PRILOG I.

Odobravaju se sljedeće izmjene specifikacije zaštićene oznake izvornosti „Fourme d’Ambert”:

1.   Rubrika IV.2. „Opis proizvoda”

—

Opis proizvoda upotpunjen je sljedećim organoleptičkim opisom: „Fourme d’Ambert ima mekanu i kremastu teksturu. Finog je i mirisnog okusa, mliječnog teka koji je naglašen kombinacijom okusa koji proizlaze iz djelovanja sojeva Penicillium roqueforti, tipično voćnog okusa. Smije biti blago slan i pomalo gorkast.”. Taj je opis koristan pri organoleptičkom ispitivanju proizvoda u sklopu kontrole.

—	Navodi se „Dopušta se rezanje sira Fourme d’Ambert ako to neće narušiti njegovu teksturu”. S obzirom na stalne promjene načina potrošnje sira, tom se odredbom utvrđuje okvir kako bi se izbjegla odstupanja u pogledu vrste rezanja.

2.   Rubrika IV.4. „Dokaz o podrijetlu”

2.1.   Podrubrika IV.4.1. „Prijavni podaci”

—

Navodi se: „Identifikacijska prijava napravljena je prema modelu koji je odobrio ravnatelj Nacionalnog zavoda za podrijetlo i kvalitetu.”. Sadržaj i načini prijenosa prijava potrebnih za upoznavanje i praćenje proizvoda navedeni su za svaku kategoriju nadležnih gospodarskih subjekata. Te su izmjene povezane s reformom sustava nadzora zaštićenih oznaka podrijetla koja je uvedena Zakonom br. 2006-1547 od 7. prosinca 2006. o vrednovanju poljoprivrednih, šumskih ili prehrambenih te morskih proizvoda.

2.2.   Podrubrika IV.4.2. „Registri”

—	Dopunjen je popis registracija koje gospodarski subjekti trebaju izvršiti kako bi se omogućila kontrola proizvodnih uvjeta utvrđenih specifikacijom.

2.3.   Podrubrika IV.4.3. „Nadzor proizvoda”

—	Naveden je stadij u kojem se provodi organoleptičko ispitivanje proizvoda i metoda uzimanja uzorka. Ti se načini zatim preuzimaju u planove kontrole ili nadzora oznake podrijetla koje izrađuje kontrolno tijelo.

3.   Rubrika IV.5. „Način proizvodnje”

3.1.   Podrubrika IV.5.1. „Proizvodnja mlijeka”

—

Definirano je mliječno stado. Radi se o „svim mliječnim kravama i junicama koje se nalaze na gospodarstvu”, s time da su „mliječne krave životinje koje daju mlijeko i zasušene životinje”, a „junice su životinje u razdoblju nakon odbijanja od mlijeka do prvog teljenja”. Tom se definicijom nastoji jasno utvrditi na koje se životinje misli pri uporabi pojmova „mliječno stado”, „mliječne krave” i „junice” u nastavku specifikacije, kako bi se izbjegle zabune.

—

Predlaže se uvođenje sljedeće odredbe: „Od 1. siječnja 2015. sakupljeno krmivo koje se daje junicama potječe također iz zemljopisnog područja. Najmanje mjesec dana prije nego što će ući u razdoblje laktacije, junice se nalaze na gospodarstvu, a njihova prehrana zadovoljava odredbe utvrđene ovom specifikacijom u pogledu prehrane mliječnih krava u laktaciji.”

Ta mjera ima za cilj ojačati povezanost sa zemljom putem ishrane mliječnog stada (uključujući i junice) i omogućiti kontrolu ishrane životinja (izbjegavajući osobito prijenos krmiva između mliječnih krava i junica). Utvrđen je rok za početak primjene te mjere. Naime, radi postizanja autonomnosti ishrane mogu se zahtijevati radnje čija će provedba potrajati (promjena prakse, izmjena parcelacije).

—

Odredba o zabrani krstašica glasi ovako: „Zabranjuje se konzumiranje i davanje krstašica u obliku zelenog krmiva i to svim životinjama na gospodarstvu.” Time se omogućuje kontrola i izbjegavanje svake zabune u pogledu nekih krstašica koje istodobno mogu biti krma i dopunska hrana (primjerice repica).

—

Značaj trave kao temelja prehrane potvrđen je, što je navedeno i naglašeno sljedećim odredbama: „U prosjeku, godišnja količina svježe trave, suhog ili prosušenog sijena ili silirane trave treba činiti najmanje 50 % osnovnog obroka mliječnih krava, izraženo suhom tvari. Dnevna količina svježe trave, suhog ili prosušenog sijena ili silirane trave čini najmanje 30 % osnovnog obroka mliječnih krava, izraženo suhom tvari.”

—	Odredba o najmanjoj količini sijena koja se daje kravama izvan razdoblja ispaše iznova je uobličena i dopunjena rečenicom „Sijeno podrazumijeva pokošenu i osušenu travu s više od 80 % suhe tvari.” Naime, kontrola je ukazala na potrebu za definiranjem pojma sijeno.

—

Navedeni su uvjeti skladištenja krmiva kako slijedi: „Od 1. siječnja 2015. sijeno kojim se hrani mliječno stado skladišti se ispod trajnog zaklona, na suhom mjestu i odvojeno od poda. Silirano krmivo skladišti se na betoniranom ili stabiliziranom području”. Tim se odredbama nastoji očuvati kvaliteta krmiva. Odgađanjem stupanja na snagu prve odredbe omogućuje gospodarskim subjektima da izvrše potrebna ulaganja.

—

Radi preciznosti, navedeno je da se zabrana uzgoja stalnim držanjem u staji odnosi na mliječne krave. U razdoblju kad je trava dostupna i čim to klimatski uvjeti dopuste, obvezna je ispaša mliječnih krava u laktaciji pod sljedećim uvjetima: „Trajanje ispaše ne smije biti kraće od 150 dana godišnje. Površine koje imaju mliječne krave u laktaciji za ispašu u prosjeku iznose najmanje 30 ara po kravi tijekom razdoblja ispaše. Pašnjaci su dostupni životinjama”. Tim se uvjetima nastoji ojačati značaj ispaše u ishrani mliječnih krava.

—	Sirovine dopuštene u koncentratima koji se daju mliječnim kravama i dopušteni aditivi od sada su navedeni na dva različita pozitivna popisa radi bolje jasnoće.

Važeći popis sirovina dopuštenih u koncentratima koji se daju mliječnim kravama dopunjen je proizvodima od zrnja žitarica, vlažnim kukuruzom u zrnu, proizvodima od zrnja uljarica i mahunarki, nusproizvodima dobivenim iz zrnja mahunarki, suproizvodima nastalim fermentiranjem amino-kiselina i amonijevih soli. Pojmovi „zrnje kultura bogatih bjelančevinama”, „sve pogače bez dodatka uree” i „sol, minerali” zamjenjuju se pojmovima „zrnje mahunarki”, „nusproizvodi zrna uljarica ili uljastog voća, bez dodatka uree” odnosno „mineralni elementi”. Također je navedeno da se klipovi kukuruza mogu čuvati na suho ili silirani. Te sirovine nemaju utjecaja na kvalitetu proizvoda.

Zabranjena je uporaba kaustične sode za zaštitu žitarica i njihovih nusproizvoda jer to nije tradicionalna praksa.

Rečenica „Zabranjen je bilo koji aditiv kojim se mijenja sastav mlijeka” zamjenjuje se pozitivnim popisom aditiva, u kojem se iscrpno navode kategorije i funkcionalne skupine dopuštenih aditiva, poštujući propisanu terminologiju. Tom se izmjenom nastoji izbjeći svaka dvoznačnost ili tumačenje tijekom kontrola.

—	Dodana je odredba kojom se zabranjuju GMO-ovi u ishrani životinja i kulturama s gospodarstva radi očuvanja tradicionalne ishrane.

—

Načini uvođenja životinja kupljenih izvan gospodarstva u mliječno stado navedeni su kako slijedi: „Najmanje mjesec dana nakon početka laktacije, kupljene junice i zasušene krave nalaze se na gospodarstvu i njihova ishrana zadovoljava odredbe utvrđene ovom specifikacijom u pogledu ishrane mliječnih krava u laktaciji.”. Dakle, životinje kupljene izvan gospodarstva imaju razdoblje prilagodbe od najmanje mjesec dana prije nego se njihovo mlijeko počne koristiti za proizvodnju sira Fourme d’Ambert.

Uvođenje muznih krava u laktaciji u stado moguće je pod sljedećim uvjetima: „Muzne krave kupljene u vrijeme laktacije od uzgajivača koji se ne pridržavaju uvjeta proizvodnje oznake izvornosti ‚Fourme d’Ambert’ čine u mliječnom stadu najviše 10 % svih muznih krava u laktaciji na gospodarstvu u promatranoj godini, ili najviše 1 mliječnu kravu u laktaciji u promatranoj godini za gospodarstva s manje od 10 mliječnih krava na gospodarstvu.”

—	Navodi se: „Izlijevanje cisterni u stalne spremnike obvezno se provodi u zemljopisnom području zaštićene oznake izvornosti” kako bi se poboljšala sljedivost mlijeka i omogućila kontrola.

3.2.   Podrubrika IV.5.5. „Proizvodnja na gospodarstvu”

—

U slučaju proizvodnje na gospodarstvu briše se rečenica „koristi se mlijeko dobiveno najviše dvjema uzastopnim mužnjama, s time da se prva hladi radi konzerviranja”. Smatra se nepotrebnom s obzirom na odredbu kojom je za tu vrstu proizvodnje predviđeno „sirenje se provodi najviše 16 sati nakon najstarije mužnje”.

3.3.   Podrubrika IV.5.3. „Prerada”

—	Navedeno je da se pikiranje provodi od četvrtog dana od dana sirenja, umjesto četvrtog dana nakon sirenja, kako bi se izbjegla svaka neodređenost tijekom kontrole u skladu s tekućim praksama u proizvodnim fazama.

4.   Rubrika IV.8. „Označivanje”

Ukida se obveza stavljanja napomene „oznaka kontroliranog podrijetla” na etiketu i zamjenjuje obvezom stavljanja simbola Europske unije za zaštićenu oznaku izvornosti radi čitljivosti i sinergije u oglašavanju proizvoda registriranih kao ZOI.

5.   Rubrika IV.9. „Nacionalni zahtjevi”

U skladu s prethodno navedenom nacionalnom reformom sustava kontrole zaštićenih oznaka podrijetla, dodaje se tablica s glavnim točkama koje treba kontrolirati i metodom njihova ocjenjivanja.

PRILOG II.

PROČIŠĆENI JEDINSTVENI DOKUMENT

Uredba Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (1)

„FOURME D’AMBERT”

EZ br.: FR-PDO-0217-010150-6.7.2012.

ZOZP ( ) ZOI (X)

1.   Naziv

„Fourme d’Ambert”

2.   Država članica ili treća zemlja

Francuska

3.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1.   Vrsta proizvoda

Razred 1.3.

Sirevi

3.2.   Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Sir sa zaštićenom oznakom izvornosti „Fourme d’Ambert” je sir proizveden od usirenog kravljeg mlijeka, u obliku valjka visine od 17 do 21 centimetara, promjera od 12,5 do 14 centimetara i težine od 1,9 do 2,5 kilograma, tijesta prošaranog zelenom plijesni, neistisnut, nekuhan, fermentiran i slan.

Sadržava najmanje 50 grama masnoća na 100 grama sira nakon potpunog isušivanja, a sadržaj suhe tvari ne smije biti niži od 50 grama na 100 grama dozrelog sira.

Sir može imati zaštićenu oznaku izvornosti „Fourme d’Ambert” tek od dvadesetosmog dana od dana sirenja.

„Fourme d’Ambert” je sir prekriven finom suhom koricom s tragovima plijesni, svijetlo-sive do sive boje s mogućom bijelom, žutom i crvenom plijesni te plavičastim odsjajem. Tijesto čija je boja od bijele do boje vrhnja ima ravnomjerno raspoređene otvore s plijesni plavo-zelene boje.

„Fourme d’Ambert” ima mekanu i kremastu teksturu. Finog je i mirisnog okusa, mliječnog teka koji je naglašen kombinacijom okusa koji proizlaze iz djelovanja sojeva Penicillium roqueforti, tipično voćnog okusa. Prihvatljivi su prstohvat soli i blaga gorčina.

3.3.   Sirovine (samo za prerađene proizvode)

—

3.4.   Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla)

Tijekom cijele godine, osnovna prehrana mliječnih krava osigurava se isključivo krmivom koje potječe iz zemljopisnog područja zaštićene oznake izvornosti. Zabranjeno je konzumiranje i davanje krstašica u obliku zelene krme i to svim životinjama koje se nalaze na gospodarstvu.

U prosjeku, godišnja količina svježe trave, suhog ili prosušenog sijena ili silirane trave treba činiti najmanje 50 % osnovnog obroka mliječnih krava, izraženo suhom tvari. Dnevna količina svježe trave, suhog ili prosušenog sijena ili silirane trave čini najmanje 30 % osnovnog obroka mliječnih krava, izraženo suhom tvari.

Izvan razdoblja ispaše, mliječne krave dobivaju svakodnevno najmanje 3 kg sijena po kravi, izraženo suhom tvari.

U razdoblju kada je trava dostupna, obvezna je ispaša mliječnih krava u laktaciji čim to klimatski uvjeti dopuste. Trajanje ispaše ne smije biti kraće od 150 dana godišnje.

Unos koncentrata i aditiva ograničen je na 1 800 kg suhe tvari po mliječnoj kravi godišnje prosječno, uzimajući u obzir sve mliječne krave.

U koncentratima i aditivima koji se daju mliječnim kravama dopuštene su jedino sirovine i aditivi koji su navedeni u pozitivnom popisu.

U ishrani životinja dopušteno je jedino bilje, suproizvodi i dopunska hrana koja potječe od genetski nemodificiranih proizvoda.

3.5.   Posebni koraci u proizvodnji koji se moraju poduzeti u određenom zemljopisnom području

Proizvodnja mlijeka, izrada, zrenje i čuvanje sireva u razdoblju do 28 dana od dana sirenja provode se unutar zemljopisnog područja.

3.6.   Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd.

Dopušta se rezanje sira „Fourme d’Ambert” ako to neće narušiti njegovu teksturu.

3.7.   Posebna pravila za označivanje

Etiketa sira „Fourme d’Ambert” sadržava naziv oznake izvornosti napisan slovima čija je veličina barem dvije trećine najvećih slova na etiketi te simbol ZOI Europske unije.

Zabranjena je uporaba pridjevaka izravno uz oznaku izvornosti, uz izuzetak posebnih trgovačkih ili proizvodnih marki.

4.   Sažeta definicija zemljopisnog područja

Zemljopisno područje sira „Fourme d’Ambert” prostire se na sljedećem području:

Departman Puy-de-Dôme

Kantoni Ambert, Ardes, Arlanc, Besse-et-Saint-Anastaise, Bourg-Lastic, Courpière, Cunlhat, Herment, Manzat, Montaigut, Olliergues, Pionsat, Pontaumur, Pontgibaud, Rochefort-Montagne, Saint-Amant-Roche-Savine, Saint-Anthème, Saint-Dier-d’Auvergne, Saint-Germain-l’Herm, Saint-Gervais-d’Auvergne, Saint-Rémy-sur-Durolle, Tauves, Thiers, La Tour-d’Auvergne, Viverols: sve općine.

Općine Aydat, Bansat, Blot-l’Eglise, Bongheat, Chaméane, Champagnat-le-Jeune, Chanat-la-Mouteyre, Chanonat, La Chapelle-sur-Usson, Châteldon, Châtelguyon, Clémensat, Combronde, Courgoul, Cournols, Creste, Durtol, Egliseneuve-des-Liards, Enval, Esteil, Grandeyrolles, Isserteaux, Lachaux, Lisseuil, Ludesse, Manglieu, Mauzun, Menat, Montaigut-le-Blanc, Montmorin, Néronde-sur-Dore, Neuf-Eglise, Olloix, Orcines, Orléat, Paslières, Peschadoires, Peslières, Pignols, Pouzol, Puy-Guillaume, Ris, Romagnat, Saint-Etienne-sur-Usson, Saint-Floret, Saint-Gal-sur-Sioule, Saint-Genès-Champanelle, Saint-Genès-la-Tourette, Saint-Gervazy, Saint-Jean-en-Val, Saint-Jean-Saint-Gervais, Saint-Martin-d’Ollières, Saint-Nectaire, Saint-Pardoux, Saint-Quentin-sur-Sauxillanges, Saint-Rémy-de-Blot, Saint-Sandoux, Saint-Saturnin, Saint-Vincent, Sallèdes, Saulzet-le-Froid, Saurier, Sauxillanges, Sayat, Servant, Sugères, Teilhet, Tourzel-Ronzières, Valz-sous-Châteauneuf, Vernet-la-Varenne, Le Vernet-Sainte-Marguerite, Verrières, Vodable, Volvic.

Departman Cantal

Kantoni Allanche, Condat, Murat, Saint-Flour – sjever, Saint-Flour – jug: sve općine.

Departman Loire

Općine Chalmazel, La Chamba, La Chambonie, Jeansagnière, Lérigneux, Roche, Saint-Bonnet-le-Courreau, Sauvain.

5.   Povezanost sa zemljopisnim područjem

5.1.   Posebnost zemljopisnog područja

Prirodni čimbenici

Zemljopisno područje sira „Fourme d’Ambert” smješteno je u gorskom području i obuhvaća:

—

područje „Hautes Chaumes” gorja Forez, u najvišem dijelu gorja Forez, na granici s departmanima Loire i Puy-de-Dôme. Visoki krovovi Hautes Chaumes jesu ogoljela prostranstva koja su se smjestila na granitnoj podlozi i opasana su obroncima prekrivenima šumama četinara, dobivaju dosta vlage (prosječne godišnje padaline veće od 1 000 mm) i pod utjecajem su kontinentalne i oceanske klime (prosječne godišnje temperature niže od 10 °C).

—	područje koje uglavnom čine kristalne ili vulkanske visoravni, ispresijecane dolinama strmih padina, koje zbog nadmorske visine ili strmih obronaka ima također planinska obilježja, nasuprot niskim dolinama slabije izraženog reljefa, s pretežito glinovito-vapnenačkom podlogom i sušom klimom.

Zemljopisno područje je zbog nadmorske visine i vlažne klime sredina koja pogoduje rastu trave.

Ljudski čimbenici

Proizvodnja sira „Fourme d’Ambert” zasigurno seže u doba ranog Srednjeg vijeka, o čemu svjedoči prikaz uklesan u kamenu stare feudalne crkvice, smještene usred gorja Forez. U području „Hautes chaumes” smjestila su se gorska gospodarstva „jasseries” (nastambe za boravak ljeti u planinama, smještene na nadmorskoj visini većoj od one na kojoj se nalaze stalne nastambe, tj. iznad 1 200 m), što svjedoči o pastirskoj djelatnosti predaka koja je povezana s proizvodnjom sira „Fourme d’Ambert”. Do sredine 20. stoljeća, ta se djelatnost uklapala u vrlo posebnu gospodarsku i društvenu organizaciju. Naime, u toplije doba godine, skromna su se stada vodila na ljetnu ispašu, kako bi se na seoskim livadama sakupilo i sušilo sijeno od kojeg će se napraviti zaliha zimskog krmiva. Za brigu o životinjama, proizvodnju sira i čuvanje stada bile su isključivo nadležne žene, koje su dio godine živjele u planini, dok su muškarci ostajali u selu radi košnje i žetve. Tijekom izrade, sirevi su nakon vađenja iz kalupa stavljani na žljebove za cijeđenje, načinjene od drva četinara (izdubljene polovine trupaca) koji pristaju obliku sira.

Danas uzgajivači stoke i dalje koriste većinom travu za ishranu mliječnih krava. Same su tehnike proizvodnje napredovale nakon što se proizvodnja razvila početkom 20. stoljeća, ali su očuvani običaji koji su zajednički svim proizvođačima te posebna znanja i vještine. Danas, proizvodnja sira „Fourme d’Ambert” zahtijeva uporabu tih posebnih znanja i vještina. Gruš se reže u zrna veličine zrna kukuruza i potom se miješa kako bi se zrna okružila vrlo finom opnom koja im neće dopustiti da se slijepe nakon stavljanja u kalup. Prije stavljanja u kalup, prvim se cijeđenjem na prostirku odvaja gruš od dijela sirutke, a da se pri tom njegova zrna ne zgnječe. Nakon stavljanja u kalup, cijeđenje se provodi bez tiještenja, okretanjem, kako bi se omogućilo odvođenje preostale sirutke i sačuvale šupljine koje su nastale u siru u prethodnoj etapi. Soljenje pridonosi dovršetku cijeđenja. Kada je sir poprimio dovoljno čvrst oblik, ili nakon razdoblja od najmanje 4 dana, provodi se pikiranje kako bi se stvorili dovodi zraka kojima će kisik moći prodirati u sir. Upravljanje temperaturom i vlagom tijekom zrenja omogućuje nastanak kore i ovladavanje razvojem Penicillium roqueforti.

5.2.   Posebnost proizvoda

„Fourme d’Ambert” je sir od kravljeg mlijeka, u obliku karakterističnog, izduženog i uspravnog valjka visine od 17 do 21 centimetara, promjera od 12,5 do 14 centimetara.

Njegovo je tijesto pravilno prošarano zelenom plijesni nastalom razvojem Penicillium roqueforti.

Ima mekanu i kremastu teksturu.

5.3.   Uzročno-posljedična veza između zemljopisnog područja i kvalitete ili karakteristika proizvoda (za ZOI), odnosno specifične kvalitete, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda (za ZOZP)

Veličina sira „Fourme d’Ambert” veže se uz gospodarsku i društvenu organizaciju koja je povijesno uspostavljena u zemljopisnom području, kako bi se iskoristila prirodna sredina koja pogoduje travi i uzgoju goveda.

Ta je veličina, zapravo, prilagođena malom stadu i ženskoj radnoj snazi koja je proizvodila sir: bilo je potrebno malo mlijeka i moglo se lako rukovati sirom. Svojstven oblik sira „Fourme d’Ambert”, izdužen i uspravan, posebno je bio prikladan za cijeđenje u žljebovima od drva četinara koji su se u to doba koristili.

Zelena plijesan ravnomjerno raspoređena u tijestu „Fourme d’Ambert” povezuje se sa znanjem i vještinom upotrijebljenim pri izradi sira. Naime, veličina zrna gruša, zajedno s miješanjem, određuje spajanje tijesta i pogoduje otvaranju šupljina, potrebnih za razvoj Penicillium roqueforti. Taj se razvoj pospješuje prvim cijeđenjem na prostirki, zatim cijeđenjem bez tiještenja, okretanjem i unošenjem kisika putem pikiranja. Potvrđuje se tijekom zrenja.

Meka i kremasta tekstura sira „Fourme d’Ambert” postiže se osobito zahvaljujući izostanku drobljenja te primjerenim cijeđenjem, soljenjem i zrenjem.

Plod okoliša, načina života i posebnih tehnika, sir „Fourme d’Ambert” je, stoga, izraz ljudske zajednice u prirodnoj gorskoj sredini.

Upućivanje na objavu specifikacije

(članak 5. stavak 7. Uredbe (EZ) br. 510/2006)

https://www.inao.gouv.fr/fichier/CDCFourmeDAmbert.pdf

---

(1)  SL L 93, 31.3.2006., str. 12. Zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

PRILOG I.

U specifikaciji za zaštićenu oznaku izvornosti „Prosciutto di Parma” odobravaju se sljedeće izmjene:

ZAHTJEV ZA IZMJENU

Uredba Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (1)

ZAHTJEV ZA IZMJENU U SKLADU S ČLANKOM 9.

„PROSCIUTTO DI PARMA”

EZ br.: IT-PDO-0317-01028-9.8.2012.

ZOZP ( ) ZOI (X)

1.   Rubrika specifikacije proizvoda na koju se primjenjuje izmjena

—	Opis proizvoda

—	Metoda proizvodnje

—	Označivanje

2.   Vrsta izmjene

—	Izmjena jedinstvenog dokumenta ili sažetka

3.   Izmjena (izmjene)

Sažetak izmjena unesenih u jedinstveni dokument i tekst specifikacije proizvoda dan je u nastavku.

Prva izmjena odnosi se na dio B specifikacije proizvoda i točku 5.2. jedinstvenog dokumenta, koja se odnosi na kriterije vlažnosti i sadržaja soli po kojima je proizvod karakterističan. Općenito, norma je pojednostavnjena radi olakšavanja njezine primjene. Značajna izmjena odnosi se na smanjenje najmanjih i najvećih prosječnih vrijednosti kriterija sadržaja soli. Tako je najveća vrijednost ovog kriterija smanjena sa 6,9 % na 6,2 %, a najmanja vrijednost s 4,5 % na 4,2 % kako bi se dobila bitno manja prosječna vrijednost sadržaja soli u proizvodu nego što je bila prije propisana. Ova je odluka donesena slijedom prehrambenih tvrdnji koje je dosad potvrdilo i sjedište Svjetske zdravstvene organizacije.

I druga izmjena, koja se tiče označivanja narezanog, unaprijed pakiranog „Prosciutto di Parma”, odnosi se na dio B (zadnja točka o označivanju), na dio H specifikacije proizvoda i na točku 3.7. jedinstvenog dokumenta. Točnije, specifične odredbe predviđene u tekstu zamijenjene su općenitijom formulacijom koja ne sadržava tehničke zahtjeve. Svrha te izmjene je pojednostavnjenje mogućih naknadnih izmjena grafičkog prikaza predmetnog pakiranja time što će biti olakšano unošenje izmjena, u ovom slučaju, samo u specifikaciji proizvoda ili u jednom od njezinih priloga (navedene Direktive), umjesto da se istodobno mijenjaju ti dokumenti i jedinstveni dokument.

Treća se izmjena odnosi na dio H specifikacije proizvoda, ali ne i na jedinstveni dokument. I ona se odnosi na grafički prikaz istaknut na pakiranju narezanog, unaprijed pakiranog „Prosciutto di Parma”. U svrhu bolje tržišne transparentnosti, predviđeno je i da ispod vojvodske krune, umjesto znaka proizvođača, stoji znak poduzeća koje reže i pakira proizvod. Zapravo, to je poduzeće zadnji sudionik u proizvodnji prije no što se proizvod pusti u potrošnju te ono snosi glavninu odgovornosti prema potrošačima. U pogledu označivanja, propisom se predviđa obvezno dodavanje adrese sjedišta pogona za pakiranje proizvoda. Radi dosljednosti, uz taj navod mora se obvezno navesti i slovnobrojčana identifikacijska oznaka pod kojom je taj poslovni subjekt registriran u skupini zaštićenoj pod ZOI „Prosciutto di Parma”.

Daljnje izmjene članaka 13. i 14. Direktive koja se odnosi na rezanje unaprijed pakiranog „Prosciutto di Parma” na ploške, tijesno su povezane s tom zadnje navedenom izmjenom. Svrha je tih izmjena uvođenje obveze navođenja imena proizvođača ili poduzeća koje provodi pakiranje, registriranog u sustavu kontrole ZOI-ja i podvrgnutog svim postupcima provjere i certifikacije predviđenima sustavom ZOI-ja „Prosciutto di Parma”, na pakiranju narezanog, unaprijed pakiranog „Prosciutto di Parma”. U tu svrhu dopunjen je postojeći članak 13. i dodan je novi članak 14.

Razlog te zadnje izmjene sljedeći su elementi: inačica specifikacije proizvoda koja je predmet ovog zahtjeva za izmjenu ne predviđa obvezno navođenje imena proizvođača ili poduzeća za pakiranje proizvoda na etiketi ili pakiranju proizvoda, ostavljajući tako mogućnost, predviđenu nacionalnim propisima i propisima EU-a da se navede samo ime pravne osobe koja proizvod stavlja na tržište. Taj zadnji sudionik izričito je isključen iz bilo kakve proizvodne djelatnosti, kontrole i pakiranja proizvoda, kao i kontrole koju provodi certifikacijsko tijelo nadležno za ZOI „Prosciutto di Parma”.

Radi poštovanja osnovne ideje i nekih novih načela utvrđenih Uredbom (EU) br. 1169/2011 Europskog parlamenta i Vijeća (2) te posebnih odredaba članka 8. i članaka koji mu slijede, odlučeno je unaprijed, Uredba još nije konačno stupila na snagu, da se utvrdi „subjekt u poslovanju hranom koji je odgovoran za podatke o prehrambenim proizvodima” (funkcija izričito predviđena prethodno navedenom Uredbom) koji je stvarno sposoban jamčiti usklađenost pršuta „Prosciutto di Parma” s navodima otisnutima na etiketi. Samo proizvođači koji su proizveli i kontrolirali proizvode i poduzeća za rezanje i pakiranje koja su obavila rezanje i pakiranje mogu dati to jamstvo, imajući na umu da su rezanje i pakiranje jedinstven i nerazdvojiv postupak pa je, posljedično tome, poduzeće za pakiranje ujedno i ono koje reže proizvod. Ta su dva sudionika u mogućnosti dati ključno jamstvo kada je riječ o podacima istaknutima na proizvodu i zato se mogu legitimno smatrati „odgovornima” pred potrošačima. S toga gledišta, obvezno navođenje samo imena proizvođača na etiketi proizvoda može se pokazati diskriminirajućim i neopravdanim s obzirom na razlog kojim je zahtjev za promjenu motiviran.

Osim toga, svrha je te izmjene da samo subjekti registrirani u službenom sustavu kontrole certifikacijskog tijela za ZOI „Prosciutto di Parma” mogu biti odgovorni za podatke o proizvodu. S toga gledišta, nadležna tijela redovito kontroliraju proizvođače i poduzeća za rezanje i pakiranje te bi se isključivi odabir samo jednog od njih pokazao proturječnim gore razjašnjenom motivu.

Zbog tih smo razloga procijenili da je nužno osigurati dvojnu mogućnost da se istakne naziv proizvođača ili naziv poduzeća za rezanje i pakiranje.

Osim toga, navođenje potpunog naziva poduzeća (što zamjenjuje uporabu alfanumeričkih oznaka i kôdova) na pakiranju proizvoda, doprinosi sustavu sljedivosti proizvoda i njegovoj transparentnosti te čini taj sustav pristupačnijim čak i prosječno informiranom kupcu.

Kada se naziv poduzeća za rezanje i pakiranje navodi ispod crnog trokuta, proizvođač može, uz ostale podatke navedene na etiketi i pakiranju proizvoda, dodati i svoju znak i naziv poduzeća.

Općenitije, dodavanje naziva poduzeća gore navedenih sudionika na prednjoj strani pakiranja uvodi se prvenstveno u svrhu davanja jamstva potrošačima u pogledu usklađenosti proizvoda „Prosciutto di Parma” s podacima navedenima na etiketi za što su odgovorni sudionici u procesu, podvrgnuti kontroli certifikacijskog tijela. Svrha je izmjene osigurati veću transparentnost podataka na pakiranju proizvoda, isključivo u korist potrošača prilikom kupnje.

Daljnja izmjena odnosi se i na Direktivu o rezanju te obuhvaća reviziju, racionalizaciju i pojednostavnjenje članka 12. navedene Direktive utvrđujući norme koje se odnose na najmanje rokove trajanja narezanog, unaprijed zapakiranog „Prosciutto di Parma”. Prema rezultatima nedavnih istraživanja na tu temu procijenjeno je da bi trebalo revidirati tablicu s rokovima trajanja za razne kategorije proizvoda i razne vrste tehnologija pakiranja.

Konačno, zadnja izmjena odnosi se na dio C specifikacije proizvoda, osobito na dio koji se odnosi na odredbe u području uzgoja svinja namijenjenih proizvodnji „Prosciutto di Parma”. Definicija tehnika uzgoja navodi da „njihov cilj uzgajanja teških svinja treba ostvarivati osiguravajući svakodnevno umjeren težinski prirast i proizvesti trupove koji pripadaju u središnje kategorije na ljestvici za kategorizaciju EEZ-a”. Talijanski propisi, osim što utvrđuju razliku između teških svinja (H) i lakih svinja (L), predviđaju, u skladu s propisima Unije, ljestvicu za kategorizaciju podijeljenu u kategorije označene sljedećim slovima: EUROP. Usprkos nepostojanju izričitog upućivanja na ta slova u navedenom tekstu, u odredbi je razvidno da „Prosciutto di Parma” može biti proizveden samo od butova teških svinja (H) koje pripadaju središnjim kategorijama na ljestvici Unije, točnije onima koje pripadaju kategorijama označenima slovima „U”, „R” i „O”, dok su trupovi označeni slovima „E” i „P” isključeni. Taj izbor, nastao pri razradi specifikacije proizvoda, vođen je uvjerenjem prema kojem karakteristike butova s certificiranih trupova koji pripadaju kategorijama „E” i „P”, nisu kompatibilne sa zahtjevima proizvodnje „Prosciutto di Parma”.

Trenutno se na razini Unije vodi rasprava o uvođenju kategorije označene slovom „S” u spomenutu ljestvicu EUROP. Uznapredovali zakonodavni proces, čini se, potvrđuje da će ljestvica koja se primjenjuje u Europskoj zajednici uskoro postati SEUROP, što će imati izravne posljedice i za Italiju, gdje će se kategorizacija istodobno odnositi i na teške i na lake svinje.

Ta novost mogla bi donijeti znatne poteškoće kada je riječ o tumačenju predmetnog propisa koji se navodi u specifikaciji proizvoda tada će biti teško odrediti što su „središnje kategorije na ljestvici” i postoji opasnost od odobravanja uporabe neodgovarajućih sirovina ili od isključenja onih koje su savršeno u skladu s karakteristikama „Prosciutto di Parma”. Naime, uzevši u obzir novi izgled ljestvice, njezine se središnje kategorije mogu prikazati kao kategorije označene slovima „E”, „U”, „R” i „O” ili one označene samo slovima „U” i „R”. U prvom slučaju butovi svinja označeni slovom „E” bit će dodani središnjim kategorijama, što povećava rizik od uporabe neprikladnih sirovina u proizvodnji „Prosciutto di Parma”. U drugom slučaju butovi označeni slovom „O” bit će isključeni unatoč činjenici da imaju optimalne karakteristike.

Uzevši u obzir prethodno navedeno i radi izbjegavanja dvojbi u vezi s tumačenjem, bilo bi prikladno dodatno utvrditi dosad uporabljeni izraz u dijelu C specifikacije proizvoda, točnije: „središnje kategorije na ljestvici za kategorizaciju EEZ-a” navodeći da se te središnje kategorije odnose na trupove označene slovima „U”, „R” i „O”.

---

(1)  SL L 93, 31.3.2006., str. 12. Zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

(2)  SL L 304, 22.11.2011., str. 18.

PRILOG II.

PROČIŠĆENI JEDINSTVENI DOKUMENT

Uredba Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti oznaka zemljopisnog podrijetla i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (1)

„PROSCIUTTO DI PARMA”

EZ br.: IT-PDO-0317-01028-9.8.2012.

ZOZP ( ) ZOI (X)

1.   Naziv

„Prosciutto di Parma”

2.   Država članica ili treća zemlja

Italija

3.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1.   Vrsta proizvoda

Razred 1.2.

Proizvodi od mesa (kuhani, soljeni, dimljeni itd.)

3.2.   Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

Na zraku sušena (sazrela) sirova šunka; označena žigom utisnutim paljenjem na koži; zaobljenog vanjskog oblika; s odstranjenim distalnim dijelom (noge) i svim vanjskim nepravilnostima koje bi mogle utjecati na izgled proizvoda, slobodan dio mišićnog tkiva iznad glave bedrene kosti smije biti najviše 6 cm; uobičajene težine 8–10 kg, ali najmanje 7 kg; boja pri rezanju: jednolično ružičasta do crvena, prošarana čistom bjelinom masnog dijela; aroma i okus: meso profinjenog, blago pikantnog okusa, ne preslano, mirisno, karakteristične arome; mora ispunjavati točno određene analitičke parametre mjerenja sadržaja vode, soli i proteolize; nakon što je znak otisnut, proizvod „Prosciutto di Parma” može se staviti na tržište cijeli, bez kosti, pakiran u komadima raznih težina i oblika ili narezan i pakiran na odgovarajući način.

3.3.   Sirovine (samo za prerađene proizvode)

Sirovine (svježe stražnje noge – butine) koje se upotrebljavaju za proizvodnju „Prosciutto di Parma” imaju sljedeća obilježja: struktura masti procjenjuje se izračunom jodnog indeksa i/ili sadržaja linolne kiseline u unutarnjem ili vanjskom masnom sloju potkožnog masnog tkiva (panniculus adipoposus) stražnje noge (butine). Svaki uzorak smije imati najveći jodni indeks od 70 i najveći sadržaj linolne kiseline od 15 %; debljina masnog pokrova vanjskog dijela svježeg obrađenog buta, mjerena okomito od vrha bedrene kosti („sottonoce”), mora iznositi otprilike 20 mm za svježi but koji se upotrebljava za proizvodnju „Prosciutto di Parma” težine između 7 i 9 kg i 30 mm za svježi but za proizvodnju „Prosciutto di Parma” težine više od 9 kg. Debljina tog masnog sloja uključujući kožu ne smije biti manja od 15 mm odnosno 20 mm, za dvije kategorije svježih butova. Masni sloj na „kruni” mora biti takav da se koža ne može odvojiti od sloja mišićnog tkiva ispod nje. Svježi obrađeni butovi trebali bi po mogućnosti težiti od 12 do 14 kg, ali nikad ne smiju težiti manje od 10 kg.

3.4.   Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla)

Dopuštena hrana za životinje, količine i načini upotrebe navedeni su u dvije tablice – prva sadržava dopuštenu hranu za životinje žive vage do 80 kg, a druga hranu dopuštenu u fazi tova. Hrana za životinje se po mogućnosti daje u tekućem obliku (kaša ili razvodnjena kaša), tradicionalno uz dodatak sirutke.

U prvoj fazi, količina suhe tvari u zrnju žitarica mora iznositi najmanje 45 % ukupne mase, a osim hrane propisane za drugu fazu, dopuštene su hrane (krmiva): kukuruzni krmni gluten i/ili hrana na bazi kukuruznog glutena (corn gluten feed), rogač očišćen od koštica, riblje brašno, stočno brašno od zrnja soje, komina od raznog zrnja, mlaćenica, masti s točkom taljenja iznad 36 °C, lizati bjelančevina, silažni kukuruz.

U drugoj fazi (tovu), količina suhe tvari u zrnju žitarica mora iznositi najmanje 55 % ukupne mase, a dopuštene hrane (krmiva) su: kukuruz, vlažna kaša od kukuruznog zrnja i/ili klipova, sirak, ječam, pšenica, pšenoraž, zob, manje žitarice, mekinje i drugi nusproizvodi prerade pšenice, sušeni krumpir, prešana i silirana pulpa šećerne repe, preševina (sačme) od sjemenki lana, osušena pulpa šećerne repe, pulpa jabuka i krušaka, kožice grožđa ili rajčice kao pomoćna sredstva kod probave, sirutka, mlaćenica, brašno lucerne, melase, sojino brašno, sjemenke suncokreta, sezam, kokos, kukuruzne klice, grašak i/ili zrna drugih mahunarki, pivski kvasac i/ili torula kvasac te drugi kvasci, masti s točkom taljenja iznad 40 °C.

3.5.   Posebni koraci u proizvodnji koji se moraju poduzimati u naznačenom zemljopisnom području

Procesi proizvodnje i zrenja moraju se odvijati na proizvodnom području navedenom u točki 4. kako bi se zajamčila kvaliteta, sljedivost i kontrola proizvoda.

3.6.   Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd.

Nakon stavljanja robnog žiga, proizvod „Prosciutto di Parma” može se staviti na tržište cijel, bez kosti, u komadima različitih težina i oblika ili narezan, pakiran na odgovarajući način. Kada se radi o narezanom proizvodu, postupci rezanja i pakiranja moraju se odvijati na području proizvodnje navedenom dolje u točki 4. prvom podstavku, a karakteristični znak ZOI mora se staviti na pakiranje na takav način da se ne može izbrisati ili maknuti, i to u skladu s uputama navedenima dolje u točki 3.7. kako bi se zajamčile karakteristike kvalitete tipične za „Prosciutto di Parma” i potpuna sljedivost proizvoda.

3.7.   Posebna pravila označivanja

Iako nije dio označivanja, prva karakteristična oznaka prema kojoj se prepoznaje „Prosciutto di Parma” u usporedbi s drugim proizvodima na tržištu je „vojvodska kruna” (znak utisnut paljenjem na kojem je prikazana stilizirana kruna s pet zubaca uz tekst „Parma”). Taj znak ima dvostruku funkciju: prvo, njime se razlikuje proizvod od ostalih sirovih šunki i jamči njegova izvornost (znak raspoznavanja) i drugo, on jamči da je proizvod prošao sve propisane faze proizvodnje te da je tijekom svih tih faza kontroliran. Samo uz taj znak smije se zakonski uporabiti znak za ZOI: bez „vojvodske krune” dotični se naziv ne smije uporabiti kao naziv proizvoda na etiketama, pakiranjima ili u prodajnim ispravama, kao ni u trgovačkim transakcijama (kao cijela šunka, rezana ili unaprijed upakirana, ili u prodaji na malo u komadima).

Na etiketama „Prosciutto di Parma” moraju biti sljedeći podaci:

—	za cijeli „Prosciutto di Parma” na kosti: — „Prosciutto di Parma” iza čega slijedi „denominazione di origine protetta” (zaštićena oznaka izvornosti), — sjedište proizvođača;

—	za pakiran, cijeli, bez kosti ili razrezan „Prosciutto di Parma”: — „Prosciutto di Parma” iza čega slijedi „denominazione di origine protetta” (zaštićena oznaka izvornosti), — sjedište pogona za pakiranje, — datum proizvodnje (ako žig više nije vidljiv);

—

za narezan, unaprijed pakiran „Prosciutto di Parma”: — na pakiranjima mora biti uobičajeni dio smješten uz gornji lijevi rub na čijoj se poleđini nalazi etiketa s „vojvodskom krunom” i tekstom: — „Prosciutto di Parma denominazione di origine protetta ai sensi della legge 13 Febbraio 1990, n.26 et del REG. (CE) n. 1107/96” („Prosciutto di Parma”, zaštićena oznaka izvornosti u skladu sa Zakonom br. 26 od 13. veljače 1990. i Uredbom (EZ) br. 1107/96), — „confezionato sotto il controllo dell’Organismo autorizzato” (pakirano pod nadzorom nadležnog tijela); — sjedište pogona za pakiranje, — datum proizvodnje (datum početka zrenja koji je naveden na pečatu).

Zabranjena je uporaba oznaka kao što su „classico” (klasičan), „autentico” (izvoran), „extra” (poseban), „super” ili bilo kojih drugih kvalificirajućih izraza ili atributa koji se dodaju proizvodu koji se stavlja na tržište, osim izraza „disossato” (bez kosti) i „affettato” (narezano).

4.   Sažeta definicija zemljopisnog područja

„Prosciutto di Parma” proizvodi se na određenom području u pokrajini Parmi koje obuhvaća teritorij pokrajine Parma (u regiji Emiliji-Romagni, Italija), proteže se najmanje 5 km južno od Via Emilije na visini do najviše 900 metara, koje je na istoku ograničeno rijekom Enzom, a na zapadu rijekom Stirone.

Sirovine potječu sa šireg zemljopisnog područja od područja proizvodnje, koje obuhvaća administrativne regije: Emilia-Romagna, Venecija, Lombardija, Pijemont, Molise, Umbrija, Toskana, Marche, Abruzzo i Lacij (Italija).

5.   Povezanost sa zemljopisnim područjem

5.1.   Posebnost zemljopisnog područja

Posebne karakteristike „Prosciutto di Parma” i zajamčeno ispunjavanje strogih standarda kvalitete, higijene i sigurnosti hrane tijesno su povezani s ambijentalnim uvjetima te prirodnim i ljudskim čimbenicima. U okviru definirane zemljopisne makroregije tek se malen broj usko ograničenih područja s jedinstvenim, neusporedivim uvjetima i posebnim stručnim sposobnostima ljudi razvio u proizvodna područja za proizvodnju šunke s oznakom izvornosti. Područje proizvodnje proizvoda „Prosciutto di Parma”, mali dio pokrajine Parme, jedno je od takvih ograničenih područja. Ta se mikroregija odlikuje posebnim i jedinstvenim ekološkim, klimatskim i ambijentalnim uvjetima zahvaljujući morskom zraku iz Versilije, koji nakon što se smiri prolazeći preko maslinika i borovih šumaraka Val di Magra, ispusti vlagu na planinskim prijevojima Apenina i upije bogate mirise šuma kestena, suši „Prosciutto di Parma” dajući mu jedinstvenu blagu aromu.

5.2.   Posebnost proizvoda

„Prosciutto di Parma” sirova je šunka koja sazrijeva najmanje 12 mjeseci i čiji su jedini dopušteni sastojci svinjsko meso i sol. Gotov proizvod ima zaobljeni vanjski oblik s odstranjenim distalnim dijelom (noge) i mišićnim dijelom od glave bedrene kosti (oraha) u duljini od najviše 6 cm mesa (kratko rezanje). Zreo proizvod obično teži 8–10 kg, ali nikad manje od 7 kg; kad se prereže boja je jednolična ružičasta do crvena, prošarana čisto bijelim masnim dijelovima; meso je profinjenog, blagog i nježnog okusa, ne preslano, mirisno i karakteristične arome. Pri analizi proizvod zadovoljava precizne kriterije sadržaja vode (59–63,5 %), soli (4,2–6,2 %) i proteolize (24–31 %).

5.3.   Uzročno-posljedična veza između zemljopisnog područja i kvalitete ili karakteristika proizvoda (za ZOI) ili posebne kvalitete, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda (za ZOZP)

Kriteriji proizvodnje na temelju kojih se proizvodu „Prosciutto di Parma” dodjeljuje zaštićena oznaka izvornosti, tijesno su povezani s ambijentalnim uvjetima i prirodnim i ljudskim čimbenicima. Sirovina i konačni proizvod „Prosciutto di Parma” tijesno su međusobno povezani, što je zajedno s proizvodnim usmjerenjima te gospodarskim i socijalnim kretanjima u zemljopisnom području, proizvelo jedinstvenu kvalitetu. Karakteristike sirovina u svakom su pogledu specifične za definiranu makroregiju srednje i sjeverne Italije (kako je navedena u točki 4. stavku 2.) i poznata su od doba Etruščana.

Tradicionalno razvijen uzgoj teških svinja, koje se kolju tek u određenoj starosnoj dobi, prolazi kroz razne faze uzgoja svinja: počevši od domaćih autohtonih pasmina te razvoja u skladu s gospodarsko-socijalnim uvjetima i uvjetima okoliša, a posebno s ulogom koju imaju uzgoj žitarica i mljekarstvo (koji su ključni aspekt u načinu prehrane), što je na prirodan način i tijekom godina kulminiralo zasebnom proizvodnjom proizvoda sa zaštićenom oznakom izvornosti. U okviru definirane zemljopisne makroregije nalazi se ograničeno područje koje se zahvaljujući jedinstvenim i neponovljivim prednostima okoliša i posebnim stručnim sposobnostima ljudi razvilo u proizvodno područje za „Prosciutto di Parma”. To ograničeno područje tek je mali dio pokrajine Parme. Zahvaljujući njezinu položaju, ta se mikroregija odlikuje posebnim i jedinstvenim ekološkim, klimatskim i ambijentalnim uvjetima zahvaljujući morskom zraku iz Versilije, koji nakon što se smiri prolazeći preko maslinika i borovih šumaraka Val di Magra, ispusti vlagu na planinskim prijevojima Apenina i upije bogate mirise šuma kestena, suši „Prosciutto di Parma” dajući mu jedinstvenu blagu aromu.

Parma je smještena u srcu povijesne rimske provincije Galije Cisalpine čiji su stanovnici uzgajali velika stada svinja i bili stručnjaci u proizvodnji soljenih šunki.

Razni pisani izvori svjedoče o šunki i načinu njezine pripreme, primjerice u listinama Trgovačke komore iz 1913. spominje se sadašnje područje proizvodnje. U prvoj je fazi proizvodnja bila malih razmjera da bi se danas razvila u više industrijalizirani postupak kojim su se sačuvale tradicionalne karakteristike proizvoda.

Podrijetlo proizvoda povijesno je dokumentirano, jednako kao i područje podrijetla sirovine; proizvodnja je rezultat tipične seoske kulture koja je zajednička cijeloj prethodno spomenutoj „makroregiji”, a koncentrirana je tek u određenom dijelu pokrajine Parme‚ zahvaljujući jedinstvenim mikroklimatskim uvjetima i ambijentalnim uvjetima.

Upućivanje na objavu specifikacije (članak 5. stavak 7. Uredbe (EZ) br. 510/2006)

Ministarstvo je pokrenulo nacionalni postupak prigovora na temelju članka 5. stavka 5. Uredbe (EZ) br. 510/2006 objavom zahtjeva za izmjenu zaštićene oznake izvornosti „Prosciutto di Parma”u Službenom listu Talijanske Republike br. 154 od 4. srpnja 2012.

Pročišćeni tekst specifikacije dostupan je na internetskoj stranici:

http://www.politicheagricole.it/flex/cm/pages/ServeBLOB.php/L/IT/IDPagina/3335

ili

izravno na početnoj stranici Ministarstva za poljoprivrednu, prehrambenu i šumarsku politiku (www.politicheagricole.it), klikom na „Qualità e sicurezza” (Kvaliteta i sigurnost) (u gornjem desnom uglu ekrana) i zatim na „Disciplinari di Produzione all’esame dell’UE” (Specifikacije podnesene na razmatranje EU-u).

---

(1)  SL L 93, 31.3.2006., str. 12. Zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete za poljoprivredne i prehrambene proizvode (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

PRILOG

Poljoprivredni proizvodi namijenjeni prehrani ljudi navedeni u Prilogu I. Ugovoru:

Razred 1.3.   Sirevi

FRANCUSKA

Camembert de Normandie (ZOI)

PRILOG

Poljoprivredni proizvodi namijenjeni prehrani ljudi navedeni u Prilogu I. Ugovoru:

Razred 1.6.   Voće, povrće i žitarice, u prirodnom stanju ili prerađeni

ŠPANJOLSKA

Melocotón de Calanda (ZOI)

PRILOG I.

Odobravaju se sljedeće izmjene specifikacije za zaštićenu oznaku izvornosti „Banon”:

1.1.   Dokaz o izvornosti

Rubrika je dopunjena odredbama o kontroli i jamstvu izvornosti i sljedivosti oznake, izmijenjenima zbog reforme sustava kontrole na nacionalnoj razini.

1.2.   Način proizvodnje

Na temelju nacionalnih tekstova rubrika je dopunjena elementima koji se odnose na:

—

definiciju stada: „Stadom se smatra cijelo kozje stado sastavljeno od koza u laktaciji, zasušenih koza, kozlića i jaraca.” Ta odredba omogućuje bolju definiciju pojma stada. „Do 31. prosinca 2013. mliječne koze pasmina ‚commune provençale”, ‚rove’ i ‚alpine’, kao i pasmine nastale njihovim križanjem moraju činiti najmanje 60 % svakog stada.” Ta odredba predstavlja mjeru prilagodbe stada koja će uzgajivačima pomoći ostvariti svoj cilj od 100 % do 1. siječnja 2014.

—

ishrana stada: „Osnovna ishrana koza prije svega dolazi iz zemljopisnog područja. Sastoji se samo od ispaše na livadama i/ili kraškim pašnjacima, suhog sijena, mahunarki i/ili trave i/ili samoniklog cvijeća skladištenog u dobrim uvjetima.” Ti su elementi dodani u svrhu boljeg utvrđivanja podrijetla i vrste osnovnog obroka stada. „Koze pasu: — na kraškim pašnjacima na kojima rastu jednogodišnje ili trajne samonikle vrste drveća, grmlja ili trava, — na stalnim pašnjacima s autohtonom florom, — na privremenim pašnjacima s travom, mahunarkama ili mješovitim pašnjacima.” Ti su elementi dodani radi jasnog utvrđivanja vrsta pašnjaka dopuštenih za prehranu. „U razdoblju kad se vlaknasta prehrana mora većim dijelom osigurati iz ispaše porcija sijena ne smije prelaziti 1,25 kg nerafinirane tvari po danu i po odrasloj kozi. Količina sijena ograničena je na 600 kg bruto tvari godišnje po odrasloj kozi. Unos zelenog krmiva iz korita dopušten je 30 neuzastopnih dana godišnje.” Ovom se odredbom daje prednost ispaši. „Unos koncentrata ograničen je na 800 g bruto tvari dnevno po odrasloj kozi, s ograničenjem od 270 g bruto tvari godišnje po odrasloj kozi. Dodatni godišnji obrok mora se sastojati od najmanje 60 % žitarica. Unos dehidrirane lucerke ograničen je na 400 g bruto tvari dnevno po odrasloj kozi raspoređeno na najmanje 2 obroka, s ograničenjem od 60 kg bruto tvari po odrasloj kozi godišnje.” Tim se odredbama ograničava udjel hrane koja ne proizlazi iz ispaše. „Unos krmiva i dehidrirane lucerke koji potječu izvan područja izvornosti oznake, ograničen je na 250 kg bruto tvari po odrasloj kozi godišnje.” Tom se odredbom nastoji ograničiti udjel hrane koja ne proizlazi iz područja oznake. „Zabranjeni su proizvodi silaže i silažna trava u balama, krstašice te ostale biljke i zrnja koji bi mogli pokvariti okus mlijeka” Tom se odredbom zabranjuje upotreba hrane zbog koje bi mlijeko i, posljedično, sir mogli imati loš okus.

—	proizvodnja mlijeka u stadu: „Prosječna proizvodnja stada ograničena je na 850 kg mlijeka godišnje po kozi u laktaciji.” Ta je postojeća odredba iznova uobličena kako bi se uzeo u obzir godišnji prosjek po stadu.

—

tehnologija proizvodnje sira Rečenica „Od 1. siječnja 2009. godine prikupljanje mlijeka na farmama obavlja se svakodnevno, a mlijeko se prije prikupljanja skladišti na temperaturi od 8 °C” zamjenjuje se rečenicom „Mlijeko se prikuplja nakon najviše 4 mužnje, najviše svaka dva dana. Mlijeko se prije prikupljanja skladišti na temperaturi od 6 °C ili nižoj.” kako bi se uzela u obzir ograničenja u pogledu udaljenosti prilikom prikupljanja mlijeka. „Doza sirila s koncentracijom kimozina od 520 mg/l iznosi 20 do 35 ml na 100 l mlijeka.” Tom se odredbom utvrđuje doza sirila. Ta je doza potrebna u svrhu postizanja optimalnog vremena sirenja. „Stavljanje u salamuru traje 5 do 8 minuta.” Tom se odredbom točno određuje vrijeme soljenja.

—	zrenje: „Nakon završetka ove faze mora se stvoriti jednoliki sloj s postojanom florom, nježnom korom kremastobijele boje i mekim tijestom iznutra.” Tom se odredbom točno opisuje izgled sira u srednjoj fazi zrenja.

—

omatanje lišćem: „Okolnosti branja Listovi se beru kad su smeđe boje, odnosno ujesen kad lišće pada sa stabala. Moraju biti čisti i zdravi. Uvjeti skladištenja Lišće se skladišti suho. Obrada Prije nego što se upotrijebe za zamatanje listovi se rehidriraju. Moguće su tri tehnike: — zavrelom vodom, — zavrelom vodom s 5 % octa, — vodom s 5 % octa. Uklanjanje peteljki nije obvezno, ali se smije odrezati samo i isključivo baza lista. Omatanje sira Sir se u potpunosti prekriva listovima što će omogućiti drugo, „anaerobno” zrenje. Ako je sir omotan listovima kojima nije uklonjena peteljka, ona se mora nalaziti na donjoj strani sira.” Tom se odredbom točno utvrđuju okolnosti pribavljanja i uporabe listova kestena. Potrebno je odrediti kvalitetu tih listova da bi se postiglo optimalno zrenje pod listom.

1.3.   Označivanje

Izmijenjene su odredbe o označivanju radi uvođenja obveze stavljanja oznake „ZOI” Europske unije. Unose se nadopune iz nacionalnih tekstova.

1.4.   Nacionalni zahtjevi

Nacionalni su zahtjevi nadopunjeni tablicom s glavnim točkama koje treba kontrolirati i metodom njihova ocjenjivanja, kako je predviđeno državnim zakonodavstvom.

1.5.   Ostalo

Ažurirani su podaci o strukturama zaduženima za nadzor oznake.

PRILOG II.

PROČIŠĆENI JEDINSTVENI DOKUMENT

Uredba Vijeća (EZ) br. 510/2006 od 20. ožujka 2006. o zaštiti zemljopisnih oznaka i oznaka izvornosti poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (1)

„BANON”

EZ br.: FR-PDO-0105-0969 23.2.2012.

ZOZP () ZOI (X)

1.   Naziv

„Banon”

2.   Država članica ili treća zemlja

Francuska

3.   Opis poljoprivrednog ili prehrambenog proizvoda

3.1.   Vrsta proizvoda

Razred 1.3.

Sirevi

3.2.   Opis proizvoda na koji se odnosi naziv iz točke 1.

„Banon” je mekani sir proizveden od punomasnog sirovog kozjeg mlijeka. Dobiva se brzim grušanjem (dodavanjem renina). Zreli se sir omata (odnosno potpuno prekriva) prirodnim smeđim listovima kestena te se veže sa 6 do 12 vrpci prirodne rafije.

Nakon najmanje 15 dana zrenja, od kojih je 10 omotan listovima, „Banon” je homogen, kremast, gladak i mekan. Kora je ispod listova kremastožute boje. Promjer sira zajedno s listovima je od 75 do 85 mm, visine 20 do 30 mm. Nakon zrenja i bez listova neto masa sira „Banon” je od 90 do 110 g.

Sir sadržava najmanje 40 g suhe tvari u 100 g sira i 40 g masnoće u 100 g zrelog sira.

3.3.   Sirovine (samo za prerađene proizvode)

Do 31. prosinca 2013. mliječne koze pasmina „commune provencale”, „roves”, „alpines” i one nastale njihovim križanjem moraju činiti najmanje 60 % svakog stada.

Od 1. siječnja 2014., mlijeko koje se rabi za proizvodnju sira „Banon” smije potjecati samo od koza pasmine „commune provencale”, „rove” i „alpine” i pasmine nastale njihovim križanjem.

3.4.   Hrana za životinje (samo za proizvode životinjskog podrijetla)

Osnovni obrok za prehranu koza uglavnom potječe iz zemljopisnog područja zaštićene oznake izvornosti. Sastoji se samo od ispaše na livadama i/ili na kraškim pašnjacima, suhog sijena mahunarki i/ili trave i/ili samoniklog cvijeća skladištenog u dobrim uvjetima. Čim klimatski uvjeti i vegetacijski stupanj biljaka dopuštaju, koze moraju ići na zelene i/ili kraške pašnjake. Koze moraju redovito pasti na kraškim i zelenim pašnjacima u tom području najmanje 210 dana godišnje. Tijekom najmanje 4 mjeseca godišnje najveći dio svoje vlaknaste hrane moraju naći ispašom.

Koze moraju redovito pasti na kraškim i zelenim pašnjacima u tom području tijekom najmanje 210 dana u godini.

Koze pasu:

—	na kraškim pašnjacima na kojima rastu jednogodišnje ili trajne samonikle vrste drveća, grmlja ili trava,

—	na stalnim pašnjacima s autohtonom florom,

—	na privremenim pašnjacima s travom, mahunarkama ili mješovitim pašnjacima.

Unos hrane (suhog krmiva i koncentrata) u korito ograničen je po danu i godini. Ograničena je i kupnja krmiva izvan zemljopisnog područja.

Najmanje 4 mjeseca u godini većinu svoje vlaknaste hrane moraju dobiti ispašom.

Tijekom razdoblja kad se većina vlaknastog obroka mora osigurati ispašom unos sijena ne smije biti veći od 1,25 kg bruto tvari dnevno po odrasloj kozi.

Unos sijena ograničen na 600 kg bruto tvari godišnje po odrasloj kozi.

Unos zelenog krmiva iz korita dopušten je 30 neuzastopnih dana godišnje.

Unos koncentrata ograničen je na 800 g bruto tvari po odrasloj kozi dnevno, odnosno 270 g bruto tvari po odrasloj kozi godišnje.

Dodatni godišnji obrok mora se sastojati od najmanje 60 % žitarica.

Unos dehidrirane lucerke ograničen je na 400 g bruto tvari po odrasloj kozi raspoređeno na najmanje 2 obroka dnevno, odnosno 60 kg bruto tvari po odrasloj kozi godišnje.

Unos krmiva i dehidrirane lucerke koji potječu izvan područja izvornosti oznake, ograničen je na 250 kg bruto tvari godišnje po odrasloj kozi.

Zabranjeni su proizvodi silaže i silažna trava u omotanim balama, krstašice te ostale biljke i zrnje koji bi mogli pokvariti okus mlijeka.

Na gospodarstvu prehrambena površina stvarno namijenjena stadu koza mora iznositi najmanje 1 ha prirodnog i/ili umjetnog zelenog pašnjaka za 8 koza i 1 ha kraškog pašnjaka za 2 koze.

3.5.   Posebni koraci u proizvodnji koji se moraju poduzeti u određenom zemljopisnom području

Proizvodnja mlijeka, proizvodnja i zrenje sireva odvijaju se u zemljopisnom području određenom u točki 4.

3.6.   Posebna pravila za rezanje, ribanje, pakiranje itd.

—

3.7.   Posebna pravila za označivanje

Svaki sir s oznakom izvornosti koji se stavlja na tržište mora imati zasebnu etiketu na kojoj je naveden naziv ZOI, slovima čija je veličina barem jednaka veličini ostalih slova na etiketi.

Na etiketama sireva koji nose zaštićenu oznaku izvornosti „Banon” obvezno mora biti simbol ZOI Europske unije.

Naziv „Banon” obvezno se mora nalaziti na računima i trgovačkim dokumentima.

4.   Sažeta definicija zemljopisnog područja

Zemljopisno područje obuhvaća područje sljedećih općina:

Departman Alpes-de-Haute-Provence (04)

Općine na cjelokupnom području

Aiglun, Allemagne-en-Provence, Archail, Aubenas-les-Alpes, Aubignosc, Banon, Barras, Beaujeu, Bevons, Beynes, Bras-d’Asse, Brunet, Céreste, Champtercier, Châteaufort, Châteauneuf-Miravail, Châteauneuf-Val-Saint-Donat, Châteauredon, Clamensane, Cruis, Curel, Dauphin, Digne-les-Bains, Draix, Entrepierres, Entrevennes, Esparron-de-Verdon, Estoublon, Fontienne, Forcalquier, Hautes-Duyes, La Javie, La Motte-du-Caire, Lardiers, La Rochegiron, Le Brusquet, Le Castellard-Mélan, Le Castellet, Le Chauffaut-Saint-Jurson, L’Escale, Les Omergues, L’Hospitalet, Limans, Malijai, Mallefougasse-Augès, Mallemoisson, Mane, Marcoux, Mézel, Mirabeau, Montagnac-Montpezat, Montfuron, Montjustin, Montlaux, Montsalier, Moustiers-Sainte-Marie, Nibles, Niozelles, Noyers-sur-Jabron, Ongles, Oppedette, Peipin, Pierrerue, Pierrevert, Puimichel, Puimoisson, Quinson, Redortiers, Reillanne, Revest-des-Brousses, Revest-du-Bion, Revest-Saint-Martin, Riez, Roumoules, Sainte-Croix-à-Lauze, Sainte-Croix-du-Verdon, Saint-Étienne-les-Orgues, Saint-Jeannet, Saint-Julien-d’Asse, Saint-Jurs, Saint-Laurent-du-Verdon, Saint-Maime, Saint-Martin-de-Brômes, Saint-Martin-les-Eaux, Saint-Michel-l’Observatoire, Saint-Vincent-sur-Jabron, Salignac, Saumane, Sigonce, Simiane-la-Rotonde, Sisteron, Sourribes, Thoard, Vachères, Valbelle, Valernes, Villemus, Volonne.

Općine u dijelu područja

Château-Arnoux-Saint-Auban, Ganagobie, Gréoux-les-Bains, La Brillanne, Les Mées, Lurs, Manosque, Montfort, Oraison, Peyruis, Valensole, Villeneuve, Volx.

Za te je općine u zaštićenima planovima u svakoj pojedinoj Gradskoj vijećnici određena granica zemljopisnog područja.

Departman Hautes-Alpes (05)

Barret-sur-Méouge, Bruis, Chanousse, Châteauneuf-de-Chabre, Éourres, Étoile-Saint-Cyrice, Eyguians, Lagrand, La Piarre, Laragne-Montéglin, Le Bersac, L’Épine, Méreuil, Montclus, Montjay, Montmorin, Montrond, Moydans, Nossage-et-Bénévent, Orpierre, Ribeyret, Rosans, Saint-André-de-Rosans, Sainte-Colombe, Sainte-Marie, Saint-Genis, Saint-Pierre-Avez, Saléon, Salérans, Serres, Sigottier, Sorbiers, Trescléoux.

Departman Vaucluse (84)

Aurel, Auribeau, Buoux, Castellet, Gignac, Lagarde-d’Apt, Monieux, Saignon, Saint-Christol, Saint-Martin-de-Castillon, Saint-Trinit, Sault, Sivergues, Viens.

Departman Drôme (26)

Aulan, Ballons, Barret-de-Lioure, Eygalayes, Ferrassières, Izon-la-Bruisse, Laborel, Lachau, La Rochette-du-Buis, Mévouillon, Montauban-sur-l’Ouvèze, Montbrun-les-Bains, Montfroc, Montguers, Reilhanette, Rioms, Saint-Auban-sur-l’Ouvèze, Séderon, Vers-sur-Méouge, Villebois-les-Pins, Villefranche-le-Château.

5.   Povezanost sa zemljopisnim područjem

5.1.   Posebnost zemljopisnog područja

(a)   Prirodni okoliš

Kolijevka sira „Banon” je pokrajina Haute-Provence, poglavito okolica općine Banon. Radi se o području srednje visokog, sušnoga gorja u kojem krajolik čine brežuljci i zaravni pod utjecajem sredozemne klime.

Specifičnost područja je u tome što nema mnogo vode. Naime, podzemne su vode skrivene duboko u zemlji, a površinske su vode pod utjecajem neuobičajenih i vrlo neredovitih oborina, i to uglavnom tijekom jeseni i proljeća dok ljeti vlada velika suša.

Povrh toga, tlo na području proizvodnje sira „Banon” prilično je neplodno, uglavnom vapnenačko i propusno, s izvrsnom sposobnošću apsorpcije kiše.

Na tim se prostorima izmjenjuje rijetka šumska vegetacija koja se sastoji od alepskog bora, hrasta, žutilovke, šimšira i aromatičnog bilja, ledine prekrivene šipražjem i razbacanim grmljem te kulture prilagođene oporoj provansalskoj klimi srednje visokoga gorja, s malo padalina, dosta sunca i prilično hladnim zimama, što zajedno stvara prostore pogodne za razvoj kraških pašnjaka za ispašu stada koza.

Prirodni uvjeti te regije objašnjavaju činjenicu što cijelo gospodarstvo toga područja pogoduje razvoju pastirske djelatnosti i kultura s niskim prinosima.

(b)   Povijesna prednost „Banona”

Povijest „Banona” počinje krajem 19. stoljeća. Na toj zemlji s niskim agronomskim potencijalom, seljak je iz siromašnih prirodnih resursa u svojem okolišu nastojao izvući najbolje što je mogao: na nekoliko komada kvalitetne zemlje uzgajao je osnovne prehrambene polikulture, a iz divljih šumskih prostora ili s ledina uzimao drva, divljač, brao gljive, bobičasto voće, tartufe ili lavandu. Osim svinje i malog peradarnika, svaka obitelj također drži i malo domaće stado sastavljeno od ovaca i nekoliko koza jer se te životinje međusobno dobro upotpunjavaju kako na zemlji, uzimajući ono najbolje što mogu s ledina i iz okolnih šumaraka, tako i po pitanju ekonomske isplativosti. Dok se ovca koristi za meso, koza kao „siromašna krava” služi za proizvodnju mlijeka. To će mlijeko poslužiti za prehranu obitelji dok je svježe, ali će ga pretvoriti u sir, što je jedini način da mu se produži hranjiva vrijednost.

Iako sir služi za kućnu uporabu, njegova komercijalna vrijednost proizlazi iz viška proizvodnje u odnosu na obiteljsku potrošnju. Stoga će taj višak u proizvodnji krenuti put lokalnih tržnica gdje će biti prodan.

I upravo je tako Banon, kao križanje važnih putova i središte kantona te zemljopisno središte područja Lure i Albion, postao najvažnije mjesto za sajmove ili tržnice sireva.

Prvi spomen omotanih kozjih sireva povezanih s imenom Banon nalazi se u „Provansalskoj kuharici” Mariusa MORARDA iz 1886.

Poslijeratno razdoblje obilježava postupno uvođenje tehničkog napretka u sirarske proizvodne procese. Stada koza se specijaliziraju što omogućuje izlazak iz okvira domaće proizvodnje: prvobitno se sir proizvodio za prehranu obitelji te dodatno za prodaju, a sada se prelazi u fazu kada je proizvodnja ponajprije namijenjena prodaji (višak služi za prehranu obitelji).

5.2.   Posebnost proizvoda

„Banon” je dvostruko izvorni proizvod, vrlo specifičan među kozjim sirevima jer je to mekani gruš (sir brzo koagulira ili s dodavanjem renina) umotan u listove kestena.

Pogledamo li studiju JM MARIOTTINIJA „U potrazi za sirom: ‚Banon’ elementi povijesti i etnologije”, „Banon” je oduvijek sir nastao tehnologijom dodavanja sirila i ostaje jedan od rijetkih sireva koji se proizvodi tom tehnikom.

Kako povijest svjedoči, Provansa je očito područje kulture „sirenja” za razliku od sjeverne Francuske gdje prevladava „mliječna” kultura (spora koagulacija oko 24 sata). Već su u 15. stoljeću kralju Renéu ponuđeni „ti mali meki sirevi nastali sirenjem”, čime je referiranje na dodavanje sirila jasno vidljivo.

Kalupi za sir, koji su se tradicionalno rabili u Provansi, imaju velike otvore, što upućuje na to da je grušu dodano sirilo (mliječni gruš „bi nestao” u takvim kalupima).

Usto, omatanje sira koje je karakteristično za „Banon”, ima dvije svrhe: s jedne strane to je tehnika konzerviranja, a s druge tehnika proizvodnje. To je prerada svježeg sira koja istodobno vodi računa o konzerviranju i poboljšanju sira.

Prerada proizvoda prvenstveno se temelji na priljubljivanju proizvoda listovima kestena, na „omatanju”. Takav način rada obilježio je prijelaz sa sira „Tome” na „Banon”. Ti listovi služe za izolaciju od zraka i kao pomoćno sredstvo koje omogućuje razvoj karakterističnih aroma sira.

Iako se čini da bi se brojne biljke mogle povezati sa sirom (loza, kesten, platana, orah itd.) upravo se listovi kestena nameću kao najbolji zbog čvrste strukture i tanina.

5.3.   Uzročno-posljedična veza između zemljopisnog područja i kvalitete ili karakteristika proizvoda (za ZOI), odnosno specifične kvalitete, ugleda ili drugih karakteristika proizvoda (za ZOZP)

(a)   Prirodni okoliš

Područje oznake izvornosti pod utjecajem je sredozemne klime slabo plodnog tla koji se prvenstveno sastoji od vapnenca koji se najčešće pojavljuje na površini i ne zadržava vodu. Ti elementi pogoduju rastu vegetacije koja se sastoji od neplodne šikare obrasle bodljikavom žutilovkom, bijelim glogom, trnjinom, bušinima, borovicom, lavandom, čubrom, timijanom itd. te stabla kestena posađena oko 1860. u predjelima bez vapnenca.

To je područje prikladno za uzgoj koza i pastirsku djelatnost.

(b)   Poljoprivredno pastirski sustav

Uzgajivač temelji ishranu koza na pašnjacima i travnjacima. One su sastavni dio prehrambene strategije stada. Tako su uzgajivači uspostavili jedinstveni proizvodni sustav koji spaja tu raznolikost prirodnih resursa.

Ispaša obuhvaća tri vrste resursa: prirodne pašnjake, šume i mahunarke bogate dušikom. Većina uzgajivača čuva svoje koze što im omogućuje da, ovisno o količini hrane unesene tijekom ispaše na kraškim pašnjacima i o dijelu godišnjeg doba, upotpune tu prehranu ispašom grahoraka ili lucerne s livada.

Takav sustav uzgoja temelji se na poljoprivrednoj praksi koja uvelike pridonosi karakterističnosti tog sira povezanog s područjem proizvodnje.

(c)   Proizvodna tehnika

U tim klimatskim uvjetima nužna je primjena tehnike mekoga gruša (visoka temperatura i suša). Bez posebno prilagođenih tehnika, u tom je području zapravo nemoguće ohladiti mlijeko i sačuvati ga na niskoj temperaturi da bi mliječni fermenti mogli djelovati bez opasnosti od kvarenja. Stoga se gruš mlijeka mora aktivirati, odnosno potaknuti njegovu koagulaciju sirilom.

Zahvaljujući umatanju kozjih sireva hrane je bilo tijekom cijele godine te se zato moglo preživjeti sušno zimsko razdoblje kada su koze zasušene.

„Banon” je rezultat kombinacije svih tih čimbenika: siromašnog okoliša pogodnog za ekstenzivno kozarstvo kojem dodatnu vrijednost daje ljudski rad, topla i suha klima koja prirodno vodi do tehnika dodavanja sirila u gruš kao i tehnika prerade (omatanje) koja omogućuje konzerviranje sireva.

Upućivanje na objavu specifikacije

(članak 5. stavak 7. Uredbe (EZ) br. 510/2006)

https://www.inao.gouv.fr/fichier/CDCBanon.pdf

---

(1)  SL L 93, 31.3.2006., str. 12. Zamijenjena Uredbom (EU) br. 1151/2012 Europskog parlamenta i Vijeća od 21. studenoga 2012. o sustavima kvalitete poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda (SL L 343, 14.12.2012., str. 1.).

PRILOG

Opis robe	Razvrstavanje (oznaka KN)	Razlozi
(1)	(2)	(3)
1. Oprema za mjerenje otkucaja srca koja se sastoji od: — senzora za otkucaje srca i bežičnog prijenosnika, ugrađenih u traku na prsima, — uređaja za kontrolu srčanog ritma u kojem se nalaze bežični prijemnik i sat s kontrolnim gumbima i optičko-elektroničkim pokaznikom koji se može nositi na zglobu, — nosača za pričvršćivanje uređaja za kontrolu srčanog ritma na volan bicikla. Senzor registrira otkucaje srca i odgovarajuće podatke prenosi bežično kontrolnom uređaju koji izračunava srčani ritam (stvaran, maksimalan ili prosječan) i prikazuje rezultat. Uređaj radi i kao ručni sat i kao štoperica.  (1) Vidi sliku 1	9031 80 38	Razvrstavanje se utvrđuje u skladu s odredbama općih pravila 1., 3. točka (b) i 6. za tumačenje Kombinirane nomenklature, napomenom 3. uz poglavlje 90. i tekstom oznaka KN 9031, 9031 80 i 9031 80 38. Senzor za otkucaje srca i uređaj za kontrolu srčanog ritma zajedno trebaju pridonijeti jasno definiranoj funkciji u smislu napomene 3. uz poglavlje 90. u vezi s napomenom 4. uz odjeljak XVI. jer senzor registrira otkucaje srca i šalje signale kontrolnom uređaju radi obrade i prikaza. Oprema je složena roba koja se sastoji od dijelova razvrstanih u sklopu poglavlja 90. (mjerni ili kontrolni uređaj) i u sklopu poglavlja 91. (ručni sat). Prema pravilu 3. točka (b) treba ga razvrstati kao da se sastoji od dijela koji opremi daje njezino osnovno svojstvo. S obzirom na objektivna svojstva opreme, naime prevladavanje dijelova koji imaju funkciju mjerenja i kontrole otkucaja srca, osnovno svojstvo opreme daju joj njezini mjerni dijelovi. Funkcija sata je pomoćna funkcija te opreme kao mjernog uređaja, s obzirom na to da se uređaj koji obavlja vremenski utemeljena mjerenja (broj srčanih otkucaja u minuti) oslanja na sat za uspostavljanje vremenske usporedbe pri obradi mjerenja. Razvrstavanje proizvoda pod tarifni broj 9102, kao ručnog sata, stoga je isključeno. Razvrstavanje proizvoda pod tarifni broj 9018 kao medicinskog instrumenta ili uređaja također je isključeno s obzirom da se uređaj uglavnom ne koristi u profesionalnoj medicinskoj praksi (vidi također Objašnjenja Harmoniziranog sustava za tarifni broj 9018). Obavljanje mjerenja u odnosu na vremenski čimbenik (određivanje srčanog ritma ili broja otkucaja srca u minuti) nije isto što i odbrojavanje ukupnog broja jedinica bilo koje vrste (vidi također Objašnjenja Harmoniziranog sustava za tarifni broj 9029, točku (A)). Razvrstavanje proizvoda pod tarifni podbroj 9029 10 00 kao brojila okretaja, brojila proizvodnje, taksimetara, brojila kilometara, brojila koraka i slično stoga je isključeno. Određivanje srčanog ritma (broja otkucaja u minuti) nije određivanje brzine okretaja ili linearne brzine (vidi također Objašnjenja Harmoniziranog sustava za tarifni broj 9029, točku (B)). Razvrstavanje proizvoda pod tarifni podbroj 9029 20 kao mjerača brzine i tahometara stoga je također isključeno. Opremu se stoga razvrstava pod oznaku KN 9031 80 38 kao ostale elektroničke instrumente, aparate i strojeve za mjerenje ili ispitivanje ako nisu navedeni niti uključeni na drugom mjestu u poglavlju 90.
2. Senzor za otkucaje srca i bežični prijenosnik, ugrađeni u traku na prsima, namijenjeni nošenju oko prsa za registriranje otkucaja srca. Proizvod registrira otkucaje srca i prenosi odgovarajuće podatke bežično uređaju za kontrolu srčanog ritma koji nije priložen uz proizvod pri prezentaciji.  (1) Vidi sliku 2	9031 90 85	Razvrstavanje se utvrđuje u skladu s odredbama općih pravila 1. i 6. za tumačenje Kombinirane nomenklature, napomenom 2. točka (b) uz poglavlje 90. i tekstom oznaka KN 9031, 9031 90 i 9031 90 85. Proizvod je prikladan za upotrebu isključivo ili uglavnom s opremom za mjerenje otkucaja srca pod brojem 9031. On je nužan dio za funkcioniranje opreme za mjerenje otkucaja srca jer ona bez njega ne može raditi. Proizvod se stoga razvrstava pod oznaku KN 9031 90 85 kao ostale dijelove instrumenata, aparata i strojeva za mjerenje ili ispitivanje ako nisu navedeni niti uključeni na drugom mjestu u poglavlju 90.

---

(1)  Slike služe isključivo u informativne svrhe.

PRILOG

Paušalne uvozne vrijednosti za određivanje ulazne cijene određenog voća i povrća

(EUR/100 kg)
Oznaka KN	Oznaka treće zemlje (1)	Standardna uvozna vrijednost
0702 00 00	AL	44,1
	MA	41,4
	MK	36,9
	TR	57,9
	ZZ	45,1
0707 00 05	AL	41,5
	TR	87,1
	ZZ	64,3
0709 93 10	MA	133,7
	TR	87,3
	ZZ	110,5
0805 20 10	MA	68,3
	ZA	87,1
	ZZ	77,7
0805 20 30, 0805 20 50, 0805 20 70, 0805 20 90	PK	59,4
	SZ	56,2
	TR	70,2
	UY	56,2
	ZA	192,9
	ZZ	87,0
0805 50 10	TR	68,0
	ZZ	68,0
0808 10 80	AU	125,0
	BA	45,7
	MK	41,5
	US	139,5
	ZA	134,8
	ZZ	97,3
0808 30 90	TR	113,5
	ZZ	113,5

---

(1)  Nomenklatura država utvrđena Uredbom Komisije (EZ) br. 1833/2006 (SL L 354, 14.12.2006., str. 19.). Oznakom „ZZ” označava se „drugo podrijetlo”.

PRILOG

Popis postrojenja obuhvaćenih prijelaznim nacionalnim planom

Broj	Naziv postrojenja	Ukupna nazivna ulazna toplinska snaga na dan 31. prosinca 2010. (MW)	Onečišćujuće tvari obuhvaćene prijelaznim nacionalnim planom
			SO2	NOx	prašina
1	Megalopolis 3	839	√	√	√
2	Megalopolis 4	822	√	√	√
3	Meliti 1	796	√	√	√
4	Agios Dimitrios 1-2	1 524	√	√	√
5	Agios Dimitrios 3-4	1 574	√	√	√
6	Agios Dimitrios 5	892	√	√	√
7	Kardia 3	812	√	√	√
8	Kardia 4	812	√	√	√

Pregled emisijskih kvota

(u tonama)
	2016.	2017.	2018.	2019.	1.1. – 30.6.2020.
SO2	42 915	35 763	28 611	21 459	10 730
NOx	21 459	21 459	21 459	21 459	10 730
prašina	8 493	6 378	4 262	2 147	1 074