	Članak 12. briše se.

16. Uredba (EZ) br. 55/2008

U vezi s Uredbom (EZ) br. 55/2008, Komisiji treba dodijeliti provedbene ovlasti kako bi se osigurali jednaki uvjeti za provedbu ove Uredbe. Te bi ovlasti trebalo izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Za donošenje mjera nadzora i privremenih mjera te za privremenu obustavu povlaštenog tretmana trebalo bi koristiti savjetodavni postupak zbog učinka tih mjera i njihovog logičnog slijeda u odnosu na donošenje konačnih zaštitnih mjera. Ako bi odgoda uvođenja mjera uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti, potrebno je dopustiti Komisiji donošenje odmah primjenjivih privremenih mjera.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 55/2008 mijenja se kako slijedi:

U članku 3. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Bez obzira na ostale odredbe ove Uredbe, osobito članka 10., ako uvoz poljoprivrednih proizvoda prouzroči ozbiljan poremećaj na tržištima Unije i njihovim regulatornim mehanizmima, Komisija može poduzeti primjerene mjere putem provedbenih akata. Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11.a stavka 5.”

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

Provedba carinskih kvota za mliječne proizvode

Komisija, putem provedbenih akata, određuje detaljna pravila za provedbu carinskih kvota za tarifne brojeve od 0401 do 0406 . Ti se provedbeni akti donose u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11.a stavka 5.”.

3.	Članak 8. briše se.

Članak 10. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1., uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako Komisija utvrdi da postoje dostatni dokazi o prijevari, nepravilnostima ili sustavnom nepoštivanju pravila ili propusta da se osiguraju pravila o podrijetlu proizvoda i s njima povezanim postupcima i propusta da se omogući administrativna suradnja iz članka 2. stavka 1. ili nepoštivanje bilo kojeg drugog uvjeta definiranog u članku 2. stavku 1., Komisija može poduzeti mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11.a stavka 5. kako bi u potpunosti ili djelomično obustavila povlaštene aranžmane predviđene ovom Uredbom na razdoblje koje nije dulje od šest mjeseci, ako je prvo:”;

(b)	stavak 2. briše se;

(c)	stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Na kraju razdoblja obustave, Komisija mora odlučiti o prekidu obustave ili proširenju razdoblja obustave u skladu postupkom ispitivanja iz članka 11.a stavka 5.”.

Članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako se proizvod podrijetlom iz Moldove uvozi pod uvjetima da uzrokuje, ili prijeti uzrokovanjem, ozbiljnih poteškoća proizvođaču Unije koji proizvodi slične ili izravno konkurentske proizvode, Komisija na taj proizvod u bilo kojem trenutku može ponovo uvesti carine Zajedničke carinske tarife, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11.a stavka 5.”;

(b)

stavci 5., 6. i 7. zamjenjuju se sljedećim:

„5. Ispitni postupak mora se dovršiti u roku od šest mjeseci od objave obavijesti iz stavka 2. ovog članka. Komisija može, u slučaju izvanrednih okolnosti, produljiti to razdoblje u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 11.a stavka 4.

6. Komisija donosi odluku u roku od tri mjeseca, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11.a stavka 5. Takva odluka stupa na snagu u roku od mjesec dana od njene objave.

7. Ako je zbog izvanrednih okolnosti koje zahtijevaju hitno djelovanje nemoguće provesti ispitni postupak, Komisija može poduzeti svaku preventivnu mjeru koja je nužno potrebna, u skladu s postupkom iz članka 11.a stavka 6.”.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 11.a

Odborski postupak

1. Za potrebe članka 3. stavka 3. i članaka 11. i 12. ove Uredbe, Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere koji je osnovan člankom 4. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 260/2009 (*40). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*41).

2. Za potrebe članka 4. ove Uredbe Komisiji pomaže odbor koji je osnovan Uredbom Vijeća (EZ) br. 1234/2007 (*42). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.

3. Za potrebe članka 10. ove Uredbe, Komisiji pomaže odbor koji je osnovan člankom 184. Uredbe (EZ) br. 450/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (*43). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

5. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

6. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, u vezi s njezinim člankom 4.

(*40) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.)"

(*41) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)."

(*42) Uredba Vijeća(EZ) br. 1234/2007 od 22. listopada 2007. o uspostavljanju zajedničke organizacije poljoprivrednih tržišta i o posebnim odredbama za određene poljoprivredne proizvode (Uredba o jedinstvenom ZOT-u) (SL L 299, 16.11.2007., str. 1.). ”"

(*43) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.).”."

Članak 12. drugi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Ako Moldova ne udovolji uvjetima o podrijetlu ili ne pruži administrativnu suradnju, kako se traži u članku 2., za ranije spomenuta poglavlja 17., 18., 19. i 21. ili ako uvoz proizvoda iz tih poglavlja, koji su predmet povlaštenog tretmana koji se pruža u skladu s ovom Uredbom značajno premašuje uobičajene razine izvoza iz Moldove, poduzimaju se odgovarajuće mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 11.a stavka 5.”.

17. Uredba (EZ) br. 594/2008

U vezi s Uredbom (EZ) br. 594/2008, za provedbu bilateralnih zaštitnih klauzula Sporazuma potrebni su jednaki uvjeti za donošenje zaštitnih i drugih mjera. Te bi mjere trebalo donijeti u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Komisija bi trebala donijeti odmah primjenjive provedbene akte kada, u valjano utemeljenim slučajevima povezanim sa iznimnim i kritičnim okolnostima koje nastaju u smislu članka 24. stavka 5.b i članka 25. stavka 4. Privremenog sporazuma i zatim članka 39. stavka 5.b i članka 40. stavka 4. Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju, to zahtijevaju krajnje hitni razlozi.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 594/2008 mijenja se kako slijedi:

Članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Ustupci za ribu i proizvode ribarstva

Komisija donosi detaljna pravila o provedbi članka 13. Privremenog sporazuma i zatim članka 28. SSP-a u vezi s carinskom kvotom za ribu i proizvode ribarstva u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe.”

Članci 4., 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 4.

Tehničke prilagodbe

Izmjene i tehničke prilagodbe odredbi koje su donesene u skladu s ovom Uredbom, a koje su potrebne zbog promjena oznaka kombinirane nomenklature i pododjeljaka TARIC-a ili zbog sklapanja novih ili izmijenjenih sporazuma, protokola, razmjena pisama ili drugih akata između Unije i Bosne i Hercegovine, donose se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe.

Članak 5.

Opća zaštitna klauzula

Ako Unija treba poduzeti mjeru kako je predviđeno u članku 24. Privremenog sporazuma i zatim članku 39. SSP-a, ona će se donijeti u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe ako nije drukčije određeno u članku 24. Privremenog sporazuma i zatim članku 39. SSP-a.

Članak 6.

Klauzula o nestašici

Ako Unija treba poduzeti mjeru kako je predviđeno u članku 25. Privremenog sporazuma i zatim članku 40. SSP-a, ona će se donijeti u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe.”.

3.	U članku 7. treći, četvrti i peti stavci zamjenjuju se sljedećim: „Komisija donosi takve mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 2. ili, u hitnim slučajevima, članka 8.a stavka 4.”.

4.	Članak 8. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Komisija donosi takve mjere u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ili, u hitnim slučajevima, članka 8.a stavka 4.”.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 8.a

Odborski postupak

1. Za potrebe članaka 2., 4. i 11 ove Uredbe, Komisiji pomaže Odbor za Carinski zakonik koji je osnovan člankom 184. Uredbe (EEZ) br. 450/2008. Europskog parlamenta i Vijeća (*44). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*45).

2. Za potrebe članaka 5., 6., 7. i 8. ove Uredbe, Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere koji je osnovan člankom 4. stavkom 1. Uredbe Vijeća (EZ) br. 260/2009 (*46). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

(*44) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.)."

(*45) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.)."

(*46) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).”."

U članku 11. treći stavak zamjenjuje se sljedećim:

„U skladu s postupkom ispitivanja iz članka 8.a stavka 3. ove Uredbe, Komisija može odlučiti privremeno obustaviti odgovarajući povlašteni tretman proizvoda kako je predviđeno u članku 29. stavku 4. Privremenog sporazuma i zatim članku 44. stavku 4. SSP-a.”

7.	Članak 12. briše se.

18. Uredba (EZ) br. 597/2009

U vezi s Uredbom (EZ) br. 597/2009, za provedbu ove Uredbe potrebni su jednaki uvjeti za donošenje privremenih i konačnih pristojbi i za prekid ispitnog postupka bez mjera. Te bi mjere trebala donijeti Komisija u, skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Savjetodavni postupak bi se trebalo koristiti za donošenje privremenih mjera zbog učinka tih mjera i njihove sekvencijalne logike u odnosu na donošenje konačnih mjera. Također bi se trebao koristiti za prihvaćanje preuzetih obveza, pokretanje ili nepokretanje revizija radi isteka mjera, obustavu mjera, produljenje obustave mjera i ponovno uvođenje mjera zbog učinka tih mjera u usporedbi s konačnim mjerama. Ako bi odgoda uvođenja mjera uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti, potrebno je dopustiti Komisiji donošenje odmah primjenjivih privremenih mjera.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 597/2009 mijenja se kako slijedi:

Članak 10. stavak 8., zamjenjuje se sljedećim:

„8. Ako, u posebnim okolnostima, Komisija odluči pokrenuti ispitni postupak, a da nije primila pisani zahtjev od industrije Unije ili u njezino ime, za pokretanjem takvog ispitnog postupka, pokreće ga na temelju dostatnih dokaza o postojanju subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, štete ili uzročno-posljedične veze, kako je opisano u stavku 2., čime se opravdava pokretanje postupka. Nakon što je odlučila o potrebi za pokretanjem takvog ispitnog postupka, Komisija pruža informacije državama članicama.”.

Članak 10. stavak 11., zamjenjuje se sljedećim:

„11. Ako je očigledno da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje postupka, Komisija pokreće postupak u roku od 45 dana od podnošenja pritužbe i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Ako podneseni dokazi nisu dostatni, o tome se obavještava podnositelja pritužbe u roku od 45 dana od dana kada je Komisiji podnesena pritužba. Komisija državama članicama pruža informacije o svojoj analizi pritužbe i to obično u roku od 21 dan od dana kada je Komisiji podnesena pritužba.”.

Članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1., točka (b) zamjenjuje se sljedećim:

„(b)	o tome je dana obavijest, a zainteresiranim je strankama pružena primjerena mogućnost dostave podataka i komentara u skladu s člankom 10. stavkom 12. drugim podstavkom;”;

(b)	stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Komisija donosi privremene mjere u skladu s postupkom iz članka 25. stavka 4.”;

(c)	stavak 5. briše se.

Članak 13. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako se utvrdi privremeno postojanje subvencioniranja i štete, Komisija u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 25. stavka 2. može prihvatiti zadovoljavajuće dobrovoljne ponude za preuzimanjem obveze prema kojima:

(a)	je zemlja podrijetla i/ili izvoza suglasna ukloniti ili ograničiti subvenciju ili poduzeti druge mjere u vezi s njezinim učincima; ili

(b)	bilo koji izvoznik preuzme obvezu za revizijom svojih cijena ili prestankom izvoza u dotično područje sve dok takav izvoz uživa pogodnosti od subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere, tako da se Komisija uvjerila da se štetni učinak subvencija time uklanja.

U tom slučaju, i sve dok je preuzeta obveza na snazi, na navedene uvoze dotičnog proizvoda proizvedenog od strane društava iz odluke Komisije o prihvaćanju preuzimanja obveza i svake naknadne izmjene te odluke, ne primjenjuju se privremene pristojbe koje je uvela Komisija u skladu s člankom 12. stavkom 3. i konačne pristojbe uvedene u skladu s člankom 15. stavkom 1.

Povećanje cijene prema preuzetoj obvezi nije više nego što je potrebno za nadoknadu iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere i trebalo bi biti manje od iznosa subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere kada je takvo povećanje cijene dostatno da bi se uklonila šteta za industriju Unije.”;

(b)	stavak 5. zamjenjuje se sljedećim: „5. Ako su preuzete obveze prihvaćene, ispitni postupak se prekida. Komisija prekida ispitni postupak u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 25. stavka 3.”;

(c)

u stavku 9. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„9. U slučaju kršenja preuzetih obveza ili u slučaju da se bilo koja od strana koje su preuzele obveze povuče iz preuzetih obveza ili u slučaju da Komisija povuče prihvaćanje preuzete obveze, Komisija povlači prihvaćanje preuzete obveze, ovisno o slučaju, a primjenjuje se privremena pristojba koju je donijela Komisija u skladu s člankom 12. ili konačna pristojba koja je donesena u skladu s člankom 15. stavkom 1. pod uvjetom da je dotičnom izvozniku ili zemlji podrijetla i/ili izvoza pružena mogućnost iznošenja primjedaba, osim u slučaju da se izvoznik ili ta zemlja povuče iz preuzimanja obveza. Ako se odluči povući iz prihvaćene preuzete obveze, Komisija pruža informacije državama članicama.”;

(d)

stavak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„10. Privremene pristojbe mogu se uvesti u skladu s člankom 12. na temelju najboljih podataka koji su na raspolaganju, ako postoji razlog za vjerovanje da se krši preuzeta obveza odnosno, u slučaju kršenja preuzete obveze ili povlačenja iz iste, ako ispitni postupak koji je vodio k preuzimanju obveze nije završen.”.

5.	Članak 14. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Ako su zaštitne mjere nepotrebne, ispitni postupak ili postupci se prekidaju. Komisija prekida ispitni postupak u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 25. stavka 3.”.

Članak 15. stavak 1. mijenja se kako slijedi:

(a)

prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako činjenice, kako su konačno utvrđene, dokazuju postojanje subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere i nastale štete i ako je potrebno djelovati kako bi se zaštitili interesi Unije u skladu s člankom 31., Komisija, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 25. stavka 3., uvodi konačnu kompenzacijsku pristojbu. Ako su na snazi privremene pristojbe, Komisija pokreće postupak najkasnije mjesec dana prije isteka takvih pristojbi.”;

(b)	drugi i treći podstavak brišu se.

U članku 16. stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ako je u primjeni privremena pristojba, a konačno utvrđene činjenice pokazuju postojanje subvencija protiv kojih se mogu uvesti kompenzacijske mjere i štete, Komisija odlučuje, bez obzira na to hoće li biti uvedena konačna kompenzacijska pristojba ili ne, o udjelu privremene pristojbe koju konačno treba naplatiti.”.

8.	U članku 20., drugi stavak zamjenjuje se sljedećim: „Takva revizija pokreće se nakon što su proizvođači Unije imali priliku iznijeti svoje primjedbe.”.

U članku 21. stavku 4. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„4. Komisija odlučuje o tome hoće li i u kojoj mjeri odobriti zahtjev, ili može odlučiti, u bilo kojem trenutku, o pokretanju privremene revizije, a koristi podatke i nalaze te revizije, koja se provodi u skladu s odredbama koje se primjenjuju na takve revizije, kako bi utvrdila je li i u kojoj mjeri povrat opravdan.”.

10.

Članak 22. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. peti podstavak briše se;.

(b)

stavci 2. i 3. zamjenjuju se sljedećim:

„2. Revizije u skladu s člancima 18., 19. i 20. pokreće Komisija. Komisija odlučuje hoće li ili ne pokrenuti revizije prema članku 18. u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 25. stavka 2. Nakon što subjekt ili država članica preda zahtjev kojim se opravdava pokretanje revizije u skladu s člancima 19. i 20., a Komisija dovrši svoju analizu tog zahtjeva, ili nakon što Komisija utvrdi da bi trebalo preispitati potrebu za nastavkom primjene mjera, Komisija također pruža informacije državama članicama.

3. Ako je to opravdano revizijama, mjere se, u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 25. stavka 3,. stavljaju izvan snage ili zadržavaju u skladu s člankom 18., ili stavljaju izvan snage, zadržavaju ili izmjenjuju u skladu s člancima 19. i 20.”.

11.

Članak 23. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 4. prvi, drugi i treći podstavci zamjenjuju se sljedećim:

„4. Ispitni postupci pokreću se prema ovom članku na inicijativu Komisije ili na zahtjev države članice ili zainteresirane strane na temelju dostatnih dokaza o čimbenicima utvrđenim u stavcima 1., 2. i 3. Postupci se pokreću uredbom Komisije koja može također sadržavati uputu carinskim tijelima da uvoz uvjetuju evidentiranjem u skladu s člankom 24. stavkom 5. ili traženjem jamstava. Nakon što zainteresirana strana ili država članica preda zahtjev kojim se opravdava pokretanje ispitnog postupka, a Komisija dovrši svoju analizu tog zahtjeva, ili nakon što Komisija utvrdi da postoji potreba za pokretanjem ispitnog postupka, Komisija pruža informacije državama članicama.

Ispitne postupke provodi Komisija. Komisiji mogu pomagati carinska tijela, a ispitni postupci završavaju se u roku od devet mjeseci.

Ako činjenice, kako su konačno utvrđene, opravdavaju produljenje mjera, to obavlja Komisija djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 25. stavka 3.”;

(b)	u stavku 6., četvrti podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Ta izuzeća dodjeljuju se odlukom Komisije te ostaju na snazi u razdoblju i pod uvjetima koji su tamo utvrđeni. Nakon što završi svoju analizu, Komisija pruža informacije državama članicama.”

12.

Članak 24. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

Mjere se mogu obustaviti samo ako se uvjeti na tržištu privremeno promijene u mjeri da se šteta vjerojatno ne bi ponovo vratila kao posljedica obustave, a pod uvjetom da je industriji Unije pružena mogućnost iznošenja primjedaba i da su te primjedbe uzete u obzir. Ako razlog za obustavu više nije primjenjiv, mjere se mogu u svakom trenutku ponovno uvesti u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 25. stavka 2.”;

(b)	stavak 5. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „5. Komisija, nakon što pravovremeno obavijesti države članice, može naložiti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza tako da se na taj uvoz mjere mogu naknadno primijeniti od datuma takve evidencije.”.

13.

Članak 25. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 25.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže Odbor koji je osnovan Uredbom Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*47). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*48).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011, u vezi s njezinim člankom 4.

5. Prema članku 3. stavku 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 u kojem se navodi mogućnost upotrebe pisanog postupka za donošenje konačnih mjera u skladu sa stavkom 3. ovog članka ili za odlučivanje o pokretanju ili nepokretanju revizija radi isteka mjera u skladu s člankom 18. ove Uredbe, takav postupak prekida se bez rezultata, ako u roku koji utvrdi predsjednik, on to odluči ili to zahtijeva većina članova odbora, kako je definirano u članku 5. stavku 1. Uredbe (EU) br. 182/2011. Kod primjene pisanog postupka u drugim slučajevima kada je u odboru održana rasprava o nacrtu mjere, takav postupak prekida se bez rezultata ako, u roku koji utvrdi predsjednik, on to odluči ili to zahtijeva većina članova odbora. Kod primjene pisanog postupka u drugim slučajevima kada u odboru nije održana rasprava o nacrtu mjere, takav postupak prekida se bez rezultata ako, u roku koji utvrdi predsjednik, on to odluči ili to zahtijeva barem četvrtina članova odbora.

6. Odbor može razmotriti bilo koje pitanje u odnosu na primjenu ove Uredbe, koje je postavila Komisija ili na zahtjev države članice. Države članice mogu zatražiti informacije i mogu razmjenjivati stajališta u odboru ili izravno s Komisijom.

(*47) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.)."

(*48) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

14.

Članak 29. stavak 5., zamjenjuje se sljedećim:

„5. Komisija i države članice, ili njihovi dužnosnici, ne otkrivaju podatke koje prime u skladu s ovom Uredbom, a za koje je pružatelj podatka zatražio povjerljivo postupanje, bez posebnog odobrenja pružatelja podatka. Razmjene podataka između Komisije i država članica ili svi interni dokumenti koje pripreme tijela Unije ili njezine države članice ne otkrivaju se osim kako je posebno predviđeno ovom Uredbom.”.

15.

U članku 30. stavci 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:

„4. Konačna objava daje se u pisanom obliku. Objava se daje, uz dužan oprez zbog zaštite povjerljivih podataka, u najkraćem mogućem roku, a uobičajeno najmanje jedan mjesec prije pokretanja postupaka navedenih u članku 14. ili članku 15. Ako Komisija ne može objaviti određene činjenice ili razmatranja u to vrijeme, objavljuje ih najranije moguće nakon tog roka.

Objava ne dovodi u pitanje niti jednu naknadnu odluku koju može donijeti Komisija, ali ako je ta odluka utemeljena na različitim činjenicama i razmatranjima, one se objavljuju u najkraćem mogućem roku.

5. Nakon konačne objave, prigovori se uzimaju u obzir samo ako su primljeni unutar razdoblja koje je odredila Komisija za svaki pojedinačni slučaj, vodeći računa o žurnosti pitanja, a koje nije kraće od 10 dana. Kraće razdoblje može se odrediti kad god kad je potrebno dati dodatnu konačnu objavu.”.

16.

Članak 31. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:

„4. Stranke koje su postupile u skladu sa stavkom 2. mogu dati primjedbe na primjenu bilo kojih privremenih pristojbi. Primjedbe se primaju u razdoblju od 25 dana od primjene takvih mjera ako ih treba uzeti u obzir i ako su one, ili njihovi odgovarajuću sažetci, dani na raspolaganje drugim stranama koje imaju pravo odgovoriti na te primjedbe.

5. Komisija pregledava podatke koje su pravilno podneseni te ispituje u kojoj su mjeri su reprezentativni, a rezultati te analize, zajedno s mišljenjem o njihovoj vrijednosti, prosljeđuju se odboru kao dio nacrta mjere podnesene u skladu s člancima 14. i 15. Mišljenja izražena u odboru Komisija bi trebala uzeti u obzir pod uvjetima predviđenim Uredbom EU br. 182/2011.”;

(b)	u stavku 6. druga rečenica zamjenjuje se sljedećim: „Takvi podaci stavljaju se na raspolaganje u mjeri u kojoj je to moguće te ne dovodeći u pitanje bilo koju naknadnu odluku Komisije.”.

17.	Umeće se sljedeći članak: „Članak 33.a Izvješće U skladu s člankom 22.a Uredbe (EZ) br. 1225/2009 o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.”.

19. Uredba (EZ) br. 260/2009

U vezi s Uredbom (EZ) br. 260/2009, za provedbu ove Uredbe potrebni su jednaki uvjeti za donošenje privremenih i konačnih zaštitnih mjera i za uvođenje prethodnih mjera nadzora. Te bi mjere trebala donijeti Komisija u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Savjetodavni postupak bi se trebalo koristiti za donošenje mjera nadzora i privremenih mjera zbog učinka tih mjera i njihove sekvencijalne logike u odnosu na donošenje konačnih zaštitnih mjera. Ako bi odgoda uvođenja mjera uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti, potrebno je dopustiti Komisiji donošenje odmah primjenjivih privremenih mjera.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 260/2009 mijenja se kako slijedi:

1.	Članak 3. briše se.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1. Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*49).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

5. Prema članku 3. stavku 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 u kojem se navodi mogućnost primjene pisanog postupka za donošenje konačnih mjera u skladu s člankom 17. ove Uredbe, takav postupak prekida se bez rezultata, ako, u roku koji definira predsjednik, on to odluči ili to zahtijeva većina članova odbora, kako je definirano u članku 5. stavku 1. Uredbe (EU) br. 182/2011. Pri upotrebi pisanog postupka u drugim slučajevima kada je u odboru održana rasprava o nacrtu mjere, takav postupak prekida se bez rezultata ako, u roku koji utvrdi predsjednik, on to odluči ili to zahtijeva većina članova odbora. Pri upotrebi pisanog postupka u drugim slučajevima kada u odboru nije održana rasprava o nacrtu mjere, takav postupak prekida se bez rezultata ako, u roku koji utvrdi predsjednik, on to odluči ili to zahtijeva barem četvrtina članova odbora.

(*49) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1., uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako je Komisiji očigledno da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje ispitnog postupka, Komisija ispitni postupak pokreće u roku od mjesec dana od primitka informacije o države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Ta obavijest:”;

(b)	na kraju stavka 1. dodaje se sljedeći podstavak: „Komisija državama članicama pruža informacije o svojoj analizi podataka i to obično u roku od 21 dan od dana kada su Komisiji podneseni podaci.”;

(c)

u stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„2. Komisija traži sve podatke koje smatra potrebnima, a prema potrebi i nakon što je o tome obavijestila države članice, nastoji provjeriti te podatke pri uvoznicima, trgovcima, zastupnicima, proizvođačima, trgovačkim udruženjima i organizacijama.”;

(d)	stavak 7. zamjenjuje se sljedećim: „7. Ako Komisija ustanovi da nema dovoljno dokaza koji bi opravdali ispitni postupak, o svojoj odluci obavješćuje države članice u roku od mjesec dana od primitka podataka od strane država članica.”.

Članak 7. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ako Komisija u roku od devet mjeseci od pokretanja ispitnog postupka smatra da mjere nadzora ili zaštitne mjere na razini Unije nisu potrebne, ispitni se postupak prekida u roku od mjesec dana. Komisija prekida ispitni postupak u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 4. stavka 2.”.

Članak 9. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ni Komisija, ni države članice, ni njihovi dužnosnici ne smiju otkriti bilo kakve informacije povjerljive prirode koje su primili u skladu s ovom Uredbom ili informacije dobivene na povjerljivoj osnovi, bez posebne dozvole davatelja takve informacije.”.

6.	Članak 11. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Odluku o uvođenju nadzora donosi Komisija putem provedbenih akata u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 4. stavka 2.”.

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 13.

Ako za uvoz proizvoda nije određeno da je podložan prethodnom nadzoru Unije, Komisija u skladu s člankom 18. može uvesti nadzor ograničen na uvoz u jednu ili više regija Unije. Nakon što odluči uvesti nadzor, Komisija o tome pruža informacije državama članicama.”.

U članku 16. stavci 6. i 7. zamjenjuju se sljedećim:

„6. Ako je intervenciju Komisije zatražila država članica, Komisija, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4. stavka 3., ili u hitnom slučaju, u skladu s člankom 4. stavkom 4., donosi odluku u roku od najviše pet radnih dana od dana primitka takvog zahtjeva.”.

Članak 17. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 17.

Ako je to potrebno zbog interesa Unije, Komisija, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4. stavka 3. i uvjeta iz poglavlja III. može donijeti odgovarajuće mjere za sprečavanje uvoza proizvoda u Uniju u toliko povećanom opsegu i/ili pod takvim uvjetima da bi mogao uzrokovati, ili prijeti uzrokovanju, ozbiljne štete proizvođačima Unije koji proizvode slične ili izravno konkurentske proizvode.

Primjenjuje se članak 16. stavci od 2. do 5.”.

10.

Članak 21. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 21.

1. Dok je na snazi neka mjera nadzora ili zaštitna mjera u skladu s poglavljima IV. i V., Komisija može, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu te ne kasnije od sredine razdoblja primjene mjera koje traju dulje od tri godine:

(a)	ispitati učinke mjere;

(b)	utvrditi je li primjereno i na koji je način primjereno ubrzati tempo liberalizacije;

(c)	utvrditi je li primjena mjere još uvijek potrebna.

Ako Komisija smatra da je primjena neke mjere i dalje potrebna, o tome obavještava države članice.

2. Ako Komisija smatra da bi neku mjeru nadzora ili zaštitnu mjeru iz članaka 11., 13., 16., 17. i 18. trebalo opozvati ili izmijeniti, Komisija opoziva ili mijenja tu mjeru djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4. stavka 3.

Ako se odluka odnosi na regionalne mjere nadzora, ona se primjenjuje od šestog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.”.

11.

članak 23. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 23.

Ako je to potrebno radi interesa Unije, Komisija, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4. stavka 3., može donijeti odgovarajuće mjere provedbom zakonodavnih akta kako bi se dozvolilo izvršavanje i poštivanja prava i obaveza Unije ili svih njezinih država članica, posebice onih koje se odnose na trgovinu robom, na međunarodnoj razini.”.

12.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 23.a

Izvješće

U skladu s člankom 22.a Uredbe (EZ) br. 1225/2009 (*50) o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

(*50) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009. str. 51.)”."

20. Uredba (EZ) br. 625/2009

U vezi s Uredbom (EZ) br. 625/2009, za provedbu ove Uredbe potrebni su jednaki uvjeti za donošenje privremenih i konačnih zaštitnih mjera i za uvođenje prethodnih mjera nadzora. Te bi mjere trebala donijeti Komisija u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 625/2009 mijenja se kako slijedi:

1.	Članak 3. briše se.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1. Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere koji je osnovan Uredbom Vijeća (EZ) br. 260/2009 (*51). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*52).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

(*51) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.)."

(*52) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako se Komisija uvjerila da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje ispitnog postupka, Komisija ispitni postupak pokreće u roku od mjesec dana od primitka informacije od države članice i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Ova obavijest:”;

(b)	Na kraju stavka 1. dodaje se sljedeći podstavak: „Komisija državama članicama pruža informacije o svojoj analizi podataka i to obično u roku od 21 dan od dana kada su Komisiji podneseni podaci.”;

(c)	u stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „2. Komisija traži sve podatke koje smatra potrebnima, a prema potrebi nastoji provjeriti te podatke pri uvoznicima, trgovcima, zastupnicima, proizvođačima, trgovačkim udruženjima i organizacijama.”;

(d)	stavak 6. zamjenjuje se sljedećim: „6. Ako se Komisiji čini da nema dovoljno dokaza koji bi opravdali ispitni postupak, o svojoj odluci obavješćuje države članice u roku od mjesec dana nakon primitka podataka od strane država članica.”.

U članku 6. stavku 2. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ako Komisija u roku od devet mjeseci od pokretanja ispitnog postupka ustanovi da mjere nadzora ili zaštitne mjere na razini Unije nisu potrebne, ispitni se postupak prekida u roku od mjesec dana. Komisija prekida ispitni postupak u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 4. stavka 2.”.

5.	Članak 7. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Komisija, države članice i njihovi dužnosnici ne smiju otkriti bilo kakve informacije povjerljive prirode koje su primili u skladu s ovom Uredbom ili informacije dobivene na povjerljivoj osnovi, bez posebne dozvole od davatelja takve informacije.”.

6.	U članku 9. umeće se sljedeći stavak: „1.a Odluke donesene u skladu sa stavkom 1. donosi Komisija u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 4. stavka 2.”.

U članku 11. druga alineja zamjenjuje se sljedećim:

„—	odrediti da je izdavanje tog dokumenta podložno određenim uvjetima te kao posebnu mjeru, podložno umetanju klauzule o opozivu.”.

članak 12. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 12.

Ako za uvoz proizvoda nije određeno da je podložan prethodnom nadzoru Unije, Komisija može putem provedbenih akata u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 4. stavka 2. i u skladu s člankom 17. uvesti nadzor ograničen na uvoz u jednu ili više regija Unije.”.

Članak 15. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. O donesenim mjerama odmah se obavještavaju države članice te one odmah stupaju na snagu.”;

(b)

stavci 4., 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„4. Ako je intervenciju Komisije zatražila država članica, Komisija, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4. stavka 3., ili u hitnom slučaju, u skladu s člankom 4. stavkom 4., donosi odluku u roku od najviše pet radnih dana od primitka takvog zahtjeva.”.

10.	Članak 16. stavak 1. zamjenjuje se sljedećim: „1. Komisija može, posebno u slučaju iz članka 15. stavka 1. donijeti odgovarajuće zaštitne mjere djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4. stavka 3.”.

11.

Članak 18. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 18.

1. Dok je na snazi neka mjera nadzora ili zaštitna mjera u skladu s poglavljima IV. i V., Komisija može, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu:

(a)	ispitati učinke mjere;

(b)	utvrditi je li primjena mjere još uvijek potrebna.

Ako Komisija smatra da je primjena neke mjere i dalje potrebna, o tome obavještava države članice.

2. Ako Komisija smatra da bi neku mjera nadzora ili zaštitnu mjeru iz poglavlja IV. i V. trebalo opozvati ili izmijeniti, Komisija opoziva ili mijenja tu mjeru djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4. stavka 3.”.

12.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 19.a

U skladu s člankom 22.a Uredbe 1225/2009 (*53) o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

(*53) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009. str. 51.)”."

21. Uredba (EZ) br. 1061/2009

U vezi s Uredbom (EZ) br. 1061/2009, za provedbu ove Uredbe potrebni su jednaki uvjeti za donošenje privremenih i konačnih zaštitnih mjera i za uvođenje prethodnih mjera nadzora. Te bi mjere trebala donijeti Komisija u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Ako bi odgoda uvođenja mjera uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti, potrebno je dopustiti Komisiji donošenje odmah primjenjivih privremenih mjera.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 1061/2009 mijenja se kako slijedi:

1.	Članak 3. briše se.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1. Komisiji pomaže Odbor za zaštitne mjere koji je osnovan Uredbom Vijeća (EZ) br. 260/2009 (*54). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011. Europskog parlamenta i Vijeća (*55).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 5.

(*54) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.)."

(*55) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

Članak 6. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„1. Kako bi spriječila nastanak kritičnog stanja radi nedostatka osnovnih proizvoda, ili kako bi popravila takvo stanje te ako je, radi zaštite interesa Unije, potrebno odmah intervenirati, Komisija, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu te vodeći računa o prirodi proizvoda i ostalim posebnim svojstvima navedenih transakcija, može izvoz proizvoda uvjetovati predočenjem odobrenja za izvoz, čije je izdavanje regulirano odredbama te podliježe ograničenjima koje utvrđuje Komisija u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4. stavka 2. ili u hitnim slučajevima, u skladu s člankom 4. stavkom 3.

2. Europski parlament, Vijeće i države članice obavješćuju se o poduzetim mjerama. Te mjere odmah proizvode učinke.”;

(b)

stavci 4., 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„4. Ako je država članica već zatražila intervenciju Komisije, Komisija donosi odluku u skladu sa stavkom 1. u roku od najviše 5 radnih dana od dana primitka tog zahtjeva.

5. Ako postupa prema stavku 1. ovog članka, u roku od najviše 12 radnih dana od dana stupanja na snagu mjere koju je donijela, Komisija odlučuje hoće li donijeti odgovarajuće mjere kako je predviđeno člankom 7. Ako po isteku šest tjedana od stupanja na snagu mjere, niti jedna mjera nije donesena, smatra se da je dotična mjera opozvana.”.

4.	U članku 7. stavku 1. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim: „1. Ako je to potrebno zbog interesa Unije, Komisija može, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4. stavka 2. donijeti odgovarajuće mjere:”.

Članak 8. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 8.

1. Dok je na snazi neka mjera iz članaka 6. i 7., Komisija može, na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu:

(a)	ispitati učinke mjere;

(b)	utvrditi je li primjena mjere još uvijek potrebna.

Ako Komisija smatra da je primjena mjere i dalje potrebna, o tome obavješćuje države članice.

2. Ako smatra da bi neku mjeru iz članaka 6. ili 7. trebalo opozvati ili izmijeniti, Komisija djeluje u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 4. stavka 2.”.

U članku 9. prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„U pogledu proizvoda iz Priloga I., do trenutka kad Europski parlament i Vijeće donesu odgovarajuće mjere u skladu s međunarodnim obvezama Unije ili svih njezinih država članica, državama članicama dopušteno je provoditi, ne dovodeći u pitanje pravila koja je Unija donijela u tom području, sustave dijeljenja u izvanrednim okolnostima, koji uvode obvezu dijeljenja prema trećim zemljama, a koji su predviđeni međunarodnim obvezama preuzetim prije stupanja na snagu ove Uredbe.”.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 9.a

U skladu s člankom 22.a Uredbe 1225/2009 (*56) o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite, Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

(*56) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009. str. 51.)”."

22. Uredba (EZ) br. 1225/2009

U vezi s Uredbom (EZ) br. 1225/2009, za provedbu ove Uredbe potrebni su jednaki uvjeti za donošenje privremenih i konačnih pristojbi i za prekid ispitnog postupka bez mjera. Te bi mjere trebala donijeti Komisija u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Savjetodavni postupak bi se trebalo koristiti za donošenje privremenih mjera zbog učinka tih mjera i njihove sekvencijalne logike odnosu na donošenje konačnih mjera. Također bi se trebao koristiti za prihvaćanje preuzetih obveza, pokretanje ili nepokretanje revizija radi isteka mjera, obustava mjera, produljenje obustave mjera i ponovno uvođenje mjera zbog učinka tih mjera u usporedbi s konačnim mjerama. Ako bi odgoda uvođenja mjera uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti, potrebno je dopustiti Komisiji donošenje odmah primjenjivih privremenih mjera.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 1225/2009 mijenja se kako slijedi:

U članku 2. stavku 7. podstavak (c) mijenja se kako slijedi:

(a)	riječi „po završetku savjetovanja o tom pitanju sa Savjetodavnim odborom i nakon što je proizvodnji Zajednice” zamjenjuju se s „nakon što je proizvodnji Unije”;

(b)	dodaje se završna rečenica kako slijedi: „Komisija državama članicama pruža informacije o svojoj analizi pritužbi podnesenih u skladu s podstavkom (b) i to obično u roku od 28 tjedana od pokretanja ispitnog postupka.”

Članak 5. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Ako se, u posebnim okolnostima, donese odluka o pokretanju ispitnog postupka bez primitka pisane pritužbe industrije Unije ili u njezino ime, ispitni se postupak pokreće na temelju dostatnih dokaza o postojanju dampinga, štete ili uzročno-posljedične veze, čime se opravdava pokretanje postupka, a kako je opisano u stavku 2. Nakon što je odlučila o potrebi za pokretanjem takvog ispitnog postupka, Komisija o tome šalje informacije državama članicama.”;

(b)

stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9. Ako je očigledno da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje postupka, Komisija započinje postupak u roku od 45 dana od dana podnošenja pritužbe i objavljuje obavijest u Službenom listu Europske unije. Ako podneseni dokazi nisu dostatni o tome se obavještava podnositelja pritužbe u roku od 45 dana od dana kada je Komisiji podnesena pritužba. Komisija državama članicama pruža informacije o svojoj analizi pritužbe i to obično u roku od 21 dan nakon dana kada je Komisiji podnesena pritužba.”.

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 1. riječi „primjerene mogućnosti” zamjenjuju se riječima „primjerena mogućnost”.

(b)	stavak 4. zamjenjuje se sljedećim: „4. Komisija donosi privremene mjere u skladu s postupkom iz članka 15. stavka 4.”;

(c)	stavak 6. briše se.

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako se utvrdi privremeno postojanje dampinga i štete, Komisija može u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 15. stavka 2. prihvatiti zadovoljavajuće dobrovoljne ponude za preuzimanje obveze koje podnese izvoznik za reviziju cijena ili prestanak izvoza po dampinškim cijenama, ako je uvjerena da se štetni učinci dampinga time uklanjaju. U tom slučaju, i sve dok je preuzeta obveza na snazi, privremene pristojbe koje je Komisija uvela u skladu s člankom 7. stavkom 1., odnosno konačne pristojbe uvedene u skladu s člankom 9. stavkom 4., ovisno o slučaju, ne primjenjuju se na odgovarajući uvoz dotičnog proizvoda koji su proizvela društva iz odluke Komisije o prihvaćanju preuzimanja obveza, kako je zadnje izmijenjena. Povećanje cijene prema preuzetoj obvezi nije više nego što je potrebno za uklanjanje dampinške marže i treba biti manje od dampinške marže ako je takvo povećanje cijene dostatno da se ukloni šteta za industriju Unije.”;

(b)	stavak 5. zamjenjuje se sljedećim: „5. Ako se preuzete obveze prihvate, ispitni postupak se prekida. Komisija ispitni postupak prekida u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3.”;

(c)

u stavku 9. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„9. U slučaju kršenja preuzetih obveza ili u slučaju da se neka od strana koje se preuzele obveze povuče iz preuzetih obveza, ili u slučaju da Komisija povuče prihvaćanje preuzete obveze, iz prihvaćene preuzete obveze povlači se Odlukom ili Uredbom Komisije, ovisno o slučaju, a automatski se primjenjuje privremena pristojba koju je uvela Komisija u skladu s člankom 7. ili konačna pristojba koja je uvedena u skladu s člankom 9. stavkom 4. pod uvjetom da je dotičnom izvozniku pružena mogućnost iznošenja primjedaba, osim u slučaju da se izvoznik povuče iz preuzimanja obveza. Ako odluči povući prihvaćanje preuzete obveze, Komisija pruža informacije državama članicama.”;

(d)

stavak 10. zamjenjuje se sljedećim:

„10. Privremene pristojbe mogu se uvesti u skladu s člankom 7. na temelju najboljih podataka koji su na raspolaganju, ako postoji razlog za vjerovanje da se krši preuzeta obveza odnosno, u slučaju kršenja preuzete obveze ili povlačenja iz iste, ako ispitni postupak koji je vodio k preuzimanju obveze nije završen.”.

Članak 9. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Ako su zaštitne mjere nepotrebne, ispitni postupak ili postupci se prekidaju. Komisija ispitni postupak prekida u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3.”;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Ako činjenice, kako su konačno utvrđene, dokazuju postojanje dampinga i nastalu štetu, i ako je potrebno djelovati kako bi se zaštitili interesi Unije u skladu s člankom 21., Komisija, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3., uvodi konačnu antidampinšku pristojbu. Ako su na snazi privremene pristojbe, Komisija pokreće taj postupak najkasnije mjesec dana prije isteka takvih pristojbi. Iznos antidampinške pristojbe ne prelazi utvrđeni iznos utvrđene dampinške marže, ali trebao bi biti manji od marže ako je taj manji iznos dostatan za uklanjanje štete za industriju Unije.”.

U članku 10. stavku 2. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim:

„2. Ako je u primjeni privremena pristojba, a konačno utvrđene činjenice pokazuju postojanje dampinga i štete, Komisija odlučuje, bez obzira na to hoće biti uvedena konačna antidampinška pristojba ili ne, o udjelu privremene pristojbe koju konačno treba naplatiti.”

Članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 4. prva rečenica trećeg podstavka zamjenjuje se sljedećim: „Nakon što su proizvođači Unije imali priliku iznijeti svoje primjedbe, revizija za novog izvoznika pokreće se i provodi ubrzanim tempom.”;

(b)	u stavku briše se 5. drugi podstavak;

(c)

stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Revizije u skladu s ovim člankom pokreće Komisija. Komisija odlučuje hoće li ili ne pokrenuti revizije prema stavku 2. ovog članka u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 15. stavka 2. Nakon što subjekt ili država članica preda zahtjev kojim se opravdava pokretanje revizije u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka, a Komisija dovrši svoju analizu tog zahtjeva, ili nakon što Komisija sama utvrdi da bi trebalo preispitati potrebu za nastavkom primjene mjera, Komisija također pruža informacije državama članicama.” Ako je to opravdano revizijama, mjere se u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3. stavljaju izvan snage ili zadržavaju u skladu sa stavkom 2. ovog članka ili stavljaju izvan snage, zadržavaju ili izmjenjuju u skladu sa stavcima 3. i 4. ovog članka Ako se mjere ukidaju za pojedinačne izvoznike, a ne za zemlju u cjelini, ti izvoznici ostaju podložni postupku i mogu, automatski biti ponovo ispitani u naknadnoj reviziji koja se za tu zemlju provodi prema ovom članku.”;

(d)

u stavku 8. prva rečenica četvrtog podstavka zamjenjuje se sljedećim:

Komisija odlučuje o tome hoće li i u kojoj mjeri odobriti zahtjev, ili može odlučiti, u bilo kojem trenutku, o pokretanju privremene revizije, a koristi podatke i nalaze te revizije, koja se provodi u skladu s odredbama koje se primjenjuju na takve revizije, kako bi utvrdila je li i u kojoj mjeri povrat opravdan. Nakon što dovrši svoju analizu zahtjeva, Komisija pruža informacije državama članicama.”.

Članak 12. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako industrija Unije ili neka druga zainteresirana strana, uobičajeno u roku od dvije godine od stupanja mjera na snagu, dostavi dostatne podatke koji pokazuju da je nakon početnog razdoblja ispitnog postupka i prije odnosno nakon uvođenja mjera došlo do snižavanja izvoznih cijena, odnosno da nije bilo kretanja ili da su kretanja preprodajnih cijena ili naknadnih prodajnih cijena uvezenog proizvoda u Uniji nedostatna, Komisija može ponovno otvoriti ispitni postupak kako bi ispitala je li mjera imala učinka na gore navedene cijene. Nakon što zainteresirana strana dostavi dostatne podatke kojima se opravdava pokretanje ispitnog postupka, a Komisija dovrši svoju analizu tih podataka, Komisija pruža informacije državama članicama.”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Ako ponovljeni ispitni postupak prema ovom članku pokaže povećanje dampinga, Komisija može, u skladu s novim nalazima o izvoznim cijenama, izmijeniti mjere koje su na snazi, djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3. Iznos antidampinške pristojbe, uvedene prema ovom članku, ne prelazi dvostruki iznos pristojbe uvedene na početku.”;

(c)	u stavku 4. drugi podstavak briše se.

Članak 13. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Ispitni postupci pokreće se prema ovom članku na inicijativu Komisije ili na zahtjev države članice ili zainteresirane stranke na temelju dostatnih dokaza o čimbenicima utvrđenim u stavku 1. Postupci se pokreću uredbom Komisije koja također može sadržavati uputu carinskim tijelima da uvoz uvjetuje evidentiranjem sukladno članku 14. stavku 5. ili traženjem jamstava. Nakon što zainteresirana strana ili država članica preda zahtjev kojim se opravdava pokretanje ispitnog postupka, a Komisija dovrši svoju analizu tog zahtjeva, ili nakon što Komisija sama utvrdi da postoji potreba za pokretanjem ispitnog postupka, Komisija pruža informacije državama članicama.

Ispitne postupke provodi Komisija. Komisiji mogu pomagati carinska tijela, a ispitni postupak završava se u roku od devet mjeseci.

Ako činjenice, kako su konačno utvrđene, opravdavaju produljenje mjera, to obavlja Komisija djelujući u skladu s postupkom ispitivanja iz članka 15. stavka 3. Produljenje stupa na snagu na dan kada je evidentiranje prema članku 14. stavku 5. postalo obvezno ili na dan kada se zatraže jamstva. Relevantne postupovne odredbe ove Uredbe o pokretanju i vođenju ispitnog postupka primjenjuju se u skladu s ovim člankom.”;

(b)	u stavku 4. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Ta izuzeća dodjeljuju se odlukom Komisije te ostaju na snazi u razdoblju i pod uvjetima koji su tamo utvrđeni. Nakon što dovrši svoju analizu, Komisija pruža informacije državama članicama.”.

10.

Članak 14. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. U interesu Unije, mjere koje su uvedene u skladu s ovom Uredbom mogu se obustaviti odlukom Komisije na razdoblje od devet mjeseci, u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 15. stavka 2. Komisija može produljiti tu obustavu na daljnje razdoblje do najviše jedne godine, djelujući u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 15. stavka 2. Mjere se mogu obustaviti samo ako se uvjeti na tržištu privremeno promijene u mjeri da se šteta vjerojatno ne bi ponovo vratila kao posljedica obustave a pod uvjetom da je industriji Unije pružena mogućnost iznošenja primjedaba i da su te primjedbe uzete u obzir. Ako razlog za obustavu više nije primjenjiv, mjere se mogu u svakom trenutku ponovno uvesti u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 15. stavka 2.”;

(b)	u stavku 5. prva rečenica zamjenjuje se sljedećim „5. Komisija, nakon što je pravovremeno obavijestila države članice, može naložiti carinskim tijelima da poduzmu odgovarajuće mjere evidentiranja uvoza tako da se na taj uvoz mjere mogu naknadno primijeniti od datuma takve evidencije.”.

11.

Članak 15. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 15.

Odborski postupak

1. Komisiji pomaže Odbor. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*57).

2. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

3. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

4. Kod upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 8. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s njezinim člankom 4.

5. Prema članku 3. stavku 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 u kojem se navodi mogućnost primjene pisanog postupka za donošenje konačnih mjera u skladu sa stavkom 3. ovog članka ili za odlučivanje o pokretanju ili nepokretanju revizija radi isteka mjera u skladu s člankom 11. stavkom 6. ove Uredbe takav postupak prekida se bez rezultata ako, u roku koji utvrđuje predsjednik, on to odluči ili to zahtijeva većina članova odbora, kako je definirano u članku 5. stavku 1. Uredbe (EU) br. 182/2011. Kod primjene pisanog postupka u drugim slučajevima kada je u odboru održana rasprava o nacrtu mjere, takav postupak prekida se bez rezultata ako, u roku koji utvrdi predsjednik, on to odluči ili to zahtijeva većina članova odbora. Kod primjene pisanog postupka u drugim slučajevima kada u odboru nije održana rasprava o nacrtu mjere, takav postupak prekida se bez rezultata ako, u roku koji utvrdi predsjednik, on to odluči ili to zahtijeva barem četvrtina članova odbora.

(*57) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

12.

Članak 19. stavak 5., zamjenjuje se sljedećim:

„5. Komisija i države članice, ili njihovi dužnosnici, ne otkrivaju podatke koje prime prema ovoj Uredbi, a za koje je pružatelj podatka zatražio povjerljivo postupanje, bez posebnog odobrenja pružatelja podatka. Razmjene podataka između Komisije i država članica ili interni dokumenti koje pripreme tijela Unije ili njenih država članica ne otkrivaju se osim kako je posebno predviđeno ovom Uredbom.”.

13.

U članku 20., stavci 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:

„4. Konačna objava daje se u pisanom obliku. Objava se daje, uz dužan oprez zbog zaštite povjerljivih podataka, u najkraćem mogućem roku, a uobičajeno, najmanje mjesec dana prije pokretanja postupaka navedenih u članku 9. Ako Komisija ne može objaviti određene činjenice ili razmatranja u to vrijeme, objavljuje ih najranije moguće nakon tog roka. Objava ne isključuje niti jednu naknadnu odluku koju može donijeti Komisija, ali ako je odluka utemeljena na različitim činjenicamai razmatranjima, one se objavljuju u najkraćem mogućem roku.

„5. Nakon konačne objave, prigovori se uzimaju u obzir samo ako su primljeni unutar razdoblja koje je odredila Komisija za svaki pojedinačni slučaj, vodeći računa o žurnosti pitanja, a koje nije kraće od deset dana. Kraće razdoblje može se odrediti kad god kad je potrebno dati dodatnu konačnu objavu.”.

14.

U članku 21. stavci 4., 5. i 6. zamjenjuju se sljedećim:

„4. Strane koje su postupile u skladu sa stavkom 2. mogu dati primjedbe na primjenu bilo kojih privremenih pristojbi. Te se primjedbe primaju u razdoblju od 25 dana od primjene tih mjera ako ih treba uzeti u obzir i ako su one, ili njihovi odgovarajuću sažetci, dani na raspolaganje drugim strankama koje imaju pravo odgovoriti na te primjedbe.

5. Komisija pregledava podatke koji su pravilno podneseni te ispituje u kojoj su mjeri reprezentativni, a rezultati te analize, zajedno s mišljenjem o njihovoj vrijednosti, prosljeđuju se odboru kao dio nacrta mjere podnesene u skladu s člankom 9. ove Uredbe. Mišljenja izražena u odboru Komisija bi trebala uzeti u obzir pod uvjetima predviđenim Uredbom EU br. 182/2011.

6. Strane koje su postupile u skladu sa stavkom 2. mogu zahtijevati da im se pruže na uvid činjenice i razmatranja na temelju kojih će konačne odluke vjerojatno biti donesene. Takvi se podaci stavljaju na raspolaganje u mjeri u kojoj je to moguće te ne dovodeći u pitanje bilo koju naknadnu odluku Komisije.”.

15.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 22.a

Izvješće

1. Komisija, uzimajući u obzir zaštitu povjerljivih informacija u smislu članka 19., Europskom parlamentu i Vijeću podnosi godišnje izvješće o primjeni i provedbi ove Uredbe. To izvješće uključuje informacije o primjeni privremenih i konačnih mjera, prekidu ispitnih postupaka bez mjera, ponovljenim ispitnim postupcima, revizijama i posjetima radi provjere te aktivnostima raznih tijela odgovornih za nadzor provedbe ove Uredbe i ispunjenje obveza koje iz nje proizlaze.

2. Europski parlament može, u roku od jednog mjeseca nakon što Komisija podnese izvješće, pozvati Komisiju na ad hoc sastanak svog nadležnog odbora kako bi predstavila i objasnila pitanja povezana s provedbom ove Uredbe.

3. Najkasnije šest mjeseci nakon podnošenja izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, Komisija izvješće stavlja na raspolaganje javnosti.”.

(*1) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).

(*3) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”

(*4) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).

(*6) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”.

(*7) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).

(*9) Uredba Vijeća (EZ) BR. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”.

(*11) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.)”.

(*12) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).

(*15) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).

(*16) Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 188, 18.7.2009., str. 93.).”.

(*18) Uredba Vijeća (EZ) br. 597/2009 od 11. lipnja 2009. o zaštiti od subvencioniranog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 188, 18.7.2009., str. 93.)”.

(*21) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.).

(*22) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).”.

(*23) Uredba Vijeća (EZ) br. 625/2009 od 7. srpnja 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz iz određenih trećih zemalja (SL L 185, 17.7.2009., str. 1.).”.

(*24) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).

(*26) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.)”.

(*27) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009, str. 51.).

(*29) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga Parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.).

(*31) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).”

(*32) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).

(*34) UREDBA (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.).

(*36) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”.

(*37) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.).

(*39) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).”

(*40) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.)

(*43) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.).”.

(*44) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.).

(*46) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).”.

(*47) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).

(*50) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009. str. 51.)”.

(*51) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).

(*53) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009. str. 51.)”.

(*54) Uredba Vijeća (EZ) br. 260/2009 od 26. veljače 2009. o zajedničkim pravilima za uvoz (SL L 84, 31.3.2009., str. 1.).

(*56) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenog 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009. str. 51.)”.

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije u vezi s člankom 15. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i člankom 25. stavkom 6. Uredbe (EZ) br. 597/2009

Europski parlament, Vijeće i Komisija smatraju da je uključivanje članka 15. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i članka 25. stavka 6. Uredbe (EZ) br. 597/2009 opravdano isključivo na osnovi posebnih karakteristika tih uredbi prije njihove izmjene putem ove Uredbe. Stoga je uključivanje odredbe, poput tih članaka, iznimno u primjeru tih dviju uredbi i ne predstavlja presedan za izradu budućeg zakonodavstva.

Radi jasnoće Europski parlament, Vijeće i Komisija razumiju da članak 15. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i članak 25. stavak 6. Uredbe (EZ) br. 597/2009 ne uvode postupke donošenja odluka različite od ili kao dodatak onima koji su navedeni u Uredbi (EU) br. 182/2011.

Izjava Vijeća o primjeni članka 3. stavka 4. i članka 6. stavka 2. Uredbe (EU) br. 182/2011 u vezi s postupcima antidampinške i kompenzacijske pristojbe u skladu s Uredbama (EZ) br. 1225/2009 i (EZ) br. 597/2009

Kada država članica predloži izmjenu u odnosu na nacrt mjera za antidampinške ili kompenzacijske pristojbe iz Uredbe (EZ) br. 1225/2009 i Uredbe (EZ) br. 597/2009 („Osnovne uredbe”) u skladu s člankom 3. stavkom 4. ili člankom 6. stavkom 2. Uredbe (EU) br. 182/2011, ona će:

(a)	osigurati da se izmjena predloži pravovremeno, uz poštovanje rokova iz Osnovnih uredbi i uz odražavanje potrebe da se Komisiji osigura dovoljno vremena za potrebne postupke objavljivanja i za odgovarajuću kontrolu prijedloga kao i potrebu Odbora da pregleda predložene izmjene nacrta mjere;

(b)	osigurati da je predložena izmjena sukladna s Osnovnim uredbama kako ih tumači Sud Europske unije te s relevantnim međunarodnim obvezama;

(c)	osigurati pisano opravdanje koje će, kao minimum, ukazati kako je predložena izmjena povezana s Osnovnim uredbama i činjenicama utvrđenima tijekom ispitnog postupka, ali koje može sadržavati i druge popratne argumente koje država članica koja predlaže izmjenu smatra prikladnima.

Izjava Komisije u vezi s postupcima antidampinške i kompenzacijske pristojbe u skladu s uredbama (EZ) br. 1225/2009 i (EZ) br. 597/2009

Komisija prepoznaje koliko je važno da države članice prime informacije gdje je to osigurano uredbama (EZ) br. 1225/2009 i (EZ) br. 597/2009 („Osnovne uredbe”) poput onih koje im osiguravaju donošenje potpuno utemeljenih odluka i djelovat će kako bi se taj cilj ostvario.

* * *

Radi izbjegavanja dvojbe, Komisija shvaća upućivanje na savjetovanja u članku 8. stavku 5. Uredbe (EU) br. 182/2011 na način da se od Komisije traži da, osim u iznimno hitnim slučajevima, traži stajališta država članica prije donošenja privremenih antidampinških ili kompenzacijskih pristojbi.

* * *

Komisija će osigurati učinkovito upravljanje svim aspektima postupaka antidampinških i kompenzacijskih pristojbi koji su predviđeni uredbama (EZ) br. 1255/2009 i (EZ) br. 597/2009, uključujući mogućnost da države članice predlažu izmjene kako bi se osiguralo poštovanje razdoblja koja su određena u Osnovnim uredbama te obveza prema zainteresiranim strankama koje te Osnovne uredbe stvaraju kao i da sve mjere koje se konačno provode budu u skladu s činjenicama utvrđenima tijekom ispitnog postupka i osnovnim uredbama na način kako ih tumači Sud Europske unije te sukladno međunarodnim obvezama Unije.

Izjava Komisije o kodifikaciji

Donošenje Uredbe (EU) br. 37/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječanj 2014. o izmjeni određenih uredaba u odnosu na zajedničku trgovinsku politiku u pogledu postupaka radi donošenja određenih mjera i Uredbe (EU) br. 38/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječanj 2014. o izmjeni određenih uredaba u odnosu na zajedničku trgovinsku politiku u pogledu dodjeljivanja delegiranih i provedbenih ovlasti radi donošenja određenih mjera imat će za posljedicu znatan broj izmjena dotičnih akata. Kako bi se poboljšala čitljivost dotičnih akata, Komisija će što je brže moguće predložiti njihovu kodifikaciju nakon što se te dvije uredbe donesu, a najkasnije do 1. lipnja 2014..

Izjava Komisije o delegiranim aktima

U kontekstu Uredbe (EU) br. 37/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječanj 2014. o izmjeni određenih uredaba u odnosu na zajedničku trgovinsku politiku u pogledu postupaka radi donošenja određenih mjera i Uredbe (EU) br. 38/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječanj 2014. o izmjeni određenih uredaba u odnosu na zajedničku trgovinsku politiku u pogledu dodjeljivanja delegiranih i provedbenih ovlasti radi donošenja određenih mjera, Komisija podsjeća na stavak 15. Okvirnog sporazuma o odnosima između Europskog parlamenta i Europske komisije, kojim se obvezala pružiti Parlamentu potpune informacije i dokumentaciju o svojim sastancima s nacionalnim stručnjacima u okviru rada na pripremi delegiranih akata.

21.1.2014

Službeni list Europske unije

L 18/52

UREDBA (EU) br. 38/2014 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

od 15. siječnja 2014.

o izmjeni određenih uredbi koje se odnose na zajedničku trgovinsku politiku s obzirom na dodjelu delegiranih i provedbenih ovlasti za donošenje određenih mjera

EUROPSKI PARLAMENT I VIJEĆE EUROPSKE UNIJE,

uzimajući u obzir Ugovor o funkcioniranju Europske unije, a posebno njegov članak 207. stavak 2.,

uzimajući u obzir prijedlog Europske komisije,

nakon prosljeđivanja nacrta zakonodavnog akta nacionalnim parlamentima,

u skladu s redovnim zakonodavnim postupkom (1),

budući da:

(1)	Određeni broj osnovnih uredbi u vezi sa zajedničkom trgovinskom politikom osigurava da zakone treba donijeti na osnovi postupaka određenih u Odluci Vijeća 1999/468/EZ (2).

(2)

Ispitivanje zakonodavnih akata koji su na snazi, a koji nisu prilagođeni regulatornom postupku s kontrolom prije stupanja na snagu Lisabonskog ugovora, nužno je kako bi se osigurala usklađenost s odredbama koje je taj Ugovor uveo. Također je prikladno, u određenim slučajevima, izmijeniti te akte kako bi se Komisiji dodijelile delegirane ovlasti u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU). Također je prikladno, u nekom slučajevima, primijeniti određene postupke određene Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (3).

(3)

Sljedeće uredbe bi stoga trebalo na odgovarajući način izmijeniti:

—	Uredbu Vijeća (EEZ) br. 3030/93 (4),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 517/94 (5),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 953/2003 (6),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 673/2005 (7),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 1528/2007 (8),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 55/2008 (9),

—	Uredbu Vijeća (EZ) br. 1340/2008 (10),

(4)	Kako bi se osigurala pravna sigurnost, potrebno je da ova Uredba ne utječe na postupke za usvajanje mjera koji su započeti i nisu završeni prije nego što je ova Uredba stupila na snagu,

DONIJELI SU OVU UREDBU:

Članak 1.

Uredbe navedene u Prilogu ovoj Uredbi ovime mijenjaju se u skladu s Prilogom.

Članak 2.

Upućivanja na odredbe Uredbi navedene u Prilogu ovoj Uredbi smatraju se upućivanjima na te odredbe izmijenjene ovom Uredbom.

Članak 3.

Ova Uredba ne utječe na postupke za donošenje mjera predviđenih uredbama navedenih u Prilogu ovoj Uredbi koji su započeti i nisu završeni prije stupanja na snagu ove Uredbe.

Članak 4.

Ova Uredba stupa na snagu tridesetog dana od dana objave u Službenom listu Europske unije.

Ova je Uredba u cijelosti obvezujuća i izravno se primjenjuje u svim državama članicama.

Sastavljeno u Strasbourgu 15. siječnja 2014.

Za Europski parlament

Predsjednik

M. SCHULZ

Za Vijeće

Predsjednik

D. KOURKOULAS

(1) Stajalište Europskog parlamenta od 22. studenog 2012. (još nije objavljeno u Službenom listu) i stajalište Vijeća u prvom čitanju od 15. studenoga 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu). Stajalište Europskog parlamenta od 12. prosinca 2013. (još nije objavljeno u Službenom listu).

(2) Odluka Vijeća 1999/468/EZ od 28. lipnja 1999. o utvrđivanju postupaka za izvršavanje provedbenih ovlasti dodijeljenih Komisiji (SL L 184, 17.7.1999., str. 23.).

(4) Uredba Vijeća (EEZ) br. 3030/93 od 12. listopada 1993. o zajedničkim pravilima za uvoz određenih tekstilnih proizvoda iz trećih zemalja (SL L 275, 8.11.1993., str. 1.).

(5) Uredba Vijeća (EZ) br. 517/94 od 7. ožujka 1994. o zajedničkim pravilima za uvoz tekstilnih proizvoda iz određenih trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni bilateralnim sporazumima, protokolima ili ostalim dogovorima, ili drugim posebnim uvoznim pravilima Zajednice (SL L 67, 10.3.1994., str. 1.).

(6) Uredba Vijeća (EZ) br. 953/2003 od 26. svibnja 2003. o izbjegavanju preusmjeravanja trgovine određenim ključnim lijekovima u Europsku uniju (SL L 135, 3.6.2003., str. 5.).

(7) Uredba Vijeća (EZ) br. 673/2005 od 25. travnja 2005. o uspostavi dodatnih carina na uvoz određenih proizvoda podrijetlom iz Sjedinjenih Američkih Država (SL L 110, 30.4.2005., str. 1.).

(8) Uredba Vijeća (EZ) br. 1528/2007 od 20. prosinca 2007. o primjeni aranžmana za proizvode podrijetlom iz određenih država koje pripadaju Skupini afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP) predviđenih u sporazumima o uspostavi ili koji vode uspostavi sporazumâ o gospodarskom partnerstvu (SL L 348, 31.12.2007., str. 1.).

(9) Uredba Vijeća (EZ) br. 55/2008 od 21. siječnja 2008. o uvođenju autonomnih trgovinskih povlastica za Republiku Moldovu i izmjeni Uredbe (EZ) br. 980/2005 i odluke Komisije 2005/924/EZ (SL L 20, 24.1.2008., str. 1.).

(10) UredbaVijeća (EZ) br. 1340/2008 od 8. prosinca 2008. o trgovini određenim proizvodima od čelika između Europske zajednice i Republike Kazakstan (SL L 348, 24.12.2008., str. 1.).

PRILOG

POPIS UREDBI KOJE SU OBUHVAĆENE ZAJEDNIČKOM TRGOVINSKOM POLITIKOM I IZMIJENJENE PRI PRILAGODBI ČLANKU 290. UGOVORA O FUNKCIONIRANJU EUROPSKE UNIJE ILI PRIMJENJIVIM ODREDBAMA UREDBE (EU) br. 182/2011 EUROPSKOG PARLAMENTA I VIJEĆA

1. Uredba (EEZ) br. 3030/93

U vezi s Uredbom (EEZ) br. 3030/93, kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustava za upravljanje uvozom određenih tekstilnih proizvoda, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi dodijeliti Komisiji što se tiče izmjena Priloga toj Uredbi, odobravanja dodatnih prilika za uvoz, uvođenja ili prilagodbe količinskih ograničenja i uvođenja zaštitnih mjera i sustava nadzora. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Uredbe (EEZ) br. 3030/93, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011.

Savjetodavni postupak bi se trebao koristiti u svrhu pokretanja i provođenja savjetovanja.

U skladu s tim Uredba (EEZ) br. 3030/93 mijenja se kako slijedi:

1.	Svako upućivanje na „članak 17.” tumači se kao upućivanje na „članak 17. stavak 2.”.

Članak 2. stavak 6. zamjenjuje se sljedećim:

„6. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a kako bi prilagodila definiciju količinskih ograničenja navedenih u Prilogu V. i kategorija proizvoda na koje se odnose, ako se to pokaže nužnim za osiguravanje da svaka naknadna izmjena kombinirane nomenklature (KN) ili bilo koja odluka koja izmjenjuje klasifikaciju takvih proizvoda ne rezultira smanjenjem takvih količinskih ograničenja.”.

Članak 6. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a kako bi izmijenila priloge usklađivanjem količinskih ograničenja u njima s ciljem popravljanja stanja navedenog u stavku 1. ovog članka, uz uvažavanje uvjeta sadržanih u relevantnim bilateralnim sporazumima.

Ako bi odgoda uvođenja mjera uzrokovala štetu, zbog uvoza u Uniju tekstilnih proizvoda po iznimno niskim cijenama, koju bi bilo teško popraviti te stoga to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju prvog podstavka primjenjuje se postupak iz članka 16.b.”.

Članak 8. mijenja se kako slijedi:

(a)

Prvi stavak zamjenjuje se sljedećim:

„Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a s ciljem izmjene priloga kako bi se dodijelile dodatne prilike za uvoz tijekom određene kvotne godine ako se, u određenim okolnostima, uvozi iznad onih navedenih u Prilogu V. zahtijevaju u odnosu na jednu ili više kategorija proizvoda.

U hitnim slučajevima, ako bi odgoda dodjele dodatnih prilika za uvoz tijekom određene kvotne godine mogla uzrokovati štetu zbog nedovoljnog obujma uvoza, a koju bi bilo teško popraviti te to stoga zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju prvog stavka primjenjuje se postupak iz članka 16.b. Komisija donosi odluku u roku od 15 radnih dana od zahtjeva države članice.”.

(b)	Pretposljednji stavak briše se.

Članak 10. mijenja se kako slijedi:

(a)	u stavku 7. točka (b) briše se;

(b)

stavak 13. zamjenjuje se sljedećim:

„13. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte s ciljem nametanja količinskih ograničenja izmjenom priloga u skladu s člankom 16.a u vezi s mjerama utvrđenim u stavcima 3. i 9. ovog članka.

U hitnim slučajevima, na vlastitu inicijativu Komisije ili u roku od 10 radnih dana od zahtjeva države članice koji navodi razloge za hitnost te ako bi odgoda uvođenja mjera uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti i to stoga zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju prvog podstavka primjenjuje se postupak iz članka 16.b.”.

6.	U članku 13. stavku 3. drugi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „Komisija odlučuje o izmjeni Priloga III. kako bi se uveo sustav prethodnog ili naknadnog nadzora. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a u vezi s uvođenjem sustava prethodnog nadzora.”.

U članku 15., stavci 3., 4. i 5. zamjenjuju se sljedećim:

„3. Ako Unija i zemlja dobavljač ne nađu zadovoljavajuće rješenje u roku određenom u članku 16. i ako Komisija ustanovi da postoje nedvojbeni dokazi o izbjegavanju, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s postupkom navedenim u članku 16.a s ciljem izmjene Priloga V. kako bi otpisala od količinskih ograničenja jednaku količinu proizvoda koji su podrijetlom iz dotične zemlje dobavljača.

Ako Komisija uoči da postoje jasni dokazi o zaobilaženju, a odgoda uvođenja mjera bi uzrokovala štetu, zbog nemogućnosti rješavanja zaobilaženja tako da se svaka šteta može dovoljno brzo suzbiti, a koju bi bilo teško popraviti te to stoga zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju prvog podstavka primjenjuje se postupak iz članka 16.b.

4. Kada postoje dostatni dokazi o lažnom deklariranju u vezi sa sastavom tkanine, količinama, opisom ili razvrstavanjem proizvoda podrijetlom iz predmetnih zemalja, tijela Unije mogu, u skladu s odredbama protokola i određenih bilateralnih sporazuma sklopljenih s trećim zemljama, odbiti uvesti dotične proizvode. Nadalje, ako se pokaže da je područje bilo koje od tih država uključeno u pretovar ili preusmjeravanje proizvoda koji nisu podrijetlom iz te države, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a s ciljem uvođenja količinskih ograničenja za te iste proizvode s podrijetlom u toj istoj državi, ako već ne podliježu količinskim ograničenjima, ili suzbijanja stanja navedenog u ovom stavku izmjenom Priloga V.

5. Pored toga, ako postoji dokaz uključivanja područja trećih zemalja koje su članice WTO-a, ali koje nisu navedene u Prilogu V., Komisija zahtijeva savjetovanje s dotičnom trećom zemljom ili dotičnim trećim zemljama u skladu s postupkom iz članka 16. kako bi se poduzele odgovarajuće mjere za rješavanje problema. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a za uvođenje količinskih ograničenja za predmetnu treću zemlju ili zemlje ili za suzbijanje stanja navedenog u ovom stavku izmjenom Priloga V.

Ako bi odgoda uvođenja mjera rješavanja zaobilaženja uzrokovala štetu koju bi bilo teško ispraviti, te to stoga zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju prvog podstavka primjenjuje se postupak iz članka 16.b.”.

8.	U članku 16. stavku 1. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim: „1. Nakon što dostavi informacije državama članicama, Komisija provodi savjetovanja navedena u ovoj Uredbi u skladu sa sljedećim pravilima:”.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 16.a

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenim u ovom članku.

2. Ovlast z adonošenje delegiranih akata iz članka 2. stavka 6., članka 6. stavka 2., članka 8., članka 10. stavka 13., članka 13. stavka 3., članka 15. stavaka 3., 4. i 5. i članka 19. ove Uredbe i članka 4. stavka 3. Priloga IV. i članka 2., članka 3. stavka 1. i 3. Priloga VII. ovoj Uredbi dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 20. veljače 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 2. stavka 6., članka 6. stavka 2., članka 8., članka 10. stavka 13., članka 13. stavka 3., članka 15. stavaka 3., 4. i 5. i članka 19. ove Uredbe i članka 4. stavka 3. Priloga IV. i članka 2., članka 3. stavaka 1. i 3. Priloga VII. ovoj Uredbi. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istovremeno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 2. stavka 6., članka 8., članka13. stavka 3., članka 15. stavaka 3., 4. i 5. i članka 19. ove Uredbe i članka4. stavka 3. Priloga IV. ovoj Uredbi stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 6. stavka 2. ove Uredbe i članka 2., članka 3. stavaka 1. i 3. Priloga VII. ove Uredbe stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 16.b

Hitni postupak

1. Delegirani akti, doneseni prema ovome članku, stupaju na snagu bez odlaganja i primjenjuju se sve dok se ne uloži prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskome parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi korištenja hitnog postupka.

2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na neki delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 16.a stavka 5. ili stavka 6. U takvom slučaju Komisija dotični akt stavlja izvan snage odmah nakon što je Europski parlament ili Vijeće obavijeste o svojoj odluci o ulaganju prigovora.”.

10.

U članku 17., naslov i stavci 1. i 2. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 17.

Odborska procedura

1. Komisiji pomaže Odbor za tekstil osnovan člankom 25. Uredbe Vijeća (EZ) br. 517/94 (*1). Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe EU br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*2).

1.a Pri upućivanju na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*1) Uredba Vijeća (EZ) br. 517/94 od 7. ožujka 1994. o zajedničkim pravilima za uvoz tekstilnih proizvoda iz određenih trećih zemalja koji nisu obuhvaćeni bilateralnim sporazumima, protokolima ili drugim dogovorima, ili drugim posebnim uvoznim pravilima Zajednice (SL L 67, 10.3.1994., str. 1.)."

11.	Članak 17.a zamjenjuje se sljedećim: „Članak 17.a Odbor za tekstil može razmotriti bilo koje pitanje u odnosu na primjenu ove Uredbe, koje je postavila Komisija ili na zahtjev države članice.”.

12.

Članak 19. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 19.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a u svrhu izmjene relevantnih priloga ovoj Uredbi kada je to potrebno kako bi se uzelo u obzir sklapanje, izmjene ili istek sporazuma, protokola ili aranžmana s trećim zemljama ili izmjene pravila Unije o statistici, carinskim aranžmanima ili zajedničkim pravilima za uvoz.”.

13.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 19.a

Izvješće

U skladu s člankom 22.a Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*3), Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

(*3) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”."

14.

U članku 4. Priloga IV. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Ako se utvrdi kršenje odredbi ove Uredbe te nakon dobivanja suglasnosti predmetne države ili država dobavljača, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a ove Uredbe u vezi s izmjenom relevantnih Priloga ove Uredbe kako je potrebno da bi se spriječilo ponavljanje takvog kršenja.

Ako bi odgoda uvođenja mjera protiv radnji koje krše ovu Uredbu uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti te to stoga zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju prvog podstavka primjenjuje se postupak iz članka 16.b. ove Uredbe”.

15.

U Prilogu VII. članak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 2.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a ove Uredbe kako bi ponovni uvoz koji nije obuhvaćen ovim Prilogom podvrgla posebnim količinskim ograničenjima, pod uvjetom da dotični proizvodi podliježu količinskim ograničenjima navedenim u članku 2. ove Uredbe.

Ako bi odgoda uvođenja mjera protiv ponovnog uvoza trgovine vanjskom proizvodnjom uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti te to stoga zahtijevaju takvi krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju ovog prvog podprimjenjuje se postupak iz članka 16.b. ove Uredbe”.

16.

U Prilogu VII. članak 3. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a ove Uredbe kako bi utjecala na prijenose među kategorijama i prijevremeno korištenje ili prijenos dijelova posebnih količinskih ograničenja iz jedne godine u drugu.

Ako bi odgoda uvođenja mjera uzrokovala štetu ometanjem trgovine vanjskom proizvodnjom s obzirom na pravni zahtjev za upravljanje takvim prijenosima iz jedne godine u drugu, a takvu štetu bi bilo teško ispraviti te to stoga zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju prvog podstavka primjenjuje se postupak iz članka 16.b. ove Uredbe”;

(b)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a ove Uredbe u svrhu usklađenja posebnih količinskih ograničenja ako postoji potreba za dodatnim uvozom.

Ako bi odgoda izmjene posebnih količinskih ograničenja, ako postoji potreba za dodatnim uvozom, mogla uzrokovati štetu ometanjem pristupa takvim traženim dodatnim uvozima, a tu bi štetu bilo teško popraviti te to stoga zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju prvog podstavka primjenjuje se postupak iz članka 16.b.”.

2. Uredba (EZ) br. 517/94

U vezi s Uredbom (EZ) br. 517/94, kako bi se osiguralo pravilno funkcioniranje sustava za upravljanje uvozom određenih tekstilnih proizvoda koji nisu obuhvaćeni bilateralnim sporazumima, protokolima ili drugim aranžmanima, ili ostalim posebnim pravilima Unije o uvozu, ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije trebalo bi dodijeliti Komisiji što se tiče izmjena Priloga toj Uredbi, promjene pravila o uvozu i uvođenja zaštitnih mjera i sustava nadzora u skladu s tom Uredbom. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka.

Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

Kako bi se osigurali jedinstveni uvjeti za provedbu Uredbe (EZ) br. 517/94, provedbene ovlasti trebale bi se dodijeliti Komisiji. Te bi se ovlasti trebale izvršavati u skladu s Uredbom (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća.

Savjetodavni postupak bi se trebao koristiti za donošenje nadzornih mjera zbog učinka tih mjera i njihovog logičnog slijeda u odnosu na donošenje konačnih zaštitnih mjera.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 517/94 mijenja se kako slijedi:

Članak 3. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Bilo koji tekstilni proizvod naveden u Prilogu V. ovoj Uredbi, a podrijetlom iz tamo navedenih zemalja može se uvesti u Uniju pod uvjetom da Komisija utvrdi godišnje količinsko ograničenje. Svako takvo količinsko ograničenje temelji se na prethodnim trgovinskim tokovima ili, ako to nije dostupno, na propisno opravdanim procjenama takvih trgovinskih tokova. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte s ciljem izmjene relevantnih priloga ovoj Uredbi u skladu s člankom 25.a u vezi s uspostavom takvih godišnjih količinskih ograničenja.”.

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

1. Odbor iz članka 25. može razmotriti bilo koje pitanje u odnosu na primjenu ove Uredbe, koje je postavila Komisija ili na zahtjev države članice.

2. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 25.a u vezi s mjerama potrebnim za prilagodbu prilogâ III. i VII. ovoj Uredbi ako se otkriju problemi u njihovom učinkovitom funkcioniranju.”.

Članak 7. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 1. zamjenjuje se sljedećim:

„1. Ako je Komisiji očigledno da postoje dostatni dokazi koji opravdavaju pokretanje ispitnog postupka u vezi s uvjetima uvoza proizvoda spomenutih u članku 1., Komisija pokreće ispitni postupak. Nakon što je odlučila o potrebi za pokretanjem takvog ispitnog postupka, Komisija pruža informacije državama članicama.”;

(b)	u stavku 2. prvi podstavak zamjenjuje se sljedećim: „2. Pored informacija navedenih u članku 6., Komisija traži sve informacije koje smatra potrebnima te nastoji provjeriti te informacije pri uvoznicima, trgovcima, zastupnicima, proizvođačima, trgovačkim udruženjima i organizacijama.”.

4.	Članak 8. stavak 2. zamjenjuje se sljedećim: „2. Ako Komisija smatra da nadzorne i zaštitne mjere Unije nisu potrebne, ona može, u skladu s postupkom ispitivanja navedenim u članku 25. stavku 2. odlučiti obustaviti ispitne postupke, navodeći njihove glavne zaključke.”.

Članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)

u stavku 1. točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)	odlučiti uvesti naknadni nadzor Unije određenih uvoza u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 25. stavka 1.a;

(b)	odlučiti, u svrhu nadzora trenda tih uvoza, podvrgnuti određene uvoze prethodnom nadzoru Unije u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 25. stavku 1.a”;

(b)

u stavku 2. točke (a) i (b) zamjenjuju se sljedećim:

„(a)	odlučiti uvesti naknadni nadzor Unije određenih uvoza u skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 25. stavka 1.a;

(b)	odlučiti, u svrhu nadzora trenda tih uvoza, podvrgnuti određene uvoze prethodnom nadzoru Unije u skladu sa savjetodavnim postupkom navedenim u članku 25. stavku 1.a.”.

6.	Članak 12. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim: „3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 25.a u vezi s mjerama navedenim u stavcima 1. i 2. ovog članka s ciljem promjene pravila uvoza za predmetne proizvode, uključujući izmjenu priloga ovoj uredbi.”.

Članak 13. zamjenjuje se sljedećim

„Članak 13.

U hitnim slučajevima kada bi odsutnost mjera uzrokovala nepopravljivu štetu industriji Unije te kada Komisija utvrdi, na vlastitu inicijativu ili na zahtjev države članice, da su uvjeti navedeni u članku 12. stavcima 1. i 2. ispunjeni i smatra da na određenu kategoriju proizvoda navedenih u Prilogu I. ovoj Uredbi na koju se ne primjenjuje nikakvo količinsko ograničenje treba primjenjivati količinska ograničenja ili prethodne ili naknadne mjere nadzora, te stoga to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte iz članka 12. stavaka 1. i 2. primjenjuje se postupak iz članka 25.b u svrhu promjene uvoznih pravila za dotični proizvod, uključujući izmjene prilogâ ovoj Uredbi.”.

8.	U članku 15. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim: „U skladu sa savjetodavnim postupkom iz članka 25. stavka 1.a, Komisija na zahtjev države članice ili na vlastitu inicijativu u slučaju da je vjerojatno da će doći do situacije iz članka 12. stavka 2. može:”,

9.	U članku 16., treći stavak zamjenjuje se sljedećim: „Te se mjere donose u skladu s odgovarajućim postupkom koji se primjenjuje na mjere koje se donose u skladu s člancima 10., 11. i 12.”.

10.

U članku 25. stavci 1., 2., 3. i 4. zamjenjuju se sljedećim:

„Članak 25.

1. Komisiji pomaže Odbor za tekstil. Navedeni odbor je odbor u smislu Uredbe (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (*4).

1.a Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 4. Uredbe (EU) br. 182/2011.

2. Prilikom upućivanja na ovaj stavak primjenjuje se članak 5. Uredbe (EU) br. 182/2011.

(*4) Uredba (EU) br. 182/2011 Europskog parlamenta i Vijeća od 16. veljače 2011. o utvrđivanju pravila i općih načela u vezi s mehanizmima nadzora država članica nad izvršavanjem provedbenih ovlasti Komisije (SL L 55, 28.2.2011., str. 13.).”."

11.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 25.a

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 3., članka 5. stavka 2., članka 12. stavka 3. članaka 13. i 28. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 20. veljače 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavka 3., članka 5. stavka 2., članka 12. stavka 3., članaka 13. i 28. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 5. stavka 2., članaka 13. i 28. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stavka 3. i članka 12. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za četiri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 25.b

1. Delegirani akti doneseni na temelju ovog članka odmah stupaju na snagu i primjenjuju se ako nije uložen nikakav prigovor u skladu sa stavkom 2. U priopćenju Europskom parlamentu i Vijeću o delegiranom aktu navode se razlozi korištenja hitnog postupka.

2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na neki delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 25.a stavka 5. U takvom slučaju Komisija dotični akt stavlja izvan snage odmah nakon što je Europski parlament ili Vijeće obavijeste o svojoj odluci o ulaganju prigovora.”

12.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 26.a

U skladu s člankom 22.a Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*5), Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

(*5) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”."

13.

Članak 28. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 28.

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 25.a u svrhu izmjene odgovarajućih priloga kada je to potrebno kako bi se uzelo u obzir sklapanje, izmjene ili istek sporazuma ili aranžmana s trećim zemljama ili izmjene pravila Unije o statistici, carinskim aranžmanima ili zajedničkim pravilima za uvoz.”.

3. Uredba (EZ) br. 953/2003

U vezi s Uredbom (EZ) br. 953/2003, kako bi se dodali proizvodi na popis proizvoda obuhvaćenih tom Uredbom, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije kako bi se izmijenili Prilozi toj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 953/2003 mijenja se kako slijedi:

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)	stavak 3. briše se;

(b)

stavak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„4. Ako Komisija utvrdi da određeni proizvod udovoljava zahtjevima iz ove Uredbe, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 5. stavkom 5. kako bi dodala dotični proizvod u Prilog I. ovoj Uredbi prilikom sljedećeg ažuriranja. Komisija obavješćuje podnositelja zahtjeva o svojoj odluci u roku od 15 dana od njezinog donošenja.

Ako bi odgoda dodavanja određenog proizvoda u Prilog I. uzrokovala odgodu odgovora na hitnu potrebu za pristupom cjenovno prihvatljivim osnovnim lijekovima u zemljama u razvoju te, stoga, kada to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte, donesene u skladu s prvim podstavkom, primjenjuje se postupak iz članka 5.a.”;

(c)

stavak 9. zamjenjuje se sljedećim:

„9. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 5. stavkom 6. kako bi prilagodila Priloge II., III. i IV. kada je do potrebno, u svrhu revizije popisa bolesti, država odredišta obuhvaćenih ovom Uredbom, kao i formula koje se koriste za utvrđivanje proizvoda s diferenciranim cijenama, s obzirom na iskustvo stečeno u njezinoj primjeni ili radi odgovora na zdravstvenu krizu.”.

Članak 5. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 5.

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 4. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od 5 godina počevši od 20. veljače 2014. Komisija sastavlja izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja petogodišnjeg razdoblja. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 4. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 4. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 9. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za četiri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 5.a

2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na neki delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 5. stavka 5. i članka 5. stavka 6. U takvom slučaju Komisija dotični akt stavlja izvan snage odmah nakon što je Europski parlament ili Vijeća obavijeste o svojoj odluci o ulaganju prigovora.”.

Članak 11. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Komisija izvještava svake dvije godine Europski parlament i Vijeće o količinama izvezenima po diferenciranim cijenama, uključujući količine izvezene u okviru partnerskog sporazuma sklopljenog između proizvođača i vlade države odredišta. U izvješću se ispituje opseg država i bolesti te opći kriteriji za provedbu članka 3.”;

(b)

dodaju se sljedeći stavci:

„3. Europski parlament može, u roku od jednog mjeseca nakon što Komisija podnese izvješće, pozvati Komisiju na ad hoc sastanak svog odgovornog odbora kako bi predstavio i objasnio pitanja povezana s primjenom ove Uredbe.

4. Najkasnije šest mjeseci od datuma podnošenja izvješća Europskom parlamentu i Vijeću, Komisija javno objavljuje izvješće.”.

4. Uredba (EZ) br. 673/2005

U vezi s Uredbom (EZ) br. 673/2005, kako bi se provele odgovarajuće prilagodbe mjerama iz te Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenom stope dodatne pristojbe ili popisa iz prilogâ I. i II. Uredbi (EZ) br. 673/2005 prema uvjetima određenima u toj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja, uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 673/2005 mijenja se kako slijedi:

Članak 3. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 4. radi prilagodba i izmjena na temelju ovog članka.

Kada se podaci o iznosu isplata koje su izvršile Sjedinjene Američke Države stavljaju na raspolaganje na kraju godine, na takav način da nije moguće ispuniti rokove WTO-a i zakonske rokove primjenom postupka iz članka 4. i, u slučaju prilagodbi i izmjena priloga, kada to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene u skladu s prvim podstavkom primjenjuje se postupak iz članka 4.a.”.

Članak 4. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 4.

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 3. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od 5 godina počevši od 20. veljače 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 3. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 3. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 4.a

2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na neki delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 4. stavka 5. U takvom slučaju Komisija dotični akt stavlja izvan snage odmah nakon što je Europski parlament ili Vijeća obavijeste o svojoj odluci o ulaganju prigovora.”.

5. Uredba (EZ) br. 1528/2007

U vezi s Uredbom (EZ) br. 1528/2007, kako bi s provele tehničke prilagodbe aranžmanima za proizvode podrijetlom iz određenih dijelova Skupine afričkih, karipskih i pacifičkih država (AKP), Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenom Priloga I. toj Uredbi u svrhu dodavanja ili uklanjanja regija ili država i u vezi s uvođenjem tehničkih izmjena u Prilog II. toj Uredbi koje su potrebne zbog primjene tog Priloga. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 1528/2007 mijenja se kako slijedi:

Članak 2. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 2. zamjenjuje se sljedećim:

„2. Komisija mijenja Prilog I. na temelju delegiranih akata u skladu s člankom 24.a kako bi dodala regije ili države iz Skupine država AKP-a koje su zaključile pregovore o sporazumu između Unije i te regije ili države i koje barem zadovoljavaju zahtjeve iz članka XXIV. GATT-a 1994.”;

(b)	u stavku 3. uvodni tekst zamjenjuje se sljedećim: „3. Ta regija ili država ostaje na popisu iz Priloga I. ovoj Uredbi osim ako Komisija donese delegirani akt u skladu s člankom 24.a kojim se mijenja Prilog I. u svrhu uklanjanja regije ili države iz tog Priloga, posebice ako:”.

Članak 4. mijenja se kako slijedi:

(a)

stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Komisiji pomaže Odbor za carinski zakonik koji je osnovan na temelju članka 184. Uredbe (EZ) br. 450/2008 Europskog parlamenta i Vijeća (*6).

(*6) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.).”;"

(b)

Dodaju se sljedeći stavci 4. i 5.:

„4. Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 24.a ove Uredbe koji se odnose na tehničke izmjene Priloga II. kada je potrebno uzeti u obzir izmjene drugih carinskih propisa Unije.

5. Odluke o postupanju s Prilogom II. ovoj Uredbi mogu se donositi u skladu s postupkom iz članaka 183. i 184. Uredbe (EZ) br. 450/2008.”.

Članak 23. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 23.

Prilagodba tehničkom razvoju

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 24.a ove Uredbe koji se odnose na tehničke izmjene članka 5. i članaka od 8. do 22. koje mogu biti potrebne zbog razlika između ove Uredbe i sporazuma s regijama ili državama iz Priloga I. ovoj Uredbi, koji su potpisani i privremeno se primjenjuju ili koji su sklopljeni u skladu s člankom 218. UFEU-a.”.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 24.a

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 2. stavaka 2. i 3., članka 4. stavka 4. i članka 23. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od pet godina počevši od 20. veljače 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće u svakom trenutku mogu opozvati delegiranje ovlasti iz članka 2. stavaka 2. i 3., članka 4. stavka 4. i članka 23. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 4. stavka 4. i članka 23. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

6. Delegirani akt donesen na temelju članka 2. stavaka 2. i 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za četiri mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

6. Uredba (EZ) br. 55/2008

U vezi s Uredbom (EZ) br. 55/2008, kako bi se omogućila prilagodba te Uredbe, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenom potrebnom s obzirom na promjene u carinskim zakonicima ili za sklapanje sporazuma s Moldovom. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 55/2008 mijenja se kako slijedi:

Članak 7. zamjenjuje se sljedećim:

„Članak 7.

Dodjela ovlasti

Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 8.a kako bi provela potrebne izmjene i prilagodbe odredaba ove Uredbe zbog:

(a)	izmjena oznaka kombinirane nomenklature i pododjeljaka TARIC-a;

(b)	sklapanja drugih sporazuma između Unije i Moldove, ukoliko se izmjene i prilagodbe odnose na priloge ovoj uredbi.”.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 8.a

Izvršavanje delegiranih ovlasti

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 7. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od 5 godina počevši od 20. veljače 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u bilo kojem trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 7. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen na temelju članka 7. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće ne ulože nikakav prigovor u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću ili ako su prije isteka tog roka Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.”.

Umeće se sljedeći članak:

„Članak 12.a

Izvješće

U skladu s člankom 22.a Uredbe Vijeća (EZ) br. 1225/2009 (*7), Komisija u svoje godišnje izvješće Europskom parlamentu i Vijeću o primjeni i provedbi mjera trgovinske zaštite uključuje podatke o provedbi ove Uredbe.

(*7) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”."

7. Uredba (EZ) br. 1340/2008

U vezi s Uredbom (EZ) br. 1340/2008, kako bi se omogućilo učinkovito upravljanje određenim ograničenjima, Komisiji bi trebalo delegirati ovlast za donošenje akata u skladu s člankom 290. Ugovora o funkcioniranju Europske unije u vezi s izmjenama Priloga V. toj Uredbi. Posebno je važno da Komisija tijekom svojeg pripremnog rada provede odgovarajuća savjetovanja uključujući i ona na razini stručnjaka. Prilikom pripreme i izrade delegiranih akata, Komisija bi trebala osigurati da se relevantni dokumenti Europskom parlamentu i Vijeću šalju istodobno, na vrijeme i na primjeren način.

U skladu s tim, Uredba (EZ) br. 1340/2008 mijenja se kako slijedi:

Članak 5. stavak 3. zamjenjuje se sljedećim:

„3. Ako Unija i Republika Kazakstan ne nađu zadovoljavajuće rješenje i ako Komisija ustanovi da postoje nedvojbeni dokazi o izbjegavanju, Komisija je ovlaštena donijeti delegirane akte u skladu s člankom 16.a kako bi otpisala od količinskih ograničenja jednaku količinu proizvoda koji su podrijetlom iz Republike Kazakstana te kako bi sukladno tomu izmijenila Prilog V. ovoj Uredbi.

Ako bi odgoda mjere za dovoljno brzo postupanje s nedvojbenim dokazima o zaobilaženju uzrokovala štetu koju bi bilo teško popraviti te, stoga, kada to zahtijevaju krajnje hitni razlozi, na delegirane akte donesene na temelju prvog podstavka primjenjuje se postupak iz članka 16.b.”.

Umeću se sljedeći članci:

„Članak 16.a

1. Ovlast za donošenje delegiranih akata dodjeljuje se Komisiji podložno uvjetima utvrđenima u ovom članku.

2. Ovlast za donošenje delegiranih akata iz članka 5. stavka 3. dodjeljuje se Komisiji na razdoblje od 5 godina počevši od 20. veljače 2014. Komisija izrađuje izvješće o delegiranju ovlasti najkasnije devet mjeseci prije kraja razdoblja od pet godina. Delegiranje ovlasti automatski se produljuje za razdoblja jednakog trajanja, osim ako se Europski parlament ili Vijeće tom produljenju usprotive najkasnije tri mjeseca prije kraja svakog razdoblja.

3. Europski parlament ili Vijeće mogu u svakom trenutku opozvati delegiranje ovlasti iz članka 5. stavka 3. Odlukom o opozivu prekida se delegiranje ovlasti koje je u njoj navedeno. Opoziv proizvodi učinke dan nakon objave spomenute odluke u Službenom listu Europske unije ili na kasniji dan naveden u spomenutoj odluci. On ne utječe na valjanost delegiranih akata koji su već na snazi.

4. Čim donese delegirani akt, Komisija ga istodobno priopćuje Europskom parlamentu i Vijeću.

5. Delegirani akt donesen u na temelju članka 5. stavka 3. stupa na snagu samo ako Europski parlament ili Vijeće u roku od dva mjeseca od priopćenja tog akta Europskom parlamentu i Vijeću na njega ne ulože nikakav prigovor ili ako su prije isteka tog roka i Europski parlament i Vijeće obavijestili Komisiju da neće uložiti prigovore. Taj se rok produljuje za dva mjeseca na inicijativu Europskog parlamenta ili Vijeća.

Članak 16.b

2. Europski parlament ili Vijeće mogu uložiti prigovor na neki delegirani akt u skladu s postupkom iz članka 16.a stavka 5. U takvom slučaju Komisija dotični akt stavlja izvan snage odmah nakon što je Europski parlament ili Vijeća obavijeste o svojoj odluci o ulaganju prigovora.”.

(*3) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”.

(*5) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”.

(*6) Uredba (EZ) br. 450/2008 Europskoga parlamenta i Vijeća od 23. travnja 2008. o Carinskom zakoniku Zajednice (Modernizirani carinski zakonik) (SL L 145, 4.6.2008., str. 1.).”;

(*7) Uredba Vijeća (EZ) br. 1225/2009 od 30. studenoga 2009. o zaštiti od dampinškog uvoza iz zemalja koje nisu članice Europske zajednice (SL L 343, 22.12.2009., str. 51.).”.”

Zajednička izjava Europskog parlamenta, Vijeća i Komisije o Uredbi (EEZ) br. 3030/93 i Uredbi (EZ) br. 517/94

Utvrđeno je da se postupci iz članka 2. stavka 6., članka 6. stavka 2., članaka 8. i 10., članka 13. stavka 3., članka 15. stavaka 3., 4. i 5. i članka 19. Uredbe (EEZ) br. 3030/93, te članka 4. stavka 3. Priloga IV. Uredbi (EEZ) br. 3030/93 i članka 2., članka 3. stavaka 1. i 3. Priloga VII. Uredbi (EEZ) br. 3030/93, te članka 3. stavka 3., članka 5. stavka 2., članka 12. stavka 3. i članaka 13. i 28. Uredbe (EZ) br. 517/94 pretvaraju u postupke za donošenje delegiranih akata. Primljeno je na znanje da se neki od tih članaka odnose na postupke odlučivanja za donošenje zaštitnih mjera u području trgovinske zaštite.

Europski parlament, Vijeće i Komisija smatraju da sa zaštitnim mjerama treba postupati kao s provedbenim mjerama. Iznimno, u određenim postojećim Uredbama koje su prethodno navedene, mjere poprimaju oblik delegiranih akata, budući da uvođenje zaštitne mjere ima oblik izmjene odgovarajućih priloga osnovnim uredbama. To proizlazi iz posebne strukture koja je specifična za prethodno navedene postojeće Uredbe te se, uslijed toga, neće rabiti kao presedan za izradu budućih instrumenata trgovinske zaštite i drugih zaštitnih mjera.

Izjava Komisije o kodifikaciji

Donošenje Uredbe (EU) br. 37/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječanj 2014. o izmjeni određenih uredaba u odnosu na zajedničku trgovinsku politiku u pogledu postupaka radi donošenja određenih mjera i Uredbe (EU) br 38/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječanj 2014. o izmjeni određenih uredaba u odnosu na zajedničku trgovinsku politiku u pogledu dodjeljivanja delegiranih i provedbenih ovlasti radi donošenja određenih mjera imat će za posljedicu znatan broj izmjena dotičnih akata. Kako bi se poboljšala čitljivost dotičnih akata, Komisija će što je brže moguće predložiti njihovu kodifikaciju nakon što se te dvije Uredbe donesu, a najkasnije do 1. lipnja 2014.

Izjava Komisije o delegiranim aktima

		ISSN 1977-0847 doi:10.3000/19770847.L_2014.018.hrv
Službeni list Europske unije		L 18

Hrvatsko izdanje	Zakonodavstvo	Godište 57. 21. siječnja 2014.

Sadržaj		I. Zakonodavni akti	Stranica
		UREDBE
	*	Uredba (EU) br. 37/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2014. o izmjeni određenih uredbi koje se odnose na zajedničku trgovinsku politiku s obzirom na postupke za donošenje određenih mjera	1
	*	Uredba (EU) br. 38/2014 Europskog parlamenta i Vijeća od 15. siječnja 2014. o izmjeni određenih uredbi koje se odnose na zajedničku trgovinsku politiku s obzirom na dodjelu delegiranih i provedbenih ovlasti za donošenje određenih mjera	52